---

SREDIŠNJI POJAS >​ PLANINE LIKE > VELEBIT > Srednji Velebit

Stranica je izradi. Hvala na razumijevanju!

Naslovna fotografija
Dabarski kukovi u srednjem Velebitu

KUĆA NA VRH PLANINEavi.mpg
lubenovac555
Great Alan is mountain paas on Velebit, Croatia, mountain above the Adriatic sea. Here (1300 m.) is settled old shelter, very important in winter time.

Dabarski kukovi - jesenski Velebit 2011
Izvor: Youtube; Autor: ChrneMambe

Dabri i susjedna sela srednjeg Velebita
Autori: Grupa autora, uredio B. Kesić
Broj stranica: 133
Godina izdanja: 1959.
Mjesto izdanja: Zagreb
Izdavač: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU), Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada

BUŽIMSKO BILO

---

BOŽIĆ, Vlado: Bužimske podzemne utvrde. Stručni rad. Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 45 No. 1, 2018. str. 503-517 (PDF)

• Sažetak; Bužim je općina udaljena petnaestak kilometara sjeverozapadno od Gospića, čije se područje u literaturi spominje od 11. stoljeća. U njezinom središtu sada se nalazi gradina (ostatak utvrde) za koju nema točnih podataka kada je sagrađena, ali je poznato da su njome vladali poznati lički velikaši do dolaska Osmanlija u Liku u 16. stoljeću. Kao i drugdje u Hrvatskoj, narod se od osvajača nastojao spasiti skrivanjem u planinama i špiljama koje je radi obrane dorađivao u prave podzemne utvrde. Na području Bužima speleolozi su istražili špilju Vrbas, Špilju ispod gradine i špilju Kalvariju. Nažalost, špilje još nisu istražili povjesničari i arheolozi pa o njima zasad postoje samo podaci do kojih su došli speleolozi u svojim speleološkim istraživanjima. Posebna Zanimljivost tih špilja su građevinski zahvati u njima, odnosno gradnja zidova koji su nepoželjnim ljudima sprječavali prodor u dublji dio špilje.

IZVORI I LITERATURA

---

BOGNAR, Andrija; FAIVRE, Sanja; PAVELIĆ, Josip: Tragovi oledbe na srednjem Velebitu. Izvorni znanstveni članak. Senjski zbornik : prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 24 No. 1, 1997. str. 1-16 (PDF)

• Sažetak; Autori članka bave se problemom oledbe i njezinih tragova na srednjem Velebitu. Oni se osvrću na niz radova koji govore o ledenjacima i o koncepciji ledenoga doba, i uz analizu misli koje su u njima iznesene daju i svoja zapažanja i svoje zaključke. U članku su se usredotočili na pitanje reljefne predispozicije za razvoj oledbe i raspravljaju o klimatskim obilježjima na području Velebita u razdoblju kvartara i o morfološkim tragovima oledbe. Oni zaključuju da su reljefni odnosi na srednjem Velebitu uz uvjete niskih temperatura i bogatstvo snježnih padalina tijekom pleistocena bili vrlo povoljna predispozicija za razvoj oledbe na tom području.

GUŠIĆ Branimir: Dabri (Antropogeografski prikaz). Dabri i susjedna sela Srednjeg Velebita. Izd. JAZU. Zagreb 1959.
RENDIĆ-MIOČEVIĆ, Duje: Novi Dolabelin "terminacijski" natpis iz okolice Jablanca. Izvorni znanstveni članak. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 3 No. 1, 1968. (PDF)

• Opis: Aktivnost Kornelija Dolabele (P. CorneUus Dolabella), jednog od najistaknutijih namjesnika Ilirika — iz vremena kad se ova provincija, kojom je on upravljao nekih šest godina, počela nazivati i Dalmatia — već je uočena i ocijenjena u historiografiji tih krajeva . Niz natpisa, važnih za poznavanje razvoja antičkog Ilirika i života njegova stanovništva u vrijeme ranog carstva, govori o bogatoj i vrlo raznolikoj Dolabelinoj aktivnosti u povjerenoj mu provinciji. Ta se aktivnost posebno odražava u gradnji brojnih utilitarnih građevina u gradskim centrima provincije, u izgradnji široke cestovne mreže u provinciji koja se nadovezivala na značajne prometne arterije susjednih krajeva, kao i u reguliranju graničnih pitanja između ilirskih plemenskih općina i područja koja su im pripadala. Samo u ovom poslijeratnom razdoblju došla su na vidjelo u području Ilirika (Dalmacije) tri nova natpisa s Dolabelinim imenom, u kojima obavezno nalazimo i njegovu namjesničku titulu (legatus Augusti pro praetore). Zanimljivo je da su u istom razdoblju otkrivena i dva Dolabelina natpisa u području Prokonzulame Afrike , gdje je ovaj bivši namjesnik Ilirika (Dalmacije), u rangu odnosno s titulom prokonzula, vršio također, kroz kratko vrijeme, namjesničku dužnost i istakao se — kao vojskovođa, ugušivši Tacfarinatovu pobunu.

ŠUPE. Lucija: Strukturna obilježja bukovo-jelove prašume Klepina duliba. Završni rad. Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet. Zagreb, 2018. (PDF)

• Zaključak. Provedena istraživanja prašume Klepina duliba pomogla su pri definiranju granica, površina, temeljnih ekoloških čimbenika, strukturnih obilježja, vegetacijskih i sinekoloških parametara ovog, iznimno vrijednog, područja koje krije najljepše smrekove šume zajednice Aremonio-Piceetum (Horvat 1938) na širem području. Samo je područje vrlo vrijedno i u ekonomskom smislu. Analizom dobivenih rezultata dolazimo do novih spoznaja o sastavu, strukturi i funkcioniranju šumskih ekosustava kao prirodnih područja koja su izuzeta iz gospodarenja. Specifičnost flornog sastava rezultirala je opisom fitocenoza (posebno smreke) koje u tom sastavu ne dolaze nigdje u Hrvatskoj i razlikuju se od ostalih lokaliteta dinarskog područja. Ukupni volumen živih stabala iznosi 1031,52 m³ na plohi 1 u Klepinoj dulibi, dok volumen mrtvog dubećeg drveta iznosi 8,06 m³ na plohi 2. Vrijednost mrtvog ležećeg drva je 518,44 m³ na plohi 2 u Klepinoj dulibi. Broj stabala iznosi 348 na plohi 1, a 1256 na plohi 3. Vrijednost temeljnice je 57,84 m² na plohi 2 u Klepinoj dulibi. Cilj prikaza ovih podataka je poznavanje varijabilnosti pojedinih parametara u različitim ekološkim uvjetima. Prašume predstavljaju zatečeno nulto stanje prirode i mogu se smatrati najsavršenijim i najstabilnijim oblikom razvoja šumske vegetacije koje taj lokalitet ili područje mogu u tom trenutku pružiti. Koliko je neki šumski ekosustav degradiran ili promijenjen u odnosu na nulto stanje, dokazuje njegova mogućnost povratka na prvotno prirodno stanje, po mogućnosti i na prašume. Na temelju njegovih rezultata moguće je propisati i provesti mjere koje osiguravaju stabilnost i dugoročan opstanak pojedinog stanišnog tipa.

VULETIĆ, Anja: Floristička obilježja livada na području Štirovače (NP Sjeverni Velebit). Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet. Zagreb, 2019. (PDF)

• Sažetak; Štirovača je dolina smještena u južnom dijelu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Među rijetkim je lokalitetima Parka s izvorom pitke vode i potočićima koji znatno vlaže okolne livade. Danas su livade najugroženiji tip staništa u Parku te im prijeti nestanak. Kako bi utvrdili biološku vrijednost Štirovače provedeno je istraživanje samonikle vaskularne flore koje je dalo uvid u brojnost i raznolikost vrsta ovih livada. Na livadama Štirovače utvrđene su 134 biljne vrste s podvrstama, a najzastupljenije su svojte porodica Asteraceae i Poaceae. U inventariziranoj flori prevladavaju hemikriptofiti te svojte europsko-azijskog flornog elementa. Zabilježeno je pet strogo zaštićenih biljnih vrsta od kojih i jedan endem. Sedam svojti nalazi se u nekoj od kategorija ugroženosti. Ustanovljene su dvije alohtone vrste u kategoriji invazivnih neofita. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na izričitu bioraznolikost vrsta livada Štirovače s naglaskom na vrijednost vlažnih livada za prirodnu i kulturnu baštinu Hrvatske.