Zaštita prirodne baštine
Morfološke, klimatske, biološke i druge karakteristike, jednako kao i turizam te ekološke potrebe bili su glavni razlozi za zaštitu pojedinih područja Dinarskog gorja, i zadivljujuće je koliko se ta područja razlikuju jedno od drugoga - što govori o njegovom izuzetnom bogatstvu i atraktivnosti.
Međutim, programi zaštite prirode u ovim krajevima, usprkos namjerama, često nailaze na otpore: objektivne (nedostatak materijalnih sredstva) i subjektivne (lobiji - od političkih, na svim razinama, lovačkih, gospodarskih; kulturološki razlozi - npr. nemaran odnos prema otpadu; sociološki uzroci - otpor lokalnog stanovništva, kako zbog tradicije, tako i iz straha da bi novi prostorni režim ugrozio radno-gospodarske aktivnosti na njihovu području i time pogoršao kvalitetu njihova života).
Čest je slučaj da su mnoga područja ostala očuvana isključivo jer je prethodno, zbog nedovoljne razvijenosti, došlo do depopulacije toga prostora.
U svim državama postoje određeni oblici zaštite prostora. Sljedi pregled najznačajnijh zaštićenih područja.
Međutim, programi zaštite prirode u ovim krajevima, usprkos namjerama, često nailaze na otpore: objektivne (nedostatak materijalnih sredstva) i subjektivne (lobiji - od političkih, na svim razinama, lovačkih, gospodarskih; kulturološki razlozi - npr. nemaran odnos prema otpadu; sociološki uzroci - otpor lokalnog stanovništva, kako zbog tradicije, tako i iz straha da bi novi prostorni režim ugrozio radno-gospodarske aktivnosti na njihovu području i time pogoršao kvalitetu njihova života).
Čest je slučaj da su mnoga područja ostala očuvana isključivo jer je prethodno, zbog nedovoljne razvijenosti, došlo do depopulacije toga prostora.
U svim državama postoje određeni oblici zaštite prostora. Sljedi pregled najznačajnijh zaštićenih područja.
Zaštita prirode
|
Prema podacima EROSTAT-a za 2019. godinu čak 2 od 5 regija EU (na razini NUTS-a 3; Nacionalna klasifikacija prostornih jedinica za statistiku) s najvećim postotkom zaštićenih šuma i polu-prirodnih područja iz programa Natura 2000 u odnosu na površinu regije, nalaze se u dinarskom području! To su Primorsko-goranska županija u Hrvatskoj (sa 63,7% područja regije na 1. mjestu u EU) i Primorsko-notranjska (49,4%; na 4. mjestu u EU) u Sloveniji.
Na razini 3 NUTS -a (Nacionalna klasifikacija prostornih jedinica za statistiku), tri regije EU s daleko najvećim zaštićenim područjima Natura 2000 u 2019. bili su Lappi u Finskoj i švedske regije Norrbottens län i Västerbottens län; zaštićena područja u sve tri regije bila su uglavnom šumska i poluprirodna područja, ali su također imala prilično velika močvarna područja i vodna tijela. Međutim, niti jedna od ove tri regije nije bila uključena u 20 regija s najvećim udjelom područja označenim kao područja Natura 2000. Među 1151 regijom za koju su dostupni podaci, bilo je 19 u kojima je zaštićeno više od polovice ukupnog područja. Taj je udio dosegao 72,0 % u Primorsko-goranskoj županiji (Hrvatska) i 73,5 % u Tulcei (Rumunjska): u bivšoj su većini zaštićena područja bila šumska i poluprirodna područja; u potonjem su močvarna područja bila posebno velika, uz relativno velika zaštićena poljoprivredna područja, kao i šumska i poluprirodna područja.
|
Prema podacima EROSTAT-a za 2019. godinu (na razini NUTS-a 3) čak 7 od 20 regija EU (od toga broja njih je čak 4 među prvih 5 regija) s najvećim postotkom svih zaštićenih područja iz programa Natura 2000 u odnosu na površinu regije, nalaze se u dinarskom području! To su Primorsko-goranska (2. mjesto u EU), Ličko-senjska (5.) i Dubrovačko-neretvanska županija u Hrvatskoj (72%) te Obalno-kraška (3.), Primorsko-notranjska (4.), Jugovzhodna Slovenija i Goriška (to je prijelazno dinarsko-predalpsko područje) u Sloveniji.
|
Povijesni pregled
19. stoljeće
Još za vrijeme Knjaževine Crne Gore, 1886. godine ova je država imala prvi Zakonik o očuvanju šuma, a od 1904. i službeni koji je imao čak 55 točaka. Zahvaljujući njemu, ali i onima koji su ga dosljedno primjenjivali dugi niz godina, dobar dio šumskog fonda ostao je i do danas sačuvan.
Pregled nacionalnih parkova u Dinarskom gorju
Risnjak
HRVATSKA
|
Smješten je u zaleđu grada Rijeke i Kvarnerskog priobalja, na sjeverozapadnom dijelu Gorskog kotara.
Temeljni fenomen Parka su šuma i hidrogeološki spomenik prirode - izvor Kupe. Postoji više od desetak različitih šumskih zajednica (šume pokrivaju 98% površine parka) i tridesetak ostalih tipova biljnih zajednica. Park karakteriziraju različite krške pojave i oblici pa se ispod bujne vegetacije kriju jame, ponikve, škrape. Bujna vegetacija i velika geomorfološke raščlanjenosti pružaju utočište velikom broju životinjskih vrsta, posebno ptica. Ovdje su svoje stanište našle i tri velike zvijeri: ris po kojem je Risnjak i dobio ime, vuk i smeđi medvjed. SLUŽBENA STRANICA: Nacionalni park Risnjak
|
 Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Risnjak
|
Plitvička jezera
HRVATSKA
|
Nacionalni park Plitvička jezera najstariji je hrvatski nacionalni park, jedinstveni krški fenomen koji se smjestio između Male Kapele i Ličke Plješivice (Pješevice). Poznat je po veličanstvenim sedrenim slapištima koja stvaraju bistra jezera u stalnom biodinamičkom procesu stvaranja i rasta sedre. Kao posljedica tog procesa nastao je niz od 16 stepenasto poredanih većih jezera i nekoliko manjih, koja su najslikovitiji dio ovog Parka.
Šumska područja zautimaju više od dvije trećine Parka. Posebno se izdvaja prašuma Čorkova uvala, u sjeverozapadnom dijelu Parka, na nadmorskoj visini 860 do 1028 m, u zoni bukovo-jelovih šuma. U Parku je registrirano čak 1267 različitih biljnih vrsta od čega čak 50 vrsta orhideja, 321 vrsta leptira, 157 vrsta ptica, 20 vrsta šišmiša… U bogatoj fauni posebno mjesto zauzimaju najveće europske zvijeri: smeđi medvjed, vuk i ris. Zbog jedinstvenosti, prirodne ljepote i vrijednosti nacionalnog parka UNESCO je Plitvička jezera 1979. godine uvrstio na Listu svjetske prirodne baštine. Najljepši i prvi proglašeni park. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Plitvička jezera
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Plitvička jezera
Nekadašnji logotip Nac. parka
|
Sjeverni Velebit
HRVATSKA
|
Sjeverni Velebit je zbog bogate raznolikosti krških oblika, živoga svijeta i krajobraza na malom prostoru proglašen nacionalnim parkom.
Ovdje već otprije postoje čak četiri područja s posebnom zaštitom - strogi rezervat "Hajdučki i Rožanski kukovi", botanički rezervat "Visibaba", nalazište biljnog endema hrvatske sibireje, i botanički rezervat Zavižan-Balinovac-Zavižanska kosa, unutar kojeg se nalazi i Spomenik parkovne arhitekture Velebitski botanički vrt. Dio je Međunarodnog rezervata biosfere. Velike i očuvane šume pogodno su stanište za velike zvijeri - medvjeda, vuka i risa. Njihova prisutnost na istom prostoru znak je očuvanosti ekosustava. Čovjek je uvelike utjecao na izgled krajobraza Sjevernog Velebita. Stvaranjem novih staništa - pašnjaka, lokava i suhozidova - čovjek je omogućio život brojnim biljnim i životinjskim vrstama te time obogatio njegovu biološku raznolikost. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Sjeverni Velebit
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit
Nekadašnji logotip Nac. parka
|
Paklenica
HRVATSKA
|
Nacionalni park Paklenica obuhvaća područje bujičnih tokova velike i Male Paklenice, kanjone okomito urezane u južne padine Velebita te šire okolno područje. Na relativno malom području nalazi se veliko bogatstvo geomorfoloških oblika, raznolik biljni i životinjski svijet, atraktivni krajobrazi i netaknuta priroda.
Na području Parka nalazi se oko 90 speleoloških objekata, među kojima se veličinom i bogatstvom podzemnih ukrasa ističu špilja Manita peć i jama Vodarica. Šume pokrivaju dvije trećine površine Parka i odlikuju se bogatstvom biljnih zajednica. U ovom zaštićenom području postoji oko 150km pješačkih staza i puteva, a ujedno se smatra najznačajnijim hrvatskim penjačkim centrom, s preko 360 opremljenih i uređenih smjerova, od kojih je najpoznatiji Anića kuk (visina stijene 400m). SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Paklenica
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit
Nekadašnji logotip Nac. parka
|
Una
BOSNA I HERCEGOVINA
|
Nacionalni park Una osnovan je u svibnu/maju 2008. godine. Prostire se dolinom gornjeg toka rijeke Une, kao i dolinom rijeke Unac, desne pritoke Une sve do rječice Krke na zapadu. Ovo područje predstavlja jedinstvenu prirodnu cjelinu,,vrlo vrijednu za očuvanje ukupne krajobrazne i biološke raznolikosti,a posebno zbog: položaja na granici tri klimatska područja, krških oblika i hidrografije, koji su zajedno sa slivom Korane i Krke jedinstveni u europskim razmjerima, reljefnih oblika koji su stvorili jedan od rijetkih prirodnih puteva prema Jadranskom moru, mozaičnosti staništa, velike raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta, te prisutnosti reliktnih i endemskih vrsta.
Ovaj prostor je i u kulturno-povijesnom smislu područje koje obiluje bogatim naslijeđem arheoloških nalazišta i povijesnih spomenika,a poseban položaj tog prostora na tranzitnom pravcu prema moru doveo ga je u prošlosti pod utjecaje mnogih kultura,od kuda potječu bogata arheološka nalazišta, ostaci srednjovjekovnih utvrda i sakralnih objekata različitih vjera i kultura. Područje Nacionalnog parka se nalazi na krajnjem zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na području općine Bihać i pripada Unsko-koranskoj zaravni, a obuhvata dolinske dijelove rijeke Une i Unca i orografske padine Plješivice i Grmeča, odnosno Osječenice. Posebnost za rijeku Unu je izrazita dužina njenog «sedrotvornog» toka, s cijelim nizom pratećih fenomena (sedrenih spilja, sedrenih otoka, barijera i slapova), te s iznimnim oblicima kotlina (Martin Brod, Kulen Vakuf, Klisa, Lohovo) i klisura kanjonskog tipa,uzvodno i nizvodno od Martin Broda te nizvodno od Štrbačkog buka. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Una
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Una
Nacionalni park Una
BROŠURA 
Una - izvor života
BROŠURA |
Sutjeska
BOSNA I HERCEGOVINA
|
Nacionalni park Sutjeska je najstariji i najveći nacionalni park u BiH koji je po svojim prirodnim vrijednostima i ljepotama biser Bosne i Hercegovine. Obuhvata područje Sutjeske sa strogim prirodnim rezervatom Perućica, dijelove planina Maglić (2386 m- najviši vrh u BiH), Volujaka, Vučeva i Zelengore. Zahvaljujući izvanrednim prirodnim vrijednostima i njihovoj očuvanosti NP Sutjeska je od 2000. godine uvršten u II kategoriju IUCN-a (Odjel UN-a za zaštitu prirode i prirodnih dobara).
NP Sutjeska je najraznovrsniji kompleks ekosistema na prostoru BiH i jedan od najraznovrsnijih na prostorima jugoistočne Evrope. Cijelo područje Parka odlikuje izuzetna ljepota i raznolikost oblika pejzaža - od pitomih dolina, gustih šumskih kompleksa, planinskih pašnjaka do visokih planinskih masiva. Na Zelengori se nalazi osam glečerskih jezera „gorskih očiju“, a ono što također karakteriše ovo područje su duboki kanjoni Sutjeske, Hrčavke i Jabučnice, bistrih planinskih rijeka bogatih potočnom pastrmkom. Veoma je dragocjen i bogat fond divljači i rijetkih biljnih vrsta, od kojih su mnoge endemske. U samom srcu Parka smješten je i strogi prirodni rezervat Perućica (1434 ha), najočuvanija i najveća prašuma u Evropi, u kojoj je od osnivanja nacionalnog parka strogo zabranjena bilo kakva intervencija čovjeka. Na području nacionalnog parka Sutjeska nalaze se i mnogobrojni spomenici starije i novije istorije. Nacionalni park Sutjeska ( NPS ) je osnovan Zakonom o proglašenju Nacionalnog parka Sutjeska koji je usvojila Republička skupština 13. januara 1962. godine. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Sutjeska
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Sutjeska
|
Kozara
BOSNA I HERCEGOVINA
|
Planina Kozara nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. To je niska, otočna planina smještena između Panonske nizine na sjeveru i visokih planina Dinarskog gorja na jugu, te omeđena rijekama Savom, Unom i Vrbasom.
Iako visina njenih vrhova ne prelazi 1000 m, Kozara svojom visinom, prostranstvom i ljepotom dominira ovim dijelom BiH. U narodu je poznata kao "Krajiška ljepotica" zahvaljujući svojim gustim kompleksima listopadnih i crnogoričnih šuma, proplancima, bistrim potocima te bogatstvu flore i faune. U cilju očuvanja i zaštite kulturno-povijesnih i prirodnih vrijednosti, središnji dio planine Kozare, površine 3.494,5 ha, proglašen je nacionalnim parkom 1967. godine. Središnjim dijelom Nacionalnog parka dominira plato Mrakovice (806 m n.v.) na kojem se, zbog njegovih urbanih sadržaja, često održavaju kulturne manifestacije i okuplja veliki broj posjetitelja Nacionalnog parka Kozara. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Kozara
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Kozara
|
Durmitor
CRNA GORA
|
Status: Nacionalni park od 1952. godine. Područje na UNESCO-voj Listi Svjetskog prirodnog i kulturnog nasljeđa od 1980 godine. Od 1977. u programu UNESCO-a "Čovjek i biosfera" (Man and Biosphere)
Teritorija opština: Žabljak, Šavnik, Plužine, Pljevlja i Mojkovac Sjedište uprave: Žabljak Površina: 39.000 ha Nadmorska visina: od 500 mnv (rijeka Tara - vrelo Nazdruć), do 2.525 mnv Bobotov kuk. Položaj: Sjeverozapadni dio Crne Gore. Klima: Umjereno-kontinentalna; subplaninska i planinska. Odlikuju je duge i hladne zime, relativno kratka i svježa ljeta. Prelazni period između godišnjih doba ja slabije izražen, a jeseni su nešto toplije od proljeća. Prosječna godišnja količina padavina se kreće od 1.250 do 2.000 mm. Posebne zone zaštite (rezervati): Mlinski potok, sliv Škrčkih jezera sa užom kanjonskom dolinom Sušice, Crna Poda, Barno jezero sa najužom okolinom, Zabojsko jezero i kanjon rijeke Tare. Karakteristika: Raznoliki ekosistemi, neki od najvisočijih vrhova Dinarida koji se uzdižu s krškog platoa, ledenjački površinski oblici, jezera i doline, kanjon rijeke Tare, endemična flora i fauna, prirodne očuvane šume (više od 400 godina strara i 50 m visoka stabla (smreke, jele, crni bor, bukva); speleološki objekti. Kanjon rijeke Tare zauzima 41% površine Nacionalnog parka), najdublji u Europi sa obalama visokim između 1000-1200 m. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Durmitor
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Durmitor
Eco-turistički vodič kroz nacionalne parkove Crne Gore
Podgorica, 2014. |
Biogradska gora
CRNA GORA
|
Status: Nacionalni park od 1952.god.
Teritorija opština: Kolašin, Mojkovac, Berane, Andrijevica Površina: 5.650ha Površina prašumskog rezervata: 1600ha Nadmorska visina: od 832 mnv na Tari do 2139 mnv Crna Glava Hidrografija: glečerska jezera (Biogradsko, Ursulovačko, Pešića, Šiško i Ševarine); Biogradska rijeka, Jezerštica, stalni i povremeni izvori i karstna vrela Biogradsko jezero:
Reljef: karakteriše ga velika razuđenost i brojni oblici, koji prate planinski reljef Ostale karakteristike: ledenjački oblici, jezera i morene. Očuvana prirodna šuma i strogo zaštićen šumski rezervat. Tradicionalna arhitektura u selima i katunima, mlinovi i dr. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Biogradska gora
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Biogradska gora
|
Skadarsko jezero
CRNA GORA
|
Status: Nacionalni park od 1983.godine. IBA status (Područje od međunarodnog značaja za boravak ptica) od 1989.godine, a od 1995. godine upisano je na Svjetsku listu močvara od međunarodnog značaja - Ramsar lista.
Teritorija opština: Podgorica, Bar i Cetinje Sjedište uprave: Vranjina Površina: 40.000ha Površina Jezera: Ljetnji nivo vode - 370 km2; nivo vode u zimskoj sezoni - 540 km2; površina pri prosječnom nivou vode - 475 km2 Dužina obale: 168 km; 110,5 km u Crnoj Gori i 57,5 km u Albaniji Nadmorska visina: 5 mnv Dubina: Prosječna dubina je 5 m / maksimalna 8,3m Položaj: Jugoistok Zetsko-skadarske kotline Klima: Submediteranska, sa blagim i kišnim zimama (najniža mjesečna prosječna temperatura vode u januaru je 7,3°C). Ljeta su sušna i vruća sa maksimalnom temperaturom vazduha iznad 40°C i temperaturom vode iznad 27°C. Prosječna temperatura vazduha je 14,9°C. Posebne zone zaštite (specijalni rezervati prirode): Pančeva oka i Manastirska tapija Karakteristika: Vlažna (močvarna) staništa, slatkovodna flora i fauna, poplavljena vegetacijska područja vrbe i jablanova u delti rijeke Bojane (Bune), velika gnijezdišta ptica (gnjurac, čaplja, pelikan i dr.), kulturno-povijesno nasljeđe, blizina planine Rumije (planinarstvo). SUŽBENA STRANICA Nacionalni park Skadarsko jezero |
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Skadarsko jezero
|
Lovćen
CRNA GORA
|
Status: Nacionalni park od 1952. godine
Teritorija opština: Cetinje i Budva Geografski položaj: centralni dio lovćenskog masiva, od podgorine u zaleđu Bokokotorskog zaliva do najviših vrhova Površina: 6.220 ha Nadmorska visina: od 939 mnv (Ugnji) do 1.749 mnv (Štirovnik) Najviši vrhovi: Štirovnik 1.749 mnv i Jezerski vrh 1.657mnv Klima: Umjereno-kontinentalna i planinska, pod uticajem mediteranske, sa izraženom srednjom godišnjom količinom padavina ( 2.500 - 3.600 l/m²) Zone sa strogim režimom zaštite:
SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Lovćen |
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Lovćen
|
Prokletije
CRNA GORA
|
Status : Nacionalni park od 2009. godine
Teritorija opština: Plav i Gusinje Površina: 16.630 ha Površina rezervata 1.052 ha Nadmorska visina: brojni vrhovi sa preko 2.000 mnv Hidrografija: glacijalna jezera (Hridsko, Visitorsko, Ropojansko, Tatarijsko, Bjelajsko, jezerce na Vezirovoj Bradi, jezerce na Treskavcu, Koljindarsko i dr.), veći i manji vodotoci, vrela i izvori pitke i mineralne vode, rijeke, podzemni izdani i planinske lokve. Hridsko-Ridsko jezero:
Reljef je razuđen, sa brojnim visovima, klisurama, strmim padinama, riječnim dolinama alpskog tipa i drugim prirodnim fenomenima. Ističu se sledeće zone: Karanfilsko-Bjelička (najkrševitiji dio ovog područja, sa brojnim vrhovima preko 2.000 mnv); Visitorska; Zona Bogićevice; Zona Bora i Kofiljaće; Staračko-zavojska zona. Rezervati :
SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Prokletije
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Prokletije
|
Tara
SRBIJA
|
Prostor planine Tare u Srbiji proglašen je Nacionalnim parkom 13.7.1981. godine na ukupnoj površini od 19.175,00 ha.
Planina Tara je površ dinarskog pravca pružanja. Pripada dijelu starovlaških planina (Starovlaška-raška visija). Nalazi se na krajnjem zapadu Srbije zahvaćajući područje ograničeno laktastim tokom Drine između Višegrada i Bajine Bašte. U najužem dijelu masiva smještena je planina Zvijezda, koja je od Tare prirodno odvojena Klisurom Dervente. Po nadmorskim visinama, Tara spada u srednje visoke planine, čija je prosječna nadmorska visina 1.000 – 1.200 metara. Najviši vrh je Kozji rid – 1.591 metar. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Tara
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Tara
|
Bjeshkët e Nemuna (Prokletije)
KOSOVO
|
Nacionalni park Bjeshkët e Nemuna (albanski: Parku Kombëtar Bjeshkët e Nemuna, srp./hrv. Nacionalni park Prokletije) je nacionalni park u okruzima Đakovica i Peć na zapadnom Kosovu. Obuhvaća 63.028 hektara (630,28 km2) planinskog terena, s brojnim jezerima, gustim listopadnim i četinarskim šumama i alpskim krajolicima. Park je osnovan radi zaštite ekosustava i biološke raznolikosti, kao i kulturne i povijesne baštine.
|
Theth
ALBANIJA
|
Nacionalni park Theth (albanski, Parku Kombëtar i Thethit), osnovan je 1966. godine; nalazi se na sjeveru Albanije u Prokletijama (Bjeshkët e Nemuna), koje se ovdje često nazivaju i Albanskim Alpama (Alpet e Shqiperise); 70 km udaljen vozilom od grada Skadra (Shkodra). Karakteristike: rijeka Theth, s vrlo izdašnim vrelom 1000-1300 l/sekundi, nacionalni spomenik prirode vodopad Grunasi; raznovrsnost biljnog i životinjskog svijeta (balkanski ris i dr.), visoki planinski vrhovi.
Informacije o području Nacionalnog parka (na engleskom i albanskom jeziku)
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Theth
|
Lugina e Valbones (Dolina Valbone)
ALBANIJA
|
Nacionalni park Lugina e Valbones (dolina Valbone), osnovan je 1996. godine, u gornjoj dolini rijeke Valbone, nalazi se 25-30 km sjeverozapadno od grada Bajram Curri. Prostire se u području visokih planina i dolina bogatih atraktivnim dijelovima, Atraktivnosti doprinose visoki stjenoviti vrhovi, strme padine prekrivene šumom, brojni vodotoci, među kojima je najvažnija rijeka Valbona. Aktivnosti: turizam, ribičarstvo, planinarstvo i alpinizam. Unutar parka nalazi se mnogo špilja, među kojima je najboznatija ona kod sela Dragobia.
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Valbona
|
Krka
HRVATSKA
|
U vapnenačku zaravan, između gradova Knina i Skradina, duboko usječeno nalazi se korito rijeke Krke. Ovaj prirodni i krški fenomen u svom toku gradi sedam sedrenih slapova: Bilušića buk, Brljan, Manojlovački slap, Rošnjak, Miljacka slap, Roški slap i Skradinski buk, najviše slapište u Sredozemlju (46m).
Odlikuje se osebujnim i bogatim biljnim svijetom - 860 različitih biljnih svojti. Na području parka zabilježena je 221 vrsta ptica među kojima veći broj gnjezdarica. Neke vrste ovdje borave samo za vrijeme proljetnih i jesenskih seoba, zbog čega je ovo zaštićeno područje uvršteno u ornitološki važna područja Europe. Područje parka obiluje tragovima drevne naseljenosti, te brojnim kulturno-povijesnim spomenicima. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Krka
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Krka
|
Mljet
HRVATSKA
|
Nacionalni park Mljet nalazi se na zapadnom dijelu istoimenog otoka. Autohtone šume hrasta crnike i šume alepskog bora prekrivaju više od 90% površine Parka dajući mu posebnu biološku i estetsku vrijednost stoga ga često zovu i „zeleni otok“.
Uz brojne uvale, zaljeve i otočiće, Park je poznat po dvama slanim jezerima, Malom i Velikom jezeru, koja su morem potopljene krške udoline. Bogata su velikim brojem različitih vrsta riba, rakova, školjkaša i drugih morskih organizama. Vinogradi i polja pod maslinama, koja se na otoku već stoljećima uzgajaju, dodatno povećavaju njegovu krajobraznu raznolikost. Područje parka čini i bogata kulturno-povijesna baština. U Velikom jezeru nalazi se otočić Svete Marije s drevnim benediktinskim samostanom i crkvom, utemeljenim još u 12. stoljeću. U naselju Polače nalaze se ostaci ranokršćanske bazilike, rimske palače i termi. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Mljet |
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Mljet
|
Kornati
HRVATSKA
|
Kornatsko otočje kao najgušća otočna skupina u Sredozemnom moru, smješteno je u središnjem dijelu Jadrana. Karakterizira ga zanimljiva geomorfologija, velika razvedenost obala te raznolike životne zajednice. Obuhvaća skupinu od ukupno 89 otoka, otočića i hridi.
Krš tipičan za cijelu jadransku obalu koji je i ovdje prisutan sastoji se od surovog kopna s jedne strane i iznimno raznovrsnog podmorja s druge strane. Otoci su uglavnom pokriveni vegetacijom kamenjarskih pašnjaka; međusobno odijeljenih suhozidima a čine ih travnjačke zajednice karakteristične za suha područja. Više od tri četvrtine površine parka pripada moru, čije je podmorje zbog raznovrsnog i bogatog podmorskog svijeta najvažnije obilježje ovog zaštićenog područja. Povijest naseljavanja Kornatskog otočja seže daleko u prošlost pa od neolita do danas možemo pratiti civilizacijski razvitak na ovim prostorima. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Kornati |
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Kornati |
Ostala važna zaštićena područja
Park prirode Velebit
|
Park prirode Velebit obuhvaća najveći dio masiva najduže dinarske planine Velebit (120-140 km), i dolinu krške rijeke Zrmanje i površinom je najveće zaštićeno područje u Hrvatskoj. Dijelovi planine zaštićeni su i kao nacionalni parkovi: Paklenica i Sjeverni Velebit. potom zaštićeni krajolik zaljev Zavratnica kod Jablanca, geomorfološki spomenici Cerovaćke pećine i špilja Modrič, zaštićeno paleontološko područje Velnačka glavica, posebni šumski rezervat Štirovača i dr. Položaj Velebita, kao i njegova geološka građa (krško područje), utjecali su na razvoj veoma bogatog i raznolikog živog svijeta. Do sada je registrirano 2700 biljnih vrsta, od kojih čak 78 endemskih, posebnbno u podzemlju i vodotocima. Među endemskim vrstama ističe se glasovita velebitska degenija, a među tercijarnim reliktima hrvatska sibireja. Na području Velebita se gnijezdi velik broj različitih vrsta ptica, a od sisavaca svakako treba spomenuti dvije u Europi ugrožene vrste: smeđi medvjed i vuk. PP Velebit upisan je 1978. godine u registar prirodnih područja UNESCO-a, program "Čovjek i biosfera" (Man and Biosphere). SLUŽBENA STRANICA Park prirode Velebit |
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na području oko 50 km od sjedišta Parka prirode Velebit u Gospiću |
Park prirode Golija
|
Golija je najviša planina jugozapadne Srbije, pruža se u dužini od 32 km u obliku položenog latiničnog slova "s". Po lepoti i raznovrsnosti pejsaža, kao i očuvanosti izvornih, prirodnih i kulturnih vrednosti, jedna je od najprivlačnijih planina u Srbiji, zbog čega je stavljena pod zaštitu kao Park prirode "Golija", površine 75.183 ha (2001. godine). Vlada Republike Srbije poverila je na staranje Park prirodе "Golija" JP "Srbijašume". JP "Srbijašume" poslove zaštite, razvoja i održivog korišćenja obavlja preko Uprave parka, tj. svojih šumskih gazdinstava: ŠG "Golija" iz Ivanjice, ŠG "Šumarstvo" iz Raške i ŠG "Stolovi" iz Kraljeva. Park prirode "Golija" stavljen je pod zaštitu radi očuvanja: vrednosti šumskih ekosistema; raznovrsnosti predela i izvanredne lepote pejsaža; kulturnih dobara i njihove okoline (manastir Studenica i manastir Gradac); trajnosti i kvaliteta osnovnih prirodnih resursa (vode, zemljišta i biljnog pokrivača), biološke raznovrsnosti: retkih, endemičnih i reliktnih vrsta; geonasleđa, predstavljenog neobičnim i atraktivnim oblicima reljefa i brojnim vodenim objektima i pojavama u vidu izvora planinskih vodotoka i tresavskih jezera. Park prirode sa svojim prirodnim i stvorenim vrednostima zadovoljio je u potpunosti kriterijume za nominovanje Parka prirode "Golija" za Rezervat biosfere po programu MAB-a (Program "Čovek i biosfera") tako da je deo Parka prirode "Golija" odlukom Komisije UNESCO-a, oktobra 2001. godine proglašen za Rezervat biosfere "Golija-Studenica" (površine 53.804 ha). Više o Parku prirode Golija |
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Parka prirode Golija |
Rezervat biosfere Kras
|
Rezervat biosfere Kras obuhvaća Regionalni park Škocjanske jame, uključujući i Škocjanske jame, koje su proglašene i mjestom svjetske baštine i Ramsarsko vlažno područje od međunarodnog značaja.
Specifični podzemni ekosustavi, tipični za krš, poznati su po svojim geomorfološkim, geološkim i hidrološkim formacijama koje nastaju zbog vapnenačke podloge. Potonje je glavni razlog stalnog nedostatka tekuće površinske vode u kršu i stvaranja uvjeta za stvaranje špilja. Također je krš utjecao na način na koji su se životinje i biljke prilagodile, na pojavu rijetkih i endemičnih vrsta kao što su čovječja ribica (Proteus anguinus), beskralješnjaci i šišmiši, te na racionalno korištenje vode od strane poljoprivrednika. Kocjanske špilje čine sustav od jedanaest međusobno povezanih podzemnih špilja, ravnih dolina koje se protežu preko urušenih dolina, prirodnih mostova i vrtača. Ukrašeni su stalaktitima, kamenim zavjesama i širokim bazenima od naplatka. Ovo je područje referentno za sva proučavanja krša diljem svijeta: zbog toga je rezervat biosfere nazvan Rezervat biosfere Krasa (eng. Karst Biosphere Reserve). Rezervat biosfere važan je za prikaz racionalnog korištenja vode i upravljanja izvorima vode. Tipično krško zemljište je ekološki vrlo ranjivo zbog velikih podzemnih bazena pitke vode. Rezervat biosfere nastoji integrirati i koordinirati održive poljoprivredne prakse s očuvanjem špilja i lokalnih hidroloških procesa, kontrolirajući površinsko i podzemno onečišćenje gnojivima i otpadnim vodama. Kras je upisan u registar prirodnih područja UNESCO-a, program "Čovjek i biosfera" (Man and Biosphere). 
Ključni podaci
Godina nominacije: 2004 Država: Slovenija Ukupno: 12492 stanovnika Površina: 59.778,00 ha Ukupna kopnena površina: 59.778,00 ha Zemljopisna širina lokacije: 45.6701 - Zemljopisna dužina: 14.0055 Ekološke značajke. Specifični podzemni ekosustavi, tipični za krš, dobro su poznati po svojim geomorfološkim, geološkim i hidrološkim formacijama koje su posljedica vapnenačke podloge. Potonje je glavni razlog stalnog nedostatka tekućih površinskih voda u kršu i stvaranja uvjeta za stvaranje špilja. Također je utjecao na način prilagodbe životinja i biljaka, pojavu rijetkih i endemskih vrsta poput čovječje ribice (Proteus anguinus), beskralješnjaka i šišmiša te na racionalno korištenje vode od strane poljoprivrednika. Škocjanske jame sastoje se od sustava od jedanaest međusobno povezanih podzemnih špilja, ravnih dolina koje se protežu preko urušenih dolina, prirodnih mostova i vrtača. Ukrašeni su stalaktitima, kamenim zastorima i širokim kamenim bazenima. Ovo mjesto je referenca za sva istraživanja krša u cijelom svijetu: zbog toga je rezervat biosfere nazvan Rezervat biosfere Kras važan za demonstraciju racionalnog korištenja vode i upravljanja izvorima vode. Tipično krško zemljište ekološki je vrlo ranjivo zbog velikih podzemnih bazena pitke vode. Rezervat biosfere nastoji integrirati i koordinirati održive poljoprivredne prakse s očuvanjem špilja i lokalnih hidroloških procesa, kontrolirajući površinsko i podzemno onečišćenje od gnojiva i otpadnih voda. Socioekonomska obilježja. Unutar rezervata biosfere Kras uključena su tri naselja s ukupno oko 12.000 stanovnika. Kako je u prošlosti bila relativno niska razina razvoja, sela sada imaju koristi od nekoliko održivih projekata revitalizacije. Lokalno stanovništvo se potiče na korištenje starih tehnika organskog uzgoja, posebice u proizvodnji hrane, s naglaskom na proizvodnju jabuka i meda te uzgoj ovaca. Mještani su osnovali Turističko društvo Škocjan, koje ima aktivnu ulogu u zaštiti i očuvanju prirodne i kulturne baštine te u promicanju i primjeni načela ekoturizma. U pojedinim dijelovima špilja provodi se vrsta klimatske terapije za oboljele od dišnih bolesti koja se naziva speleoterapija. Područje ima bogatu kulturnu baštinu s brojnim arheološkim, etnološkim i povijesnim spomenicima te tragovima tradicije mlinarstva i pilarstva. Rezervatom biosfere upravljaju uprave Regionalnog parka: upravno osoblje parka podnosi plan upravljanja Javnoj agenciji Škocjanske jame, koja ga dalje dostavlja Vladi Republike Slovenije na prihvaćanje. Za njegovu provedbu odgovorna je Javna agencija u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša, prostornog uređenja i energetike. PRIRODNE ZNAMENITOSTI
IZLETNIČKA TOČKA KULTURNE ZNAMENITOSTI
MUZEJI I ZBIRKE
POTI
KMETIJE IN DOMAČIJE GOSTILNE KAMP IN POSTAJALIŠČE ZA AVTODOME OSTALI PONUDNIKI DRUŠTVA |
Karst Biosphere Reserve: protecting water resources and biodiversity
Autor: UNESCO Datum objave: 12.7.2020. Opis. All around the world, incredible people are working to achieve the Sustainable Development Goals. The #ProudToShare campaign by UNESCO’s Man and the Biosphere Programme (MAB) aims to share their stories and show how communities are making a difference in Biosphere Reserves. Watch Karst’s story to find out just a few of the ways they are working to protecting the biosphere reserve’s water resources as well as its biodiversity, particularly bat species. Explore the rest of the #ProudToShare video collection to meet many others across the UNESCO MAB World Network of Biosphere Reserves. Karst is just one of hundreds of UNESCO designated biosphere reserves - places where people and nature share a way of living that we can all be proud of. Learn more about Karst Biosphere Reserve in Slovenia at https://en.unesco.org/biosphere/eu-na..., www.unesco.org LITERATURA
DEBEVEC, V.; KRANJC, D.: The karst biosphere reserve in Slovenia. Journal on Protected Mountain Areas Research and Management, 11, (2019) 43-49. (PDF) |
Park prirode Blidinje
|
Park prirode Blidinje se nalazi u Bosni i Hercegovini u području visokog gorja središnjih Dinarida, i obuhvaća područje planinskih masiva Čvrsnice i Vrana. Administrativno je u sastavu općina Posušje, Tomislavgrad, Prozor-Rama, Jablanica te grada Mostara. Zbog geomorfoloških osobina, bogatstva biljnog i životinjskog svijeta te prekrasnih krajobraza na dan 30.3.1995. godine Blidinje je proglašeno parkom prirode. U jedinstvenom prirodnom arealu koji sadrži mnoge endemske vrste biljnog i životinjskog svijeta do danas je evidentirano oko 1500 biljnih vrsta, od čega više od 200 endemskih, subendemskih i reliktnih vrsta. U parku se nalazi najveće stanište endemskog bjelokorog bora munike.
Zemljopisna obilježja. Park prirode Blidinje nalazi se na sjeveru Hercegovine u području visokog gorja središnjih Dinarida. Obuhvaća područje planinskih masiva Čvrsnice i Vrana povezanih udolinom Dugim poljem i Blidinjskim jezerom. Rasjedna udolina Dugo polje pruža se u pravcu SI-JZ, okomito na dinarski pravac, čime djelomično određuje smjer pružanja Vrana i Čvrsnice, duga je 14 km i prosječno široka oko 3 km. Park je omeđen kanjonima Doljanke sa sjevera, Neretve s istoka, Drežanke s juga i obroncima Vrana sa zapada.Masiv Čvrsnice čine planiski hrpti (vijenci) Velika Čvrsnica i Vilinac te visoravni Velika Čvrsnica, Muharnica, Plasa i Mala Čvrsnica. Pored najvišeg vrha Pločnog postoji još pet vrhova preko 2000 m; Draga kosa 2217 m, Jelinak 2170 m, Kapci 2156 m, Ploča 2040 m i Veliki Vilinac 2113 m. Hidrologija. Preko 50 % svih padalina na području parka čini snijeg čije otapanje u sušnom ljetnom razdoblju donekle održava podzemne vode i izvorišta. Gotovo cijelo područje parka pripada neretvanskom slivu, izuzev manjeg dijela na zapadu koji pripada cetinskom slivu. Od izvora s vodotocima u samom parku su rijeka Diva Grabovica i potok Brčanj. Na prostoru parka su i dva izvorišta vodotokova koji omeđuju park, tako se izvorom ispod Risovca formira rijeka Doljanka na sjeveru, dok se Drežanka napaja vodama Vrana, Čvrsnice i Čabulje te dalje svojim kanjonom omeđuje južnu stranu parka. Pored ovih izvora područje obiluje i brojnim manjim izvorima, lokvama, bunarima, povremenim vodotocima i ponorima. Pored Blidinjskog jezera u parku postoje još četiri manja jezera; Čvrsničko, Ledeno, Crepulja i Črljenak, koja se nalaze na masivu Čvrsnice. Na Čvrsnici se nalazi i nekoliko snježnih bunara. Biljni svijet. Do danas je evidentirano oko 1500 biljnih vrsta, od čega više od 200 endemskih, subendemskih i reliktnih vrsta. Zbog ovog iznimnog bogatstva i raznovrsnosti područje je jedinstveno u Europi. Otprilike dvije trećine površine Parka prekriveno je šumom, dok ostatak područja uglavnom prekrivaju livade, pašnjaci i planinske rudine. Od brojnih endemskih šumskih vrasta najznačajniji je bjelokori bor munika, u svijetu poznata i kao "bosanski bor". Životinjski svijet. Životinjski svijet je općenito slabo istražen. Nešto intenzivnije su istraživane ptice, osobito na području ornitološkog rezervata Blidinjsko jezero, te pojedine skupine dnevnih leptira i neke vrste vodozemaca. Do sada je evidentirana 91 vrsta dnevnih leptira. Isto tako u parku su evidentirane 122 vrste ptica koje su svrstane u 32 porodice. Od toga rijetke i ugrožene kao; tetrijeb gluhan, suri orao, patuljasti orao, orao zmijar, crkavica i bjeloglavi sup. Na području parka gnijezde se još srebrenasti galeb, planinska ševa kao i brojne druge vrste ptica. U jezeru Blidinje obitava endemska vrsta ribe oštrulja (Aulopyge huegelii). Na prostoru parka staništa imaju planinski daždevnjak i planinski vodenjak. Od sisavaca tu su: divokoza, srna, divlja svinja, zec, vjeverica, sljepaš te predatori kao: smeđi medvjed, vuk, lisica, ris, divlja mačka, kuna zlatica, jazavac, lasica. Istraživanje i zaštita. Prva istraživanja flore i faune na Blidinju su počela dolaskom austro-ugarske uprave i opisom prvih endemskih vrsta. Formiranjem lovišta i planskim korištenjem u samo par godina znatno je povećan broj divljači. 1893. godine donesen je zakon o lovu koji je predviđao mogućnost osnivanja zaštitnih područja za divljač (Wildschongebiet). Nakon toga je lovište na masivu Čvrsnice proglašeno zaštitnim područjem za divljač. Kasnije institucionalne inicijative o zaštiti Blidinja počinju od 1957. godine, no tek je donošenjem prostornog plana SR BiH od 1980. godine ostavljena mogućnost proglašenja nacionalnog parka. Dijelovi današnjeg Parka prirode Blidinje su zaštićeni Zakonom o prirodnom i kulturno-povijesnom naslijeđu SR BiH iz 1985. godine. Od tada je Masna Luka zaštićena kao upravljani prirodni rezervat, dok su jezero Blidinje, Hajdučka vrata na Čvrsnici i Mijatova pećina na Vran planini zaštićeni kao geomorfološki spomenici prirode. Tek proglašenjem Parka prirode Blidinje od 30. ožujka 1995. godine počinje sustavnija zaštita i istraživanje. Zaštita parka je degradirana Zakonom o zaštiti prirode FBiH iz 2003. godine koji ne priznaje institut park prirode kao oblik zaštite, tako da pravni temelj PP Blidinje počiva na (među)županijskim razinama. IZVOR Park prirode Blidinje. Wikipedija (hr) POVEZNICE Blidinje.net 
Detalj iz Dugog polja
|
Park prirode Blidinje ( Blidinje Jezero / Lake ) Bosnia - Herzegovina 4K
Autor: eda-Ra Datum objave: 12.7.2024. Opis. Više snimaka na: https://youtube.com/user/gram3k?sub_c... Park prirode Blidinje se nalazi u Bosni & Hercegovini; u području visokog gorja središnjih Dinarida, i obuhvaća područje planinskih masiva Čvrsnice i Vrana. Administrativno je u sastavu tri hercegovačke županije i pet različitih općina. Zbog svojih geomorfoloških osobina, bogatstva biljnog & životinjskog svijeta, te prekrasne i netaknute prirode, dana 24.03.1995. godine ovo područje je proglašeno parkom prirode. Na ovom jedinstvenom području do sada je evidentirano oko 1 500 različitih biljnih vrsta, od čega su više od 200 endemske, reliktne i subendemske. Park prirode Blidinje je poznat i kao najveće stanište endemskog bjelokorog bora munike. Na području Parka prirode Blidinje se nalaze brojne prirodne & kulturne znamenitosti kao što su Blidinjsko jezero, hercegovački planinski divovi Čvrsnica i Vran sa svojim spomenicima prirode, nekropole stećaka, izvori pitke vode, pećina hajduka Mijata Tomića, grob Dive Grabovčeve, ….. Znamenitosti
Blidinjsko jezero je geomorfološki spomenik prirode po kome je Park prirode Blidinje dobio ime. Smješteno u dnu Dugog polja između planina Čvrsnice i Vrana na visini od 1184 mnv. Površina jezera je od 2,5 do 6 km² uz relativno malu dubinu od jednog metra do maksimalnih četiri metra. Masna Luka je posebni šumski rezervat u središtu parka s karakterističnom fitocenološkom šumskom zajednicom, raritetnim i endemičnim biljnim i životinjskim svijetom. S Borićevcem čini najveći kompleks bjelokorog bora munike. Pločno je najviši vrh Čvrsnice, s 2228 metara je najviši vrh središnjih Dinarida. Nekoliko označenih planinarskih staza vodi kroz jedistveni krajolik do vrha koji predstavlja veliku atrakciju za planinare. Dugo polje je krško polje između planina Vrana i Čvrsnice. Poznato po nekropoli sa 150 stećaka koja je zbog raznovrsnosti oblika i bogatstva ukrasa dobila status Nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine. Diva Grabovica tvori grandiozni kanjon s dubinama od preko 1500 metara u dužini od 6,2 kilometra. Iznad kanjona je geomorfološki objekt u obliku luka Hajdučka vrata ili Mijatov prolaz. Hodočasničko mjesto na Kedžari poznato po grobu Dive Grabovčeve. Na mjestu gdje se nalazi Divin grob svake godine u mjesecu srpnju hodočasti mnoštvo ljudi, osobito djevojaka. Skijaški centar je zimsko odredište mnogih posjetitelja. U centru je više skijaških staza, od onih za početnike do onih za vrhunske skijaše, sa žičarom četverosjedom kapaciteta 1942 osobe na sat i skijaškom vučnicom. U sklopu skijaškog centara je sanjkalište za djecu. Pored skijanja turističku ponudu parka čine: planinarenje, alpinističko penjanje, brdski biciklizam, slobodno ili organizirano korištenje područja parka prirode, obrazovne aktivnosti u cilju upoznavanja s florom, geologijom, hidrogeologijom i slične aktivnosti. Kedžara, svetište gdje se nalazi grob Dive Grabovčeve kojeg u srpnju pohode hodočasnici, posebno djevojke. Križ na Borovoj glavi |
Park prirode Tara
|
Park prirode "Tara" proglašen je 5.8.2022. godine. Park prirode "Tara" stavljen je pod zaštitu u cilju zaštite i očuvanja jedinstvenih i atraktivnih morfoloških osobenosti ovog područja, koje čini erozijski riječni oblik reljefa, predstavljen klisurastom, duboko usječenom dolinom rijeke Tare, koja na velikom dijelu ima obilježja kanjona. Obiljeava ga visok stupanj razvijenosti prirodnih elemeneta koji su rezultat raznovrsnih geomorfoloških procesa, u prvom redu fluvijalnih, krških i tektonskih. Najizraženiji razvoj kanjona je u širem području Meštrevca, gdje su dolinske strane urezane u trijaske sedimente, pretežno vapnence, dostižući dubinu od 1 000 metara.
Tara i njena dolina predstavljaju markantan oblik reljefa i reprezentativan primjer razvoja i opstanka površinskog toka u geološkim uvjetima koji to onemogućavaju, odnosno u vodopropusnim stijenama. Snažni proces mehaničke i kemijske razgradnje karbonatnih stijena omogućila je velika količina padalina u njenom slivnom području, kojom je Tara raščlanila visoku, kršku površ. Moćnost riječnog toka vidljiva je kroz još jednu hidrološku posebitost po kojoj je Tara prepoznatljiva. To su brojni brzaci, odnosno manji slapovi i bukovi koji su čitavom dužinom kroz zaštićeno područje isprepleteni s mirnijim dijelovima toka. Izdvojeno je 27 bukova od kojih se dužinom od 300 metara ističe Gornji brštanovački buk. Ipak, nisu zabilježeni viši slapovi i vodopadi, što pokazuje veći stupanj usuglašenosti uzdužnog profila Tare, u odnosu na njene pritoke Ljutnicu i Šipčanicu koje odlikuje još izraženiji uzdužni nagib korita iskazan u brojnim slapovima i vodopadima visokim i po desetak i više metara. Klisurasto-kanjonske doline ovih tokova, uz istu takvu dolinu Skakavca s pritokama na sjeveru, koji pripada slivu Ćehotine, predstavljaju značajne i vrijedne objekte geonasljeđa. S obzirom da je dominantan razvoj karbonatnih stijena, najzastupljeniji su karstni oblici reljefa. Ipak, razvoj klastičnih sedimenata, prije svega u sjevernom dijelu parka prirode, te prodor magmatskih stijena unutar karbonatnih sedimenata usložnile su geologiju i hidrogeologiju područja. Od površinskih oblika karstnog reljefa najbrojnije su vrtače i manji dolovi, dok su od podzemnih oblika jame raširenije u odnosu na pećine. Na kontaktima između različitih geoloških podloga, kao i pod uticajem lokalne geotektonike, formirane su zone izvora i ponora. Svi nabrojani elementi predstavljaju vrijedne elemente geodiverziteta. Morfološka raznovrsnost se ogleda u kontrastu između oštrih, izraženih strmih kanjonskih strana Tare i njenih pritoka i uglavnom blagih formi zatalasane površi, odnosno platoa koji se nalazi na nadmorskim visinama od oko 1 300 do 1 400 metara. Sa ove površi, izdižu se planine od kojih je najznačajnija Ljubišnja. Vrh koji se nalazi na 2 190 metara nadmorske visine, u granicama parka prirode, svrstava je na treće mjesto po visini od svih planina u Republici Srpskoj. Iako u građi Ljubišnje učestvuju karbonatne stijene, zahvaljajući intentivnoj magmatskoj aktivnosti tokom srednjeg trijasa zastupljene su i intruzivne stijene, koje su, uz znatnu pokrivenost vegetacijom uslovile relativno blage forme grebena planine. Takve oblike grade i ostale planine, poput Radovine i Obzira. Park prirode „Tara“ ističe se izuzetnom ambijentalnom i estetskom vrijednošću kojoj doprinose raznovrsni, živopisni pejzaži. Svojom atraktivnošću ističu se brojni vidikovci na ivicama kanjonske doline Tare. Vidikovci su raznovrsni, od onih koji se nalaze na gotovo ravnim stranama visoke površi poput Dulinog Brijega i Rudog polja, preko onih na oštrim krečnjačkim vrhovima među gustom vegetacijom u kojoj se ističu borovi kao što je Crvenkova ravan, do takođe oštrih ali golih vrhova poput Zlatnog bora. Pejzažnoj vrijednosti i raznovrsnosti područja doprinose i pritoke Tare, Ljutnica i Šipčanica kao i Skakavac na sjeveru, koje su usjekle duboke doline i izgradile brojne oštre krečnjačke oblike. Vrlo atraktivni su i pejzaži planinskih vrhova, kao i polja između njih. Izuzetan estetski doživljaj i dozu adrenalina pruža pogled sa same rijeke Tare. Cijelo područje odlikuje veoma visok stepen izvornosti i velika očuvanost, stoga je njihovo očuvanje u ovakvom obliku jedan od glavnih ciljeva zaštite. Iako veći dio područja ima odlike pretplaninske i planinske klime, Tara je svojim usjecanjem i pravcem pružanja u kanjonu kreirala i specifične mikroklimatske uslove koji su pogodavali razvoju raznovrsnih ekosistema i staništa. Vegetacija područja veoma je raznovrsna i uslovljena značajnim dijapazonom različitih ekoloških faktora, kako klimatskih, orografskih i edafskih tako i biotičkih, sa dugoročnim i značajnim uticajem čovjeka. Duboki kanjon Tare i najviši vrhovi planine Ljubišnje značajni su centri endemizma i reliktnih biljaka, što je uslovilo razvoj reliktnih i endemičnih biljnih zajednica, a uticaj mediteranske klime vidno se reflektuje u razvoju nekih submediteranskih biljnih asocijacija, koje se razvijaju sve do granice sa Crnom Gorom, a vjerovatno i još dublje u unutrašnjost. Na istraženom području registrovano je 966 biljnih vrsta. Park prirode „Tara“ bogat je objektima kulturno-istorijskog i graditeljskog nasljeđa. IZVOR http://e-priroda.rs.ba/en/protectedsites/details/34/park-prirode-tara/ Dezignacija: Područje je zaštićeno Zakonom o zaštiti prirode RS (Službeni glasnik RS, 20/14)
Tijelo koje donosi akt o proglašenju: Vlada Republike Srpske Akt proglašenja: Odluka o proglašenju Parka prirode Tara, Službeni glasnik Republike Srpske 72/22 Datum donošenja akta o proglašenju: 14.7.2022. Datum objave akta o proglašenju: 28.7.2022. Datum stupanja na snagu akta o proglašenju: 5.8.2022. |
Što vidjeti?
Prirodne vrste čiji podaci o rasprostranjenju se nalaze u informacijskom sustavu.
Abies alba Mill. Acer campestre L. Acer obtusatum Willd. Acer platanoides L. Ajuga reptans L. Asplenium trichomanes L. Betonica officinalis L. Carpinus betulus L. Carpinus orientalis Mill. Dactylis glomerata L. Dryopteris filix-mas (L.) Schott Euphorbia amygdaloides L. Fagus sylvatica L. Fraxinus ornus L. Hedera helix L. Helleborus odorus Willd. Hypericum perforatum L. Lathyrus niger (L.) Bernh. Luzula luzuloides (Lam.) Dandy & Wilmott Nardus stricta L. Natrix natrix (Linnaeus, 1758) Picea abies (L.) H. Karst. Prunella vulgaris L. Quercus cerris L. Sedum acre L. Sesleria autumnalis (Scop.) F. W. Schultz Veronica chamaedrys L. |
Bazen rijeke Tare
Zaštićeno područje biosfere "Bazen rijeke Tare" smješteno je u jugoistočnom dijelu Dinarskog gorja, i obuhvaća vapenačke visoravni, kanjone i najdublje klisure u Europi. Kanjon Tare dugačak je 80 km, a u najdubljoj točki doseže 1300 metara. U rezervatu biosfere, nadmorska visina se kreće od 433 do 2.522 metra nadmorske visine, stoga ima bogato stanište i raznolikost vrsta. Staništa uključuju alpske šume, alpske rijeke i jezera, alpsko i subalpsko vrijesište, prijelazne močvare, močvare i siparišta. Rezervat biosfere uključuje Nacionalni park Durmitor, koji je 1980. godine proglašen mjestom svjetske baštine. Unutar rezervata biosfere živi oko 23.800 ljudi (1991.) koji se uglavnom bave poljoprivredom, stočarstvom i ispašom. Područje je također od kulturnog interesa jer se u njemu nalaze brojne crkve, samostani i spomen obilježja.
Bazen rijeke Tare upisan je u registar prirodnih područja UNESCO-a, program "Čovjek i biosfera" (Man and Biosphere).
Bazen rijeke Tare upisan je u registar prirodnih područja UNESCO-a, program "Čovjek i biosfera" (Man and Biosphere).
Park prirode Piva
|
Park prirode Piva se nalazi na krajnjem sjeverozapadu Crne Gore na granici sa Bosnom i Hercegovinom. Prvi park takve vrste (regionalni) u Crnoj Gori, međunarodnog je značaja jer povezuje Nacionalni park Sutjeska (BiH) i Nacionalni park Durmitor.
Reljef je raznovrstan i dominira planinski krajolik. Uz Pivsku planinu, park obuhvaća još tri planine: Bioč (2397 m.), Maglić (2386 m.) i Volujak (2.336 m.). U parku su rijeke Piva i Sušica sa duboko usiječenim kanjonima. Najniža točka parka je na nadmorskoj visini od 433 metra na Šćepan polju, na sastavcima rijeka Pive i Tare, koje zajedno na samoj granici između Crne Gore i Bosne i Hercegovine, stvaraju rijeku Drinu. Jezera. U parku su planinska jezera:
|
Park prirode Piva
Autor: Centar za zaštitu i proučavanje ptica Datum objave: 22.12.2020. Opis. Proljeće je vrijeme velike ljubavi i početak sezone gniježđenja Tada su mužjaci izrazito teritorijalni i moguće je evidentirati svaki par. Kasnije baš kao i kod ljudi, kad se izležu gladni ptići ništa od odazivanja, već su uposleni u mahnitoj potrazi za hranom da se nahrane svi ti gladni kljunići. Nama je proljeće vrijeme kada se ustajemo u 2 nakon ponoći da bi stigli pred zoru do određenog transekta i započeli svoj radni dan. Nakon 10h odmaramo do poslijepodneva kada kreću noćni tereni za sovice U toj sezoni praktično zamjenimo dan i noć, ali čak i tada iscrpljeni i nenaspavani prepoznajemo svu ljepotu područja koje istražujemo. Ovo je amaterski snimak zaljubljenika u prirodu, osvojenog pejzažima Park Prirode PivaUživajte! Za potrebe #BearInMind projekta koji podržava Evropska unija u Bosni i Hercegovini, Evropska unija u Crnoj Gori, Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore, CBC BiH-MNE snimio Igor Stojovic |
Geopark Viški arhipelag
|
Geopark Viški arhipelag dio je UNESCO-ve svjetske mreže geoparkova od 17. travnja 2019. godine. Područje Viškog arhipelaga sastoji se od otoka Visa, njemu pripadajućih okolnih otočića, Biševa, Svetog Andrije, Brusnika, Jabuke i Palagruže.
Geološki to je najatraktivnije područje Jadrana sastavljeno od najstarijih i najmlađih formacija stijena. Dijelovi Viškog arhipelaga izgrađeni su od vulkanskih stijena. Takve stijene jedinstvene su na Jadranu i lako se razlikuju od ostalih jadranskih otoka koji su pretežno građeni od sedimentnih stijena. Za specifičnost ovoga područja pomorci su znali od davnina. Plovidbom pokraj vulkanskih otočića Jabuke i Brusnika kompasna igla odstupala bi od sjevera te je tako predstavljala nesigurnost i potencijalnu opasnost na moru. Upravo zbog činjenice da su i unutrašnjosti otoka Visa izgrađene od vodonepropusnih vulkanskih stijena otok je oduvijek obilovao vodom koja izvire diljem komiške uvale upravo na kontaktu vulkanskih stijena i vapnenaca. Brojni izvori davali su temelj životu, pa i ne čudi da su Grci još prije više od 2400 godina odabrali upravo otok Vis za osnivanje prve grčke kolonije na Jadranu i tako zasadili prvu priču čiju bogatu povijest, kulturu i tradiciju stanovnici ovog otoka njeguju, interpretiraju i nude svojim posjetiteljima. 
|
Zaštićeni spomenici prirode i značajni krajobrazi na području Geoparka Viški arhipelag su:
Otok Biševo: Modra špilja – geomorfološki spomenik prirode Otok Biševo: Medvidina špilja – geomorfološki spomenik prirode Otok Jabuka – geološki spomenik prirode Zelena špilja na otoku Ravniku – geomorfološki spomenik prirode Uvala Stiniva – značajni krajobraz Ravnik – značajni krajobraz Brusnik – geološki spomenik prirode 
|
Geopark Biokovo-Imotska jezera
Vijeće UNESCO-ovih Globalnih Geoparkova prihvatilo je Geopark Biokovo-Imotska jezera kao UNESCO Svjetski Geopark tijekom prvog sastanka 8. sjednice organizirane 4. i 5.9.2023. u Marakešu (Maroko).
Ovom odlukom Geopark Biokovo-Imotska jezera postaje treći UNESCO Globalni Geopark u Republici Hrvatskoj (druga dva su Papuk i
Viški arhipelag).
Područje Parka prirode Biokovo i Imotskih jezera prostor je od iznimne kulturne baštine, bogatog povijesnog naslijeđa i prirodne vrijednosti koji obuhvaća veliku raznolikost staništa, vrsta biljaka i životinja, ali isto tako i geološku raznolikost zastupljenu u brojnim geološkim tvorevinama nastalim u različitim razdobljima prošlosti Zemlje. Upravo taj veliki potencijal ovog područja razlog je zašto je Geopark Biokovo-Imotska jezera postaje treći UNESCO-ov Geopark u Republici Hrvatskoj
Proces postanka Geoparka Biokovo-Imotska jezera započeo je krajem 2018. godine, kada su na samom početku postojale dvije nezavisne inicijative za osnivanje UNESCO Geoparka; inicijativa Javne ustanove "Park prirode Biokovo" i inicijativa "Geopark Imotska jezera", proizašla od strane lokalne uprave u Imotskom. Nakon predstavljanja obiju inicijativa, Nacionalno povjerenstvo za UNESCO geoparkove Republike Hrvatske donijelo je odluku o njihovom objedinjavanju i apliciranju jednog jedinstvenog Geoparka, kako bi se zajedničkom prijavom došlo do konačnog cilja. Takva odluka proizašla je iz činjenice da prostor Parka prirode Biokovo i Imotske krajine zajedno čine geološki, geomorfološki i krajobrazno jedinstven prostor dinarskog krša te bi se zajedničkom inicijativom iskoristili potencijali obaju područja na dobrobit lokalne zajednice. Tako je začeta ideja o budućem UNESCO Geoparku Biokovo-Imotska jezera, utemeljenom 2019. godine od strane Javne ustanove "Park prirode Biokovo" i Udruge "Geopark Imotska jezera" , sa sjedištem u Imotskom.
Nakon toga krenulo se u izradu aplikacijskog elaborata te u složen proces prikupljanja kompletne dokumentacije temeljen na direktnim smjernicama UNESCO Vijeća.
Paralelno s tim, uslijedio je i višemjesečan intenzivan rad oko pripreme terena za dolazak UNESCO evaluatora i njihovo ocjenjivanje cjelokupnog područja u rujnu 2021. godine. Unatoč tome što su UNESCO-ovi terenski stručnjaci dali "zeleno svijetlo" Geoparku i ocijenili područje sa vrlo visokom ocjenom, ipak je UNESCO Vijeće za Globalne Geoparkove na svom redovitom zasjedanju, u prosincu iste godine izglasalo odgodu pristupanja.
Nakon dobivanja službenog Izvješća od strane UNESCO Vijeća u ožujku 2022. godine, ponovno se kreće u intenzivan rad oko ispunjavanja dobivenih preporuka. U nepunih godinu i pol dana odrađen je velik broj aktivnosti na području edukacija, vidljivosti, unapređenja i zaštite geološke baštine, udruživanja sa Partnerima na području Geoparka, te uspostave formalnih Sporazuma sa drugim UNESCO Globalnim Geoparkovima.
U ljeto 2023. dovršeno je kompletno Izvješće o napretku Geoparka (Progress Report) koje je putem Nacionalnog povjerenstvu RH poslano UNESCO-ovom Vijeću za Globalne Geoparkove.
UNESCO-vo vijeće je, pak, krajem 2023. godine donijelo odluku da Geopark Biokovo – Imotska jezera postaje UNESCO Global Geopark.
Ovom odlukom Geopark Biokovo-Imotska jezera postaje treći UNESCO Globalni Geopark u Republici Hrvatskoj (druga dva su Papuk i
Viški arhipelag).
Područje Parka prirode Biokovo i Imotskih jezera prostor je od iznimne kulturne baštine, bogatog povijesnog naslijeđa i prirodne vrijednosti koji obuhvaća veliku raznolikost staništa, vrsta biljaka i životinja, ali isto tako i geološku raznolikost zastupljenu u brojnim geološkim tvorevinama nastalim u različitim razdobljima prošlosti Zemlje. Upravo taj veliki potencijal ovog područja razlog je zašto je Geopark Biokovo-Imotska jezera postaje treći UNESCO-ov Geopark u Republici Hrvatskoj
Proces postanka Geoparka Biokovo-Imotska jezera započeo je krajem 2018. godine, kada su na samom početku postojale dvije nezavisne inicijative za osnivanje UNESCO Geoparka; inicijativa Javne ustanove "Park prirode Biokovo" i inicijativa "Geopark Imotska jezera", proizašla od strane lokalne uprave u Imotskom. Nakon predstavljanja obiju inicijativa, Nacionalno povjerenstvo za UNESCO geoparkove Republike Hrvatske donijelo je odluku o njihovom objedinjavanju i apliciranju jednog jedinstvenog Geoparka, kako bi se zajedničkom prijavom došlo do konačnog cilja. Takva odluka proizašla je iz činjenice da prostor Parka prirode Biokovo i Imotske krajine zajedno čine geološki, geomorfološki i krajobrazno jedinstven prostor dinarskog krša te bi se zajedničkom inicijativom iskoristili potencijali obaju područja na dobrobit lokalne zajednice. Tako je začeta ideja o budućem UNESCO Geoparku Biokovo-Imotska jezera, utemeljenom 2019. godine od strane Javne ustanove "Park prirode Biokovo" i Udruge "Geopark Imotska jezera" , sa sjedištem u Imotskom.
Nakon toga krenulo se u izradu aplikacijskog elaborata te u složen proces prikupljanja kompletne dokumentacije temeljen na direktnim smjernicama UNESCO Vijeća.
Paralelno s tim, uslijedio je i višemjesečan intenzivan rad oko pripreme terena za dolazak UNESCO evaluatora i njihovo ocjenjivanje cjelokupnog područja u rujnu 2021. godine. Unatoč tome što su UNESCO-ovi terenski stručnjaci dali "zeleno svijetlo" Geoparku i ocijenili područje sa vrlo visokom ocjenom, ipak je UNESCO Vijeće za Globalne Geoparkove na svom redovitom zasjedanju, u prosincu iste godine izglasalo odgodu pristupanja.
Nakon dobivanja službenog Izvješća od strane UNESCO Vijeća u ožujku 2022. godine, ponovno se kreće u intenzivan rad oko ispunjavanja dobivenih preporuka. U nepunih godinu i pol dana odrađen je velik broj aktivnosti na području edukacija, vidljivosti, unapređenja i zaštite geološke baštine, udruživanja sa Partnerima na području Geoparka, te uspostave formalnih Sporazuma sa drugim UNESCO Globalnim Geoparkovima.
U ljeto 2023. dovršeno je kompletno Izvješće o napretku Geoparka (Progress Report) koje je putem Nacionalnog povjerenstvu RH poslano UNESCO-ovom Vijeću za Globalne Geoparkove.
UNESCO-vo vijeće je, pak, krajem 2023. godine donijelo odluku da Geopark Biokovo – Imotska jezera postaje UNESCO Global Geopark.
ZAŠTITA SPOMENIKA PRIRODE
Hrvatska
Zaštićena i znamenita stabla na području Hrvatske. Diljem RH nalaze se brojna znamenita stabla koja nose povijesnu, kulturnu i estetsku simboliku pojedinog kraja, a neka se nalaze i na popisu zaštićenih stabala.
Zakon o zaštiti prirode definira stabla i skupine stabala zaštićenih u kategoriji spomenika prirode i spomenika parkovne arhitekture. Popis zaštićenih stabala vodi se u Državnom zavodu za zaštitu prirode. Godine 2010. u cijeloj Hrvatskoj zaštićenih spomenika prirode bilo je 48 (38 rijetkih primjeraka drveća, 10 rijetkih primjeraka drveća- skupina) i još 3, za koja se čeka ukidanje zaštite. Spomenika parkovne arhitekture je 35 (22 pojedinačna stabla, 13 skupina stabala), za 1 se, također, čeka ukidanje zaštite. Među svojtama koje se pojavljuju u spomenicima prirode i spomenicima parkovne arhitekture 10 je golosjemenjača i 26 kritosjemenjača. Najčešće su zaštićeni ginko, tisa, čempresi, lipe, platane i hrastovi. Većina zaštićenih spomenika nalazi se uz crkve, samostane, groblja, dvorce i sl. Za mnoga stabla vežu se legende, što ih čini još posebnijima. U kontinentalnom dijelu Hrvatske, zaštićena stabla su uglavnom autohtone vrste, često ostaci nekadašnjih vrijednih šuma. U mediteranskom dijelu Hrvatske osim autohtonih, često se radi o alohtonim vrstama koje su donosili pomorci iz raznih krajeva svijeta.
IZVORI VUJNOVIĆ, Z., LANŠĆAK. M., GAVRANOVIĆ MARKIĆ, A., BOGUNOVIĆ, S., ČEHULIĆ, I., IVANKOVIĆ, M.: Očuvanje genofonda zaštićenih i znamenitih stabla u Republici Hrvatskoj. Radovi (Hrvats. šumars. inst.) 48 (2022.): 64-73; VICIĆ, Ivana: Stara zaštićena stabla u Hrvatskoj. Zagreb, 2010.
Zakon o zaštiti prirode definira stabla i skupine stabala zaštićenih u kategoriji spomenika prirode i spomenika parkovne arhitekture. Popis zaštićenih stabala vodi se u Državnom zavodu za zaštitu prirode. Godine 2010. u cijeloj Hrvatskoj zaštićenih spomenika prirode bilo je 48 (38 rijetkih primjeraka drveća, 10 rijetkih primjeraka drveća- skupina) i još 3, za koja se čeka ukidanje zaštite. Spomenika parkovne arhitekture je 35 (22 pojedinačna stabla, 13 skupina stabala), za 1 se, također, čeka ukidanje zaštite. Među svojtama koje se pojavljuju u spomenicima prirode i spomenicima parkovne arhitekture 10 je golosjemenjača i 26 kritosjemenjača. Najčešće su zaštićeni ginko, tisa, čempresi, lipe, platane i hrastovi. Većina zaštićenih spomenika nalazi se uz crkve, samostane, groblja, dvorce i sl. Za mnoga stabla vežu se legende, što ih čini još posebnijima. U kontinentalnom dijelu Hrvatske, zaštićena stabla su uglavnom autohtone vrste, često ostaci nekadašnjih vrijednih šuma. U mediteranskom dijelu Hrvatske osim autohtonih, često se radi o alohtonim vrstama koje su donosili pomorci iz raznih krajeva svijeta.
- Bukva Erdödy (Fagus sylvatica L.) Bukva Erdödy je staro stablo bukve koje se nalazi u perivoju dvorca Erdödy u gradu Jastrebarskom. U studenom 2013. godine ciklona Teodor poharala je područje grada Jastrebarskog te ostavila znatnu štetu u perivoju. Tom prilikom oštećena je i bukva koja za građane Jastrebarskog ima posebnu vrijednost. Nakon nevremena ostao je samo mali dio debla, čije grane još uvijek listaju. Daljnja budućnost jaskanske bukve osigurana je projektom očuvanja genoma stabla obične bukve – središnjeg stabla u perivoju Grada Jastrebarskog. Bukva je uspješno klonirana i time su očuvani njezini geni za sva vremena.
- Petrinjske lipe "Ilirke" (Tilia tomentosa Moench) U perivoju grada Petrinje ističu se vrlo stare lipe tzv. ilirske, od kojih najveća ima prsni promjer 2,3 m i za koje se pretpostavlja da su sađene još u doba Napoleona, odnosno u doba francuske uprave u Petrinji između 1809. i 1813. godine. To se razdoblje uglavnom navodi kao početak uređenja petrinjskoga perivoja. Gradski perivoj, Strossmayerovo šetalište, je jedinstvena nedjeljiva cjelina gradskog parka zaštićena kao spomenik parkovne arhitekture 1969. godine i upisana u Upisnik prirodnih vrijednosti RH, površine 1,51 ha s ciljem očuvanja hortikulturne i povijesne vrijednosti. Uzimajući u obzir činjenicu da klimatske promjene kao i drugi čimbenici negativno utječu na zaštićena stabla te brže dovode do propadanja istih, a kako bi spriječilo propadanje takvih jedinstvenih i neprocjenjivih gena provedeno je očuvanje genoma stabala putem klonova, a sve kako bi se sačuvala osebujnost i bogatstvo petrinjske kulturne i prirodne baštine.
- Medulinska ladonja (Celtis australis L.) U srcu Medulina, na glavnoj placi (trgu) nalazi se stablo ladonje prekrasne krošnje staro oko 115 godina. Riječ je o stablu običnog koprivića ili košćele. Ova “najstarija Medulinka” već je osvojila titulu Hrvatskog stabla 2020. godine te je predstavljala Hrvatsku na međunarodnom natjecanju, gdje je među 14 najljepših stabala iz cijele Europe osvojila je 10. mjesto. Ovo staro stablo ladonje ima veliko značenje u prirodnoj i kulturnoj baštini i ukorijenjeno je u život zajednice, koje svojom pričom svjedoče o prošlosti i povezanosti s ljudima.
IZVORI VUJNOVIĆ, Z., LANŠĆAK. M., GAVRANOVIĆ MARKIĆ, A., BOGUNOVIĆ, S., ČEHULIĆ, I., IVANKOVIĆ, M.: Očuvanje genofonda zaštićenih i znamenitih stabla u Republici Hrvatskoj. Radovi (Hrvats. šumars. inst.) 48 (2022.): 64-73; VICIĆ, Ivana: Stara zaštićena stabla u Hrvatskoj. Zagreb, 2010.
Srbija
Zaštićena stabla
|
Hrast. Pojedinačna stabla predstavljaju spomenike prirode botaničkog karaktera. Zaštićena su kao izuzetni primjerci šumskog drveća, velikih dimenzija i starosti, pune vitalnosti i očuvanog habitusa. Takvi primjerci bilo kog predstavnika dendroflore danas su prave rijetkosti svuda u svijetu i njima se posvećuje posebna pažnja i zaštita.
Takva stabla su i dio narodnog povijesnog i prirodnog naslijeđa i oduvijek im se poklanjala dužna pažnja. Osim toga, ovakva stabla nominirana su zakonskom regulativom kao spomenici prirode botaničkog karaktera pa imaju i "povlašten položaj” u odnosu na druga. Nad njima je uspostavljen režim zaštite čime dobivaju veću njegu i pažnju od starateja, koji brižljivo prati svaku njihovu promjenu. Zakonom zaštićena stabla prepoznatljiva su, ne samo po upečatljivoj žutoj tabli kojom se obilježavaju u Srbiji, već i po izuzetnim osobinama, kao što su velika starost (u ovisnosti od vrste), impozantne dimenzije (visina stabla, promjer krošnje, obujam debla, prsni promjer debla...), reprezentativnost stabla (pravilan habitus i druge osobine tipične za datu vrstu), kao i stupanj izvornosti, očuvanosti, tj. dobro zdravstveno stanje, prirodna rijetkost (neka stabla su zbog takvih osobina rijetka među predstavnicima svoje vrste), pejzažna atraktivnost i druge. Pojedina stabla su i svjedoci povijesnih zbivanja i događaja iz prošlosti. U ovisnosti od njihovog vrijednovanja, tj. svojstava koja posjeduju, mogu se izdvojiti u kategoriju izuzetnog i velikog značaja, kao i zaštićenog dobra lokalnog značaja. Najčešće zaštićena vrsta drveća u Srbiji su hrastovi, a od njih najveći je broj stabala lužnjaka. Iako se danas češće sreću nešto mlađa stabla lužnjaka, i oni takođe, predstavljaju kapitalne primjerke svoje vrste po starosti (400 godina), dimenzijama i dekorativnosti svojih širokih habitusa. Nažalost, gigantska stabla privlačila su pažnju i kao drvna masa, pa je njihov opstanak često bio doveden u pitanje. Danas su malobrojna preostala stara, džinovska stabla predmet zaštite i brige zbog posebne vrijednosti i rijetkosti kao prirodna baština Srbije. Zaštićena stabla na dinarskom području Srbije (izvor podataka: Zavod za zaštitu prirode u Srbiji, pristupljeno 10.11.2024.): Vrsta: Lužnjak - robur I. (Q. pedunculata Ehrh.)
Vrsta: Sladun - Quercus frainetto Ten.
Vrsta: Cer - Quercus cerris L.
|
Zaštićeni hrastovi Srbije
Autori: dr Dragana Ostojić, Biljana Krsteski, Vladimir Nikolić Izdavač: Zavod za zaštitu prirode Srbije Godina izdanja: 2016. Opis. U monografiji “Zaštićeni hrastovi“ prikazano je 41 stablo i 9 grupa stabala, od kojih je 5 vrsta stabala procijenjene starosti između 100 i 450 godina. U okviru monografije autori su predstavili značaj zaštite hrastova kao vrste koja je simbol šuma Srbije, a time i njihovog očuvanja za zaštitu prirode, istovremeno ukazujući na njihov značaj i u tradiciji i etno kulturi na prostoru Srbije. Najznačajnija zaštićena stabla predstavljena su po vrstama hrastova, kao i istraživanja i zaštita ovih vrsta. Monografija je bogato ilustrirana. |
Praktične informacije
REGIONALNI PROGRAMI, INICIJATIVE I UDRUŽENJA
|
PARKOVI DINARSKOG LUKA
Glavni cilj projekta “Parkovi Dinarskog luka” je stvaranje platforme zaštićenih područja koja povezuje sve parkove prirode i nacionalne parkove Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Kosova*, Makedonije, Slovenije i Srbije. Dinarski luk svojom ljepotom, geografskim položajem i biološkom raznolikošću ne zaostaje za Karpatima, Alpama ili bilo kojom poznatom svjetskom ekoregijom. Aktivnosti projekta pripomoći će izgradnji suradnje s privatnim sektorom i unapređenju svakodnevnog poslovanja kroz razmjenu iskustava i primjere dobre prakse. Vrijeme je da i Parkovi Dinarskog luka postanu brend. OTVORI SLUŽBENU STRANICU (http://www.discoverdinarides.com/) Blog WWF-ovog projekta Parkovi Dinarskog luka kojim se stvara mreža zaštićenih područja od Slovenije do Albanije, izgradnja kapaciteta zaposlenika parkova te brend Dinarida OTVORI BLOG |
|
LIFE DINALP BEAR
Upravljanje i zaštita populacije smeđih medvjeda u sjevernim Dinaridima i Alpama Sadržaj U politički rascjepkanom krajobrazu Europe, jedan od najvažnijih ciljeva u zaštiti i upravljanju smeđim medvjedom je prekogranična koordinacija na razini populacije. Nažalost, taj je cilj često jako teško ostvariti. Izazove pokušavamo prevladati u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji i Italiji kroz veliki projekt LIFE+, koji većim dijelom financira Europska komisija (69%), a čiji je cilj dugoročno očuvanje populacije smeđeg medvjeda u sjevernim Dinaridima i jugoistočnim Alpama. Projekt LIFE DINALP BEAR započet je 1. srpnja 2014. i trajat će do 30. lipnja 2019. Pozadina
Sukobi između ljudi i smeđeg medvjeda (Ursus arctos) u Europi i dalje ostaju prijetnja zaštiti medvjeda te se moraju poduzeti koraci da se poboljša suživot. U donošenju mjera susreće se s izazovima kao što su nerazumijevanje socioekonomskih i ekoloških vrijednosti medvjeda, prenapuhane procjene o riziku napada medvjeda koje vode smanjenju tolerancije prema njima te visoka smrtnost u prometu, što je povezano s povećanom rascjepkanošću staništa kao rezultatom rastuće prometne infrastrukture i urbanizacije. OTVORI STRANICU PROJEKTA |
SLOVENIJA
HRVATSKA
BOSNA I HERCEGOVINA
|
ZAŠTITA PRIRODE - MEĐUNARODNI STANDARDI I STANJE U BOSNI I HERCEGOVINI. Konjic 2012. PDF
|
SRBIJA
|
Zaštićena područja u Srbiji
Zaštićena područja su područja koja odlikuje izražena geološka, biološka, ekosistemska i/ili predeona raznovrsnost, zbog čega se aktom o zaštiti proglašavaju zaštićenim područjima od opšteg interesa. Pod režim zaštite stavljaju se i ona područja koja su od značaja za opstanak migratornih vrsta shodno međunarodnim propisima. Takođe, zaštićena područja mogu se prekogranično povezivati sa zaštićenim područjima drugih država. Zaštićena područja predstavljaju zaštićena prirodna dobra, pored zaštićenih vrsta i pokretnih zaštićenih prirodnih dokumenata. Zavod za zaštitu prirode Srbije izrađuje studije zaštite kao stručno-dokumentacione osnove za zaštitu određenih područja. Studije zaštite sadrže podatke o granici dobra, zonama zaštite i katastarskim opštinama koje obuhvata, podatke o prirodnim karakteristikama i vrednostima dobra (geografske i geomorfološke, geološke i hidrogeološke, klimatološke karakteristike, podaci oprisutnim divljim vrstama biljaka, životinja i gljiva, o kulturnom nasleđu, turizmološkim, socioekonomskim, i drugimaspektima), režime zaštite i predložene mere zaštite, kao i predlog upravljača prirodnog dobra.Studije zaštite prirodnih dobara su na raspolaganju svim zainteresovanim, privatnim ili fizičkim licima, kojima su dostupne u prostorijama biblioteke Zavoda. Studije zaštite se dostavljaju nadležnim organima radi donošenja rešenja o zaštiti, kada se sprovedi postupak javne rasprave. Nacionalni parkovi se proglašavaju posebnim zakonom; druga zaštićena područja I kategorije proglašava Vlada Republike Srbije. Za područja II kategorije, odnosno prirodna dobra regionalnog značaja rešenje o zaštiti donosi Pokrajinska vlada AP Vojvodine, a za prirodna dobra III kategorije rešenje donosi jedinica lokalne samouprave. Rešenjima o zaštiti utvrđuje se upravljač, koji čuva, unapređuje, promoviše prirodno dobro, odnosno na osnovu plana upravljanja sprovodi aktivne mere zaštite u cilju očuvanja prirodnih vrednosti područja. Zaštićeno područje I kategorije je područje međunarodnog, nacionalnog, odnosno izuzetnog značaja, a nalazi se celom površinom na teritoriji dveju ili više jedinica lokalne samouprave. Područje II kategorije se odnosi na zaštićeno područje pokrajinskog, regionalnog, odnosno velikog značaja (ukoliko je cela površina na teritoriji AP Vojvodine, ili na teritoriji dveju ili više jedinica lokalne samouprave na teritoriji AP). Zaštićena područja III kategorije su od lokalnog značaja, i proglašava ih lokalna samouprava. Na zaštićenom području uspostavljaju se režimi zaštite I, II i III stepena, što je bliže regulisano Uredbom o režimima zaštite („Službeni glasnik RS“ br. 31/2012). Zaštićena područja mogu biti definisana u sedam različitih kategorija, odnosno vrsta: - Nacionalni park - Park prirode - Predeo izuzetnih odlika - Opšti i Specijalni rezervat prirode - Spomenik prirode - Zaštićeno stanište KARTA ZAŠTIĆENIH PRIRODNIH DOBARA SRBIJE - OTVORI
Nacionalni parkovi
Područje sa većim brojem raznovrsnih prirodnih ekosistema od nacionalnog značaja, istaknutih predeonih odlika i kulturnog nasleđa u kome čovek živi usklađeno sa prirodom, namenjeno očuvanju postojećih prirodnih vrednosti i resursa, ukupne predeone, geološke i biološke raznovrsnosti, kao i zadovoljenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih aktivnosti u skladu sa načelima zaštite prirode i održivog razvoja (čl. 30 Zakona o zaštiti prirode, „Službeni glasnik RS“ br. 36/2009 i 88/2010), stavlja se pod zaštitu kao nacionalni park. » Nacionalni park Tara Parkovi prirode Park prirode je područje dobro očuvanih prirodnih vrednosti sa pretežno očuvanim prirodnim ekosistemima i živopisnim pejsažima, namenjeno očuvanju ukupne geološke, biološke i predeone raznovrsnosti, kao i zadovoljenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih delatnosti usklađenih sa tradicionalnim načinom života i načelima održivog razvoja (čl. 34 Zakona o zaštiti prirode, „Službeni glasnik RS“ br. 36/2009, 88/2010“). U Srbiji je do sada proglašeno 17 parkova prirode. Na dinarskom prostoru su:
Predeli izuzetnih odlika Predeo izuzetnih odlika je područje prepoznatljivog izgleda sa značajnim prirodnim, biološko-ekološkim, estetskim i kulturno-istorijskim vrednostima, koje se tokom vremena razvijalo kao rezultat interakcije prirode, prirodnih potencijala područja i tradicionalnog načina života lokalnog stanovništva (čl. 33 Zakona o zaštiti prirode „Službeni glasnik RS“ br. 36/2009, 88/2010“). Shodno ovom zakonu, razlikuju se prirodni predeo izuzetnih odlika i kulturni predeo izuzetnih odlika. U Srbiji je do sada zaštićeno 16 područja ove vrste. Na dinarskom području su:
Rezervati prirode Na osnovu Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik RS“ br. 36/2009, 88/2010“, čl. 29), područja neizmenjenih prirodnih odlika sa reprezentativnim prirodnim ekosistemima štite se kao strogi rezervati prirode, odnosno područja sa neizmenjenom, ili neznatno izmenjenom prirodom od naročitog značaja zbog određenih karakteristika i prirodnih vrednosti gde, ukoliko je čovek prisutan, živi usklađeno sa prirodom, kao specijalni rezervati prirode. Stručna i naučna istraživanja u ovim zaštićenim područjima vrše se na osnovu dozvole koju izdaje Ministarstvo energetike, razvoja i zaštite životne sredine, i uz prisustvo upravljača. U strogom rezervatu prirode zabranjene su privredne i druge aktivnosti. U Srbiji je do sada zaštićeno 69 područja ove vrste: NIR1 „Lojanik“ NIR “Prilepske planine“ NIR „Humka na potezu Livade“ ORP2 „Vinatovača“ ORP „Bukovo“ ORP „Danilova kosa“ ORP „Prokop“ SpPR3 „Bifurkacija reke Nerodimke“ SRP „Obedska bara“ SRP „Jelašnička klisura“ SRP „Gornje Podunavlje“ SRP „Pašnjaci velike droplje“ SRP „Karađorđevo“ SRP „Klisura reke Trešnjice“ SRP „Slano Kopovo“ SRP „Deliblatska peščara“ SRP „Venerina padina“ SRP „Uvac“ SRP „Ludaško jezero“ SRP „Selevenjske pustare“ SRP „Zasavica“ SRP „Titelski breg“ SRP „Kraljevac“ SRP „Bagremara“ SRP „Okanj bara“ SRP „Gutavica“ SRP „Paljevine“ SRP „Koviljsko-petrovaradinski rit“ SRP „Carska bara“ StPR4 „Felješana“ StPR „Kosovski božur (Paeonia decora)- Gazimestan“ StPR „Kaljavica“ StPR „Stara Vratična“ StPR „Raškovica“ StPR „Maja Rops“ StPR „Kožnjar“ StPR „Veliki Šturac“ StPR „Park šuma“ StPR „Brezna“ StPR „Rtanj“ StPR „Brezovica – prirodno nalazište biljne vrste forzitije (Forsythia europea Deg. et Bald) StPR „Jasenova glava“ StPR „Jarešnik“ StPR „Čalački potok“ StPR „Crna reka“ StPR „Tesne jaruge“ StPR „Iznad Tatalije“ CtPR „Velika peć – Vražji vir“ StPR „ Zelenika 1“ StPR „Zabalac“ StPR „Mustafa“ StPR „Zeleničje“StPR „Klisura reke Resave“ StPR „Kalenić“ StPR „Busovata“ StPR „Ravnište“ StPR „Kukavica“ StPR „Pogled“ StPR „Beleg“ StPR Deo područja „Klisura reke Suvaje“ StPR Šuma hrasta lužnjaka i graba kod hajdučke česme StPR „Varoš“ StPR „Rađenovci“ StPR Majzecova bašta StPR „Vinična“ StPR Vrh Željina – Pločka čuka“ StPR Ritske šume na Mačkovom prudu StPR Šuma srebrne lipe 1 NIR – Naučno-istraživački rezervat, naziv vrste prirodnog dobra po zakonskoj legislativi do 1991. godine. 2 ORP – Opšti rezervat prirode, naziv vrste prirodnog dobra po zakonskoj legislativi od 1991. godine do usvajanja Zakona o zaštiti prirode. 3 SpPR – Specijalni prirodni rezervat, naziv vrste prirodnog dobra po zakonskoj legislativi do 1991. godine. 4 StPR – Strogi prirodni rezervat, naziv vrste prirodnog dobra po zakonskoj legislativi do 1991. godine. 
Časopis "Zaštita prirode", Zavoda za zaštitu prirode Srbije
Otvori klikom na fotografiju Biodiverzitet
Prema zvaničnim procenama Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), procenjeno je da je 21 odstosvih poznatih sisara, 30 odstovodozemaca, 12 odsto ptica, 28 odstogmizavaca, 37 odstoriba, 70 odstobiljaka, 35 odstobeskičmenjaka ugroženo, i preti im nestanak. Predstavljajući rad svojih članica u okviru teme - Zemlja u fokusu, IUCN sumira podatke o biodiverzitetu Srbije, i navodi projekte značajne za njegovo očuvanje, na strani http://iucn.org/about/union/secretariat/offices/europe/resources/country_focus/serbia/. Specifičan geografski položaj na liniji sučeljavanjasrednjoevropskih i mediteranskih uticaja, burna geotektonska dinamika i raznolikost geoloških, geomorfoloških, hidroloških, klimatskih i pedoloških odlika, proizveli su da Srbija predstavlja područje izuzetnog genskog, specijskog i ekosistemskog diverziteta. Balkansko poluostrvo, sa delovima Srbije, predstavlja jednuod 25 „vrućih tačaka“ biološke raznovrsnosti Planete, odnosno centara biodiverziteta. » raznovrsnost ekosistema: na teritoriji Srbije je zastupljena većina ekosistema Evrope, zbog raznovrsnosti reljefa, podloge, klimatskih uslova i drugih faktora na relativno malom prostoru; » šumovitost područja: prema Corine Land Cover 2000 u Srbiji (bez teritorije Kosova i Metohije) površina pod šumom iznosi 2 266 333 ha što predstavlja 29,2% teritorije. Šumovitost u Centralnoj Srbiji iznosi oko 47 %, dok je u Vojvodini 8,5 %. U šumama Srbije registrovano je 78 vrsta drveća, od kojih su najzastupljeniji bukva, grab, cer i bagrem; » raznovrsnost vrsta: teritorija Srbije zauzima zauzima samo 1,9% evropskog kontinenta, a na njenom prostoru živi: - 39 % vaskularne flore Evrope; - ]51 % faune riba Evrope; - 49 % faune gmizavaca i vodozemaca Evrope; - 74 % faune ptica Evrope; - 67 % faune sisara Evrope. U Republici Srbiji je zvanično registrovano oko 44.200 taksona (vrsta i podvrsta). Sa konstatovanih 3662 taksona vaskularnih biljaka u rangu vrste i podvrste(39% ukupne evropske flore), Republika Srbija se svrstava u grupu zemalja sa najvećim florističkim diverzitetom u Evropi. Najveće bogatstvo i diverzitet biljaka prisutni su u visokoplaninskim regionima Srbije. Druga važna odlika flore Srbije je izražen endemizam, odnosno prisustvo karakterističnih biljnih vrsta vezanih za teritoriju Srbije ili područje Balkana (vrste sa rasprostranjenjem ograničenim na teritoriju Srbije ili Balkanskog poluostrva). Lokalni endemiti čine oko 1,5% ukupne flore Srbije(59 vrsta), dok je učešće balkanskih endemita oko 14,94% (547 vrsta). Endemične vrste su pre svega karakteristične za visokoplaninska područja Srbije. Oko 5% ukupne flore Srbije (171 takson u rangu vrste i podvrste) se našlo u „Crevnoj knjizi flore Srbije 1“, koja opisuje iščezle i krajnje ugrožene biljne vrste. Od toga su 4 endemična taksona iščezla iz svetskog genofonda, 46 je iščezlo sa teritorije Republike Srbije, ali se još uvek mogu naći u susednim državama, dok je 121 takson krajnje ugrožen, sa tendencijom iščezavanja ukoliko se ne preduzmu određene konzervacione mere. Na teritoriji Republike Srbije registrovano je i opisano 625 vrsta gljiva (Macromiceta) i 586 vrsta vrsta lišajeva, pri čemu se procenjuje da je broj vrsta gljiva mnogo veći. U Srbiji živi preko 50% evropske faune kičmenjaka. Od 178 vrsta koje se nalaze na evropskoj Crvenoj listi u Srbiji su zastupljene 42 vrste, odnosno 23,6%. U Srbiji je objavljen Preliminarni spisak vrsta za crvenu listu kičmenjaka Srbije, koji predstavlja polaznu osnovu za rad na Crvenoj listi kičmenjaka Republike Srbije. Do sada je registrovano između 98 i 110 vrsta riba i kolousta na teritoriji Srbije. Ukupno 13 vrsta je predloženo za Crvenu listu kičmenjaka Srbije, a registrovano je i 19 taksona od međunarodnog značaja. Teritoriju Srbije nastanjuju 21 vrsta vodozemaca i 25 vrsta gmizavaca i oko 20 podvrsta. Kako su u toku revizije pojedinih taksona, njihovimeventualnim izdizanjem na nivo vrste svakako će doći do povećanja ovog broja. Broj vrsta ptica u Srbiji svih kategorija (gnezdarice, vrste koje zimuju u Srbiji, koje se registruju pri seobi, potencijalno prisutne) kreće se oko 360, a međunarodno značajnih 343. Do sada je u Srbiji registrovano 94 vrste sisara, odnosno 50,51% ukupne teriofaune Evrope. Od tog broja, 68 vrsta se nalazi na Preliminarnoj Crvenoj listi kičmenjaka Srbije, a 16 na evropskoj Crvenoj listi. Zaštita i očuvanje biodiverziteta u Srbiji Zaštita retkih i ugroženih vrsta, kao i njihovih staništa, osnova je zaustavljanja stope opadanja biološke raznovrsnosti u Srbiji. Pravno je regulisana Zakonom o zaštiti prirode („Službeni glasnik RS“ br. 36/2009, 88/2010 i 91/2010-ispravka), Pravilnikom o kriterijumima za izdvajanje tipova staništa, o tipovima staništa, osetljivim, ugroženim, retkim i za zaštitu prioritetnim tipovima staništa i o merama za njihovo očuvanje („Službeni glasnik RS“, br. 35/2010), Pravilnikom o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva („Službeni glasnik RS“ br. 5/2010), Pravilnikom o prekograničnom prometu i trgovini zaštićenim vrstama („Službeni glasnik RS“ br. 99/2009), kao i Uredbom o stavljanju pod kontrolu korišćenja i prometa divlje flore i faune ("Službeni glasnik RS ", br. 31/05, 45/05 - ispravka, 22/07, 38/08 i 9/10). Pored primene nacionalnog zakonodavstva, zaštita i očuvanje biodiverziteta obezbeđuje se primenom međunarodnih konvencija čiji je potpisnik i Srbija |
Zavod za zaštitu prirode Srbije
Nacionalne državne, naučne i stručne organizacije i institucije Ministarstvo energetike, razvoja i zaštite životne sredine Ministarstvo prirodnih resursa, rudarstva i prostornog planiranja Agencija za zaštitu životne sredine Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Ministarstvo rudarstva i reginalog razvoja, Sektor za turizam Ministarstvo rudarstva i energetike Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu Geografski fakultet Univerziteta u Beogradu Futura, Fakultet za primenjenu ekologiju, Beograd Institut za biološka istraživanja, „Siniša Stankovič“ Geološki institut Srbije Institut za arhitekturu i urbanizam Srbije Republička agencija za prostorno planiranje Republički hidrometeorološki zavod Srbije Prirodnjački muzej Republički zavod za zaštitu spomenika i kulture Turistička organizacija Srbije Nevladine organizacije i udruženja Mladi istraživači Srbije Pokret gorana Srbije Liga za orintološku akciju Srbije Ekološko društvo „Endemit“ Istraživačka stanica Petnica ORKA, organizacija za poštovanje i brigu o životinjama Naučnoistraživačko društvo studenata biologije i ekologije „Josif Pančić“ Društvo istraživača „Vladimir Mandić Manda“, Valjevo Društvo madih istraživača Instituta za geografiju "Branislav Bukurov", Novi Sad Udruženje ljubitelja prirode Riparia Upravljači zaštićenih područja JP Nacionalni park "Tara" JP Nacionalni park "Kopaonik" JP "Srbijašume"“ Rezervat Uvac d.o.o. Turistička organizacija Čačak Park prirode Mokra Gora d.o.o. Park prirode Golija Projekti Zaštita biodiverziteta plavnog basena reke Save Natura 2000 na zapadnom Balkanu Projekat podrške razvoju agro-ekološkog programa i politika za Srbiju Povezivanje lokalnih zajednica i zaštite prirode u Zelenom pojasu Evrope Geološka raznovrsnost
Geonasleđe Srbije, njegovo očuvanje i zaštita predstavljaju značajan deo savremenog koncepta zaštite prirode. Pojmom geonasleđe su obuhvaćena prirodna dobra sa dominantno izraženim geološkim, geomorfološkim, pedološkim i arheološkim obeležjima. Geološko nasleđe Srbije se štiti od samih početaka institucionalne zaštite prirode, odnosno osnivanja Zavoda, o čemu svedoče uredbe o zaštiti prirodnih objekata geonasleđa donete još 50-ih godina prošlog veka (Velika i Mala Ripaljka, Prebreza, Resavska pećina...). U početku su to bile pojedinačne inicijative poznatih stručnjaka u ovoj oblasti, da bi sistematsko izdvajanje objekata geonasleđa, vrednovanje i predlaganje za zaštitu bilo započeto polovinom 90-ih godina, kada su u ovu delatnost uključeni eminentni stručnjaci svih geodisciplina. Tokom svog višedecenijskog rad, duže od pedeset godina rada, Zavod je razvio mrežu zaštićenih objekata na čitavoj teritoriji Republike i doprineo da se i geonasleđe svrsta kao neodvojiva komponenta prirodnih vrednosti. Novi zamah u ovoj oblasti učinjen je formiranjem međunarodnih asocijacija koje se bave identifikovanjem i prikazivanjem objekata geonasleđa, kao što je Evropska asocijacija za konzervaciju geološkog nasleđa (u daljem tekstu: ProGEO) čija je članica i naša zemlja. Formiranjem Nacionalnog saveta za geonasleđe ( ranije Nacionalni savet Srbije 1995. godine, a zatim Nacionalni savet Srbije i Crne Gore 2002. godine) započeta je jedinstvena politika zaštite geonasleđa u nas. Nacionalni savet je, na inicijativu ProGEO, preuzeo na sebe organizovanje ovih poslova i formirao 16 radnih grupa sa obavezom izrade Inventara geo-objekata po oblastima za koju je svaka radna grupa zadužena, i pripremanje liste prioriteta po značaju geo-objekata na osnovu formiranog inventara. Inventar objekata geonasleđa obuhvata oko 650 geoloških, paleontoloških, geomorfoloških, speleoloških i neotektonskih objekata. Zavod je do sada zaštitio oko 80 objekata geonasleđa, uglavnom speleološkog karaktera. U saradnji sa Nacionalnim savetom za geonasleđe, Rudarsko-geološkim fakultetom, Geografskim fakultetom i drugim institucijama koje se bave proučavanjem Zemlje, Zavod je uspostavio mrežu saradnje, promocije i popularizacije geonasleđa u nas. Tako je 2004. godine, kada je naša zemlja u tom periodu bila predsedavajuća Radne grupe za jugoistočnu Evropu ProGEO (ProGEO WG1),organizovan Drugi naučni skup o geonasleđu Srbije sa međunarodnim učešćem, koji jebio od velikog naučnog i stručnog značaja za utvrđivanje stanja geonasleđa Srbije. U okviru aktivnosti na promociji i bližem upoznavanju javnosti sa vrednostima objekata geonasleđa, svojevremeno su organizovana studijska putovanja (GEO-trip) i stručne ekskurzije, međunarodni kamp studenata, eduaktivna geo-staza u NP „Tara“, itd. 
|
Međunarodne organizacije i projekti
Međunarodne organizacije
Europska unija
Natura2000
Relevantne stranice zaštite prirode i biološke raznolikosti
- IUCN
- WWF (World Wide Fund for Nature)
- UNESCO (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu)
- EUROPARC Federation
- PAN Parks Foundation
- Eurosite
- Europski centar za očuvanje prirode - ECNC
- Europska mreža geoparkova (EGN)
- MedPAN
Europska unija
- Priroda i biološka raznolikost
- Europski mehanizam razmjene podataka o biološkoj raznolikosti
- Europska agencija za okoliš
- Eurosite
- Vodič kroz informacije o Europskoj uniji
Natura2000
Relevantne stranice zaštite prirode i biološke raznolikosti
- Konvencija o biološkoj raznolikosti
- Program Ujedinjenih naroda za okoliš
- Program Ujedinjenih naroda za okoliš & Svjetski centar za konzervacijski monitoring
- WWF - Svjetska organizacija za zaštitu prirode
- A - Z područja važna za biološku raznolikost
- Europski centar za očuvanje prirode
