|
|
SREDIŠNJI POJAS > PLANINE LIKE > VELEBIT > Srednji Velebit
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Šatorina, 1624 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.6477, 15.0485
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Šatorina, 1624 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.6477, 15.0485
|
|
UvodSrednji Velebit pruža se od prijevoja Veliki Alan na sjeveru, na jug sve do Starih vrata (927 m) kod Baških Oštarija - naselja i prijevoja preko kojih vodi cesta Karlobag - Gospić. Srednji Velebit dug je oko 24 kilometara. Visoki planinski dio srednjeg Velebita na najširem dijelu ima oko 20-ak kilometara, a dalje na istok, prema Ličkom i Perušićkom polju nastavlja se kao niže prijelazno pobrđe. Najviši vrh na srednjem Velebitu je Šatorina (1624 m).
ENGLISH SUMMARY: Middle-Velebit
Middle Velebit stretches from the Veliki Alan pass in the north, to the south all the way to Stara vrata (927 m) near Baške Oštarije - the settlement and pass over which the Karlobag - Gospić road passes. Middle Velebit is about 24 kilometers long. The high mountain part of the middle Velebit is about 20 kilometers in its widest part, and further to the east, towards the Lika and Perušić fields, it continues as a lower transition hills. The highest peak on the middle Velebit is Šatorina (1624 m). 
Na tjemenu Šatorine (1624 m)
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području srednjeg Velebita By clicking on the Booking.com logo, you can directly find accommodation in the vicinity of Middle Velebit Oglašavajte ovdje:
|
|
Baške Oštarije
Neasfaltirana cesta u blizini sela Baške Oštarije, smještenog na planinskom prevoju koji odvaja Srednji Velebit od Južnog Velebita. Podno ceste vidi se polje na kojem se nalazi zaselak Stupačinovo, a iza njega vrh Badanj (1164 m). U nastavku prvog polja (prema lijevo) nalazi se veće Prpić polje sa zaseokom Prpići. |
ZEMLJOPIS
Pogled s padine Šatorine prema Matijević brijegu, Ograđeniku Zečijaku i vrhovima oko Velikog Alana
PRIRODA
Biljni svijet
Lokacija: Šatorina
Lokacija: Šatorina
Lokacija: Šatorina
|
Lokacija: Ograđenik
Lokacija: Matijević brijeg
Lokacija: Šatorina
Lokacija: Doline
|
Životinjski svijet
|
Lokacija: Doline
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
Priče iz planine
|
U požaru izgorjelo planinarsko sklonište Skorpovac
Dana 31. listopada oko 2 sata u noći došlo je do požara u planinarskom skloništu Skorpovac. Sklonište je u požaru u cijelosti izgorjelo. Planinarsko sklonište Skorpovac (958 m) nalazi se neposredno uz Premužićevu stazu na srednjem Velebitu i bilo je iznimno važna točka na Velebitskom planinarskom putu. Informaciju i fotografije s požarišta objavila je Javna ustanova Park prirode Velebit. |
JU PARK PRIRODE VELEBIT
|
Štirovača
|
|
KLEMENTA - ZALINAC I GORSKA BILA IZNAD PAZARIŠTA
Livada Petrašica
|
Paljevine
|
|
Petrašica
Jovanović - Padež
Potoci
|
|
|
|
Borovački padež
Između Potoka i Dokozina plane (padina Ljuljevačkog bila prema Štirovači)
|
|
Dokozina plan
|
|
Vjetrolom u blizini Dokozina plane (stanje 2024. godine)
|
Vjetrolom u blizini Dokozina plane (stanje 2024. godine)
|
SKUPINA ZEČJAKA
Veliki Alan
|
KUĆA NA VRH PLANINEavi.mpg
Autor: lubenovac555 Datum objave: 28.11.2010. Opis. Great Alan is mountain paas on Velebit, Croatia, mountain above the Adriatic sea. Here (1300 m.) is settled old shelter, very important in winter time. |
Bilensko Mirovo i Dundović Mirovo
Mirovo je nekada bilo središnje planinsko naselje župe Jablanac dok je danas prostrano područje napuštenih pastirskih stanova vezanih za kulturu stočarstva, odnosno ovčarstva.
PROČITAJ VIŠE
FABER, Aleksandra: Mirovo - Srednji Velebit od jablaničkog limesa do vlake Marije Terezije. Senjski zbornik 40, br. 1 (2013): 657-684. (PDF)
PROČITAJ VIŠE
FABER, Aleksandra: Mirovo - Srednji Velebit od jablaničkog limesa do vlake Marije Terezije. Senjski zbornik 40, br. 1 (2013): 657-684. (PDF)
- Sažetak. Iz svoje, dijelom još i nesređene putne torbe s Velebita, kao prilog Senjskom zborniku, posvećenom prof. Anti Glavičiću, autorica je odabrala dokumentaciju kulturne baštine s Mirova, visoravni u srednjem Velebitu. Ovaj lokalitet je među prvima bio uključen u ekipna interdisciplinarna istraživanja kulturne i prirodne baštine Velebita, najprostranije hrvatske planine.
LJULJEVAČKO BILO
|
Orbazovac
Pogled na Orbazovac preko Dolina, sa staze koja povezuje Štirovaču s Ograđenicom
|
SKUPINA ŠATORINE
ŠATORINA
|
Šatorina | Middle Velebit
Autor: Molany Datum objave: 21.8.2021. Opis: Šatorina peak on Middle Velebit, 1622 m high, shares the place of the highest peak in the area with Zečjak peak. This time we started from the road near Štirovaća before turning onto the macadam road that goes towards Kugina kuća (mountain house) and all the way to Baške Oštarije, then across Dokozina poljana to the top. The trail is well marked and although it overcomes about 600m of altitude difference, it is not at all steep all the way, and even the open back part to the top, it is a bit reminiscent of Premužić's trail. GPS trail: https://www.wikiloc.com/hiking-trails... 
Šatorina, iz smjera sjeveroistoka
|
|
|
Šatorinski doci
|
|
DEBELO BRDO
|
MATIJEVIĆ BRIJEG
|
|
|
|
MALOVAN
|
|
Ograđenica
|
|
OGRAĐENIK
|
|
Doline
Na planinarskoj stazi koja povezuje Štirovaču, Dokozinu plan i Ograđenicu
Orbazovac iznad Dolina
|
|
LISAC
SKUPINA VELIKOG GOLIĆA
VELIKI GOLIĆ, 1550 m
ZALINAC, 1449 m
MANITAŠ, 1369 m
|
|
SKUPINA LAKTINOG VRHA
LAKTIN VRH
|
staze Velebita: Kugina kuća
Autor: alki9969 Datum objave: 27.7.2023. Opis. Jedna od najljepših staza na Velebitu. Puno otvorenih panorama na sve strane, puno staza za okolne vrhove. Ovaj puta dva različita lica - istočni trail prema Kuginoj kući koji ide uzbrdo, prolazi kroz šumu i većinom kroz hladovinu, dok zapadni trail je uglavnom čistina i spušta se. GPX : https://drive.google.com/file/d/1XEel... |
JAVORNIK, 1466 m
|
DEBELJAK, 1499 m
|
Pogled na Debeljak s vrha Matijevića brijega
|
DEBELI VRH, 1347 m
|
SKUPINA RUSOVA
DABARSKI KUKOVI
Naslovna fotografija
Dabarski kukovi u srednjem Velebitu 
Nekadašnji dom na Bačić kosi u trećem desetljeću 20. stoljeća
Autor fotografije: Radivoj Simonović |
Dabarski kukovi - jesenski Velebit 2011
Autor: ChrneMambe Datum objave: 2.11.2011. Opis. Tradicionalni jesenski pohod Velebitom, ovaj put srednjim dijelom. Dabarski kukovi - Park prirode Velebit
Autor: Park prirode Velebit - Nature park Velebit Datum objave: 7.3.2024. Opis. Dabri su geomorfološki i pejzažno najzanimljiviji dio srednjeg Velebita. Riječ je o nizu krških depresija – uvala i dolaca, od kojih tri nose ime Dabri (Crni Dabar, Ravni Dabar, Došen Dabar), a tri Dulibe (Došen, Bačić i Crna Duliba). Svi Dabri i Dulibe bili su ranije naseljeni i obrađivani. Ljudi su ovdje živjeli od povlačenja Turaka pa sve do 70-ih godina prošlog stoljeća, te su ovo bila rijetka stalna naselja na Velebitu. Iznad njih se uzvisuju najljepši kukovi srednjeg Velebita – Dabarski kukovi – jedan od prepoznatljivih motiva Velebita. Napomene: U blizini Ravnog Dabra nalazi se alpinistička zona u kojoj je dozvoljeno sportsko penjanje i to na sljedećim stijenama (kukovima): Visibaba/Agin kuk, Čelina kuk i Rujičin kuk. Produkcija: Car Herc |
LJUBIČKO BRDO
|
|
FILIPOV KUK
Filipov kuk, 1910.
Autor fotografije: Radivoj Simonović |
Smaragdno jezero
|
|
Crno vrilo (ponor)
Takalice
|
Takalice je naziv za uzdužnu planinsku dolinu (razdolicu, arhaizam) iznad Brušana u Lici, odn. podno Baških Oštarija. Takalice znači isto što i točila t. j. strana i udolica, kuda se odsječena i okresana stabla (trupci ili balvani) svažaju, odn. taču niz planinu, tj. otiskuju sami. Na pojedinim starijim kartama bilo je neispravno upisano "Takalica".
|
|
Brušane
|
Brušane su naselje u sastavu Grada Gospića.
Povijesni pregled. U blizini Brušana se nalazi paleontološki spomenik prirode Velnačka glavica. Knez ražanački Jerko Rukavina zajedno je s knezom vinjeračkim Dujmom Kovačevićem poveo 1683. Hrvate iz skupine Bunjevaca u Bag (današnji Karlobag). Nekoliko godina poslije, 1686. poveli su svoje Bunjevce u Liku. Put kojim su poveli svoj narod bio je preko prijevoja Baških vrata, a smjestili su se u četirima selima: Brušanama, Trnovcu, Smiljanu i Bužimu. U noći 6. – 7.9.1932. izvršen je napad na žandarmerijsku stanicu u Brušanima, što se smatra početkom tzv. Ličkog ustanka. 
Lički ustanak
Imenom Lički ustanak (također: Velebitski ustanak) naziva se oružana akcija, koje su u rujnu 1932. godine organizirali pripadnici organizacije Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), kojoj je na čelu bio Ante Pavelić, uz sudjelovanje lokalnih članova UHRO.
Organizatori i tijek akcije. Akciju je vodila ustaška organizacija u Gospiću, koju je vodio Andrija Artuković, a članovi su bili Juraj (Juco) Rukavina (bivši austrougarski časnik, koji je bio i najvažniji vođa akcije), Marko Došen (posjednik), Josip Tomljenović i Nikola Orešković (trgovci). Ta je grupa bila u vezi s ustaškim vodstvom u emigraciji, a neki su od njih odlazili u Italiju i Austriju, gdje su se sastajali s Pavelićem i drugim ustaškim prvacima. Odluka o podizanju ustanka donesena je, nakon izvršenih priprema, ljeti 1932. na sastanku u mjestu Spittal (Austrija), na kojem su sudjelovali ustaški emigranti Ante Pavelić, Gustav Perčec i Vjekoslav Servatzy. Priprema za akciju započele su u proljeće 1932. Oružje je prebacivano na Velebit iz Zadra (tada pod vlašću Italije) u nekoliko navrata, u proljeće i ljeto 1932. Oružje je razdijeljeno članovima UHRO, a zatim je stigla i skupina od pet uniformiranih i naoružanih ustaških emigranata, koja se skrivala u kući jednog seljaka u selu Lukovom Šugarju te u kolovozu još jedna takva grupa petorice. Prije nego što je počela oružana akcija, čelnik ustaške skupine u Gospiću Andrija Artuković, zajedno s Markom Došenom, prešao je u Zadar. U noći 6. – 7. rujna 1932. izvršen je napad na žandarmerijsku stanicu u Brušanima. Uz deset ustaških emigranata prebačenih iz Zadra, u napadu je sudjelovalo i nekoliko članova ustaške organizacije s područja Gospića. Okršaj je trajao oko pola sata, nakon čega su se napadači povukli. Oni među njima koji su živjeli u zemlji, vratili su se svojim kućama, a emigranti su se povukli na Velebit i zatim u Zadar na teritorij Italije. U Zadar su se sklonili i neki istaknutiji članovi domaće ustaške organizacije (J. Tomljenović, N. Orešković.) U sukobu s potjerom kod sela Jadovna poginuo je ustaša Stjepan Devčić. Značaj i rezultati. Razmjere i trajanje akcija nisu bile takve da bi se moglo govoriti o pravom "ustanku"; iz vojne perspektive akcija je bila simbolična. Šime Balen kaže da je posrijedi bila neuspjela talijansko-ustaška improvizacija, ali organizatorima je bio važan propagandni i politički učinak. U promotivnom tekstu o Anti Paveliću objavljenom u Zagrebu 12.4.1941., piše: Znameniti lički ustanak, koji predstavlja samo jedan mali ali uspješni manevar ustaške vojske, a koji uznemiruje skoro polovicu bivše jugoslavenske IV. Armijske oblasti. Vlasti Kraljevine Jugoslavije, u kojoj tada vlada Šestosiječanjska diktatura, reagirale su uobičajeno: masovnim uhićenjima i premlaćivanjima. Žandari su vršili temeljito "pročešljavanje" područja Like i Podvelebitskog Primorja, oduzimali oružje i uhićivali ljude koji su bili umiješani u prebacivanje oružja. S obzirom na to da vlasti nisu znale stvarne razmjere ustaške akcije, širina i oštrina poduzetih mjera bila je nerazmjerna. Uhićeni su i od žandarmerije zlostavljani mnogi nedužni ljudi, a pri pretresanju terena činjene su stanovništvu i velike materijalne štete. Kada se Ante Pavelić st., koji je tada bio predsjednik Skupštine, potužio kralju Aleksandru da je žandarmerija mučeći doživotno osakatila više od 250 nevinih ljudi kralj ga je s čuđenjem zapitao, da li je moguće da žandarmerija bije te ga uputio Žiki Laziću, tadašnjem ministru unutarnjih poslova, na što je Pavelić otišao od kralja, s kojim se više nije sreo, i nakon čega nije ponovno bio izabran za predsjednika Skupštine. Većina organizatora akcije prebjegla je u Zadar pod zaštitu Talijana, a samo nekolicina su uhićena i osuđena na robiju; Juco Rukavina osuđen je na smrtnu kaznu, koja je zamijenjena doživotnom robijom. Međunarodni odjek. Događaji u Lici imali su priličan odjek u inozemnom tisku, posebno talijanskom i mađarskom. Italija i Mađarska imale su interes za razbijanje Kraljevine Jugoslavije i zato su pomagale ustaše. Akcija u Brušanima prikazivana je kao početak građanskog rata i odlučan zaokret u borbi Hrvata protiv vladajućih krugova u Beogradu. Radilo se ipak samo o diverziji ograničenoj na usko područje. Akcija je izvršena po naređenju ustaškog poglavnika Ante Pavelića, što znači i po odobrenju talijanskih fašističkih vlasti, koje su pružale utočište i pomoć ustaškoj emigrantskoj organizaciji. Pred početak ustaške akcije u Lici, u Italiji je pojačana antijugoslavenska propaganda, a posebno je isticano pravo Italije na Dalmaciju. Održavani su i zborovi koje su sazivale irendentističke organizacije Savez odbora za dalmatinsku akciju i Savez ratnih dobrovoljaca i sinjih Dalmatinaca. Politička i socijalna situacija. U to doba rad gotovo svih političkih organizacija u Kraljevini Jugoslaviji još je bio zabranjen (Šestosiječanjska diktatura). Vodstvo UHRO nalazilo se u emigraciji, u Italiji i Mađarskoj. Kod kuće su ustaše koncentrirali svoje napore regrutiranja na siromašne planinske krajeve u kojima su živjeli Hrvati, naročito Liku i Hercegovinu. Bio je to izraz javnog nezadovoljstva korupcijom vlasti, visokim porezima i uobičajenim premlaćivanjime civila od žandara (koji su velikom većinom bili Srbi). U zapadnoj Hercegovini, stoljećima poznatoj po uzgoju visokokvalitetnog duhana, nezadovoljstvo buknulo kada je kralj Aleksandar uveo državni monopol na berbu duhana i prisilio lokalne seljake da sav duhan prodaju vladi za samo dio prave tržišne vrijednosti. Milovan Đilas u svojim memoarima piše o ličkim ustašama, koje je upoznao na robiji u Lepoglavi: »»Ova grupa bila je sastavljena uglavnom od seljaka iz Like, koji su bili bistri i primitivni, pošteni i, iznad svega, siromašni. (...) Njihov seljački razlog za sukobljavanje sa beogradskim režimom bio je drugačiji od onog kojeg su imali intelektualci u ustaškom pokretu. Oni su tražili posao i bolju perspektivu života, što im "srpska vlada" i "srpski žandari" nisu htjeli dati. (...) Fašistička ideologija ustaša tada još nije bila u potpunosti razvijena.«« Podrška komunista ustašama. List Proleter, organ CK KPJ, u broju od 28. prosinca 1932. objavljuje da Komunistička partija "pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu". Povjesničari se ne slažu u tome da li je ovdje termin "ustaški" upotrebljen u općem smislu ("ustanik") ili se radi o eksplicitnoj podršku Pavelićevoj organizaciji. Sami borbeni hrvatski nacionalisti u to doba nisu za sebe usvojili opći naziv "ustaše", nego su se nazivali "frankovci", "hrvatski nacionalisti", "hrvatski nacionalni borci", "hrvatski nacionalni revolucionari". Stav Kominterne u to je doba bio da Jugoslaviju, kao umjetnu versajsku tvorevinu, treba razbiti. Komuniste i hrvatske i makedonske nacionaliste približavale su činjenice da su podjednako bili politički revolucionari, te podjednako izvrgnuti žestokom proganjanju Šestosiječanjskog monarho-diktatorskog režima. To se pokazalo i u suradnji i solidarnosti na robiji, o čemu svjedoči Zajednica političkih osuđenika: hrvatskih nacionalnih revolucionara, makedonskih nacionalnih revolucionara i komunista osnovana u Lepoglavi 1934. Kasnije je ta suradnja prekinuta, pa su komunisti i ustaše postali nepomirljivi protivnici. Već 1937. Komunistička partija Hrvatske u svom proglasu osuđuje stavove "frankovačko-fašističke demagogije o nezavisnoj hrvatskoj državi", koja želi „da hrvatskom narodu umjesto jednog jarma nametne drugi, još gori jaram Rima i Berlina." IZVOR Lički ustanak. Wikipedija (hr) 
Brušane, spomenik Ličkom, odn. Velebitskom ustanku
|
Velnačka glavica je zaštićeno područje unutar parka prirode Velebit. Nalazi se kod Brušana. U upisniku zaštićenih područja Ministarstva kulture RH Velnačka glavica je kategorizirana kao spomenik prirode. Velnačka glavica je geološko-paleontološki spomenik prirode, jer se u njoj nalaze 32 vrste fosilne flore i faune koje su se uspjele sačuvati netaknutima još iz doba starije geološke prošlosti, perma. 
Brušane, glavna cesta kroz naselje (Gospić-Karloba), uz spomenik Ličkom ustanku
|
SKUPINA METLE
METLA
|
|
OŠTRI KOZJAK
Trnovac
|
Trnovac je naselje u Ličko-senjskoj županiji u sastavu grada Gospića.
Povijesni pregled. Knez ražanački Jerko Rukavina zajedno je s knezom vinjeračkim Dujmom Kovačevićem poveo 1683. Hrvate iz skupine Bunjevaca u Bag (današnji Karlobag). Nekoliko godina poslije, 1686. poveli su svoje Bunjevce u Liku. Put kojim su poveli svoj narod bio je preko prijevoja Baških vrata, a smjestili su se u četirima selima: Brušanama, Trnovcu, Smiljanu i Bužimu. Znamenitosti. Župna crkva Sv. Nikole Blaženoga, sagrađena 1880. godine. Kapelica Gospe Žalosne do koje vodi Križni put s 14 postaja.
|
Poznati stanovnici
Rukavine. Rukavine pripadaju rodu Bunjevaca, a vode podrijetlo iz zapadne Hercegovine, gdje su nosili poznato prezime Vladimirović iz kojeg su potekli mnogi knezovi. Tek dolaskom u Hrvatsku iz Hercegovine, po legendi dobivaju novo prezime Rukavina, koje je nastalo iz obiteljskog nadimka. U vrijeme osmanske okupacije Bosne i Hercegovine napuštaju zavičaj i naseljavaju se ponajprije u Ravne kotare, a nakon oslobođenja Like i Krbave od Osmanlija, naseljavaju taj tek oslobođeni prostor od Osmanlija, Podvelebitsko primorje te okolicu Senja. Kolijevka svih Rukavina postaje mjesto Trnovac u Lici, koje je naselio poznati ražanački knez Jerko Rukavina sa svojom obitelji i bližim rođacima, a nakon toga se naseljavaju i ostale dijelovi Like, Krbave, Gacke te podplješevička sela u Bosni i Hercegovini, osobito nakon potpisivanja Svištovskog mira 1791. godine. IZVOR Enver Ljubović: Znameniti bunjevački i lički rod Rukavina. Senj, 2012. |
Trnovac, Gornje Selo
Trnovac, župna crkva svetog Nikole biskupa
|
Trnovac, kapelica Gospe Žalosne
|
Katušić draga
Krč
Na lokaciji Krč, na ulazu u selo Jadovno iz smjera Trnovca smjerokaz upućuje na grob Stjepana Devčića, koji je na ovome mjestu poginuo 14.9.1932. godine u sukobu sa žandarima, tijekom potjere nakon oružanog napada na stanicu Žandarmerije u obližnjem podvelebitskom selu Brušane, napadu koji je poznad pod nazivom Lički ustanak (također: Velebitski ustanak), a koji su u rujnu 1932. godine organizirali pripadnici organizacije Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija UHRO), kojoj je na čelu bio Ante Pavelić, uz sudjelovanje lokalnih članova UHRO. Pored smjerokaza nalazi se i veliki betonski križ s raspelom i uz njega dva kamena spomenika - na jednome od njih postavljena je velika spomen-ploča s natpisom.
|
|
RAZVRŠJE, 958 m
|
Jadovno
|
Jadovno je malo selo koje se nalazi u Ličko-senjskoj županiji, u blizini grada Gospića. Smješteno je unutar Parka prirode Velebit, okruženo brdima i šumama, ponajviše šumama jele i bukve. Prirodne ljepote koje okružuju selo Jadovno pružaju mogućnosti za aktivnosti na otvorenom kao što su planinarenje, biciklizam i promatranje ptica.
|
Stari zdenac kod Stjanovog vrila
Jadovno, objekt gospićke šumarije
|
Svetište Marije Pomoćnice
|
|
|
Naziv Jadovno potječe od zeljaste biljke u narodu često nazivane jadić, iako je ispravan naziv ove vrste modri jedić (lat. Aconitum napellus). Zovu je još i pasja smrt. To je trajna, zeljasta, vrlo lijepa biljka, naraste i do 1-1,5 m, plavih, šljemu sličnih cvjetova. Listovi su široki poput dlana i duboko urezani, a vrlo lijepi cvjetovi gusto izlaze na gornjem dijelu stabljike. Svi dijelovi biljke su izrazito otrovni, a do trovanja može doći i samim dodirom jer se otrov lako apsorbira kroz kožu, pa se u prošlosti ova biljka često koristila za premazivanje vrhova strijelica i kopalja.
PROČITAJ VIŠE Modri jedić. Wikipedija (hr)
Legenda o jediću. Heraklo je u grčkoj mitologiji polubog, sin vrhovnog boga Zeusa i smrtnice Alkmene. Kako bi postao besmrtan morao je izvršiti 12 zadataka koje mu je postavljao kralj Euristej. Posljednji zadatak bio je i najteži. Heraklo je trebao otići do vrata podzemnog svijeta Hada i izvesti na svjetlo dana Kerbera, troglavog psa čuvara. Kerber je sin polužene-poluzmije Ehidne i giganta Tifona, a njegova dužnost bila je da oštro pazi kako nitko ne bi pobjegao iz podzemnog svijeta. Heraklo ga je svladao bez oružja, a dok ga je vraćao iz podzemlja Kerber je, ugledavši svjetlo dana počeo sliniti po tlu. Iz njegove sline izrasla je otrovna biljka jedić. Kerber je bjesnio što je uplašilo kralja Euristeja, pa ga je Heraklo vratio u Had.
|
otrovna biljka Aconitum Napellus.
|
Logor Jadovno (Šaranova jama)
|
Put žrtava od željezničke stanice do ustaškog logora Jadovno
|
|
|
|
Studijsko putovanje - Jadovno
Autor: documentacentar Datum objave: 24.7.2014. Opis. Documenta encourages the process of dealing with the past in Croatia and the region, documenting and investigating pre-war, wartime and post-war events. |
Bastasic: "Cross over the pit" - Documentary film
Autor: Udruženje Jadovno 1941 (Јадовно) Datum objave: 5.2.2020. Opis. Documentary film produced by the Citizens' Association "Jadovno 1941." from Banja Luka. The film entitled The Cross over the Pit - a Warning and a Reminder A film that cannot be enjoyed, but the story of which can be passed down from generation to generation, "The Cross above the Pit" film tells us about the importance of remembrance. Without a single violent scene or photo, this documentary about the suffering of the Serbian people from the territory of the Independent State of Croatia during the Second World War is full of emotions. "This film is different from those with a similar theme. 95% of the material was recorded in the field, at the site of the suffering. We searched for the crime scene and out of 32 registered pits, we found 11 of them, as well as two mass graves. One of them is in Slana, on the island of Pag," said author Dušan J. Bastašić, president of the "Jadovno 1941" Association. 38,000 Serbs died in four months! "The Cross above the Pit" film reminds us of the suffering of Orthodox Serbs and Jews in the Independent State of Croatia in 1941, more precisely from April to August. In that period, 38,000 Serbs and 2,000 Jews perished. Unfortunately, crimes of this kind were repeated during the war in the nineties, in Gospić. The former concentration camp complex Gospić - Jadovno - Pag hides the bones of the new martyrs, whose bodies were never exhumed or buried in the cemeteries where their ancestors were. Ten honorable crosses above the pits In addition to saving the victims from the oblivion and not burying them with stones, as was done in some of the pits, the aim of this film was to bring this topic closer to young people who know almost nothing about it. Not for the sake of spreading hatred, but for the sake of eternity. Premiered in Banja Luka on April 26, 2018. Author: Dušan J. Bastašić Camera: Bojan Mičić, Siniša Kovačević, Dušan J. Bastašić Editing: Bojan Mičić, Dušan J. Bastašić Graphic design: Dragan Zeljković Music: Petar SOPOT Topalović Tone: Dragan Šukalo |
Јадовно, мјесто гдје ни птице на пјевају - Jadovno, mjesto gdje ni ptice na pjevaju
Autor: Udruženje Jadovno 1941 (Јадовно) Datum objave: 22.11.2022. Opis. Jadovno, Gospić, Pag.. Mjesta bola, patnje, stradanja. Mjesta tišine koja je tamo tako glasna. Toliko glasna, da se ni cvrkut ptica ne čuje. Decenijama. ПРИЈАВИ СЕ ОДМАХ НА КАНАЛ ЈАДОВНО 1941. / @jadovno1941 тебе то не кошта ништа, а удружењу ће много значити -ЗАПРАТИ УДРУЖЕЊЕ ЈАДОВНО 1941. И НА ОСТАЛИМ МРЕЖАМА Facebook / jadovno1941 Instagram / jadovno1941 Telegram https://t.me/jadovno1941 Twitter / jadovno1941 Сајт https://jadovno.com |
|
Spomen područje Jadovno 1988. godine
|
Oštarijsko, odn. Oštarsko polje
|
Oštarijsko, odn. Oštarsko polje, predstavlja usjek koji dijeli Srednji od Južnog Velebita. Nastao je na dodiru dviju orografskih cjelina koje su sukladne morfostrukture denudacijsko-tektonskog tipa. Oštarijsko polje pruža se u smjeru istok-zapad 3,75 km, a širina mu varira od 250 m na istočnoj strani (do sela Linići) do 2 km zapadno. Polje se nalazi 900 m n.v. na zapadnom kraju, dok se sjeverno uzdiže do 980 m na području Stupačinova. Poljem teče potok Ljubica.
IZVOR PERICA, Dražen; BOGNAR, Andrija; LOZIĆ, Sanja: Geomorphological Features of the Baške Oštarije Karst Polje. Izvorni znanstveni članak. Geoadria 7, br. 2 (2002): 23-34. (PDF)
Karta Oštarijskog polja
Izvor: Perica, Bognar, Lozić, 2002. 
|
Hipsometrijska karta Oštarijskog polja
Izvor: Perica, Bognar, Lozić, 2002. Potok Ljubica teče od istočnog prema središnjem dijelu Oštarijskog polja. Ostali potoci u tome polju su pritoke Ljubice. U središnjem dijelu polja potok Ljubica ulijeva se u područje mikrotektonski frakturiranihy karbonata i ponire u liniji sitastog tipa. Otvorene vrtače leže ispod uzvisine Linić vršak. Glavna karakteristika potoka Ljubice, kao i njegovih pritoka, je oscilacija protoka. Stoga potok Ljubica obično poplavljuje središnje polje tijekom hladnih razdoblja (blizu sela Linići) i presušuje tijekom ljeta. Tok vode je tektonski uvjetovan i skreće iz smjera I-Z u smjer S-SZ te ponire ispod zapadne padine Linić Vrška. (Perica, Bognar, Lozić, 2022.)
|
Baške Oštarije
|
Baške Oštarije nalaze se na 924 – 940 m nadmorske visine, na 20. kilometru ceste Gospić – Karlobag iz smjera Gospića, odnosno na 18. kilometru iste ceste iz smjera Karlobaga. Naselje je smješteno uz rub krškoga Oštarskog, odn. Oštarijskog polja. Do 1900. godine ime mjesta je bilo Oštarije, a tada je promijenjeno u Baške Oštarije.
Područje Baških Oštarija smatra se razdjelnicom srednjeg i južnog dijela Velebita. Južni dio odavdje seže do prijevoja Mali Alan (Halan), a srednji do uvale Mireva i prijevoja Veliki Alan. Iako administrativno pripada općini Karlobag, lokalno se stanovništvo osjeća dijelom Like. 
Pogled od Kubusa na Oštarsko polje
PROČITAJ VIŠE
MIOČIĆ, Kristina: Toponimija Baških Oštarija. Folia onomastica Croatica , br. 21 (2012): 147-171. (PDF)
|
|
Oštarijsko sedlo ili Stara vrata
|
Kubus (Ura)
Nedaleko od ceste, koja preko Velebita vodi od Gospića ka Karlobagu, par kilometara nakon Baških Oštarija, na 927 m nadmorske visine, 1846. godine postavljen je spomenik gradnji ceste Karlobag – Gospić, takozvani Kubus (Ura). Cesta se gradila od 1844. do 1850. godine. Od podnožja do malog povišenog platoa na kome je postavljen spomenik vode 33 stepenice. Spomenik ima oblik kocke (Kubus, Ura) postavljene na četiri kugle. S jedne strane Kocke nalazi se natpis Ferdinandus I. Austriae imperr MDCCCXLVI, a na drugoj strani : Der kulminations punchtdes neuen Carlobagenen Strassen zuges an der Sudlichen Grenzedes Velebit Gebirges bei Stara vrata ist uber der Adriatischen Meeres flasche Wiener fur erhaben. Kubus je posjećeno mjesto jer se odavdje pruža prekrasan pogled na more – Karlobag, otok Pag i čitav Velebitski kanal. Osim morskog pogleda atraktivan je i pogled prema unutrašnjosti na velebitske vrhove dabarske i sadikovačke skupine. |
Zanimljivosti. 2000. godine je kod tunela na Baškim Oštarijama bura za promet zatvorila tunel na cesti Gospić-Karlobag snježnim nanosima visokim oko četiri metra.
|
BUŽIMSKO BILO
|
PROČITAJ VIŠE
BOŽIĆ, Vlado: Bužimske podzemne utvrde. Stručni rad. Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 45 No. 1, 2018. str. 503-517 (PDF)
|
VELEBITSKO PODGORJE I PRIMORJE
Uređena nova staza na Velebitu14.2.2024.
Tijekom 2023. godine, članovi “Osmice”, društva za planinarenje, istraživanje i očuvanje prirodoslovnih vrijednosti iz Karlovca, trasirali su i markirali planinarski put koji povezuje Karlobag s Baškim Oštarijama, koristeći velikim dijelom trase starih velebitskih cesta Karoline i Terezijane. Staza povezuje Karlobag na moru s Baškim Oštarijama, gdje završava Premužićeva staza. Prolazi zanimljivim krajolikom, s posebno atraktivnim vidicima na more.
Svečano otvorenje Planinarske staze Karlobag – Baške Oštarije (61), povodom 150. obljetnice organiziranog planinarstva u Hrvatskoj i 10. obljetnice Društva održat će se u nedjelju, 21.04.2024. s početkom u 9.30 sati. TEHNIČKI PODACI O STAZI
Planinarska staza Karlobag – Baške oštarije Staza povezuje Karlobag i Baške Oštarije koristeći dobrim dijelom trase starih velebitskih cesta: Karoline i Terezijane, odnosno na neki način čini poveznicu Premužićeve staze, koja završava u Baškim Oštarijama, s morem, odnosno Karlobagom. Također staza prolazi zanimljivim krajobrazom sa prelijepim pogledima na otok Pag i vrhove srednjeg Velebita. Zanimljivosti: dionice starih cesta (Karolinske i Terezijanske ceste), crkva Svetog Vida, 2 vidikovca s prekrasnim pogledima na Paški zaljev, otok Pag i vrh Velinac, vrh Basača (1089m) s kojeg se pružaju vidici na vrhove Žuti kuk, Kiza, Grabar, Ljubičko brdo i Sadikovac, spomenik Kubus, sirana i dr. Planina: Velebit (središnji dio) Početak puta: Karlobag, Baška draga / Kraj puta: Hostel Baške Oštarije Duljina puta: 11,3 km / Visinska razlika: 1083 m Najniža točka: Karlobag (6 mnm) / Najviša točka: vrh Basača (1089 mnm) Vrijeme potrebno za obilazak: Karlobag – Baške Oštarije 4 h 20 min / Baške Oštarije – Karlobag 3 h 45 min Kontakt: Vitomir Murganić, mob: 091 133 3331 Za više informacija obratite se na e-mail: [email protected] IZVOR Osmica.hr (Pristupljeno 14.2.2024.)
|
Zavratnica kod Jablanca
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923. |
Karlobaško primorje
Karlobag
|
Na Trgu Giardin u Karlobagu 2022. godine započela je gradnja Ribarskog muzeja na otvorenom. Prva faza radova podrazumijeva uređenje pročelja okolnih zgrada i već je završena pa se pristupilo uređenju samog platoa s fontanom i multimedijalnima, sa stiliziranim jedrom i klupom u obliku starog broda.
IZVOR Novi list, 2023. |
OBALNI GREBEN
KUROZEB
VELINAC
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
Obilaznice i transverzale
|
Podgorske staze na srednjem Velebitu
PD Kamenjak, Rijeka Tip obilaznice: Vezna Kontrolnih točaka: ukupno 8 (obaveznih: 8) Kontrolne točke: 1. Cesarica (5 m), 2. Stari put (550 m), 3. Pejakuša (800 m), 4. Sklonište Skorpovac (960 m), 5. Kurozeb (1167 m), 6. Radlovac, kapelica sv. Roka (960 m), 7. Stipčev vrh (545 m), 8. Uvala Badnjina (15 m) - Cesarica Uvjeti za stjecanje priznanja: Obilazak obaveznih kontrolnih točaka Dužina (sati hoda): 10-12 Navigacija: Web prikaz ili GPX i KMZ (za Garmin uređaje i Google karte) 
|
Planinarsko društvo Kamenjak ovaj je dnevnik prvi puta izdalo 2011. godine.
U ovome vodiču opisan je preporučeni način obilaska "Podgorskih staza", ali planinari mogu, naravno, pojedinim stazama proći u sklopu svojih, malo drugačije "skrojenih", izleta.
Za upis u počasnu knjigu i značku: Treba se fotografirati na kontrolnim točkama. Kontrolne točke uz koje se treba fotografirati obilježene su natpisom crvene boje. Žigova na KT nema. Crkva u Cesarici, sklonište u Skorpovcu i kapelica u Radlovcu nisu posebno obilježeni. U dnevniku uz osobne podatke treba ulijepiti fotografiju obilaznika, po mogućnosti snimljenu na Velebitu. Glavna nagrada planinaru nakon obilaska "Podgorskih staza" bit će doživljaj Velebita koji ostaje u srcu. Planinari koji obiđu Podgorske staze trebaju dnevnik s fotografijama uz kontrolne točke poslati na ovjeru u PD "Kamenjak", Korzo 40/I, 51000 Rijeka, koji će ih nagraditi upisom u počasnu knjigu i prigodnom značkom. Dnevnik se može kupiti u PD Kamenjak osobno ili pouzećem, u domovima na Alanu i Baškim Oštarijama, u bistrou "Riva" u Sv. Jurju i caffe baru "Baška bura" u Karlobagu. |
IZVORI I LITERATURA
|
BOGNAR, Andrija; FAIVRE, Sanja; PAVELIĆ, Josip: Tragovi oledbe na srednjem Velebitu. Izvorni znanstveni članak. Senjski zbornik : prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 24 No. 1, 1997. str. 1-16 (PDF)
PERICA, Dražen; BOGNAR, Andrija; LOZIĆ, Sanja: Geomorphological Features of the Baške Oštarije Karst Polje. Izvorni znanstveni članak. Geoadria 7, br. 2 (2002): 23-34. (PDF)
|
Dabri i susjedna sela srednjeg Velebita
Autori: Grupa autora, uredio B. Kesić Broj stranica: 133 Godina izdanja: 1959. Mjesto izdanja: Zagreb Izdavač: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU), Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada |
