|
Opis planinske grupeKapelsko gorje
Planinski masiv Velike Kapele, jedan je od većih gorskih dinarskih lanaca i dio tzv. Kapelskog gorja. U širem smislu Kapela, odn. Kapelsko gorje planinski je masiv u Gorskom kotaru i Lici u Hrvatskoj. Pruža se dinarskim smjerom (sjeverozapad-jugoistok), južnim dijelom Gorskog kotara, od Mrkopaljskog i Ravnogorskog polja na sjeverozapadu, sve do Plitvičkih jezera i Koreničkog polja na jugoistoku, gdje započinju masivi Ličke Plješivice (Plješevice) i Ličkog sredogorja. Kapela obuhvaća prostranstvom veću i višu Veliku Kapelu (najviši vrh Kula na Bjelolasici 1534 m) i manju Malu Kapelu (najviši vrh Seliški vrh 1279 m) u Lici. Veliku i Malu Kapelu razdvaja niže sedlo Vrh Kapele (887 m) sa starim cestovnim prijelazom na Jozefinskoj cesti. Kapelsko gorje je uglavnom krško, izgradjeno od mezozojskih vapnenaca i dolomita. Osim glavnoga kapelskog lanca (Velika i Mala Kapela), oko tog lanca se bočno nalaze manji krški masivi odvojeni međuplaninskim dolinama koje neki autori (npr. geolozi) izdvajaju u posebne gorske masive, dok se u drugim izvorima obično pribrajaju proširenom lancu Kapele: To je na sjeveru stjenoviti Klek iznad Ogulina (1181 m), a na jugozapadu uz Kvarner iznad Vinodola i Bakarskog zaljeva izdvojen i strmi primorski lanac koji neki autori nazivaju primorskim rubom kapelske odn. goranske visoravni, a drugi Liburnijskim kršem (još i Liburnijski kras: iako oni pod tim imenom osim Bitoraja i Viševice ubrajaju još i Tuhobić, koji je snažnije vezan uz drugi, Snežničko-risnjački planinski blok). Dalje prema jugu, paralelno s Malom Kapelom, na Kapelsko gorje se nastavlja podjednako visoko Ličko sredogorje (1268 m), a na sjeveroistoku prema Kordunu, je paralelni niži lanac Ljubčagore (938 m). [1] 
Bjelolasica
Pogled od grebena Bjelolasice prema jugu, području Velike Javornice, 1375 m (desno, u pozadini) i Bijelim stijenama, 1335 m (desno od V. Javornice) Velika Kapela
Velika Kapela, odn. Velikokapelski gorski blok je viši, sjeverozapadni dio masiva Kapele. Prostire se južnim dijelom Gorskog kotara u Hrvatskoj, a istočni dio Velike Kapele već je prijelazna zona prema Lici i na krajnem jugoistoku prema masivu Velebita. U Velikoj Kapeli središnji dinarski pojas račva se na dva dijela:
Područje Velike Kapele nalazi se južno od Mrkopaljskog i Ravnogorskog polja na sjeverozapadu tj. otprilike južno od prometnog pravca Zagreb - prijevoj Vrata (Delnička vrata, 742 m) - Rijeka, sjeverno od prometnog pravca Zagreb - prijevoj Kapela (887 m) - Brinje - prijevoj Vratnik - Senj; zatim od Ogulinske kotline, tj. od Ogulinskog i Oštarijskog polja na sjeveroistoku, dok se na zapadu obronci visoravni Kapele preko vijenca planinskih kosa Liburnijskog krasa i primorskih terasa spuštaju prema moru. Unutar masiva Velike Kapele, niže se nekoliko planinskih grebena u smjeru sjeverozapad-jugoistok, međusobno razdvojenih krškim depresijama - poljima i dolinama, od kojih je najviši Središnji kapelski lanac s planinom Bjelolasicom (Kula, 1534 m), koja je najviša planina Gorskog kotara u cjelini. Ostali planinski grebeni su Istočni, Južni i Zapadni - na kojega je još zapadnije, na primorskom rubu goranske visoravni, iznad Riječkog zaljeva i Vinodolskog kanala, strmi primorski lanac koji neki autori nazivaju primorskim rubom kapelske odn. goranske visoravni, a drugi Liburnijskim kršem (još i Liburnijski kras: iako oni pod tim imenom osim Bitoraja i Viševice ubrajaju još i Tuhobić, koji je snažnije vezan uz drugi, Snežničko-risnjački planinski blok). Cijelo je područje Velike Kapele gotovo u potpunosti prekriveno gustim prirodnim šumama, i jedini su izuzetak neka niže položena polja i doline te neki planinski vrhovi. Područje je vrlo rijetko naseljeno i bez površinskih tokova, usprkos vrlo obilnim padalinama. Greben Velike Kapele je, kao južni dio Gorskog kotara, najuži planinski prag između kontinentalne Panonije i Jadrana, pa ima važno prometno-strateško značenje. ImeMala i Velika Kapela zajedno s Plješivicom bile su nekoć zarasle gustom šumom te nazivane jednim imenom - Gvozd, što na staroslavenskom jeziku znači šuma. Taj Gvozd dugo je vremena bio međa staroj Hrvatskoj i Slavoniji. [2] Ovdje, u tišini, među gustim stogodišnjim krošnjama jela, bukava i javorova, nalazila se kapela sv. Nikole od čega dolazi kasniji naziv Gluha Kapela [3] (stoji u izvješću ratnog vijeća 1655. godine [4]).
Dakle. masiv je sadašnje ime dobio prema jednoj (vjerojatno pavlinskoj) kapelici u blizini gorskog prijevoja. Inače, Gvozdom se nazivao i planinski predio između rijeka Kupe, Korane i Gline koji je prema kralju (za kojega nije dokazano da se zvao Snačić ili Svačić) dobio ime Petrova gora. Također, i samo podrijetlo naziva Gvozd izaziva dvojbe jer jedni tumače da potječe od staroslavenskog naziva za šumu, a drugi su skloniji to povezivati s gvožđem (željezom), na što upućuje i nekadašnji latinski naziv Kapele - Alpae ferrae. [5] |
U SURADNJI S: VIA DINARICA
Oglašavajte ovdje:
|
|
Ljuska
Vapnenački šiljci u dijelu Bijelih stijena koji se zove Ljuska, a kojime prolazi i legendarni Vihoraški put, planinarska staza koja povezuje Bijele sa Samarskim stijenama. |
ZEMLJOPIS
Planine, grebeni, vrhovi
|
Glavni su vrhunci Velike Kapele i cijeloga kapelskog lanca: najviša Kula na Bjelolasici (1534 m), Viševica (1428 m) Bitoraj (1385 m), Velika Javôrnica (1375 m). Bjelolasica je ujedno najviša planina Gorskog kotara.
Vrh Bijelih stijena
"Klasičan" pogled na vrh Bijelih stijena (1335 m, u sredini fotografije) i nešto nižih pet vertikalnih kukova popularno nazvanih "prsti" (skroz desno). Bijele stijene, uz obližnje Samarske stijene, manja su planinska grupa i također strogi prirodni rezervat (najviši stupanj zaštite prirode), u središnjem dijelu masiva Velike Kapele u Primorsko-goranskoj i Karlovačkoj županiji u Hrvatskoj. Rezervatom su proglašene 24.1.1985. godine, na površini od 1175 ha. Reljef Bijelih i Samarskih stijena obuhvaća brojne vapnenačke stijene s mnoštvom različitih oblika, ponekad i vrlo oštre. Na tim stjenovitim vapnenačkim blokovima raste šuma jele, smreke te bukve. Najviši vrh Samarskih stijena je 1302 m, a istočno od njih nalaze se Bijele stijene s najvišim vrhom od 1335 m (na fotografiji). |
Tekst o Kleku na stranici Summitpost (na engleskom jeziku)
Tekst o Bjelolasici na stranici Summitpost (na engleskom jeziku)
O Bijelim i Samarskim stijenama na stranici Summitpost (na engleskom)
Kapelski nocturno
Autor: lubenovac555 Kula (1534 m) - Bjelolasica
Autor: Planinarstvo | ||||||||||||
Klima
|
Na području Velike Kapele izmjenjuju se tri klimatska tipa. Na sjeveru, na području Ogulinske doline prevladava kontinentalna klima, na prostoru središnjeg planinskog masiva je planinsko-subalpska klima, a prema jadranskoj obali (potez Klenovica-Senj) na jugu submediteranska klima. Obilnih oborina ima u velikim količinama tijekom cijele godine, a zimi je mnogo snijega i magle.
|
|
Šume Bijelih stijena
Dinarske bukove šume na krševitom terenu, kroz koje prolazi staza koja se spušta od vrha Bijelih sitjena ka šumskoj cesti Jasenak - Mrkopalj. |
PRIRODA
Prirodna baština
|
Na Velikoj Kapeli nalazi se više zaštićenih prirodnih područja, od kojih su najpoznatiji Strogi prirodni rezervat Bijele i Samarske stijene i Klek iznad grada Ogulina.
Biljni svijetRaznovrsnost biljnog svijeta ogleda se od primorske vegetacije na jugu (Vinodol), preko alpskog ili visokogorskog bilja u središnjem dijelu (Bjelolasica) do kontinentalnog u sjevernom djelu (Ogulinska dolina).
U krškom reljefu se najviše ističu prirodni rezervati Samarske i Bijele stijene s osobitom bogatom florom. Životinjski svijetŽivotinjski svijet je raznolik, od grabežljivaca kao vukovi, medvjedi, risovi i orlovi, do divokoza, jelena, srna, tetrijeba i drugih divljih životinja.
|
Kanjon Kamačnik
Autor: BMT Adventures Datum objave: 27.10.2022. Opis. Zaštićeni krajolik svojim prirodnim ljepotama pobuđuje pozornost već dugi niz godina. Kroz njegovu slikovitu sutjesku izgrađen je 1961. godine pješački put, drveni mostići i galerije. Naš istaknuti planinarski pisac prof. dr. Željko Poljak u svojoj knjizi „Planine Hrvatske“ piše o Kamačniku kao o “sutjesci punoj divlje romantike”. Kamačnik je svoju sutjesku usjekao u masiv Velike Kapele i ulijeva se u rijeku Dobru rušeći se manjim slapom budući je na ulazu u kanjon pregrađen jazom i ujezeren. Izvor Kamačnika tipičan je kraški, pri čemu voda do izvora dolazi iz potopljenog špiljskog kanala. Na samom ušću smješten je ugostiteljski objekt “Kamačnik” koji posjetiocima nudi odmor uz domaću prehranu i piće. Mjesto je brojnih zabavnih zbivanja tijekom cijele godine. Do samoga ušća može se doći automobilom ili autobusom, a blizina željezničke postaje na samo 100 m od kanjona također je idealna za dolazak. Kamačnik je mjesto za aktivni odmor – šetnje, igre u prirodi te atraktivne piknike. |
|
Velika Javornica (1375 m)
Zapravo je Velika Javornica (vrh u pozadini) najviši vrh planinskog bȉla kojemu pripada i greben Bijelih stijena (1335 m; stijena u prednjem planu). Međutim, zbog svoje atraktivnosti i grupiranosti jasno vidljivih krških oblika, Bijele stijene su obično bile percipirane kao izdvojena cjelina te općenito, znatno popularnije i posjećenije, u usporedbi s njihovom višom "sestrom" Javornicom koja je prekrivena gustom šumom. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Stanovništvo
|
Oko Velike Kapele većinom žive kajkavci i manje čakavaca na jugu, a oko Male Kapele i Ličkog sredogorja su većinom novonaseljeni štokavci - ali su sve do Turaka i tu bili uglavnom čakavci. (1)
|
Povijesni pregled
|
U povijesti Velika Kapela je bila u posjedu hrvatske plemenite obitelji Frankopana koji su stolovali u Ogulinu podno Kapelskog gorja.
|
|
|
19. stoljeće
1874.
Otvorena je Rudolfina odn. Rudolfova cesta, izgrađena na poticaj hrvatskog bana Ivana Mažuranića. Radi se o odvojku povijesne ceste Jozefine od Josipdola preko Ogulina i Velike Kapele do Novog Vinodolskog u Primorju. |
|
|
20. stoljeće
Početkom 20. stoljeća Bijele stijene istražili su i popularizirali prirodoslovci Dragutin Hirtz i Miroslav Hirtz. Dragutin je bio prvi od svih domaćih i stranih botaničara koji je ovdje boravio - prvi puta bilo je to 28.7.1899. godine.
1927. 27.5.1927. Hrvatsko planinarsko duštvo (HPD) izgradilo je planinarsko sklonište na zaravanku 10 minuta prije vrha Bijelih stijena. 1928. 27.5.1928. na poticaj dr. Ivana Krajača, predsjednika HPD-a u Zagrebu, podignuta je Hirčeva kuća na Bijelim stijenama. Ona je dobro služila planinarima, ali je par desetljeća kasnije zbog dotrajalosti zamijenjena novim objektom u blizini. U sredini ponikve još uvijek postoji cisterna Hirčeve kuće iz 1928. godine, čijom vodom se i danas služe planinari. 1934. Na Čelimbaši iznad Mrkoplja je 1934. godine izgrađena prva skakaonica u Hrvatskoj «pod Vrhin», gdje je već 1936. održano i međunarodno natjecanje u skijaškim skokovima na kojem je Norvežanin Jahr skočio tada nevjerojatnih 46 m. Nacrt skakaonice izradio je 1933. Ivan Rožman iz Ljubljane. 1968. 4.7.1968. izgrađena je nova kuća umjesto porušene Hirčeve na Bijelim stijenama u organizaciji i radnim akcijama PD „Rade Končar" iz Zagreba. 1973. Izgrađeno je planinarsko sklonište na Bijelim stijenama u neposrednoj blizini planinarske kuće zahvaljući radu članova PD „Rade Končar". 1974. U 10. mjesecu 1974. otvoren je „Vihoraški put" kojime su povezane Bijele i Samarske stijene. Radi se o dugogodišnjoj ideji planinara koju su ostvarili Milovan Dlouhi i Želimir Kantura uz pomoć članova PD „Vihor" iz Zagreba. 1979. 23.9.1979. otvoren je „Kapelski planinarski put" kojime su obuhvaćeni: Tuk, Matić poljana, Bjelolasica, Samarske stijene, Bijele stijene, Velika Javornica, Duliba, Kolovratske stijene i Klenovica. 2005. Osuvremenjena je tj. asfaltirana Rudolfina na šumskoj dionici kroz Veliku Kapelu, od Jasenka do primorske terase. |
Turizam
|
Ovaj planinski lanac ima određene kapacitete za planinski turizam, međutim je dosta neiskorišten. Nekadašnji "Hrvatski Olimpijski Centar Bjelolasica", još se nije oporavio od požara 2011. godine. Ipak, Postoji više privatnih pansiona od Mrkoplja na zapadu do Ogulina na sjeveroistoku, koji pružaju smještaj planinarima, skijašima, planinarima i turistima željnim mirne prirode.
|
|
Pogled s vrha Drgomlja
Pogled s vrha Veliki Drgomalj na velikokapelske gorske kose Bjelolasicu (snijeg na grebenu), Veliku Višnjevicu i dr. |
|
|
BIJELE STIJENE from http://tomurh.wix.com/ml on Vimeo. Crnačko polje je polje zapadno od Jezerana i nastavak je Jezeranskog i Stajničkog polja na istok. Crnačko polje je polje kroz koje protječe potok Črnac, a polje je površine porječja 34 km². U sastavu je Općine: Brinje, u Ličko-senjskoj županiji.
VIDEO: Istraživanje Rupe pored stupa i Lucine špajze u Črnačkom polju |
|
Vihoraškim putem
Vihoraški put je vjerojatno jedna od najljepših i najzahtjevnijih planinarskih staza u Hrvatskoj. Ova staza povezuje Bijele sa Samarskim stijenama, prolazeći kroz teško prohodan, divlji teren i izuzetno očuvanom prirodom Strogog rezervata Bijele i Samarske stijene. |
AKTIVNOSTI
|
KPP - Kapelski planinarski put
KPP je planinarska obilaznica koja počinje u mjestu Tuk, u srcu Gorskog Kotara, prolazi preko Bjelolasice, kroz strogi prirodni rezervat Samarskih i Bijelih stijena te se preko Kolovratskih stijena spušta prema moru u Klenovicu mjesto na obali pokraj Novog Vinodolskog.
Na KPP-u, čiji obilazak zahtijeva 3 – 4 dana hoda, postoji više planinarskih objekata koji su tako smješteni da osiguravaju odmor i noćenje. Detaljan opis KPP-a nalazi se u Putnom vodiču (preuzmi klikom na fotografiju DESNO) 
|
KAPELSKI PLANINARSKI PUT
Putni vodič i dnevnik (pdf.) VII. izdanje, 2011 (preuzmi klikom na fotografiju) |
|
Kula
Vrh Kula (1534 m), najviši vrh Bjelolasice, također je i najviši vrh cijelog Gorskog kotara. |
BORAVAK U PLANINI
Smještaj
MRKOPALJ
Apartman "Šume pjevaju" - Muževski kraj 21 , 51315 Mrkopalj Tel. 00385 (0) 51 833 289 Mob. 00385 91 911 48 20 e-mail : [email protected] www.mrkopalj.com
Studio apartman " Fortica - "Stari kraj 84 , 51315 Mrkopalj Tel. 00385 (0) 51 833 581 ( 099 675 4418 ) email : [email protected] www.fortica-apartman.com
Kuća " Štimac - "Topolovac 7, LokveTel/fax: 051 625 433 , Mob 1:098 323 123 , Mob 2: 098 170 8 170 e-mail: [email protected] www.stimac.com.hr
Apartman "Petra" - Razdoljska 18 , 51315 MrkopaljTel. 00385 (0) 51 833 271 (098 507 238 Petar )email : [email protected] www.apartman-petra-mrkopalj.com
Apartman "Šume pjevaju" - Muževski kraj 21 , 51315 Mrkopalj Tel. 00385 (0) 51 833 289 Mob. 00385 91 911 48 20 e-mail : [email protected] www.mrkopalj.com
Studio apartman " Fortica - "Stari kraj 84 , 51315 Mrkopalj Tel. 00385 (0) 51 833 581 ( 099 675 4418 ) email : [email protected] www.fortica-apartman.com
Kuća " Štimac - "Topolovac 7, LokveTel/fax: 051 625 433 , Mob 1:098 323 123 , Mob 2: 098 170 8 170 e-mail: [email protected] www.stimac.com.hr
Apartman "Petra" - Razdoljska 18 , 51315 MrkopaljTel. 00385 (0) 51 833 271 (098 507 238 Petar )email : [email protected] www.apartman-petra-mrkopalj.com
IZVORI I LITERATURA
Reference
[1] WIKINFO, Kapelsko gorje
[2] KLAIĆ, Vjekoslav; Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati, Društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1880., str. 20.
[3] MAGDIĆ, Mile; Velika Župa Modruš , Union, Zagreb, 1943., str. 30.
[4] HORVAT, Rudolf; Lika i Krbava, Povijesne slike, crtice i bilješke, br.II., MH, Zagreb, 1941., str. 147.
[5] NADILO, Branko; Neistražene ruševine modruške utvrde i naseja, časopis Građevinar, 54 (2002) 8, str. 499-505. (PDF)
[2] KLAIĆ, Vjekoslav; Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati, Društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1880., str. 20.
[3] MAGDIĆ, Mile; Velika Župa Modruš , Union, Zagreb, 1943., str. 30.
[4] HORVAT, Rudolf; Lika i Krbava, Povijesne slike, crtice i bilješke, br.II., MH, Zagreb, 1941., str. 147.
[5] NADILO, Branko; Neistražene ruševine modruške utvrde i naseja, časopis Građevinar, 54 (2002) 8, str. 499-505. (PDF)
Ostali izvori i literatura
BIRG, Vladimir: Šumsko gospodarenje u zaleđu Novog Vinodolskog. Članak. Hrvatski geografski glasnik 35., br. 1. (1973): str. 83-107. (PDF)
- Opis. Osnovnu pejzažnu karakteristiku neposrednog zaleđa Novog Vinodolskog čini pojas šumaraka i šikara primorskih listopadnih šuma u pod gorju i ogromne površine kamenjara s oskudnim submediteranskim pašnjacima na primorskoj padini Velike Kapele. Taj ogoljeli prostor djelomično je prošaran plohama regeneriranog vegetacijskog pokrova i na njemu su brojni zaseoci. Pejzaž se mijenja na otprilike 800 m apsolutne visine jer započinje cjeloviti, šumom obrasli najviši dio Velike Kapele — pravi kontrast kamenjaru i pašnjačkim prostorima nižih dijelova. Šumski prostor Gorskog kotara s manjim prekidima prostire se sve do doline Kupe. Ovaj rad obuhvaća dio tog šumskog prostora u sastavu Šumarije Novi Vinodolski. Tо je mješovita suma bukve i jele zajednice Fagetum croaticum abictelosum. Svrha rada je prikazati na izdvojenom primjeru osnovne prirodne i društvene karakteristike jednog dijela visokoplaninske zone, naročito obzirom na način i posljedice šumskog gospodarenja. Šuma je najveća vrijednost ovog krškog kraja, a specifičnost je u tomu da je u neposrednoj blizini mora.
- Sažetak. Primjenom metoda GIS-a temeljenih na analizi susjedstva promatran je prostorni raspored i gustoća ponikava u SZ dijelu Velike Kapele. Rezultati dobiveni analizom formiranih prostornih baza podataka ukazuju na prostorni raspored pukotina odnosno rasjeda, ali i intenzitet veze između pružanja i gustoće ponikava, te utvrđenih lineamenata. Usporedbom rasjeda određenih temeljem analize ponikava, sa rasjedima vidljivih na digitalnom modelu reljefa (DEM), te rasjedima uočenim terenskim kartiranjem određene su temeljne tektonske cjeline, odnosno tektonski blokovi unutar istraživanog područja. Veći regionalni i lokalni rasjedi determinirani na digitalnom modelu reljefa odvajaju pojedine tektonske cjeline, dok manji lokalni rasjedi izvedeni na temelju linearno razvijenih ponikava, uglavnom razdvajaju manje tektonske blokove, te ukazuju na deformacije i ispucanost pojedinog bloka.
Ostali članci
Novi domaćini u planinarskom domu Bijele stijene u Tuku. Hrvatski planinarski savez, 3.8.2021.
Vanjske poveznice - korisni linkovi i adrese
Hrvatsko planinarsko društvo Kapela
Javna ustanova Priroda, Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Primorsko-goranske županije
Gorski kotar, Službena stranica Gorskog kotara
Katedra čakavskoga sabora Modruše
Javna ustanova Priroda, Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Primorsko-goranske županije
Gorski kotar, Službena stranica Gorskog kotara
Katedra čakavskoga sabora Modruše
