|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > Niski Dolenjski kras (Istočno pobrđe Suhe krajine)
Države: Slovenija
Najviši vrh: Srobotnik, 593 m
Koordinate najvišeg vrha:
Države: Slovenija
Najviši vrh: Srobotnik, 593 m
Koordinate najvišeg vrha:
|
|
UvodNiski Dolenjski kras (slo. Nizki Dolenjski kras; naziv prema regionalizaciji Svetozara Ilešiča) ili Istočno pobrđe Suhe krajine.
ENGLISH SUMMARY: Lower Dolenjska Karst or Eastern Suha Krajina Hills
- |
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS PODRUČJA
PRIRODA
|
|
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
1 PO AJDOVSKOJ PLANOTI
|
Valovita Ajdovska krška zaravan, odn. visoravan - slo. Ajdovska planota ili Ajdovška planota - koja se nalazi na krajnjem istoku Suhe krajine, blago se spušta prema sjeveru i sjeverozapadu. Najviši dijelovi se uzdižu u njezinom južnom dijelu u obliku stjenovitih vrhova Plešivice (596 m), Kulovog sela (591 m) i Srobotnika (592 m). Najniža točka nalazi se u Škratovici (200 m) na rubu Globodolske uvale, gdje prolazi i granica šumsko-gospodarske jedinice Brezova reber. Osim krških vrtača, na okršenoj se površini visoravni često javljaju manje uvale, depresije i ponori. Na Ajdovskoj visoravni istražene su brojne špilje. Najveća od njih je Velika Prepadna koja se ističe svojom dubinom, dužinom i dubinom.
Područje Ajdovske visoravni dio je europske ekološke mreže Natura 2000, a ističe se i kao stanište divljih životinja. Najveći dio Ajdovske visoravni prekriven je šumom, koja se nalazi na Novomeškom šumsko-gospodarskom području (GGO), u šumsko-gospodarskoj jedinici (GGE) Brezova reber. U cijeloj šumsko-gospodarskoj jedinici Brezova reber dominiraju državne šume s udjelom od 99%, a samo 1% čine privatne šume i šume drugih pravnih osoba. To je jedinica s vrlo visokom šumovitošću, gdje je samo dobar postotak površine nepošumljen. Jedinicu karakterizira činjenica da čak 95,3% ukupne šumske površine zauzimaju staništa bukve. Među njima se ističu sastojine bukve s bršljanom Hedero-Fagetum (prema starom hrast s bukvom - Querco-Fagetum) i Lamio orvalae-Fagetum (šuma bukve s velikom mervom koprivom) s različitim subasocijacijama. Neka područja s dolomitnom podlogom ukazuju na pojavu skupine Hacquetio-Fagetum (Šuma bukve s volujskim okom). Skupina Lathyro-Quercetum (termofilna šuma hrasta kitnjaka s crnim grahorom) raste u strmim, sušim i toplijim područjima. Zbog posebnih, mikroreljefnih uvjeta tla, pojedina područja se svrstavaju u acretalna područja. Područje se nalazi u preddinarsko-predpanonskom klimatskom tipu s prosječnom godišnjom količinom oborine od 1175 mm. Čak 70% svih oborina padne tijekom vegetacije, što povoljno utječe na rast drveća. Trajanje snježnog pokrivača je oko 60 dana s prosječnom debljinom od 70 cm. Prosječna godišnja temperatura je 8 °C, minimalna -33 °C, a maksimalna 36 °C. Sezona rasta traje od sredine travnja do sredine listopada. Česta pojava u ovim krajevima je kasni mraz koji se javlja u područjima vrtača i u uvalama, što nepovoljno utječe na mlade bukove sastojine. Na brdskom području nema većih hidroloških obilježja. S izuzetkom rijeka Krke i Temenice, koje teku uz rub područja, ovdje nema tekuće vode. Zbog propusne karbonatne podloge i karaktera visoravni voda ne teče površinom. Geološku podlogu tla uglavnom čini jurski vapnenac koji je više ili manje dolomitiziran i na krajnjem jugozapadnom dijelu prelazi u dolomit. Na vapnenačkoj podlozi razvila su se srednje do duboka postkarbonatna smeđa tla. Ona se često isprana, a ponegdje i zakiseljena. Produktivnost tla je vrlo dobra do izvrsna, u južnom dijelu i tamo gdje ima dosta kamenja javlja se rendzina. |
GABRSKA GORA - STRAŠKA GORA
NADMORSKA VISINA Srobotnik, 593 m
|
Straška gora se ponekad naziva i Straški hrib. Greben iznad Gabrja pri Soteski naziva se Gabrska gora. Najviši vrh je Srobotnik s nadmorskom visinom od 593 m.
Na prisojnim, osunčanim položajima u njegovom podnožju zasađeni su vinogradi (ovdje se izrađuje i cviček), među kojima su tipične dolenjske zidanice (kleti), a posljednjih godina i sve je više kuća za odmor. Na padini Straške gore nalazi se travnata čistina - Vzletišče Peter (uzletište Peter), koje koriste paraglajderi za svoje uzlijetanje. Na Straškoj gori ima nekoliko planinarskih staza. One vas, primjerice, vode i pokraj špilje Velika prepadna i Obilježja kuge (slo. Kužno znamenje), što podsjeća na vremena kada je i ovdje harala crna smrt - kuga. 
Naslovna fotografija
Pogled s obale rijeke Krke (kod naselja Loke) na Strašku goru 
Karta pješačkih putova na Straškoj gori
Izvor: Občina Straža, službena stranica |
Pogled s obronaka Radohe prema Gabrškoj - Straškoj gori s najvišim vrhom Srobotnik
|
Soteska
|
|
|
|
Preloge
|
|
Furmanska koča (Kočijaška kuća)
KAMENSKI HRIB
NADMORSKA VISINA 545 m
NADMORSKA VISINA 545 m
|
Lovaška koča (Lovačka kuća)
Tragovi lova na području Novog Mesta sežu još u antičko doba, o čemu svjedoče bogata nalazišta u Novom Mestu i okolici od kamena i drugih razdoblja, artefakti su sačuvani i izloženi u Muzeju Novog Mesta. Lov je preživio burna vremena. Stari lovci su lovili primitivnim oružjem ili oruđem, a krške vrtače su služile i za hvatanje većih i težih životinja. Kroz stoljeća, u vrijeme Ilira i Kelta, lov se oblikovao prema različitim principima. U rimsko doba temeljio se na načelu res nullius (divljač nije ničije vlasništvo), a zatim su slijedili oblici regalnog lova (cijela je država bila kraljevsko lovište) i najamnika. Već 1883. godine u Dolenjskoj je osnovano Novomeško lovačko društvo (Jagdgesellschaft Rudolfswerth), koje je zakupljivalo nekoliko lovišta u okolici Novoga Mesta, a uključivalo je vlasteline, posjednike i visoke činovnike. U kasnijem razvojnom razdoblju zakupci lovišta bili su poznati novomeški liječnici i odvjetnici. Sada LD Novo mesto gospodari sredogorskim lovištem veličine 6.590 ha, od čega je lovna površina 5.676 ha. Temeljem koncesijskog ugovora gospodari srnama, srnama, srnama, divljim svinjama, lisicama, jazavcima, patkama patkama, fazanima i ostalom sitnom divljači. U lovištima su stalno i medvjedi koji borave u svojim jazbinama. Povremeno, u lovištu se pojavljuju i vuk i ris. Lovačko društvo ima svoju lovačku kuću koja se nalazi u gustoj šumi Ajdovske visoravni na osojnoj strani Srobotnika. IZVOR AVBAR, Bojan: Bič, rajski izvir sredi kraške planote. Lovec, broj 7-8, 2020. 
|
|
SROBOTNIK
NADMORSKA VISINA 593 m
|
Srobotnik je dobio ime po tome što je brdo obraslo uglavnom bukovim stablima, koja su bujno protkana s običnom pavitinom, koja se na slovenskom jeziku naziva sroborjem (navadna srobot).
|
srobótje -a s (ọ̑) srobotova stebla, srobot (hrv. pavitina): srobotje mu je zapiralo pot; robidovje in srobotje |
Navadni srobot (hrv. obična pavitina)
Srobot je autohtona višegodišnja biljka penjačica u Sloveniji. Raste u šumama i na rubovima šuma. Stabljike su do 5 metara duge, dlakave i uglatih izdanaka. U jesen odbacuje lišće. Listovi su perasto razdijeljeni i imaju 3 do 7 jajastih lisnih plojki koje su zašiljene. Cvjetovi su bijeli ili žućkasti i u cvatovima. Izvor: Flora von Deutschland Österreich und der Schweiz (1885), BioLib.de Pavitina (paviti, vinjage, povitine, lat. Clematis) Rod listopadnih ili vazdazelenih grmova iz porodice žabnjakovki. Postoji preko 380 vrsta raširenih po svim kontinentima. Tako i u Hrvatskoj raste nekoliko vrsta, to su: planinska pavitina (C. alpina), plamenita pavitina (C. flammula), cjelolisna pavitina (C. integrifolia), uspravna pavitina (C. recta), obična pavitina (C. vitalba) i primorska pavitina (C. viticella). Opis. Clematis je rod višegodišnjih, uglavnom penjačkih grmova iz porodice žabnjakovki (Ranunculaceae). Cvjetovi mogu biti pojedinačni ili u velikim grozdovima. Mnogi plodovi su uočljivi zbog svojih postojanih stilova; javljaju se u sfernim skupinama. Listovi su nasuprotni, s pojedinačnim peteljkama i složeni, tj. imaju više dijelova. Uobičajene vrste uključuju Clematis virginiana; C. vitalba (hrvatski: obična pavitina; slovenski: navadni srobot); C. cirrhosa; i C. viticella. Najpopularniji hortikulturni hibridi nalaze se uglavnom u tri vrste: C. florida, cvjeta po ljeti; C. patens, cvate u proljeće; i C. jackmanii, cvjetaju u ljeti i u jesen. IZVOR Pavitina. Wikipedija (hr) |
Obična pavitina (Clematis vitalba)
Autor Burkhard Mücke - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=34047259 Obična pavitina (bijela loza, vinjuga, škrobutina, škrabutina; lat. Clematis vitalba) je vrsta biljke penjačice iz porodice Ranunculaceae. Raste samoniklo, penjući se uz ograde ili više raslinje. Rasprostranjena je na području Zemljine sjeverne polutke, Holarktika. Kad je obasjana suncem, vrlo brzo pokrije velike površine. Ime vitalba na grčkom znači bijelocvjetan
Opis. Pavitina se pojavljuje u obliku listopadnog, penjućeg grma, s razgranatim, užlijebljenim stabljikama. Raste u visinu 4-12 metara. Listovi su dugi 4-6 centimetara i srcolikog su oblika. Cvjeta na prošlogodišnjim granama, a cvjetovi su zelenkasto-bijeli, s paperjastim čaškama, mirisni i promjera 2 centimetra. Mnogi plodovi, na sebi oblikuju karakterističnu svilenkastu tvorevinu, koja podsjeća na staračku bradu, kako ovu biljku nazivaju u nekim europskim državama. Plodovi se rasprostranjuju puhanjem vjetra, u obliku su orašica Cvjetovi i lišće ove biljke često pojedu razni kukci, posebno iz porodice grbica. Sadrži otrovnu tvar protoanemonin, što je tipično porodici Ranunculaceae. IZVOR Obična pavitina. Wikipedija (hr) |
Pristup tjemenu Srobotnika
Kameni blokovi na vrhu Srobotnika
|
Na tjemenu Srobotnika
|
|
|
Velika Prepadna jama
|
Položaj. Velika Prepadna jama je do sada najveća oznata špilja na krševitoj Ajdovskoj visoravni (slo. Ajdovska planota), na nadmorskoj visini od 530 m. Njezin se otvor nalazi uz šumsku cestu na sjevernoj padini Srobotnika, na području općine Žužemberk, u blizini granice s općinom Straža. Špilja je otkrivena 1.1.1935.
Opis špilje. Ulaz ima obilježja široke vrtače u stijeni duboke 24 metra, tako da isprva, gledajući s površine, podsjeća na jamu (jamu u značenju hrvatskog jezika, kao okomite šupljine u krškom terenu / inače, na slovenskom jama znači špilja, dok je jama na slovenskom brezno). Takav oblik ulaza ukazuje da se strop špilje urušio i zasuo nastavak. Pri dnu, nakon što se prođe obrušeno kamenje, vrtača se nastavlja uskim prolazom u prostranu Ulaznu dvoranu širine 20 m i dužine 30 m. S desne strane je nizak strop, a s lijeve se strmo uzdiže u visinu od 15-20 m. Većina zidova i stropa su kalcificirani (zasigani). U nastavku dvorana se polako diže i prelazi u urušeni tunel 2x3 m. Pod i zidovi su lijepo kalcificirani. Osim Ulazne dvorane, u špilji se nalaze i Srednja i Zadnja dvorana. Do Srednje dvorane vodi Podrti rok, s tragovima djelovanja nekadašnjeg vodenog toka. Srednja dvorana se širi i uzdiže. Ovdje dolazimo do stojećih stalaktita čašastog oblika, koji nastaju mlazovima vode (slo. sigov kop) i plitkih udubljenja od sige, obično ispunjenih vodom (slo. sigova ponvica), Iz srednjeg hodnika, glavni tunel se strmo uzdiže do Stražne dvorane. Pod je od kalcifiranih gromada, a zidovi su pomiješani s bijelim i crvenim špiljskim nakitom - po čemu je jedna od najbogatijih u Dolenjskoj. U njoj ima i mnogo stalaktita, ali su neki stalaktiti polomljeni. U dvorani postoji i veći stup, visine oko 6 m i promjera 1 m, a sa desne strane je pukotina duboka 4 m gdje se skuplja voda. Iza stupa se uzdižu dva ponora koji se spajaju sa Štirnom, 20 m dubokim ponorom s jako erodiranim zidovima, na čijem dnu ima gline i urušenog kamenja - donji nivo, koji je dostupan samo iskusnim speleolozima. Najniža točka je -95 m, mjereno od ulaza. Dugačka je 261 metar. Špilja je stanište podzemnih životinja, posebice kornjaša, i utočište šišmiša. Velika Prepadna zaštićena je kao spomenik prirode. Obilazak špilje. Svrstava se u otvorene špilje s kontroliranim ulaskom, čiji je posjet moguć samo u pratnji speleologa. Svake godine organiziraju se dva pohoda do špilje i njezin obilazak. Prvi je uvijek 1. svibnja/maja, a drugi je dio manifestacije Straška jesen koja se održava krajem kolovoza/avgusta i prvog vikenda u rujnu/septembru. Datum se objavljuje na općinskim web stranicama, plakatima i medijima. Izletište. Špilja je popularno izletište, te su uz nju postavljene klupe i stolovi za izletnike te malo ognjište. Prostor je tako pogodan za piknike. 
Pristup. Pristupni pješački put špilji iz naselja Straža obilježen je bijelo-zelenim markacijama. Početak uspona je na željezničkom kolodvoru u Straži, pokraj crkve sv. Tomaža, odakle se kreće prema šumovitom dijelu Straškog brda. Ta staza je dio većeg Šumskog puta (slo. Gozdarska pot) koji vodi do Frate i dio je Puta sv. Jakova u Sloveniji (slo. Jakobova pot). Do špilja se može doći i šumskim cestama iz više smjerova - npr. iz Soteske.
Velika Prepadna jama mještena je uz šumsku cestu.
Putokaz kod Velike Prepadne jame
|
Veliki stup u Velikoj Prepadnoj jami
Autor: Marko Pršina 
Uređen prostor za izletnike
Jama Mala Prepadna
Mala Prepadna jama nalazi se oko 200 m sjeveroistočno šumskom cestom od Velike Prepadne jame. Ulaz u špilju je promjera 1 m i nastavlja se u ponor dubok 16 m. Odmah nakon ulaza proširuje se u manju dvoranu s nekoliko stupova i sva je kalcificirana. Špilja se nastavlja kalcificiranim tunelom, gdje je pod napravljen od gromada između kojih se uzdižu stalaktiti. Rov se polako diže i u njemu se nalaze mali ponori duboki 3-5 m, koji završavaju šljunkom. Lijevo je suho korito širine do 2 m koje prati glavni tunel do suženja koje vodi u manju završnu dvoranu dimenzija 2x4 m. Rov se sužava i nakon 4 m više nije prohodan. Glavni tunel oštro skreće prema istoku i spušta se u ponor dubok 8 m i širok 1-51,5 m.
Glavni tunel je dobro kalcificiran, jer ulaz u ponor onemogućuje posjete. IZVOR Občina Straža, službena stranica |
Gozdni rezervat Brezova reber
|
Šumski rezervat Brezova reber s tri istražne površine, nalazi se na obroncima Srobotnika, na Novomeškom šumsko-gospodarskom području (GGO), u šumsko-gospodarskoj jedinici (GGE) Brezova reber, odsjeci 25c i 26c, gdje dominiraju šume bukve u razvojnoj fazi mlađeg izdanaka. Ove istražne plohe nalaze se na Ajdovskoj visoravni na području Straške gore, na padini visoko iznad lijeve strane rijeke Krke.
Inače, još 1970. godine na drugoj lokaciji (odsjek 17 c) određene su prve dvije istražne plohe veličine 50x50 m radi istraživanja razvoja bukove sastojine. Na području Srobotnika gdje se nalaze ove istražne plohe dominira šumska zajednica Enneaphhyllo-Fagetum typicum sa 70% udjela, dok ostatak predstavljaju zajednice Hedero-Fagetum (25%) i Enneaphyllo-Fagetum (5%). Dominira tanje stablo bukve (75%) izvrsnog dizajna te mješavina gorskog javora (10%) i smreke (10%). Pojedinačno se javljaju gorski brijest, crni grab, trešnja, oštrolisni javor, veliki jasen i lipa. Slovenija je zemlja kojom dominiraju bukove šume. Razrjeđenja (proredi) su glavna mjera održivog upravljanja.Takva njega snažno utječe na rast, razvoj i kakvoću bukovih šuma. Problem brige o bukovim šumama predstavljaju i troškovi, zbog kojih se o šumama u Sloveniji slabo brine. Stoga se postavlja pitanje koji je koncept prorjeđivanja najučinkovitiji. Zbog navedenog problema postavljena su tri istražna bloka sa po tri kvadratne pokusne plohe po bloku, ukupne površine 900 m2, u istražnom području Brezova reber i nasumično im dodijeljeni tretmani: klasični selektivni prored (tretman A) , selektivni prored s trajnim selekcijama (tretman B) i kontrolne parcele prepuštene prirodnom razvoju (tretman C). Svrha istraživanja je utvrditi razlike između dva koncepta prebirnog proreda, i to između klasičnog prebornog proreda (postupak A) i prebirnog proreda trajnim preborima (postupak B). Postavljanjem pokusnih ploha izmjeren je promjer svih stabala iznad mjernog praga od 50 mm u prsnoj visini, određene su vrste drveća te potom procijenjeni neki povezani parametri: sastojinski dobni razred, veličinu krošnje, zbijenost krošnje, oštećenost debla, oštećenja krošnje, defekta debla i utvrđeno njihovo stanje. Sva relevantna stabla numerirana su uzastopnim brojevima na pojedinim plohama uljanom bojom. Postavljanje istražnih ploha i izvođenje proreda tek je početak pokusa. Ubuduće će se rezultati prezentirati otprilike svakih 10 godina: tek će daljnji rezultati pokazati pouzdanije usporedbe između dva načina prorede, na temelju kojih će se prosuđivati koji je način prorede učinkovitiji u bukovim sastojinama. 
Ortofoto snimak s obilježenim lokacijama istražnih površina u Gospodarsko-šumskom području Brezova reber (2010.)
Pregled gospodarenja šumom gospodarske jedinice Brezova reber kroz prošlost Prvi stručni plan, dok su šume Brezova rebra još pripadale Soteškom vlastelinstvu, izrađen je 1893. godine pod vodstvom dr. sc. Leopolda Hufnagela. Tim su planom postavljeni temelji modernog gospodarenja šumama. Nakon prvotnog plana uslijedile su revizije 1903., 1913., 1923. i 1930. godine. Zbog situacije nakon agrarne reforme, novi plan je izrađen tek 1942. godine. Dolaskom dr. Lcopoldna Hufnagla unesena je u bukove šume modificirana oplodna sječa, tzv. svetlosek. Radilo se o sječi namijenjenoj sastojinama starijim od 60 godina, u kojoj je uklonjeno 50% drvne mase, čime je omogućena brža oplodnja i pomlađivanje bukovih sastojina. Kada je cijela površina pomlađena, uslijedio je završni rez. Mlađi su bili oplemenjeni smrekom, nešto manje arišom i ostalim drvećem. Njeguju se manje sastojine, prorjeđuju se i od starosti sastojine 30-40 godina nadalje. Nekvalitetni primjerci su uklonjeni, a sastojine četinjača ostavljene su nezbrinute. Nakon 1930. godine održava se kontinuirana sječa koja se provodi tek nakon što je starost sastojine prešla 80 godina, uglavnom zbog brzog pomlađivanja. Posebna pažnja posvećena je spašavanju hrasta, javora i brijesta. Podsjetvom su unijeli jelu, a pokušali su povećati broj četinjača. Prvi poslijeratni plan sjednica odnosio se na razdoblje 1953.-1962., a temeljio se na klasičnim načelima dobnih skupina i strogoj regulativi održivosti u jedinici. Prevladavala je umjetna obnova uvođenjem smreke i jele. U tom razdoblju oživjela je i izgradnja i rekonstrukcija šumskih prometnica. Sljedeće regulacijsko razdoblje (1963.-1973.) predstavlja početak modernijeg gospodarenja šumama. U obnovi se pojavio selektivan pristup, pri čemu je veliku ulogu imala kvaliteta sastojina. Odustalo se od podsjetve i podsadnje jele, a na snagu je stupio princip selektivne prorede, što je dovelo do intenzivne prorede bukovih sastojina. U tom razdoblju počeo se javljati problem izjedenosti mladica od strane divljači. Najviše su pogođeni plemeniti tvrdo drvo i jele. Razdoblje 1974.-1984. karakterizira intenzivno gospodarenje šumama. Obnova se temeljila na prirodnom pomlađivanju, sve je popularnije malo gospodarenje, otvaranjem šuma nastavljena je intenzivna njega mladih i rastućih sastojina. Regulacijsko razdoblje 1985.-1994. obilježeno je velikim obujmom ulaganja u uzgojne radove, nastavljeno je intenzivno prorjeđivanje i njega mladih sastojina, usporena je dinamika obnove. Intenzivno su se krčile šume, osobito izgradnjom vlaka; pred kraj regulatornog razdoblja dogodila se velika promjena u organizaciji gospodarenja. Posljednje regulacijsko razdoblje 1995.-2004. nije donijelo posebne promjene. Nastavilo se s intenzivnom njegom, ali je obnova gotovo potpuno zastala. Nastavljena je izgradnja i rekonstrukcija vlaka, dok je izgradnja cesta prekinuta. Za regulacijsko razdoblje 2005.-2014., opći cilj je usmjeren prema uzgoju visokovrijednih, prirodno formiranih šuma koje skladno i istodobno zadovoljavaju ekološke, proizvodne i društvene ciljeve. Sve je veći udio plemenitih lišćara, hrasta i svih manjih vrsta drveća. Mješavina crnogorice i listopadnog drveća neka bude što manja. Udio sastojina u obnovi i udio mladih raste. Skraćuje se rok proizvodnje. Zrelost bukve je na 10. i 11. stupnju debljine. Period djelomičnog pomlađivanja skraćuje se na 10-15 godina, a period trajnog pomlađivanja na 20 godina. Provodi se intenzivnija njega mladih stabala s naglaskom na gornje prorede i njegu šikare. |
PROČITAJ VIŠE
SAJE, Robi: Zasnova poskusa redčenj bukovih sestojev v raziskovalnem objektu Brezova reber : diplomsko delo (visokošolski strokovni študij - 1. stopnja). DiplomskI RAD. Ljubljana, 2011. (PDF)
|
Studenec Bič
|
Na strmoj padini koja se strmo spušta u dolinu Krke prema Gorenjem Gradišču, na prostoru šumskog rezervata Šumarije Novo mesto 7/22 Brezova reber i lovištu Lovačkog društva (LD) Novo mesto, u sredini padine nalazi se izvor krškog vrela Bič. Bistra voda koja izvire u sredini krške vrtače skuplja se u ograđeni rezervoar vode, čime se sprječava izlijevanje viška vode na dnu vrtače. Naime, 1980-ih godina, zbog vode vrela koja se izlijevala i tvorila močvaru zabilježene su mnoge nezgode divljači koja se utapala i stradavala u vodi i raskvašenom tlu, te su lovci i šumari odlučili izgraditi vodozaštitnu građevinu na način da zazidaju izvor, kako bi se sprječile štete na divljači, ali i šumi. Tada je bunar s vodom iz izvora zazidan betonom kupolom, materijalima koji su donošeni vlastitim rukama (kamen, pijesak, cement i dr. građevinski materijal).
Na Bič se iz nizine dolazi iz pravca Straže, kao i iz pravca lovačke kuće u smjeru Straže (označene staze). Solnica i veće kaljuže svjedoče da divljač posjećuje ovo vrelo usred kršovite visoravni. Nitko ne zna zašto je izvor kraškog vrela na obroncima Brezova rebra dobio ime Bič. Budući da se mrak prebrzo uvlači u djelomično uvučenu uvalu, nije pogodna za lov. Inače se lovi u okolnim bukovim šumama Brezovog rebra. IZVOR AVBAR, Bojan: Bič, rajski izvir sredi kraške planote. Lovec, broj 7-8, 2020. 
|
|
Vzletišče Peter
|
|
PLEŠIVICA (kod Soteske)
|
|
GEROV VRH
|
LIŠKA GORA (LISEC)
|
Liška gora ili Lisec je 565 metara visok vrh, koji se nalazi sjeveroistočno od Žužemberka i jugozapadno od Dobrniča. Njegov šumom prekriveni glavni greben pruža se u smjeru sjever-jug s blagim naklonom prema klasičnom dinarskom smjeru SZ-JI
Na vrhu stoji metalni križ, na koji je pričvršćena upisna kutija, u kojoj se nalazi upisna knjiga i žig. PRISTUP (opis na Hribi.net) Zagorica pri Dobrniču - Lisec (Liška gora) 1 laki označeni uspon 
Pogled na Lisec s padina Plešivice (iznad Soteske)
|
KREMENJEK
STRAŠKOM DOLINOM
|
Na području Straže nalazila jedina danas poznata nizinska gradina (ravninsko gradišče) u Sloveniji; ta su visinska naselja iz prvoga tisućljeća pr. Kr. obično stajala na povišenim mjestima. Ovuda je vjerojatno nekoć prolazio važan rimski put. Na području Straže nalazi se pet crkava.
Sa Straške gore polijeću paraglideri s kojima možete voziti u tandemu. U Prečni se nalazi sportska zračna luka na koju, između ostalog, polijeću i zrakoplovi, pružajući posjetiteljima pogled na ova mjesta iz ptičje perspektive. Uz brojne atrakcije, pješačke staze i uzletno-sletnu stazu, Straža je poznata i po brojnim događanjima, počevši od Straške salamijade, Dolenjskih dana na Krki, tradicionalne etnološke manifestacije Straška jesen i Martinjskog pohoda vinskim gorama. Za posjetitelje je uređena i poučna staza Zalog (Učna pot glinokopi Zalog), koja se nalazi u Naturi 2000. Unutar prirodnog rezervata svoje stanište našle su razne biljne i životinjske vrste koje su također zaštićene. 
|
IZVORI I LITERATURA
-
