|
|
Zaštita prirodne baštine
Morfološke, klimatske, biološke i druge karakteristike, jednako kao i turizam te ekološke potrebe bili su glavni razlozi za zaštitu pojedinih područja Dinarskog gorja, i zadivljujuće je koliko se ta područja razlikuju jedno od drugoga - što govori o njegovom izuzetnom bogatstvu i atraktivnosti.
Međutim, programi zaštite prirode u ovim krajevima, usprkos namjerama, često nailaze na otpore: objektivne (nedostatak materijalnih sredstva) i subjektivne (lobiji - od političkih, na svim razinama, lovačkih, gospodarskih; kulturološki razlozi - npr. nemaran odnos prema otpadu; sociološki uzroci - otpor lokalnog stanovništva, kako zbog tradicije, tako i iz straha da bi novi prostorni režim ugrozio radno-gospodarske aktivnosti na njihovu području i time pogoršao kvalitetu njihova života).
Čest je slučaj da su mnoga područja ostala očuvana isključivo jer je prethodno, zbog nedovoljne razvijenosti, došlo do depopulacije toga prostora.
U svim državama postoje određeni oblici zaštite prostora. Sljedi pregled najznačajnijh zaštićenih područja.
Međutim, programi zaštite prirode u ovim krajevima, usprkos namjerama, često nailaze na otpore: objektivne (nedostatak materijalnih sredstva) i subjektivne (lobiji - od političkih, na svim razinama, lovačkih, gospodarskih; kulturološki razlozi - npr. nemaran odnos prema otpadu; sociološki uzroci - otpor lokalnog stanovništva, kako zbog tradicije, tako i iz straha da bi novi prostorni režim ugrozio radno-gospodarske aktivnosti na njihovu području i time pogoršao kvalitetu njihova života).
Čest je slučaj da su mnoga područja ostala očuvana isključivo jer je prethodno, zbog nedovoljne razvijenosti, došlo do depopulacije toga prostora.
U svim državama postoje određeni oblici zaštite prostora. Sljedi pregled najznačajnijh zaštićenih područja.
Pregled nacionalnih parkova u Dinarskom gorju
Zaštita prirode
|
Prema podacima EROSTAT-a za 2019. godinu čak 2 od 5 regija EU (na razini NUTS-a 3; Nacionalna klasifikacija prostornih jedinica za statistiku) s najvećim postotkom zaštićenih šuma i polu-prirodnih područja iz programa Natura 2000 u odnosu na površinu regije, nalaze se u dinarskom području! To su Primorsko-goranska županija u Hrvatskoj (sa 63,7% područja regije na 1. mjestu u EU) i Primorsko-notranjska (49,4%; na 4. mjestu u EU) u Sloveniji.
Na razini 3 NUTS -a (Nacionalna klasifikacija prostornih jedinica za statistiku), tri regije EU s daleko najvećim zaštićenim područjima Natura 2000 u 2019. bili su Lappi u Finskoj i švedske regije Norrbottens län i Västerbottens län; zaštićena područja u sve tri regije bila su uglavnom šumska i poluprirodna područja, ali su također imala prilično velika močvarna područja i vodna tijela. Međutim, niti jedna od ove tri regije nije bila uključena u 20 regija s najvećim udjelom područja označenim kao područja Natura 2000. Među 1151 regijom za koju su dostupni podaci, bilo je 19 u kojima je zaštićeno više od polovice ukupnog područja. Taj je udio dosegao 72,0 % u Primorsko-goranskoj županiji (Hrvatska) i 73,5 % u Tulcei (Rumunjska): u bivšoj su većini zaštićena područja bila šumska i poluprirodna područja; u potonjem su močvarna područja bila posebno velika, uz relativno velika zaštićena poljoprivredna područja, kao i šumska i poluprirodna područja.
|
Prema podacima EROSTAT-a za 2019. godinu (na razini NUTS-a 3) čak 7 od 20 regija EU (od toga broja njih je čak 4 među prvih 5 regija) s najvećim postotkom svih zaštićenih područja iz programa Natura 2000 u odnosu na površinu regije, nalaze se u dinarskom području! To su Primorsko-goranska (2. mjesto u EU), Ličko-senjska (5.) i Dubrovačko-neretvanska županija u Hrvatskoj (72%) te Obalno-kraška (3.), Primorsko-notranjska (4.), Jugovzhodna Slovenija i Goriška (to je prijelazno dinarsko-predalpsko područje) u Sloveniji.
|
Risnjak
HRVATSKA
|
Smješten je u zaleđu grada Rijeke i Kvarnerskog priobalja, na sjeverozapadnom dijelu Gorskog kotara.
Temeljni fenomen Parka su šuma i hidrogeološki spomenik prirode - izvor Kupe. Postoji više od desetak različitih šumskih zajednica (šume pokrivaju 98% površine parka) i tridesetak ostalih tipova biljnih zajednica. Park karakteriziraju različite krške pojave i oblici pa se ispod bujne vegetacije kriju jame, ponikve, škrape. Bujna vegetacija i velika geomorfološke raščlanjenosti pružaju utočište velikom broju životinjskih vrsta, posebno ptica. Ovdje su svoje stanište našle i tri velike zvijeri: ris po kojem je Risnjak i dobio ime, vuk i smeđi medvjed. SLUŽBENA STRANICA: Nacionalni park Risnjak
|
 Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Risnjak
|
Plitvička jezera
HRVATSKA
|
Nacionalni park Plitvička jezera najstariji je hrvatski nacionalni park, jedinstveni krški fenomen koji se smjestio između Male Kapele i Ličke Plješivice (Pješevice). Poznat je po veličanstvenim sedrenim slapištima koja stvaraju bistra jezera u stalnom biodinamičkom procesu stvaranja i rasta sedre. Kao posljedica tog procesa nastao je niz od 16 stepenasto poredanih većih jezera i nekoliko manjih, koja su najslikovitiji dio ovog Parka.
Šumska područja zautimaju više od dvije trećine Parka. Posebno se izdvaja prašuma Čorkova uvala, u sjeverozapadnom dijelu Parka, na nadmorskoj visini 860 do 1028 m, u zoni bukovo-jelovih šuma. U Parku je registrirano čak 1267 različitih biljnih vrsta od čega čak 50 vrsta orhideja, 321 vrsta leptira, 157 vrsta ptica, 20 vrsta šišmiša… U bogatoj fauni posebno mjesto zauzimaju najveće europske zvijeri: smeđi medvjed, vuk i ris. Zbog jedinstvenosti, prirodne ljepote i vrijednosti nacionalnog parka UNESCO je Plitvička jezera 1979. godine uvrstio na Listu svjetske prirodne baštine. Najljepši i prvi proglašeni park. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Plitvička jezera
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Plitvička jezera
Nekadašnji logotip Nac. parka
|
Sjeverni Velebit
HRVATSKA
|
Sjeverni Velebit je zbog bogate raznolikosti krških oblika, živoga svijeta i krajobraza na malom prostoru proglašen nacionalnim parkom.
Ovdje već otprije postoje čak četiri područja s posebnom zaštitom - strogi rezervat "Hajdučki i Rožanski kukovi", botanički rezervat "Visibaba", nalazište biljnog endema hrvatske sibireje, i botanički rezervat Zavižan-Balinovac-Zavižanska kosa, unutar kojeg se nalazi i Spomenik parkovne arhitekture Velebitski botanički vrt. Dio je Međunarodnog rezervata biosfere. Velike i očuvane šume pogodno su stanište za velike zvijeri - medvjeda, vuka i risa. Njihova prisutnost na istom prostoru znak je očuvanosti ekosustava. Čovjek je uvelike utjecao na izgled krajobraza Sjevernog Velebita. Stvaranjem novih staništa - pašnjaka, lokava i suhozidova - čovjek je omogućio život brojnim biljnim i životinjskim vrstama te time obogatio njegovu biološku raznolikost. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Sjeverni Velebit
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit
Nekadašnji logotip Nac. parka
|
Paklenica
HRVATSKA
|
Nacionalni park Paklenica obuhvaća područje bujičnih tokova velike i Male Paklenice, kanjone okomito urezane u južne padine Velebita te šire okolno područje. Na relativno malom području nalazi se veliko bogatstvo geomorfoloških oblika, raznolik biljni i životinjski svijet, atraktivni krajobrazi i netaknuta priroda.
Na području Parka nalazi se oko 90 speleoloških objekata, među kojima se veličinom i bogatstvom podzemnih ukrasa ističu špilja Manita peć i jama Vodarica. Šume pokrivaju dvije trećine površine Parka i odlikuju se bogatstvom biljnih zajednica. U ovom zaštićenom području postoji oko 150km pješačkih staza i puteva, a ujedno se smatra najznačajnijim hrvatskim penjačkim centrom, s preko 360 opremljenih i uređenih smjerova, od kojih je najpoznatiji Anića kuk (visina stijene 400m). SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Paklenica
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit
Nekadašnji logotip Nac. parka
|
Una
BOSNA I HERCEGOVINA
|
Nacionalni park Una osnovan je u svibnu/maju 2008. godine. Prostire se dolinom gornjeg toka rijeke Une, kao i dolinom rijeke Unac, desne pritoke Une sve do rječice Krke na zapadu. Ovo područje predstavlja jedinstvenu prirodnu cjelinu,,vrlo vrijednu za očuvanje ukupne krajobrazne i biološke raznolikosti,a posebno zbog: položaja na granici tri klimatska područja, krških oblika i hidrografije, koji su zajedno sa slivom Korane i Krke jedinstveni u europskim razmjerima, reljefnih oblika koji su stvorili jedan od rijetkih prirodnih puteva prema Jadranskom moru, mozaičnosti staništa, velike raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta, te prisutnosti reliktnih i endemskih vrsta.
Ovaj prostor je i u kulturno-povijesnom smislu područje koje obiluje bogatim naslijeđem arheoloških nalazišta i povijesnih spomenika,a poseban položaj tog prostora na tranzitnom pravcu prema moru doveo ga je u prošlosti pod utjecaje mnogih kultura,od kuda potječu bogata arheološka nalazišta, ostaci srednjovjekovnih utvrda i sakralnih objekata različitih vjera i kultura. Područje Nacionalnog parka se nalazi na krajnjem zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na području općine Bihać i pripada Unsko-koranskoj zaravni, a obuhvata dolinske dijelove rijeke Une i Unca i orografske padine Plješivice i Grmeča, odnosno Osječenice. Posebnost za rijeku Unu je izrazita dužina njenog «sedrotvornog» toka, s cijelim nizom pratećih fenomena (sedrenih spilja, sedrenih otoka, barijera i slapova), te s iznimnim oblicima kotlina (Martin Brod, Kulen Vakuf, Klisa, Lohovo) i klisura kanjonskog tipa,uzvodno i nizvodno od Martin Broda te nizvodno od Štrbačkog buka. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Una
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Una
Nacionalni park Una
BROŠURA 
Una - izvor života
BROŠURA |
Sutjeska
BOSNA I HERCEGOVINA
|
Nacionalni park Sutjeska je najstariji i najveći nacionalni park u BiH koji je po svojim prirodnim vrijednostima i ljepotama biser Bosne i Hercegovine. Obuhvata područje Sutjeske sa strogim prirodnim rezervatom Perućica, dijelove planina Maglić (2386 m- najviši vrh u BiH), Volujaka, Vučeva i Zelengore. Zahvaljujući izvanrednim prirodnim vrijednostima i njihovoj očuvanosti NP Sutjeska je od 2000. godine uvršten u II kategoriju IUCN-a (Odjel UN-a za zaštitu prirode i prirodnih dobara).
NP Sutjeska je najraznovrsniji kompleks ekosistema na prostoru BiH i jedan od najraznovrsnijih na prostorima jugoistočne Evrope. Cijelo područje Parka odlikuje izuzetna ljepota i raznolikost oblika pejzaža - od pitomih dolina, gustih šumskih kompleksa, planinskih pašnjaka do visokih planinskih masiva. Na Zelengori se nalazi osam glečerskih jezera „gorskih očiju“, a ono što također karakteriše ovo područje su duboki kanjoni Sutjeske, Hrčavke i Jabučnice, bistrih planinskih rijeka bogatih potočnom pastrmkom. Veoma je dragocjen i bogat fond divljači i rijetkih biljnih vrsta, od kojih su mnoge endemske. U samom srcu Parka smješten je i strogi prirodni rezervat Perućica (1434 ha), najočuvanija i najveća prašuma u Evropi, u kojoj je od osnivanja nacionalnog parka strogo zabranjena bilo kakva intervencija čovjeka. Na području nacionalnog parka Sutjeska nalaze se i mnogobrojni spomenici starije i novije istorije. Nacionalni park Sutjeska ( NPS ) je osnovan Zakonom o proglašenju Nacionalnog parka Sutjeska koji je usvojila Republička skupština 13. januara 1962. godine. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Sutjeska
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Sutjeska
|
Kozara
BOSNA I HERCEGOVINA
|
Planina Kozara nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. To je niska, otočna planina smještena između Panonske nizine na sjeveru i visokih planina Dinarskog gorja na jugu, te omeđena rijekama Savom, Unom i Vrbasom.
Iako visina njenih vrhova ne prelazi 1000 m, Kozara svojom visinom, prostranstvom i ljepotom dominira ovim dijelom BiH. U narodu je poznata kao "Krajiška ljepotica" zahvaljujući svojim gustim kompleksima listopadnih i crnogoričnih šuma, proplancima, bistrim potocima te bogatstvu flore i faune. U cilju očuvanja i zaštite kulturno-povijesnih i prirodnih vrijednosti, središnji dio planine Kozare, površine 3.494,5 ha, proglašen je nacionalnim parkom 1967. godine. Središnjim dijelom Nacionalnog parka dominira plato Mrakovice (806 m n.v.) na kojem se, zbog njegovih urbanih sadržaja, često održavaju kulturne manifestacije i okuplja veliki broj posjetitelja Nacionalnog parka Kozara. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Kozara
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Kozara
|
Durmitor
CRNA GORA
|
Status: Nacionalni park od 1952. godine. Područje na UNESCO-voj Listi Svjetskog prirodnog i kulturnog nasljeđa od 1980 godine. Od 1977. u programu UNESCO-a "Čovjek i biosfera" (Man and Biosphere)
Teritorija opština: Žabljak, Šavnik, Plužine, Pljevlja i Mojkovac Sjedište uprave: Žabljak Površina: 39.000 ha Nadmorska visina: od 500 mnv (rijeka Tara - vrelo Nazdruć), do 2.525 mnv Bobotov kuk. Položaj: Sjeverozapadni dio Crne Gore. Klima: Umjereno-kontinentalna; subplaninska i planinska. Odlikuju je duge i hladne zime, relativno kratka i svježa ljeta. Prelazni period između godišnjih doba ja slabije izražen, a jeseni su nešto toplije od proljeća. Prosječna godišnja količina padavina se kreće od 1.250 do 2.000 mm. Posebne zone zaštite (rezervati): Mlinski potok, sliv Škrčkih jezera sa užom kanjonskom dolinom Sušice, Crna Poda, Barno jezero sa najužom okolinom, Zabojsko jezero i kanjon rijeke Tare. Karakteristika: Raznoliki ekosistemi, neki od najvisočijih vrhova Dinarida koji se uzdižu s krškog platoa, ledenjački površinski oblici, jezera i doline, kanjon rijeke Tare, endemična flora i fauna, prirodne očuvane šume (više od 400 godina strara i 50 m visoka stabla (smreke, jele, crni bor, bukva); speleološki objekti. Kanjon rijeke Tare zauzima 41% površine Nacionalnog parka), najdublji u Europi sa obalama visokim između 1000-1200 m. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Durmitor
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Durmitor
Eco-turistički vodič kroz nacionalne parkove Crne Gore
Podgorica, 2014. |
Biogradska gora
CRNA GORA
|
Status: Nacionalni park od 1952.god.
Teritorija opština: Kolašin, Mojkovac, Berane, Andrijevica Površina: 5.650ha Površina prašumskog rezervata: 1600ha Nadmorska visina: od 832 mnv na Tari do 2139 mnv Crna Glava Hidrografija: glečerska jezera (Biogradsko, Ursulovačko, Pešića, Šiško i Ševarine); Biogradska rijeka, Jezerštica, stalni i povremeni izvori i karstna vrela Biogradsko jezero:
Reljef: karakteriše ga velika razuđenost i brojni oblici, koji prate planinski reljef Ostale karakteristike: ledenjački oblici, jezera i morene. Očuvana prirodna šuma i strogo zaštićen šumski rezervat. Tradicionalna arhitektura u selima i katunima, mlinovi i dr. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Biogradska gora
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Biogradska gora
|
Skadarsko jezero
CRNA GORA
|
Status: Nacionalni park od 1983.godine. IBA status (Područje od međunarodnog značaja za boravak ptica) od 1989.godine, a od 1995. godine upisano je na Svjetsku listu močvara od međunarodnog značaja - Ramsar lista.
Teritorija opština: Podgorica, Bar i Cetinje Sjedište uprave: Vranjina Površina: 40.000ha Površina Jezera: Ljetnji nivo vode - 370 km2; nivo vode u zimskoj sezoni - 540 km2; površina pri prosječnom nivou vode - 475 km2 Dužina obale: 168 km; 110,5 km u Crnoj Gori i 57,5 km u Albaniji Nadmorska visina: 5 mnv Dubina: Prosječna dubina je 5 m / maksimalna 8,3m Položaj: Jugoistok Zetsko-skadarske kotline Klima: Submediteranska, sa blagim i kišnim zimama (najniža mjesečna prosječna temperatura vode u januaru je 7,3°C). Ljeta su sušna i vruća sa maksimalnom temperaturom vazduha iznad 40°C i temperaturom vode iznad 27°C. Prosječna temperatura vazduha je 14,9°C. Posebne zone zaštite (specijalni rezervati prirode): Pančeva oka i Manastirska tapija Karakteristika: Vlažna (močvarna) staništa, slatkovodna flora i fauna, poplavljena vegetacijska područja vrbe i jablanova u delti rijeke Bojane (Bune), velika gnijezdišta ptica (gnjurac, čaplja, pelikan i dr.), kulturno-povijesno nasljeđe, blizina planine Rumije (planinarstvo). SUŽBENA STRANICA Nacionalni park Skadarsko jezero |
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Skadarsko jezero
|
Lovćen
CRNA GORA
|
Status: Nacionalni park od 1952. godine
Teritorija opština: Cetinje i Budva Geografski položaj: centralni dio lovćenskog masiva, od podgorine u zaleđu Bokokotorskog zaliva do najviših vrhova Površina: 6.220 ha Nadmorska visina: od 939 mnv (Ugnji) do 1.749 mnv (Štirovnik) Najviši vrhovi: Štirovnik 1.749 mnv i Jezerski vrh 1.657mnv Klima: Umjereno-kontinentalna i planinska, pod uticajem mediteranske, sa izraženom srednjom godišnjom količinom padavina ( 2.500 - 3.600 l/m²) Zone sa strogim režimom zaštite:
SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Lovćen |
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Lovćen
|
Prokletije
CRNA GORA
|
Status : Nacionalni park od 2009. godine
Teritorija opština: Plav i Gusinje Površina: 16.630 ha Površina rezervata 1.052 ha Nadmorska visina: brojni vrhovi sa preko 2.000 mnv Hidrografija: glacijalna jezera (Hridsko, Visitorsko, Ropojansko, Tatarijsko, Bjelajsko, jezerce na Vezirovoj Bradi, jezerce na Treskavcu, Koljindarsko i dr.), veći i manji vodotoci, vrela i izvori pitke i mineralne vode, rijeke, podzemni izdani i planinske lokve. Hridsko-Ridsko jezero:
Reljef je razuđen, sa brojnim visovima, klisurama, strmim padinama, riječnim dolinama alpskog tipa i drugim prirodnim fenomenima. Ističu se sledeće zone: Karanfilsko-Bjelička (najkrševitiji dio ovog područja, sa brojnim vrhovima preko 2.000 mnv); Visitorska; Zona Bogićevice; Zona Bora i Kofiljaće; Staračko-zavojska zona. Rezervati :
SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Prokletije
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Prokletije
|
Tara
SRBIJA
|
Prostor planine Tare u Srbiji proglašen je Nacionalnim parkom 13.7.1981. godine na ukupnoj površini od 19.175,00 ha.
Planina Tara je površ dinarskog pravca pružanja. Pripada dijelu starovlaških planina (Starovlaška-raška visija). Nalazi se na krajnjem zapadu Srbije zahvaćajući područje ograničeno laktastim tokom Drine između Višegrada i Bajine Bašte. U najužem dijelu masiva smještena je planina Zvijezda, koja je od Tare prirodno odvojena Klisurom Dervente. Po nadmorskim visinama, Tara spada u srednje visoke planine, čija je prosječna nadmorska visina 1.000 – 1.200 metara. Najviši vrh je Kozji rid – 1.591 metar. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Tara
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Tara
|
Bjeshkët e Nemuna (Prokletije)
KOSOVO
|
Nacionalni park Bjeshkët e Nemuna (albanski: Parku Kombëtar Bjeshkët e Nemuna, srp./hrv. Nacionalni park Prokletije) je nacionalni park u okruzima Đakovica i Peć na zapadnom Kosovu. Obuhvaća 63.028 hektara (630,28 km2) planinskog terena, s brojnim jezerima, gustim listopadnim i četinarskim šumama i alpskim krajolicima. Park je osnovan radi zaštite ekosustava i biološke raznolikosti, kao i kulturne i povijesne baštine.
|
Theth
ALBANIJA
|
Nacionalni park Theth (albanski, Parku Kombëtar i Thethit), osnovan je 1966. godine; nalazi se na sjeveru Albanije u Prokletijama (Bjeshkët e Nemuna), koje se ovdje često nazivaju i Albanskim Alpama (Alpet e Shqiperise); 70 km udaljen vozilom od grada Skadra (Shkodra). Karakteristike: rijeka Theth, s vrlo izdašnim vrelom 1000-1300 l/sekundi, nacionalni spomenik prirode vodopad Grunasi; raznovrsnost biljnog i životinjskog svijeta (balkanski ris i dr.), visoki planinski vrhovi.
Informacije o području Nacionalnog parka (na engleskom i albanskom jeziku)
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Theth
|
Lugina e Valbones (Dolina Valbone)
ALBANIJA
|
Nacionalni park Lugina e Valbones (dolina Valbone), osnovan je 1996. godine, u gornjoj dolini rijeke Valbone, nalazi se 25-30 km sjeverozapadno od grada Bajram Curri. Prostire se u području visokih planina i dolina bogatih atraktivnim dijelovima, Atraktivnosti doprinose visoki stjenoviti vrhovi, strme padine prekrivene šumom, brojni vodotoci, među kojima je najvažnija rijeka Valbona. Aktivnosti: turizam, ribičarstvo, planinarstvo i alpinizam. Unutar parka nalazi se mnogo špilja, među kojima je najboznatija ona kod sela Dragobia.
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Valbona
|
Krka
HRVATSKA
|
U vapnenačku zaravan, između gradova Knina i Skradina, duboko usječeno nalazi se korito rijeke Krke. Ovaj prirodni i krški fenomen u svom toku gradi sedam sedrenih slapova: Bilušića buk, Brljan, Manojlovački slap, Rošnjak, Miljacka slap, Roški slap i Skradinski buk, najviše slapište u Sredozemlju (46m).
Odlikuje se osebujnim i bogatim biljnim svijetom - 860 različitih biljnih svojti. Na području parka zabilježena je 221 vrsta ptica među kojima veći broj gnjezdarica. Neke vrste ovdje borave samo za vrijeme proljetnih i jesenskih seoba, zbog čega je ovo zaštićeno područje uvršteno u ornitološki važna područja Europe. Područje parka obiluje tragovima drevne naseljenosti, te brojnim kulturno-povijesnim spomenicima. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Krka
|
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Krka
|
Mljet
HRVATSKA
|
Nacionalni park Mljet nalazi se na zapadnom dijelu istoimenog otoka. Autohtone šume hrasta crnike i šume alepskog bora prekrivaju više od 90% površine Parka dajući mu posebnu biološku i estetsku vrijednost stoga ga često zovu i „zeleni otok“.
Uz brojne uvale, zaljeve i otočiće, Park je poznat po dvama slanim jezerima, Malom i Velikom jezeru, koja su morem potopljene krške udoline. Bogata su velikim brojem različitih vrsta riba, rakova, školjkaša i drugih morskih organizama. Vinogradi i polja pod maslinama, koja se na otoku već stoljećima uzgajaju, dodatno povećavaju njegovu krajobraznu raznolikost. Područje parka čini i bogata kulturno-povijesna baština. U Velikom jezeru nalazi se otočić Svete Marije s drevnim benediktinskim samostanom i crkvom, utemeljenim još u 12. stoljeću. U naselju Polače nalaze se ostaci ranokršćanske bazilike, rimske palače i termi. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Mljet |
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Mljet
|
Kornati
HRVATSKA
|
Kornatsko otočje kao najgušća otočna skupina u Sredozemnom moru, smješteno je u središnjem dijelu Jadrana. Karakterizira ga zanimljiva geomorfologija, velika razvedenost obala te raznolike životne zajednice. Obuhvaća skupinu od ukupno 89 otoka, otočića i hridi.
Krš tipičan za cijelu jadransku obalu koji je i ovdje prisutan sastoji se od surovog kopna s jedne strane i iznimno raznovrsnog podmorja s druge strane. Otoci su uglavnom pokriveni vegetacijom kamenjarskih pašnjaka; međusobno odijeljenih suhozidima a čine ih travnjačke zajednice karakteristične za suha područja. Više od tri četvrtine površine parka pripada moru, čije je podmorje zbog raznovrsnog i bogatog podmorskog svijeta najvažnije obilježje ovog zaštićenog područja. Povijest naseljavanja Kornatskog otočja seže daleko u prošlost pa od neolita do danas možemo pratiti civilizacijski razvitak na ovim prostorima. SLUŽBENA STRANICA Nacionalni park Kornati |
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Nacionalnog parka Kornati |
Ostala važna zaštićena područja
Park prirode Velebit
|
Park prirode Velebit obuhvaća najveći dio masiva najduže dinarske planine Velebit (120-140 km), i dolinu krške rijeke Zrmanje i površinom je najveće zaštićeno područje u Hrvatskoj. Dijelovi planine zaštićeni su i kao nacionalni parkovi: Paklenica i Sjeverni Velebit. potom zaštićeni krajolik zaljev Zavratnica kod Jablanca, geomorfološki spomenici Cerovaćke pećine i špilja Modrič, zaštićeno paleontološko područje Velnačka glavica, posebni šumski rezervat Štirovača i dr. Položaj Velebita, kao i njegova geološka građa (krško područje), utjecali su na razvoj veoma bogatog i raznolikog živog svijeta. Do sada je registrirano 2700 biljnih vrsta, od kojih čak 78 endemskih, posebnbno u podzemlju i vodotocima. Među endemskim vrstama ističe se glasovita velebitska degenija, a među tercijarnim reliktima hrvatska sibireja. Na području Velebita se gnijezdi velik broj različitih vrsta ptica, a od sisavaca svakako treba spomenuti dvije u Europi ugrožene vrste: smeđi medvjed i vuk. PP Velebit upisan je 1978. godine u registar prirodnih područja UNESCO-a, program "Čovjek i biosfera" (Man and Biosphere). SLUŽBENA STRANICA Park prirode Velebit |
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na području oko 50 km od sjedišta Parka prirode Velebit u Gospiću |
Park prirode Golija
|
Golija je najviša planina jugozapadne Srbije, pruža se u dužini od 32 km u obliku položenog latiničnog slova "s". Po lepoti i raznovrsnosti pejsaža, kao i očuvanosti izvornih, prirodnih i kulturnih vrednosti, jedna je od najprivlačnijih planina u Srbiji, zbog čega je stavljena pod zaštitu kao Park prirode "Golija", površine 75.183 ha (2001. godine). Vlada Republike Srbije poverila je na staranje Park prirodе "Golija" JP "Srbijašume". JP "Srbijašume" poslove zaštite, razvoja i održivog korišćenja obavlja preko Uprave parka, tj. svojih šumskih gazdinstava: ŠG "Golija" iz Ivanjice, ŠG "Šumarstvo" iz Raške i ŠG "Stolovi" iz Kraljeva. Park prirode "Golija" stavljen je pod zaštitu radi očuvanja: vrednosti šumskih ekosistema; raznovrsnosti predela i izvanredne lepote pejsaža; kulturnih dobara i njihove okoline (manastir Studenica i manastir Gradac); trajnosti i kvaliteta osnovnih prirodnih resursa (vode, zemljišta i biljnog pokrivača), biološke raznovrsnosti: retkih, endemičnih i reliktnih vrsta; geonasleđa, predstavljenog neobičnim i atraktivnim oblicima reljefa i brojnim vodenim objektima i pojavama u vidu izvora planinskih vodotoka i tresavskih jezera. Park prirode sa svojim prirodnim i stvorenim vrednostima zadovoljio je u potpunosti kriterijume za nominovanje Parka prirode "Golija" za Rezervat biosfere po programu MAB-a (Program "Čovek i biosfera") tako da je deo Parka prirode "Golija" odlukom Komisije UNESCO-a, oktobra 2001. godine proglašen za Rezervat biosfere "Golija-Studenica" (površine 53.804 ha). Više o Parku prirode Golija |
Klikom na logo Booking.com direktno pronađi smještaj na širem području Parka prirode Golija |
Kras
Rezervat biosfere Kras obuhvaća Regionalni park Škocjanske jame, uključujući i Škocjanske jame, koje su proglašene i mjestom svjetske baštine i Ramsarsko vlažno područje od međunarodnog značaja.
Specifični podzemni ekosustavi, tipični za krš, poznati su po svojim geomorfološkim, geološkim i hidrološkim formacijama koje nastaju zbog vapnenačke podloge. Potonje je glavni razlog stalnog nedostatka tekuće površinske vode u kršu i stvaranja uvjeta za stvaranje špilja. Također je krš utjecao na način na koji su se životinje i biljke prilagodile, na pojavu rijetkih i endemičnih vrsta kao što su čovječja ribica (Proteus anguinus), beskralješnjaci i šišmiši, te na racionalno korištenje vode od strane poljoprivrednika. Kocjanske špilje čine sustav od jedanaest međusobno povezanih podzemnih špilja, ravnih dolina koje se protežu preko urušenih dolina, prirodnih mostova i vrtača. Ukrašeni su stalaktitima, kamenim zavjesama i širokim bazenima od naplatka. Ovo je područje referentno za sva proučavanja krša diljem svijeta: zbog toga je rezervat biosfere nazvan Rezervat biosfere Krasa (eng. Karst Biosphere Reserve).
Rezervat biosfere važan je za prikaz racionalnog korištenja vode i upravljanja izvorima vode. Tipično krško zemljište je ekološki vrlo ranjivo zbog velikih podzemnih bazena pitke vode. Rezervat biosfere nastoji integrirati i koordinirati održive poljoprivredne prakse s očuvanjem špilja i lokalnih hidroloških procesa, kontrolirajući površinsko i podzemno onečišćenje gnojivima i otpadnim vodama.
Kras je upisan u registar prirodnih područja UNESCO-a, program "Čovjek i biosfera" (Man and Biosphere).
Specifični podzemni ekosustavi, tipični za krš, poznati su po svojim geomorfološkim, geološkim i hidrološkim formacijama koje nastaju zbog vapnenačke podloge. Potonje je glavni razlog stalnog nedostatka tekuće površinske vode u kršu i stvaranja uvjeta za stvaranje špilja. Također je krš utjecao na način na koji su se životinje i biljke prilagodile, na pojavu rijetkih i endemičnih vrsta kao što su čovječja ribica (Proteus anguinus), beskralješnjaci i šišmiši, te na racionalno korištenje vode od strane poljoprivrednika. Kocjanske špilje čine sustav od jedanaest međusobno povezanih podzemnih špilja, ravnih dolina koje se protežu preko urušenih dolina, prirodnih mostova i vrtača. Ukrašeni su stalaktitima, kamenim zavjesama i širokim bazenima od naplatka. Ovo je područje referentno za sva proučavanja krša diljem svijeta: zbog toga je rezervat biosfere nazvan Rezervat biosfere Krasa (eng. Karst Biosphere Reserve).
Rezervat biosfere važan je za prikaz racionalnog korištenja vode i upravljanja izvorima vode. Tipično krško zemljište je ekološki vrlo ranjivo zbog velikih podzemnih bazena pitke vode. Rezervat biosfere nastoji integrirati i koordinirati održive poljoprivredne prakse s očuvanjem špilja i lokalnih hidroloških procesa, kontrolirajući površinsko i podzemno onečišćenje gnojivima i otpadnim vodama.
Kras je upisan u registar prirodnih područja UNESCO-a, program "Čovjek i biosfera" (Man and Biosphere).
Bazen rijeke Tare
Zaštićeno područje biosfere "Bazen rijeke Tare" smješteno je u jugoistočnom dijelu Dinarskog gorja, i obuhvaća vapenačke visoravni, kanjone i najdublje klisure u Europi. Kanjon Tare dugačak je 80 km, a u najdubljoj točki doseže 1300 metara. U rezervatu biosfere, nadmorska visina se kreće od 433 do 2.522 metra nadmorske visine, stoga ima bogato stanište i raznolikost vrsta. Staništa uključuju alpske šume, alpske rijeke i jezera, alpsko i subalpsko vrijesište, prijelazne močvare, močvare i siparišta. Rezervat biosfere uključuje Nacionalni park Durmitor, koji je 1980. godine proglašen mjestom svjetske baštine. Unutar rezervata biosfere živi oko 23.800 ljudi (1991.) koji se uglavnom bave poljoprivredom, stočarstvom i ispašom. Područje je također od kulturnog interesa jer se u njemu nalaze brojne crkve, samostani i spomen obilježja.
Bazen rijeke Tare upisan je u registar prirodnih područja UNESCO-a, program "Čovjek i biosfera" (Man and Biosphere).
Bazen rijeke Tare upisan je u registar prirodnih područja UNESCO-a, program "Čovjek i biosfera" (Man and Biosphere).
Praktične informacije
REGIONALNI PROGRAMI, INICIJATIVE I UDRUŽENJA
|
PARKOVI DINARSKOG LUKA
Glavni cilj projekta “Parkovi Dinarskog luka” je stvaranje platforme zaštićenih područja koja povezuje sve parkove prirode i nacionalne parkove Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Kosova*, Makedonije, Slovenije i Srbije. Dinarski luk svojom ljepotom, geografskim položajem i biološkom raznolikošću ne zaostaje za Karpatima, Alpama ili bilo kojom poznatom svjetskom ekoregijom. Aktivnosti projekta pripomoći će izgradnji suradnje s privatnim sektorom i unapređenju svakodnevnog poslovanja kroz razmjenu iskustava i primjere dobre prakse. Vrijeme je da i Parkovi Dinarskog luka postanu brend. OTVORI SLUŽBENU STRANICU (http://www.discoverdinarides.com/) Blog WWF-ovog projekta Parkovi Dinarskog luka kojim se stvara mreža zaštićenih područja od Slovenije do Albanije, izgradnja kapaciteta zaposlenika parkova te brend Dinarida OTVORI BLOG |
|
LIFE DINALP BEAR
Upravljanje i zaštita populacije smeđih medvjeda u sjevernim Dinaridima i Alpama Sadržaj U politički rascjepkanom krajobrazu Europe, jedan od najvažnijih ciljeva u zaštiti i upravljanju smeđim medvjedom je prekogranična koordinacija na razini populacije. Nažalost, taj je cilj često jako teško ostvariti. Izazove pokušavamo prevladati u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji i Italiji kroz veliki projekt LIFE+, koji većim dijelom financira Europska komisija (69%), a čiji je cilj dugoročno očuvanje populacije smeđeg medvjeda u sjevernim Dinaridima i jugoistočnim Alpama. Projekt LIFE DINALP BEAR započet je 1. srpnja 2014. i trajat će do 30. lipnja 2019. Pozadina
Sukobi između ljudi i smeđeg medvjeda (Ursus arctos) u Europi i dalje ostaju prijetnja zaštiti medvjeda te se moraju poduzeti koraci da se poboljša suživot. U donošenju mjera susreće se s izazovima kao što su nerazumijevanje socioekonomskih i ekoloških vrijednosti medvjeda, prenapuhane procjene o riziku napada medvjeda koje vode smanjenju tolerancije prema njima te visoka smrtnost u prometu, što je povezano s povećanom rascjepkanošću staništa kao rezultatom rastuće prometne infrastrukture i urbanizacije. OTVORI STRANICU PROJEKTA |
SLOVENIJA
HRVATSKA
BOSNA I HERCEGOVINA
|
ZAŠTITA PRIRODE - MEĐUNARODNI STANDARDI I STANJE U BOSNI I HERCEGOVINI. Konjic 2012. PDF
|
SRBIJA
|
Zaštićena područja u Srbiji
Zaštićena područja su područja koja odlikuje izražena geološka, biološka, ekosistemska i/ili predeona raznovrsnost, zbog čega se aktom o zaštiti proglašavaju zaštićenim područjima od opšteg interesa. Pod režim zaštite stavljaju se i ona područja koja su od značaja za opstanak migratornih vrsta shodno međunarodnim propisima. Takođe, zaštićena područja mogu se prekogranično povezivati sa zaštićenim područjima drugih država. Zaštićena područja predstavljaju zaštićena prirodna dobra, pored zaštićenih vrsta i pokretnih zaštićenih prirodnih dokumenata. Zavod za zaštitu prirode Srbije izrađuje studije zaštite kao stručno-dokumentacione osnove za zaštitu određenih područja. Studije zaštite sadrže podatke o granici dobra, zonama zaštite i katastarskim opštinama koje obuhvata, podatke o prirodnim karakteristikama i vrednostima dobra (geografske i geomorfološke, geološke i hidrogeološke, klimatološke karakteristike, podaci oprisutnim divljim vrstama biljaka, životinja i gljiva, o kulturnom nasleđu, turizmološkim, socioekonomskim, i drugimaspektima), režime zaštite i predložene mere zaštite, kao i predlog upravljača prirodnog dobra.Studije zaštite prirodnih dobara su na raspolaganju svim zainteresovanim, privatnim ili fizičkim licima, kojima su dostupne u prostorijama biblioteke Zavoda. Studije zaštite se dostavljaju nadležnim organima radi donošenja rešenja o zaštiti, kada se sprovedi postupak javne rasprave. Nacionalni parkovi se proglašavaju posebnim zakonom; druga zaštićena područja I kategorije proglašava Vlada Republike Srbije. Za područja II kategorije, odnosno prirodna dobra regionalnog značaja rešenje o zaštiti donosi Pokrajinska vlada AP Vojvodine, a za prirodna dobra III kategorije rešenje donosi jedinica lokalne samouprave. Rešenjima o zaštiti utvrđuje se upravljač, koji čuva, unapređuje, promoviše prirodno dobro, odnosno na osnovu plana upravljanja sprovodi aktivne mere zaštite u cilju očuvanja prirodnih vrednosti područja. Zaštićeno područje I kategorije je područje međunarodnog, nacionalnog, odnosno izuzetnog značaja, a nalazi se celom površinom na teritoriji dveju ili više jedinica lokalne samouprave. Područje II kategorije se odnosi na zaštićeno područje pokrajinskog, regionalnog, odnosno velikog značaja (ukoliko je cela površina na teritoriji AP Vojvodine, ili na teritoriji dveju ili više jedinica lokalne samouprave na teritoriji AP). Zaštićena područja III kategorije su od lokalnog značaja, i proglašava ih lokalna samouprava. Na zaštićenom području uspostavljaju se režimi zaštite I, II i III stepena, što je bliže regulisano Uredbom o režimima zaštite („Službeni glasnik RS“ br. 31/2012). Zaštićena područja mogu biti definisana u sedam različitih kategorija, odnosno vrsta: - Nacionalni park - Park prirode - Predeo izuzetnih odlika - Opšti i Specijalni rezervat prirode - Spomenik prirode - Zaštićeno stanište KARTA ZAŠTIĆENIH PRIRODNIH DOBARA SRBIJE - OTVORI
Nacionalni parkovi
Područje sa većim brojem raznovrsnih prirodnih ekosistema od nacionalnog značaja, istaknutih predeonih odlika i kulturnog nasleđa u kome čovek živi usklađeno sa prirodom, namenjeno očuvanju postojećih prirodnih vrednosti i resursa, ukupne predeone, geološke i biološke raznovrsnosti, kao i zadovoljenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih aktivnosti u skladu sa načelima zaštite prirode i održivog razvoja (čl. 30 Zakona o zaštiti prirode, „Službeni glasnik RS“ br. 36/2009 i 88/2010), stavlja se pod zaštitu kao nacionalni park. » Nacionalni park Tara Parkovi prirode Park prirode je područje dobro očuvanih prirodnih vrednosti sa pretežno očuvanim prirodnim ekosistemima i živopisnim pejsažima, namenjeno očuvanju ukupne geološke, biološke i predeone raznovrsnosti, kao i zadovoljenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih delatnosti usklađenih sa tradicionalnim načinom života i načelima održivog razvoja (čl. 34 Zakona o zaštiti prirode, „Službeni glasnik RS“ br. 36/2009, 88/2010“). U Srbiji je do sada proglašeno 17 parkova prirode. Na dinarskom prostoru su:
Predeli izuzetnih odlika Predeo izuzetnih odlika je područje prepoznatljivog izgleda sa značajnim prirodnim, biološko-ekološkim, estetskim i kulturno-istorijskim vrednostima, koje se tokom vremena razvijalo kao rezultat interakcije prirode, prirodnih potencijala područja i tradicionalnog načina života lokalnog stanovništva (čl. 33 Zakona o zaštiti prirode „Službeni glasnik RS“ br. 36/2009, 88/2010“). Shodno ovom zakonu, razlikuju se prirodni predeo izuzetnih odlika i kulturni predeo izuzetnih odlika. U Srbiji je do sada zaštićeno 16 područja ove vrste. Na dinarskom području su:
Rezervati prirode Na osnovu Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik RS“ br. 36/2009, 88/2010“, čl. 29), područja neizmenjenih prirodnih odlika sa reprezentativnim prirodnim ekosistemima štite se kao strogi rezervati prirode, odnosno područja sa neizmenjenom, ili neznatno izmenjenom prirodom od naročitog značaja zbog određenih karakteristika i prirodnih vrednosti gde, ukoliko je čovek prisutan, živi usklađeno sa prirodom, kao specijalni rezervati prirode. Stručna i naučna istraživanja u ovim zaštićenim područjima vrše se na osnovu dozvole koju izdaje Ministarstvo energetike, razvoja i zaštite životne sredine, i uz prisustvo upravljača. U strogom rezervatu prirode zabranjene su privredne i druge aktivnosti. U Srbiji je do sada zaštićeno 69 područja ove vrste: NIR1 „Lojanik“ NIR “Prilepske planine“ NIR „Humka na potezu Livade“ ORP2 „Vinatovača“ ORP „Bukovo“ ORP „Danilova kosa“ ORP „Prokop“ SpPR3 „Bifurkacija reke Nerodimke“ SRP „Obedska bara“ SRP „Jelašnička klisura“ SRP „Gornje Podunavlje“ SRP „Pašnjaci velike droplje“ SRP „Karađorđevo“ SRP „Klisura reke Trešnjice“ SRP „Slano Kopovo“ SRP „Deliblatska peščara“ SRP „Venerina padina“ SRP „Uvac“ SRP „Ludaško jezero“ SRP „Selevenjske pustare“ SRP „Zasavica“ SRP „Titelski breg“ SRP „Kraljevac“ SRP „Bagremara“ SRP „Okanj bara“ SRP „Gutavica“ SRP „Paljevine“ SRP „Koviljsko-petrovaradinski rit“ SRP „Carska bara“ StPR4 „Felješana“ StPR „Kosovski božur (Paeonia decora)- Gazimestan“ StPR „Kaljavica“ StPR „Stara Vratična“ StPR „Raškovica“ StPR „Maja Rops“ StPR „Kožnjar“ StPR „Veliki Šturac“ StPR „Park šuma“ StPR „Brezna“ StPR „Rtanj“ StPR „Brezovica – prirodno nalazište biljne vrste forzitije (Forsythia europea Deg. et Bald) StPR „Jasenova glava“ StPR „Jarešnik“ StPR „Čalački potok“ StPR „Crna reka“ StPR „Tesne jaruge“ StPR „Iznad Tatalije“ CtPR „Velika peć – Vražji vir“ StPR „ Zelenika 1“ StPR „Zabalac“ StPR „Mustafa“ StPR „Zeleničje“StPR „Klisura reke Resave“ StPR „Kalenić“ StPR „Busovata“ StPR „Ravnište“ StPR „Kukavica“ StPR „Pogled“ StPR „Beleg“ StPR Deo područja „Klisura reke Suvaje“ StPR Šuma hrasta lužnjaka i graba kod hajdučke česme StPR „Varoš“ StPR „Rađenovci“ StPR Majzecova bašta StPR „Vinična“ StPR Vrh Željina – Pločka čuka“ StPR Ritske šume na Mačkovom prudu StPR Šuma srebrne lipe 1 NIR – Naučno-istraživački rezervat, naziv vrste prirodnog dobra po zakonskoj legislativi do 1991. godine. 2 ORP – Opšti rezervat prirode, naziv vrste prirodnog dobra po zakonskoj legislativi od 1991. godine do usvajanja Zakona o zaštiti prirode. 3 SpPR – Specijalni prirodni rezervat, naziv vrste prirodnog dobra po zakonskoj legislativi do 1991. godine. 4 StPR – Strogi prirodni rezervat, naziv vrste prirodnog dobra po zakonskoj legislativi do 1991. godine. 
Časopis "Zaštita prirode", Zavoda za zaštitu prirode Srbije
Otvori klikom na fotografiju Biodiverzitet
Prema zvaničnim procenama Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), procenjeno je da je 21 odstosvih poznatih sisara, 30 odstovodozemaca, 12 odsto ptica, 28 odstogmizavaca, 37 odstoriba, 70 odstobiljaka, 35 odstobeskičmenjaka ugroženo, i preti im nestanak. Predstavljajući rad svojih članica u okviru teme - Zemlja u fokusu, IUCN sumira podatke o biodiverzitetu Srbije, i navodi projekte značajne za njegovo očuvanje, na strani http://iucn.org/about/union/secretariat/offices/europe/resources/country_focus/serbia/. Specifičan geografski položaj na liniji sučeljavanjasrednjoevropskih i mediteranskih uticaja, burna geotektonska dinamika i raznolikost geoloških, geomorfoloških, hidroloških, klimatskih i pedoloških odlika, proizveli su da Srbija predstavlja područje izuzetnog genskog, specijskog i ekosistemskog diverziteta. Balkansko poluostrvo, sa delovima Srbije, predstavlja jednuod 25 „vrućih tačaka“ biološke raznovrsnosti Planete, odnosno centara biodiverziteta. » raznovrsnost ekosistema: na teritoriji Srbije je zastupljena većina ekosistema Evrope, zbog raznovrsnosti reljefa, podloge, klimatskih uslova i drugih faktora na relativno malom prostoru; » šumovitost područja: prema Corine Land Cover 2000 u Srbiji (bez teritorije Kosova i Metohije) površina pod šumom iznosi 2 266 333 ha što predstavlja 29,2% teritorije. Šumovitost u Centralnoj Srbiji iznosi oko 47 %, dok je u Vojvodini 8,5 %. U šumama Srbije registrovano je 78 vrsta drveća, od kojih su najzastupljeniji bukva, grab, cer i bagrem; » raznovrsnost vrsta: teritorija Srbije zauzima zauzima samo 1,9% evropskog kontinenta, a na njenom prostoru živi: - 39 % vaskularne flore Evrope; - ]51 % faune riba Evrope; - 49 % faune gmizavaca i vodozemaca Evrope; - 74 % faune ptica Evrope; - 67 % faune sisara Evrope. U Republici Srbiji je zvanično registrovano oko 44.200 taksona (vrsta i podvrsta). Sa konstatovanih 3662 taksona vaskularnih biljaka u rangu vrste i podvrste(39% ukupne evropske flore), Republika Srbija se svrstava u grupu zemalja sa najvećim florističkim diverzitetom u Evropi. Najveće bogatstvo i diverzitet biljaka prisutni su u visokoplaninskim regionima Srbije. Druga važna odlika flore Srbije je izražen endemizam, odnosno prisustvo karakterističnih biljnih vrsta vezanih za teritoriju Srbije ili područje Balkana (vrste sa rasprostranjenjem ograničenim na teritoriju Srbije ili Balkanskog poluostrva). Lokalni endemiti čine oko 1,5% ukupne flore Srbije(59 vrsta), dok je učešće balkanskih endemita oko 14,94% (547 vrsta). Endemične vrste su pre svega karakteristične za visokoplaninska područja Srbije. Oko 5% ukupne flore Srbije (171 takson u rangu vrste i podvrste) se našlo u „Crevnoj knjizi flore Srbije 1“, koja opisuje iščezle i krajnje ugrožene biljne vrste. Od toga su 4 endemična taksona iščezla iz svetskog genofonda, 46 je iščezlo sa teritorije Republike Srbije, ali se još uvek mogu naći u susednim državama, dok je 121 takson krajnje ugrožen, sa tendencijom iščezavanja ukoliko se ne preduzmu određene konzervacione mere. Na teritoriji Republike Srbije registrovano je i opisano 625 vrsta gljiva (Macromiceta) i 586 vrsta vrsta lišajeva, pri čemu se procenjuje da je broj vrsta gljiva mnogo veći. U Srbiji živi preko 50% evropske faune kičmenjaka. Od 178 vrsta koje se nalaze na evropskoj Crvenoj listi u Srbiji su zastupljene 42 vrste, odnosno 23,6%. U Srbiji je objavljen Preliminarni spisak vrsta za crvenu listu kičmenjaka Srbije, koji predstavlja polaznu osnovu za rad na Crvenoj listi kičmenjaka Republike Srbije. Do sada je registrovano između 98 i 110 vrsta riba i kolousta na teritoriji Srbije. Ukupno 13 vrsta je predloženo za Crvenu listu kičmenjaka Srbije, a registrovano je i 19 taksona od međunarodnog značaja. Teritoriju Srbije nastanjuju 21 vrsta vodozemaca i 25 vrsta gmizavaca i oko 20 podvrsta. Kako su u toku revizije pojedinih taksona, njihovimeventualnim izdizanjem na nivo vrste svakako će doći do povećanja ovog broja. Broj vrsta ptica u Srbiji svih kategorija (gnezdarice, vrste koje zimuju u Srbiji, koje se registruju pri seobi, potencijalno prisutne) kreće se oko 360, a međunarodno značajnih 343. Do sada je u Srbiji registrovano 94 vrste sisara, odnosno 50,51% ukupne teriofaune Evrope. Od tog broja, 68 vrsta se nalazi na Preliminarnoj Crvenoj listi kičmenjaka Srbije, a 16 na evropskoj Crvenoj listi. Zaštita i očuvanje biodiverziteta u Srbiji Zaštita retkih i ugroženih vrsta, kao i njihovih staništa, osnova je zaustavljanja stope opadanja biološke raznovrsnosti u Srbiji. Pravno je regulisana Zakonom o zaštiti prirode („Službeni glasnik RS“ br. 36/2009, 88/2010 i 91/2010-ispravka), Pravilnikom o kriterijumima za izdvajanje tipova staništa, o tipovima staništa, osetljivim, ugroženim, retkim i za zaštitu prioritetnim tipovima staništa i o merama za njihovo očuvanje („Službeni glasnik RS“, br. 35/2010), Pravilnikom o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva („Službeni glasnik RS“ br. 5/2010), Pravilnikom o prekograničnom prometu i trgovini zaštićenim vrstama („Službeni glasnik RS“ br. 99/2009), kao i Uredbom o stavljanju pod kontrolu korišćenja i prometa divlje flore i faune ("Službeni glasnik RS ", br. 31/05, 45/05 - ispravka, 22/07, 38/08 i 9/10). Pored primene nacionalnog zakonodavstva, zaštita i očuvanje biodiverziteta obezbeđuje se primenom međunarodnih konvencija čiji je potpisnik i Srbija |
Zavod za zaštitu prirode Srbije
Nacionalne državne, naučne i stručne organizacije i institucije Ministarstvo energetike, razvoja i zaštite životne sredine Ministarstvo prirodnih resursa, rudarstva i prostornog planiranja Agencija za zaštitu životne sredine Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Ministarstvo rudarstva i reginalog razvoja, Sektor za turizam Ministarstvo rudarstva i energetike Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu Geografski fakultet Univerziteta u Beogradu Futura, Fakultet za primenjenu ekologiju, Beograd Institut za biološka istraživanja, „Siniša Stankovič“ Geološki institut Srbije Institut za arhitekturu i urbanizam Srbije Republička agencija za prostorno planiranje Republički hidrometeorološki zavod Srbije Prirodnjački muzej Republički zavod za zaštitu spomenika i kulture Turistička organizacija Srbije Nevladine organizacije i udruženja Mladi istraživači Srbije Pokret gorana Srbije Liga za orintološku akciju Srbije Ekološko društvo „Endemit“ Istraživačka stanica Petnica ORKA, organizacija za poštovanje i brigu o životinjama Naučnoistraživačko društvo studenata biologije i ekologije „Josif Pančić“ Društvo istraživača „Vladimir Mandić Manda“, Valjevo Društvo madih istraživača Instituta za geografiju "Branislav Bukurov", Novi Sad Udruženje ljubitelja prirode Riparia Upravljači zaštićenih područja JP Nacionalni park "Tara" JP Nacionalni park "Kopaonik" JP "Srbijašume"“ Rezervat Uvac d.o.o. Turistička organizacija Čačak Park prirode Mokra Gora d.o.o. Park prirode Golija Projekti Zaštita biodiverziteta plavnog basena reke Save Natura 2000 na zapadnom Balkanu Projekat podrške razvoju agro-ekološkog programa i politika za Srbiju Povezivanje lokalnih zajednica i zaštite prirode u Zelenom pojasu Evrope Geološka raznovrsnost
Geonasleđe Srbije, njegovo očuvanje i zaštita predstavljaju značajan deo savremenog koncepta zaštite prirode. Pojmom geonasleđe su obuhvaćena prirodna dobra sa dominantno izraženim geološkim, geomorfološkim, pedološkim i arheološkim obeležjima. Geološko nasleđe Srbije se štiti od samih početaka institucionalne zaštite prirode, odnosno osnivanja Zavoda, o čemu svedoče uredbe o zaštiti prirodnih objekata geonasleđa donete još 50-ih godina prošlog veka (Velika i Mala Ripaljka, Prebreza, Resavska pećina...). U početku su to bile pojedinačne inicijative poznatih stručnjaka u ovoj oblasti, da bi sistematsko izdvajanje objekata geonasleđa, vrednovanje i predlaganje za zaštitu bilo započeto polovinom 90-ih godina, kada su u ovu delatnost uključeni eminentni stručnjaci svih geodisciplina. Tokom svog višedecenijskog rad, duže od pedeset godina rada, Zavod je razvio mrežu zaštićenih objekata na čitavoj teritoriji Republike i doprineo da se i geonasleđe svrsta kao neodvojiva komponenta prirodnih vrednosti. Novi zamah u ovoj oblasti učinjen je formiranjem međunarodnih asocijacija koje se bave identifikovanjem i prikazivanjem objekata geonasleđa, kao što je Evropska asocijacija za konzervaciju geološkog nasleđa (u daljem tekstu: ProGEO) čija je članica i naša zemlja. Formiranjem Nacionalnog saveta za geonasleđe ( ranije Nacionalni savet Srbije 1995. godine, a zatim Nacionalni savet Srbije i Crne Gore 2002. godine) započeta je jedinstvena politika zaštite geonasleđa u nas. Nacionalni savet je, na inicijativu ProGEO, preuzeo na sebe organizovanje ovih poslova i formirao 16 radnih grupa sa obavezom izrade Inventara geo-objekata po oblastima za koju je svaka radna grupa zadužena, i pripremanje liste prioriteta po značaju geo-objekata na osnovu formiranog inventara. Inventar objekata geonasleđa obuhvata oko 650 geoloških, paleontoloških, geomorfoloških, speleoloških i neotektonskih objekata. Zavod je do sada zaštitio oko 80 objekata geonasleđa, uglavnom speleološkog karaktera. U saradnji sa Nacionalnim savetom za geonasleđe, Rudarsko-geološkim fakultetom, Geografskim fakultetom i drugim institucijama koje se bave proučavanjem Zemlje, Zavod je uspostavio mrežu saradnje, promocije i popularizacije geonasleđa u nas. Tako je 2004. godine, kada je naša zemlja u tom periodu bila predsedavajuća Radne grupe za jugoistočnu Evropu ProGEO (ProGEO WG1),organizovan Drugi naučni skup o geonasleđu Srbije sa međunarodnim učešćem, koji jebio od velikog naučnog i stručnog značaja za utvrđivanje stanja geonasleđa Srbije. U okviru aktivnosti na promociji i bližem upoznavanju javnosti sa vrednostima objekata geonasleđa, svojevremeno su organizovana studijska putovanja (GEO-trip) i stručne ekskurzije, međunarodni kamp studenata, eduaktivna geo-staza u NP „Tara“, itd. 
|
Međunarodne organizacije i projekti
Međunarodne organizacije
Europska unija
Natura2000
Relevantne stranice zaštite prirode i biološke raznolikosti
- IUCN
- WWF (World Wide Fund for Nature)
- UNESCO (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu)
- EUROPARC Federation
- PAN Parks Foundation
- Eurosite
- Europski centar za očuvanje prirode - ECNC
- Europska mreža geoparkova (EGN)
- MedPAN
Europska unija
- Priroda i biološka raznolikost
- Europski mehanizam razmjene podataka o biološkoj raznolikosti
- Europska agencija za okoliš
- Eurosite
- Vodič kroz informacije o Europskoj uniji
Natura2000
Relevantne stranice zaštite prirode i biološke raznolikosti
- Konvencija o biološkoj raznolikosti
- Program Ujedinjenih naroda za okoliš
- Program Ujedinjenih naroda za okoliš & Svjetski centar za konzervacijski monitoring
- WWF - Svjetska organizacija za zaštitu prirode
- A - Z područja važna za biološku raznolikost
- Europski centar za očuvanje prirode
