 
|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE STAROG VLAHA I RAŠKE (SANDŽAKA) > ZLATARSKO-PEŠTERSKA GRUPA > Zlatar
Država: Srbija
Najviši vrh: Velika Krševa, 1625 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.4100, 19.7903
Država: Srbija
Najviši vrh: Velika Krševa, 1625 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.4100, 19.7903
O planini
|
|
UvodZlatar je planina u jugozapadnom dijelu Srbije, u području Starog Vlaha. Zlatar se nalazi između rijeka Lim na zapadu, Uvac na istoku, Mileševka na jugu i Bistrica na sjeveru. Od središnje starovlaške planinske mase Tara-Zlatibor-Golija, odvojena je dugačkim tokom rijeke Uvac, koja se, kao i sama planina Zlatar, proteže dinarskim smjerom SZ-JI. Planina nije jednolična masa, već je dosta razvedena i raščlanjena. Najviši vrh je Velika Krševa (1625 m), a najniža točka planinskih padina Zlatara je kod ušća Bistrice u Lim (416 m n.v.) - ukupna visinska razlika tako iznosi 1211 m.
Planina Zlatar je bogata šumom i pašnjacima. Razvijeno je i stočarstvo i proizvodnja zlatarskog i sjeničkog sira. Dosta razvijen je i turizam. 
Zlatar
Autor: Sing.Rab, Wikipedija |
U SURADNJI SA:
 BOOKING Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine 
Oglašavajte ovdje:
lokalnu ponudu, usluge i servise - smještaj - gastronomija - lokalni proizvodi - turistička ponuda - aktivnosti na otvorenom i dr. |
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Reljef i geološka građa
U geološkoj građi Zlatara prevladavaju trijaski sedimenti, prije svega dijabaz rožnjaci i vapnenci-dolomiti. Manje su zastupljeni lapori, laporasti vapnenci, dijabazi, porfiri i neogeni jezerski sedimenti. Genetski tipovi reljefa su raznovrsni: tektonski, fluvijalno‐denudacijski, paleoabrazijski u kotlinama s neogenim sedimentima te krški. Pored lokalnih rasjeda i manjih nabora postoji nekoliko glavnih sinklinala i antiklinala dinarskog smjera.
Dominantan egzogeni proces je fluvijalni. On je usjecanjem riječne mreže izgradio doline rijeka Lima, Bistrice I Mileševke. Na Zlataru su česte blage zelene uvale, mreža dolina – vlaka, kako ih ovdje nazivaju.
Na Zlataru se nalaze rudnici smeđeg (mrkog) ugljena i lignita.
Dominantan egzogeni proces je fluvijalni. On je usjecanjem riječne mreže izgradio doline rijeka Lima, Bistrice I Mileševke. Na Zlataru su česte blage zelene uvale, mreža dolina – vlaka, kako ih ovdje nazivaju.
Na Zlataru se nalaze rudnici smeđeg (mrkog) ugljena i lignita.
Pogled na jugozapadni dio Zlatara
|
Na mnogim je mjestima kao najviši vrh Zlatara pogrešno navedeno Golo brdo (stvarna visina je 1607 m, a krivo je 1627) , jer je to Velika Krševa (1625 m) .
|
Pogled na Zlatar (na horizontu) od Osoja na sjevernim padinama Kamene gore
Klima
Na planini prevladava umjerena-kontnentalna klima, s utjecajima mediteranske i planinske klime. Ima prosječno oko 265 sunčanih i oko 100 snježnih dana u godini.
PRIRODA
Planina je pod šumom i pašnjacima.
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Prevladavajuće aktivnosti su stočarstvo (proizvodnja sira) i turizam. U podgorini Zlatara nalazi se umjetno Zlatarsko jezero, akumulacija hidroelektrane "Kokin Brod", a u blizini prema sjeveru Radoinjsko jezero, čija se voda tunelom odvodi do HE "Bistrica". Na Zlataru se nalaze rudnici mrkog ugljena i lignita.
Tradicionalna gastronomija
Zlatarski sir
Zlatarski sir je vrsta masnog bijelog sira i jedan od najznačajnijih predstavnika autohtonih bijelih sireva u salamuri u Srbiji. Proizvodi se od nekuhanog punomasnog kravljeg mlijeka u selima novomarofske općine (dijelom i u Prijepolju i Sjenici) na podnožju i na obroncima planine Zlatar. Proizvodnja sira se odvija u seoskim domaćinstvima, kako za svoje vlastite potrebe, tako i u registriranim poljoprivrednim domaćinstvima. Također, tokom ljetnog uzgoja stoke na planini, proizvodnja se može odvijati i na planinskim pašnjacima – ljetnim kolibama (katuni, bačije). Tradicionalno Zlatarski sir se proizvodio od mješavine kravljeg i ovčjeg mlijeka, ali danas kada je broj ovaca na Zlataru sve manji i manji, skoro isključivo se proizvodi od kravljeg mlijeka. Ovaj način prerade mlijeka je ranije bio mnogo više zastupljen. Međutim, danas, uslijed smanjenja stočnog fonda, nedostatka radne snage, starenja radnoaktivnog stanovništva, kao i odlijeva mladih u gradske sredine, proizvodnja sira je značajno smanjena (Dozet i sur. 2004; Maćej i sur. 2006; 2007). Od lipnja/juna 2013. godine, sir je službeno zaštićen geografskom oznakom porijekla u Zavodu za zaštitu intelektualne svojine Republike Srbije.
PROČITAJ VIŠE Zlatarski sir. WIKIPEDIJA (sr)
Zlatarski sir je vrsta masnog belog sira
Zlatarski sir je vrsta masnog bijelog sira i jedan od najznačajnijih predstavnika autohtonih bijelih sireva u salamuri u Srbiji. Proizvodi se od nekuhanog punomasnog kravljeg mlijeka u selima novomarofske općine (dijelom i u Prijepolju i Sjenici) na podnožju i na obroncima planine Zlatar. Proizvodnja sira se odvija u seoskim domaćinstvima, kako za svoje vlastite potrebe, tako i u registriranim poljoprivrednim domaćinstvima. Također, tokom ljetnog uzgoja stoke na planini, proizvodnja se može odvijati i na planinskim pašnjacima – ljetnim kolibama (katuni, bačije). Tradicionalno Zlatarski sir se proizvodio od mješavine kravljeg i ovčjeg mlijeka, ali danas kada je broj ovaca na Zlataru sve manji i manji, skoro isključivo se proizvodi od kravljeg mlijeka. Ovaj način prerade mlijeka je ranije bio mnogo više zastupljen. Međutim, danas, uslijed smanjenja stočnog fonda, nedostatka radne snage, starenja radnoaktivnog stanovništva, kao i odlijeva mladih u gradske sredine, proizvodnja sira je značajno smanjena (Dozet i sur. 2004; Maćej i sur. 2006; 2007). Od lipnja/juna 2013. godine, sir je službeno zaštićen geografskom oznakom porijekla u Zavodu za zaštitu intelektualne svojine Republike Srbije.
PROČITAJ VIŠE Zlatarski sir. WIKIPEDIJA (sr)
Zlatarski sir je vrsta masnog belog sira
Turizam
|
Planina Zlatar po morfologiji, klimi (spoj mediteranske i planinske klime, velik broj sunčanih dana, blagotvorni zrak obogaćen terpentinom i ozonom) i biljnom pokrivaču odnosno autentičnoj prirodi, atraktivna je za sportsko-rekreacijski, zdravstveno-lječilišni, kulturni i izletnički turizam, ekskurzivni i turizam na selu.
|
DOLINOM BISTRICE
Nova Varoš
Panorama Nove Varoši
Istočni dijelovi Nove Varoši
|
Kuće na zapadnom rubu Nove Varoši, podno Odžine stene (1098 m)
|
Donja Bistrica, na ušću rijeke Bistrice u Lim. Gore desno na Zlataru uočljivo je brdo Bitovik (vrh Veliki Klik).
KREŠEVA
Tjesnac na Limu između zlatarskog grebena Kreševe (lijevo) i grebena Kolska stena na Pobijeniku (desno).
|
Kreševa (765 m) je krajnji sjeverozapadni greben Zlatara, koji završava na obali rijeke Lim kod Donje Bistrice. Njegovim podnožjem uz rijeku Lim prolazi magistralna cesta koja vodi od Užica prema Crnoj Gori.
|
OD NOVE VAROŠI PREMA VODENOJ POLJANI
Naselje Brdo kod Nove Varoši
Brdo (kod Nove Varoši); crkva na padini brda Zminjak
|
Vrh Zminjak (1224 m)
|
VJETRENIK
Pogled na Vjetrenik kod Nove Varoši (1328 m)
Tradicijska arhitektura na padinama Vjetrenika
|
|
|
|
VRŠNO PODRUČJE
KRŠEVA
Vodena poljana
Šumarska kuća Vodena poljana
|
|
Manastir sv. Kozme i Damjana
Manastir sv. Kozme i Damjana
Crkva manastira sv. Kozme i Damjana
|
Na Vodenoj poljani (1440 m n.v.), desetak kilometara od Nove Varoši, na odvojku od ceste prema Sjenici, okružena visokim četinarskim šumama, izgrađena je crkva Svetih besrebrenika Kozme i Damjana, danas metoh manastira Mileševe. Od najvišeg vrha Zlatara (Velika Krševa, 1625 m) udaljen je svega 2 km.
Hram je posvećen 14.7.2007. godine. Sagradili su ga od drva lokalni majstori, po uzoru na drevne kamene bogomolje raške graditeljske šklole. Zemljište za manastir darovalo je poduzeće “Srnija šume”, a zvono je poklonio prof. dr. Mirko Vasiljević, dekan Pravnog fakulteta u Beogradu, koji je rođen u selu Pravoševa nedaleko od Vodene poljane. Pored crkve podignut je konak za prijem i boravak gostiju u istom stilu – od drveta – kao i hram. |
Stotinjak metara od Šumaarske kuće "Vodena poljana", u polju se nalazi spomen-česma s izvorskom hladnom vodom. Natpis na spomen-ploči glasi:
|
JA ZLATAR PLANINA
KOJA TE, PUTNIČE, ŽEDNA NAPAJAM DEDOVE, SAM TI OTHRANILA, OCEVE SNAGOM OPASALA, NA MOJIM PROPLANCIMA UZRASLE SU PRVA ZLATARSKA, SJENIČKA I MILEŠEVSKA PARTIZANSKA ČETA JESENI 1941. MOJI SU PUTEVI PROVELI NARODNOOSLOBODILAČKE JEDINICE IZ SRBIJE I SANDŽAKA DO OBALA LIMA FEBRUARA 1942. MOJA SU SELA ZAKLANJALA I VIDALA RANJENE BORCE TOKOM CELOG RATA I VRAČALA IH OSNAŽENE NARODU I REVOLUCIJI, A MOJE ŠUME OMOGUĆAVALE GERILI DA NI JEDNOG TRENUTKA NE UGASI PLAMEN BORBE. VISOKA I PROSTRANA JA NIKAD NISAM RAZDVAJALA ZEMLJE I LJUDE OKO SEBE, PA SE ZATO I GLASIM NADALEKO IMENOM LEPIM. 1966. GODINE SAVEZ BORACA NOVE VAROŠI, SJENICE I PRIJEPOLJA |
|
|
Velika Krševa
Velika Krševa, najviši vrh Zlatara
|
ZLATAR Uspon na vrh Velika Krševa 2016 - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanović Opis videa: Planinarski klub ,,Era,, iz Užica je 14.2 2016. godine organizovao jednodnevnu planinarsku akciju na planini Zlatar. Polazak učesnika ovog Kluba na akciju je iz Užica. Tu se grupi Užičkih planinara pridružuje grupa od 17 planinara iz PEK ,,Gora,, iz Kragujevca. Kod brane jezera u Kokinom Brodu nam se pridružuje još 17 planinara iz PAK ,,Celtis,, , a na Branoševcu u Novoj Varoši i 11 planinaria iz ŽKP ,,Ljeskovac,, iz Priboja. Nakon dolaska vozilom preko Nove Varoši i pored hotela ,,Panorama,, do mesta Drmanovići (na putu za Sjenicu), sledi planinarska tura sa usponom na vrh Velika Krševa (Golo Brdo) – 1625 m preko zaseoka Podkraj, mesta zvanog ,,Panjevi,, i Vodene Poljane uz obilazak manastira. Povratak sa vrha kroz Vodenu Poljanu i pored Crvene Vode do početne tačke. |
ZLATAR Uspon na vrh Velika Krševa 2015 - planinarenje
Autor:Slobodan Stefanović Opis videa: Planinarski klub ,,ERA,, iz Užica je u nedelju 1.3.2015. godine organizovao zimski uspon na najviši vrh planine Zlatar - Velika krševa (Golo brdo) - 1625 m.n.v. iz sela Drmanovićii (opština Nova Varoš). Polazak učesnika iz Užica na planinu Zlatar je bio u 8,00 časova . Usputni obilazak Vodene Poljane i manastira Svetih Kozme i Damjana i natrag od vrha istim putem do početne tačke. Ukupna dužina kretanja je 12 km |
|
|
S Krševe se odlično vidi i Durmitor.
KOTA 1476 I DEBELO BRDO (1426 m)
Pogled s padina Krševe na Kotu 1476 m
PLIJEŠ
|
ZLATAR Uspon na vrh Pliješ - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovć Opis videa: Deset planinara Ekološkog kluba Užice iz Užica je 24. novembra 2013. godine boravilo na planini Zlatar i tom prilikom izvršilo uspon na vrh Pliješ (1461 m.n.v.). |
OKRUGLICA
CRNI VRH (kod N. Varoši)
|
ZLATAR Kulina - Medjugorje - Crni vrh - Klik - Vranjak - Žljeb
Autor: Slobodan Stefanovic Planinarski klub ,,ERA,, iz Užica je u nedelju 28.1.2018. godine organizovao uspon na Crni vrh (1371 m) i vrh Klik (1409 m), zlatarske vrhove iz mesta Bistrica, zaseoka Kulina, nedaleko od Nove Varoši. |
BITOVIK
Pogled na Bitovik iz podnožja u dolini rijeke Bistrice
Pogled s Bitovika na dolinu rijeke Lim
Autor fotografije: Miodrag Pantović |
Bitovik (Veliki Klik, 1376 m) je dio Zlatarske planinske mase. Neovisno o njegovoj maloj visini, vjerojatno je jedan od najboljih vidikovaca u jugozapadnoj Srbiji.
Vidikovac na Bitoviku
Autor fotografije: Miodrag Pantović 
|
SJEVEROISTOČNI DIO ZLATARA
|
ZLATAR Nova Varoš - Jadžića vrh - Bosanje - Amzić
Autor: Slobodan Stefanović Opis videa: Devet članova Planinarskog kluba ,,ERA,, iz Užica je prešla stazu dužine 16,5 km po snežnom vremenu na planini Zlatar. Krenulo se od uliva Kamaljskog potoka u reku Zlošnicu i uz Kamaljski potok se stiglo do zaseoka Vučićevići, a nedaleko od njega i na Jadžića vrh (1230 m). Sledi prelaz kroz područje sela Bosanje i Amzići oko vrha Ćulum do početne tačke. |
|
Pogled s padina zlatarskog vrha Suvi bor (1454 m) prema gornjem dijelu klisure rijeke Mileševke, koja je između planinskih masiva Zlatara i Jadovnika (lijevo, u pozadini) oblikovala divlju vapnenačku klisuru dugu 24 km. Ova klisura dostiže dubinu od čak 1230 m, a na pojedinim mjestima se sužava na svega 4 m. Klisura je specijalni rezervat prirode.
|
JUŽNO PODGORJE ZLATARA
Jedan od zaselaka sela Aljinovići. Na horizontu je Jadovnik.
Mileševka
|
Mileševka, ili Mileševska reka, je rijeka u jugozapadnoj Srbiji. U Prijepolju se ulijeva u Lim. Dvije sastavnice rijeke Mileševke izviru ispod Katunića, najvišeg vrha Jadovnika, obilaze susjedni vrh Kozmor i spajaju se kod sela Milešev Do. U mjestu zvanom Sastavci te dvije rijeke Mileševka i Međanska reka sastaju se (sastavljaju) i ulaze u kanjon, zbog čega je ovo mjesto dobilo ovakav naziv. Nakon Sastavaka teče teško pristupačnim kanjonom dugim 24 km. Kanjon se odlikuje pravom divljinom i surovošću. Na izlazu iz kanjona kod manastira Mileševe pridružuje joj se reka Kosaćanka. Mileševka zatim nastavlja ravnim tokom do ušća u rijeku Lim kod Prijepolja.
Iako je nepogodnog terena, u klisuri reke Mileševke razvijene su i raspoređene bogate šumske zajednice. Od ukupno 27 konstatovanih biljnih zajednica koje su raspoređene u 10 biljnih razreda i 18 biljnih sveza, kao najznačajnije i najinteresantijnije izdvajaju se reliktne polidominantne šumske zajednice omorike i crnjuše, autohtone šume pitomog kestena i bukve, mešovite šume pitomog kestena i bora, i šume kestena i graba. Da je klisura Mileševke centar diverziteta na prostoru zapadne i jugozapadne Srbije potvrđuje podatak broja vrsta i podvrsta koje čine floru klisure, što je 15% ukupnog broja vrsta i podvrsta flore Srbije. Ono što ovaj prostor čini izuzetnim jeste i potpuno izolovano najjužnije nalazište tercijarne endemoreliktne vrste Pančićeve omorike (Picea omorica var. vukomanii), jedna od ukupno tri gnezdeće kolonije beloglavog supa u našoj zemlji, ali i druge retke i ugrožene biljne i životinjske vrste koje obitavaju na ovom prostoru. Ovde se gnezde Beloglavi supovi, patuljasta sova, patuljasti orao, kraški i sivi soko vrste koje se retko gde mogu videti u Srbiji. Čista i planinska voda Mileševke stanište je i potočne pastrmke. |
Klisura Mileševke Klisura rijeke Mileševke, smještena između masiva planina Zlatara i Jadovnika, jedno je od floristički i fitogeografski najzanimljivijih područja jugozapadne Srbije. Nalazi se na teritoriju općine Prijepolje. |
|
Specijalni rezervat prirode "Klisura reke Mileševke"
Vlada Republike Srbije donijela je 2014. godine Uredbu o proglašenju Specijalnog rezervata prirode "Klisura reke Mileševke" (Službeni glasnik RS br. 104/2014), kao zaštićenog područja I kategorije od izuzetnog nacionalnog značaja. Specijalni rezervat prirode "Klisura reke Mileševke" povjeren je na upravljanje Javnom poduzeću "Srbija šume", Šumskom gazdinstvu "Prijepolje" iz Prijepolja. Na zaštićenom području ustanovljeni su režimi sva tri stupnja zaštite: 10,67% u prvom stupnj, 88,7% u drugom stupnju, i 0,63% površine rezervata u trećem stupnju zaštite. Površina rezervata je 1.244,14 ha. Rijeka Mileševka je između planinskih masiva Zlatara i Jadovnika formirala divlju vapnenačku klisuru dugu 24 km. Ova klisura dostiže dubinu od čak 1.230 m, a na pojedinim mjestima se sužava na svega 4 m. Specifičan geografski položaj, geološka, geomorfološka i klimatska obilježja utjecali su na to da je klisura Mileševke jedno od najzanimljivijih florističkih i fitogenetskih područja na prostoru Srbije. Ovdje su, u vidu savršenog mozaika, razvijene bogate endemoreliktne zajednice šuma, stijena i sipara. Izrazito bogatstvo flore tumači se očuvanošću ekosustava i refugijalnim karakterom staništa. Da je klisura Mileševke centar diverziteta na prostoru zapadne i jugozapadne Srbije potvrđuje i najjužnije izolirano nalazište endemo – reliktne "kraljice" svih četinara – Pančićeve omorike (Picea omorica). Od 27 biljnih zajednica, najznačajnije i najzanimljivije su mješovite šume Pančićeve omorike (Picea omorica), bukve (Fagus moesiaca), pitomog kestena (Castanea sativa), crnog graba (Ostrya carpinifolia), crnog bora (Pinus nigra) i graba (Carpinus betulus). Posebnu estetsku vrijednost imaju njene nepristupačne litice s očuvanim i vrlo starim primjercima crnog bora impozantnih dimenzija i kišobranastih krošnji. Nazoćnost gnijezdeće kolonije bjeloglavog supa (Gyps fulvus) na ovom području predstavlja jednu od najznačajnijih ornitoloških vrijednosti prostora, posebno ako se ima u vidu ugroženost ove vrste u Srbiji. Ovo je druga po veličini kolonija bjeloglavog supa u Srbiji i jedna od većih na području Balkana. Njena zaštita je od nacionalnog i međunarodnog značaja. Osim beloglavog supa (Gyps fulvus), ovde se evidentirani i suri oralo (Aquila chrysaetos), orao zmijar (Circaetus gallicus), sivi soko (Falco peregrinus), drpavac (Crex crex), puzgavac (Tichodroma muraria), buljine (Bubo bubo) i druge nacionalno i globalno zaštićene vrste. Klisura Mileševke je refugijum i za mnoge sisarske vrste i pogodna „saobraćajnica“ za kretanje: srne (Capreolus capreolus), divokoze (Rupicapra rupicapra), medveda (Ursus arctos) i vidre (Lutra lutra). Na ulazu u klisuru nalazi se manastir Mileševa koji je osnovao kralj Vladislav Nemanjić između 1219. i 1237. godine, kao svoju grobnu crkvu. U Mileševi su se sve do 1594. godine, počivale mošti svetog Save, najvećeg srpskog svetitelja. Manastir je nadaleko poznat i po čuvenoj kompoziciji, mileševskom Belom anđelu. Na 2 km od manastira se nalazi srednjevekovni grad Mileševac, smešten na vrhu strmog i stenovitog krečnjačkog masiva kojim se završava klisura. Vreme gradnje nije pouzdano poznato, ali je njegov nastanak zasigurno povezan sa odbranom manastira Mileševa. IZVORI Mileševka. Wikipedija (sr) Specijalni rezervat prirode "Klisura reke Mileševke". Zavod za zaštitu prirode Srbije (pristupljeno 30.3.2021.) |
Klisura rijeke Mileševke
Autor: Breza07; Wikipedija, CC BY-SA 3.0 |
