Arhiva vijesti 2018.

DINARSKO GORJE

VIJESTI 2015. GODINA

VIJESTI 2016. GODINA

VIJESTI 2017. GODINA

Arhiva vijesti 2018. godina

Nova staza na brdo Uzdomir

21.12.2018.

U 2018. godini uređena je i obilježena pješačka staza na brdo Uzdomir (852 m n.v.), koji se nalazi sjeverozapano od Nikšića u Crnoj Gori, i jedan je od najljepših vidikovaca na grad,.

Od lokacije Poklonci (vrelo koje vodom hrani Krupačko jezero), do vrha Uzdomira uspinje se 200 metara visinske razlike, za oko 45 minuta laganog uspona.

Pogled s vrha se pruža na obližnji Nikšić, Nikšićko polje kojega čini mnoštvo manjih polja. Vidik je odličan i na jezera Krupac i Slano, prigradska naselja, sela i ostala brda i planine koje okružuju Nikšić i Nikšićko polje: Viroštak, Pusi Lisac, Budoš, Prekornica, Vojnik, Njegoš i dr.
.
Od biljaka, ovdje rastu salep, narcis, gavez, oman, majčina dušica, kamilica, bokvica kopriva, maslačak, rosopas, vodopija, vrsuta, jagorčevina i druge drvenaste biljke.
Na Uzdomiru borave i neke divlje zvijeri, poput lisica, divljih svinja ili vuka.

PODACI O VRHU
KOORDINATE: 42.803337, 18.923610
VISINA VRHA: 852 m n.v.

Nikšić viđen s vrha Uzdomira
Postavila: Absibel Jelena; Datum objavljivanja: 5.3.2018.

Reljef i položaj Uzdomira
Izvor: Google Earth, 2018.

Crtice o Uzdomiru i oko njega

Nikšićko Planinarsko Smučarsko društvo "Javorak" osnovano je 1952. godine, prvobitni naziv je bio Vojnik koji je dat po masivu visokom 1998 m, a koji se nalazi u blizini Nikšića. Ubrzo potom mijenja ime u “Javorak” planinski prijevoj u blizini Nikšića. Prvi pohod izveden je upravo na Uzdomir (852 m), i od tad kreću na mnogo veće uspone i ekspedicije.

Vilina pećina se nalazi u brdu Uzdomir, u blizini Krupačkog jezera, sjeveroistočno od vrela Poklonci za oko 500 m zračne linije. Nalazi se na nadmorskoj visini oko 647 m. Njen je otvor mali i visok je oko 1 m, a širok oko 1,20 m. U dubini je dosta proširen kako u vertikalnom tako i u horizontalnom pravcu. Njen kanal meandrira i blago pada prema dubini. Ona je do sada ispitana u dužini oko 300 m, Prostire se u pravcu SI tj. u pravcu pada slojeva. Pećinu je ispitalo Speleološko društvo Nikšić. Formirana je u vapnenačkom terenu. Razvila se u pravcu slojevitosti i isprskalosti stijena. Ispod pećine prostire se stara dolinica koja je izbušena s niznim vrtačama, a na dnu nje nalazi se veliko krško vrelo Poklonci, koje se nalazi na koti 612,18 m. Ta činjenica ukazuje da ova pećina predstavlja stari krški kanal duž koga je isticalo vrelo čija je voda formirala spomenutu dolinu, koja je kasnije izmijenjena vrtačama.
IZVOR: Marija Jauković, Vilina pećina. Portal Montenegrina

Drugi svjetski rat; Dana 5.5.1942. talijansko-četničke snage iz Nikšića napale su položaje 1. udarnog bataljona Nikšićkog NOP odreda na brdu Uzdomiru kod Nikšića. Poslije trosatne oštre borbe nadmoćne talijansko-četničke snage, podržavane artiljerijskom vatrom, potisnuli su partizane i, uz veće gubitke, zauzeli Uzdomir. Iz 1. udarnog bataljona je poginulo 6 i ranjeno 18 boraca.

Uzdomir je ugrožen ilegalnom sječom šume. 22.11.2018. radna skupina za zaštitu životne sredine i životinja Instituta za socijalnu i obrazovnu politiku je utvrdila sječu šume na zapadnoj strani brda i institucije su upozorile počinitelje kako time direktno negativno utječu na životnu sredinu i stanište nekoliko vrsta divljih životinja kojima je Uzdomir prirodno stanište, te o šteti za čist zrak. Najavljena je i akcija pošumljavanja kako bi se ublažile posljedice nesavjesne sječe šume.
Portl Anaitika.me, 22.11.2018.

Baština. U podnožju Uzdomira se nalazi i Hadži ismailov most na rijeci Zeti. Most na Duklu podigao je 1805. godine bogati nikšićki trgovac Hadži Ismail Lekić. Dug je 110 metara, a ukrašava ga osam polukružnih nejednakih otvora (voltova). Mjesto na kome je sagrađen predstavljalo je mjesto križanja karavanskih puteva. U vrijeme osmanske vladavine, tim putem trgovci su išli prema Gacku, Mostaru, Foči i Višegradu.

U podnožju brda nalazi se prigradsko Nikšićko naslje Mokra njiva.

Slovenija nakon 45 godina čeka novog risa iz divljine

8.12.2018.

Nakon izumiranja dinarske populacije risa početkom 20. stojeća (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija), u Sloveniju je 1973. naseljeno 6 risova, čija se populacija narednih godina proširila na Hrvatsku i sve do Bosne i Hercegovine. Međutim, u tih 45 godina potomci tih 6 primjeraka međusobno su se parili, i zbog tog parenja u srodstvu njihova je populacija ugrožena i prijetilo joj je izumiranje. Zbog nemogućnosti prirodnog povezivanja sa susjednim populacijama i prirodne migracije jedinki kao jedino moguće rješenje za obnovu genske raznolikosti i osiguranje opstanka populacije u Dinaridima predlaže se reintrodukcija novih jedinki. Iz toga se razloga počelo s planovima da se u suradnji s partnerima iz Italije, Slovenije, Slovačke i Rumunjske, u okviru međudržavnog projekta Life Lynx, dovedu četiri nova risa iz Slovačke i Rumunjske kako bi se povećala genetska raznolikost.

Pripreme se u Sloveniji već obavljaju, Obor (ograđen prostor) gdje će se ris prilagođavati novome okolišu, već je pripremljen, a u Slovačkoj i Rumunjskoj teku pripreme za ulov risa. Introducirani ris tako će doći iz države koja u tome bude uspješnija, tj. prva.

Reintrodukcija risa u Dinaride
Posljednji primjerci autohtonog risa na Dinaridima ulovljeni su u Hrvatskoj 1903., Sloveniji i Srbiji 1908., Bosni i Hercegovini 1911., Crnoj Gori 1913. godine. U Hrvatskoj se ris najduže zadržao u Gorskom kotaru i na Velebitu. Jedan od posljednjih risova u masivu Risnjaka, na području današnjeg Nacionalnog parka Risnjak, uhvaćen je u «gvožđa» 1854. Smatra se da je posljednji ris u Hrvatskoj ulovljen u stupicu u šumama oko Čabra, Gorski kotar, 1903. godine. Životinje iz autohtone populacije preživjele su jedino u izoliranim područjima Albanije, Makedonije, Kosova i Crne Gore.
Početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća zaživjela je ideja da se na području Kočevja u Sloveniji ponovno naseli ris kao lovna vrsta. Tako su u siječnju 1973. godine tri mužjaka i tri ženke podrijetlom iz karantene životinjskog vrta Stromovka u Ostravi (današnja Slovačka) dopremljene u karantenu u Sloveniji. Ispuštanjem šest risova, iz karantene u Kočevskom 2. ožujka 1973. godine, ova je velika zvijer spontanim premještanjem nakon gotovo jednog stoljeća ponovno živjela u Hrvatskoj. Tri naseljene ženke su se prvih godina neometano razmnožavale, brojnost je rasla i populacija je proširila svoje stanište u Sloveniji, te se ustalila u Hrvatskoj i u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Prvi odrasli primjerak u Hrvatskoj uočen je na gorskoj livadi Lazac u Nacionalnom parku Risnjak 16. lipnja 1974.
IZVOR: DRŽAVNI ZAVOD ZA ZAŠTITU PRIRODE

Ris je na Dinarskom području izoliran, jer nema protoka niti miješanja genetskog materijala s najbližim susjednim populacijama (alpska i balkanska), pa se pari u srodstvu.

Branje trave ive na Ozrenu upisano na listu UNESCO-a

5.12.2018.

Šef Ureda Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) u Bosni i Hercegovini Siniša Šešum potvrdio je za Fenu da je Komitet za nematerijalnu baštinu UNESCO-a odlučio danas "Branje trave ive na Ozrenu" upisati na Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva.Kako je napomenuo, "Branje trave ive na Ozrenu" treći je elemenat iz Bosne i Hercegovine koji je upisan na Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva, ranije su na tu listu upisani Zmijanjski vez i Konjičko drvorezbarstvo.

Čestitajući građanima BiH na ovoj odluci, kazao je da je ovo dokaz da BiH radi sve što je potrebno na implementaciji Konvencije iz 2003. godine o zaštiti nematerijalne kulturne baštine.

- Ono što je veoma važno je da će se sada jedan tako važan element nematerijalne kulturne baštine gledati u nekom drugom svjetlu i posvetit će se veća pažnja njegovoj zaštiti i promociji, naročito, ono što je najvažnije, prenošenje na buduće generacije - zaključio je Šešum.

Stanovništvo sela na Ozrenu kod Doboja zadržalo je mnogo duže, u odnosu na susjede, znatan broj tradicijskih elemenata u izvornoj formi, a među njima i određene oblike narodne medicine, a najpoznatiji oblik nematerijalnog naslijeđa u tom smislu je običaj branja trave ive.

Predsjednik Planinarskog ekološkog društva "Preslica" Doboj Nenad Stanišić ranije je Feni kazao da je vjekovna praksa branja trave ive isključivo na dan obilježavanja Usjekovanja glave sv. Jovana Krstitelja (11. septembar), kao i kontinuitet u vjerovanju o izuzetnoj ljekovitoj moći te trave ubrane na taj dan.

U prošlosti je taj običaj bio isključivo vezan za narodnu medicinu, ali danas je, osim primarne uloge "Branje trave ive na Ozrenu" i integracijski element lokalnog stanovništva i posredno čuvar ozrenske tradicionalne nošnje, pjesme i igre, te kohezivni faktor mnogih grupa jer znatan dio učesnika nije s Ozrena.

Trava iva (lat. teucrium montanum) vrlo je ljekovita biljka koja raste u planinskim krajevima diljem svijeta. Vjerovanje je da je iva lijek za sve bolesti, otud i poslovica "trava iva od mrtva pravi živa". Gdje god da se bere ta trava, barem trećinu vidljivih cvjetova treba ostaviti netaknute, jer osim što je ljekovita, korisna je i zato što izvrsno vezuje ono malo zemlje na golom kamenjaru.

U BiH je malo staništa na kojim ta biljka raste, zbog čega Gostilj na planini Ozren važi za zanimljivo turističko mjesto, a u cilju očuvanja te tradicije predloženo je da se branje trave ive uvrsti kao nematerijalno dobro na listu UNESCO-a.

Članovi Državne komisije za saradnju BiH s UNESCO-om podržali su 31. marta 2016. godine nominaciju elementa "Branje trave ive na Ozrenu" za upis na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Ovaj elemet već je odranije na Preliminarnoj listi nematerijalne kulturne baštine BiH.

IZVOR: FENA

Poboljšana i retrasirana staza kroz središnji dio Orjena

2.12.2018.

Planinarski klub "Subra“ odradio je poslove na restraisranju i poboljšanju staze koja, prateći obod samog centralnog grebena, spaja Orjensko sedlo (1600 m) i Vratlo (1160 m). Uz stazu vrijedi usputni obilazak vrhova-vidikovaca: Borove glave i Bibire. Staza je pogodna za prosječne płaninare.
PK "Subra" je organizirala promotivni obilazak retrasirane staze 1.12.2018.

IZVORI: PK "SUBRA"; AGENCIJA ZA RAZVOJ I ZAŠTITU ORJENA

Pjevanje uz gusle na popisu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva

1.12.2018.

Pjevanje uz gusle upisano je na Uneskovu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa čovječanstva.
To je odlučeno na sjednici Uneskovog međuvladinog komiteta za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasljeđa na Mauricijusu.
Na tu listu Uneska prethodno su upisani i kolo (2017.) i slava (2014.).
Gusle su narodni muzički instrument s područja Balkana. Ovaj instrument ima jednu, ili eventualno dvije žice. Najčešće su napravljene od javorovog drveta. Kao jednožičani instrument, gusle se sreću u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj. Gusle iz Like i Bosanske Krajine uglavnom imaju dvije žice.
Žice su napravljene od trideset upredenih konjskih dlaka, kao što je slučaj i sa strunom gudala. Gudalo se koristi tako što se povlači po zategnutim žicama, proizvodeći oštar i dramatičan zvuk, koji je izuzetno ekspresivan. Gusle spadaju u instrumente za koje je potrebno veliko umijeće sviranja.
Same gusle sastoje se od muzičke kutije koja je presvučena životinjskom kožom na koju se nadovezuje dugačak vrat na čijem završetku je izrezbarena životinjska (najčešće konjska) ili ptičija (najčešće orao ili soko) glava.

IZVOR: RTCG, 30.11.2018. (OTVORI)

Suhozidna gradnja upisana u popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva

28.11.2018.

Odlukom UNESCO-ova Međuvladina odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu, na sjednici u srijedu 28.11.2018. u Port Louisu u Mauricijusu, Umijeće suhozidne gradnje kao višenacionalna nominacija (Hrvatska, Cipar, Francuska, Grčka, Italija, Slovenija, Španjolska i Švicarska), uvrštena je na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, pod službenim nazivom: ”Art of dry stone walling, knowledge and techniques”.
Umijeće suhozidne gradnje, gradnje "u suho" konstrukcija od kamena bez upotrebe vezivnog materijala, upisano je u Registar kulturnih dobara RH 2013. godine. Krajem 2015. i početkom 2016. započela je međunarodna inicijativa za izradu nominacije prema UNESCO-u kako bi umijeće suhozidne gradnje bilo upisano na Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva.

Suhozidna gradnja (gradnje „u suho“) umijeće je izrade konstrukcija od kamena bez upotrebe vezivnog materijala . U užem smislu odnosi se na zidanje lomljenim kamenom s minimumom ili bez obrade, a kao širi pojam može obuhvatiti i polaganje kamenih opločenja i pokrova, zatim gradnju inženjerskih građevina klesanim kamenom bez upotrebe veziva. Karakterističan je proizvod suhozidne gradnje tzv. suhozid (gromača, međa, mocira, mocir, masiera, redina, prizida, zid, mrtvi zid, mrtvi mir...), koji se u različitim oblicima pojavljuje duž čitavog prostora jadransko-dinarskog krša i snažno karakterizira njegov krajolik, a drugi su karakterističan proizvod manji objekti različitih namjena.

KRONOLOGIJA NOMINACIJE

Prigodom obilježavanja 70-te obljetnice UNESCO-a, u Nicosiji (Cipar) od 22. do 23.1.2016.g., uz podršku Regionalnog centra za očuvanje nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a u Sofiji, Ministarstva obrazovanja i kulture Cipra te ciparskog Nacionalnog komiteta za UNESCO održan je sastanak stručnjaka na temu Tehnika gradnje "u suho“ kao element nematerijalne kulturne baštine kako bi se započelo s izradom zajedničke kandidature za upis na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalnih dobara čovječanstva ističu iz Ministarstva kulture.

Uz stručnjake iz Cipra, Bugarske, Grčke Španjolske i Švicarske kao predstavnik Ministarstva kulture RH sudjelovao je i stručnjak iz Udruge Dragodid koja je jedan od nositelja nematerijalnog kulturnog dobra – umijeća zidanja “u suho”. Svoja iskustva stručnjaci su međusobno razmijenili prezentirajući tehnike gradnje “u suho” koje su dio nacionalnih inventara nematerijalne baštine. Tom prigodom ocijenjeno je da su zajedničkim sastankom učinjeni značajni koraci koji će pridonijeti međusobnom upoznavanju s mogućnostima i izazovima u očuvanju i promociji gradnje “u suho” kao elementa nematerijalne kulturne baštine.

Umijeće gradnje suhozida široko je rasprostranjeno, i sadrži mnogo dodirnih točaka, kao i bezbroj lokalnih razlika. Ono što je svima koji ga baštine zajedničko jest da su slaganjem kamena na kamen zajednice oblikovale svoje krajolike prilagođavajući ih svojim potrebama obitavanja i uzgoja biljaka i životinja. Suhozidom se čovjek kroz povijest borio ili se još uvijek bori protiv erozije, poplava, lavina, isušivanja, a usput su u suhozidu i oko njega svoj dom našle brojne sitne biljke i životinje povećavajući bioraznolikost i kompleksnost okoliša, istaknuli su iz Udruge Dragodid.

Gradnja “u suho” danas je rasprostranjena na području država sudionica toga sastanka, a same varijacije dobra su identificirane kao produkt specifičnih socio-ekonomskih i prirodnih osobitosti svakog pojedinog područja. Na sastanku je predložena zajednička predaja kandidature za upis na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu kao važna inicijativa koja će omogućiti kvalitetnu promociju i očuvanje primjenom mjera zaštitete i razmjenom primjera dobre prakse. Glavni koordinatori zajedničke kandidature, koja je bila upućena UNESCO-u 2017.g. su bili Cipar i Grčka.

IZVORI: HINA; TURIZAM.HR; UDRUGA DRAGODID

Novo planinarsko sklonište na Magliću

24.11.2018.

Planinarski savez BIH / FBIH 25.11.2018. otvara novo planinarsko sklonište (bivak) na planini Maglić. na lokaciji Hadžića ravan. Ovo sklonište je prvo koje je sagrađeno u sklopu projekta BH-BIVAK. Sredstva za izgradnju bivka je osiguralo Federalno ministarstvo okoliša i turizma, a u skladu sa strategijom razvoja turizma koja je usvojena na nivou Federacije BiH.

Projekt BH-BIVAK
Planinarski savez planira izgraditi mrežu sigurnih skloništa (bivaka) za posjetitelje kako bi boravak na bosanskohercegovačkim planinama učinili ne samo lijepim nego sigurnim i ugodnim. Cilj je izgradnjom bivaka podsticati razvoj planinskog turizma. Bivak je planinarsko sklonište koje se nalazi visoko u planini i neprekidno je otvoreno za planinare, ali i ostale posjetitelje. Glavna mu je namjena pružiti utočište i prenoćište planinarima u otežanim vremenskim uslovima ili kad se ne mogu sigurno spustiti u dolinu. Bivak se postavlja na lokacijama gdje nema planinarskih domova i drugih sličnih objekata, što mu daje posebnu vrijednost.

Sklonište na Magliću

IZVOR: PLANINARSKI SAVEZ BIH / FBIH

Objavljen planinarski vodič "Dobrodošli na Hajlu"

5.11.2018.

Planinarski klub "Pogled" iz Rožaja objavio je vodič ''Dobrodošli na Hajlu'' Dženisa Nurkovića, u kome poziva sve ljubitelje prirode da dio slobodnog vremena ili odmora provedu na planinama oko tog grada.

"Prirodne ljepote i bogatstva Hajle su kao stvorene za uživanje, ne samo za planinare, alpiniste, botaničare, ornitologe, sakupljače ljekovitog bilja i jestivog šumskog voća nego i za sve koji traže odmor ili rekreativni sport u prirodi. Ako ste dakle ljubitelj prirode, pune raznolikosti i kontrasta onda je Rožaje sa okolicom pravi izbor za vas", kazao je Nurković.

Iz "Pogleda" da su objasnili da je u vodiču zastupljena samo Hajla od rožajskih planina, jer se vodilo računa o tome da se predstave samo markirane, službene planinarske staze, kojima upravljaju planinarski klubovi.

Prije posjeta Hajli, autor vodiča preporučuje svim posjetiocima da upoznaju kulturno-povijesno nasljeđe opštine: Kučansku džamiju, ostatke Ganića kule, Ganića krše, ostatke utvrđenja na brdu Izlit, spomenike iz NOR-a na brdu Top i pored hotela Rožaje, da posjete zavičajni muzej ‘’Ganića kulu’’, privatni muzej ‘’Kuću Pepića’’; da se fotografiraju pored rožajskog sebilja na gradskom trgu, da probaju jela tradicionalne kuhinje, ali i da se obavezno obrate nekom planinarskom klubu u Rožajama koji će im dodijeliti planinarskog vodiča za sigurno planinarenje.

Planinarski vodič ‘’Dobrodošli na Hajlu’’ A5 formata, na 62 stranice u boji tiskan je u bjelopoljskom Merkatoru u 500 primjeraka uz podršku Ministarstva sporta, Planinarskog saveza Crne Gore, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Nacionalne turističke organizacije, Opštine Rožaje, Bošnjačkog savjeta u Crnoj Gori, Monteputa, Agencije za projektovanje i razvoj Rožaje i Ski centra ‘’Hajla’’.

IZVORI: RTCG, Planinarski savez Crne Gore, Portal Ovrt

Cicelj u općini Čajniče, novi je park prirode

10.9.2018.

Vlada Republike Srpske donijela je Odluku o proglašenju Parka prirode “Cicelj". Ovom odlukom proglašava se zaštićenim šumsko područje Cicelj kao park prirode, kategorije V – zaštićeni pejzaži, pod nazivom Park prirode „Cicelj".
Osnovnu vrijednost područja Parka prirode „Cicelj" čini izuzetna floristička raznovrsnost i bogatstvo pejzaža razasutih na bogatoj mreži geomorfologije i hidrologije. Posebnu geološku vrijednost predstavlja uzvišenje Orlovica, odnosno Orlovačke stijene, kao i sedrene formacije na tom području. Uzvišenje Orlovica izgrađeno je od vulkanskih stijena, a sedrišta predstavljaju ekološki posebna i vrijedna staništa, a od hidroloških vrijednosti posebno se izdvajaju vrela: Cicelj, Hladna voda i Trojan-voda.Područje Parka prirode "Cicelj" nalazi se na teritoriju općine Čajniče, i obuhvaća površinu od 330,76 hektara.
U podnožju planine Cicelj nalazi se gradić Čajniče i izvor rijeke Janjine, pritoke Drine. Najviši vrh planine se nalazi na 1433 metara nadmorske visine. Inače, Cicelj bio prolašen zaštićenim rezervatom prirodnih predjela još 1969. godine.

Zaustavljeni radovi na izgradnji hidroelektrane na rijeci Valboni

13.7.2018.

U Albaniji su nedavno zaustavljeni radovi na izgradnji hidroelektrane na rijeci Valboni. Nakon višegodišnjih protesta i napora lokalnog stanovništva i pojedinaca i institucija iz Albanije i inozemstva, albanski sud je 6.6.2018. godine odlučio da svi građevinski radovi na izgradnji hidroelektrana u nacionalnom parku Valbona moraju biti odmah zaustavljeni. Sud je opravdao zamrzavanje izgradnje nepravilnostima u sastavljanju Procjene utjecaja na životnu sredinu i sudjelovanja javnosti. U sličnoj argumentaciji, Upravni sud u Albaniji zaustavio je izgradnju hidroelektrane na Vjosi u svibnju/maju 2017. godine, jednoj od posljednjih divljih rijeka u Europi.

Tok rijeke Valbone na području sela Dragobi, prije početka izgradnje hidroelektrana

Orjen registriran kao zaštićeno područje

10.7.2018.

Hercegnovski dio planinskog masiva Orjena upisan je u registar zaštićenih područja Crne Gore čime je službeno dobio status parka prirode, više od pet desetljeća nakon pokretanja prve inicijative da se prirodno bogatstvo te planine zaštiti.

To je prva državna odluka o zaštiti Orjena, 52 godine nakon što je pokrenuta prva inicijativa za proglašenje jednog nacionalnog parka na području Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Direktorica Agencije za razvoj i zaštitu Orjena, Milja Vitorović kazala je da je zaštićeno više od 80 kvadratnih kilometara hercegnovskog dijela planine Orjen.

„Odluka o zaštiti područja formalni je temelj za očuvanje prirode i sve dalje aktivnosti u cilju održivog razvoja Orjena i hercegnovskog zaleđa“, rekla je Vitorović na konferenciji za novinare.

Ona je pojasnila da je Agencija provela neophodne aktivnosti da Orjen bude upisan u registar zaštićenih područja, a ono što slijedi je izbor upravljača zaštićenim područjem, obuke stručnih nadzornika koji trebaju imati licence planinskih vodiča i svi koraci koji su u skladu s regulativama.
Vitorović je dodala da će nastojati podsticati i partnere iz Bosne i Hercegovine da zaštite pripadajući dio masiva, kako bi zajednički ostvarili zaštitu cijelog planinskog prostora Orjena.

Goran Komar je govorio o prirodnim vrijednostima Orjena i razlozima zbog kojih je taj planinski prostor morao i mnogo ranije biti formalno zaštićen. Kako je naveo, taj događaj rezultat je rada tokom skoro dva stoljeća bavljenja Orjenom, kako kroz izučavanje prirodnih vrijednosti, tako i kroz popularizaciju planine. On se zahvalio brojnim istraživačima, žiteljima, planinarima Herceg Novog i Dubrovnika koji deseljećima ulažu ogromne napore da prouče Orjen i približe da najširem krugu ljudi.

„Ova planina potpuno je neusporediva u jadranskom i mediteranskom pojasu, jer u pojedinim ekosistemima ima i do 40 posto endemičnih vrsta“, rekao je Komar. On je dodao da je Orjen submediteranska planina koja ima više od 49 vrhova viših od 1500 metara i da predstavlja sjajan dokument za izučavanje povijesti razvoja šireg područja.

„Uvjeren sam da će glavna nastojanja Agencije biti usmjerena upravo ka zaštiti prirodnih i ambijentalnih vrijednosti u zaštićenom području. Upravo je takva neprestana i sistematična briga nedostajala Orjenu“, zaključio je Komar.

IZVOR: MINA / RTCG

Zubački odn. Veliki Kabao na Orjenu (1894 m)
Zubački kabao je najviši od ukupno šest vrhova Orjena koji se izdižu iznad 1800 metara i najvi[i je vrh u primorskom pojasu Dinarskog gorja. S vrha, na 1894 metra nadmorske visine, otvaraju se široki vidici. Prema istoku vrhovi prema granici s Albanijom ; na sjeveru se, preko susjednog vrha - Vučjeg zuba, vidi masiv Durmitora; ka zapadu morska pučina i veliki dio južne Dalmacije s otokom Mljetom. Na jugu se ističe sjeverozapadna strana Subre, atraktivnog orjenskog područja. Zubački kabao je omiljeno odredište planinara. Od Orjenskog sedla (s planinarskim domom) do vrha potrebno je oko 1:15 h hoda

Brigu o zaštiti Bijelih i Samarskih stijena preuzeo NP "Risnjak"

28.6.2018.

Upravljanje strogim rezervatom Bijele i Samarske stijene odnedavno je zakonski povjereno Nacionalnom parku Risnjak, što toj ustanovi nameće niz dodatnih obaveza. Prelazak Samarskih i Bijelih stijena u okvire NP Risnjak znači da će taj strogi rezervat biti uključen u sve aktivnosti NP Risnjak.
Bijele i Samarske stijene u Gorskom kotaru, uz Hajdučke i Rožanske kukove na Velebitu jedina su dva područja prirode u Hrvatskoj koji uživaju najviši stupanj zaštite - status strogog rezervata prirode.

Osim što je preuzeo upravljanje područjem Bijelih i Samarskih stijena, NP Risnjak povećao je svoju površinu za četvrtinu. Najveći problem predstavljat će fizička izdvojenost Strogog rezervata od matičnog područja Nacionalnog parka na području gradova Delnice i Čabar i općine Lokve, jer novo proširenje nije zahvatilo Parku susjedna područja, već 20-k kilometara udaljenu lokaciju na području općine Mrkopalj.

Cilj integracije Strogog rezervata u upravljački sustav Nacionalnog parka je poboljšavanje uvjeta brige o tom području i daljnje ulaganje u njegovu zaštitu. Kao prva faza aktivnosti najavljeno je ispitivanje postojećeg stanja istraženosti, definiranje i postavljanje jačih mjera zaštite te analiza potencijala posjećivanja s naglaskom kako se radi o strogom rezervatu.

Zbog izdvojenog položaja Bijelih i Samarskih stijena u odnosu na dosadašnje područje NP Risnjak, razmišlja se o tome da se ovdje osmisli postaju ili ured u kojem bi stalno ili povremeno djelovali djelatnici NP Risnjak u suradnji s lokalnom samoupravom i turističkom zajednicom. Nadležnom ministarstvu već je upućena zamolba za zapošljavanje dvoje ljudi koji bi bili locirani na ovom području i brinuli o svemu vezanom uz Bijele i Samarske stijene.

O ovom području već uspješno brinu planinarska društva ovog kraja s kojima Uprava NP Risnjak namjerava tijesno surađivati. Vrlo bitan korak je i izrada Plana upravljanja, dokumenta koji će dati dugoročnije smjernice upravljanja ovim područjem, a trebao bi, zahvaljujući tome što se realizira u okviru jednog EU projekta, biti gotov već u tekućoj 2018. godini.

Pridruživanje Bijelih i Samarskih stijena Nacionalnom parku Risnjak korisnim smatra i načelnik Općine Mrkopalj Josip Brozović koji smatra kako je ovo nastavak inicijative vezane uz stavljanje Bijelih i Samarskih stijena pod UNESCO-vu zaštitu (vid ipreneseni članak u prilogu).

IZVORI
KRMPOTIĆ, Marinko: Briga o prirodnim ljepotama: Bijele i Samarske stijene pridružuju se NP-u "Risnjak". Novi list, 10.6.2018.

Stariji napisi iz tiska

Općina Mrkopalj želi bolje zaštititi strogi rezervat prirode: Bijele i Samarske stijene pod zaštitu UNESCO-a?

IZVOR: KRIKŠIĆ, Karolina: Općina Mrkopalj želi bolje zaštititi strogi rezervat prirode: Bijele i Samarske stijene pod zaštitu UNESCO-a? Novi list, 21.2.2018.

Iako je već sada na tim područjima zabranjena svaka djelatnost i narušavanje slobodne evolucije prirode, evidentne su (negativne) promjene pa Mrkopalj želi stavljanjem pod zaštitu UNESCO-a zaustaviti negativan trend i podići kvalitetu zaštite. No, na jučerašnjem su sastanku stručnjaci ukazali i na moguće »zamke« takve zaštite.

Razgovor o inicijativi za uvrštenje strogog rezervata prirode Bijele i Samarske stijene pod zaštitu UNESCO-a, okupio je jučer u Mrkoplju niz zainteresiranih strana koje su se složile da je nužno poduzeti aktivnosti usmjerene na zaštitu ovog područja. Naime, iako svrstane u najvišu kategoriju zaštite koja podrazumijeva izostanak bilo kakvog čovjekovog utjecanja na ovom području, mrkopaljski planinar i zaljubljenik u prirodu Stanislav Horaček upozorio je na biljke i životinje koje više nije moguće vidjeti na području ovog strogog rezervata, jedinog u Primorsko-goranskoj županiji. Bijele i Samarske stijene su, uz Hajdučke i Rožanske kukove na Velebitu, jedini strogi rezervati u Hrvatskoj, što bi značilo da su to područja u kojima je priroda neizmijenjena ili neznatno izmijenjena ljudskom djelatnošću. Na tim je područjima zabranjena svaka djelatnost i obavljanje bilo kakvih radova koji bi mogli narušiti slobodnu evoluciju prirode, no unatoč tome evidentne su (negativne) promjene, zbog čega su načelnik Općine Mrkopalj Josip Brozović i direktorica TZO-a Goranka Tuhtan došli na ideju pokretanja ove inicijative koja bi zaustavila negativan trend, podigla kvalitetu zaštite tog područja te se posljedično pozitivno odrazila na razvoj svih područja na kojima se strogi rezervat nalazi.

Niz razbacanih grebena svih veličina i oblika
Bijele i Samarske stijene nalaze se u središnjem dijelu Velike Kapele i ne predstavljaju jedinstveni planinski lanac, već se sastoje od niza manjih i većih razbacanih grebena. Bijele stijene u području Kapele zauzimaju posebno mjesto s najvišim vrhom od 1.335 metara nadmorske visine. Odlikuju se raznim oblicima, primjerice stijenama visokim i do 50 metara, oštrim nazubljenim vrhovima, različitim tornjevima, kukovima, liticama, kupolama i čunjevima međusobno odvojenim brojnim rascjepima, žljebovima, škrapama te dubokim neprohodnim provalijama sa snijegom koji se tijekom cijele godine ne otapa. U blizini Bijelih stijena i donekle povezan s njima, nastavlja se teško prohodan labirint stijena i ponikava – Samarske stijene. Jedne od drugih odijeljene su dolinom Crna Draga, a u stijenama su do nedavno bila bogata staništa runolista.

Preuzima NP »Risnjak«
Naime, Bijele i Samarske stijene nalaze na području triju županija – Karlovačke, Ličko-senjske te Primorsko-goranske županije – a na sastanku su, uz domaćine, svoje viđenje razvoja ovog strogog rezervata dali gradonačelnik Novog Vinodolskog Velimir Piškulić, predstavnici JU-a »Priroda«, NP-a »Risnjak«, Hrvatskih šuma, Hrvatske agencije za okoliš i prirodu i PD-a »Bijele stijene« Mrkopalj. Pozvanih je bilo puno više – od nekoliko (viših) razina turističkih zajednica, četiriju ministarstva (kulture, turizma, prometa, mora i infrastrukture te zaštite okoliša i energetike) do predstavnika grada Ogulina i relevantnih udruga. I dok su se neki ispričali za izostanak ili pak poslali pismo podrške inicijativi, neki su ostali indiferentni prema ovom prijedlogu koji, dalo se naslutiti iz razgovora, možda neće rezultirati UNESCO-ovom zaštitom, ali bi svakako trebao značiti podizanje kvalitete upravljanja tim područjem. A vrijeme u kojem se počelo o ovom razgovarati i više je nego »pravo«. Naime, izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode, od sutra NP »Risnjak« preuzima upravljanje strogim rezervatom Bijele i Samarske stijene kojim je do sada upravljala Javna ustanova »Priroda«.
– Ono što slijedi je primopredaja dokumentacije i terena, a onda i izrada plana upravljanja strogim rezervatom Bijele i Samarske stijene. S izradom ćemo započeti već ove godine i, dakako, radit ćemo ga u suradnji sa svim zainteresiranima za boljitak ovog područja – od jedinica lokalne samouprave na čijem se području rezervat nalazi, preko turističkih zajednica i planinarskih društava, do lovaca kojima, naravno, nisu dozvoljene njihove lovne aktivnosti na tom području, ali svojim saznanjima mogu doprinijeti očuvanju faune – najavio je ravnatelj NP-a »Risnjak« Miljenko Gašparac.
Od gljiva do prašumeMarko Randić iz JU-a »Priroda« dao je prikaz bogatog živog svijeta na području strogog rezervata Bijele i Samarske stijene koji se razvio upravo zahvaljujući razgibanosti reljefa. Iako stijene nisu jako visoke, na tom se području nalazi nekoliko pojasa šumske vegetacije, Crna Draga što povezuje Bijele i Samarske stijene ima i prašumskih sastojina. Osim flore i faune, na tom je području i bogat svijet gljiva.

Kontrola ulazaka
On je na samom početku obraćanja podržao inicijativu, ali i upozorio da je kandidatura za UNESCO-vu zaštitu ozbiljan posao koji bi na koncu mogao značiti daleko strožu kontrolu nad prostorom od one na koju smo navikli. Naime, podsjetio je na specifičnost Bijelih i Samarskih stijena koja je prisutna od samog proglašenja strogog rezervata 1985. godine, a to je zatečeno stanje tog područja kroz koje prolazi Mrkopaljski planinarski put (MPP), postoji Planinarski dom »Bijele stijene« u Tuku te planinarsko sklonište (Ratkovo sklonište). Sama kategorija strogog rezervata prirode ne bi trebala podrazumijevati ove sadržaje pa ni posjete ljudi, no s obzirom na već označene putove te izgrađene objekte, nastavljeno je njihovo korištenje.
Gabrijela Šestani i Goran Krivanek iz Hrvatske agencije za okoliš i prirodu također su istaknuli da je cijela priča o UNESCO-voj zaštiti vrlo komplicirana te da je kategorija strogog rezervata prirode možda i nespojiva s UNESCO-vim programima koji svi redom kao jedan od glavnih ciljeva imaju – promociju.
– Naš cilj nije omasovljavanje posjeta strogom rezervatu Bijele i Samarske stijene, već njegova zaštita i adekvatna valorizacija – pojasnila je Goranka Tuhtan s čime su se složili svi sudionici sastanka. Zaključeno je da treba pronaći način koji će značiti najmanju moguću štetu za prirodu, a opet omogućiti posjete i prije svega edukaciju.
– Posjete Bijelim i Samarskim stijenama treba podići na višu razinu, da one više ne znače stihijski odlazak u ovaj rezervat, već i edukaciju, no ne putem panoa, nego putem educiranih, lokalnih ljudi čime bi šira zajednica imala više koristi. Istovremeno, značilo bi to kontrolu nad ulascima u rezervat, a time i bolju zaštitu ovog uistinu jedinstvenog prirodnog bogatstva, zaključio je Gašparac, a s njime su se složili i ostali sudionici sastanka.

Promovirane nove pješačke staze na poluotoku Luštici

10.6.2018.

Sekretarijat za komunalne djelatnosti, ekologiju i energetski efikasnost Herceg Novog (Crna Gora), promovirao je novouređene pješačke staze na poluotoku Luštici, koji zatvara Bokokotorski zaljev. Projekt je ostvaren suradnjom općina Herceg Novi i Tivat, uz pomoć članova Planinarskog kluba "Subra“ iz Herceg Novog, koji su putove uredili i obilježili. Aktivnosti uređenja staza sufinancirane su kroz projekt "Razvoj niskokarbonskog turizma u Crnoj Gori”, Ureda Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Podgorici. Na ovaj način, očišćene su i oživljene stare seoske staze koje su povezivale luštičke zaseoke, dio kojih je davno sagradila austro-ugarska vojska.

Tijekom zime 2018. uređeno je sedam pješačkih staza: Rose - Tići, Gornji Klinci - Obosnik, Pristan - Zabrđe, Radovići - Žanjice, Krašići - Gošići, Pržno - tvrđava Grabovac, Solila - Grabovac. Izrađene su obavještajne ploče na kojima su prikazane ove planinske staze, a za sve staze izrađeni su i smjerokazi. Sve table su postavljene na odgovarajućim mjestima tijekom siječnja/januara i veljače/februara 2018. godine.

Obje općine, hercegnovska i tivatska dogovorile su kako će brinuti o održavanju staza. Sukladno crnogorskom Zakonu o planinskim stazama, one će biti upisane u registar, a zatim će se odabrati i pravna osoba (planinarski ili sportski klub) koja će brinuti o stazi Pored toga što su staze pogodne za razvoj seoskog turizma, mogu se koristiti i prilikom prevencije ili gašenja požara.

IZVORI
Luštica dobila sedam pješačkih staza, Radio Jadran, 4.6.2018.
Predstavljanje projekta uređenja pješačkih staza na poluostrvu Luštica, Boka News, 4.6.2018.

Otoreno novo planinarsko sklonište na Dinari

13.5.2018.

Dana 12.5.218., na predjelu Ošjak, na planini Dinari otvoreno je Planinarsko sklonište "Drago Grubać". Drago Grubač je bio jedan od osnivača Planinarske udruge "Dinaridi", koja je sklonište isplanirala i sagradila. Ono može primiti 25 osoba. Nalazi se na 1646 metara nadmorske visine, što ga čini najvišim planinarskim objektom na području Republike Hrvatske. Izgradnja skloništa dio je planova udruge "Dinaridi" za revitalizaciju planine Dinare, koja uključuje buduće otvaranje novih pješačkih staza i druge atrakcije.

U govoru na otvaranju skloništa rečeno je kako je Drago Grubać (rođen 12.5.1954. godine u Splitu), bio veliki ljubitelj planina u kojima je ostavio traga na razne načine: izgradnjom planinarskih skloništa, probijanjem i markiranjem novih puteva, vođenje izleta. Posebna ljubav mu je bio Velebit. Jedan je od osnivača Mosorskog planinarskog maratona, i jedan od utemeljitelja Planinarske udruge “Dinaridi”. Volontirao je u Ispostavi HGSS-a Kaštela, čistio Dinaru od zaostalih kamionskih olupina, starih kontejnera, gradio kuće i skloništa.

Planinarsko sklonište na Dinari tijekom izgradnje
Izvor fotografije: Udruga "Dinaridi"

Izvori: HRT / Dalmacija danas. Na Dinari otvoreno najviše sklonište u Hrvatskoj, posvećeno Pokojnom Dragi Grubaću, 13.5.2018.

Nova staza na kakanjskom području

25.4.2018.

Dana 14.4.2018. godine otvorena je nova planinarska staza, koju su trasirali i uredili članovi PD „Poštar“ iz Zenice. Staza kreće sa željezničke stanice Kakanj i završava na planinarskom domu Jedinci na Humu. Otvaranje staze je počelo ispred osnovne škole „15 april“ čije ime staza i nosi. Staza je dugačka 13 kilmetara, i za njezin obilazak je potrebno oko 5 sati hoda, s odmorma. Dom Jedinci ima i 4 obilježene rekreacijsko-edukativne staze tzv. „šetnice“ u dužini od 700 m do 3 km.

IZVOR: Facebook PSD "Poštar", Zenica
Foto-zapis s otvaranja staze "15. april"

Planinarski dom "Jedinci"
Izvor: Facebook PSD Poštar, Zenica

Karta staze "15. april" i ostalih staza kod planinarskog doma "Jedinci"
Izvor: Facebook PSD Poštar, Zenica

Planinarske novosti s otoka Raba

25.4.2018.

Planinarsko društvo "Kamenjak" s otoka Raba na sjevernom Jadranu, sudjeluje na projektima, koji bi trebali obogatiti turističku ponudu otoka Raba, među kojima je i projekt „ Jedan otok - jedna staza.

Pretpostavke projekta temelje se na potražnji operatera, odnosno populacije, koja traži nešto više od tri mjeseca sunca i mora. Na bazi toga obavljene su informativne pripreme na kojima je u prvi plan izašao zaključak da je otok Rab idealna destinacija za pješačenje. Otok ima sve uvijete da stvori imidž centra pješačenja, suživota sa prirodom i zdravog života. Zaključak se temelji na:

1.   Bogatstvo i netaknutost biljnog pokrova
2.   Geološka i botanička raznolikost
3.   Ugodni klimatski uvjeti
4.   Mnoštvo postojećih i dijelom zapuštenih staza i puteva
5.   Smještaj u sigurni Srednjoevropski prostor i blizina populacijskih centara
6.   Reljefna razvedenost otoka i blizina atraktivnih lokacija na otocima i kopnu
7.   Sve jači razvoj malih poljoprivrednih gospodarstva, osnovnih kamenčića u mozaiku

Planinarsko društvo "Kamenjak", koje objedinjuje prirodnjake obje otočne općine, već neko vrijeme aktivno djeluje na temeljima toga projekta.

Počeli su sa obnavljanjem i čišćenjem staza. Veliki odjek su imale akcije na urušenoj i devastiranoj Premužićevoj stazi u Kamporu. Sa lovcima su čistili stazu na Vrsima iznad Mundanija. U Barbatu su obnavljali karalu od tzv. ipsilona do Pantunje u dalje. Markirali su i obnovili Rapsku transverzalu od Mišnjaka do Lopara, s više poprečnih staza od zaseoka prema Tinjaroši. U Loparu su čistili neke od staza prema uvalama, postavili signalizaciju te počeli radove na poučnoj stazi Ciganka – Siće. Na Frugi su imali radionicu za školarce na temu obrade kamena i zidanja mocira. Aktivno sudjeluju u projektu Geo parka otoka. I najnovije, u tijeku nam je akcija spajanja i obnavljanja kulturno – povijesnog blaga, Premužićeve staze na potezu Fruga – Mundanije, koja bi u konačnici trebala spojiti Lopar sa Grpama, odnosno ipsilonom. Treba naglasiti da su obje rapske općine stale iza njih i njihovih akcija.

IZVORI:
Ivo Olip: Planinari, inicijatori projekta “Jedan otok - jedna staza”, Planinarsko društvo "Kamenjak", Rab, službena stranica
Vladmir Rojnić: Obnova i dovršenje Premužićeve staze na otoku Rabu, Planinarski savez Hrvatske, službena stranica, 23.4.2018.

Ciljevi projekta "Jedan otok - jedna staza"

Ciljevi su, u osnovi, evidentiranje i obnavljanje povijesnih puteva i staza, revitalizacija zaleđa, vraćanje prirodi, plasman domaćih proizvoda i znanja. Prema procjeni bi otok Rab trebao ponuditi barem 150 km atraktivnih pješačkih staza i puteva. To nije velika brojka, jer samo dužina Premužićevih staza, sa dionicama koje spajamo, iznosi oko 20 kilometara, a Rapska transverzala je duga oko 30 kilometara. Veliki kompleks su i putevi koji vode između starih zaseoka, od kojih mnogi imaju i svoju katastarski broj. Slijede pastirske staze prema dolcima i davno napuštenim pašnjacima. Turističke staze su kojima kupači kreću prema obali i staze uz obalu. Za pješačenje mogu se koristiti šumski putevi, putevi na trasi električne energije, vodovoda. Ima i virtualnih staza. To su staze gdje trase nema, a kreće se prema promotivnom materijalu od točke do točke, kao Geo park i planirana transverzala Botana.

Zadnje, ali jako značajne su tematske staze. To su staze uz koje možemo vidjeti i osjetiti pojedine djelatnosti i značajke. Primjer; Etno staza, koja vodi uz stare kuće, kamenice, mošune, mostiće. Vinska cesta objedinjuje proizvođače vina i ugostitelje, Medarska staza ide od medara do medara uz kušnju i kupovinu proizvoda te razgledavanje. Mogu biti staze od lokve do lokve, od ruševne kapelice do druge ruševne kapelice, arhitekturne ceste, slikarske, povijesne…..

Planinarsko društvo "Kamenjak" trenutačno djeluje na dvije tematske staze: Prva je Premužićeva staza. Cilj je evidentirati, obnoviti i promovirati sve staze koje je Ante Premužić sa suradnicima izgradio na otoku u razdoblju od 1931 – 1937 godine. Uz to bi se napravilo i nekakvo spomen obilježje i kako su Premužićeve staze širom poznate, organizirati tradicionalne susrete u spomen Anta Premužića na Rabu.

Druga staza je poučna staza Ciganka – Siće u dužini od 4,5 kilometara, koja povezuje povijesne, arheološke, geološke i botaničke značajke toga dijela Lopara. Predviđeno je 25 info panoa, ulazni plato sa stalcima za info materijal, stolovi i klupe na odmorištima, koševi za smeće i putokazi.

Uz projekat se nadovezuju i izleti po otoku, koje organizira društvo, kako bi se mlade upoznalo sa davno narušenim stazama. Tu treba spomenuti i razgovore sa ljudima, jer dosta tradicionalnih puteva prolazi kroz privatno vlasništvo, odnosno preko denacionaliziranih čestica.

Karta planinarskih staza na otoku Rabu
Izvor: Planinarski savez Hrvatske

Promovirana pješačka staza na obroncima Orjena

25.2.2018.

Promovirana pješčka staza Tatar bašta - Susćepan - Ratiševine - Mokrina

Dana 24.2.2018. promovirana je zanimljiva i lagana pješačka staza koja prolazi kroz tri sela u brdskom zaleđu Herceg Novog.
Trasa staze je obilježena standardnim planinarskim markacijama 2017. godine na inicijativu Mjesne zajednice Sušćepan - Ratiševina - Trebesin, a vodi starim kamenim putem, tradicionalnom pješačkom komunikacijom između Tatar bašte, Sušćepana,, Ratiševine i Mokrina. Osim samih sela, uz stazu se nalazi crkva Sv. Kozma i Damjan, te crkva Sv. Ilije (na Mokrinama). Ova mala kamena crkva sv. Ilije je donedavno bila ruševina, nakon čega je obnovljena. Crkve su smještene na vršcima brda te se s njih pruža odličan pogled. Uz stazu se također nalaze stari most Žukovnjak. Kako je kraj bogat vodom, uz stazu se nalazi više kamenih mostova (među njima stari most Žukovnjak) i mostića te izvora (izvor Bostan na Sušćepanu) i potoka. Tako je i obližnji Mojdež nekada imao dosta vodenica.

Tura je lagana i pogodna za osobe u prosječnoj fizičkoj kondiciji.

IZVOR: Agencija za razvoj i zaštitu Orjena

Dio staze prolazi starim suhozidima

Karta pješačke staze Tatar bašta - Sušćepan - Ratiševine - Mokrina

Markirana prva staza u rogozničkom zaleđu

14.2.2018.

Nova staza nalazi se u zaleđu prioblnog mjesta Rogoznice, duga je oko 3,4 km i traje oko 1:30 h hoda.

Polazište staze je zaseok Jarebinjak u zaleđu Rogoznice do kojeg se dolazi Jadranskom magistralom iz Šibenika do Rogoznice, te na raskrižju skreće lijevo iz smjera Šibenika (ili desno ako dolazite iz smjera Splita).

Asfaltna cesta prolazi pored vojarne HV-a i uz brijeg naselja Kobiljak i ide ravno prema Jarebinjaku. Na uzbrdici prije Jarebinjaka treba skrenuti lijevo i doći u centar mjesta gdje je na betonskom rasvjetnom stupu vidljiva početna markacija za brdo Lenik (381 m).

Staza počinje iz centra sela Jarebinjak, te nam se s lijeve strane nalazi područna škola. Nakon 200 m staza nas vodi desno prema brdu Jarebinjak. Mreža starih "ulica" ograđenih suhozidima nas vodi oko brda Jarebinjak prema lokvi Baljenica. Uz samu stazu nalazi se bunja koja je u jako dobrom stanju, te može poslužiti kao zaklon u slučaju nevremena. Od lokve Baljenice vrlo kratkim dijelom makadamske nizbrdice dolazimo do markacije koja nas na lijevo vodi uzbrdo do ulaza u suhozidnu "ulicu", te se istom penjemo do samog podnožja Lenika. Zadnjih stotinjak metara put prati kameni suhozid pred sami vrh.

Sama duljina staze iznosi 3,4 km, a ukupno vrijeme potrebno za šetnju cijelom stazom je 1:30 h hoda.

Staza koja pruža fantastične poglede na mjesto Rogoznicu, Primošten i okolne otoke, kao i na Puntu Planku (rt Ploča) , najistureniji dio istočne obale Jadranskog mora koji zemljopisno i klimatski dijeli Jadran na sjeverni i južni. To je mjesto na kojem se snažno sudaraju sjeverni i južni vjetrovi, ciklone i anticiklone, morske struje. Na njemu se lome najveći valovi Jadranskog mora i vladaju najtiše bonace koje se mogu zamisliti. Sve to stvara gigantski prirodni spektakl koji se ne propušta jer nešto slično nije moguće vidjeti i doživjeti nigdje drugdje. Brojne epitete ovaj rt ‘prisvojio’ je jer je to najistureniji dio hrvatskog dijela obale prema otvorenom moru i obale Dalmacije prema Italiji. Rt Planku i njegovu ćud spominju u najstarijim sačuvanim opisima istočne obale Jadrana. Zbog svog značaja i opasnosti koje sa sobom nosi ovaj rt možemo nazvati hrvatski rt Horne.

Pogled na drugu stranu brda otkriva nam fantastične prizore na stara sela, Čiovo, Trogir, Kozjak a u daljini se nazire i Biokovo.
Osim pogleda, većim dijelom staze planinari nailaze na stare dalmatinske "bunje" - kamena skloništa poljoprivrednika i starih težaka.
Staza najvećim dijelom prolazi između brojnih suhozida koji stvaraju tzv. "ulice suhozida“, te je akcijom markacističke sekcije i članovima šibenskog kluba "Sveti Mihovil" i članovima klupske "Podružnice HPK Sv. Mihovil-Rogoznica“ u 4 vikenda očišćena od gustog raslinja i trave, te prohodna i markirana.

IZVOR: HPK Sveti Mihovil, Šibnik - OTVORI

Karta staze

Otvorena nova poučno-pješačka staza u NP "Krka"

12.2.2018.

Javna ustanova „Nacionalni park Krka“ otvorila je 12.2. novouređenu pješačku stazu Goriš – Torak, dugu 2950 m, koja s vidikovcem u Krnićima Gornjim s pogledom na sutok Krke i Čikole i poučno-pješačkom stazom Brnjica – korito Čikole s pogledom na Ključicu čini idealno odredište za aktivan boravak u prirodi, udaljeno svega petnaest minuta vožnje od Šibenika ili Drniša.

Na kraju staze nalazi se vidikovac s kojega se pruža pogled na sutok Krke i Čikole i na Torak, vrelo u obliku jezera, prirodni fenomen na lijevoj obali Čikole odmah na početku sutoka. Iako se radi o izvoru, zbog okrugla oblika više nalikuje jezeru pa ga zovemo jezerskim vrelom. Promjer mu je 150 m, dubina 30 m, a sam izvor nalazi se na dnu jezera. To krško vrelo zadivljuje svojom ljepotom upravo zbog neobična položaja u sutoku dviju rijeka i karakterističnog biljnog svijeta travnjaka i grmlja koji ga okružuje. Sama staza račva se: jedan dio vodi do vidikovca, drugi se spušta do Torka.

Pored iznimne prirodne ljepote i kulturnopovijesnih vrijednosti koje dolaze vidjeti posjetitelji iz cijeloga svijeta, Nacionalni park 'Krka' idealno je pješačko-rekreacijsko područje, pogotovo za lokalno stanovništvo. Zato kontinuirano uređujemo poučno-pješačke staze na objema obalama Krke i povezujemo ih u logične cjeline kako bismo posjetiteljima omogućili aktivni odmor, sportsku rekreaciju ili kvalitetno obiteljsko druženje u prirodi. Stazom Goriš – Torak povezali smo u pješačku zonu i približili nadohvat ruke ono što je priroda davno oblikovala u prekrasnu pejsažnu sliku, istaknuo je ravnatelj Javne ustanove „Nacionalni park Krka“ mr. sc. Krešimir Šakić.

Šetajući stazom Goriš – Torak, putem kojim je nekada lokalno stanovništvo išlo do svojih polja i vrtova, sada možete provesti aktivno jutro ili popodne, uživajući u mirnijem i osobnijem doživljaju Nacionalnog parka, promatrajući na jednoj strani sutok, a na drugoj utvrdu Ključica, do koje vodi kanjon Čikole.

Izdizanjem sedrene barijere Skradinskog buka ujezereno je trinaest kilometara toka rijeke Krke i potopljeno tri kilometra toka rijeke Čikole, stvorivši pejsažno najneobičniji sutok u Hrvatskoj, koji još posebnijim čini otok Kalički busen, oko sedamsto metara duga i svega deset metara široka sedrena barijera koja razdvaja Krku i ušće Čikole. Ako ne skrenete prema Lozovcu, nego iz pravca Šibenika produžite prema Pakovu Selu, s lijeve strane ceste, u Krnićima Gornjim, naći ćete uređeni vidikovac s najljepšim pogledom na sutok.

Kanjon Čikole odlikuju izrazita surovost, impozantni oblici brina i neprohodnost terena. Rijeka u kanjonu ljeti gotovo sasvim presuši. Nad kanjonom Čikole podignuta je Ključica, najveća i najočuvanija srednjovjekovna utvrda u Nacionalnom parku, s koje se pruža pogled na sutok i Torak. Podigli su je u 13. stoljeću moćni hrvatski plemenitaši Nelipići. Iako pristup samoj utvrdi nije dopušten, možete joj se diviti sa staze Brnjica – korito Čikole, na koju se također dolazi s ceste Šibenik – Pakovo selo. Spuštajući se tom stazom, dugom 1450 m, do korita rijeke Čikole, posjetitelj cijelo vrijeme može uživati u pogledu na Ključicu.

IZVOR: Nacionalni park "Krka", službena stranica

Karta poučno-pješačke staze Goriš – Torak

Zla Kolata na Prokletijama službeno najviši vrh Crne Gore

14.1.2018.

Odnedavno je najviši vrh crnogorskih Prokletija Zla Kolata (2535 metara), koji se uzdiže na masivu Bjeliča i službeno najviši vrh Crne Gore.
Odmah iza njega, na drugome mjestu su njemu susjedni vrhovi u istome prokletijskom masivu: Dobra Kolata (2525 metara) i Maja Rosit (2525 metara), čime je Bobotov Kuk (2523 metara) na Durmitoru skinut sa trona i potisnut na četvrto mjesto. Ove podatke je na temelju laserskog mjerenja objavila Uprava za nekretnine Crne Gore kao službene, kao i popis svih 10 najviših vrhova, od kojih su ostalih šest na listi s nadmorskim visinama nižim od 2500 metara.

Ova je činjenica bila poznata već i ranije i korištena u neslužbenim izjavama i publikacijama, ali je uz nju uvijek bilo navedeno kako su Zla i Dobra Kolata te Maja Rosit, vrhovi koje Crna Gora dijeli s Albanijom, s obzirom da njima prolazi državna granica između ove dvije države, ali i da je je Bobotov kuk na Durmitoru i dalje najviši vrh koji se u potpunosti nalazi na teritoriju Crne Gore.

Grupa Kolata, pogled s planine Bor (Maja Borit)
S lijeva nadesno Ravna Kolata (alb., Podi e Kollates, 2556 m), Dobra Kolata (alb., Kollata e Mirë, 2525 m) i Zla Kolata (Kollata e Keqe, 2534 m)

Odobren projekat “Stazama kroz Svjetsku baštinu”

5.1.2018.

Na Javnom konkursu za raspodjelu budžetskih sredstava namijenjenih finansiranju nevladinih organizacija u opštini Kotor za 2017. godinu, a na osnovu Odluke Komisije za raspodjelu sredstava donijetoj 14.12.2017.godine, nevladinoj organizaciji EXPEDITIO je odobren projekat “Stazama kroz Svjetsku baštinu – Unapređenje turističke ponude grada i podsticanje aktivnog života građana kroz promovisanje pješačkih i planinarskih staza Područja Kotora”.

Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora upisano je na UNESCO-vu Listu Svjetske baštine 1979. godine, zbog izuzetne univerzalne vrijednosti koju posjeduje, a koja se ogleda u „kvalitetu njegove arhitekture u utvrđenim i otvorenim gradovima, naseljima, palatama i manastirskim kompleksima, te njihovoj harmoničnoj integraciji sa kultivisanim terasastim predjelom na obodima visokih stjenovitih planina". Područje Kotora obuhvata Kotorsko-Risanski dio zaliva Boke Kotorske zaliva, i pripada teritorije Opštine Kotor, dok zaštićena okolina područja (buffer zona), koja je definisana 2011. godine obuhvata cijeli Bokokotorski zaliv.

Iako se Područje Kotora nalazi na UNESCO-voj listi skoro četiri decenije na žalost još uvjek nema dovoljno promotivnog i edukativnog materijala o Području kao cjelini i vrijednostima kulturnog pejzaža. Nedostaju naročito informacije o zonama koje su van urbanih cjelina, a posebno o zonama koje su u visočijem dijelu zaliva (sela, planinski dio) koje predstavljaju značajan dio zaštićenog područja i koje su posebno atraktivne za sagledavanje cijelog zaliva Boke Kotorske. Pješačke i planinarske staze Područja Kotora su samo u manjoj mjeri valorizovane, iako predstavljaju značajan resurs za korišćenje kako od strane građana/ki područja tako i od strane turista. Dio planinarskih staza je rasčišćen i markiran i koristi se od strane planinarskih društava i turista, međutim još veliki dio planinarskih staza nije u potpunosti funkcionalan (zbog zaraslosti, neodržavanja, nepostojanja markacija). Uz to, mnoge veoma atraktivne pješačke staze su u najvećem broju slučajeva potpuno zanemarene i zapuštene.

Ciljevi projekta „Stazama kroz Svjetsku baštinu“ su slijedeći:

Podizanje nivoa svijesti kod lokalnog stanovništva i turista o vrijednostima Prirodno i kulturno-istorijskog područja Kotora, kao Svjetske baštine, kroz promovisanje ukupnog kulturnog pejzaža koji je jedan od osnovnih elemenata izuzetne univerzalne vrijednosti Područja
Sagledavanje stanja i potencijala za korišćenje pješačkih i planinarskih staza u okviru Područja Kotora, kao značajnog segmenta ukupnog kulturnog pejzaža koji bi trebalo vrednovati, očuvati i unaprjeđivati
Unapređenje turističke ponude grada i podsticanje aktivnog života građana putem aktiviranja alternativnih vrsta eko/aktivnog i kulturnog turizma (outdoor, hiking, ruralni,...) na Području Kotora, kroz analizu, mapiranje i izradu informativnog i promotivnog materijala o pješačkim i planinarskim stazama

Fokus projekta će biti na dvije vrste staza: planinarske staze – koje mogu da koriste planinari i osobe sa iskustvom i neophodnom opremom i pješačke staze – koje mogu da koriste svi sa minimumom opreme
Ključni rezultati projekta će biti:

Identifikacija svih pješačkih i planinarskih staza na Području Kotora i detaljni Izvještaj sa njihovom opisima, detaljnom dokumentacijom i opisom stanja uključujući i preporuke za dalje aktivnosti vezano za valorizaciju, korišćenje i promociju staza
Rasčišćen i re-markiran dio najatraktivnijih planinarskih i pješačkih staza na Području Kotora
Jedna zbirna mapa sa svim pješačkim i planinarskim stazama u okviru Područja Kotora, koja će ukazivati na vrijednosti Svjetske baštine i bogatstvo i značaj pješačkih staza, na crnogorskom i engleskom jeziku, odštampana u 10.000 primjeraka i u pdf formatu
Tri detaljne informativne mapa za odabrane zone sa detaljnim podacima o stazama za koje se nakon rada na terenu i konsultacija sa ključnim akterima uspostavi da su najznačajnije za detaljnu promociju; mape će biti na crnogorskom i engleskom jeziku, odštampane u 30.000 primjeraka i u pdf formatu

Projekat će trajati sedam mjeseci, do jula 2018. Opština Kotor je dodjelila iznos od 17.367 eura za realizaciju projekta„Stazama kroz Svjetsku baštinu“, što je 70% od ukupnog budžeta projekta koji iznosi 24.810 eura. Partneri na projektu su Turistička organizacija Kotor i Planinarski klub Vjeverica.

IZVOR: NVO "Expeditio", Kotor - OTVORI

Novi planinarski dom u masivu Lipovca kod Čelinca (BiH)

1.1.2018.

U 11. mjesecu 2017. godine otvoren je novoizgrađeni planinarski dom Ardoline Male na 390 m n.v., nedaleko od spremnika za vodu sela Kuzmanovići, na Džominom brdu na masivu Lipovca u Čelincu, par kilometara od centra.
Dom je izgradilo PD "Čičak" iz Čelinca uz pomoć razvojnih projekata Čist Vrbas i Zelena staza Via Dinarica, uz financiranje UNDP-a i podršku lokalnih partnera. Dom može primiti 15-ak planinara. Otvoren je na upit.
Istovremeno, PD "Čičak" je u suradnji s Fondacijom "Luka", planinarskim društvima iz Banja Luke i Teslića, uredilo i neke pješačke staze na ovome području.

Od doma do vrha Lipvac (759 m) ima 2 h hoda

Informacije o planinarskom domu:
Telefon: ++387 65 562 715; Mobil ++387 65 562 715
Web: www.pdcicak.rs.ba
Emailpdcicak@gmail.com
Telefon/u PD: ++387 65 562 715

Pristupi planinarskom domu

Iz Čelinca
Težina: lagan uspon; Trajanje: 1 h
Od Čelinca preko Borika, Ušivca do doma u Ardolinama.

Od slapova na Švrakavi: Švrakave - Ardoline Male
Težina: lagana staza; Dužina 10,7 km, Trajanje uspona 3:30 h; Visinska razlika: usponi 482 m, silasci 330 m
Staza počinje kod slapa na Švrakavi i kroz prva 2 kilometra prolazi kroz Selo Balte, gdje ulazi u šumu. U nastavku je lijepa pješačka staza, bogata gljivama u sezoni, pitoma, ispresjecana potocima, vidikovcima, vrlo mirna, pored napuštenih kuća i lovačkih objekata. Staza prolazi kroz Pekeze, Malića potok, penje preko Plandišta na najvišu tačku (658 m n.v) Pašalića ograda. Preko Starih brda ide na Ušivac i spušta se preko Potočana na Ardoline Male, do planinarskog doma PD“Čičak“ na 390 m n.v.
INFORMACIJE O STAZI I KARTA PUTA NA:Via Dinarica

U SURADNJI S: VIA DINARICA

Ostale vijesti

Kontaktirajte administratora stranice - Contact the Website administrator

Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL
Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen.
ODGOVARAM NA SVAKI UPIT!
Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: papaczg@hotmail.com

INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019

Ova web-stranica se financira samo vlastitim sredstvima. Ako želite malim prilogom financijski pomoći njezin rad i opstanak, molim Vas da to učinite putem usluge Pay Pal. Puno Vam hvala!

This web-page is financed only by my own personal sources. If you would like to help its functioning with a small donation please be kind to do it over Pay Pal. Thank you a lot!

Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.

All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator.

PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!

Arhiva vijesti iz 2018. godine