|
|
SREDIŠNJI POJAS > PLANINE ZAPADNE BOSNE I DINARA > KLEKOVAČKO-GRMEČKA GRUPA > Klekovača
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Velika Klekovača, 1962 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.4301,16.5090
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Velika Klekovača, 1962 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.4301,16.5090
O planini
Uvod
|
|
Klekovača je planina u Bosanskoj krajini u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, oko 65 km udaljena od Bihaća i između Drvara, Bosanskog Petrovca i dijela općine Petrovac.
To je prostrana vapnenačka visoravan s koje se uzdiže jedan glavni greben i nekoliko sekundarnih. Najviši vrh je Velika Klekovača (1962 m; može se pronaći i podatak o 1961 m), na istoimenom dijelu glavnog grebena planine. Klekovača je ne samo najviša planina u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, nego je i najviša dinarska planina zapadno od Vlašića i Cincara. Planine koje okružuju Klekovaču su Srnetica (1375 m), Bobija, Grmeč (1604 m), Osječenica (1791 m), Lunjevača (1706 m) i Crna Gora (1650 m). Grebeni i šumovite klekovačke udoline se protežu dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok. Isti smjer izražen je i kod susjednih planina. Takva je i Osječenica koja je od Klekovače odvojena prijevojem i mjestom Oštrelj (1033 m n.v.). Preko prijevoja ide dionica magistralne ceste koja povezuje Bosanski Petrovac i Drvar. Glavni greben Klekovače, kojega obilježavaju velike vapnenačke stijene, proteže se od Velike Klekovače na sjeverozapadu sve do Male Klekovače na jugozapadu. Iako se često govori samo o podjeli grebena na Veliku i Malu Klekovaču, popularno se Srednjom Klekovačom, među lokalnim stanovništvom i planinarima, nazivaju grupe stijena, livada i amfiteatralnim stijenama okružene livade i dolci između izraženog grebena Velike Klekovače i krajnjeg vrha Male Klekovače. ENGLISH SUMMARY: KlekovačaKlekovača is a mountain in the Bosanska Krajina regioni in the western part of Bosnia and Herzegovina, about 65 km away from Bihać and between municipaities of Drvar, Bosanski Petrovac, and Petrovac. It is a spacious limestone plateau with a main ridge and a few secondary ones. The highest peak is Velika Klekovača (1962 m; it is also possible to find 1961 m), on the same part of the main ridge of the mountain. Klekovača is not only the highest mountain in the western part of Bosnia and Herzegovina, but is also the highest of Dinarics´ mountains west of Vlašić and Cincar. The mountains surrounding Klekovača are Srnetica (1375 m), Bobija, Grmeč (1604 m), Osječenica (1791 m), Lunjevača (1706 m) and Crna gora (1650 m). The ridges and valleys of Klekovača, covered with thick forests, run in the Dinaric northwest-southeast direction. The same direction is also expressed in adjacent mountains. Such is also the Osječenica, separated from Klekovača by the mountain pass Oštrelj (1033 m n.v.), with the main road connecting Bosanski Petrovac and Drvar passing over it. The main ridge of Klekovača, characterized by large limestone cliffs, stretches from the Great Klekovača (Velika Klekovača) in the northwest to the Mala Klekovača peak (Small Klekovača) in the southwest. Ime planineVrh Klekovače je otvoren, i obrastao je klekom, niskim rastinjem, pa se pretpostavlja da je po njoj planina i dobila ime.
|
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Klekovače
Oglašavajte ovdje:
|
|
Greben Klekovače
Pogled s vrha Male Klekovače u smjeru Velike Klekovače. Grebenom je moguće pješačiti između Male i Velike Klekovače. U pozadini, na horizontu desno je Grmeč, a lijevo iza šuma Klekovače se vide ogranci Osječenice. |
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE
Reljef
Glavni i nekoliko sekundarnih grebena Klekovače se protežu dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok, u ukupnoj dužini od 20-ak kilometara. Najviši vrh je Velika Klekovača. Klekovaču obilježavaju izražene vapnenačke stijene koje se protežu relativno uskim glavnim grebenom, od Velike do Male Klekovače, a najizraženije su u njegovom srednjem i jugoistočnom dijelu (Mala Klekovača). U tom dijelu planine nalazi se i nekoliko velikih livada i prostranih amfiteatara među stijenama. Geološki supstrat (geološko-litološku odlogu) Klekovače čine vapnenci. Zbog toga je reljef rezervata vrlo razvijen, a mjestimice okršen (karstificiran). Prisutne su mnoge krške pojave. Ima i nekoliko špilja (neke s vječnim snijegom koji se ranije u prošlost odvozio s planine, npr. za izradu sladoleda).
Geološka građa
Geološko-litološku podlogu Klekovače čine vapnenci.
Klima
Hidrografija
Planina je zbog karbonatne građe siromašna izvorima vode. S južne strane planinske mase Klekovače i Lunjevače protječe rijeka Unac.
PRIRODA
Vegetacija
Šume Klekovače
|
Visoka i gusta crnogorična šuma proteže se do oko 1500 metara, a potom prelazi u rjeđu bukovu šumu. Sam vrh Klekovače obrastao je niskom vegetacijom klekom, pa se pretpostavlja da je po njoj planina dobila ime.
|
Životinjski svijet
|
Planinsko područje tradicionalno obiluje i životinjskim svijetom, no vjeruje se kako je zbog krivolova životinjsko bogatstvo znatno osiromašivalo. Od divljači to su zec, srneća divljač, vuk, medvjed, divlja mačka, ris, tetrijeb.
Na Klekovači je moguće sresti i šarenog Apolonovog leptira (Parnassius apollo, Papilio apollo). Jedan je od najljepših leptira, ali istovremeno je i u opasnosti da nestane, jer je vrlo osjetljiv na promjene. |
Apolonov leptir (Parnassius apollo, Papilio apollo) također je karakterističan za prealpske i alpske predjele Europe i Azije na visinama između 1000 i 2800 m. Jedan je od najljepših leptira, al i istovremeno je i u opasnosti da nestane, jer je vrlo osjetljiv na promjene. Razmnožava se samo jednom godišnje, tako što jaje zimi "spava zimski san", a ukoliko gusjenica i iziđe u jesen, neće se razviti do slijedećeg proljeća. Larva se u svojoj kukuljici smjesti na samu zemlju ili ispod kamena.
|
Zaštita prirode
|
Nedaleko od vrha Velika Klekovača nalazi se Lomska prašuma, upravljani zaštićeni strogi prirodni rezervat na 297,8 hektara površine. Prema klasifikaciji Međunarodne unije za zaštitu prirode, Prašuma Lom je zaštićena najvišom kategorijom zaštite Ia. Prašumu uglavnom čine stabla bukve, jele i smreke. Zajednica bukve i jele sa smrekom dominira na 82% površine rezervata dok ostatak čini subalpinska bukova šuma na nešto višim nadmorskim visinama. Ovdje se nalazi i velik broj različitih gljiva.
Izdvojeno jezgro prašume predstavlja strogi rezervat divljine koji se prostire na 55,8 ha. Ideja o zaštiti prirode na planini Klekovači potječe još iz 1905. godine, što je jedan od najranijih napora očuvanja prirodnih predjela u ovom dijelu Europe. U tijeku je i izrada stručnih podloga za formiranje parka prirode Klekovača-Srnetica (rirodna dobra V kategorije). |
|
NASELJA I STANOVNIŠTVO
|
Zvuci KlekovaČe (i Divnomir)-Preko polja trapcu kola,Drvar,Lapac,Petrovac Grahovo,itd
Autor: Roca Drvar Datum objavljivanja: 13. tra 2014. Izvorna pjevacka grupa "Zvuci Klekovace" je na takmicenju "Etno Zvijezde" izvela pjesmu "Preko polja trapci kola",a po zahtjevu zirija i pjesmu "Drvar,Lapac,Petrovac,Grahovo",nakon izvedbe clan strucnog zirija gospodin Divnomir Kukobat izrazio je zelju zapjevati sa grupom,te je nakon odobrenja pjevano jos i "Krajisnici dje cemo na prelo" i "Gledao sam sa Satora" |
Povijesni pregled
19. stoljeće
Krajem 19. stoljeća na planinama Bosanske Krajine, među ostalima i na Klekovači, počela je velika eksploatacija šumskog bogatstva koju je organizirao bavarski industrijalac Otto von Steinbeis. Njegova tvrtka imala je vlastitu uskotračnu željeznicu, i to glavnu prugu na relaciji Prijedor – Srnetica – Knin u dužini od 232 km, te oko 400 km šumskih pruga.
20. stoljeće
1902.
Otvorena je uskotračna željeznička pruga Knin - Oštrelj, a produžena je do Prijedora 1914.
1916.
U promet je 10.1.1916. puštena u promet pruga uskog kolosijeka Jajce-Srnetica..
Otvorena je uskotračna željeznička pruga Knin - Oštrelj, a produžena je do Prijedora 1914.
1916.
U promet je 10.1.1916. puštena u promet pruga uskog kolosijeka Jajce-Srnetica..
1941.
U rujnu/septembru Drvar zauzimaju talijanske snage.
1942.
U gustoj šumi iznad Ataševca izgrađena je tajna partizanska bolnica.
U rujnu/septembru Drvar zauzimaju talijanske snage.
1942.
U gustoj šumi iznad Ataševca izgrađena je tajna partizanska bolnica.
|
1944.
25.5.1944. spuštanjem njemačkih padobranaca i napadom na Vrhovni stožer partizanskih snaga u Drvaru, započela je vojna akcija "Konjićev skok" (Operacija Rösselsprung) s ciljem likvidacije ili zarobljavanja vrhovnog zapovjednika Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, maršala Tita. 
Padobranski desant na Drvar
Desant na Drvar (Operacija Rösselsprung - Konjićev skok)
Desant na Drvar naziv je za operaciju u Drugom svjetskom ratu kojoj je cilj bio pokušaj likvidacije ili zarobljavanja vrhovnog zapovjednika NOVJ-a, maršala Tita, a izvedena je u svibnju/maju 1944. godine napadom padobranskih postrojva na Vrhovni štab u Drvaru. Njemačko kodno ime operacije bilo je Rösselsprung (ili "Konjićev skok"), TIJEK OPERACIJE. Oko 900 padobranaca skupljenih iz raznih SS jedinica (uvježbanih na aerodromu u Kraljevu) počelo se spuštati u 10 sati ujutro 25. svibnja/maja (na Titov službeni rođendan), dok je bombardiranje počelo u 6 sati ujutro, 4 sata ranije. Na strani sila Osovine (njemački i vojnici tzv. NDH) sudjelovalo je 20.000 vojnika, dok je s druge strane područje od napada branilo 17.000 partizana. Unatoč relativno velikom broju angažiranih postrojbi, operacija nije uspjela, Tito je s pratnjom, pripadnicima ruske i britanske misije pri Vrhovnom stožeru pobjegao Nijemcima pred nosom. Kako je to cijelo područje bilo opkoljeno, trajno bježanje nije bilo moguće, pa je Tito u noći 3/4. lipnja/juna ruskim avionom odletio s improviziranog uzletišta na Kupreškom polju u Italiju (Bari), a 2 dana kasnije (kasno navečer 6. lipnja) uputio se na otok Vis britanskim bojnim brodom, kamo su pristali u zoru 7.6.1944. Vojnički gledano, ova operacija bila je neuspjeh. Njemačke snage su zauzele slobodni teritorij, ali nije ispunjen postavljeni cilj - uništenje partizanskih centralnih štabova i ustanova, što bi značajno oslabilo NOVJ. Njemačke desantne grupe u Drvaru od ukupnog ljudstva imale su skoro 80% žrtava (mrtvih, ranjenih i nestalih), a ostale borbene grupe također su imale znatne gubitke. IZVORI I LITERATURA KLINČEVIĆ, Nihad: Desant na Drvar - Sedma neprijateljska ofanziva. 2009. OSTALO: Treća lička brigada - Sjećanja boraca. Izd: Sekcija boraca 3. ličke brigade u Beogradu. Beograd, 1991. WIKIVISUALLY: Operation Rösselsprung (1944) 
Operacija "Konjićev skok"
Položaji partizanskih snaga oko Drvara (označeni crvenom bojom) i pokreti njemačkih snaga (označeni plavom bojom). |
Prvi napad njemačke borbene skupine Wiliam (Kampfgruppe Willam), 25.5.1944.
Maršal Tito (krajnji desno) i Vrhovni štab NOVJ ispred pećine u Drvaru.
U Desantu na Drvar nijemci nisu uspjeli uhvatiti Tita, već su u Drvaru pronašli samo njegovu uniformu, koji su kasnije izložili u Beču
Autor: Boksi, Wikipedija |
1969.
1.6.1969. ukinuta je dionica Srnetica - Šipovo na uskotračnoj pruzi Jajce Srnetica.
1.6.1969. ukinuta je dionica Srnetica - Šipovo na uskotračnoj pruzi Jajce Srnetica.
|
1995.
U vrijeme rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) na širem području Klekovače i zapadne Bosne izvedena je Operacija Maestral, prva značajnija operacija združenih snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH u zapadnoj BiH, u kojoj su zauzeti veći prostori zapadne Bosne uključujući gradove Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Ključ. Operacija Maestral Operacija Maestral zapravo se sastojala od dvije povezane ofenzive. Trajala je od 8.9. do 17.9.1995., u kojem vremenu je zauzeto područje od oko 2.500 četvornih kilometara. Snage bosanskih Srba raspoređene na terenu krajem 7. i početkom 8. mjeseca 1995. godine radi provođenja opsežne Operacije Vaganj, koja je trebala preokrenuti tijek rata u korist strane bosanskih Srba - no tu je operaciju preduhitrila hrvatska Operacija Oluja za samo jedan dan - nisu uspjele zaustaviti napredovanje hrvatskih snaga tijekom Operacije Maestral. Makar su se srpske snage upustile u ozbiljne borbe protiv snaga HV, HVO i ABiH, nisu uspjele spriječiti prodor tih snaga prema Banjoj Luci, kojoj su se hrvatske snage približile na svega 24 km: zaustavljanje daljnjeg napredovanja hrvatskih snaga prema Banjoj Luci plod je političkih odluka - uz presudno posredovanje diplomacije SAD - kojoj se činilo da bi "preveliki" uspjeh operacije mogao ugroziti mirovne napore koji su poslije urodili Daytonskim sporazumom - kako svjedoči američki diplomat Richald Holbrooke u svojoj memoarskoj knjizi. Operacija Maestral izvedena je u cilju sprječavanja srpskih snaga da se utvrde na novouspostavljenoj bojišnici, uz njihovo potiskivanje dalje od Grahova, Glamoča i Kupresa. Planirano je zauzimanje Šipova, Jajca i Drvara, uz uspostavljanje nove bojišnice ispred Petrovca, Ključa i Mrkonjić Grada (koji bi ostali na srpskoj strani bojišnice). Operacija je, također, trebala omogućiti napredovanje 5. korpusa Armije BiH s bihaćkog područja prema Sanskom Mostu i 7. korpusa ABiH s područja srednje Bosne prema Kotor Varošu. IZVOR: WIKIVISUALY: Operation Mistral |
Priče iz planine
Steinbeisbahn ("Štajnbasova željeznica")
|
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine Austro-Ugarska započela je sa snažnim iskorištavanjem njezinih prirodnih bogatstava, među kojima su važno mjesto zauzimale šume. Za vladavine Austro-Ugarske Monarhije, izgrađeno je 547,8 km šumskih i rudničkih pruga u privatnom vlasništvu. Služile su isključivo za eksploataciju rudnog i šumskog bogatstva. To su pruge industrijalca Otta Steinbeisa (kasnije "Šipadove pruge"): Prijedor – Knin, Srnetica – Jajce, Zavidovići – Han Pijesak – Kusače i Usora – Pribinići.
Krajem 19. stoljeća, na planinama Bosanske Krajine počela je velika eksploatacija šumskog bogatstva koju je organizirao bavarski industrijalac Otto von Steinbeis. Za te potrebe ustanovljeno je poduzeće Bosanska šumska industrija-akcionarsko društvo - Steinbeis (Bosnische Forstindustrie Aktiengesellschaft - Otto von Steinbeis) sa sjedištem u Drvaru, koje je zapošljavalo oko 2800 radnika. Šumske željeznice dostavljale su trupce iz najudaljenijih područja na pilane u Dobrljinu i Drvaru, gdje su obrađivane i izvožene preko riječke luke. Steinbeisove šumske pruge su vremenom izrasle u posebnu zapadnobosansku uskotračnu željezničku mrežu, koja je imala i svoj širi privredni, politički i vojni značaj. Naročito je uspostavljanje željezničke veze s Dalmacijom putem pruge Prijedor - Srnetica - Knin dobio u nastupajućim ratnim zbivanjima veliku stratešku važnost. Strateški razlozi su također uvjetovali da firma 1915. godine, po nalogu i o trošku vojnih vlasti, pristupi i produženju svoje željeznice od Čardaka do Jajca i tako je poveže sa prugom Lašva - Jajce. Sve do kraja Prvog svjetskog rata šumsko dioničarsko društvo "Steinbeis" je posjedovalo vlastitu 760 mm uskotračnu željeznicu "Steinbeisbahn", proizvedenu u njemačkom poduzeću Krauss-Maffei 1904. godine i to: glavnu prugu na relaciji Prijedor - Srnetica - Knin, te oko 400 km šumskih pruga sa 33 lokomotive, oko petstotinjak teretnih, te 60 putničkih vagona, 18 drvenih tendera za vodu i potrebne radionice za održavanje lokomotiva i pruge, u Drvaru. Ta mreža je bila sastavljena od glavnih linija: 1. Lička Kaldrma - Srnetica - Prijedor: 232 km 2. Srnetica - Jajce: 106km 3. Srnetica - Ribnik Gornji: 62km Obroncima Klekovače prolazila je pruga Lička Kaldrma - Srnetica - Prijedor (dionicama Drvar - Pasijak - Oštrica - Crvljivica - Oštrelj - Brizgač - Vrletina - Uvala - Srnetica(. Poslije Prvog svjetskog rata, u okviru Kraljevine Jugoslavije, Štainbajsova željeznica je 1920. godine prešla u vlasništvo (radi pod imenom) ŠIPAD-a (Šumsko industrijsko Privredno Akcionarsko Društvo), koji je imao sjedište u Sarajevu i šumsku direkciju u Oštrelju, prijevoju između Klekovače i Osječenice. ŠIPAD će do kraja 1940-tih, prerasti u poznatu i renomiranu kompaniju na domaćem i na stranom tržištu drveta. Nakon Drugog svjetskog rata pruge bivšeg Steinbeisbahna bile su dio uskotračne mreže Jugoslavenskih državnih željeznica (JDŽ / JŽ), sve do njiha zatvaranja. 
Nacrt mreže uskotračne željeznice "Steinbeisbahn", građene do kraja Prvog svjetskog rata
Priče o Štajnbajsovoj željeznici (1)
Godine 1890-ih bosansko-hercegovačka državna uprava planirala je produženje pruge Lašva - Donji Vakuf - Bugojno kao dijela željezničke pruge prema Splitu. Mađarska vlada spriječila je ovaj projekt jer se plašila konkurencije sa svojom željezničkom prugom Zagreb - Rijeka i nižih carinskih prihoda. I Steinbeis se želio osloboditi ovisnosti mađarskih carina te je 1900. godine, bez vladinog znanja u Budimpešti, izgradio željeznicu od lokacije tvrtke u Drvaru do Knina. Steinbeisbahn, koji je postupno puštan u rad od 1902. godine, u početku je bio čisto šumska željeznica, a 1910. godine obuhvaćao je nepokretnu liniju Ribnik - Srnetica - Oštrelj - Drvar - Knin. U Kninu na dalmatinskom teritoriju drveni proizvodi pretovareni su na dalmatinsku željeznicu standardnog kolosijeka i dopremljeni u Šibenik, gdje ih je otpremila vlastita brodarska tvrtka. Vremenom se povećala proizvodnja drveta i trajna mreža proširila se od Srnetice do Jajca i Prijedora. U dužini od oko 400 kilometara pokrivala je sjeverozapadna šumska područja Bosne. U Prijedoru je bila povezana sa standardnim kolosijekom Monarhije. Priče o Štajnbajsovoj željeznici (2)
Nakon Prvog svjetskog rata pruge Steinbeisbahn-a koristile su se za prijevoz robe i ljudi. Kada je Lička željeznica 1925. godine počela s radom, ponovno su izgubile na važnosti. Stara trasa Steinbeisbahna između Ličke Kaldrme i Knina iskorištena je za Unsku željeznicu standardne kolosijeke koja je otvorena 1948. godine. Kada je Unska pruga puštena u rad, uskotračnoj pruzi vraćen je prvobitni značaj i postala je nerentabilna. U posljednjih nekoliko godina rada dionicu Mlinište - Šipovo koristili su samo teretni vlakovi. U voznom redu 1968/69. stalni par putničkih vlakova vozio je između Prijedora i Drvara s vremenom putovanja oko sedam i pol sati. Između Prijedora i Sanice postojale su i četiri veze, a četiri vlaka prometovala su na dionici Lička Kaldrma - Drvar, od kojih je većina bila samo 2. klase. 1975. godine pruga je potpuno zatvorena, kamioni i autobusi preuzeli su promet između Ličke Kaldrme i Prijedora. 
|
Otto von Steinbeis 7.10.1839. Bachzimmern, današnji Immendingen - 27.12.1920., Brannenburg am Inn Njemački poduzetnik i industrijski pionir. Otta je sa 24 godine, 1863. konzorcij industrijalaca i bankara Württemberga, postavio na dužnost direktora novoosnovane kompanije Otto Steinbeis & Consorten Brannenburg. Poslovni cilj nove kompanije bio je korištenje lokalnih materijala (drveta), kao i uspostavljanje tvrtke Thonwerkes Kolbenmoor Steinbeis & Consorten (1875.) za proizvodnju Dachfalz cigle. Od 1890. partnerstvo je raskinuto i dalje rade pod istim imenom kao maloprodajna firma, koja isplaćuje dioničare. Otto je povremeno radio i u građevinarstvu. Od 1893. godine Otto Steinbeis je započeo "operaciju Bosna" i s Austro-Ugarskom zaključio prvi sporazum o eksploataciji drveta jele i smreke u Bosni. Kompanija je postojala do 1918. nakon čega ju pravni sljedbeni Kraljevina Jugoslavija transformira u kompaniju ŠIPAD. Steinbeis je posjedovao kompletnu infrastrukturu za priibavljanje i daljnju obradu drveta koju je stvorio u 25 godina rada na Balkanu, kao i oko 400 km uskotračnih željezničkih pruga, postrojenja u Dobrljinu i Drvaru, kuće, bolnice, tvornice celuloze, tvornice buradi i ciglane. Od dobitka, Steinbeis je uspio izgraditi Wendelstein željeznicu, prvu planinsku prugu u Bavarskim Alpama (otvorena 25.5.1912) kao i tvornicu za proizvodnju papira u Bruckmuhl. Steinbeis je uvjerio i bavarskog princa regenta Luitpolda da napravi električnu uspinjaču u Wendelsteinbahn, koja bi koristila struju iz hidroelektrane. Pored svih poduzetničkih aktivnosti , Steinbeis je uspio oformiti fondaciju Neenah Gessner, koja se razvila naknadno nakon Drugog svjetskog rata i sada je pod nazivom Avery - Zweckform, Steinbeis Temming papir, Steinbeis Pakiranje (sada CCL Label) i Steinbeis Gessner (današnji Neenah Gessner). Otto Steinbeis je sahranjen u Flintsbachu. IZVOR Šipad. Wikipedija Bad Ischl, Austrija, godina 1912. |
|
PUTOKAZI - Klekovača
Autor: Banjalučka Hronika Datum objave; 18.12.2015. Opis. utokazi Klekovača, opština Drinić Autor: Ljubinko Spasojević, snimatelj: Boris Milinčić |
|
Oaza ep.83 - Prirodne oaze Drvara
Autor: Kulturista / Coolturista Datum objave: 21.10.2024. Opis. Klekovača, planina kraj Drvara, nas je cilj na ovom putovanju. Otkrijte i vrelo Bastasice i druge oaze na putu ka vrhu. |
|
SJEVEROZAPADNE PADINE I PODNOŽJE
Petrovačko polje
Petrovačko polje
Pogled iz polja u smjeru Oštrelja i prema Klekovači 
Pogled s vrha Osječenice
Pogled u smjeru Klekovače (u pozadini, vidi se njezin stjenoviti vapnenački greben) i Lunjevače (na horizontu desno) |
Petrovačko polje je naziv za krško polje u zapadnoj Bosni i Hercegovini kojim se do početka 20. stoljeća označavalo polje koje se prostire neposredno uz gradić Bosanski Petrovac površine od 46 km2. Kada su geografi i arheolozi počeli istraživati predjele oko Bosanskog Petrovca proširili su naziv Petrovačko polje za širi prostor okružen planinama Grmečom, Srneticom, Klekovačom i Osječenicom ukupne površine 202 km2. Taj se prostor sastoji iz 11 manjih cjelina: polje uz Drinić i Bukovaču, Vedro polje, Petrovačko polje u užem smislu te riječi, Medeno polje, Kamenito polje, Suvajsko polje, Bjelajsko polje, Trnjaci, Rudno polje, Ogumača i Krnjeuško polje. Nadmorska visina polja je između 630 i 710 metara.
Kroz Petrovačko polje prolazi cesta od Bihaća prema Jajcu, i odvojak od B. Petrovca prema Drvaru. Geološku osnovu Petrovačkog polja čine stijene mezozojske starosti. To su pretežno karbonatske stijene (vapnenci i dolomiti). Prvobitni reljef u predjelu Petrovačkog polja stvoren je tektonskim pokretima. Tim procesima stvorene su osnovne konture reljefa, kako Grmeča, Osječenice i Klekovače, tako i samog polja. Geološki dokazi postoje o postojanju neogenog jezera u predjelu Petrovačkog polja. Jezero je imalo zaljevski karakter i imalo je vezu s mnogo većim jezerom na bihaćkom području. Povlačenjem jezera ostalo je korito petrovačke prarijeke čiji ostaci se i danas vide kod Revenika. To je razdoblje erozije i formiranja današnjeg reljefa. Istovremeno se stvaraju površinski i podzemni krški oblici. Od površinskih to su škrape i vrtače, kojih ima toliko na pojedinim dijelovima da se mogu nazvati mrežastim kršom ( "boginjavim kršom"). Podzemni krški reljef je zastupljen brojnim špiljama. U pretpovijesno vrijeme polje je naseljavalo Ilirsko pleme Deura. Zatim dolaze Rimljani za koje ima prometni značaj. Srednjovjekovna stara župa Pset, jedna od 11 najstarijih srednjovjekovnih županija Primorske Hrvatske. je uglavnom obuhvaćala Petrovačko polje. Jačanjem bosanske države iza 1322. pod Stjepanom II Kotromanićem ovi krajevi po prvi put ulaze u sastav bosanskog kraljevstva. WIKIPEDIJA |
Oštrelj
KOORDINATE: 44.47805, 16.402222 NADMORSKA VISINA: 1198 m BROJ STANOVNIKA: 5 (2013.) WIKIPEDIJA: Oštrelj
Oštrelj je prijevoj između planina Osječenice i Klekovače, također i naseljeno mjesto u sastavu općine Bosanski Petrovac. Nalazi se na udaljenosti oko 12 km od Bosanskog Petrovca. Prijevojem, kroz naselje prolazi magistralna cesta M 14.2 Bosanski Petrovac – Drvar. Nad naseljem se nalazi istoimeni vrh Oštrelj (1330 m). Naselje se nalazi u gustoj miješanoj listopadno-crnogoričnoj šumi.
U rimsko doba preko prijevoja Oštrelj prolazio je tzv. Klaudijev put, građen 47/48 godine n.e., iz Dalmacije (Burnum) prema dolini Sane. O njemu još uvijek svjedoče miljokazi pored puta i natpisi na njima. Jedan miljokaz je u Krivodolu prije Oštrelja, jedan u samom Oštrelju, i na kraju jedan u Jelačića dolu. Poslije toga rimski put se spuštao u Petrovačko polje preko današnjeg Šekovca (Vedro Polje). Tzv. Štajnbajsova željeznička pruga od Knina do Oštrelja otvorena je 1902., godine, a produžena do Prijedora 1914. godien. Štainbajsova željeznica je 1920. godine prešla u vlasništvo ŠIPAD-a, a direkcija šumskih radova te tvrtke, kao i radničko naselje, nalazili su se u Oštrelju. Tada je u njemu bilo preko 350 stanovnika i velik broj onih koji su preko dana dolazili tu raditi. U Oštrelju je bila osnovna škola, a jedno vrijeme i ženska domaćinska škola, zatim žandarmerijska stanica, privatna trgovina, kantina, hotel, Sokolski dom, dvije kafane, radničku nabavljačko - potrošačku zadrugu pa čak i javnu kuću. 
Oštrelj početkom 20. stoljeća
Uspon Štajnbajsove pruge u blizini željezničke stanice Oštrelj
Österreichisches Staatsarchiv U Oštrelju je, u njemačkoj doseljeničkoj porodici, rođen Alfred Pichler, rimokatolički svećenik i banjalučki biskup, zagovornik multietničkog suživota zasnovanog na toleranciji. Jedno vrijeme iza 1925. na Oštrelju je bilo sjedište župe za potrebe radnika katolika. Župni stan na Oštrelju i tamošnja kapelica spaljeni su koncem srpnja 1941. u vrijeme ustanka.
Za vrijeme 2. svjetskog rata, krajem 1942 godine, ovdje je u jednom vlaku boravio zapovjednik partizanskih snaga Josip Broz Tito. Taj je vlak proglašen nacionalnim spomenikom. U Oštrelju je rođen i poginuo narodni heroj Vaso Kelečević. Poginuo je od svojih suboraca braneći zarobljenike od osvete. Kretanje broja stanovnika Oštrelja u prošlosti: 2013. godine - 5 stanovnika; 1991. - 50; 1981. - 61; 1971. - 162. IZVOR Oštrelj (Bosanski Petrovac). Wikipedia (bs) 
Oštrelj i okolica
Detalj stare topografske karte; sekcija Drvar 2-2 (471-2-2 (mjerilo 1:25,000); drugo izdanje, tiskano 1977. 
Motiv iz Oštrelja
|
PUTOKAZI Ostrelj
Proizvodnja:Banjalucka Hronika Datum objavljivanja: 28.10.2016.Izvorni opis: Oštrelj! Na 1040 metara nad morem i na samoj je međi opština Bosanski Petrovac i Drvar. Prije rata ovdje je živjelo pedesetak stanovnika. Danas ovdje živi samo - Jelena Srna. Sama. Doktorica Jelena Srna nakon dvadesetak godina boravka u Australiji, vratila se na rodni Oštrelj. Na ognjište. U Skrivenu luku mira i spokoja. Autor: Ljubinko Spasojević Snimatelj: Nenad Dmitrašinović 
Alfred Pichler
Oštrelj kod Bosanskog Petrovca, 18.12.1913. - Banja Luka, 17.5.1992.) bio je banjolučki biskup. Alfred Pichler rođen je u mjestu Oštrelju kod Bosanskog Petrovca 1913. godine u tirolskoj obitelji tako da mu je materinji jezik bio njemački. Kasniji biskup je bio sjemeništarac u znamenitom Travničkom sjemeništu kojega su vodili isusovci. Zaređen je za svećenika u Sarajevu 1937. godine u dobi od 23 godine. Bio je kapelan i župnik u više župa tijekom i poslije Drugog svjetskog rata, a komunističke vlasti ga lišavaju slobode 1952.; puštaju ga iz zatvora 1954. godine. Biskup Dragutin Čelik bira ga za kapitularnog vikara banjalučke biskupije. Papa Ivan XXIII. zaređuje ga za biskupa u dobi od 46 godina, 1959. godine. Sudjelovao je kao član Liturgijske komisije na Drugom vatikanskom saboru, a poslije toga bio je predsjednik Vijeća Biskupske konferencije za liturgiju. Kasnije je bio član Mješovite katoličko-pravoslavne komisije za ekumenizam. Bio je poliglot. Otišao je u mirovinu u dobi od 75 godina kada ga je mijenja pomoćni biskup Franjo Komarica 1989. godine. Alfred Pichler bio je svećenik 48 godina, od toga 29 godina biskup. Preminuo je u Banjoj Luci 1992. u dobi od 78 godina. IZVOR Alfred Pichler. Wikipedija (hr) 
Vaso Kelečević
Oštrelj, 15.11.1907. - Oštrelj, kolovoz/avgust, 1941.), narodni heroj Jugoslavije. Rodio se u selu Oštrelju, u radničkoj obitelji. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a zanat u Drvaru. Zaposlio se na željeznici 1925. godine, a šest godina kasnije postao je nadzornik pruge. Bio je sindikalni aktivist, a u dodir s revolucionarnim idejama koje su širili đaci i studenti došao je 1933. godine. Zahvaljujući njegovim radom u Oštrelju je formirana partijska organizacija Komunističke partije Jugoslavije, a on je postavljen za sekretara organizacije. Organizacija je na početku brojala 4 člana, a krajem 1940. i 1941. godine formiran je aktiv SKOJ-a u radničkom naselju. Oni su izvodili niz propagandnih akcija među pružnim i drugim radnicima u Oštrelju, Drvaru, Srnetici itd. U vrijeme kapitulacije organizirao je sklanjanje i sakupljanje oružja koje je sklonio u pećinu oštreljskog brda. U organizaciji ustanka 1941. godine, izabran je za vojnog povjerenika za Oštrelj. Njegov rad na pripremanju naroda za ustanak i vojno-političku aktivnost u prvim danima oružane borbe bio je vidno istaknut i visoko ocijenjen. Nakon ustanka, postaje član štaba za bosansko-petrovački srez, i član Sreskog komiteta KPJ za Bos. Petrovac. Po oslobođenju Drvara i Oštrelja 27.7.1941. godine radio je na organizaciji života i sređivanju prilika na razvijanju bratstva i jedinstva, u prvom redu među mještanima Oštrelja. Ova je zadaća bila vrlo aktualana u Oštrelju u kome je stanovništvo bilo mješovitog sastava - Srbi, Hrvati a u neposrednoj blizini i Muslimani. Predano i do kraja, Vaso je energično sprječavao pojave bratoubilačkih i šovinističkih ispada nacionalističkih strana, koji su se pojavili poslije ustanka. Poginuo je ulbizini Oštrelja, u momentu sprječavanja zločina grupe četnika nad jednom hrvatskom obitelji. Vasin primjer bio je uzor i podstrek komunistima petrovačko-drvarskog kraja za nepoštednu borbu protiv bilo kakvih pokušaja bratoubilačkog rata. Za narodnog heroja proglašen 27. 11. 1953. godine. IZVOR Vaso Kelečević. Wikipedija (sh) 
Štajnbasova željeznica na Oštrelju
Zug der Steinbeisbahn bei Oštrelj (fotografija napravljena prije 1918. godine) Oštrelj, planina divova
Autor: Wild Balkans Datum objave: 10.6.2023. Opis. Oštrelj je (ne)naseljeno mjesto u sastavu općine Bosanski Petrovac. Nalazi se na oko 12 km cestovne udaljenosti od Bosanskog Petrovca. Kroz naselje prolazi magistralna cesta M-14.2 Bosanski Petrovac – Drvar, na prijevoju između planina Klekovače i Osječenice, ispod istoimenog vrha. To je kraj bogat listopadnom i crnogoričnom šumom.Sama planina Oštrelj pripada Klekovačkoj-Grmečkoj grupi planina i predstavlja svojevrsnu sponu između Osječenice,Lom planine i Klekovače.Vrh Oštrelja uzdiže se 1388 mnv , premda se ne ističe visinom ,istče se nekim drugim karakteristikama prvenstveno gustim i velikim šumama sa kojima obiluje,valja napomenuti da na području Oštrelja i području prašume Lom rastu neke od najvećih vrsta crnogorice u Europi i po tome je specifičan. Planina obiluje i bogatom faunom od kojih se ističe medvjed,ris i vuk.Spoj mediteranske i kontinentalne klime u kombinaciji sa nadmorskom visinom daju mu fantastične karateristike klime i sviježeg zraka pogodnog za rehabilitaciju.Prije je postojalo i liječilište koje više ne radi.Kraj je pogodan za razvoj kako planinskog tako i zdravstvenog turizma. Oštrelj, Čuvari Krajine RTRS/ Оштрељ, Чувари Крајине
Autor: Чувари Крајине, РТРС Datum objave: 27.3.2024. Opis. Oštrelj, Čuvari Krajine RTRS/ Оштрељ, Чувари Крајине аутор Милош Ернаут |
|
Partizanski - Titov voz/vlak na Oštrelju
Za vrijeme Drugog svjetskog rata prugu na području Oštrelja koristili su partizani u nekoliko navrata. U upravi željeznica NDH u Zagrebu cijelo vrijeme je bila označena crvenom bojom – ne radi. Vrhovni štab NOV POJ, s Josipom Brozom Titom, 8.10.1942. godine iz pravca Mliništa dolazi na Oštrelj i smješta se u manju kompoziciju. Oštrelj je tada bio u sastavu slobodne teritorije Bihaćke republike. Tzv. Bihaćka republika obuhvaćala je prostor duljine 250 km i širine oko 80 do 100 km. U tom trenutku ova lokomotiva s kompozicijom bila je jedini vlak koji je prometovao na teritoriju Europe koja nije bila okupirana od strane Njemačke. Partizanski - Titov vlak/voz na Oštrelju proglašen je 2013. godine za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Poslije XIV zimskih olimpijskih igara održanih u Sarajevu 1984, na Oštrelju je bio izgrađen mali zimski centar sa ski liftom. Položaj vlaka Zaštićeni vlak nalazi se u blizini centra naselja Oštrelj, 25-30 m desno od magistralne ceste M14.2 Bosanski Petrovac – Drvar, u blizini nekadašnjeg šumskog kolosjeka koji vodi prema Javorovoj kosi – Osječenici, uskotračne Štainbajsove željezničke pruge koja je povezivala Drvar sa Srneticom. Opis vlaka Parna lokomotiva oznake znov n. 12 Maffei 2438/1904 proizvedena je u njemačkom preduzeću Krauss-Maffei 1904. godine. Lokomotiva je imala maksimalnu brzinu 25 km/h. Oznaka osovina je po njemačkoj notifikaciji bila B´Bt-n4v(12). Vozila je isključivo na Steinbeisovim/Šipadovim prugama. Poštanski, dvoosovinski metalni vagon Dn 5202, u kojem je bio smješten Josip Broz Tito, dug je 7,90 m. Tijekom Titovog boravka na Oštrelju u listopadu/oktobru 1942. godine, vagon je bio podijeljen na dva dijela. U jednom dijelu nalazila se metalna peć, nepomična klupa i polica. U drugom odjeljenju nalazila se jedna šira nepomična klupa (krevet), polica, stol i četiri stolice. Poštanska kola su izvana bila obojena zelenom bojom, a iznutra obložena celuloznim papirom sive boje proizvedenim u tvornici celuloze u Drvaru. Tijekom Drugog svjetskog rata ova kola su izgorjela, zajhedno s namještajem. Prilikom restauracijskih i konzervacijskih poslova izvođenih tokom 2006. i 2007. godine, vlak je dobio izgled iz ratnog razdoblja (ćirilični natpis Proleterka, zvijezda petokraka na lokomotivi, brojčane oznake – nazivi lokomotive i vagona). IZVORI I LITERATURA
BULATOVIĆ, R.: Sanacija voza vrhovnog štaba na Oštrelju. Naše starine, br XVI-XVII, Sarajevo: Zavod za zaštitu spomenika kulture i rijetkosti, 1984., 221. PROLIĆ, Esad: Restauracija i konzervacija Titovog vagona sa Oštrelja. Naše starine, br. 6. Sarajevo: Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, 1959. Titov voz na Oštrelju. Wikipedia (bs) Istorijski spomenik – Partizanski - Titov voz na Oštrelju, opština Bosanski Petrovac - Odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Sjednica održana 4.-6.2.2013. (HTML) |
Ratna situacija 1942. godine Nakon druge neprijateljske ofanzive pod nazivom "TRIO", Vrhovni štab se povlači s prostora istočne Bosne (Fočanska partizanska republika) prema Durmitoru, u predjel Pivske visoravni. Početkom lipnja/juna 1942. godine donesena je odluka da se Vrhovni štab s formiranim partizanskim jedinicama premjesti do Bosanske krajine gdje je u tom trenutku postojalo najveće i najstabilnije oslobođeno područje (Glamoč, Drvar, Bosanski Petrovac, Grmeč, Bihać, Cazin i druga mjesta krajine) na prostoru bivše Jugoslavije. Vrhovni štab i partizanske jedinice su na ovaj prostor stigle u listopadu/oktobru 1942. godine. 
Oštrelj, lokomotiva "Proleterka"
Autor fotografije: L 87Edvin; Wikipedija |
Ataševac |
KOORDINATE: 44.4169, 16.4425 NADMORSKA VISINA: 1069 m BROJ STANOVNIKA: 12 (2013.) WIKIPEDIJA: Ataševac
|
|
Ataševac je naseljeno mjesto u općini Drvar. Selo je smješteno na sjevernom dijelu drvarskog područja, pod zapadnim padinama planine Klekovače, istočno od magistralne ceste Drvar - Bosanski Petrovac. Teren je raznolik. Prevladava šumsko područje, a u nižim predjelima livade i pašnjaci.
U Drugom svjetskom ratu i u vrijeme ustanka 1941, krajem rujna/septembra Drvar su zauzele talijanske postrojbe. U nedostatku bolničkih kapaciteta u proljeće 1942 u crnogoričnoj šumi iznad Ataševca je izgrađena improvizirana partizanska bolnica od drvenog materijala. U 20. stoljeću stanovništvo se uglavnom bavilo eksploatacijom šume. U dužem razdoblju, temeljna djelatnost je ipak bilo stočarstvo. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 143 (1961.); 154 (1971.), 38 (1981.); 20 (1991.), te 12 stanovnika 2013. godine - svi stanovnici se izjašnjavaju kao Srbi. Područje Ataševca i obližnje Materića uvale (K: 44.400161, 16.467546) ima danas karakter zatravnjene visoravni jer su nekadašnje termofilne bukove šume s javorom gluvačem (Acer obtusatum), stoljetnim krčenjem pretvorene u pašnjake, koji danas mjestimice zarastanju zbog depopulacije ovoga područja. |
Visoravan kod Ataševca
Područje Ataševca
Detalj stare topografske karte; sekcija Drvar 2-2 (471-2-2 (mjerilo 1:25,000); drugo izdanje, tiskano 1977. 
Krajnji jugozapadni dijelovi Klekovače i Lunjevače
Detalj stare topografske karte; sekcija Drvar 2-2 (471-2-2 (mjerilo 1:25,000); drugo izdanje, tiskano 1977. |
|
Spust s Velike Klekovače
Oblik i položaj grebena Velike Klekovače, jednako kao i pristupna cesta vrhu, omogućuju široke poglede na prostore zapadne Bosne i dalje. |
VRŠNI DIO
Velika Klekovača
|
Klekovača (1962 m) najviši vrh planine Klekovače, nalazi se na zaravnjenom, nešto malo razvedenom grebenu, prekrivenom travom i kamenjarom te bez visoke vegetacije.
Na vrhu se nalaze ostaci napuštenog i zapuštenog radijsko-relejnog centra bivše JNA, do kojega je bila provedena makadamska cesta. Baza je bila operativna sve do 2004. godine. Do tada su ju koristile mirovne snage NATO-a (IFOR i SFOR). Zbog položaja i nedostatka visoke vegetacije s vrha se pruža odličan pogled na planine zapadne i srednje Bosne, Dinaru i Ličku Plješivicu. 
Ostaci vojnih objekata na Velikoj Klekovači
|
Tajni JNA objekti na planini Klekovači
Datum objave: 23.9.2021. Opis: Podgradina Livno Opis. Video prikazuje tajne vojne objekte bivše JNA na planini Klekovači. Skupa s Vitorogom i Plješevicom (Željava) vojni objekti na Klekovači su činili jedinstveni radarski sistem kojim su mogli nadzirati veliki prostor, kompletno Jadransko more sve do Italije, Slovenije i Austrije, Mađarske... Objekte je za vrijeme rata devedesetih koristila Vojska Republike Srpske koja je iste pri povlačenju 1995. godine minirala i potpuno uništila. https://podgradina.net Klekovača je planina u Bosanskoj krajini u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, oko 65 km udaljena od Bihaća i između Drvara, Bosanskog Petrovca i dijela općine Petrovac. Hiking: KLEKOVAČA: PD 13 runolista - Mala Klekovača (1761) - Velika Klekovača (1962)
Autor: pd_outdoor Datum objave: 4.11.2024. "Klekovača 2016" Ljubinom stazom
Autor: Igor Ostojic: Datum objavljivanja: 2.8.2016. Grebenom s Velke na Malu Klekovaču |
Prašuma Lom
|
Prašuma Lom se nalazi na planini Klekovači, a administrativno pripada općinama Petrovac i Istočni Drvar. Upravljani je zaštićeni strogi prirodni rezervat na 297,8 hektara površine. Prema klasifikaciji Međunarodne unije za zaštitu prirode, Prašuma Lom je zaštićena najvišom kategorijom zaštite Ia. Prašumu uglavnom čine stabla bukve, jele i smreke. Zajednica bukve i jele sa smrekom dominira na 82% površine rezervata dok ostatak čini subalpinska bukova šuma na nešto višim nadmorskim visinama. Ovdje se nalazi i velik broj različitih gljiva.
Izdvojeno jezgro prašume predstavlja strogi rezervat divljine koji se prostire na 55,8 ha. Ideja o zaštiti prirode na planini Klekovači potječe još iz 1905. godine, što je jedan od najranijih napora očuvanja prirodnih predjela u ovom dijelu Europe. U prašumi Lom nalaze se dva vrela i nekoliko špilja od kojih su neke s vječnim snijegom i ledom. IZVOR WIKIPEDIJA |
Prašuma LOM
Autor: Hadži Nebojša Stojanović |
|
Dolac u srednjoj Klekovači
Nekada se, “kada je planina više živjela”, trava kosila čak i u amfiteatralnim dolcima srednje Klekovače, bez obzira na njihovu visinu i težu pristupačnost. |
Srednja Klekovača
|
Mamut stijena na planini Klekovači tako je nazvana zbog svog karakterističnog izgleda koji podsjeća na prapovijesnu životinju mamuta, s prepoznatljivom surlom.
Mamut stijena
Pogled s Velike prema srednjoj i Maloj Klekovači
|
Mammut 150 Peaks Project - Bosnian Mountain Klekovaca
Autor: alem jaganjac Izvorni opis videa: Bosnian Mammut Team (aka Osjecenica Mammut Team), in Bosnian mountain Klekovaca, November 2011, celebrate Mammut 150 anniversary. Biggest Peak Project in History. Grebenom od Male Klekovače 1761m do Velike Klekovače 1962m
Datum objave: 10.6.2020. Autor: Zoran Pjanic Opis. 7.6.2020. Gorsko Oko ep. 8 - Velika i Mala Klekovača
Autor: Amar Alagić Adventures Datum objave: 13.4.2020. Opis. Klekovača je planina (ili šumovita visoravan) u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, jugoistočno od Bihaća. Klekovača je najviša planina ovog dijela BiH, sa najvišim vrhom Velika Klekovača (1962 m). Okružuju je Srnetica (1375 m), Grmeč (1604 m), Osječenica (1791 m), Lunjevača (1706 m) i Crna Gora, (1650 m). U sjeverozapadnom dijelu planine, prema planini Osječenici, nalazi se se sedlo (prevoj) Oštrelj na 1 033 m nadmorske visine. Preko Oštrelja vodi put Bosanski Petrovac-Drvar-Knin. Nedaleko od vrha Velika Klekovača nalazi se Lomska prašuma. Na Klekovaču se može penjati s više strana, a postoji i alternativa između Male (1761m) i Velike (1962 m) Klekovače. Visoka i gusta četinarska šuma raste do nadmorske visine od oko 1500 m, a potom prelazi u rjeđu bukovu šumu. Sam vrh Klekovače obrastao je klekom, niskim rastinjem, pa se pretpostavlja da je po njemu planina i dobila ime. Na Klekovači se može pronaći i rijetka alpska biljka runolist (Leontopodium alpinum). Rijetka ljekovita biljka žuta lincura pretjeranim branjem gotovo je iskorijenjena. |
|
Planinarenje od Male na Veliku Klekovaču
Autor: Trapara Izvorni opis videa: Posle uspinjanja na M. Klekovaču pešači se i na V. Klekovaču (video V. Klekovača) ukupna dužina 26 km |
Mala Klekovača
ISTOČNI DIJELOVI KLEKOVAČE
Pogled s Male Klekovače u smjeru istoka
Istočni Drvar
|
Nakon rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.), na istočnim dijelovima nekadašnje drvarske općine koji su Daytonskim sporazumom pripali entitetu Republika Srpska, na području planina Klekovače, Srnetice, Crne gore i Bobije, osnovana je nova općina Istočni Drvar, površine 75,30 km2. Istočni Drvar je jedna od najmlađih, stanovništvom najmalobrojnijih, ali i najnerazvijenijih bosanskohercegovačkih općina.
Istočni Drvar je rijetko naseljeno područje (samo 1 stanovnik na km2), smješteno između naselja Drinić na sjeverozapadu, Ribnik na istoku i Drvar na jugu. Graniči se s općinama Drvar, Ribnik i Petrovac i dotiče granicu općine Glamoč. To je planinski teren, na 900-1400 m n.v., pokriven gustim šumama, uglavnom crnogoricom. Toj novoj općini danas pripadaju tri mala naselja sa 79 stanovnika (2013. hodine; 78 ih se izjasnilo kao Srbi, 98,73%), koja su prema popisu 1991. imala samo 67 stanovnika. To su: Potoci, Srnetica i Uvala. Navedena naseljena mjesta su do potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma bila u sastavu općine Drvar koja je ušla u sastav Federacije BiH. Administrativne funkcije se obavljaju u naseljenom mjestu Potoci, gdje je i sjedište općine. Općina se prvobitno zvala Srpski Drvar. No, naziv Srpski Drvar je odlukom Ustavnog suda BiH proglašen neustavnim i diskriminatorskim prema građanima koji nisu srpske nacionalnosti, pa je općini odlukom Narodne skupštine Republike Srpske promijenjeno ime u Istočni Drvar. U to prvo poslijeratno vrijeme srpski stanovnici koji su ostali su tom istočnom dijelu nekadašnje općine Drvar su se samoorganizirali a RS nije poduzimala nikakve aktivnosti na integraciji općine u upravni sustav koji se uspostavljao. Do 1999. godine nije bilo općinske uprave, niti su bili nazočne institucije RS-a (npr. Policija). Odluke su donašane. Sada u Potocima postoji mala policijska postaja s policajcem i načelnikom. Nosioci razvoja na području Istočnog Drvara su šumarstvo i drvoprerađivačka industrija. Na teritoriju općine nalazi se određen broj pilana, gdje je zaposlen najveći broj stanovnika ove, kao i određen broj susjednih općina. Stanovništvo se pored ovoga u manjoj mjeri bavi poljoprivredom i stočarstvom. Cestovna infrastruktura u općini je u vrlo lošem stanju, i sama općina Istočni Drvar nije povezana asfaltnim putem s drugim općinama. Ceste koje presijecaju teritorij ove općine uglavnom su makadamske, šumske, kategorizirane i nekategorizirane ceste, koje uglavnom služe za ekspoataciju šumske drvne mase. IZVOR Istočni Drvar. Wikipedija (sr) Vode
Kako na području općine nema tekuće vode izgrađen je vodovod Srnetica – Potoci u dužini od 1 km i tako je dovedena pitka voda, Također je izvršena sanacija postojećih izvorišta, a programom je planirano da se osiguraju veće rezerve vode izgradnjom cisterni s većim kapacitetima za čuvanje vode koja bi se koristila u sušnom periodu. Prirodna baština Na području općina Petrovac i Istočni Drvar nalazi se zaštićeno prirodno dobro Republike Srpske, prašuma Lom, koja predstavlja zaštićeni strogi prirodni rezervat u Republici Srpskoj. Iskorištavanje šuma Ovo je šumom bogato područje. Površina šuma i šumskog zemljišta je 7.943 ha, s učešćem visokih šuma s prirodnom obnovom 86%, šumskih kultura 4% i goleti podesnih za pošumljavanje 9%, i goleti nepodesnih za pošumljavanje 1%. Ovo šumsko privredno područje je izuzetno bogato kvalitetnim šumama crnogorice (preko 70% područja) i po zalihama i prirastu po 1 ha znatno je iznad prosjeka. Na teritoriju općine, kao jedna od organizacijskih jedinica Šuma Srpske, posluje šumsko gazdinstvo "Klekovača-Potoci", koje upravlja i gazduje sa šumama i šumskim zemljištem na šumskoprivrednom području ove općine. Poduzeće je osnovano 1993. godine kao Šumsko gazdinstvo "Klekovača", od kada djeluje u sastavu Šuma Srpske. Djelatnost iskorištavanja šuma je izuzeta iz Šumskog gazdinstva. Jedina industrija u općini je drvna industrija. Okolne crnogorične šume obrađuju se u naselju Potoci, gdje radi nekoliko malih pilana. Primarno obrađeni proizvodi se odvoze šumskim cestama prema Drvaru ili Banja Luci. U godinama nakon rata u BiH, krčenje šuma odvijalo se bez državne kontrole i velike količine drva krijumčarene su u Federaciju preko entitetske linije. Naselja U općini se nalaze tri naselja s ukupno 79 stanovnika: Potoci, Srnetica, Uvala, dok naselja Gornja Uvala, Dražići, Resanovača i Škrbići nemaju status naseljenih mjesta, već se vode kao dijelovi naseljenog mjesta Uvala. U općini nema niti jedne škole. |
TOURIST CENTER KLEKOVAČA - 3D Animation
Proizvodnja: studiohrg Istočni Drvar, općina sa 79 stanovnika
Proizvodnja: Al Jazeera Balkans; Datum objavljivanja: 25.11.2016. Izvorni opis: Kao najmanja općina u Bosni i Hercegovini, Istočni Drvar često je na udaru političkih krugova koji smatraju da mu treba oduzeti status općine. Vlast se tome žestoko protivi. Objašnjava da je ta lokalna zajednica ekonomski neovisna i samoodrživa. Riječ je o dijelu prijeratne općine Drvar, koja je nakon rata podijeljena između dva bh. entiteta. Na dijelu koji je pripao RS-u, ustrojena je općina Istočni Drvar. Općina s najmanje stanovnika Od 143 općine u BiH, prema popisu stanovnika 2013. godine, najmanje stanovnika živi u Općini Istočni Drvar, njih samo 79! PROČITAJ VIŠE Kritičko-satirički članak o općini Istočni Drvar http://www.6yka.com/novosti/boris-dezulovic-utopija-istocni-drvar |
Potoci |
KOORDINATE: 44.3928, 16.6208; NADMORSKA VISINA: 971 m; BROJ STANOVNIKA: 66 (2013.): WIKIPEDIJA: Potoci (Istočni Drvar)
|
|
Potoci su naseljeno mjesto u općini Istočni Drvar i sjedište te općine. Naselje se nalazi na planini Klekovači,
Nastalo je još krajem 19. i početkom 20. stoljeća kao radničko i željezničko čvorište. Njegov nastanak vezan je za početak eksploatacije šumskog bogatstva koju je u to vrijeme započela Austro-Ugarska vlast. Nekada je brojalo preko 600 stanovnika, i bilo je to mjesto s uređenom infrastrukturom, školom, poštom, ambulantom, vodovodnom mrežom, prodavaonicama, kino-salom, i dr. Potoci su rodno mjesto dr. Anice Nazor, voditeljice Staroslavenskog instituta u Zagrebu i članice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. U Drugom svjetskom ratu, u operaciji "Konjićev skok" (njem. Rösselsprung) 26.5.1944. njemački padobranci pokušali su zarobiti Tita u njegovom sjedištu u Drvaru. Međutim, pravodobno se povukao u Potoke i uspio pobjeći SS trupama. Kasnije su savezničke vojne misije također stigle u Potoke, gdje je u selu nekoliko dana bilo sjedište jugoslavenskih partizana. Tijekom operacije Maestral, i nakon zauzimanja Drvara, pripadnici jedinice "Pume" (HV) su u rujnu/septembru 1995. ubile šest starijih Srba iz naselja Potoci (Rada Marčeta, Danica Marčeta, Ana Marčeta, Jovana Marčeta, Stevo Damjanović i Blažo Đaković; IZVOR: Politika.rs, 20.10.2009.). Većina naselja je obnovljena nakon rata u BIH (1992.-1995.) i trenutno se sastoji od oko 15-ak zgrada. U Potocima se nalaze općinske institucije, pošta i dom zdravlja. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 82 (1948.); 120 (1953.); 298 (1961.); 60 (1971.); 60 (1981.); 27 (1991.); 66 (2013.). 
Postaja Potoci na nekadašnjoj Štajnbajsovoj pruzi
Potoci
Autor: Mazbln, Wikipedija |
Anica Nazor Potoci, općina Drvar, 2.2.1935.), hrvatska filologinja, paleoslavistica, paleokroatistica i akademkinja. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1959., a doktorirala 1965. Radila je u Staroslavenskom institutu u Zagrebu (od 1962.) gdje je bila ravnateljica (od 1967. do 1978. ) i (od 1986. do 2005). Jedna je od najznačajnijih istraživačica hrvatskoga glagoljaštva i najbolja poznavateljica glagoljske tiskane knjige. Bavi se proučavanjem hrvatskoglagoljskih rukopisa i tiskanih knjiga. Redovita je članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1992. Sudjelovala je u priređivanju većine faksimilnih izdanja najvažnijih hrvatskoglagoljskih knjiga (Hrvojev misal, 1973; Drugi novljanski brevijar, 1977, i dr,); djelo "Ja slovo znajući govorim..." : knjiga je o hrvatskoj glagoljici (Erasmus naklada, Zagreb 2008.). |
Srnetica |
KOORDINATE 44.453056,16.597778; NADMORSKA VISINA 1019 m; BROJ STANOVNIKA 5 (2013.); WIKIPEDIJA Srnetica
|
|
Naselje Srnetica nalazi se na oko 1000 metara nadmorske visine, u uvali između planina Srnetice i Klekovače, na sjevernom dijelu općine Istočni Drvar, oko 12 kilometara od njezina središta, naselja Potoci.
Kao jedna od radničkih kolonija "Šipada", počela se graditi pred sam početak Prvog svjetskog rata u vrijeme austrougarske uprave. Tada se počela graditi željeznička pruga kako bi se olakšao odvoz drvne građe, koja je tada masovno eksploatirana na ovome području. Bila je to uskotračna pruga koju su mnogi često poistovjećivali s prugom kojom je išao sada već legendarni "Ćiro". Tu međutim, postoji velika razlika. Bila je to pruga čiji je razmak između šina bio 78 cm, dok je popularni "Ćira" imao razmak od 66 cm. Iako je početkom 20. stoljeća Oštrelj (iznad Bosanskog Petrovca) bio centar Šipadovih željeznica, istinsko željezničko raskrižje bila je Srnetica. Od prvih pa sve do kraja 1970-ih, kroz ovo mjesto je prolazilo, i to svakodnevno, više desetaka putničkih odnosno teretnih vagona. Jedan krak je išao do Prijedora, drugi do Jajca, a oba su kraka bila duga 107 km. Srnetica je tada bila najveći željeznički čvor na uskotračnoj pruzi u jugoistočnoj Europi. Srnetica je imala sve karakteristike manjeg gradića (varoši), s razvijenom infrastrukturom i velikim brojem objekata. Tu je djelovala osnovna škola koju je pohađalo pedesetak učenika, djeca šumskih radnika i željezničara. Pored velikog broja individualnih i kolektivnih objekata za stanovanje, imala je i prodavaonicu, restoran, ambulantu u kojoj je bila otvorena apoteka, mjesnu kancelariju, poštu, kino dvoranu, u kojoj su se uglavnom prikazivali nijemi filmovi. U Srnetici je bila sagrađena i pravoslavna crkva Svetog Đorđa. U Srnetici je društveni život bio u velikoj mjeri razvijeniji nego u okolnim naseljima. Stanovništvu su bili osigurani svi uvjeti za život, a u samo naselju redovno su se održavale kulturne, sportske i razne druge manifestacije. Srnetičko kino je redovito prikazivalo filmove, tako da su filmovi koji su gledani u Sarajevu odmah narednoga dan puštani i u Srnetici. Srnetica je imala ambulantu s tri ljiečnika, i apotekom, za koju kažu da takve nije bilo ni u Beogradu. Sportske aktivnosti su se održavale u sklopu sportskog društva, gdje se posebno isticao nogometni klub. Naselje je imalo i svoj korzo (šetnicu). Svaku večer bi, u pravcu Kozila i nazad, šetala mladost Srnetice. Bilo je i igranki ("plesnjaka") i brojnih drugih susreta mladih. Ovdje je gramofon došao 1930-ih godina. Glazbu je s prozora svoje kuće, puštao šef ložionice u mjestu i jedini koji je u Srnetici imao vergl (mehanička glazbena sprava koja, kada se pokreće rukom, proizvodi određeni broj melodija). Tada je Srnetica administrativno pripadala općini Ključ. Iako danas gotovo bez stanovnika, do 1976. godine je bila naselje sa 2.500 stanovnika i 3.000 radnika. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, naseljeno mjesto Srnetica imalo je samo jednog stanovnika. Nakon ukidanja pruge 1976. godine stanovništvo se masovno iselilo iz ovog naselja, a samo naselje je ostalo napušteno i prepušteno zubu vremena. Posljednji stanovnik Srnetice bio je Blažo Đaković, koji je ubijen tjekom operacije Maestral. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 487 (1971.); 11 (1981.); 1 (1991.); 5 (2013.). |
ZANIMLJIVOSTI Srnetica je nekada bila najveći željeznički čvor na uskotračnoj pruzi u jugoistočnoj Europi, Brdo koje se diže nad sjeveroistočnog ruba naselja Srnetice, visine vrha 1124 m, zove se Ložioničko brdo! 
Otvaranje pruge Jajce-Srnetica 1916. godine
Pruga uskog kolosijeka Srnetica – Jajce puštena je u promet 10.1.1916. godine, a ukinuta, etapno: Srnetica – Šipovo 1.6.1969., Šipovo – Jajce 1.4.1970. godine. PROČITAJ VIŠE
Željko Derajić, Srnetica izgubljeni grad u srcu planine Klekovače. Nezavisne novine, 30.5.2009. |
Uvala |
KOORDINATE 44.39607, 16.64231; NADMORSKA VISINA 1014 m; BROJ STANOVNIKA 13 (2013.): WIKIPEDIJA Uvala
|
Uvala je jedno od tri naseljena mjesta općine Istočni Drvar, a nalazi se u istočnom dijelu općine. Naselja Gornja Uvala, Dražići, Resanovača i Škrbići, nemaju status naseljenih mjesta, već se Uredbom o naseljenim mjestima koja čine područje jedinice lokalne samouprave Republike Srpske, vode kao dijelovi naseljenog mjesta Uvala.
U selu Uvala nalazi se jedini vjerski objekat na teritoriju Istočnog Drvara: hram Svete Marije Magdaline ravnoapostolne, koji je posvećen 4.8.2016. godine, a pripada Episkopiji bihaćko-petrovačkoj.
Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 131 stanovnika (1948. godine); 166 (953.); 169 (1961.); 105 (1971.); 74 (1981.); 33 (1991.); 5 prema bosanskoj Wikipediji, a 13 prema srpskoj (2013.)
U selu Uvala nalazi se jedini vjerski objekat na teritoriju Istočnog Drvara: hram Svete Marije Magdaline ravnoapostolne, koji je posvećen 4.8.2016. godine, a pripada Episkopiji bihaćko-petrovačkoj.
Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 131 stanovnika (1948. godine); 166 (953.); 169 (1961.); 105 (1971.); 74 (1981.); 33 (1991.); 5 prema bosanskoj Wikipediji, a 13 prema srpskoj (2013.)
AKTIVNOSTI
Biciklizam
|
MTB: Crna kraljica - Grad Jelene Tomašević
Autor: Zoran Gajic - Offroad Gastro Cyclist Datum objave: 9.8.2022. Opis. Biciklom na Crnu kraljicu, grad posljednje bosanske kraljice Jelene Tomašević. 125km, 6. i 7. avgust 2022. godine, moje prvo bikepacking putovanje, najljepše do sada, istinska mala solo avantura. Krenuo sam sa Mliništa na putu Mrkonjić-Glamoč, pa tragom uskotračne pruge 68km po planinskom vijencu punom mračne crnogorice, preko Potoka, pa do pola do vrha Klekovače, pa lutanje i odustajanje od vrha zbog nadolazećeg nevremena. Dugački spust u Drvar, gdje sam i proveo noć. Sutra ujutro polazak na ruine Visuć-grada Crna Kraljica, po legendi posljednje bosansko prebavalište kraljice Jelene Tomašević. Sjajno druženje sa taksistom Desimirom! Hvala što me pratite :) |
BORAVAK U PLANINI
Smještaj
Planinarski objekti
|
Planinarski dom “Mala Klekovača”
Objektom upravlja PD "13 runolista" iz Drvara. Nalazi se na 1590 m nadmorske visine, 200 m pod cestom koja vodi do vrha Velike Klekovače, u blizini (istočno) od tzv.”Krivine”. Uz dom se nalazi cisterna s vodom, dostupna samo kada je dom otvoren. Na livadi pored objekta moguće je postavljanje šatora. Otvoren je na upit. KONTAKT (2018.): Kontakt: Nataša Vekić +387 65 635479 Ljubomir Glušica +387 65 716787 |
Planinarski dom "Mala Klekovača", na Klekovači
|
Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Klekovače
|
Ostali smještajni objekti
|
IZVORI I LITERATURA
BRUJIĆ, J., TRAVAR, J.: Sjemenska sastojina „Vršak Uvala“ [Elaborat]. Šumarski fakultet, Banja Luka, 2000: str. 84
BUCALO, Vojin, BRUJIĆ, Jugoslav, TRAVAR, Jovan, MILANOVIĆ, Đorđije: Pregled flore prašumskog rezervata Lom. Glasnik Šumarskog fakulteta 2007, br. 95, str. 35-48 (PDF)
BUCALO, Vojin, BRUJIĆ, Jugoslav, TRAVAR, Jovan, MILANOVIĆ, Đorđije: Flora prašumskog rezervata Lom. 2008. Univerzitet u Banjoj Luci, Šumarski fakultet. Banja Luka, 2008. (PDF)
DUKIĆ, Vojislav; MAUNAGA Zoran.: Stanje prašuma Lom i Janj u drugoj polovini XX vijeka. U: Zbornik radova Naučne konferencije “Gazdovanje šumskim ekosistemima nacionalnih parkova i drugih zaštićenih područja”, Jahorina-NP Sutjeska, 05-08. jul 2006. Univerzitet u Banjoj Luci, Šumarski fakultet, str. 561–568.
FIALA, Franjo: Osječenica i Klekovača planina kod Petrovca. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 4(4). Sarajevo, 1892. (HTML)
MILANOVIĆ, Đorđije; BRUJIĆ, Jugoslav; STUPAR, Vladimir; TRAVAR, Jovan; BUCALO, Vojin; CVJETIĆANIN, Rade: Vaskularna flora planine Klekovače u Bosni i Hercegovini [Vascular flora of Mt Klekovača in Bosnia and Herzegovina]. Glasnik Šumarskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci. Banja Luka, 2015. (PDF)
STUPAR, Vladimir; BRUJIĆ, Jugoslav; MILANOVIĆ, Đorđije; CVJETIĆANIN, Rade: Association of beech, fir and spruce in Klekovača Mt. – management effects on its form and composition. U: First serbian forestry congress - Congress proceedings. University. 2010. (PDF)
BUCALO, Vojin, BRUJIĆ, Jugoslav, TRAVAR, Jovan, MILANOVIĆ, Đorđije: Pregled flore prašumskog rezervata Lom. Glasnik Šumarskog fakulteta 2007, br. 95, str. 35-48 (PDF)
- Sažetak; Prašumski rezervat "Lom" je jedan od tri objekta zaštićene prirode ovog ranga u Bosni i Hercegovini i najočuvaniji predio šume bukve, jele i smrče ass. Piceo-Abieti-Fagetum u širem okruženju. Dosadašnja istraživanja flore rezervata bila su djelimična, u okviru šire formulisanih tema. Istraživanjem u toku 2005. i 2006. godine, na površini od 298 ha, ustanovljeno je 81 vrsta gljiva, 6 vrsta lišajeva, 50 vrsta mahovina, 17 vrsta paprati i 233 vrste cvjetnice.
BUCALO, Vojin, BRUJIĆ, Jugoslav, TRAVAR, Jovan, MILANOVIĆ, Đorđije: Flora prašumskog rezervata Lom. 2008. Univerzitet u Banjoj Luci, Šumarski fakultet. Banja Luka, 2008. (PDF)
- Sažetak: U toku ovih istraživanja u Prašumskom rezervatu Lom, na nevelikoj površini od 298 hektara i u visinskom rasponu od oko 300 m, nađene su 463 vrste iz carstava Fungi (gljive), sa lišajevima, i Plantae (biljke), a koje su sistematizovane u 5 odjeljaka i 9 razreda. Ustanovljeni broj taksona je značajan, obzirom na površinu objekta istraživanja i imajući u vidu da je specijski biodiverzitet prašumskih rezervata po pravilu mnogo skromniji nego u antropogeno izmijenjenim ekosistema. Ali, kod ovakvih, očuvanih i rijetkih, ekosistema mnogo je važnija izvornost florističkog sastava nego broj vrsta. U ukupnom broju vrsta su 74 gljive, 37 lišajeva, 96 mahovina i 256 vaskularnih biljaka. Među vaskularnim biljkama su 17 paprati i 239 cvjetnica. U ukupnom broju cvjetnica (Spermatophyta) su: 2 golosjemenjače, 190 dikotiledona i 47 monokotila.
DUKIĆ, Vojislav; MAUNAGA Zoran.: Stanje prašuma Lom i Janj u drugoj polovini XX vijeka. U: Zbornik radova Naučne konferencije “Gazdovanje šumskim ekosistemima nacionalnih parkova i drugih zaštićenih područja”, Jahorina-NP Sutjeska, 05-08. jul 2006. Univerzitet u Banjoj Luci, Šumarski fakultet, str. 561–568.
FIALA, Franjo: Osječenica i Klekovača planina kod Petrovca. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 4(4). Sarajevo, 1892. (HTML)
MILANOVIĆ, Đorđije; BRUJIĆ, Jugoslav; STUPAR, Vladimir; TRAVAR, Jovan; BUCALO, Vojin; CVJETIĆANIN, Rade: Vaskularna flora planine Klekovače u Bosni i Hercegovini [Vascular flora of Mt Klekovača in Bosnia and Herzegovina]. Glasnik Šumarskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci. Banja Luka, 2015. (PDF)
- Sažetak: U radu je sistematski prikazana flora planine Klekovača u zapadnoj Bosni i Hercegovini na osnovu objedinjenih višegodišnjih istraživanja autora i dostupne te kritički obrađene literaturne građe. Osim prikupljanjai obrade ovih podataka važan dio metodologije istraživanja sastojao se u rekonstrukciji putevasvih botaničara i fitocenologa, koji su od kraja 19. vijeka istraživali ovu planinu i ostavili pisanu dokumentaciju.Na ukupno 174 lokaliteta, na kojima je bilježena flora i sakupljen obilan herbarski materijal,utvrđeno je da vaskularna flora planine Klekovače na prikazanom obuhvatu broji 812 taksonado nivoa podvrste, svrstanih u 97 familija. Od ukupnog broja taksona 503 je bilo od ranije poznato izliterature, od čega 21 nije potvrđeno, dok je 309 prvi put registrovano za područje Klekovače. Vrsta Glyceria striata (Lam.) Hitchc. navodi se kao nova pridošlica u flori Bosne i Hercegovine, dok je za vrstu Monarda didyma L. prvi put registrovano da se subspontano širi na teritoriji Balkanskog poluostrva. Zasvaki zabilježeni takson navedeni su svi lokaliteti sa koordinatama. Posebna pažnja posvećena je problematicitaksonomije nekih kompleksnih rodova (Aconitum, Campanula, Eleocharis, Festuca, Heliospermai Potentilla), kao i najznačajnijim rijetkim i ugroženim biljnim vrstama.
STUPAR, Vladimir; BRUJIĆ, Jugoslav; MILANOVIĆ, Đorđije; CVJETIĆANIN, Rade: Association of beech, fir and spruce in Klekovača Mt. – management effects on its form and composition. U: First serbian forestry congress - Congress proceedings. University. 2010. (PDF)
- Abstract: The paper shows the variants of the association of beech, fir and spruce in the area of the Klekovača Mt. in the northwestern Bosnia. Variants of this association are compared against the floristic composition and physiognomy, with each other, as well as with original virgin forest association of beech, fir and spruce of the Forest reserve “Lom” that lies in the area of research. Forests are situated in the similar ecological conditions, yet there are large differences in the proportion of the edifiers, as well as floristic composition and vertical form of those forests. Retrospective view on the influence of the management measures on those changes was given.
