|
|
SREDIŠNJI POJAS > PLANINE ZAPADNE BOSNE I DINARA > ŠATORSKO-GOLIJSKI VIJENAC > Vučjak (zapadna Bosna)
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Vrščić (1131 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.4176, 16.2324
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Vrščić (1131 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.4176, 16.2324
O planini
Uvod
|
|
Vučjak ili Vučjak gora, tvori sjeverozapadni pogranični rub planinskog vijenca Jadovnik - Šator - Golija. Nalazi se istočno od ličko-bosanske, također i hrvatsko-bosanskohercegovačke granice, nad gornjim Pounjem.
Na svojemu sjeverozapadnom kraju planinski niz Šator-Golija između kanjona gornje Une i Unca završava nižom krškom gorom Vučjak (1131 m), čije zapadne padine uz unsku prugu već dotiču istočnu Liku. Greben Vučjaka s glavnim vrhovima i sjeveroistočnim padinama nalazi se u Bosni i Hercegovini, dok mu zapadne i jugozapadne padine dotiču hrvatsku granicu. U tome dijelu Vučjak već dotiče najsjevernije kose planine Poštak (sjeverno podgorje vrha Bogutovac) u masivu Ličke Plješivice i granicu između tih dviju planina tvori usjek potoka Krke te potoka Adeta (Kordina draga). Ovdje treba ovdje spomenuti kako se južnije od potoka Krke nalazi najveće područje Pounja, gdje hrvatsko-bosanska granica prelazi dalje na istok preko toka gornje Une (-> Begluci), a također i dio teritorija Bosne i Hercegovine koji se nalazi na kosama sjevernog pobrđa Poštaka (- > Bosanski Osredci). Ova pogranična gora se u popularno-planinarskim pregledima gotovo i ne spominje, najviše zato što je uglavnom zanemarena tj. uklještena je izmedju susjednih i atraktivnih, mnogo viših zapadnobosanskih planina: sjevernije najviše Osječenice i južnije Ilice koja je pak najsjeverniji niži ogranak južnijega dalmatinskog lanca Dinara-Kamešnica. ENGLISH SUMMARY: Vučjak (western Bosnia)- 
Naslovna fotografija
Motiv iz okolice sela Boboljusci |
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Vučjaka
Oglašavajte ovdje:
|
 Planina Vučjak i okolni krajevi. Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000 |
ImeU Dinarskom gorju postoji još jedna planina istoga imena - Vučjak. Radi se o niskoj planini Vučjak u sjevernoj Bosni (Bosanska Posavina), koji je zapravo niže brdo sa 368 m nadmorske visine.
Planinska zaravan Veliki Hrnjadi
U pozadini šumom prekriveni glavni greben Vučjaka |
ZEMLJOPIS
Grebeni i vrhovi
|
Najviši vis Vučjaka Vrščić (1131 m) nalazi se na sjevernom dijelu glavnog grebena, koji se izdiže s oveće terase (visoravni) smještene iznad južnih strana kanjona Unca - terasom čiji je naziv Veliki Hrnjadi (na oko 950-1000 m n.v.). Na sjevernoj strani te terase nalazi se prijevoj Hrnjadi (953 m n.v.). Južnije od Vršića, na istome šumom prekrivenom grebenu je Vrh (1107 m; u nekim izvorima nazvan je Škelina), koji prema zapadu završava visom Ključ (1022 m).
Prema sjeverozapadu, izdiže se izdvojeni greben s najvišim vrhom Sjenica (1113 m), nad prostranom zaravni Boboljusaca, omeđenoj kanjonima gornje Une i donjeg Unca. Zbog niže nadmorske visine ove zaravni i izraženog usjeka kojime potok Potok razdvaja glavni greben Vučjaka od grebena Sjenice, ovaj potonji (Sjenica, op.) djeluje poput zasebne gore. Svi ostali vrhovi u masivu Vučjaka niži su od 1000 m nadmorske visine. |
Položaj i granice Vučjaka na reljefnoj karti
Podloga: ElasticTerrain,com 
Reljef Vučjaka i okolnih područja
Podloga: ElasticTerrain,com |
Geologija
Vučjak gora je izrazito krški masiv, pretežno izgradjen od mezozojskih karbonata s najviše vapnenca (krečnjaka), ali su na zapadnim rubnim padinama uz gornju Unu i njezine izvorišne pritoke takodjer još obilni dolomiti i werfenski škriljavci, ter uz rječna korita gornje Une i Unca mladje naslage travertinske sedre.
Klima
Posebno fensko podneblje - Osebujna fenska klima Vučjaka i posebno njegovih nižih zapadnih i jugozapadnih padina na hrvatsko-ličkoj strani, je znatno toplija od okolnih planina (Lička Plješivica, Osječenica, Jadovnik i dr.). Kroz duboki južniji kanjon Butišnice, do izvorišta Une i Krčke rijeke iz Dalmacije prodiru kroz veći dio godine, sa čestim puhanjem juga, snažni sredozemni utjecaji, koji ovamo donose i ljetnu sušu po 1 - 2 mjeseca, te blage zime s najmanje slabih mrazova unutar cijeloga savskog sliva.
Stoga na zapadnom i jugozapadnom podnožju Vučjaka prevladava tipsko i blago polusredozemno podneblje (submediteranska zona), a na drugim srednjim padinama i na sjeveru uz Unac je brdskosredozemna klima (supramediteran), dok kontinentalno-gorsko podneblje na Vučjaku prevladava tek oko gornjeg grebena i glavnih vrhova, te na brdskom istoku prema višem gorju Jadovnik - Šator.
Stoga na zapadnom i jugozapadnom podnožju Vučjaka prevladava tipsko i blago polusredozemno podneblje (submediteranska zona), a na drugim srednjim padinama i na sjeveru uz Unac je brdskosredozemna klima (supramediteran), dok kontinentalno-gorsko podneblje na Vučjaku prevladava tek oko gornjeg grebena i glavnih vrhova, te na brdskom istoku prema višem gorju Jadovnik - Šator.
Vode
Okolni rječni tokovi većinom su kanjonskog tipa: na sjeveru je najdublji kanjon unske pritoke Unca, koji razdvaja Vučjak od susjedne visoke Osječenice, a na zapadu je niži izvorišni kanjon gornje Une i pritoke Srebrenice. Na jugozapadu je osebujni kanjon Krčke rijeke usječene u dolomitu i škriljavcima, što je ujedno i najveći unutarnji vodotok u masivu Vučjaka.
|
Unac
Unac je rijeka u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, desna pritoka rijeke Une. Ističe kao Mlinski potok iz Šatorskog jezera na planini Šator. U podnožju planine sastaje se sa Šatorskim potokom i tek na izlasku iz klisure Pojilo dobija ime Unac. Od svog izvora Unac teče prema sjeverozapadu i prelazeći kroz klisuru Pojila, četiri kotline (najveća drvarska) i tri daljnje klisure ulijeva se u Unu kod Martin Broda na visini 323 m. Od Drvara do ušća teče najdužom i najdubnjom klisurom, dubine i do 350 m. Dužina toka je 65,5 km, a površina sliva 650 km². Donji tok Unca dio je Nacionalnog parka "Una." |
Unac jedan jedini - Bosna i Hercegovina - Dokumentarni filmovi o prirodi
Datum objave: 27.3.2013. Proizvodnja: Vision production TV Opis: Unac jedan jedini Reportaza o Uncu. Sator planina, Satorsko jezero, Bosansko Grahovo, Preodac. Dokumentarni film Željka Mirkovića Grge o Uncu, pritoci rijeke Une i uz nju jednog od najvećih bisera Nacionalnog parka "Una" i Europe. Ova divlja, prelijepa i naučno nedovoljno istražena rijeka, u opasnosti je od one vrste istraživanja koja ne želi ispitati vrijednosti njenog biodiverziteta već mogućnosti iskorištenja u svrhu onog što se zove HIDROCENTRALA. Pogledajte i prosudite sami - treba li uništiti prikazane ljepote zbog električne energije koja ima alternativu za razliku od čiste vode i ljepote kanjona Unca kao i svih drugih vrijednosti kojima obiluje !? Kompletan Serial Druga dimenzija mozete pogledati na https://www.youtube.com/playlist?list... |
PRIRODA
Biljni svijet
Posljedica ovdašnje posebne fenske klime je također i izrazita osebujnost raslinstva na padinama Vučjaka, nasuprot ostaloga okolnog gorja Like i zapadne Bosne gdje inače većinom preteže kontinentalno bilje. S izuzetkom hladno-kontinentalne istočne strane Vučjaka povezane s višim planinskim lancom Jadovnik-Šator, ostale padine i podnožje oko Vučjaka su po raslinstvu najsličnije s dalmatinskom Zagorom, unutarnjom Istrom i Kvarnerskim primorjem.
Zato na srednjim padinama Vučjaka (osim hladnije istočne strane) većinom prevladavaju južne šumice crnog jasena i crnograba (Ostrya), te brdskosredozemni pašnjaci (Satureion subspicatae) slično kao po južnijim dalmatinskim brdima, a kopneno-gorske šume (bukva, itd.) su uglavnom samo na vršnom grebenu i istočnoj strani prema Jadovniku. Na nižem zapadnom i jugozapadnom podnožju uz ušće Unca, pa gornju Unu i osobito uz Krčku rijeku osebujno raslinstvo je već posve primorsko-submediteransko bez kontinentalnog bilja.
Stoga je tu oko Vučjaka najtoplije sredozemno područje u raslinstvu unskoga i cijelog savskog sliva, s južnim primorskim biljem kojeg inače nema nigdje sjevernije izvan Jadrana: tu su prirodno-divlji i samonikli npr. Vitex agnus-castus, Paliurus spinachristi, Juniperus oxycedrus, Swida australis, Clematis flammula, Acer hyrcanum, Moltkia petraea, Helichrysum italicum, Salvia officinalis, itd.
Zato na srednjim padinama Vučjaka (osim hladnije istočne strane) većinom prevladavaju južne šumice crnog jasena i crnograba (Ostrya), te brdskosredozemni pašnjaci (Satureion subspicatae) slično kao po južnijim dalmatinskim brdima, a kopneno-gorske šume (bukva, itd.) su uglavnom samo na vršnom grebenu i istočnoj strani prema Jadovniku. Na nižem zapadnom i jugozapadnom podnožju uz ušće Unca, pa gornju Unu i osobito uz Krčku rijeku osebujno raslinstvo je već posve primorsko-submediteransko bez kontinentalnog bilja.
Stoga je tu oko Vučjaka najtoplije sredozemno područje u raslinstvu unskoga i cijelog savskog sliva, s južnim primorskim biljem kojeg inače nema nigdje sjevernije izvan Jadrana: tu su prirodno-divlji i samonikli npr. Vitex agnus-castus, Paliurus spinachristi, Juniperus oxycedrus, Swida australis, Clematis flammula, Acer hyrcanum, Moltkia petraea, Helichrysum italicum, Salvia officinalis, itd.
Zaštita prirode
|
Prostor planina Vučjaka i Sjenice, kao i riječni kanjoni Une i Unca u njihovom podnožju, nalaze se unutar granica Nacionanog parka "Una".
|
Nacionalni park "Una", Turistička mapa sa daljinarom
|
Nacionalni park "Una", generalna i južna zona
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Glavna naselja na ličkoj strani Vučjaka su Begluci, Radenović i Osredci, a na bosanskom sjeveroistoku Očigrije, Cvjetnić, Podvučjak, Kamenica i druga manja.
Kulturno - povijesna baština
|
Manastir RMANJ
Proizvodnja: RTRS |
Pravoslavni manastir Rmanj leži na rijekama Uni i Uncu, koji se spajaju neposredno ispod sela. Manastir je posvećen 1443. godine. Narodna tradicija pripisuje ga zadužbini Katarine Branković, kćeri despota Đurađa Brankovića i supruzi grofa Ulriha II Celjskog. Pretpostavlja se da je ime manastira povezano s imenom njihovog sina Hermana. U novije vrijeme uz manastir je izgrađen i konak. U selu je nekada postojalo preko 60 vodenica od kojih je danas u funkciji svega nekoliko.
|
Narodna baština
|
Grupa Unac - Drvar (na suvo)
Datum objave: 30.9.2012. Autor: Kneževo RS Opis: ПРВИ САБОР КРАЈИШКЕ ПЈЕСМЕ ДРВАР, 28. СЕПТЕМБАР 2012 |
Po planini i po kraju
Hrnjadi
Visoravan Hrnjadi; lijevo je greben Bobare, desno Vučjaka
Hrnjadi je ime visoravni između planina Bobare i Vučjaka, nalazi se na oko 950-1000 m n.v. iznad južnih strana kanjona Unca. Na visoravan se iz smjera Drvara izlazi prijevojem Hrnjadi (953 m) koji se nalazi iznad područja Misije - strmih padina nad kanjonom Unca. Koliko ih razdvaja, toliko ih ova visoravan i spaja, jer su Bobara i Vučjak njome povezani u zajedničku veću planinsku masu koja se proteže od gornjeg Pounja na sjeverozapadu, sve do Grahovskog polja na jugoistoku i obuhvaća brdo Stražbenicu u nastavku Bobare.
Preko ove visoravni prolazila je uskotračna pruga Prijedor – Srnetica – Drvar – Lička Kaldrma. Ta je pruga bila građena etapno u prvim godinama dolaska Austro–Ugarske na ove prostore. Izgrađene su kao šumsko – industrijske pruge s isključivom namjenom eksploatacije šumskog i rudnog bogatstva Bosne (posebno područja Grmeča, Srnetice, Klekovače i dr.). Bile su vlasništvo moćnog austrijskog industrijalca Otta Steinbeissa (kasnije tvrtka Šipad) i imale su svoj vlastiti vozni i vučni park i ložionice. Poslije Drugog svjetskog rata uključene su u mrežu jugoslavenskih željeznica s javnim prijevozom putnika i roba. Pruga od Drvara do Ličke Kaldrme ukinuta je 1978. godine. Prijevoj Hrnjadi bio je najviša točka na dionici pruge između Drvara i Knina.
Preko ove visoravni prolazila je uskotračna pruga Prijedor – Srnetica – Drvar – Lička Kaldrma. Ta je pruga bila građena etapno u prvim godinama dolaska Austro–Ugarske na ove prostore. Izgrađene su kao šumsko – industrijske pruge s isključivom namjenom eksploatacije šumskog i rudnog bogatstva Bosne (posebno područja Grmeča, Srnetice, Klekovače i dr.). Bile su vlasništvo moćnog austrijskog industrijalca Otta Steinbeissa (kasnije tvrtka Šipad) i imale su svoj vlastiti vozni i vučni park i ložionice. Poslije Drugog svjetskog rata uključene su u mrežu jugoslavenskih željeznica s javnim prijevozom putnika i roba. Pruga od Drvara do Ličke Kaldrme ukinuta je 1978. godine. Prijevoj Hrnjadi bio je najviša točka na dionici pruge između Drvara i Knina.
Željeznička stanica Hrnjadi na uskotračnoj pruzi
|
Karta uskotračne željezničke pruge Prijedor-Knin
|
Boboljusci |
KOORDINATE 44.4375, 16.251111
|
|
Zemljopisni, povijesno, kulturno i u svakom pogledu ovo naselje pripada drvarskom području, no administrativnom podjelom Federacije BiH pripalo je Bihaću. Boboljusci se razlikuju od ostalih mjesta u unačkoj župi. I ono je smješteno na obje strane rijeke, ali je tu Unac stiješnjen, pa oko vode nema župne ravni. Većina prostora je na uzvišenjima i na neujednačenim položajima. Granicu prema Cvjetniću i Očigrijama čine Vrščić i Sjenica između kojih teče Potok. Prema Očijevu je granica Unac, prema Bastasima potok Misije i istoimena dolina. Vode ima dovoljno sa mnoštva izvora. Selo je razbijenog tipa i dijeli se na 11 zaseoka, gdje su kuće opet razbacane. Prema popisu iz godine 1991 ovdje su živjela 222 stanovnika. U selu se nalazi pravoslavni hram cara Konstantina i carice Jelene.
Vrh Sjenica (1113 m) koji dominira nad selom Boboljusci, drugi je po visini vrh na Vučjaku
|
Село Бобољусци , Дрвар
Datum objaver: 7.2.2012. Autor: Vuk Samotnjak Opis: Село Бобољусци код Дрвара . Фотографије - Мићо и Милан Карановић . Видео је намјењен свим земљацима који воде поријекло из овог села и свим људима с,нашег краја! |
Mali Cvjetnić
Mali Cvjetnić je naseljeno mjesto u sastavu općine Bihać. Mali Cvjetnić je južno od Velikog Cvjetnića a dijeli ih samo potok Ćelije. Prema zapadu granica sela je korito rijeke Krke i Kordino brdo, prema jugu planina Vučijak, a na istok selo se uspinje i na visoravan Hrnjadi. Selo je relativno ravno, kuće su razbacane, sa obradivim njivama oko kuća, mada ima i pojedinačnih kamenjara. Iako je okruženo vodama u samom selu nema izvora.Historija[uredi | uredi izvor]Postoji Gradina više Potoka i Crkvina u Kršu i mnoštvo gromila koje govore o naseljenosti u ranijem dobu. Zadnji kilometar svog toka potok Ćelije je duboko usječen u stjenovitu podlogu i u tom dijelu pravi klisuru. U stranama te klisure sa obe strane mnoštvo je prirodnih pećina, na visini od 20 – 30 m. Ulazi pećina zazidani su zidom od krečnog materijala u visini od 1 metra, tako da ostaje još otvora iznad tog zida. Predpostavka je da su to bile isposničke ćelije. Na takav zaključak navodi činjenica da je u neposrednoj blizini manastir Rmanj u Martin Brodu u kojem je, sa malim prekidima uvijek bilo kaluđera.
IZVOR Mali Cvjetnić. Wikipedija
IZVOR Mali Cvjetnić. Wikipedija
Veliki Cvjetnić
Veliki Cvjetnić je naseljeno mjesto u sastavu općine. Predjel između Une i Unca je uzvišenje različitih reljefnih obilježja. Na njemu je smješteno nekoliko naselja kraja su sva poslije rata 92 – 95 administrativno pripojena Bihaću. Sva ta naselja geografski i historijski su uvijek pripadala Drvaru. Jedno od takvih je i Veliki Cvjetnić na prilično velikoj zaravni, južno od Očigrija, koje je kod samog ušća Unca. Zapadno je dolina Une, južno su doline Krke i potoka Ćelije, iza koje je Mali Cvjetnić. Jedan uski župni dio je je uz samu Unu. Ovo selo ima dugu i hladnu zimu zbog vrlo čestog puhanja sjevernog vjetra (bura)
I ovdje ima nekoliko neistraženih gradina i crkvina. Jedna je Gradina Krčka, iznad rijeke Krke, zidana suhozidom. Na Sjenici je Sjenička Gradina. U sleu se nalazi pravoslavni hram Preobraženja Gospodnjeg. Današnja crkva je zidana na temeljima neke stare crkve. Uokolo crkve ima mnoštvo velikih kamenih nadgrobnih ploča. U narodu postoji predanje o Ugrima kao vladaocima ovih krajeva.
IZVOR Veliki Cvjetnić. Wikipedija
I ovdje ima nekoliko neistraženih gradina i crkvina. Jedna je Gradina Krčka, iznad rijeke Krke, zidana suhozidom. Na Sjenici je Sjenička Gradina. U sleu se nalazi pravoslavni hram Preobraženja Gospodnjeg. Današnja crkva je zidana na temeljima neke stare crkve. Uokolo crkve ima mnoštvo velikih kamenih nadgrobnih ploča. U narodu postoji predanje o Ugrima kao vladaocima ovih krajeva.
IZVOR Veliki Cvjetnić. Wikipedija
Martin Brod
|
|
Praktično
IZVORI I LITERATURA
Reference
Ostali izvori i literatura
|
LOVRIĆ, A.Ž. Lovrić, RAC, M., Florističke i vegetacijske osobitosti fenskih kanjona gornje Une i Korane. Zbornik '100 godina Zemaljskog muzeja' Sarajevo, p. 357-364., 1989.
LOVRIĆ, A.Ž. Doktorska disertacija, Institut 'R. Bošković' i Sveučilište Zagreb, 1995. RAĐENOVIĆ, Petar: Unac: antropogeografska ispitivanja. Srpska akademija nauka. Srpski etnografski zbornik, knj. 56:3.; Srpski etnografski zbornik., Naselja i poreklo stanovništva; knj. 30:3. Beograd, 1948. (PDF) |
|
