|
|
PRIMORSKI POJAS > PODRUČJE SJEVERNOG JADRANA > OTOCI SJEVERNOG JADRANA > Susak
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Lošinj, Unije, Vele Srakane, Male Srakane
Najviši vrh: Garba, 98 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.5143, 14.3016
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Lošinj, Unije, Vele Srakane, Male Srakane
Najviši vrh: Garba, 98 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.5143, 14.3016
O otoku ...
|
|
UvodSusak (Sansego) je hrvatski jadranski otok u otočnoj skupini Cres-Lošinj. Otok je geološki različit od ostalih hrvatskih otoka, oblikovan od slojeva prapora položenog na vapnenačkoj stijeni.
Na otoku postoji samo jedno mjesto, Susak. Velik broj suščanskih (Sansegoti) iseljenika živi u Sjedinjenim Američkim Državama, najviše u Hobokenu, New Jersey. Susak je karakterističan po specifičnom govoru i narodnoj nošnji. IZVOR Susak. Wikipedija (hr) Ime (etimologija)-
Naslovna fotografija
Uvala Porat na sjeverozapadnom dijelu otoka Suska |
 Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ovog otoka Search directly for accommodation in the vicinity of this island 
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Geomorfološka karta otoka Suska (Kis, Schweitzer, Lóczy, 2018.)
LEGENDA (Izvorni tekst na engleskom j.) Geomorphological map of Susak Island (Bognár, A)-1 = Endogeneous relief; 1.1. = faults; 2 = Exogeneous relief; 2.1. = Slope landforms; 2.1.1. = derasional landforms; 2.1.1.1. = gullies; 2.1.1.2. = derasional valleys; 2.1.1.2.1. = derasional valleys of sliding origin; 2.1.1.2.2. = derasional valleys as remodelled gullies; 2.1.2. = Accumulational landforms; 2.1.2.1. = proluvial fans; 2.1.2.2. = colluvial fans; 2.2. Karst landforms; 2.2.1. = bare karst; 2.3. = Suffosional landforms; 2.3.1. = loess bluffs; 2.3.2. = loess wells; 2.3.3. = gaps; 2.3.4. = loess pyramids; 2.3.5. = anthropogeneous loess gullies; 2.3.6. = loess plateau; 2.4. = Coastal landforms; 2.4.1. = flat shore built of limestone; 2.4.2. = flat shore built of mud; 2.4.3. = headland, spur; 2.5. = Man-made landforms; 2.5.1. = pier; 2.5.2. = human settlement; 2.5.3. = slope steps of farming origin; 3.1. = Position of Susak 1997 profile; 3.2 = Traces of Paleolithic fireplace 
U uvali Porat vidljiva je vapnenačka podloga otoka
Erozijska dolina na istočnom dijelu otoka (iznad uvale Bok)
Karta otoka Suska s naznačenim obalnim reljefnim oblicima (zaljevi, rtovi)
|
Geologija Suska jedinstvena je među hrvatskim jadranskim otocima. Temelj otoka je vapnenačka ploča koja na kojoj su se nataložile dvije debele naslage prapora, pijeska i prašine. Donji čvršći sloj je tanji, a tvore ga čvršća crvenkasta ilovasto-pjeskovita fosilna tla. Deblji gornji sloj, po kojem je Susak poznat čini žućkasti praporasti nanos. Čini ga 6-7 slojeva pjeskovitog lesa ukupne debljine 37 metara. Samo trećina njegovih zrna ima sastav koji odgovara domaćim stijenama.
Prema geomorfologu Andriji Bognaru, većinu je naslaga snijela rijeka Po i druge rijeke iz Alpa i srednjih Apenina i nataložile ih u sjeverozapadne dijelove današnjeg Jadrana. Odatle, prašinasti su les vjetrovi raznijeli na stjenovitu kršku površinu današnjeg sjevernog Jadrana. Bilo je to tijekom glacijala, koji je trajao od prije 300.000 do prije 130.000 godina. Novija istraživanja, međutim, govore da bi najstarija zrna mogla dosezati i starost od 700.000 godina. Tada je razina mora bila niža za stotinjak metara, pa je cijeli prostor današnjeg Jadranskog mora sjeverno od crte Zadar-San Benedetto del Tronto u Italiji bio suha zavala. Zapravo, bila je to dolina kojom je tekla rijeka Po, u koju su se ulijevale pritoke sa zapada, sjevera i istoka. To bismo područje po izgledu i sastavu tla mogli usporediti s današnjim Srijemom. (Lučić. I., 2017.) Debljina vapnenačkog temelja uz obalu varira od pola, pa sve do dvadesetak metara nad razinom mora. Pjeskovite kaskade Iznad bazične vapnenačke ploče otoka uzdižu se pješčane kaskade, po čijim rubovima raste trstika. Kaskade nisu prirodne formacije, već su ih izgradili otočani kako bi dobili obradive površine na kojima su uzgajali povrće i vinovu lozu. Kako bi zaustavili ili ublažili eroziju takvog nestabilnog tla Suščani su sadili trsku po rubovima tih kaskada, 
Sušačke staze usječene u pjeskovit teren
Naslage lesa i pijeska na vapnenačkoj podlozi najbolje su vidljive u pogledima s mora
|
Geologija
Geološka građa
|
Otok Susak ima nepravilan oblik izdužen u pravcu sjeverozapad-jugoistok, izgrađen je od karbonatnih stijena pretežno gornjokredne starosti, eocenskih vapnenaca i lesa kvartarne starosti. Veći dio otoka tvori lesni plato s najvišom kotom 98 m čiji se rubovi uglavnom strmo spuštaju do morske obale. Kamena obala djelomično je vidljiva u obalnom rubu otoka. Plitak i uzak podmorski plato proteže se oko otoka, na dubini od 5-15 m. Prekriven je pretežno pijeskom. Najstarije registrirane naslage su pločasti vapnenci cenoman-turonske starosti koji izgrađuju veći dio obalnog ruba, zatim slijede grebenski rudistni vapnenci senona, na kojima se u eocenu talože foraminiferski vapnenci. Nakon taloženja opisanih naslaga nastao je duži period kopnene faze. U pleistocenu se taloži eolski pijesak-les, kao rezultat djelovanja više različitih egzogenih faktora, a najviše vjetra, koji ga je nosio za vrijeme sušnih perioda u doba zadnjih inerglacijala. To je finozrnati sediment. Mineralni sastav ukazuje na porijeklo tj.na matične stijene: kristalaste škriljavce, amfibolite, zelene škriljavce tj. na alpsko porijeklo materijala. Pripadnost lesu potvrđuje osim mineraloškog sastava, dimenzija zrna, boja, lesne lutke, pomanjkanje stratifikacije, okomiti zidovi kao posljedica trošenja te debljina sedimenata od 30 do 90m.
Otok Susak pripada tektonskoj jedinici Unije-Susak, a dio je blago boranog antiklinorija. Bore su uspravne do malo nagnute, uglavnom dinarskog smjera pružanja. Rasjedi su uglavnom strmi i paralelni s pružanjem naslaga. Nagib slojeva je blag do maksimalno srednje strm, a nagnuti su prema istoku. U tektonskom pogledu ovakav položaj slojeva karakterističan je za zapadnoistarski autohton. Ako se uzmu u obzir i litološko-paleontološke odlike krednih sedimenata ovog otoka, nije isključeno da je ovaj otok kao i sjeverni dio Unija istočna granica istarskog autohtona. Između eocena i pleistocena ovo je područje bilo izdignuto pa je vršena intenzivna denudacija i transport materijala što potvrđuju debele naslage lesa (do 90 m). IZVOR Elaborat zaštite okoliša uz Zahtjev za ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš za zahvat rekonstrukcije i dogradnje pristana i trajektne rampe na otoku Susku - III. I IV. faze 
Susak, geološka građa
Isječak iz Osnovne geološke karte. OGK, list Lošinj, mj. 1:100 000 |
Klima
Vode
|
Zbog veličine, sastava tla i konfiguracije terena, na Susku nema površinskih vodotokova, ni stalnih izvora, niti akumulacija (jezera) kao, primjerice, na susjednim otocima - Krku, Rabu ili Cresu, koji bi se mogli koristiti za opskrbu pitkom vodom.
Propusnost praporastih naslaga na otoku Susku omogućuje poniranje oborinske vode sve do podloge otopivog krednog vapnenca u kojem se stvaraju pukotine nastale korozijom. Za jačih oborina voda ne ponire sva u tlo, već dijelom otječe (do mora) i površinom (vododerinama). |
PRIRODA
Biljni svijet
|
Susak je jedan je od najneobičnijih otoka Jadrana i kao od kopna najudaljeniji otok Kvarnerskog zaljeva kroz prošlost je privlačio pažnju mnogih znanstvenika i zaljubljenika u prirodu. Uz mediteranska obilježja klime, poseban značaj prirodnoj baštini Suska daju do 90 m debele naslage lesa i lesolikih tvorevina eolskog podrijekla koje čitavom površinom otoka prekrivaju okršene vapnenačke stijene i starija tla. Svojim djelovanjem čovjek je kroz prošlost snažno mijenjao životne uvijete na otoku, a time i njegov živi svijet. Tako je već sredinom 18. stoljeća više od 90% površine Suska bilo korišteno za uzgoj vinove loze, čime su se prirodni životni prostori sveli gotovo isključivo na dijelove same morske obale.
Zanimljivi rezultati florističkih istraživanja iz sredine 19. st. (pr. pronalazak vrsta ravenski sladorovac - Saccharum ravaennae (L.) Murray i valjkasta zupčica - Imperata cylindrica (L.) Raeusch. iz porodice trava) privukli su pažnju kasnijih domaćih i stranih botaničara, koji su za Susak do sada zabilježili oko 400 biljnih vrsta. Neke od zabilježenih vrsta su rijetke te lokalno (pr. obalna mlječika - Euphorbia paralias L.) i šire (pr. primorski kotrljan - Eryngium maritimum L.) ugrožene, zbog čega su zaštićene na nacionalnom i međunarodnom nivou. Zaštiti takvih biljaka i njihovih staništa (pr. pješčana morska obala u uvali Bok) bilo bi potrebno posvetiti posebnu pažnju. Dosadašnjim istraživanjima podmorja Suska zabilježeno je osam životnih zajednica na pomičnoj i čvrstoj podlozi. Prema Mediteranskom akcijskom planu, tri zajednice te nekoliko vrsta algi, biljaka i životinja od interesa su za zaštitu. Najvrijednija je dobro razvijena i kompaktna zajednica morske cvjetnice oceanskog porosta (Posidonia oceanica (L.) Delile) koja na dubinama do 20 m okružuje gotovo cijeli otok. Veliku vrijednost imaju i zajednice na čvrstim dnima, primjerice crvenih algi Nemalion helminthoides i Lithophyllum byssoides na mediolitoralnim stijenama, zajednice infralitoralnih algi sa smeđom algom Cystoseira spp. i koraligenske zajednice s razvijenim facijesima gorgonija Eunicella cavolinii i Paramuricea clavata. IZVOR NARODNI MUZEJ ZADAR 
Šibika žuta
Grmoliki grašar odn. šibika žuta (lat. Hippocrepis emerus subsp. emeroides, sin.: Coronilla emeroides) je grm iz porodice mahunarki koju često nalazimo u listopadnim šumama, šikarama, makiji i na kamenjarskim pašnjacima. |
Prirodoslovni muzej Rijeka od 1995.g. sustavno istražuje podmorje, priobalje i otoke kvarnerskog područja s ciljem biološke i geološke valorizacije i prijedloga uspostavljanja mreže zaštićenih područja. Tijekom 2006. i 2007. godine osim podmorja otoka Suska, istraživana je i flora i vegetacija kopna. Istraživanja otoka Suska izvršena su sa suradnicima iz Znanstveno-raziskovalnega centra Slovenske akademije znanosti in umetnosti i Pedagoške fakultete iz Kopra. Na kopnu je zabilježeno više od 350 vrsta biljaka, a u podmorju 281 vrsta pridnene makroflore i makrofaune.
Temejm ovih istraživanja priređena je i izložba Prirodna baština otoka Suska. |
Snažno i razgranato korijenje trske spriječava eroziju susačkog pjeskovitog tla.
|
Trstika rate po cijelom otoku, a najčešće na rubovima i padinama pješčanih kaskada i terasa, gdje su ju otočani sadili kako bi spriječili eroziju pjeskovitog tla jer trska gradi snažno i razgranato korijenje. Trska raste i na ravnijim dijelovima otoka, zajedno se podivljalom lozom, raznolikim travnatim biljem i kupinom.
U malobrojnim šumovitim predjelima otoka prevladava bagrem. |
Životinjski svijet
|
U pjeskovitim nanosima uz susačke staze rojevi bumbara izbušili su tisuće rupa. Iako lete posvuda, ne treba ih se bojati, jer oni lete “svojim poslom” i nisu opasni.
Na otoku živi i jedna posebna podvrsta primorske gušterice – suskova primorska gušterica (Podarcis sicula cazzae), jedna od 52 podvrste od kojih su 47 otočni endemi pa tako i ova. Čest je i gušter macaklin ili tarantula (nema veze s paukom), (Hermidactylus turcicus), noćna životinja, koja ima sposobnost mijenjanja boje ovisno o izgledu okoline, a proganja ga čovjek zbog praznovjerja da je otrovan, što ne odgovara istini.
Na Susku se gnijezdi 16 vrsta ptica, među njima i sivi sokol (Falco peregrinus) te prekrasna žuta pčelarica (Merops apiaster) koja se hrani osama, bumbarima i pčelama.
|
|
Krajobrazna obilježja
S obzirom na prirodna obilježja otoka te krajobrazne regionalizacije Hrvatske otok Susak pripada osnovnoj krajobraznoj jedinici Kvarnersko-velebitski prostor te pripada skupini pet manjih naseljenih otoka u cresko-lošinjskom arhipelagu. Otok Susak ima izometrični oblik. Područje predmetne lokacije zahvata pripada u priobalni tip otočkog mediteranskog krajobraza. Najveći dio otoka obrastao je vegetacijom u kojoj su zastupljene sve tipične vrste eumediteranskog i južnoeuropskog flornog areala. Na intenzivno agrarno iskorištavanje tog prostora u prošlosti ukazuju brojni ostaci suhozida. |
|
Suščanke spremne za berbu grožđa (1889.)
Autor fotografije: B. Lergetporer; iz zbirke Franka Nereticha |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
Hrvatski otočić Susak jedan je od najmanjih naseljenih otoka sjevernog Jadrana. Stanovnici Suska nazivaju se Suščani, ili Suščanke, Suicani, odn. Sansegoti. Susak je sačuvao svoj arhaičan govor (zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske), specifične običaje i slikovitu nošnju.
Sansegoti (Suicani) su malena hrvatska endogamna zajednica danas naseljena tek na dva lokaliteta, to su otok Sansego (hrv. Susak; 3,75 četvornih kilometara) u blizini Lošinja (stotinjak ili više) i oko 4000 uglavnom u američkom gradu Hoboken u saveznoj američkoj državi New Jersey. Sansegoti govore vlastitim dijalektom, imaju vlastite običaje, nošnju i kroz povijest su se vjenčali međusobno.
Ime Sansegoti dolazi po talijanskom imenu za otok, Isola di Sansego, ranije nazivan i Sansacus. Korijen riječi mogao bi biti po grčkom nazivu za mažuran (Origanum majorana L.) sampsychon, što bi potvrđivala i sama prisutnost ove začinske biljke koja raste po livadama otoka Sansega. 
Karta otoka Suska po kategorijama korištenja zemljišta, 1821. g.
Izvor: Otok Susak: zemlja, voda, ljudi, gospodarstvo, društveni razvitak; govor, nošnja, građevine, pjesma i zdravlje, urednik Mijo Mirković, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1957. Suščani, Suicani ili Sansegoti naseljeni na malenom izoliranom otočiću prvenstveno su ribari i uzgajivači vinove loze, koja ima prednost nad svim drugim biljnim kulturama. Tlo je inače pjeskovito i pogodno uzgoju suncokreta. Suicani, muškarci poznati ribari 1801. imali su 12 trata (potezača) za srdjele na kojima je za ljetnih mjeseci radilo na stotine ribara, a bile su u vlasništvu više pojedinaca. Godine 1939. Suicani imaju 17 plivarica, svaka s 22 do 24 ribara, s dva do 4 čovjeka na jednu svijeću (kod Crikveničana redovito jedan na sviječu i dvojica na vesla). lovila se skuša, lancarda (u Dalmaciji nazivana lokarda), a šnjur (širun) se lovio zajedno sa srdjelom. Na Sansegu su se također nalazile sa sikama 22 pošte, to su: Šuplji kamik, Kala Lucija, Tijesni, Suzanski, Pod Trnah, Zali Bok, Porat, Punta Valica, Bračić (malena istoimena sika), Šegarina, Baldarka, Grabrovica, Sakatur, Kurilca, Spijaza i Par pulent (4 pošte).
IZVOR Sansegoti. Wikipedija (hr) 
|
Oko 1936. godine na Susku je živjelo najviše ljudi, njih 1656. Suščani su tada uzgajali oko 1,8 milijuna trsova loze, imali su otvorenu vinariju, a 1940. i tvornicu za preradu ribe.
Suščanka u svakodnevnoj odjeći oko 1940. godine
Zanimljivosti
Godine 1948. - sa 435 stanovnika na jednom četvornom kilometru - Susak je bio najnaseljeniji jadranski otok i najnapučenija seoska općina u tadašnjoj FNRJ. Danas je njegova gustoća naseljenosti (kada se uzme u obzir samo broj žitelja s prebivalištem na otoku) gotovo deset puta manja (45,3 stanovnika najednom četvornom kilometru). Križanje među rođacima
Suicani i Suicanke predstavljaju malenu zajednicu koja se vjenčavala isključivo međusobno. Istraživanja Zlate Dolinar-Osole (1904. – 1961.) ukazuju i na brakove u srodstvu pa i na brak brata i sestre, a može se uzeti za primjer gdje su jednoj ženskoj osobi, prabaka po ženskoj liniji i pradjed po muškoj liniji bili brat i sestra. Prema istraživanjima na terenu ustanovljen je velik broj brakova u srodstvu, ali morfološki nije dokazan nikakav oblik degeneracije. Dolinarova je iznijela podatke koji se temelje na ispitivanju križanja među rođacima na raspodjelu krvnih grupa AB0, a temelje se na 669 uzoraka krvi, i to 310 krvne grupe 0, 337 krve grupe A i 17 grupe B. Opširnije se o incestnim vezama među Suicanima može naći u knjizi Otok Susak izdanoj u Zagrebu, 1957, i u osvrtu koji su na Dolinarova istraživanja dali William I. Schull, Koichi P. Ito i Atmaram Soni. IZVOR Zlata Dolinar-Osole, Utjecaj rodbinskog križanja na raspodjelu osnovnih krvnih grupa AB0 kod stanovnika otoka Suska. 1961. / Wikipedija (POVEZNICA) |
Toponimija otoka Suska
Povijesni pregled
|
Otok se na pomorskim kartama pojavljuje vrlo rano, prvo pod romanskim nazivom Sansacus ili Sansegus, što vjerojatno dolazi od "sampsychon" (grčki – mažuran), iz čega će nastati hrvatski naziv Susak.
Prvi spomen otoka u pisanim izvorima seže u sredinu 9. stoljeća, kada su se u njegovom akvatoriju sukobili Saraceni i Mlečani. U srednjem vijeku otok je bio u posjedu benediktinske opatije svetog Nikole. Iz tog vremena djelomice je sačuvana crkva i romaničko raspelo velikih dimenzija iz 12. stoljeća. Na Susku se razvilo jedino istoimeno naselje, a njegovi stanovnici bavili su se ribarstvom, vinogradarstvom i vinarstvom. 20. stoljeće
Zbog pogodnih uvjeta za klimatsko lječilište za bolesti dišnih organa, Austro-Ugarska Monarhija osnovala je na Susku dječju lječilišnu koloniju, koja je radila od 1912. do 1914. Nakon Drugog svjetskog rata brojni su se Suščani odselili kao politički i ekonomski migranti u Sjedinjene Američke Države. Oni redovito posjećuju svoj rodni otok na kojem danas živi malobrojna otočna zajednica. |
|
Kulturno-povijesna baština
Prema Prostornom planu uređenja Grada Mali Lošinj (Službene novine Primorsko - goranske županije br. 13/08, 13/12, 26/13, 05/14, 42/14, 25/15, 32/15, 32/16) naselje Susak ubraja se u registrirana seoska naselja od državnog značaja te se nalazi u zoni „B" djelomične zaštite (sjeverni dio naselja) i zone „A" potpune zaštite (južni dio naselja) od državnog značaja. Predmetna lokacija nalazi se u sjevernom dijelu naselja. Na širem području naselja Susak nalaze se dvije sakralne građevine, udaljenosti od oko 0,5 km u smjeru juga - jugozapada od predmetnog zahvata.
Izvadak iz Prostornog plana uređenja Grada Mali Lošinj (Službene novine Primorsko –
goranske županije broj 13/08, 13/12, 26/13, 42/14, 25/15 I 32/16) – kartografski prikaz Uvjeti za
korištenje, uređenje i zaštitu prostora – zaštita prirode i kulturnih dobara
|
|
Narodna baština
Susak je karakterističan po specifičnom govoru i narodnoj nošnji.
Za vrijeme turskih ratova, na izmaku srednjega i u počecima ranoga novoga vijeka, na Susak su pristigli prognanici i izbjeglice od Sinjske krajine do Pounja. Stoga se na otoku čuje mješavina štokavice i čakavice kakvom se govorilo u Bihaću prije dolaska Turaka
Za vrijeme turskih ratova, na izmaku srednjega i u počecima ranoga novoga vijeka, na Susak su pristigli prognanici i izbjeglice od Sinjske krajine do Pounja. Stoga se na otoku čuje mješavina štokavice i čakavice kakvom se govorilo u Bihaću prije dolaska Turaka
Materijalna narodna baština
Tradicionalna nošnja otoka Suska
Suicanka je za razliku od svoga muža ribara ili pomorca, ostajala kod kuće i vodila brigu o svim kućanskim poslovima. Odlazak Suicanke van svoga otoka bio je veoma rijedak - tek je ponekad otišla do Malog Lošinja, a još rjeđe do Rijeke. Ova izolacija suicanske žene povoljno je djelovala na očuvanje njihovoga ruha, veoma upečatljivog i prepoznatljivog na prvi pogled. Ona je vestit (suvremeno ruho) veoma rijetko oblačila, i gotovo ih je bilo nemoguće vidjeti u njemu, i to od djevojčice pa do starice. Nošnju je kod Susčanki određivala i životna dob a razlike su gotovo neprimjetne. Suicanka je gotovo redovito bila obučena u svoje stalno radno ruho.
Običaji ženskog tradicijskog odijevanja na otoku Susku su jako dobro sačuvani, pa razlikujemo nekoliko varijanti koje se vezuju uz određenu životnu dob te za određene prilike. Nošnju Suicanki razlikuje se i po starijem tipu zvanim po susacku - koja se danas teško može vidjeti, jer su gotovo nestale u upotrebi, i novijem tipu kakav se danas nosi, a naziva se po losinsku. Stariju varijantu susačke nošnje tzv. po susačku karakterizira bijela platnena kosula (košulja) zatvorena oko vrata, prsluk bez rukava - bust kojim se steže i naglašava struk, zatim bravaruol (podbradnjak; rubac) koji se niz prsa spušta do pasa. Od pojasa na niže tijelo prekriva kamizot crni ili lasćavi (blistavi) bogato nabran sastavljen od čak 7 pola pamučnog apretiranog materijala. Donji kamizot istog je kroja kao i gornji, samo je bijele boje. Najdonja suknja zove se sukna skarlata i ona je puno užeg kroja, crvene je boje te bogato ukrašena čipkom i šarenim vrpcama. Pri plesu gornja dva kamizota se dižu te sukna skarlata dolazi u prvi plan. Najdonja odjeća su mudonde ili mudande (gaće s nogavicama) ukrašene čipkom. Na nogama su pletene vunene kalcete (čarape - nekad crvene boje) te raznoboje suknene carape, papuce ili pute (svečane cipele). Način češljanja je također osobit. Kosa se češlja na razdjeljak te se dva prednja uvijena pramena - rici, puste da vise uz lice. Ostatak kose splete se u pletenicu koja se na glavu plosno smota u obliku kolača, tzv. kokum, a preko se polaže rubac, facuol s kockastim uzorkom, crveni ili tamnijih boja. Ponešto modificiranu i ogoljelu varijantu nošnje po susacku možemo vidjeti još i danas na svega nekoliko starijih gospođa na otoku. 
Narodna nošnja, otok Susak
Autor: Vladimir Kirin Druga, novija varijanta zove se po lošinsku, te kako joj samo ime govori, nastala je pod utjecajem lošinjske mode s kraja 18. stoljeća. Po losinsku su se oblačile mlade djevojke u svečanim prilikama a u najraskošnijem obliku sačuvana je u svadbenoj opremi mladenke. Sastoji se od svilene bluze, zabajke (pregače), ružičaste boje koja je na prsima, gornjem dijelu leđa te na rukavima bogato ukrašena raznobojnim vrpcama, čipkom, metalnim nitima, staklenim kuglicama. Kamizot na faldice također je ružičaste boje a preko njega dolazi pregača, tarvijerslica, od ružičaste svile sa širokim obrubima ukrašenim na jednak način kao i poprsje/rukavi zabajke. Ispod se nose tri podsuknje, jako uškrobljene (inkolane) te pojačane sa širokim volanom u donjem dijelu. Sukna rakamana i tu je prisutna, također je užeg kroja te ukrašena još bogatije nego po susacku. Kao najdonji sloj ruha javljaju se opet mudande s čipkicom. Na nogama ružičaste kalcete i kožnate postoli. Mladenke na glavi nose svadbenu krunu - jirlanda i vijel. 1980-tih godina zabilježeno je na Susku posljednje vjenčanje u tradicionalnoj zabajki! Iako je Suščanska nošnja poznata po iznimno kratkim suknjama- minicama, činjenica je da do skraćenja nošnje dolazi tek 20-tih god. 20. stoljeća pod utjecajem građanske mode, sve do tada ženski kamizoti bili su dugi do sredine lista.
IZVOR http://www.tz-malilosinj.hr PROČITAJ VIŠE FABIJANIĆ, Monika: Susačka narodna nošnja kao derivat mode baroka i rokokoa. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Tekstilno-tehnološki fakultet. Zagreb, 2020. (PDF) |
Godine 2019. Hrvatske pošte su izdale prigodnu poštansku marku “PUMed – nošnje Mediterana”. Autorica poštanske marke s motivom dječje narodne nošnje s otoka Suska je Dubravka Zglavnik Horvat, dizajnerica iz Zagreba.
Pojašnjenje uz izdanje marke. Od 1985. godine zadnje nedjelje u srpnju otočani, iseljenici i posjetitelji obilježavaju Dan iseljenika, kada se odijevaju u otočne nošnje. Ženska se nošnja na otoku nosila do polovice 20. stoljeća. Sačuvana novija odjevna varijanta, nazvana "po losinjsku", zadržala se nakon Drugog svjetskog rata kao svečana nošnja za djevojke i mladenke, a između dvaju svjetskih ratova suknja je skraćena iznad koljena. Nošnja se nosi o blagdanima i svečanostima, osobito na Dan iseljenika, a odijevaju je odrasli i djeca. Dječja ženska nošnja istovjetna je onoj za odrasle te njome prevladava ružičasta kao temeljna boja s mnoštvom ukrasa. Čine ju svilena ružičasta bluzica bogato ukrašena raznobojnim trakama, čipkom, metalnim nitima i staklenim kuglicama. Suknja ružičaste boje, zvana kamizot, složena je u sitne nabore, a tri jako uškrobljene podsuknje daju joj širinu. Pregačica, tarvijerslica, od ružičaste svile ukrašena je istovrsnim ukrasom kao i bluza. Odjevnu cjelinu upotpunjuju i čarape ružičaste boje te kožnate cipelice. Dječja nošnja otoka Suska važna je za čuvanje otočne tradicije i identiteta. Hrvatske pošte / dr. sc. Tihana Petrović Leš, red. prof. 
Poštanska marka PUMed – NOŠNJE MEDITERANA; Motiv: dječja narodna nošnja s otoka Suska
PODACI O IZDANJU Vrijednost: 8,60 kn Dizajn: Dubravka Zglavnik - Horvat, dizajnerica iz Zagreba Fotografija: Damir Fabijanić Veličina: 29,82 x 48,28 mm Tiskara: AKD d.o.o., Zagreb Datum izdanja: 12.6.2019. Naklada: 150.000 
Tanac po sušačku izvodi Lado, Zagreb
Autor: Zvonko Ljevaković (Folklor naroda Jugoslavije. Zagreb, 1963.) |
Tradicijsko graditeljstvo
|
Kuće Suščana (Suicana) su kamene, solidno građene, i nema veće razlike u njima između onih na žalu i u selu. obično su od jednog, pa i na dva kata (pot), prekriverne valjkastim crijepom (opuke), zidane od tikule (opeka), a kasnije i od kamena. Krof (krov) je na četiri kantuna. U kući se nalazi poseban prostor za žene, poznat kao tinijel, gdje one šiju, glačaju i rade druge ženske poslove. Kuća ima komin (ognjište) i krušnu peć (pijeć), posebnu apsidnu prigradnju prislonjenu s vanjske strane kuće. Pred kućom se nalazi i dvuor, popločen i cementiran između susjednih zgrada s ljetnom kuhinjicom koju nazivaju kuhinica.
|
Priče s otoka
Ribarstvo i vinogradarstvo
|
Prije no što su se specijalizirali za ribarstvo i vinogradarstvo, Suščani su na svom otoku uzgajali žitarice (slatki sirak, ječam i pšenicu) i bob te pasli ovce. Kada je zbog razvoja pomorstva na obližnjem Lošinju porasla potražnja za usoljenom ribom, okreću se intenzivnijem lovu srdela. Tijekom 19. st. raste potražnja za vinom. Pješčano, antihlokserično tlo sačuvalo je stare autohtone sorte loza, pa se vinogradi šire sve do nevjerojatnih 96% ukupne površine otoka početkom 20. stoljeća.
Još 1950-ih je na Susku raslo i rađalo preko i,6 milijuna čokota loze. Od 30-ak sorti grožđa najzastupljenije su bile tri autohtone vinske sorte - crno čarno grozje i susac i crvena trojišćina. Zbog usitnjenosti parcela pod vinogradima (do 800 trsova) i terasastog terena, sve se radilo ručno, a vinogradari su ujedno bili i vinari i trgovci. Grožđe i vino su sami prevozili i direktno prodavali na Lošinju, Cresu ili u Istri, bilo za novac ili u zamjenu za potrebnu im robu (za 100 kg grožđa moglo se dobiti 5 kg vune, 6 kg ovčjeg sira, 10 litara maslinovog ulja ili 400 kg ogrjevnog drva). Sličnu samostalnost u poslovanju Suščani su pokazivali i u ribarstvu, gdje se jedino sam ribolov velikim mrežama (tratama i zagonicama) nužno obavljao zajedničkim snagama "ribarskih družina". Sve nakon podjele ulova bilo je individualno - soljenje, skladištenje, prijevoz i prodaja. Tek između dva svjetska rata tradicionalni način poslovanja počinje uzmicati pod pritiskom suvremenih gospodarskih kretanja. Suščani se udružuju u vinarsku zadrugu i 1935. u luci grade veliki, moderni vinski podrum kapaciteta 6000 hl. Par godina kasnije u blizini je podignuta tvornica za preradu ribe, u kojoj se godišnje znalo obraditi i do 450 t većinom plave ribe. Tvornica je zatvorena 1959. i srušena zbog izgradnje današnjeg marketa. Zgrada podruma (zatvorenog 1964.) još uvijek postoji kao podsjetnik na "slavne dane" suščanskog vinogradarstva. Kod kuće usoljene srdele i domaće crno vino postali su rijetkost na Susku. 
Vinogradi iznad Gornjeg sela, istočno od groblja
|
Nekadašnji mnogobrojni nasadi loze na Susku dosezali su i do samih morskih obala otoka
Zaštićeni mladi nasadi vinove loze na središnjem dijelu otoka
|
|
Otok bira ljude - dokumentarni film (Susak 2015.)
Datum objave: 15.10.2020. Autor: Igor Stegic Opis. Često pomislimo da nam je dosta svega i da bismo najradije otišli na pusti otok. Ovo je priča o ljudima koji su takvu odluku donijeli u jednom danu, napustili sve i otišli na mali otok Susak. Četvero ljudi priča zašto su se na to odlučili i kako sada žive. No, od jednoga nisu uspjeli "pobjeći" - od samog sebe... Hrvatska radio televizija 2015. |
Eine Reise nach Susak (croatian)
Datum objave: 16.8.2021. Autor: Labelland Film Produktion Opis. Dokumentarni film "Putovanje na Susak", opisuje mali pješčani hrvatski otok Susak u vrlo osobnom stilu u pratnji uz evokativne slike. Zbog zaključavanja u ožujku 2020. Tijekom pandemije Corona. Zapeo sam na otoku Susku i upoznali i zavoljeli otok i njegove stanovnike. ©2021 Labelland Film Produktion |
Island of Susak, Croatian hidden gem.
Datum objave: 1.9.2021. Autor: Jurica Vuković Opis. Short (really short) movie about Susak. Susak (Italian: Sansego; German and French: Sansig) is a small island on the northern Adriatic coast of Croatia. The name Sansego comes from the Greek word Sansegus meaning oregano which grows in abundance on the island. Shoot with DJI MAVIC AIR + DJI POCKET with ND filters |
Otok bez automobila
|
Prema uredbi o komunalnom redu Općine Mali Lošij na otoku nema automobila i promet je dozvoljen samo službeno registriranim traktorima i motokultivatorima. Njima mještani prebacuju robu s broda, a također im služe i za obradu polja.
|
U sjećanje na njihovu važnu ulogu u prijevozu robe i pomoć pri tradicionalnim radovima, a i kao umjetnička instalacija, jedna je kariola (tačke) ugrađena u zgradu u Gornjem Selu. Ugrađena kariola, rad je vezan uz bijenale suvremene umjetnosti Susak Expo, koje ovdje od 2006. okuplja umjetnike iz više europskih zemalja.
Osim toga, neke su kariole na Susku - što je poput registracije - označene imenom i adresom |
Na Kvarnerskim otocima
DRAGUTIN HIRC
Poglavlje: Ostrv Orsir. Ćunski. Sušak, Lošinj Mali.
DRAGUTIN HIRC
Poglavlje: Ostrv Orsir. Ćunski. Sušak, Lošinj Mali.
Dragutin Hirc, hrvatski prirodoslovac, putopisac, učitelj i planinar boravio je na otoku Susku više puta.
Prvi puta se na Susak zaputio u rujnu 1903. s otoka Lošinja, a naredne 1904. u zagrebačkom časopisu Prosvjeta objavljivao je putopisne zapise Na kvarnerskim otocima - kao podlistak, u šest nastavaka.
Na Susku je boravio i u kolovozu i rujnu 1903. te u travnju 1912. godine, nakon čega je 1914. u Zagrebu objavio knjigu Proljetna flora otoka Suska i Unija.
Prvi puta se na Susak zaputio u rujnu 1903. s otoka Lošinja, a naredne 1904. u zagrebačkom časopisu Prosvjeta objavljivao je putopisne zapise Na kvarnerskim otocima - kao podlistak, u šest nastavaka.
Na Susku je boravio i u kolovozu i rujnu 1903. te u travnju 1912. godine, nakon čega je 1914. u Zagrebu objavio knjigu Proljetna flora otoka Suska i Unija.
|
Susak, 1912. godina
Kad mi je Dinko sa Osorščice pokazao otok Susak [28], reče o njemu ovo: "Dignuo ga vulkan iz mora; na njemu ne ima "kamika", sam "sablun" melj morski, puži svih svih vrsti". Nalično čuo sam i u Osoru i zato me je taj otok sve to više zanimao, a naročito me zanimalo, da li je u istinu vulkanskoga porietla, a zanimali me i puži, koji su pohranjeni.
U Ćunskomu opisali su mi žitelje otoka Susaka kao osobite ljude, visoke, jake, koji kad govore, viču i halabuče, a idu otokom, da ih ne čuješ. Rekli mi, da imadu osobitu obuću i odielo, a svaki sliednji, da ima nadimak (prišvarak) i da će i nama, kad se izkrcamo, prišiti koju "krpicu." Rekli, da na otoku raste trstika, da ima od nje ciela šuma i da je to "španjolska trstika". Naši vozači s nama se oprostili i krenuli put Nerezina, a novi došli koji će nas povesti do prezanimivog otoka. Gospodar brodice, snažan i jak čovjek, došao u dvor i primio od župnika potrebite naputke, veliki "bocun" vina, ali ponio i staklenku vode. Stupali smo kamenim putem, pazili često kamo ćemo položiti nogu, a bilo je medju gromačama tako vruće, da nas je probio debeo znoj. Trebali smo dobra po sata, dok smo došli do "porta" (luke), gdje nas je čekala naša barka spremna. Tu smo našli izprebacana drva, a u jednoj zidanici ljude, koji su ih vezali u "faše" (snopove). Posjeli smo, jedro dignuli i krenuli u nove i nepoznate nam krajeve. Kad smo se otisnuli i obazreli, iztaknuo nam se u prilici "ćunja" Ćunski vrh, na lijevo mu Palanža, na desno Bradičina, a pod njime mjesto Ćunski, koje se upriličilo poput klina i zato se čini, kao da mu jedna polovina manjka, i zaista, kad bi se izgradilo drugo mu krilo, oponašao bi oblikom trokut i bio još milovidniji. 
Susak, 1914. godina
Župnik me upozorio na kraj "Za jamu", gdje da ima polovina sarkofaga, dočim je druga polovina u Studenčiću, pak mi pričao o grčkom zdencu iz kojega ljudi i danas vodu grabe. Gledali smo i školjić od Za jeme po kojem se gniezde galebovi.
Što smo više odmicali, postala je obala sve to nejasnija, ali zato Susak sve to jasniji i susjedni mu školji Srakane Vele i Male. Tu smo gledali na vršku nekoliko ljudi, koji nam domahivahu, ali i vidjeli, da je ciela obala zarasla trstikom, odnosno da ju pokrila šuma ove trave. Na moru bijaše preugodno, jer je vjetar ne samo naduo jedra, već je i nas razblaživao i morskim zrakom krepio. Neustrpljivo sam čekao čas, kad ću stupiti na Susak, koji mi postajaše sve to zagonetniji, što su mi prijatelji o njem više pričali. I napokon primakosmo se tako blizu, da mi bijaše njegova slika posve jasna. Cio otok nalikuje ogromnomu amfiteatru, kojemu su podovi zarasli vinovom lozom, živica im od trstike, a cielo podnožje pokriveno šumom ove naše najveće trave, koja bude ovdje i do 7 m. (!) visoka, a na dva tri prsta debela [29]. Na najvišoj stepenici (98 m) uzdiže se gornji Susak sa župnom crkvom sv. Marije, dočim se uz more razkrilio dolnji Susak, oba sa 1700 duša, koje je naokolo zaokružilo more. Kad su ljudi ugledali našu barku, počeli se kupiti oko luke, a naročito se pribralo mnogo djece, vičući i halabučeći. Pred lukom stere se ogroman prostor do samoga mjesta, kojega pokrivalo plitko more. Tu možeš saći u vodu na palac duboko i onda po pjeskovitu čistu tlu kao po sagu, stupati u svaku dubljinu po volji. Cielo tlo čisti piesak i zato je Susak prirodom stvoren za kupalište kao ni jedno mjesto ili otok u svoj Hrvatskoj i Dalmaciji. Kad bi to bilo, onda bi dakako padao Mali Lošinj, što tamošnji gradski otci neće dopustiti. No ja se pouzdano nadam, da će u bližoj budućnosti ondje osvanuti kupalište, koje će biti nalično bilo kojemu kupalištu Sjevernoga mora, jer je Sušak to zaslužio ne samo svojim mekanim pjeskovitim tlom. već i svojim položajem, krasnim vidicima i prezanimivom okolinom. Vrlim tamošnjim Hrvatima želim to iz sve duše svoje! Izkrcav se, krenusmo u mjesto, a zviedljiva dječurlija za nama. Prošli smo dolnjim selom, a išli prvi puta u životu ulicama od pieska, koji nije suh, već vlažan i zato ga vjetar ne raznosi. Naše stupaje ne razabirasmo, kao ni stupaje drugih ljudi; svi idu po otoku tiho, tihano, pomiču se kao duhovi. Prošav glavnom ulicom, počeli se uzpinjati i došli do bunara. I ovakav bunar nisam nikad vidio! Dvie su to kamene kule uzidane u piesak. Voda se pribire u dnu, a silazi se kamenim stubama. Začusmo kriku, a kad se nagnusmo, zagledasmo žene koje su došle po vodu i tako razgovarale, kao da se svadjaju. No nisu samo ovi bunari gradjeni na piesku, već je na piesku gradjeno cielo selo i po tome ovdje ne vriedi ona poznata naša poslovica “Ne gradi kuće na piesku”. 
Susak, 1906. godina
Ženske nose tamno-modre suknje, modre dokoljenke, glavu pokrivaju rubcima, na nogama nose biele ili modre natikače, pa tako i muškarci, dočim su djeca bosonoga i po onom si vlažnom piesku hlade noge. Uzpinjući se evo mjestnog župnika, koji silazi, a kad nas je ugledao, stane sav iznenadjen, mašući rukama. Prijatelju Alojziju i Franu on je ujak, pak mu bijaše milo, da su došli, da i njegovu "inžulu" prodjem i opišem.
Vinuli smo se do najviše točke i došli na potrcani trg na kojem stoji crkva, a do nje župni dvor. Odloživ stvari, ukradem se i podjem uzkom uličicom prama zapadu. No brzo sam se riešio mjesta i došao medju vinograde. Trstika, koja je zaokupila sve prazne prostore, oponaša svojim oblikom sladorovac, ali i kukuruz. Stablo koje, ili grm, nisam ugledao. Pošav pješčanom ulicom, vidio sam da su sve ulice usječene u piesak, razabrao udarce od male motičice, kojom zalaze u vinograde i kamo sam okom svrnuo, sam piesak, a nigdje kamenčića, koliko je graškovo zrno. Krenuo sam opet prama istoku i visoko iznad mora spustio se u kratku travu, da uživam prirodne čare otoka Susaka. Duboko pod menom razlilo se more u prilici ogromna trokuta, dno mu bijaše od pieska bielo, a površina sinja, nad kojom se zelene vinogradi puni groždja. Divno bijaše nebo! Mjesec čist kao srebro, zrak na okolo modar, pod njime jasno ljubičast, prama italskoj obali narančasto-zelen. Izmedju Susaka i Italije ne prekida morske površine ni otok, ni ostrv, i zato gledaš morsku pučinu, koja bijaše posve pusta; niti je plovio koji parobrod, niti se bjelila jedra druge koje ladje. Vladala je na moru podpuna tišina, vladala i oko mene, a prekidala ju samo trstika, kojoj je lišće treperilo u onom toplom, južnom zraku. 
Susak, 1905. godina
Morska draga (zaton) nad kojom smo počivali zove se Suzanski a glasovita je s ribolova. Prije 4 godine ulovili su ovdje toliko sardela, da se od njih bielila morska obala. Sad ne ima riba, a jedan im ribar rekao, da je tomu kriv vjetar ponente (zapadnjak), koji puše po zimi, a lanjske je godine puhao u "pomajiću" (lipnju) i zamutio more. No je zato Susačane s druge strane otoka odštetilo more, jer su u jedan mah iztegnuli više od 6.000.000 komada sardela! Osim ribarstvom bave se i vinogradarstvom i cio je Susak jedan vinograd. Loza se goji na nizko bez kolaca, a teški crni grozdovi tako su veliki i tako brojni, kao da bi ih povezao. Groždja je više nego lišća, a tlo tako plodno, da za "srednjega" roda poraste 20.000 hektolitara vina. Neki dio riba davaju ribari crkvi za duše "purgatorija", kao što su nekoć Bakru darovali župnika, koji je blagoslovio more, prvu tunu, koju bi ulovili.
Prvoga rujna osvanulo krasno, hladovito jutro. U dvoru još spavali, ali ja prije pete bio već na kamenoj terasi, da i s druge strane razgledam okolinu. U donjem selu vidi se svaka kuća, vide se ulice i brodice u luci od kojih jedna krenula put Lošinja. Parobrod tiče Susak tjednom jedan puta, kada dopremi i poštu. Bude li ružno vrieme, ne ima parobroda, inače obće izmedju otoka i Lošinja brodice, kao što obće n. pr. i izmedju Krka i Rieke, Krka i Senja. Osoršćica vidi se ciela od žala morskoga do najvišega vrha, a pogled na Velebit upravo je veličanstven; vidiš Srakane Male, lievo komadičak od velikih, gledaš Šilo, ostrve Visoki, Zabodarvki, zapadnu obalu otoka Cresa i liepi onaj Ćunski, tamo prama Dalmaciji vidi se Premuda, ostrv Željva (Selve) i drugi školji i školjići. Nedaleko terase stoji pučka škola u kojoj se predaje jezikom hrvatskim, samo dva puta u tjednu jezikom talijanskim. U donjem selu ima i "Trgovačko društvo" (konzumna zadruga) u kojoj se prodaje naša roba i trgovina izbija iz ruku Talijancima, našim protivnicima, kojih ima i na Susaku, te se i tu ugniezdiše kao kukavica u tudje gniezdo. Došao sam ovamo u vrieme ljute političke borbe, jer su se u Lošinju imali obaviti obćinski izbori. Čuo sam i gledao Talijance kako bjesne protiv Hrvata, ako su se i rodili na našoj grudi, ali i vidio, kako se hrvatstvo ovdje razmahalo, a zaslugom mjestnoga župnika Šparožića Ivana, neustrašivog borca. Kad mi se duša opojila jutarnjim čarima, pošao sam u crkvu, da ju razgledam. Crkva ima samo jednu ladju, desno i lievo klupe, na zidu križni put i druge slike. U oči padaju maleni stolčići na koje sjedaju ženske, dočim se muškarci smjeste u klupe. Ima i pjevalište, ali bez orgulja. Zanimiv je ogromni križ [30], što visi o zidu; dug je do 5 m., 2m. širok sa kipom, ali osobitim kipom Isusa Krista. Kip je posve splošten, svaka je noga probita o sebe, na glavi se vidi samo jedno uho i nakrivljena usta. Ovaj križ da je doplovio na Susak morem i treći po takvu obliku poznati križ. Iz crkve krenuo sam opet prama dragi Suzanski, da se u jutro nagledam daleka i debela mora i da razgledam još nekoje krajeve na otoku. Opazio sam, kako se tlo lomi i ruši prama moru, ali se lomi u tako pravilnim plohama, kao da bi ga nožem rezao i zato su sve plohe, odnosno zidovi otoka, ravni i gladki. Uzkom stazicom pošao sam malo napried i opet posjeo u travu, da gledam more prama zapadu. Poslije sam htio poći i dalje, ali kako vodi stazica tik ruba, bojao sam se, da bi se tlo pod nogama moglo odlomiti i ja nastradati. Gledajući s ove strane u podnožju otoka, razabrao sam, da mu podina nije od pieska, već od žestoka vapnenca, koji ga je poput biela vienca zarubio na okolo. I tako imamo u istinu dva otoka: jedan je sagradjen od kamena, a drugi od pieska, koji od dana do dana biva sve to manji, jer mu se zidovi i po drugim mjestima ruše u more. Tvrdi žal pun je grebena, a medju njima ima šupljina u kojima se izlučuje morska sol, koju Susačani sabiru. Idući ovamo, zagledao sam u tvrdom piesku veće i manje biele pjege, koje su mi se odale kao pužići, a poslije sam se osvjedočio, da je otok pun i prepun njihovih kućica. Ima medju njima Helixa, Clajasilija, a najobičniji je Oleacin Algira. Ima puža ne na milijune, već na "miliarde" ima ih možda toliko, koliko pješčanih zrnaca. Dok mi noga nije stupila na Susak, mislio sam, da je gradjen od prapora (Loss), koji se je u nas onako divotno razvio uz Dunav od Almaša do Erduta i u Fruškoj gori. U tom sam praporu našao i sladkovodnih puževa kojih na Susaku ne ima. Tu i tamo najde se tu i koja ljuštura od klapunice, sićka ili druge koje morske školjke, ali sladkovodnih mekušaca ne ima ni za liek. Spustio sam se u jedan dolac u kojem su stiene okomite i visoke, pak i tu prepune kopnenih pužića. Sa jedne stiene prhnuo je u zrak sokol i poletio na drugu stranu otoka. Od živih stvorova obična je gušterica (Lacerta muralis) od koje sam nekoliko komada ulovio za zagrebački muzej. Vidio sam nekoliko leptira, vidio psa. Mjeseca listopada padaju na otoke patke i šljuke. Od kulturnoga bilja pribi-jabuku, armulin, praskvu, mogran (šipak; Punica granatum, Granat-apfel), krumpir, breskvu, pomidor i dugu repu. Od domaćih životinja goje prase i to pasminu duga, tanka tiela, visokih nogu, duge glave, crne dlake. Kotac nije gradjen od drva, već od kamena kao malo dvorište bez krova. Rek’ bi da Susučani prasetinu osobito vole, ako danas ubiju svinju, za par ju dana i izjedu. Na povratku zaustavio sam se kod groblja, a zaustavio me žamor. Groblje je bilo puno žena, koje su redile grobove. Kako je tlo gradjeno od pieska, gradjeni su i grobovi i zato su svi jednoga oablika, zaokruženi, rukom omazani, pusti i trajni. Osobit je Susak, osobiti mu ljudi, pak i osobito njihovo vječno prebivalište! Jedan me seljak upozorio na Puntinu, gdje da su prebivali "Grci". Pošao sam pješčanom ulicom prama zapadu, no kako je otok takovim prohodima sav izkrižan, naskoro sam šuštao, ne znajući, kako ću doći do "Puntine". Pomogla mi jedna žena i tamo odvela. Vidio sam u guštiku iednu kamenu stienu, ali joj se nisam mogao približiti, jer mi se tlo pod nogama oborilo. Otočani, naučeni na pjeskovito tlo, stupaju lagano, elastično, no mi gradska gospoda, naučena na pločnike, asfalte i granit, preteška smo hoda, pak bi se onomu hodu tek morali naviknuti. Moguće, da bijaše tamo kakav grad ili kula, a jedini je to kamen na otoku. Htio sam da razgledam svjetionik sa Marconijevim brzojavom za Polu, ali nije dopustilo vrieme, jer smo naš obilazak urekli za prije podne. Na povratku zaustavilo me jedno stablo, jedino samoniklo stablo, koje sam onoga dana vidio. Bio to onizki briest. Od grmova našao sam "šambuk", ostružnicu, vrstu kupine i šibiku žutu (Coronilla emeroides). Drugoga bilja našao sam malo, a medju njima divlju mrkvu ili merlin, pak slak, kiticu (Tansendguldenkrat). Još sam se spustio k moru i pošao do ribarnice. Riba bilo malo, nešto oliga, ali više jegulja (Aalfisch), koje su nosili u rukama, kao da nose crne zmije! Pjeskovito tlo čini, da je ondje veoma vruće, počeo sam se vraćati i boravio na terasi tako dugo, do me nisu pozvali k objedu. Poznato je iz poviesti, kad su Saraceni porazili bizantinsku i mletačku mornaricu, da se pojaviše g. 840. brojnim ladjama i u Jadranskom moru, pustošeći obalne gradove od Dubrovnika do Jakina u Istriji. Godine 841., a na sam uzkrsni ponedjeljak, pretvoriše u prah i pepeo grad Osor. Do velikoga sukoba izmedju saracenske i mletačke mornarice došlo je kod Susaka i Mletčani budu poraženi. Nisu li tom prilikom gdjekoji Saraceni naselili tak otok, pak su današnji Susačani i njihovi potomci, a Bog bi dragi znao, ne ima li u njihovim žilama i ilirske ili rimske krvi?! Ove ću godine krenuti [31], na Susak po drugi puta i tamo dulje vremena boraviti i osobitu pozornost svratiti ljudima i njihovim običajima, a tad o njima potanje govoriti u svojoj knjizi, kao i postanku toga čudo-otoka. [28] Žitelji zovu otok "Susak", a ne "Sušak", a ime mu svakako otuda, što je "suh", kakovo je pjeskovito tlo obično. (op. aut.) [29] To je Arundo Phragmites = Ohragmites communis (Schilf, Schilfrohr, Teichschilf), no raste tamo i pravi španjolski trskovac (A. Donax; spanisches - ili echtes Rohr), kojeg ima i u Dalmaciji (Krka, Cetina, Neretva) i A. Plinii, kojeg ima i oko Dubrovnika, (op. aut.) [30] Suščani križ nazivaju Veli Buoh. (op. pri.) [31] Odnosi se na 1904. godinu, kada je ovaj putopis objavljen u "Prosvjeti". Hirc kreće na svoje drugo putovanje po kvarnerskim otocima 30. kolovoza 1904. godine, (op. pri.) |
Susak u likovnoj umjetnosti
VIŠNJA MUNDER; Susak, upper village painting
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 30.5 x 24.1 cm |
Donje Selo
Donje Selo je priobalno mjesto na otoku Susku. Drugo ime za ovo naselje je Spjaža (Spiaza). Sagrađeno je koncem 19. i početkom 20. stoljeća. Novije je naselje na otoku Susku, odnosno, mlađeg je postanka od susjednog, stotinjak metara udaljenog Gornjeg Sela, od kojeg ga dijeli visinska razlika i gusta trstika. Jedine prometne veze sa susjednim selom su kamena stubišta i zaobilazna uska betonska cesta koja prolazi pored groblja. Društveno središte mjesta je trg uz koji su objekti škole i Društvenog doma, sada Doma iseljenika, dok je povremeni, odn. sekundarni centar susačka luka (u vrijeme dolazaka broda i oko marketa).
Na Susku je sve do sredine 19. stoljeća postojalo samo jedno (gornje) naselje pod nazivom Sansego ili Susak, povećanjem stanovništva u luci se gradi veći broj kuća, a kasnije je naselje u luci nazvano Donje Selo. Kako bi se olakšala komunikacija između dva sela, 1906. godine uređuju se stube.
Na Susku je sve do sredine 19. stoljeća postojalo samo jedno (gornje) naselje pod nazivom Sansego ili Susak, povećanjem stanovništva u luci se gradi veći broj kuća, a kasnije je naselje u luci nazvano Donje Selo. Kako bi se olakšala komunikacija između dva sela, 1906. godine uređuju se stube.
Luka
Karta područja Luke Susak
Izvor: WMS servis Državne geodetske uprave 
|
Novoobnovljena riva u luci Susak otvorena je 29.4.2019. godine presijecanjem krokanta mačetom, simboličnim činom, kako je običaj u primorskom kraju. Otvaranju je nazočila i tadašnja predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović.
|
Donje Selo na otoku Susku
|
Susak - Donje Selo 2022
Datum objave: 21.4.2022. Autor: DINARSKO GORJE Opis. Otok Susak - Donje Selo (Hrvatska) Datum snimke: 26.3.2022. Autorica: Anica Markovinović 
|
Susačke stepenice
Glavne susačke stepenice i pogled na Donje Selo
|
Kako se susačko selo sastoji od dva sela: starijeg gornjeg i nešto mlađeg donjeg, ona su povezana s troje različitih stepenica.
Glavne stepenice se najviše koriste i najpoznatije su i posjetiteljima otoka. S njih se pruža (djelomično ograničena vegetacijom) panorama Donjeg Sela i uvale Spiaza. Desne (zapadnije) stepenice su nešto manje strme, nadsvođene su krošnjama i vode prema drugom kraju Gornjeg Sela. Na njihovoj prvoj polovici je skretanje na najkraće i najstrmije stepenice. |
Vidikovac
|
|
|
|
GARBA
Garba (98 m n.v.) je najviša točka otoka i naziv za područje oko toga vrha. Sam vrh je manje zamjetna glavica na zaravnjenom suščanskom platou, koju su stanovnici otoka koristili kao točku promatranja još od prapovijesnih vremena. Za vrijeme austrougarske vlasti 1881. godine. na vrhu je izgrađen svjetionik.
Svjetionik Otok Susak
|
Na zaravnjenom platou, na najvišoj točci otoka, nalazi se svjetionik sa stalnom posadom, sagrađen 1881. Na pročelju svjetionika ugrađena je kamena ploča s natpisom: Pharus Sausego, Exstructa A.D. MDCCCLXXXVI – VII, lumen primum sccensum die I. octobris MDCCCXXXI. Kada su krajem 19. i početkom 20. stoljeća na otok počeli dolaziti prvi turisti (stizali su brodom iz Malog Lošinja), lako pristupačan svjetionik u tom vremenu postaje popularni vidikovac. Prije no što je krajem 20. stoljeća svjetionik automatiziran, bio je pogonjen utezima. Svjetioničar je utege morao navijati dva puta u svake noći. Prije elektrifikacije, za osvjetljavanje je korišten plin propan-butan.
Fontana u kući na ulazu u toranj svjetionika jedan je od najprepoznatljivijih detalja građevine. Iako je svjetionik automatiziran, u njemu se i dalje nalazi stalna posadu - često se radi o svjetioničaru i njegovoj obitelji. Iz istog razloga on nije otvoren za posjete. 
|
TEHNIČKI PODACI O SVJETIONIKU
Osnovni podaci Geografski položaj: Najviši vrh otoka Susak Svjetioničarska posada: Da Godina izgradnje: 1881. Nautički podaci PS, br. / Admirality br. 166 / E3036 Pozicija: 44° 30,8' N / 014° 18,5' E Karakteristika svjetla: B DBl(2) 10s (2+2;2+4)s Sektor vidljivosti: 360° Domet glavnog svjetla: 19M (35.188 km) Domet rezervnog svjetla: 8M (14.816 km) Visina fokusa svjetla iznad: SRM 100m Visina kule: 12m AIS: E3036 Otok Susak Sustav daljinskog nadzora: Da IZVOR Plovput d.o.o 
|
VELA STRAŽA
|
Vela Straža je napuštena vojna promatračnica, koja se nalazi nedaleko od svjetionika. Nju je u prvoj polovici 20. stoljeća sagradila vojska Kraljevine Jugoslavije za potrebe obrane od Italije. To je je prizemnica opasana tri metra visokim zidom s puškarnicama. U zgradi se nalazi nekoliko prostorija: uredi, kuhinja, spavaonica i sl. U sredini zgrade je toranj promatračnice na koji se moguće uspeti nesigurnim ljestvama iz hodnika.
|
Uvala Porat
|
|
Uvala Baldarka
|
|
Gornje Selo
|
Gornje Selo, koje Suščani nazivaju Sansikovo, Sansego, Susak ili na "Brigu", bilo je jedino naselje na otoku do 19. stoljeća. Naselje je nastalo uz benediktinski samostan, uz koga je bilo i groblje. Tu je opatiju u 11. stoljeću osnovao hrvatski kralj Krešimir.
Župna crkva u Gornjem Selu posvećena je sv. Nikoli, zaštitniku otoka Suska, a unutar crkve je romaničko raspelo "Veli Bouh" - kako ga zovu Suščani. Na groblju uz crkvu se ukapalo do g. 1818. Odlaskom benediktinaca s otoka g. 1280. groblje koriste Suščani. U crkvi su se pokapali članovi bratovština, svećenici i ljudi iz uglednijih obitelji. Gornje Selo nalazi se dalje od mora od susjednog, stotinjak metara udaljenog Donjeg Sela, s kojime je povezano trima stubištima i jednom obilaznom betonskom-asfaltnom cesticom. 
Pogled na Gornje Selo od vidikovca iznad susačke Luke
|
|
Župna crkva sv. Nikole i Benediktinska opatija Sv. Mihovila (Sv. Nikole), 1071.-1280.
|
U ranom srednjem vijeku najvažniji događaj za otok bio je osnivanje i gradnja benediktinskog samostana Sv. Mihovila (kasnije Sv. Nikole), kojeg je u drugoj pol. 11. st. (1070.g.) sagradio i opatiji Monte Cassino darovao hrvatski kralj Krešimir. Samostan je najvjerojatnije zaposjeo lokaciju na kojoj su se nalazili ostaci rimskog ladanjskog kompleksa. Od nekadašnje srednjovjekovne opatije sačuvan je samo sjeveroistočni dio ugaonog zida "kaštela", tj. obrambene samostanske kule. Pretpostavlja se da je sadašnji gradski trg predstavljao klaustar samostana, a dvije krune cisterne govore nam o tome da je samostan bio podijeljen na muški i ženski dio. Samostanske su se zgrade prostirale na području sklopa zgrada koje danas okružuju trg.
Današnja župna crkva je, uz preinake, po svemu sudeći u funkciji još od romaničkog vremena. Suščanska benediktinska opatija djelovala je do 1280., kada ju je posljednji suščanski opat darovao osorskoj biskupiji. Tijekom stoljeća zidovi nekadašnjeg samostanskog kompleksa zbog nedostatka građevinskog kamena razneseni su za potrebe gradnje drugih građevina. Iz razdoblja srednjeg vijeka sačuvana je i luneta sa znakom križa, danas ugrađena u pročelje župne crkve Sv. Nikole. Riječ je o nadvratniku nekog sakralnog objekta. 
"Veli Buoh"
Veliko oslikano romaničko raspelo (visina: 433 cm, širina: 220 cm) među lokalnim stanovništvom poznato pod nazivom "Veli Buoh" ili "Veli Kriz", prema legendi je na Susak doplutalo iz Italije i to na dan 3. svibnja, koji se već stoljećima posebno slavi i obilježava procesijom od župne crkve sv. Nikole do mjesta Kel Kriza iznad uvale Pot Tarnak gdje je raspelo pronađeno. Moguće je da brod koji je prevozio raspelo doživio brodolom u blizini Suska i da ga je more izbacilo na obalu. Druga predaja, po kojoj su Sušćani smanjili ulaz u crkvu da spriječe odnošenje raspela po želji nekog biskupa u Osor nema uporište u stvarnosti. Raspelo je nastalo u 12. stoljeću i na tipično romanički način prikazuje raspetog Krista - "živog", širom otvorenih očiju i bez znakova patnje, Krista koji vlada s križa i pobjeđuje smrt. Tijekom restauracije 1964. godine utvrđeno je da su svi dijelovi raspela osim ruku i nogu do koljena originalni. IZVOR TZ GRADA MALOG LOŠINJA 
|
|
|
|
|
|
Sušačko groblje
Na otoku Susku nema kamena, pa su sve grobnice izrađene od donesenoga kamena s kopna.
|
Prvo groblje na Susku nalazilo se kraj župne crkve sv. Nikole (Cimatorij), no zbog naglog razvoja naselja oko 1818. godine uređuje se novo, današnje groblje na Merinama. Porastom stanovništva g. 1908., povećano je groblje na Merinama.
Iz 13. st. potječe prvi zapis, koji govori da se groblje nalazi na crkvenom posjedu "Stare Merine". Grobljanska kapela Gospe Žalosne sagrađena je početkom 20. stoljeća. Na mjestu današnje grobljanske kapele Gospe Žalosne, koja je izgrađena g. 1911., nalazila se grobnica iz g. 1877. u kojoj su se pokapali članovi Bratovštine Presvetoga Sakramenta. Kapela, smještena na kraju groblja, jednostavnih je stilskih formi. U njezinom je središtu nekadašnja bratovštinska grobnica s pokopanim župnicima Suska: o. Ivan Lister, don Nikola Morin (njegova je bista na pročelju kapele), don Nevio Picinić i don Mate Sutora. Kapela je temeljito obnovljena izvana g. 1995. i g. 1996. iznutra. U četvrtastoj građevini s ulaznim vratima šiljastoga dovratka i isto takvih bočnih vitrajnih prozora, u plitkom svetištu koje je odijeljeno trijumfalnim lukom, nalazi se kameni oltar s drvenim kipom “Pieta” te raspelom prekrivenim bijelim platnom. Vitraje su izradili Boris i Željka Rogić iz Rijeke. Prikazan je Krist u molitvi i Krist s trnovom krunom na lijevom bočnom zidu, a dva vitraja na desnom zidu s prikazom su Blažene Djevice Marije. Na kapeli je jednostruka preslica sa zvonom, romboidni okulus i krov pokriven kanalicama. Obzirom da nema uobičajenih stabala (par čempresa raste izvan ograda groblja) i da s njega puca širi pogled na novouređene vinograde i pučinu, groblje djeluje neobično svijetlo i vedro. IZVOR GLAS KONCILA I DR. 
|
ISTOČNI DIO OTOKA
Rt Darto (Pũnta Darto)
Staza do rta Darto
|
|
|
|
Uvala Bôk
|
U uvali Bok nalazi se atraktivna pješčana plaža, gdje se nekada početkom 20. stoljeća nalazilo klimatsko kupalište.
Tradicionalno se suncem zagrijan pješčani plićak i vrući fini pijesak smatraju ljekovitim za žene koje imaju problema s plodnošću. |
Uvala Tijesni
|
|
Gospa od Navještenja
|
Kapela Gospe od navještenja nalazi se na rtu Darto iznad uvale Bôk. Izgrađena je 1930. godine. Jednom godišnje održava se procesija od crkve sv. Nikole u Gornjem Selu, do kapele.
Predaja kaže da su Suščani dali sagraditi istoimenu zavjetnu kapelu kao što je crkvica Gospe od Navještenja (Annunziata) na Čikatu (otok Lošinj). Naime, zbog lošeg vremena nisu mogli obavljati svoje zavjete prema Bogorodici na Lošinju, pa su sagradili kapelu upravo na mjestu s kojeg se vidi lošinjska Annunziata. |
Rt Darto
|
AKTIVNOSTI
PJEŠAČENJE I PLANINARENJE
Karta turističko-planinarskih staza i šetnica na Susku / Vrijeme hoda označeno je na karti za svaku pojedinu dionicu.
Izvor: Turistička zajednica Grada Malog Lošinja 
Prilaz Veloj Straži (91 m n.v.)
|
Na stranicama Turističke zajednice Grada Lošinja dat je prijedlog pješačkog (i biciklističkog) obilaska otoka Suska. Ukupna dužina rute iznosi oko 8 kilometara, najviša točka je brdo Garba (98 m n.v.). Opis staze:
Pješačka staza na otoku Susku kreće od Doljnjeg Sela, preko svjetionika na Garbi, vinograda do rta Darto gdje se nalazi kapela Gospe od Navještenja. Silaskom s broda krenite prema Donjem Selu, nakon 200 metara kod slastičarne Susak skrenite desno, i između kuća naći ćete put koji vodi prema brdu. Slijedi lagani uspon, kroz pješčane dine, uz prekrasni pogled na Donje Selo i u daljini Srakane i otok Lošinj. Nakon 1 km hoda dolazimo do svjetionika na Garbi, koji je sa svojih 98 metara najviša točka na otoku Susku. Nakon 10-tak minuta hoda dolazimo do odvojka prema Veloj Straži, gdje se nekada nalazila vojna karaula. Nastavljamo ravno naprijed i slijedimo pješčani put, koji prolazi pored male šume s desne strane puta, i nakon 40-tak minuta hoda spajamo se na put koji vodi prema Gornjem Selu. Nakon 10-tak minuta dolazimo do mjesnog groblja i kapele Gospe Žalosne. U okolici groblja nalaze se brojni vinogradi, koji se sada pomalo obnavljaju, nekada je čak 97% Suska bilo pod vinogradima. Nakon 20 minuta hoda staza prilazi iznad uvale Tijesni i Bok - prelijepe pješčane plaže, gdje se nekada početkom 20. stoljeća nalazilo klimatsko kupalište. Još 20-tak minuta hoda i dolazimo do krajnje istočne točke otoka vidikovca Arat s kapelom Gospe od Navještenja. Nazad se vraćamo istim putem, s tim da ćemo kod groblja skrenuti desno u Gornje Selo. Ovdje se nalazi Župna crkva sv. Nikole (zaštitnika otoka Suska), a unutar crkve je romaničko raspelo "Veli Bouh" kako ga zovu Suščani. Na Susku je sve do sredine 19. stoljeća postojalo samo jedno naselje pod nazivom Sansego ili Susak, povećanjem stanovništva u luci se gradi veći broj kuća, a kasnije je naselje u luci nazvano Donje Selo. Kako bi se olakšala komunikacija između dva sela, 1906. godine uređuju se stube. Silaskom stubama dolazimo do Donjeg sela, a tu je u središtu sela smještena zgrada Kluba Iseljenika, glavno mjesto okupljanja i društvenog života Sušćana. Danas veliki broj iseljenika s otoka Suska živi u SAD-u, najviše u Hobokenu, New Jersey, a mnogi se barem jednom godišnje vraćaju na rodni otok, zadnje nedjelje u mjesecu srpnju kada se obilježava Dan iseljenika. 
TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA LOŠINJA
|
BORAVAK
Otok je povezan dnevnom brodskom linijom s Malim Lošinjem te katamaranom s Rijekom.
IZVORI I LITERATURA
|
BAKIĆ, J.: Jestivi potencijali otoka Suska (izvještaj). Institut za pomorsku medicinu. Split, 1988.
BAKOTA, M.: Izvještaj o problematici vodne i eolske erozije na otoku Susku. Hrvatska vodoprivreda Zagreb, Organizacijska jedinica Rijeka, Rijeka, 1992. BLAŠKOVIĆ, V.: Gospodarsko geografske osnove. U: Otok Susak. Djela JAZU, knjiga 49. Zagreb, 1957. DRAGANOVIĆ, E., BUDAK-RAJČIĆ, J., RUKAVINA, M.: Elaborat zaštite prirode za područje otoka Suska. Zagreb, 1993. FABIJANIĆ, Monika: Susačka narodna nošnja kao derivat mode baroka i rokokoa. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Tekstilno-tehnološki fakultet. Zagreb, 2020. (PDF)
GRUPA AUTORA: Otok Susak: zemlja, voda, ljudi, gospodarstvo, društveni razvitak, govor, nošnja, građevine, pjesma i zdravlje. Urednik:Mijo Mirković. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti- Zagreb, 1957. - VIII (Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti ; knj. 49) HAMM, J., HRASTE, M. GUBERINA, P.: Govor otoka Suska. Hrvatski dijalektološki zbornik, knjiga 1, Zagreb, 1956. (PDF)
MIRKOVIĆ, M.: Otočna zajednica Suska, Otok Susak. Djela JAZU, knjiga 49. Zagreb, 1957. OSTOJIĆ, Borislav: Opskrbljivanje stanovništva otoka Suska pitkom vodom. Pomorski zbornik 40, br. 1 (2002), str. 387-408. (PDF)
PETRIK, M.: Hidrološke prilike, Otok Susak. Djela JAZU, knjiga 49, Zagreb 1957. RUDAN, Igor; STEVANOVIĆ, Ranko; VITART, Veronique; VULETIĆ, Gorka; SIBBETT, Lorna; VULETIĆ, Silvije; IVANKOVIĆ, Davor; SZIROVICZA, Lajos; STANIĆ, Arsen; HAYWARD, Caroline; CAMPBELL, Harry; CVJETANOVIĆ, Branko: Lost in transition - The Island of Susak (1951-2001). Collegium antropologicum. 28. 403-21. 2004. (PDF)
SOKOLIĆ, Julijano: Revitalizacija otoka Suska (neobjavljeni magistarski rad). Zagreb, 1991. SOKOLIĆ, Julijano: Vie per la rivitalizzazione di una piccola isola - Esempio: Susak (Sansego), isola dell' Alto Adriatico. Proceedings from the conference "Islands 2000: What developement on the eve of the year 2000?". Giardini-Naxos. 1992. TOMIĆ, F.; ROMIĆ, D.; DOLANJSKI, D.: Hidropedološke pogodnosti i mjere uređenja površina u svrhu revitalizacije vinograda na otoku Susku. Fakultet poljoprivrednih znanosti. Zagreb, 1985. LUČIĆ, Ivo: VELIKA REPORTAŽA S OTOKA SUSKA Nevjerojatna i tužna priča o jednom od naših najizoliranijih otoka koji je u završnoj fazi demografske katastrofe. HINA / Jutarnji list, 22.10.2017.
|
Otok Susak: zemlja, voda, ljudi, gospodarstvo, društveni razvitak, govor, nošnja, građevine, pjesma i zdravlje
Grupa autora / Urednik: Mijo Mirković Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1957. 
Susak: otok pijeska, trstike i vinograda
Autor: Antun Turčić Mjesto i godina izdanja: Župni ured Susak. Susak, 1998. Najreprezantivnije djelo o Susku je golema monografija "Otok Susak" na 586 stranica, djelo skupine autora, koje je 1957. uredio Mijo Mirković. U knjizi su sabrana 34 rada tada vodećih autora poput Mije Mirkovića, Milivoja Petrika, Petra Guberine, Josipa Hamma, Andre Mohorovičić i drugih. |
TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA LOŠINJA
