|
|
PRIMORSKI POJAS > PLANINE NISKE HERCEGOVINE > Leotar
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Leotar, 1228 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.7451, 18.3434
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Leotar, 1228 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.7451, 18.3434
O planini
|
|
UvodLeotar je niska planina u općini Trebinje (BiH), sjeverno od grada Trebinja, čiji se najviši vrh nalazi na nadmorskoj visini od 1228 m (u pojedinim izvorima navodi se 1229 ili čak 1244 metara - topografske karte i digitalne karte s izohipsama ukazuju na visinu 1228 odn. 1229 m) Na vrhu Leotara se nalazi važan tv-odašiljač Radio televizije Republike Srpske (RS Leotar) koji svojim signalom pokriva čitavo područje Istočne Hercegovine.
S vrha Leotara se pruža pogled na grad Trebinje i njegovu okolicu, u smjeru Crne Gore na masiv Orjena, i dalje sve do Kučkih planina i Komova, prema sjeveru su Bioč i Volujak, prema sjeverozapadu hercegovačka brda i planine, sve do Veleža, prema zapadu pogled dopire sve do Biokova, a prema jugu i jugozapadu vidi se Jadransko more (također i otok Mljet). Prema Mariji Božoviću i Rajku Goliću (Kulturne vrednosti Trebinja, 2008.), naziv planine Leotar potječe od grčke riječi leios što znači svijetao-gol (odnosno u komparativu leioteros - svijetliji). Pravilan naziv planine glasi Leutar ili Levtar, dok je tradicionalno u upotrebi najrašireniji naziv Leotar.
ENGLISH SUMMARY: LeotarLeotar is a mountain in the municipality of Trebinje (in Herzegovina region of Bosina and Herzegovina), north of the town of Trebinje, whose highest peak is at an altitude of 1228 meters. At the top of Leotar there is an important TV transmitter of Republika Srpska Radio Television (RS Leotar), which covers the entire territory of Eastern Herzegovina with its signal . From the top of the Leotar there is a view of the town of Trebinje and its surroundings, in the direction of Montenegro is the Orjen massif, and further down to Kući mountains and Komovi, to the north are Bioč and Volujak, towards the northwest the mountains of Herzegovina, westwards the view reaches all the way to Biokovo mountain in Croatia, and to the south and southwest there is the Adriatic Sea (also the Mljet Island). 
Pogled na grad Trebinje s glavnog grebena Leotara
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Leotara
Oglašavajte ovdje:
|
|
Vrh Leotara
Pristup vrhu Leotara iz smjera juga moguć je planinarskom stazom (na fotografiji), znatno je strmiji, ali i kraći od pristupa cestom iz smjera jugoistoka. |
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE
Reljef
Glavni greben Leotara
Pogled s vrha Leotara u smjeru istoka. Desno dolje dolina rijeke Trebišnjice (na fotografiji se vidi umjetno Trebinjsko jezero) i trebinjska prigradska naselja. Desno u pozadini vidi se Bijela gora odn. masiv Orjena. |
Leotar se pruža se dinarskim smjerom sjeverozapad - jugoistok. S južne strane Leotara pruža se prostrano Popovo polje s rijekom Trebišnjicom, dok je na sjeveru manje, Ljubomirsko polje. U južnom podnožju Leotara smjestio se grad Trebinje.
Na širem području Leotara izmjenjuju se krška polja i planinski vijenci dinarskog smjera pružanja. Reljefom oko Trebinja dominiraju planina Leotar, rijeka Trebišnjica, te krška polja Trebinjsko i Popovo. Grad Trebinje je okružen brdima i planinama: Ilijino brdo, Obodine, Vlaštica, Leotar (sa 1228 m, najviši vrh u okolici), Kravice, Petrina, Golo brdo, Strač, Hum i Vesac. Među poljima najveća su Trebinjsko i Popovo polje. Uvale Trebinjskog i Popova polja su po svojem tektonskom postanku jedna cjelina, ali na okolnim brdima i na njoj nije jednak rad erozije i denudacije. Ta razlika je očigledna. Pored toga dva polja su razdvojena Trebinjskom šumom. Zapadno od grada prostire se Trebinjsko polje. Polje se pruža od istoka prema zapadu, u pravcu toka Trebišnjice i zauzima površinu od 18 km². Polje je pokriveno vrlo plodnim aluvijalnim zemljištem pa se zbog bujne vegetacije naziva i "vrtom Hercegovine". Čuven je trebinjski, naročito šumski, duhan iz ovog polja. Odmah do Trebinjskog je smješteno Popovo polje. Ima usjeva koji na ovom polju daju i dva roda godišnje. Po geološkoj građi, prema geološkoj karti (Simić i saradnici 1954 g.), najveći dio ovog područja pripada rudistnim vapnencima gornje krede. Manji dio područja izgrađen je iz donje krednih i jurskih dolomita (područje oko Raške Gore, Tihaljine, Stoca, uzani pojas od Ljubinja preko 231 Ljubomira s manjim prekidima do Lastve i dr.). Prema kasnijim istraživanjima (Slišković i saradnici 1962) veći dio središnje Hercegovine sastoji se iz alveolinsko-numulitskih vapnenaca paleogena s eocenskim flišnim tvorevinama (lapori pješčari i konglomerati). |
Leotar, središnji dio
Detalj stare topografske karte
Detalj stare topografske karte
Leotar, zapadni dio
Detalj stare topografske karte
Detalj stare topografske karte
Leotar, istočni dio
Detalj stare topografske karte
Detalj stare topografske karte
Planina Leotar i sjeveroistočni dijelovi Trebinja; pogled s platoa kompleksa Hercegovačka Gračanica
Klima
|
Iako je na velikoj nadmorskoj visini snijeg na Leotaru vrlo je rijedak, u prosjeku samo oko 15 dana godišnje, najviše zbog blizine Jadranskoga mora. Prosječna godišnja temperatura na samome vrhu je oko 10 °C.
Klima u podnožju Leotara je mediteranska klima s kratkim, blagim zimama i dugim toplim ljetima. Prosječna godišnja temperatura zraka u Trebiju je 16,6 °C, prosječna siječanjska/januarska temperatura je 8,3 °C, dok je srpanjska/julska 26,5 °C. Ljeti se temperature često penju i iznad 38 °C, a zimi se se ponekad spuste i ispod 0 °C. Godišnje padne prosječno 1624 mm padavina. Sa 260 sunčanih dana u godini, grad Trebinje jedan je od najsunčanijih gradova na Balkanskom polluotoku. Blagoj klimi Trebinja pomaže i utjecaj mase Leotara koj ga štiti od hladnih sjevernih vjetrova. |
Trebinjci prema Leotaru "predviđaju vrijeme" Trebinjci imaju niz narodnih vjerovanja prema kojima mogu predvidjeti vrijeme prema situaciji na Leotaru:
|
Vode (Hidrologija)
Kako se Leotar i okolni prostori nalaze se na gotovo čistom krškom terenu - holokrasu, broj prirodnih površinskih vodenih objekata je neznatan. Prirodnih jezera nema, a jedini veći riječni tok je rijeka Trebišnjica.
Polovinom 1960-ih godina izgradnjom hidroenergetskog sustava Trebišnjica je pregrađena na dva mjesta Grančarevo i Gorica. Brana Grančarevo kod istoimenog sela, čie su stvorena dva akumulacijska jezera: Bilećko jezero i Trebinjsko odn. Goričko jezero.
Polovinom 1960-ih godina izgradnjom hidroenergetskog sustava Trebišnjica je pregrađena na dva mjesta Grančarevo i Gorica. Brana Grančarevo kod istoimenog sela, čie su stvorena dva akumulacijska jezera: Bilećko jezero i Trebinjsko odn. Goričko jezero.
Trebišnjica
|
Rijeka Trebišnjica je glavni vodotok u Istočnoj Hercegovini i u prirodnim uvjetima bila je najveća rijeka ponornica na svijetu. Područje sliva rijeke Trebišnjice je, što se tiče prirodnih karakteristika, izuzetno dobro istraženo. Programirana terenska hidrološka, geološka, pedološka i druga istraživanja na čitavom prostoru Istočne Hercegovine počela su praktično poslije Drugog svjetskog rata. Čitavo područje, koje obuhvaća 6500 km2, tretira se kao jedinstvena vodoprivredna cjelina, a pripada općinama:Gacko, Nevesinje, Kalinovik, Bileća, Trebinje i Ljubinje, s tim da se pozitivni efekti osjećaju i na dijelovima donje Neretve i priobalnog pojasa. Pojedini objekti i postrojenja koji tehnološki pripadaju ovom slivu, nalaze se na teritoriji BiH i Hrvatske.
Trebišnjica izvire ispod gorskog prijevoja Čemerna, gdje se javlja potočić Vrba koji ponire i opet se javlja u Gatačkom polju, kao Mušnica i uvire (ponire) kod sela Kula. Pojavljuje se kod Ključa pa ponovo ponire kod Fatnice. Treći put se pojavljuje pod brdom Vlajinjo kod Bileće pod imenom Trebišnjica. To je izvor Trebišnjice. Nakon toga Trebišnjica je pregrađena na tri mjesta. Jedna brana je kod Bileća i stvoreno je Bilećko jezero za potrebe HE Trebinje I. Na dnu Popova polja napravljena je druga brana s akumulacijskim jezerom koje je tunelom kroz Mlinsko brdo – 8,5 km – povezano sa Svitavskim akumulacijskim jezerom. Voda se koristi u HE Čapljina. Treća brana je 4 km uzvodno od Trebinja kod lokacije Gorice i stvoreno je akumulacijsko Trebinjsko jezero površine 2800 ha, za potrebe HE Trebinje II. Po Gorici i danas nosi drugo ime, Goričko jezero. Dužina brane u kruni je 171,00 m, visina brane od kote fundiranja 30,50 m. Tom prilikom potopljeno je polje kod Lastve s plodnim zemljištem, nekoliko sela i kulturnih dobara od kojih su najznačajniji bili kulturno-povijesni spomenici: Arslanagića most i manastir Dobrićevo. Manastir je izmješten 1965. godine na novu lokaciju u selo Orah. Nakon probnog punjenja akumulacijskog jezera 1965. godine, most je bio potopljen i ležao je pod vodom do 8. mjeseca 1966. godine. Uz konzultacije najšireg kruga stručnjaka iz bivše Jugoslavije, povjesničara umjetnosti, arhitekata, konzervatora i konstruktora, postavljena je vrlo kompleksna ali jedino moguća koncepcija spašavanja ovog vrlo vrijedog spomenika kulture - prenošenje Arslanagića mosta na novu lokaciju u gradu Trebinju. Trebišnjica ponire u Ponikvama pod Klekom na sjeverozapadnom kraju Popova Polja. Odakle podzemnim kanalima otiče prema Neretvi i Jadranskom moru. Korito rijeke kroz Popovo polje je betonirano tako da je nestalo ponora, a i čestih poplava. Dok joj korito nije izbetonirano Trebišnjica je bila najveća ponornica u Evropi. Ukupna dužina toka je 97,8 km. Trebišnjica je od grada Trebinja dobila svoje ime. Možda je jezički pravilniji naziv Trebinjčica, ali je u narodu ukorijenjeno ime Trebišnjica. |
Vode Trebišnjice (Izgradnja Hidroelektrana)
Dokumentarni film o izgradnji hidroelektrana na rijeci Trebišnjici. Vode Trebišnjice
Opis: Dokumentarni film o izgradnji hidroelektrana na rijeci Trebišnjici. Na Trebišnjici je planirana izgradnja sedam hidrocentrala od kojih su do sada izgrađene četiri: Trebinje I, Trebinje II, Dubrovnik i Čapljina. Kod hidrocentrala Trebinje I i Trebinje II napravljena su dva vještačka jezera: Bilećko jezero i Goričko jezero. WATERS OF THE TREBISNJICA RIVER; Main Director: HAJRUDIN KRVAVAC; Year: 1985; Country: Yugoslavia; Genre: Documentary |
Tok rijeke Trebišnjice kroz Trebinje
PRIRODA
|
Leotar ima oskudnu vegetaciju. Prevladavaju nisko raslinje i trave, koje uz dosta česte požare ljeti bivaju dodatno uništeni. Planina je poznati areal ljekovitig bilja.
|
|
Zaštita prirode
Leotar je znatno opustošen požarima. Tako se kao najregresivniji stadij vegetacije na njegovim padinama javljaju požarišta i goli krš (kao posljedica uglavnom požara), a šumska vegetacija se zadržala samo u u vidu manjih pruga.
|
Dva simbola Trebinja
Pogled s kamenog Arslanagića mosta prema planini Leotar, njezinom glavnom grebenu i vrhu, na kojemu se nalaze telekomunikacijski uređaji. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Lukovi Arslanagića mosta na rijeci Trebišnjici
|
Klima, zemlja, voda i ljudski trud doprinose plodnosti ovoga kraja.
|
|
Donje Grančarevo
Nekada na obali Trebišnjice, ovo naselje danas leži na obali akumulacijskog Trebinjskog, odn. Goričkog jezera iz kojega se sustavom odvodnih tunela kroz Trebinjsko polje voda odvodi na HE Dubrovnik-Plat. |
PO GREBENU LEOTARA
Pogled s vrha Leotara na greben planine, grad Trebinje u podnožju i masiv Orjena s Bijelom gorom, na horizontu, desno
Pogled s istočne strane prema vrhu Leotara, gradu Trebinju u njegovu podnožju, te dijelu Popova polja
Početak ceste kojom se izlazi na greben i vrh Lotara
Grebenska makadamska cesta odvaja se od magistralne ceste Trebinje - Bileća, na južnoj strani prijevoja kod sela Jasen - na topografskim kartama ovaj do grebena označen je kao Jovanović baterija. Doje u podnožju nazire se Trebinjsko akumulacijsko jezero, a na horizontu je masiv Orjena. 
Dio grebenske ceste po Leotaru na strmom odsjeku iznad područja koje se naziva Podgljiva
|
Putešestvije Čika Zokija - Epizoda 1 Trebinje i uspon na Leotar
Autor: Putesestvije Cika Zokija Datum objave: 14.7.2021. Opis. Prvo putešestvije nas vodi u grad sunca i platana Trebinje i prikazuje sve lepote vezane za ovaj prelepi grad koji se nalazi u jugoistočnoj Hercegovini. Arslanagića most,reka Trebišnjica,manastir Gračanica su neke od njih. Videćete i prelepe kadrove grada i pogleda na grad. Na kraju sledi avantura uspona na Leotar na 1244m nadmorske visine i obilazak starog utvrđenja na planini.Uživajte :) #trebinje,#leotar,#arslanagicamost,#trebisnjica,#priroda,#putovanja,#planinarenje,#vlogging #hiking Video by Zoran Ćuk Montaža by Andjelko Banić Djus Ako vam se svidja kanal ne zaboravite da kliknete na dugme prati ili subscribe i uživajte u narednim epizodama. kontakt email : [email protected] facebook : https://www.facebook.com/cuk.zoran podržite kanal donacijom : https://www.paypal.me/putesestvijecik... |
Gljiva
Pogled s vrha Leotara na greben Kamena glava i u pozadini vrh Gljiva s ruševinama utvrde
Ruševine austrougarske utvrde Gljiva na istoimenom vrhu
|
Na vrhu Gljiva nalazi se nekadašnja, sada zapuštena, austrougarska tvrđava "Gljiva". Ovdje je i istoimeno uzletište za paraglajdere.
Za vrijeme austrougarske vlasti Trebinje je, zbog svojeg položaja graničnog grada prema Crnoj Gori, bilo zaštićeno iznimnim sustavom obrambenih objekata. Tako da se na skoro svakome brdu oko grada nalazila utvrda sa koje bi se, ako bi došlo do napada, moglo javiti u grad i adekvatno odgovoriti protivniku. Takve su utvrde primjerice Gljiva, Strač i dr.
|
Uzdužna makadamska cesta po grebenu Leotara
|
Serpentine pred dolazak na vrh Leotara
|
Vrh Leotara
|
Pogled od istoka prema vrhu Leotara
|
Kameni stup na vrhu Leotara s obilježjem visine
|
Odašiljač na vrhu Leotara
|
Odašiljač RS Leotar
Na vrhu Leotara se nalazi tv odašiljač Radio televizije Republike Srpske (RS Leotar) koji svojim signalom pokriva čitavo područje Istočne Hercegovine. Uz odašiljač, ovdje se nalazi i radio-amaterski repetitor R2 Leotar, najužniji magistralni repetitor u mreži VHF repetitora Saveza radio-amatera Republike Srpske. Ovaj repetitor je u funkciji od 1991. godine i do danas je aktivan uz vrlo male prekide. IZVOR Radio klub "Trebinje" Leotar, panorama sa vrha
Autor: Igor Škero |
|
Trebinje na dlanu
Pogled s platoa manastira Gračanica na brdu Crkvina iznad Trebinja. Lijevo je brdo Kličanj, dok su desno gore padine Leotara. U podnožju, na rijeci Trebišnjici vidi se Arslanagića most. |
Trebinje
|
Trebinje je gradsko naselje i sjedište grada Trebinja ,na samom jugu Hercegovine. Smješteno je na 275 metara nadmorske visine, ispod planine Leotar, na obodu Trebinjskog polja, u dolini nekada najveće europske rijeke ponornice Trebišnjice, koja protječe kroz grad. Od mora (Župa dubrovačka) je cestom udaljeno oko 19 km, do grada Dubrovnika 27 km, te oko 38 km cestom do Herceg Novog. Cestom ima do Ljubinja 55 km, Mostara 110 km, Bileće 30 km, te Nikšića 70 km. Zračnom linijom more je od Trebinja udaljeno 11 kilometara.
Ekonomski je i kulturni centar istočne Hercegovine. Prema konačnim podacima popisa stanovništva 2013. godine, u naseljenom mjestu Trebinje ukupno je popisano 22.987 osoba. Za Trebinje se kaže da je "grad sunca i platana“. Ime grada potječe ili od latinske riječi tribunus (tribunus militum je zapovjednik jedne veće ili više manjih jedinica rimske vojske) ili od slavenske riječi treb, što znači žrtva (žrtvovati)
Grad Trebinje na rijeci Trebišnjici
Pogled na Trebinje s obale Trebišnjice
|
Turistička organizacija opštine Trebinje - Trebinje grad u kamenu
Trebinje - Dolina sunca
Autor videa: gradhercegovine.com Trebinje iz zraka
Autor videa: Vlada RS - Biro za odnose sa javnošću |
Trebinjski Stari grad
Trebinjski stari grad nastao je početkom XVIII stoljeća na obali rijeke Trebišnjice. Današnji stari grad – Kastel nastao je od nekadašnjeg trgovačko-zanatskog centra. U starom gradu, na temeljima rimskog, srednjovjekovnog i turskog grada, izgrađena je austrijska kasarna krajem XIX i početkom XX stoljeća. U njoj je smješten Muzej Hercegovine. 
Dio Starog grada uz Trebišnjicu
Rijeka Trebišnjica teče uz zidine trebinjskog Starog grada
|
Trebinjski Stari grad
Trebinjski Stari grad je nastao kao potreba Turaka da organiziraju svoje posjede u Hercegovini uslijed velikih promjena (Padom Novog, današnjeg Herceg-Novog, i Risna u mletačke ruke) nastalih u doba ratova sa Svetom ligom (1683.-1699.). Grad je sagrađen na desnoj obali Trebišnjice iznad najdubljeg mjesta u rijeci, tzv. Ban-vira, koji nosi naziv po legendi o banu koji se utopio u viru. Najveće zasluge za razvoj grada kao tvrđave nosi Osman-paša, osnivač obitelji Resulbegović. On, 1714. godine započinje radove na gradu koje nakratko prekida rat s Venecijom. Dovodi majstore iz Dubrovnika, a radnu snagu iz okolnih mjesta (Ljubinje, Cernica, Nikšić). Slijedeće godine oko grada je iskopan hendek (kanal) koji je povezan s Trebišnjicom. Za njegovo vrijeme sagrađene su “Sultan-Ahmedova” i “Osman-pašina” džamija, te “sahat-kula” koja i danas uspješno prkosi zubu vremena. Stari grad “Kastel” je u početku imao oblik trokuta, koji je s vremenom zaobljen, a svoju konačnu fizionomiju s kulama, hendekom i bedemima dobio je u prva četiri deseljeća 18. stoljeća. Pred ulaznom kapijom (današnji tunel) na zidinama se nalazio pokretni most koji je vodio preko kanala, kasnije zatrpanog zbog opasnosti od epidemije zarazne bolesti na savjet dr Levija (1932. godine). IZVOR: TURISTIČKA ORGANIZACIJA GRADA TREBINJA Trebinje - reportaža
Postavio na Youtube: Nebojša Vukanović 
Zapadni dio zidina Starog grada - Kastela
|
|
Muzej Hercegovine
Muzej je nastao kao plod ideje najpoznatijeg Trebinjca, pjesnika i diplomata, Jovana Dučića. Osnovan је 1952. godine. Prvo arheološko iskopavanje muzej je obavio 1957. godine na crkvi Sv. Petra u Zavali. Prvu publikaciju, pod nazivom Trebinje I, Vasilija Koraća, izdao je 1966. godine. Godine 1975. pokreće časopis Tribunija. Raspolaže sa oko 1.500 m² korisnog prostora, od čega je oko 800 m² izložbeni prostor. Stalne postavke i legati: Dučićeva zbirka s vrijednim umjetničkim eksponatima (72 eksponata kamene plastike, 14 umjetničkih slika domaćih i inozemnih slikara, tapiserija, mozaik, japanski vez, odlikovanja Jovana Dučića, njegova ambasadorska odora i njegovi rukopisi); Stalna etnološka postavka Narodni život i kultura u istočnoj Hercegovini u drugoj polovini 19. stoljeća vijeka i prvoj polovici 20. stoljeća; Stalna arheološka postavka s vrijednim eksponatima od kamenog doba do srednjeg vijeka; Memorijalna izložba slika Atanasije Popović – 43 umjetničke slike poznatog slikara, dar gradu Trebinju slikarevog brata Uroša Popovića; Legat (ostavština) slikarke Milene Šotre – 24 umjetničke slike s motivima Hercegovine i Putopis po Rusiji i 15 grafika slikarkinog brata, poznatog grafičara Branka Šotre; Legat akademskog slikara Milorada Ćorovića – 57 umjetničkih slika; Legat književnika i vajara Radovana Ždrala – 122 skulpture izrađene od poludragog kamena. Pored ovih stalnih postavki i legata, u fundusu Muzeja Hercegovine nalazi se oko 400 umjetničkih slika, grafika, skulptura i drugih predmeta. U sklopu Muzeja Hercegovine djeluje i depadans na Ušću (Lastva), legat Dubravke Kujačić u kome se priređuju povremene izložbe, promocije, koncerti. Muzej posjeduje i značajnu zbirku bibliotečke građe (biblioteka sa stručnim knjigama iz različitih oblasti nauke, kulture i umjetnosti). Osim stalnih postavki i legata, u prostorima Muzeja Hercegovine održavaju se povremene izložbe, poetski recitali, promocije knjiga i muzički koncerti. |
|
Osman-pašina džamija
Sagrađena je 1726. kao zadužbina Osman-paše Resulbegovića, trebinjskog kapetana. Nalazi se u Starom gradu, nedaleko od glavne (zapadne) kapije i gradskih bedema. Pored ove džamije Osman-paša Resulbegović je izgradio i mnoge druge objekte u Trebinju i bio je jedan od utemeljitelja grada. Od poznatijih objekata to su Sahat-kula i Begova kuća koja je srušena do temelja 1993. Jedna je od najljepših i najprostranijih džamija u Hercegovini. Građena je od tesanog kamena i pokrivena četverostrešnim krovom u imitaciji kupole pod eternitom. Uz desni zid podignuta je kamena munara (minaret) oktogonalnog oblika, visoka 16 m i bila je jedna od najljepših u Hercegovini. Graditelji su bili dubrovački majstori. U njenoj gradnji ima elemenata mediteranske arhitekture. Slovi kao najprostranija džamija u Hercegovini. Prije rata bila je kulturni spomenik pod zaštitom države. Osman-paša je kao prateće objekte podigao u blizini džamije još mekdeb i medresu, koji su bili prve prosvjetne ustanove u Trebinju. Nakon izgradnje džamije, Osman-paša je optužen u Istanbulu da je u svoje ime u Trebinju sagradio ljepšu džamiju od careve. Zbog toga je sultan Ahmed III izdao naređenje kojim se on i njegovih devet sinova osuđuju na smrt. Osman-paša Resulbegović odlazi u Istanbul da moli za pomilovanje, ali njegova je odbijena, te je pogubljen 1729. godine. Osman-pašina džamija je, kao i sve ostale trebinjske džamije, zapaljena pa potom srušena početkom 1993. godine. Prvi pokušaj obnove džamije bio je planiran u svibnju/maju 2001. ali je propao zbog demonstracija i kamenovanja od strane građana Trebinja. Džamija je konačno obnovljena i otvorena 10.7.2005. godine, a sredstva za njenu izgradnju su osigurali su protjerani Trebinjci. |
Osman-pašina džamija
|
|
Sultan Ahmedova (Careva) ili stara (Atik) džamija
Sultan Ahmedova (Careva) ili stara (Atik) džamija nalazi se u Starom gradu "Kastel“, nedaleko od desne obale rijeke Trebišnjice. Građena je od tesanog kamena i pokrivena četverostrešnim krovom pod pločom. Uz desni zid prigrađena joj je kamena munara oktogonalnog oblika visoka oko 12 metara. Podigao ju je Osman-paša Resulbegović na ime sultana Ahmeda III 1719. godine. najstarija je trebinjska džamija. Gradili su je dubrovački majstori. U njezinoj gradnji ima elemenata mediteranske arhitekture. Za vrijeme posljednjeg rata džamija je srušena. Kamen temeljac za obnavljanje postavljen je 2011. godine, a svečano je otvorena u koovozu/avgustu 2014. godine. Tokom obnove pronađen je prag prvobitne džamije koji se danas čuva u staklu unutar nje. Kraj džamije se nalazi mezarje sa tri nišana. (IZV: VIA DNARICA-BLUE TRAILS) Sahat-kula Sagradio ju je početkom 18. stoljeća, Osman-paša Resulbegović, trebinjski kapetan i kasniji miri-muhafiz. Sagradio ju je očito primorski graditelj. Sahat-kula ne radi od 1917.godine. Nju je zamjenjuje sat na mjesnoj gimnaziji. Visoka je 16–18 metara, osnovica je kvadrat sa stranicom od 3,70 metara, a nalazi se u Starom gradu. Saborna crkva Preobraženja Gospodnjeg Saborni hram Svetog Preobraženja Gospodnjeg nalazi se u centru Trebinja, u parku Jovana Dučića. Građen je od 1888. do 1908. godine. Ikonostas u crkvi Sv. Preobraženja radio je poznati crnogorski umjetnik Marko Gregović, a pomagao mu je trebinjac Atanasije Popović, kasniji akademski slikar. Hram je detaljno renoviran 1957. i 2008. godine, kada je pozlaćeni križ podignut na 38 metara visoki zvonik. Križ je izliven u Industriji alata "Trebinje", a pozlatu je izradio majstor Aleksej Ivančev iz Novog Sada. Prilikom renoviranja uklonjen je stari ikonostas, izrađen novi pod, a u dvorištu je uređen park s jezercem i mostom te sadržajima za najmlađe. Pored crkve nalazi se eparhijski dom s bibliotekom, gdje je 1908. osnovana Srpska škola. U sastavu hrama djeluje kor (hor) Svetog Vasilija Ostroškog i folklorno društvo. Saborni hram u sebi sadrži više arhitektonskih stilova. Mogu se prepoznati uticaji romanike, gotike i bizantskog stila pri čemu i neoromnički i neogotički dominiraju nad neobizantskim. Katolička katedrala Nekada crkva Blažene Djevice Marije, sagrađena je krajem 19. stoljeća. |
Kroz Trebinje sa Ljubišom - Stari Grad Kastel HD Autor: Lokoportal Pogledajte i ostale zanimljive zapise: Kroz Trebinje sa Ljubišom: Stara željeznička stanica Kroz Trebinje sa Ljubišom - Korzo - HD Kroz Trebinje sa Ljubišom - Česma na pijaci HD Kroz Trebinje sa Ljubišom: Poslastičarnica Matkovski HD Kroz Trebinje sa Ljubišom - Plivalište Kroz Trebinje sa Ljubišom: Hotel Leotar HD |
Trg sa Spomenikom osloboditeljima Trebinja i zelenom tržnicom (pijacom) u blizini Trga platana
Trg platana
Glavna ulica u Trebinju
|
Trg platana
Trg platana je središnji gradski trg i jedan od simbola grada Trebinja. Austrougarske vlasti su nakon aneksije Bosne i Hercegovine 1878. godine, u centru grada zatekle groblje i odlučile ga izmjestiti, a na njegovo mjesto posadili su 16 platana. S vremenom je u gradu zasađeno još platana, tako da je njihov broj dosegao oko 80. Pod platanama se nalaze spomenici pjesniku Jovanu Dučiću, i Petru II Petroviću Njegošu, crnogorskom pjesniku, vladici i državniku. Tu je i poznati trebinjski hotel "Platani". U blizini trga je mala tržnica (pijaca) gdje se na drvenim stolovima prodaju najpoznatiji proizvodi trebinjskog kraja kao sto su med, vino, voće i povrće. Životni vijek platana je 300 godina, no u gradskim sredinama to je upola manje. Dugo su vremena platane bile zdrave i stručnjaci su procjenjivali da nisu potrebne ozbiljne intervencije. Međutim, 2015. godine sedam od njih šesnaest zahvatilo je oboljenje koje uzrokuje da unutrašnjost stabla počinje truljeti. Ovel platane su simbol grada: kada se dijete rodi, otac prvo časti turu pića ispod platana, kada se mlada udaje baca bombone ispod tog drveća, a i kad neko umre umrlice se kače na table koje se nalaze na krajevima Trga platana. Legenda o platanama; Prema predaji s Austrougarskom je u Trebinje stigao baron Babić, koji je bio zapovjednik grada. U spomen na svoju kćer koja je zbog bolesti umrla sa 16 godina, baron Babić je posadio u centru grada 16 platana. Godine 1934. u Trebinju je podignut prvi spomenik Njegošu na svijetu. Spomenik je projektirao arhitekt Brašovan, a skulptura je djelo kipara Tome Rosandića. Spomenik oslobodiocima Trebinja
Nalazi se uz Trg platana. Podignut je na mjestu gdje je u Prvom svjetskom ratu obješeno 79 osoba (77 muškaraca i dvije žene). Otkriven je 5.8.1938. godine povodom 20-godišnjice oslobođenja Trebinja u tome ratu. Spomenik se sastoji od jednog anđela i kapitela isklesanog u nemanjićkom stilu, koji se nalazi na vrhu stuba koji počiva na nešto široj bazi. Kip koji je izradio, po crtežima Jovana Dučića, strani majstor. Visok između 4 i 5 metara, stub se pri dnu širi u postament na kojem su uklesani natpisi. Dučićeva ideja o pobjedi dobra nad zlom predstavljena je kroz lik anđela koji nogama gazi zmiju, simbol zla, patnje i ropstva. Anđeo, kao čuvar mira i slobode Grada, stoji s isukanim mačem. (W) 
Spomenik oslobodiocima Trebinja
Pročelje hotela "Platani"
|
Kameni most na rijeci Trebišnjici u Trebinju
Most je sagrađen 1953. godine. Ljeti se održava natjecanje u skokovima sa Kamenog mosta. U pozadini se vidi planina Leotar 
Naslovna fotografija
Rekonstruirani kotač za navodnjavanje (kolo, dolap) na obali rijeke Trebišnjice u Trebinju |
Rekonstruirani kotač za navodnjavanje (kolo, dolap) na obali rijeke Trebišnjice u Trebinju
Ovaj je dolap izgradio Trebinjac Anđelko Bokonjić, kao prvi koji je u posljednjih nekoliko desetljeća izrađen od drveta i koji će služiti kao ukras rijeke i turistička atrakcija. Dolap, među Trebinjcima poznatiji kao kolo, izrađen je po narudžbi Hidroelektrana na Trebišnjici kao dio projekta uređenja šetališta uz obale. Anđelko je stolarski zanat izučio od pokojnog oca i do sada je izrađivao prozore, vrata, namještaj. Anđelko kaže: Iako je izrada kola ranije trajala mnogo duže, ovo sam radio dvadesetak dana jer su sada mašine brže i radi se modernom tehnologijom. Trudio sam se da vjerno prenesem sve dijelove ovog nekadašnjeg natapnog sistema, počev od osnove kola, takozvanih kršnjača, preko osovina, lopatica. Borovinu je, kaže, nabavio gotovu i spremnu za obradu, a kada je posao bio okončan, sve je ponovo obrusio i premazao specijalnim uljem za bolju vodootpornost. Kolo je potom dizalicom spušteno u njegovo kamenom zidano ležište, takozvanu kulinu. Kuline su kao dio nekadašnjeg natapnog sustava dolapa još ostale netaknute na obalama Trebišnjice, pa su ih majstori klesari u sklopu uređenja šetališta samo malo obnovili i zamijenili poneki kamen koji je oštećen zubom vremena. (Izvor teksta: Nezavisne novine, 11.3.2014.) p.s. o dolapu - na perzijskom riječ dulab ili na turskom dolap ima više značenja. Među ostalim, dolap izvorno označava i mehanizam za navodnjavanje, točnije kotač na kome su ovješeni lončići koji se pune vodom iz bunara kako se kotač vrti, a konj, koji je povezan konopcem za kotač šeta oko njega i tako ga vrti. Trebinjski nogometni klub je dobio naziv po planini Leotar. Takođe i većina sportskih klubova u Trebinju nosi naziv Leotar. Jedan od poznatijih klubova, uz nogometni, je Ženski rukometni klub Leotar (ŽRK Leotar). Trebišnjica
Autor: gradtrebinje.com |
Arslanagića most
|
Arslanagića most na rijeci Trebišnjici je podigao Mehmed Paša Sokolović, kao zadužbinu za svog poginulog sina, a otvoren je 1574. godine. Bio je to most koji je povezivao središnju Bosnu i Novi (današnji Herceg Novi, op.), tada u sastavu Bosne u okviru Osmanskog carstva). Preko njega je išla skoro sva trgovina, najviše trgovina solju. Godine 1687. Mlečani su zauzeli Novi, što je izazvalo povlačenje bogatog muslimanskog stanovništva prema Trebinju, među, među kojima je bio i Arslan-aga koji je dobio posjede istočno od Trebinja (Zupci, Necvjeće, Jasen), i zadatak naplaćivati mostarinu na mostu. Napravio je kuću odmah pored mosta, i tu je s vremenom niklo cijelo selo, koje se zvalo Arslanagići, pa se i most počeo nazivati Arslanagića most, po njenom mostaru.
Krajem 2. svjetskog rata most su minirali četnici u pokušaju da zaustave partizane. Srećom, mine nisu u potpunosti eksplodirale pa je oštećeno samo lijevo krilo mosta. Drugo oštećenje mosta se dogodilo 1965. kad su vlasti odlučile na tom mjestu graditi akumulacijsko jezero Gorica za potreb hidrocentrale. Most je godinu dana bio potopljen pod vodom. Nakon pražnjena akumulacijskog jezera, za dva mjeseca, 1966. godine, mosta je demontiran - rastavljen, kamen po kamen, i ostavljen na obližnjem polju. Projekt rekonstrukcije mosta izradilo je poduzeće "Energoinvest" iz Sarajeva. Priča se kako je tada bilo ponuda iz inozemstva za kupnju mosta, od kojih je najkonkretnija došla iz Kanade. Ipak, godine 1970. je počelo premještanje i nakon dvije godine slaganja (kameni blokovi su bili obilježeni brojevima i transportirani čamcima) most je ponovo otvoren, ovaj put nekoliko kilometara niže, u trebinjskom naselju Gradina. Selo Arslanagića je svojim većim dijelom potopljeno i ostalo je samo nekoliko kuća koje iznad razine vode jezera. Novi epilog oko Arslanagića mosta nastao je 1993. godine, rasplamsavanjem rata u Bosni i Hercegovini, kada je, odlukom tadašnjeg gradonačelnika Trebinja, Božidara Vučurevića, naziv mosta promijenjen u Perovića most, navodno, tvrdeći da su Arslanagići porijeklom od obitelji Perovića. Također je promijenjeno i ime sela u Perovića most. IZVORI Arslanagića most. Wikipedija i dr. 
Pogled s brda Crkvina na dio grada u kome se nalazi Arslanagića most
Rijeka Trebišnjica i Arslanagića most
Arslanagića most
|
Arslanagića most na prvobitnoj lokaciji prije II svjetskog rata
Arslanagića most, Trebinje
Proizvodnja: BHTV Zapis o selu - Arslanagića most
Prvi dio; Autor: RTRS Zapis o selu - Arslanagića most
Drugi dio; Autor: RTRS |
Plato kompleksa Hercegovačke Gračanice; crkva i zvonik
|
Hercegovačka Gračanica
Vjerna je kopija manastira Gračanica na Kosovu. Sagrađena je 2000. na brdu Crkvina iznad Trebinja, sa željom da izvrši testament čuvenog trebinjskog pjesnika Jovana Dučića. Njegovi posmrtni ostaci prenijeti su iz SAD i sahranjeni je u kripti ovog hrama. Spomen kompleks čine crkva Presvete Bogorodice sa zvonikom, vladičanski dvor, biblioteka, amfiteatar, galerija, salon za bankete, česma i ljetna bašta. Hram se može vidjeti sa svake točke u Trebinju, a s brda Crkvina pruža se odličan pogled na cijeli grad, na Leotar i dio Popova polja.. 
Leotar i crkva Presvete Bogorodice
|
ISTOČNO OD TREBINJA
Stari grad Mičevac |
KOORDINATE:
|
|
Tvrđava Mičevac je smještena na majim krškom brežuljku na desnoj obali rijeke Trebišnjice, na oko 3 km uzvodno od Trebinja, ispod kote 325, uz magistralnu cestu Trebinje - Nikšić. Na pogodnom mjestu za sagledavanje šire okolice, tvrđava je podignuta je iz strateških razloga radi zaštite putne komunikacije, Drinskog (Bosanskog) puta koji je iz Dubrovnika preko Trebinja išao prema istočnoj Bosni. Jedna od njegovih funkcija bila je i sjedište carinika na ovome putu. Njegova se južna strana strmo spuštala prema toku rijeke Trebišnjice, dok je prema sjeveru i istoku od grada prolazio put.
Njegova starost nije poznata, niti tko ga je izgradio. Prema narodnoj predaji bio je to vojvoda Mičeta, po kome je grad i dobio ime. Tvrđava je oblika zaobljenog pravokutnika s pet glavnih kula. Kule su spojene zidinama mjestimično širokim i do dva metra. Sa sjevera je grad bio zaštićen s kulama koje su imale podzemlja slična čatrnjama (cisternama). Ne zna se zašto su služila ta podzemlja, kao spremišta za vodu ili kao tamnice. Dugo se u narodu vjerovalo da u njima ima blaga, pa su njegove ruševine u više navrata prekopavane. Dvije čatrnje su čak i otkopane, ali blago nije pronađeno. Na južnom dijelu grada su bile isturene kamene utvrde, odakle su pucali topovi, a i na glavnom ulazu u grad, dokle je vodio put preko mosta. Najbolje je sačuvana kula iznad glavne kapije, a kako je i najveća, postoji vjerovanje da je tu bio stan Vojvode Mičete. U blizini su pretpovijesne gradine koje ukazuju na kontinuitet naseljenosti još od eneolita. Očuvani su nalazi slavenske keramike, predmeti od željeza, dubrovački novac, ali i majolika i staklo iz Italije i Njemačke. Prema Lukariju, dubrovačkom kroničaru, Mičevac se prvi put pominje 1042. godine. Mičevac je pripadao župi Trebinje, u području (distrikt) poznatom po imenu Pobrđe. Mičevac pripada Pavlovićima, a kasnije Kosačama. Spominje se u poveljama za Stjepana Vukčića Kosaču 1444. (Biseuatts Vtribigno, castello con lo contato), 1448. (castrum Mischewetz) i 1454 (civitate Micenaz cum pertinentiis suis). Kako je bio u rukma i Hercega Stjepana, u narodu je utvrda zvana i Hercegov grad. Poslije sukoba vojvode Vladislava s njegovim ocem hercegom Stjepanom, Mičevac je došao u državinu Vladislava. Tijekom posljednjih borbi Dubrovčani su 1466. godine pružili izvjesnu pomoć braniteljima Mičevca. Iste godine Osmanlije su zauzeli Trebinje i u njemu postavili svoga subašu, a moguće je da su iste godine zauzeli i Mičevac. Prema povijesnim podacima, sultan Mehmed II tražio je još 1462. godine od Herceg Stjepana da mu, pored ostalih gradova, ustupi i Mičevac (IZV: Nezavisne novine, 2013.). Dolaskom Turaka tvrđava je osvojena i razrušena, izgubila je svoj strateški značaj i funkciju, a život u gradu nikada se poslije nije obnovio. Ispod tvrđave je bilo razvijeno podgrađe – Podmičevac, na lokalitetu Varošište. Tu je bila carina Kosača koja se spominje od 1436. Podmičevac je imao gradskog kneza. To je 1456. bio Radoslav Dup. Podmičevac je spomenut 1460. godine. Iskopavanje Mičevca počelo je u vrijeme ustanka protiv Turske 1875. godine. Na Mičevcu se kasnije radilo i više nego na mnogim drugim srednjovjekovni gradovima. Izvoena su stručna arheološka iskopavanja i grad je donekle spašen od propadanja. Rezultati istraživanja su publikocirani u stručnim časopisima. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 4-8.3.2003. godine, donijelo je Odluku da se Graditeljska se cjelina - srednjovjekovni grad Mičevac u Trebinju proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. IZVORI I LITERATURA MIŠIĆ, Siniša: Mičevac. Leksikon gradova i trgova srednjovekovnih srpskih zemalja - prema pisanim izvorima. Zavod za udžbenike. Beograd, 2010. str. 180-181. ODAVIĆ, Đorđe: Mičevac 1, Gorica, Trebinje. Arheološki leksikon BiH, Tom III, Zemaljski muzej. Sarajevo 1988. REDAKCIJSKI ČLANAK: Stari grad Mičevac kod Trebinja: Legenda o zakopanom blagu i dalje živi, novac nije nađen. Portal Nezavisne novine. 30.12.203. REDŽIĆ, Husref: Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini. Sarajevo publishing, Sarajevo, 2009.(SCRIBD) SAVIĆ, Rade: Srednjovjekovni Mičevac – grad imućnih i luksuza. Portal Radio Trebinje. 29.11.2014. SMAJLOVIĆ, Mustafa: Kakva tajne skrivaju zidine Starog grada Mičevac kod Trebinja? Vjeruje se kako neki pustolovi i danas traže zakopano blago. Portal Aura WIKIPEDIJA: Srednjovjekovni grad Mičevac Prema predaji, u Trebinje je došao neki Dalmatinac i tvrdio da je u Mičevcu zakopan novac, kojega je navodno zakopao vojvoda Mičeta. Odmah su stigli i mještani okolnih naselja Gorica i Most, pa zamalo nije došlo do krvoprolića kome će novac pripasti. Kopalo se najviše noću zbog naredbe trebinjskog paše da se tu nasele mještani sela Korjenići, koje je zapaljeno, i da zauzmu neobrađenu zemlju. Zbog toga se danju obrađivala zemlja, a noću se kopalo po Mičevcu, koji je dugo bio i sjedište carinika. Dvije jame su prekopane, no, novca nije bilo. 
Stari grad Mičevac, arhivska snika
|
Srednjovjekovni grad Mičevac
Autor: Milovan Bokic; Wikipedija Prema nekim pričanjima u vrijeme Drugog svjetskog rata, talijanski okupatori su polovinom 1942. godine blokirali cijeli prostor oko Mičevca. Tadašnjoj je javnosti prezentirano da je u dubini Mičevca sakriveno oružje Kraljevine Jugoslavije, no čini se kako je do Talijana došla informacija da je u dubini grada sakriveno silno blago vojvode Mičete. Poslije dva dana sve je završeno, ali ni Talijani nisu ništa našli. Putešestvije Čika Zokija - Epizoda 1 BONUS Trebinje Mičevac
Autor: Putesestvije Cika Zokija652 pretplatnika Datum objave: 18.7.2021. Opis. U bonus videu uz prvu epizodu možete videti staro utvrđenje,ostatke tvrđave Mičevac koje se nalazi na desnoj obali reke Trebišnjice na oko tri kilometara uzvodno od Trebinja.Uživajte :) #Micevac #Trebinje #Trebišnjica #vlogging #hiking #utvrdjenje Video by Zoran Ćuk Montaža by Andjelko Banić Djus Ako vam se svidja kanal ne zaboravite da kliknete na dugme prati ili subscribe i uživajte u narednim epizodama. kontakt email : [email protected] facebook : https://www.facebook.com/cuk.zoran podržite kanal donacijom : https://www.paypal.me/putesestvijecik... |
Trebinjsko, odn. Goričko jezero i postrojenja (na suprotnoj strani)
Trebinjsko (Goričko) jezeroTrebinjsko jezero je umjetno jezero na rijeci Trebišnjici, na području općine Trebinje.
Brana u Gorici je glavno čvorište raspodjele voda u sustavu hidroelektrana na rijeci Trebišnjici. Jezero sustavom odvodnih tunela kroz Trebinjsko polje daje vodu HE Dubrovnik-Plat. Jedan tunel promjera je 6 metara, dužine 15,4 kilometara, debljine obloge 0,50 m, drugi je betonski cjevovod (Mokro Polje) promjera 5,40 m, dužine 1,20 km i debljine obloge 0,40 m i treći je vertikalni čelični cjevovod, ubetoniran u stijeni, promjera od 3,90 m do 3,30 m. Drugi dio vode nastavlja teći starim koritom kroz Trebinje i dalje kroz Popovo polje. Navedene akumulacije obiluju izuzetnim lokacijama za ronjenje, potopljenim dolapima (kotačima za navodnjavanje) i vodenicama, mostovima, pa i cijelim selima, crkvama, grobljima, ali i fantastičnim krškim podvodnim reljefom. IZVOR Dr. Mijo Vranješ, Dr. Maja Prskalo, Mr. Tatjana Džeba, HIDROLOGIJA I HIDROGEOLOGIJA SLIVA NERETVE I TREBIŠNJICE, OSVRT NA IZGRADNJU DIJELA HE SUSTAVA - GORNJI HORIZONTI, 2013. 
Dio toka Trebišnjice između Donje Lastve i Donjeg Grančareva (na suprotnoj strani)
|
Trebinjska izletišta
Autor: NebojsaVukanovic (za BNTV) Zapis o selu Aranđelovo i Lastva
Autor: RTRS Zapis o selu - Ribolov u Lastvi
Autor: RTRS |
Grančarevo (Gornje i Donje)
Polovicom 1960-ih godina izgradnjom hidroenergetskog sustava, Trebišnjica je pregrađena na dva mjesta Grančarevo i Gorica. Brana Grančarevo kod istoimenog sela, 8 km uzvodno od Trebinja, pravi je gigant (123 m). Njenom izgradnjom potopljeno je korito Trebišnjice i sela uz nju sve do Bileće (Bilećko jezero).
Hidroelektrana Trebinje I
|
Hidroelektrana Trebinje I nalazi se na rijeci Trebišnjici, u općini Bileća (BiH). Dva agregata puštena su u rad 1968. godine, a treći 1975. godine. Nalazi se na oko 17 km uzvodno od Trebinja.
Akumulacija Hidroelektrana je pribranska i koristi vode akumulacijskog Bilećkog jezera. Lučna brana Grančarevo dvostruko je zakrivljena s perimetralnom fugom. Iskop temelja brane iznosi 230.000 m3, a zapremina ugrađenog betona 376.000 m3. Evakuacija velikih voda u toku pogona vrši se otvorenim bočnim preljevom od dva polja s dva segmentna zatvarača, koji je smješten na lijevom boku brane. Za eventualnu potrebu hitnog pražnjenja akumulacije može se koristiti i obilazni tunel na dnu desnog boka brane. Kroz tijelo brane prolaze 2 temeljna ispusta, svaki promjera 2,5 metara, simetrično postavljena na osovinu brane. Razvodno postrojenje Električna energija proizvedena u HE Trebinje I i HE Dubrovnik prenosi se sa po dva spojna dalekovoda na sabirnice 220 kV postrojenja Trebinje. Postrojenje 220 kV izgrađeno je sa dva sistema sabirnica po metodi miješanih faza. Spojno polje omogućuje zamjenu bilo koga prekidača u dalekovodnom ili transformatorskom polju. Sa dva dalekovoda u pravcu TS Mostar 3 i jednim u pravcu HE Perućica, postrojenje je povezano sa mrežom 220 kV, preko transormacija 400/220 kV sa autotransformatorom 400 MVA i 220/110 kV sa autotransormatorom 150 MVA sa mrežom 400 kV i mrežom 110 kV. U razvodnom postrojenju nalazi se centar tehničkog informacijskog sustava Hidroelektrana Trebišnjica i čvorište radio i VF telekomunikacijskih sustava. WIKIPEDIJA: Hidroelektrana Trebinje I 
Brana Grančarevo tijekom izgradnje
|
Karakteristike Hidroelektrane
Mašinska hala nalazi se 35 metara nizvodno od brane od koje je dijeli samo plato 220 kV izvoda iz elektrane. Sastoji se iz turbinskog i generatorskog prostora, prostorija za difuzorske zatvarače, komande, montažnog platoa, kao i pomoćnih prostorija. Elektrana: broj agregata: 3; instalirana snaga: 3 x60 MW (180 MW); tip turbine: Francis; napon mreže: 220 kV; srednja godišnja proizvodnja: 370 – 420 GWh Brana i jezero: građevinska visina 123 m; dužina po kruni 439 metara; debljina u dnu 27; debljina na vrhu 4,60 metara; zapreminu akumulacije 1280 hm3; površina, na koti normalnog uspora, 2764 ha; maksimalna denivelacija 52 m; koncentracija pada 100 m. |
POPOVIM POLJEM
Popovo polje
|
Popovo polje je krško polje u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, u jadranskoj, mediteranskoj ili niskoj, odnosno istočnoj Hercegovini, pored gradića Trebinja.
U polju su se razvili svi površinski i podzemni oblici (npr. ispunjeno je ponorima). U širem smislu, geološki, popovska udolina obuhvaća uravnjeni prostor među brdima od Trebinja na jugoistoku do Hutova na sjeverozapadu. U užem smislu Popovo polje je donji, sjeverozapadni dio doline Trebišnjice koji prekrivaju plodni nanosi zemlje, jedna od najplodnijih tala u jugoistočnom dijelu Europe. U potpunosti je okruženo planinama: Vjetrenik, Gradina, Čavaška gradina, Mala gradina, Vranjak i Bjelasnica sa sjevera i sjeveroistoka, a Veliki Lisac, Rujnica i Oblo brdo s juga i jugozapada. Klima Popova polja je sredozemna s vrućim i suhim ljetima. U sjeverozapadnom dijelu polja nalazi se nadaleko poznata špilja Vjetrenica. Oko toka tijeke Trebišnjice jasno se raspoznaju tri prirodne cjeline: > Mokro polje, južno od Trebinja, klinastog oblika površine 18 kvadratnih kilometara i nadmorske visine 275-268 m; > Trebinjska šuma, kamenita zaravan od Trebinja do Poljica Popovo duga 23 km, prosječne širine 4-8 km i površine oko 115 kvadratnih kilometara. Dio od Dražina Dola do Huma se naziva Šuma, a nizvodnije do Poljica - Lug. Potpuno je bez nanosa, krške površine, nagrižene mnogobrojnim vrtačama i ponorima. Trebišnjica je usječena u kamenu površinu i do 7-8 m. Nadmorska visina 270-250 m; > Popovo polje u užem smislu - prostor između Poljica i Hutova. Prekrivaju ga plodni (aluvijalni) nanosi dužine oko 37 km, širine 1-3 km, dakle, površine 68,4 kvadratnih kilometara (Milanović 1983). Nadmorska visina polja je između 220 i 250 m n.v. |
Mokro polje kod Trebinja
Pogled preko grada Trebinja, s obronaka Leotara, na Mokro polje u pozadini. 
Popovo polje u Hercegovini
Autor fotografije: Igor Trklja; Izvor fotografije: Wikipedija
|
Manastir Tvrdoš
|
Posvećen je Uspenju Presvete Bogorodice. Manastir se nalazi uz samu rijeku oko 4 km nizvodno od Trebinja, u selu Tvrdošima. Prema narodnoj predaji, manastir je osnovao Sveti car Konstantin i majka mu Jelena. Jedan je od najstarijih pravoslavnih manastira u BiH i jedan od najznačajnijih manastira Srpske pravoslavne crkve. Danas je sjedište Zahumsko-hercegovačke episkopije. Smatra se da manastir potiče s početka XVI vijeka.
Kao i većina vjerskih objekata na ovim prostorima manastir je više puta rušen i opet obnavljan. Najprije je stradao u velikom zemljotresu koji je pogodio Dubrovnik u drugoj polovini 17. stoljeća, a 1694. godine su ga do temelja srušili Mlečani bojeći se da ne postane tursko utvrđenje. Manastir je obnovljen 1924. god. |
NEISTRAŽENO: Tajne i ljepote manastira Tvrdoš kraj Trebinja
Autor: Televizija N1 |
TREBINJSKA BRDA odn. ZAGORA TREBINJSKA
- brdsko područje između Leotara i Bjelasnice -
Trebijovi
Zagora trebinjska, pogled s vrha Leotara
Pogled s vrha Leotara prema Trebijevima
|
Trebijovi su mjesto u općini Trebinje: Godine 1991. u njemu su živjela 33 stanovnika (Srbi 32, Jugoslaven 1). Selo se nalazi na oko 550 metara nadmorske visine. Teren je vrlo brdovit s dosta jama i jaruga karakterističnih za istočnu Hercegovinu. Klima je umjereno-kontinentalna s utjecajem mora. Srednja godišnja temperatura iznosi 11,5 °C. Prosječna godišnja količina padalina iznosi oko 1.500 milimetara.
Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 1961. god. - 110 stanovnika; 1971. god. - 81; 1981. god. - 54; 1991. god. - 33 stanovnika. U selu danas stanuju obitelji Jokanović, Đerisilo i Tasovac. U naselju se nalazi hram Srpske pravoslavne crkve posvećen Svetom Iliji. Crkva je kamene konstrukcije i nalazi se na groblju. Posvećena (osveštana) je 1932. godine. IZVORI I LITERATURA Wikipedija - Trijebovi JELIĆ, Djoko; JERŠIČ, Matjaž; LOJK, Jože; VOJVODA, Metod; The cadastrian commune of Trebijovi in the karstland of Hercegovina; Geographia Polonica, Br 5 (1965), str. 267-284, [1] pril. (PDF) |
Ljubomirsko polje
Ljubomirsko polje, pogled s Leotara
|
Ljubomirsko polje proteže se u dinarskom smjeru, od sjeverozapada prema jugoistoku, gotovo paralelno s Popovim poljem od kojega je odvojeno planinama Bjelasnicom (vrh Motka 1396 m) i Leotarom. Polje je usko i izduženo, dugačko oko 10 kilometara, a široko od pola do jednog kilometra, ukupne površine od 12,74 km2. Polje je plavno (periodično djelomično plavljeno), plavne površine oko 1,33 km2. Vode polja pripadaju slivu Trebišnjice. Nadmorska visina Ljubomirskog polja je oko 500 metara (506 m). Okruženo je obodnim brdima i planinama Turjak (Turjak, 915 m, Lastva 798 m, Klenak 732 m), Miloško brdo 1031 metar, Muzna gomila (964 metra), Stražnica (925 m), Osojem (762 m). Prostor polja većinom se koristi za ispašu stoke.
Na području polja nalazi se Grabova jama. |
PREMA BILEĆI
Mosko
|
Zapis o selu Mosko
Autor: RTRS |
|
Od Trebinja ka vrhu
Pogled prema Trebinju s planinarske staze koja se strmo uspinje prema vrhu Leotara. Uspon traje oko tri sata i s obzirom na nedostatak visoke vegetacije i južni položaj izrazito je izložen suncu i vrućinama. |
Pješački usponi i ostale aktivnosti na Leotaru moguće su gotovo tijekom cijele godine, iako su zbog vrućeg ljetnog vremena znatno ugodniji tijekom proljeća, jeseni ili zime.
Pješačenje i planinarenje
|
Na Leotar se najčešće uspinje odlično obilježenom planinarskom stazom iz Trebinja direktno prema vrhu (dužinski je to kraći uspon) ili odvojkom s magistralne ceste Trebinje-Bileća koji potom prolazi uzduž glavnog leotarskog grebena sve do vrha (duži uspon).
Obilježena planinarska staza polazi s obale rijeke Trebišnjice (274 m n.v.), kod Arslanagića mosta, otprilike jedan kilometar od centra Trebinja. Ona zatim prolazi kroz naselje Gradina i nakon oko pola kilometara od početne točke, dolazi do magistralne ceste M20 (dionica Trebinje-Bileća). Cestom se nastavlja u smjeru Bileće oko jedan kilometar, sve do početka pješačke staze koja se odvaja od ceste s lijeve strane i nastavlja prvih 2,7 kilometara blagim usponom (u serpentinama) uzbrdo pobrđem Leotara. Nakon prelaska manjeg usjeka staza prolazi položitijim dijelom da bi pred sam vrh postala znatno strmija (prati u zemlju ukopane električne kablove). Pred sam vrh staza izlazi na betonsku cestu kojom se nakon par oštrih zavoja dolazi do repetitora na vrhu. Ispred ulaza repetitora valja se popesti uz usjek na desnoj strani na čijem se vrhu nalazi betonski stup s oznakom vrha i njegove visine (Leotar 1228 m).
Ukupna dužina ovoga uspona iznosi oko 5200 m. Trajanje uspona: oko 3 sata Visinska razlika: oko 960 metara (rijeka Trebišnjica, 274 m n.v.; Leotar 1228 n.v.) Od Trebinja se ide magistralnom cestom M20 oko 7, 8 kilometara od centra grada, kroz prigradsko naselje Podgljivlje, sve do odvojka s magistralne ceste (idući od Trebinja, s lijeve strane; koordinate: 42.726560, 18.390685), koji se nalazi na oko 659 metara n.v. i oko kilometar prije sela Jasen podno grebena zvanim Jovanović baterija. Do ove točke moguće je doći pješice iz Trebinja, autobusima koji prometuju između Trebinja i Bileće ili taksijem (2016. godine iz centra Trebinja oko 8 KM / 4€). Odvojak s magistralne ceste zapravo je betonski put koji se strmo uspinje u smjeru sjeverozapada, najprije obronkom Podgljiva, te uz vrh Gljiva i područjem Kamene glave, prema vrhu Leotara, prolazeći njegovim najvišim grebenom - tjemenom planine.
Trajanje uspona: od odvojka s magistralne ceste M20 do vrha Leotara - 2 sata Visinska razlika: od grada Trebinja do vrha - oko 960 metara; od odvojka s magistralne ceste M20 do vrha - oko 550 metara razlike. |
PLANINARSKO DRUŠTVO "VUČJI ZUB"
Adresa: Stari grad (caffe Azaro) Tel.: 00387 (0)65 753-896; (0)65 876-821 E-mail: [email protected] Sajt: www.vucjizub.org "WALK WITH ME"
Adresa: Ul. Vožda Karađorđa 9 Tel.: 00387 (0)65 645 224 E-mail: [email protected] Sajt: www.walkwithme.ba Trebinjski vertikal
Od 2016. godine na Leotaru se održava prva bosansko-hercegovačka vertikalna utrka "Trebinjski Vertikal - Trka u kamenu". Trebinjski Vertikal kreće s obale rijeke Trebišnjice (274 m n.v.), pored Arslanagića/Perovića mosta, a cilj utrke ja na vrhu planine Leotar. (1228 m n.v.). Radi se o jednoj od disciplina u tzv. nebeskom trčanju – Vertikalni kilometar (Vertical Kilometer), utrke s 1.000 metara ukupnog vertikalnog uspona preko različitog terena sa značajnim nagibom, ali koje ne prelaze dužinu od 5 kilometara uz dozvoljeno odstupanje od 5%. Dužina trebinjske, uglavnom krševite staze, je 5200m, dok visinska razlika iznosi oko 960 m, samim time na granicama za jedan Vertikal. Pobjednicima je trebalo da ovu stazu pretrče za manje od 50 minuta. IZVOR: VIA DINARICA - BLUE TRAIL Zimski uspon na Leotar
Autor: Igor Škero Trebinje Vertical / Tрка у камену (2016)
Autor: Slavenko Vukasovic |
Biciklizam - brdski i rekreacijski
|
Staza Trebinje - Leotar
Dužina staze: 27.9 km; Uspon: 1000 m Polazna točka je na mostu preko rijeke Trebišnjice u Trebinju . Završni uspon na vrh je vrlo strm. Tijekom uspona lijepi su pogledi na grad Trebinje i masiv Orjena. Navigacija je jednostavna. Više ... 
Cesta po grebenu Leotara
|
Spust biciklima sa Leotara u Trebinje (prikaz cijelog spusta)
Datum objave: 20.11.2013. Autor: Igor Škero Biking: Leotar
Datum objave: 3.5.2021. Autor: Sarafanje Opis: Vožnja bajkovima iz Trebinja na Leotar, 1228 mnv. Teška i lijepa tura grebenom planine do vrha. S vrha se pruža lijep pogled na grad Trebinje, Jadransko more, Bilećko jezero, Domaševsko polje i Ljubomir, te planine Crvanj, Lebršnik, Maglić, Volujak, Durmitor, Orjen, te Komove i Prokletije u daljini. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/518... |
Aktivnosti na vodi
"Kanu Safari na Trebišnjici"
Mob.: 00387 (0)65 545-070
E-mail: [email protected]
Facebook: Facebook
SPUST 1 je dug oko 5 km, traje između 1,5 i 2 h. Prolazi ispod 5 mostova i preko 4 brzaka. Spust je umjereno zahtjvan i mogu ga proći i osobe koje nemaju ranije iskustvo ili ga imaju vrlo malo. (osiguran transport, retransport, prsluci, osiguranje; u kanu staju 2 odrasle osobe + oprema; minimum osoba za spust: 2; mogućnost vodiča i iznajmljivanja kajaka na dan ili više).
SPUST 2 počinje kod Hidroelektrane Trebinje 1 a završava 10-ak kilometara nizvodno kod hidroelektrane Trebinje 2. Spust prolazi kroz netaknutu prirodu malog Goričkog jezera i srednje je zahtjevnosti. Za ovaj spust je potrebno oko 3 sata veslanja.
Mob.: 00387 (0)65 545-070
E-mail: [email protected]
Facebook: Facebook
SPUST 1 je dug oko 5 km, traje između 1,5 i 2 h. Prolazi ispod 5 mostova i preko 4 brzaka. Spust je umjereno zahtjvan i mogu ga proći i osobe koje nemaju ranije iskustvo ili ga imaju vrlo malo. (osiguran transport, retransport, prsluci, osiguranje; u kanu staju 2 odrasle osobe + oprema; minimum osoba za spust: 2; mogućnost vodiča i iznajmljivanja kajaka na dan ili više).
SPUST 2 počinje kod Hidroelektrane Trebinje 1 a završava 10-ak kilometara nizvodno kod hidroelektrane Trebinje 2. Spust prolazi kroz netaknutu prirodu malog Goričkog jezera i srednje je zahtjevnosti. Za ovaj spust je potrebno oko 3 sata veslanja.
Aktivnosti u zraku
Informativna tabla na poletištu "Gljiva"
|
PARAGLAJDING "Aero Klub Trebinje"
Tel.: 00387 (0)65 545-070 E-mail: [email protected] Facebook: Facebook - Paraglajding letovi u paru - Paraglajding obuka (stjecanje međunarodne dozvole pilota paraglajdera APPI.org) - Paraglajding ekskurzije - Iznajmljivanje i prodaja opreme - Reklamiranje - Snimanje iz zraka Trebinje paragliding paradise / panorama
Autor: Zoran Petrovic Trebinje from the air, Trebinje adventure, paragliding
Autor: Zoran Petrovic |
