|
|
PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > POBRĐA UNSKO KORANSKE ZARAVNI S POBRĐIMA JZ KORDUNA > Dobransko-pokupsko pobrđe
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Družac, 468 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.4158, 15.2634
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Družac, 468 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.4158, 15.2634
|
|
UvodENGLISH SUMMARY: Dobra-Pokuplje Hills
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Brda i vrhovi
Pobrđa Unsko-koranske zaravni s pobrđima JZ Korduna (Karlovačka zaravan, odn. Središnja krška zaravan)
Dobransko-pokupsko pobrđe (Zaravan i pobrđe Dobre)
Dobransko-pokupsko pobrđe (Zaravan i pobrđe Dobre)
- Sjeveroistočni dio (karlovačko-dugoreško-zvečajski dio)
- Dubovačka gora
- Jugozapadni dio (bosiljevski-dubravski-generalstolski dio)
- Družac, 468 m
- Privis, 460 m
- Tihovlje (Umol, 401 m)
- Vučjak, 352 m
Vode
Rijeka Dobra s označenim Đulinim ponorom, položajima krških izvora, akumulacija Bukovik i Sabljaki, tunel od akumulacije do
HE Gojak, HE Gojak te položajima svih hidroloških i kišomjernih stanica
Izvor: BONACCI, Ognjen; ANDRIĆ, Ivo: Hidrološka analiza krške rijeke Dobre. Hrvatske vode 18(2010), str. 129.
Izvor: BONACCI, Ognjen; ANDRIĆ, Ivo: Hidrološka analiza krške rijeke Dobre. Hrvatske vode 18(2010), str. 129.
PRIRODA
|
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
SJEVEROISTOČNI DIO
KARLOVAČKO-DUGOREŠKO-ZVEČAJSKI DIO
Dubovačka gora
|
Pod imenom "Dubovačka gora", kako je taj prostor nazvao Radoslav Lopašić (1879.), možemo podrazumijevati oniže pobrežje koje se smjestilo između tokova rijeke Kupe na zapadu, rijeke Dobre na sjeveru i istoku, te Mrežnice na jugu. U sjeveroistočnom i istočnom podnožju toga pobrežja nalaze se gradovi Karlovac i Duga Resa.
IZ STARIH ZAPISA Liepu i plodnu karlovačku ravnicu okružava s južne i zapadne strane dubovačka gora. Niti je visoka niti strma, a zarasla je šumom, a gdjegdje nasađena je i vinovom lozom. Dva su njena vrška Dubovac i Svarča zanimiva nesamo dražestnim položajem, već i po povjestnoj znamenitosti. Po hrastovoj šumi, kojom karlovačka okolica obiluje, prozvan je sadašnji Dubovac. Sav priedjel od Karlovca prama dubovačkoj gori počam od Korane kod Udbinje izpod Svarče sve do Kupe kod Dubovca pretvoren je u oranice, i samo na malom prostoru na desno od Svarče nasađen je krasni hrastovi gaj Lužčić, nekad ročište za karlovačka veselja i zabave, a sada vojničko vježbalište. Od Lužčića prama Dubovcu pod kosom dubovačkom smještena su groblja karlovačka sviju vjera, načičkana mnogobrojnimi spomenici, medju kojimi se impozantnošću i liepotom sloga odlikuje grobnica obitelji barona Vranicana. Dočim je na Svarči nesgodom vremena nestalo svakoga spomenika prošlosti, osovila se na najvišem rtu gore nedalako od obale rieke Kupe liepa gradina dubovačka. Tik do grada podiže se starinska župna crkva sv. Mihalja, gradjena u romanskom slogu, a pod gradom prama Kupi na oplazu brdu prostire se prastaro mjesto dubovačko sa župnom crkvom sv. Marije o boku dubovačkoga brda. IZVOR Radoslav Lopašić, Karlovac: poviest i mjestopis grada i okolice. Naklada Matice hrvatske. Zagreb, 1879. |
Dubovac
|
Dubovac je sjeverozapadno karlovačko naselje na desnoj obali rijeke Kupe. Poznat je po starom gradu Dubovcu, kao i nacionalnom svetištu sv. Josipa. Prvi puta se spominje koncem 14. stoljeća kao plemenita varoš i trg za trgovinu žitom i solju. Tijekom 16. stoljeća često je bio izložen turskim napadima. Turci su na Veliki petak 1578. godine spalili stari grad Dubovac. Iste je godine Ivan Ferenberg potukao Turke pod Dubovcem. Izgradnjom Karlovca 13.7.1579. Dubovac je izgubio svoje vojno i gospodarsko značenje.U Dubovcu se nalazi osnovna škola kao i rukometni klub Dubovac.
Kroz četvrt Dubovacu prolaze dvije najpoznatije povijesne ceste: Lujzijana i Karolina, koje su povezivale Karlovac i kontinentalnu Hrvatsku s morem. 
Marmontova aleja vodi od središta Karlovca prema prigradskom naselju Dubovac
Dubovac
Nacionalno svetište sv. Josipa
Autor fotografije: Vitek; Wikipedija Nacionalno Svetište Svetog Josipa
Gradnja crkve posvećene svetom Josipu počela je nakanom da služi potrebama dubovačke župe. No tijekom gradnje, a pogotovo kad je ona već bila uglavnom završena, čuli su se glasovi i prijedlozi za osnivanjem svetišta pa su upućene i službene molbe svećenika izvan Zagrebačke nadbiskupije da crkva bude proglašena nacionalnim svetištem. Uvažajući te molbe Hrvatska je biskupska konferencija donijela u Zagrebu zaključak 15.4.1987. da crkva svetog Josipa u Karlovcu-Dubovcu postane Nacionalno svetište svetog Josipa Crkve u Hrvata. Učinjeno je to sa željom da se stoljetno štovanje sv. Josipa u narodu produbi, proširi i učvrsti. Ujedno je to iskaz pobožnosti, poštovanja i ljubavi prema sv. Josipu. Ovaj je zaključak donesen u godini sv. Josipa koju je otvorio u ovom Svetištu kardinal Franjo Kuharić na Josipovo 1987., a zaključio na Josipovo 1988. povodom 300. obljetnice izbora sv. Josipa za nebeskog Zaštitnika Domovine. Gradnja crkve sv. Josipa započela je 1968. godine. Glavna projektantica bila je dipl. arh. Josipa Šponar Muth. U nedjelju 14.7.1968. kamen temeljac blagoslovio je mons. Franjo Kuharić, pomoćni biskup zagrebački. Gradnja je nastavljena u etapama, najvećim dijelom darovima vjernika pa je tako: 1969. završena pobočna lađa (danas kapelica hrvatskih svetaca i blaženika) za liturgijsku uporabu, 1971. u glavnoj lađi održana je prva misa polnoćka, 1972. završene su vanjske fasade. U nedjelju 15.9.1974. crkvu je posvetio kardinal Franjo Šeper, prefekt kongregacije za nauk vjere. Iste je godine izrađen i o Božiću u crkvu postavljen kip sv. Josipa. Godine 1975. izgrađen je zvonik i postavljen kip Blažene Djevice Marije., a 1979. završene su i postavljene slike križnoga puta. Godine 1980. kupljena su tri nova zvona koja su posvećena: sv. Josipu (980 kg), Majci Božjoj (520 kg) i sv. Franji Asiškom (297 kg), koje je posvetio blagoslovio mons. Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup. Godine 1983. postavljene su orgulje koje je blagoslovio mons. Mijo Škvorc, pomoćni biskup zagrebački., a 1995. postavljen je novi kameni križ s korpusom u parku uz crkvu. Godine 1997. obnovljena je unutrašnjost crkve., a 1998. obnovljena su vanjska pročelja crkve i zvonik. Godine 2012. obnovljena je unutrašnjost svetišta. Sveti Josip odlukom Gradskog poglavarstva Grada Karlovca 1990. godine, postaje zaštitnikom grada Karlovca. Na ulazu u svetište, na parkovnoj površini, nalazi se skulptura "Umornog putnika" – "Hodočasnika". Hodočasnici najviše dolaze 19.3. (svetkovina sv. Josipa) kad je glavno proštenje, kojem prethodi devet srijeda priprave i 1.5. (svetkovina sv. Josipa Radnika). Proštenja završavaju u rujnu, kad se 15.9. slavi Posvetilo crkve. IZVOR www.svetijosip.com |
Grkokatolička župa Uzvišenja Časnog Križa
Grkokatolička župa Uzvišenja Časnog Križa u Karlovcu osnovana je već 1797., ali se zbog određenih nesuglasica župnika uvelo u službu tek 1814. godine. Tijekom 19. stoljeća župa nije napredovala te zamire. Za potrebe karlovačkih grkokatolika 1972. je osnovan duhovni centar koji je 1.10.1986. uzdignut na razinu župe. Od osnutka župa nema vlastitu crkvu već se za grkokatolička bogoslužja koristi crkva Ranjenog Isusa u vlasništvu rimokatoličke župe Majke Božje Snježne. Tek je 2011. prvi puta proslavljeno grkokatoličko župno proštenje u crkvi Ranjenoga Isusa po odredbi križevačkog vladike. Župa pokriva veliko područje, od Jaske, pa do Istre. Dimenzije crkve su: dužina 15 m, širina 8 m, a visina zvonika je 15 m. Crkva ima jedno zvono iz 1692.g. težine 150 kg. PROČITAJ VIŠE
Legenda o dubovačkom podzemnom prolazu. Mitovi i legende. Turistička zajednica Grada Karlovca |
Put ing. Zlatka Satlera
|
|
|
Župna crkva Blažene Djevice Marije Snježne
Župa Dubovac dobila je ime po starohrvatskoj riječi dub – hrast, jer je područje bilo bogato velikom i starom hrastovom šumom. Ne zna se tko je i kada osnovao ovu župu. Vjerojatno su požari za vrijeme navale Turaka uništili dokumente. U zapisima Zagrebačke nadbiskupije Župa Majke Božje Snježne spominje se već 1334. godine, a povjesničari tvrde da je postojala već u 13. stoljeću, no za to nema direktnih spomena. Župa je originalno imala titulu sv. Mihaela arkanđela, a također je postojala i crkva sv. Mihaela sasvim blizu utvrde stari grad Dubovac. Krajem 17. stoljeća sagrađena je nova kapela na brežuljku blizu staroga grada Dubovac. Tijekom vremena ona je proširivana do finalne dimenzije 28x8,5 m i s tornjem visine otprilike 20 m. Godine 1741. kapela je proglašena župnom crkvom Župe Majke Božje Snježne, a crkva sv. Mihaela dobila je status kapele. Župa Majke Božje Snježne obuhvaćala je veliki dio Karlovca osim prostora tzv. Zvijezde u kojoj je bila Župa Presvetog Trojstva. Godine 1955. velik je dio župe priključen Župi Presvetog Trojstva (sve između Kupe, Korane i željezničke pruge Zagreb – Rijeka), a 1965. godine osnovana je nova Župa sv. Franje Ksaverskog na Švarči kojoj je priključen sav prostor koji gravitira prema Švarči i sama Švarča. Godine 1996. osnovana je nova Župa Presvetog Srca Isusova u novom centru Karlovca pa je toj župi opet pripojen dio Dubovačke župe oko novog centra. Tako je župa Majke Božje Snježne na Dubovcu ostala u manjem opsegu i broji otprilike 5000 vjernika. Uz župnu crkvu Majke Božje Snježne, u župi se nalaze se Nacionalno svetište svetog Josipa u kojemu se odvija većina bogoslužja, filijalna kapela na Vučjaku odnosno Kalvariji posvećena svetoj Ani te kapela Ranjenog Isusa za koju se brinu grkokatolici. IZVOR www.svetijosip.com 
Crkva Majke Božje Snježne u Dubovcu
|
Zanimljivosti
Nakon obilnih kiša u rujnu 2014. godine otvorilo se klizište kod crkve, a odron je odnio i postaju Križnog puta. Odron je saniran 201. godine na način da su na mjestu klizišta iskopane terase i u sam brežuljak postavljeno 12 tzv. sidra - bušene su rupe od 12 metara, u koje se postavila armatura uz koju se ubrizgava posebna smjesa koja se povezuje s tlom i tako sprječava daljnja klizanja terena. U crkvi se nalaze dvije orgulje, što je rijedak primjer, a također je rijetko i da su obje djelo istog majstora, kao što je ovdje slučaj. Na padini između središnjeg križa kod Svetišta sv. Josipa u podnožju i crkve Marije Snježne nekada se nalazila staza za motokros. 
|
|
Križni put kod crkve Gospe Snježne Postaje Križnog puta nalaze se uz stazu koja povezuje crkvu Gospe Snježne i stari grad Dubovac. |
Stari grad Dubovac
Stari grad Dubovac je gradina u karlovačkom predjelu Dubovcu, na sjeverozapadnom rubu grada. Stilski je renesansni kaštel koji ima gotičke elemente. Dvorac Dubovac spada među najljepše i najbolje sačuvane spomenike feudalnog graditeljstva u Hrvatskoj. Ime nosi po hrastovoj (dubovoj) šumi koja je okruživala ovu utvrdu. Dvorac je svoje ime prenio na gradsku četvrt na karlovačkoj periferiji. Nalazi se na na 185 metara nadmorske visine, na umjetnom humku, na pobrežju koje se diže iznad desne obale Kupe. Arheološka iskapanja koja su se provodila od 1997. godine, otkrila su bogate prapovijesne i starovjekovne slojeve nekadašnjeg naselja iz kasnog brončanog i ranog željeznog doba.
Dvorac Dubovac datira od prije 13. stoljeća, a prvi pisani dokumenti koji ga spominju potječu tek iz 1339. godine. To su crkveni spisi koji spominju kad je grad dobio svog posebnog župnika. Brojni su pisani glagoljicom. Od 14. stoljeća Dubovcem upravljaju različite plemićke obitelji koje su se smjenjivale u vlasništvu. Za Dubovac najviše su pridonijeli Frankopani. Dok su oni bili vlasnici Dubovca, dvorac je poprimio današnji izgled. Tada je od drvenog zdanja postao kamena građevina. Osim Frankopana (1442.-1550.), Dubovcem su u ranijem i kasnije razdoblju vladali još i (S)Zudari (1387.-1426), Blagajski i Zrinski (1550.-1578.). Godine 1578. Dubovac su razorili Osmanlije tijekom pohoda na Veliki petak. Inače, za turskih pohoda naselje je više puta opustošeno, ali je kamena utvrda ostala čitava. Takvog ga razorenog naredne 1579. godine kupuje Krajiško graditeljsko povjerenstvo i vojno zapovjedništvo buduće karlovačke tvrđave, odnosno Ratno vijeće. Godine 1778. Karlovac dobiva prvu Gradsku upravu. Iste godine stari grad Dubovac pridružen je Karlovcu. Do dolaska Francuza 1809. g. vlasnici grada bili su karlovački generali. Godine 1837. Dubovac je otkupio grof Laval Nugent i obnovio kao romantičnu rezidenciju (kruništa na kulama i zidinama). Njegova je romantična obnova poprilično proturječila dotadašnjoj povijesti gradnje (povijesno netočna). Ipak, barem su donekle učvršćene zidine grada, nanovo su podignuti osuti dijelovi zidina i kule, a uređenje se po prvi puta počelo promišljati cjelovito u odnosu na okoliš. Grad je još od 1896. godine u općinskom vlasništvu i otvoren javnosti. Temeljito je obnovljen u razdoblju od 1952. do 1961., prema planu M. Stiera iz 1657. i grafičkome prikazu vojnog inženjera Kreya s kraja 18. stoljeća. Njegovu obnovu je vodio Konzervatorski zavod Hrvatske. Kao vlasnik, Gradski muzej Karlovac je upravljao Dubovcem od 1965. do 2007. godine, a trenutno je korisnik branič-kule s vidikovcem, u kojoj je također postavljena i izložbe "Oko Kupe i Korane" autora Laze Čučkovića i Željka Kovačića. Danas je turističko odredište. Podno Dubovca nalazi se Nacionalno svetište sv. Josipa. Arhitektura zdanja Višestruko je obnavljan i dograđivan. Svoj osnovni oblik Grad je dobio već u 15. st., kada kamen-lomljenac postepeno zamjenjuje stariju drvenu gradnju. Međašem u graditeljskoj povijesti može se smatrati godina 1511. kada tadašnji vlasnik, Bernardin Frankopan, u jednom svojemu pismu spominje da je Dubovac od pretežno drvenog postao kameno zdanje. Nadogradnjom u tim prvim desetljećima 16. st. grad je podignut do otprilike današnje razine. Vojni inženjer Krey dokumentirao je 1777. godine Dubovac kao kaštelsku građevinu zidanu uglavnom lomljenim kamenom, nepravilna četvrtasta oblika i ojačna ugaonim kulama koje zatvaraju unutrašnje dvorište. Glavna obrambena točka je branič-kula koja je četvrtasta i viša za dva kata od tri ostale kule koje su oble i dvokatne. Među kulama su razvijena krila u kojima se nalaze obrambene, skladišne i stambene prostorije. Dvokatni drveni trijemovi opasuju dvorište u kojem se naziru zidovi velike kružne kule, dio prijašnje utvrde, moguće iz rimskog ili još starijeg razdoblja. U središnjem dvorištu nalazi se i bunar. Funkcija starog grada Kroz povijest mijenjala mu se uloga. U srednjem se vijeku razvio kao naselje s utvrdom na rubu Panonske nizine, tek stotinjak kilometara udaljeno od primorja, na raskrižju riječnih i cestovnih putova te na području velike gustoće utvrđenih položaja. Utvrđeno zdanje štitilo je naselje u svom podnožju i put koji je prolazio uz obalu Kupe. Bio je važniji i značajniji od grada Karlovca koji se, kao novi planirani grad pojavio znatno kasnije. Prizemlje branič-kule je korišteno i kao tamnica. U njemu se sačuvan uski prozor-puškarnica. Nekadašnji ulaz u kulu, u visini prvog kata, ima šiljasti kasnogotički luk, a sličnog je oblika vjerojatno bio i nekadašnji ulaz u grad, na istočnom zidu, također na prvom katu. Naime, u grad se ulazilo preko pokretnog mosta. Kako je grad postupno gubio svoj obrambeni i stambeni značaj, krajem 18. stoljeća bio je prilagođen za skladište baruta i topova. IZVOR Stari grad Dubovac. Wikipedija (hr) PROČITAJ VIŠE ANTOLOVIĆ, Darko: Grof Laval Nugent – Nesuđeni obnovitelj moći i slave Frankopana. Stari gradovi, utvrde, dvorci i srednjovjekovna kultura, 26.5.2014. KASUNIĆ, Anamaria: Stari grad Dubovac. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti. Zagreb, 2014. (PDF) 
Turistička signalizacija
Turistička zajednica grada Karlovca i Konzervatorski odjel Karlovac postavili su 2013. godine turističku signalizaciju za Stari grad Dubovac. - Prva interpretacijska tabla nalazi se na parkiralištu Starog grada Dubovca i predstavlja uži obuhvat Starog grada. Lokaliteti koji se opisuju na tabli su: Stari grad Dubovac, naselje Dubovac, Karolina, Lujzijana, Marmontova aleja, rijeka Kupa, pivovara, Crkva Majke Božje Snježne i šuma Kozjača. - Druga tabla (kosa stojeća) nalazi se na vidikovcu Starog grada i predstavlja širi obuhvat Starog grada. Lokaliteti koji se opisuju na tabli su: Crkva sv. Mihovila, Crkva Ranjenog Isusa, Župna crkva sv. Josipa, groblja, Žitni/solni magazin, KVAKA – veslački klub Karlovac i Zvijezda. - Treća tabla (zidna) nalazi se u dvorištu Starog grada Dubovca, a opisuje sam Stari grad (povijest, vlasništvo, tlocrt, današnje stanje i funkcija). Table sadrže i tekstove prevedene na njemački, engleski i talijanski jezik, kao i popratne fotografije. |
Tlocrt Dubovca
Autor: MaGa - Vlastito djelo postavljača; prema: Gj. Szabo, Srednjovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920., str. 57); Wikipedija 
Zanimljivosti
Nekada se, kao npr. u 16. stoljeću, govorilo "Karlovac pod Dubovcem", jer je Dubovac bio stariji i poznatiji, a danas je to ipak "Dubovac kod Karlovca". Obnova grofa Lavala Nugenta
Nugent od vojnog erara kupuje Dubovac, a uvjet prodaje bio je da izgradi barutanu na Dubovcu (stoji još i danas, u sklopu Karlovačke pivovare tik uz Kupu). U starom gradu Dubovcu htio je urediti sjemenište za bosanske franjevce, ali nije uspio dobiti potrebne dozvole iz Rima. Tada započinje obnovu Dubovca, također u romantičnom stilu, skida sav krov i postavlja na zidove i kule kruništa. U ovoj obnovi je otišao predaleko i učinio Dubovac kakav nikad prije nije bio. Ova restauracija, iako povijesno netočna, spasila je grad od daljnjeg propadanja. IZVOR Darko Antolović, 2014. 
Dubovac na poštanskoj marki
Hrvatska pošta izdala je 29.9.2004. u seriji Kule i utvrde poštansku marku s motivom starog grada Dubovca, koju je dizajnirao Danijel Popović. Hrvatsko filatelističko društvo je tom prilikom pripremilo prigodnu omotnicu prvoga dana čiji je autor Miroslav Krnić, a koja prikazuje motiv Dubovca s razglednice iz 1912. godine i tlocrt grada iz 18.stoljeća. STARI GRAD DUBOVAC
Datum objave: 7.11.2015. Objavio: Dvorci StariGradovi Opis: Na prapovijesnom humku povrh Kupe na 185 metara nadmorske visine smještena je gradina Dubovac. Slikoviti dvorac iz 13. stoljeća predstavlja jedan od najljepših i najbolje sačuvanih spomenika feudalnog graditeljstva Hrvatske. Premda je nastao mnogo ranije, prvi put se spominje tek 1339. godine u povijesnim crkvenim spisima, a od 14. st. njime gospodare različite plemičke obitelji. Posebno se ističu Frankopani u čijem je vlasništvu dobio i svoj današnji izgled renesansnog kaštela s gotičkim elementima. Stari grad je kroz povijest promijenio brojne uloge, te je prošao razne transformacije i obnove, a danas predstavlja atraktivno turističko izletište, te pruža mogućnost obilaska unutrašnjosti, penjanja na vidikovac i posjeta muzejskoj izložbi u najvišoj kuli. U njemu je postavljena i stalna izložba, a s vidikovca se pruža pogled na cijeli grad i okolicu. |
Borlin
|
Naselje Borlin smatra se jednom od najljepših gradskih četvrti Karlovca s najčišćom vodom koja istječe iz prirodnog izvora na Borlinu od 1914. godine. Jedna je od mnogih monofunkcijskih-ruralnih satelitskih naselja grada Karlovca. Borlin je smješten između šume Borlin i rijeke Kupe, a presijeca ga povijesna cesta Lujzijana.
Vodocrpilište Borlin
Borlin je najstarije i jedinstveno karlovačko vodocrpilište izgrađeno 1914. godine, poznato po izvrsnoj pitkoj vodi i zanimljivim građevinama. Stoljetni kompleks sastoji se od dva zdenca, dvije vodospreme i strojarnice, izrazito dekorativnih pročelja eklekticističkog oblikovanja s elementima secesije. Zahvaljujući toj posebnosti , kontinuitetu namjene te kulturno povijesnoj vrijednosti, vodocrpilište je zaštićeno kao kulturno dobro i upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Izgradnjom ovog kompleksa i prvih 16,5 km mreže cjevovoda započela je organizirana vodoopskrba grada Karlovca. Krajem 1906. g. započela su istraživanja podzemnih zaliha vode, te je tadašnji gradonačelnik Ivan Banjavčić za mišljenje pitao najvećeg geološkog autoriteta tog vremena, Dragutina Gorjanovića Krambergera. On je ukazao upravo na Borlin kao najbolje rješenje za crpljenje pitke vode. Pokusna bušenja kod Borlina vodio je gradski inžinir Valerijan Rieszner, poznat kao graditelj ozaljske "Munjare" te autor projekta gradske kanalizacije. Radovi na izgradnji vodovoda započeli su u rujnu 1913. godine, a 10.11.1914. godine sačinjen je zapisnik o pohvalbi - u današnjem smislu, bio je to pozitivan tehnički pregled. Izgradnja gradskog vodovoda iznosila je 406.405 kruna, a naplata korištenja vode iz javnog vodovoda započela je 1.1.1915., sukladno Naredbeniku i cjeniku za uporabu vode iz vodovoda slobodnog i kraljevskog grada Karlovca. Grad, njegov izgled i ljudi, okolnosti, sve se mijenjalo u proteklih sto godina. Jedino je ista u toj mijeni ostala borlinska voda, izvrsna i bez ikakvih promjena u sastavu. Ususret obilježavanju stoljeća vodoopskrbe u Karlovcu, obnovljen je kompleks vodocrpilišta, a u zgradi strojarnice uređen muzejski postav. Prostor vodocrpilišta koji je otvoren za javnost sastoji se od vanjskog uređenog platoa, gdje se nalaze četiri parkirališna mjesta, klupe, info ploča o kompleksu te zdenac iz kojeg si posjetitelji mogu natočiti vodu. U zgradi strojarnice karlovačkog vodovoda postavljena je izložba kao stalni podsjetnik na rast i razvoj vodoopskrbe grada na četiri rijeke, gdje se kroz tekst, sliku i eksponate slaže priča o vodi. Među eksponatima vrijedi izdvojiti repliku ostatka prvog vodovoda u Karlovcu izgrađenog u 18.stoljeću, od hrastovog debla. IZVOR TEKSTA Borlin. Vodovod i kanalizacija, Karlovac |
|
|
Karlovačka pivovara
Postrojenja Karlovačke pivovare nalaze se između karlovačkih naselja Dubovac i Borlin. Osnovana je 1854., a jedan od osnivača bio je mađarski barun Nikola Vranyczany. U 20. je stoljeću pivovara svojim odličnim proizvodima, pogotovo Karlovačkim pivom, zauzela posebno mjesto lokalnom stanovništvu. Novije razdoblje u poslovanju pivovare, koja se tada zvala Karlovačka pivovara, počinje 1.4.2003. godine. Tada je Heineken međunarodni proizvođač piva, postao vlasnik pivovare. Kao uspješan i značajan dio kompanije, Karlovačka pivovara 10.12.2014. godine preuzima ime Heineken Hrvatska d.o.o. |
|
Kalvarija
|
|
|
|
|
|
Planinarska kuća "Zvonimir Plevnik" - Kalvarija NADMORSKA VISINA 190 m
|
Planinarska kuća Zvonimir Plevnik ili "Kalvarija" prema imenu brijega na kome se nalazi - Kalvarija, nalazi se na periferiji grada Karlovca i dugogodišnje je omiljeno sastajalište planinara i izletnika. Udaljena je 5,1 Km od centra Karlovca .
Ova drvena kuća, uz livadu, nadomak šume, ima dnevni boravak, malu kuhinju, natkrivenu terasu sa stolovima i klupama, i prostranu okućnicu. Cestovni asfaltirani prilaz vodi do parkirališta u neposrednoj blizini kuće. Ima struju i vodu. Kuća je kontrolna točka Dubovačkog planinarskog puta. Otvara se vikendom i radnim danom uz najavu. Također uz najavu postoji mogućnost opskrbe hranom i pićem. U nuždi je moguće prespavati unutar kuće uz vlastiti podmetač ( karimat ) i vreću za spavanje. Pored kuće ima mjesta za šator. Planinarska kuća se nalazi dionici obilaznice "Dubovački planinarski put" (DPP) od Stativa prema Dubovcu. Prilazi cestom iz Karlovca: iz centra prema rimokatoličkom groblju Dubovac, strmo uzbrdo prema gradu Dubovcu za koga se skreće s ceste u desno a mi nastavljamo ravno dalje do križanja s raspelom u ulici Kalvarija. Tu skrećemo desno, prolazimo pored trgovine i crkve Sv.Ane i nakon 1,5 Km dolazimo cestom do proširenja (parkirališta) iznad planinarske kuće, koju možemo uočiti niže desno od ceste, na rubu šume. Na tom mjestu postoji i ploča s natpisom "Izletište Kalvarija". Cesta kojom smo došli dalje nastavlja do magistralne ceste Karlovac-Novo Mesto (Slovenija). To je drugi mogući cestovni prilaz kući, ako dolazimo iz suprotnog smjera. Zanimljivosti Objekt planinarske kuće je do Drugog svjetskog rata bio privatni ljetnikovac, koji je 1963. godine došao u posjed Planinarskog društva "Dubovac" iz Karlovca. Društvo ga je preuredilo u "Izletište Kalvarija", a potom u više navrata obnavljalo. Od 2000. godine nosi naziv istaknutog člana društva Zvonimira Plevnika (1901.–1974.), zaslužnog što je Društvo kuću dobilo na korištenje. 
Planinarska kuća "Zvonimir Plevnik" (lijevo) na brdu Kalvarija
|
Planinarska kuća "Zvonimir Plevnik" - Kalvarija" TEHNIČKI PODACI Otvoren: od 1.4. do 30.9. vikendom, ostale dane po dogovoru Opskrbljen: po dogovoru Mjesta za noćenje: nema Prilaz vozilom: asfaltnom cestom uz rimokatoličko groblje i pored starog grada Dubovca te preko Vučjaka (5,1 km od središta Karlovca) ili iz smjera Male Jelse do doma GPS koordinate: N 45.5054, E 15.4996 Zemljovidi: "Dubovački planinarski put" – vodič i dnevnik (PD "Dubovac", 1987.) Karlovac – Duga Resa: turističko-planinarski zemljovid, 1:25000 (Hrvatska gorska služba spašavanja, 2014. Okolni vrhovi i planinarske kuće: Vinica (321 m n.v.) 3:15 sati, Pl. kuća "Mladen Polović" (309 m n.v.) 3:10 sati Pl. kuća "Ivanova hiža" (188 m n.v.) 2:45 sati Domom upravlja: Planinarsko društvo (PD) "Dubovac" Obavijesti: Planinarsko društvo "Dubovac" (www.pd-dubovac.hr) 
|
Priselci
Planinarska kuća "Ivanova hiža" NADMORSKA VISINA 188 m
Obnovljena stara drvena kuća na rubu šume u Gornjim Priselcima. Do ove kuće može se doći planinarskom stazom od crkve Sv. Antuna pustinjaka u Zadobarju.
Obnovljena stara drvena kuća na rubu šume u Gornjim Priselcima. Do ove kuće može se doći planinarskom stazom od crkve Sv. Antuna pustinjaka u Zadobarju.
|
IZVOR Planinarsko društvo "Dubovac"
Ovaj je put PD “Dubovac” osnovalo 21.10.1983.g. s idejom da se povežu stari gradovi Ozalj i Dubovac. Prolazi kroz karlovačko-ozaljsko podbrežje od Ozlja preko Vodenice (538 m), Sv. Križa (318 m) i planinarske kuće na Kalvariji do Karlovca. Povezuje dva stara grada: Dubovac u Karlovcu i stari grad Ozalj. Dugačak je 28 km (7 h) i ima 7 kontrolnih točaka. Tiskan je vodič-dnevnik i predviđena je značka. Dnevnici se mogu kupiti u prostorijama društva ili u objektima u vlasništvu društva. Također ih se može naručiti u društvu. Planinaru izletniku pruža užitak u jednodnevnom izletu, prolazeći kroz stara sela s očuvanom arhitekturom starih kuća. Kako se iz Karlovca pruža veća mogućnost povratka (autobus, vlak) predlažemo da obilaznici krenu iz pravca Ozlja. Opis Dubovačkog planinarskog puta Ozalj – Vodenica (538 m) = 2h. Mjesto Ozalj smješteno 15 km od Karlovca, poznato je po starom gradu, hidrocentrali (otvorena 1908. god), rodno je mjesto naše najveće akvarelistice Slave Raškaj (1877 – 1906). Kraj je bogat okolnim vinorodnim terenima (podrum Vivodina). Tu se nalazi i spilja Vrlovka (udaljena 6,5 km u Kamanju). Prvi kontrolni žig nalazi se u restauraciji Starog grada Ozlja. Odavde krećemo uz autobusnu stanicu i lijevo stepenicama do crkve sv. Vida. Ispred crkve naš put vodi 12′ kroz zaselak i dalje uz livade i oranice da bi zašavši u šumu skrenuo šumskom stazom uzbrdo 10′ do sela Goršćaki. Od Goršćaka nam predstoji poseban užitak 20-ak minuta blagog uspona kroz lijepu šumu na bilo gdje put vodi mjestimično rubom šume, uz vinograde i voćnjake, pogledom lijevo na zdanje Svetica, a naprijed na greben Vodenice. Nakon 20′ stižemo na raskršće gdje naš put vodi ravno, a lijevo bilom asfaltni put vodi u Svetice, neobaveznu točku našeg puta, ali je za preporučiti ako se hoda u etapama. Od raskršća produžujemo 10′ u selo Breznik, a iza posljednje kuće za 30′ uspinjemo se šumskim uskim kolnim putem i pod kraj stazom izbijamo na visoravan i još oko 100 m na sam vrh Vodenice (538 m). Na vrhu se nalazi druga kontrolna točka i žig u željeznom tuljcu. Sam vrh je velika valovita terasa obrasla vegetacijom, tako da dosta zakriljuje vidike. Na sjevernoj strani vidljiv je najviši predio Žumberačke gora sv. Gera (1181 m), a malo lijevo Mirna gora i Kočevski Rog. Vodenica (538 m ) – Hrašće =1h. S vrha u pravcu Hrašća vraćamo se istim putem natrag oko 70 m odakle se odvajamo desno kolnim putem sve niže do nešto šireg zemljanog puta (za kiše blatnjav i izlokan), koji vodi ispod nasada crnogorice pa nakon 15 minuta /oprez skrećemo desno / drvena ograda preko livade uz vinograd na asfaltnu cestu. Cestom do zavoja pa lijevo 10 minuta uz školu kraj starog dvorca u centar Hrašća do raskršća i autobusne stanice.Žig trenutno ne postoji. Hrašće – Grdun = 1 h 10′. Iz Hrašća krenemo cestom uz spomen obilježje i dalje uz lovački dom i prije prve kuće u Biričkoj Gorici skrenemo desno niz put oko 70 m odakle napuštamo put silazeći stazom uz vinograd. Spuštamo se niz livadu do dna korita, pa usponom u selo Vrbanska Draga – nakon 30′ hoda iz Hrašća. Put vodi dalje kroz selo i slijedi drugo spuštanje oko 10′ do dna drage gdje prelazimo slabi potočić dižući se šumskom stazom na bilo gdje produžimo uz sjenokošu i voćnjak u zaselak Vrbani ili Ćolovići. Na drugom brijegu vidi se selo Grdun u koje stižemo za 15′ putem uz voćnjake, vinograd i šumu, a pred kraj cestom do kuće kbr. 60 Drage Blažuna, gdje se nalazi 4. KT i žig. Grdun – Završje = 40′. Iz Grduna produžimo kolnim putem kroz voćnjak te cestom pokraj par vikendica. Stigavši do prvih kuća Basarskog sela za 12′. S ceste skrenemo seoskim putem ispod sela i oranica te iza zavoja na lijevo otvara nam se vidik na lijep krajolik sv. Križa, dominantnog brijega s okolnim zaseocima. Put dalje vodi sve u silazu kroz makiju, bujad i breze strmo dolje do Pasjeg potoka, koji presahne za sušnog doba. Za silaz nam treba blizu 15′, a daljnjih 12′ prelazimo most i uspinjemo se šumskim putem na cestu i lijevo stižemo do osnovne škole gdje se u kutiji nalazi 5. kontrolni žig. Završje – planinarska kuća na Kalvariji = 1 h 45′. Od škole krenemo kraj kapelice desnim kolnim putem uzbrdo uz nekoliko kuća i nakon 10′ uspnemo se livadom na vrh sv. Križ (318 m) gdje se nalazi crkva s grobljem. Sv. Križ slovi kao najljepši vidikovac na trasi jer s njega vidimo prošli i sljedeći dio puta, a s tjemena brda ukazuju nam se lijepi vidici na Kočevski Rog, Žumberačko gorje, Petrovu goru, Ličku Plešivicu, Klek… S vrha silazimo uz groblje pa malo niže preko livade lijevo na kolni put kojim dolazimo u selo Belavić. Iza sela spuštamo se 5′ niz krševit put do dna gdje se nalazi izvor pitke vode. Put dalje vodi mostićem preko potoka, zatim uzbrdo 10′ do prijevoja i u lijevo do sela Ljubenko. Iznad sela produžujemo hrptom brijega oko 25′ silaskom kroz selo Prašini te niže uz školu na cestu (Lujzijana) po kojoj preko mosta na rijeci Dobri stižemo do buffeta "Kod Franca" i zadružnog doma u kojem je trgovina. Tu se nalazi i autobusna stanica. Od mosta krenemo asfaltnom cestom da bi nakon 50-60 m skrenuli desno dolje na livadu i nastavljamo lijevim rubom šume oko 10′ do mjesta gdje se livada račva na lijevo. Idući sredinom te lijeve livade nakon 25′ uspnemo se kroz šumu na cestu i malo niže siđemo u planinarsku kuću na Kalvariji, gdje se nalazi 6. KT i žig. Planinarska kuća na Kalvariji – stari grad Dubovac = 50′. Posljednja dionica našeg puta vodi nas uglavnom hladovinom, po stazama lijepe šume, većinom kestena, hrasta i bukve. Tu dionicu mogli bi podijeliti na tri dijela, svaki otprilike 15 – 20′ hoda. Prvi dio vodi od kuće na bilo i silazi na asfaltnu cestu u Tičarnici, gdje pokraj vojnog objekta krenemo desno u šumu. Nakon 200 m strmo se uspinjemo na bilo i nakon više zavoja spuštamo se u blizinu pogona plastičnih proizvoda. Još nam ostaje 15′ hoda da se uspnemo šumom u zaselak Zagrad i dođemo cestom do starog grada Dubovac gdje je zadnja 7. KT i žig dubovačkog planinarskog puta. U starom gradu naći ćemo ugodan odmor i osvježenje u restauraciji.Sa starog grada silazimo križnim putem kraj crkve na ulicu Dubovac, odakle polaze autobusi svakih sat vremena ili pješke do središta Karlovca 20′. 
|
|
Kozjača (šuma)
|
Poučna staza Kozjača
Grad Karlovac je 1998. godine pristupio Hrvatskoj mreži zdravih gradova. Od tada je pokrenuto mnogo projekata ili programa. Jedan od njih je djelomično financiran iz projekta "Karlovac – zdravi grad". Radi se o šumskoj Poučnoj stazi Kozjača. Staza je projekt Hrvatskog šumarskog društva, ogranka Karlovac, a u njenoj su izradi, uz članove toga društva, sudjelovali i volonteri – učenici Šumarske i drvodjeljske škole. Cilj je ovog projekta približiti građane prirodi i uputiti šetače rekreativce u šumu. Ovim je dijelom šume, kao i uz većinu rubnih dijelova šume u blizini naselja, vladao otpad. Prije izgradnje staze trebalo je očistiti šumu od otpada. PODACI O STAZI Poučna staza je kružna i u dužoj varijanti duga 4,5 km, a u kraćoj 2,3 km. Nadmorska visina staze kreće se od 120 m do 191 m. Početak staze je na dva mjesta: jedan je u predjelu Mokrice, a drugi na Švarči kod stare streljane. Na početku staze nalaze se panoi s povijesnim osvrtom i općim podacima o šumi Kozjači, biljnim zajednicama koje se mogu pronači u šumi i kartom s ucrtanim stazama. Unutar staze nalazi se još pet panoa s ovim temama: 1. Šumsko zeljasto bilje 2. Šumsko drveće 3. Gljive naših krajeva 4. Šumsko grmlje i 5. Pitomi kesten. Ovakva staza može biti idealno mjesto za učenje o šumi i šumskoj zajednici, kako za niže tako i za više razrede osnovnih škola, ali i vrlo lijepo mjesto za izlet djece predškolskog uzrasta. Ovime projekt nije završen jer Hrvatsko šumarsko društvo, ogranak Karlovac, planira na Pouènoj stazi Kozjači urediti nekoliko odmorišta sa stolovima i klupama. IZVOR Marija Pilčik, Gradsko poglavarstvo Karlovac ekologija@karlovac.hr |
|
Zagradci
|
Crkva sv. Fabijana i Sebastijana
|
Rešetarevo
|
|
Novigrad na Dobri
Selo Novigrad na Dobri s crkvom Uznesenja Blažene Djevice Marije
|
|
Stari grad Novigrad na Dobri
|
STARI GRAD NOVIGRAD (NA DOBRI)
Datum objave: 7.11.2015. Objavio: Dvorci Stari Gradovi Opis: STARI GRAD NOVIGRAD sagrađen je navodno 1193., a najkasnije u 15. st. došao je u posjed krčkih knezova Frankopana. U njihovom je vlasništvu do urote Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 1671. protiv Habsburške monarhije. Novigrad na Dobri bio je i jedno od sjedišta urote. Kasnije je izmijenio mnoge vlasnike dok ga 1944. nisu spalili partizani. Od tada je prepušten propadanju sve do početka obnove 1999. |
Brdo Takalnik
|
|
Jarče Polje
Rijeka Dobra kod Jarča Polja
|
Zavoj rijeke Dobre između Jarča Polja i Novigrada na Dobri
|
Vodena Draga
|
U Vodenoj Dragi nekada je živjelo puno više stanovnika. No, danas je taj broj višestruko manji, između ostalog, jer su se njezini stanovnici iseljavali po cijelom svijetu, od Francuske do Kanade i Australije.
Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 240 (1857.); 245 (1953.); 196 (1961.); 178 (1971.); 118 (1981.); 46 (2001.). U selu se nalazi Jama gdje izvire voda. Tu je i crkvica svete Jelene Križarice gdje se 18.8. svake godine slavi blagdan ove svetice, uz proštenje i pučko veselje. IZVOR RADIO Mrežnica: Vodena Draga, idila koja je sve usamljenija. Radio Mrežnica, 21.10.2017. 
|
|
Beč
Tipično obilježje tradicijskih kuća na ovome području je ganak – natkriveni ulazni dio (drvene) kuće.
|
Vrhova Gorica
|
|
Bitorajci
|
|
Bosiljevo
|
Područje općine Bosiljevo je sastavni dio široke i niske vapnenačke zaravni Karlovačkog krša u Karlovačkom Pokuplju, krajnjem jugozapadnom dijelu Središnje Hrvatske, prijelaznom prostoru prema Gorskoj Hrvatskoj (dinarski rub Panonske nizine).
Tu vlada umjerena kontinentalna klima s relativno dovoljnom količinom padalina (1000 – 1400 mm) i umjerenim temperaturama. Njegovu sjevernu granicu čini duboka i uska kanjonska dolina rijeke Kupe, koja protječe kroz plitku i nisku karlovačku zaravan s brojnim ponikvama i drugim krškim oblicima, ali i zazelenjenom zemljom crvenicom, pa iz toga i nazivi za ovaj kraj "plitki, zeleni ili mrežasti (boginjavi) krš". Krajnju jugoistočnu granicu ove općine čini također atraktivna uska i duboka kanjonska dolina rijeke Dobre, usječena u kršku vapnenačku zaravan. Zbog svega toga, područje općine Bosiljevo dijeli se u tri prirodno-geografske i društveno-gospodarske prostorne cjeline: - sjeverni dio općine uz rijeku Kupu, koje obuhvaća 11 samostalnih naselja, smještenih između 140 i 200 m nadmorske visine, koja zaprema površinu od 24,50 km² ili 22% cjelokupne površine općine, - južni dio općine uz rijeku Dobru, koja obuhvaća 9 samostalnih naselja smještenih između 140 i 250 m nadmorske visine, a zaprema površinu od 24,50 km² ili 22% od cjelokupne površine općine, te - središnji bosiljevski krški dio općine s 23 samostalna naselja smještenih između 140 i 260 m nadmorske visine, a zaprema površinu od 61,50 km² ili 56% cjelokupne površine općine. Središnji bosiljevski dio je od sjevernog kupskog dijela odijeljen nešto višim i šumovitijim područjem (Vrh 230 m, Cerovac 245 m, V. Družica 468 m, Julovo brdo 310 m), a od južnog dobranskog dijela odijeljen je također nešto višim i šumovitijim područjem (Milakovo brdo 243 m, Privis 460 m, Umol 401 m, Ravno 243 m). IZVOR Prostorni plan općine Bosiljevo 
|
Župna crkva sv. Mavra Opata
Današnja župna crkva treća je po redu sakralna građevina podignuta na istom mjestu i posvećena istom patronu svetom Mavru opatu. U popisu župa Ivan arhiđakon gorički 1334. godine navodi crkve pa u popisu Goričkog arhiđakonata pod b) in secunda parte (u drugom obilasku) pod rednim brojem 48 navodi sancti Mauri de Bozilo. Dakle, postoji župa, ali i župna crkva posvećena ovom patronu. U popisu župa iz 1501. godine također postoji crkva sv. Mavra u Bosiljevu. Ova potonja porušena je za provale Turaka u ove krajeve 1582. godine pa novu župnu crkvu grade Frankopani Tržački 1635. godine. Po opisima iz protokola bila je to jedna od najmonumentalnijih i dobro opremljenih crkava u zrinsko-frankopanskom kulturnom krugu tradicionalnog tipa: s trijemom, lopicom i preslicom za zvona po uzoru na primorske crkve. Posvetio ju je bosanski biskup 23.1.1636. godine. Za vrijeme župnikovanja Josipa Nezića (od 1888. do 29.5.1925.) sagrađena je nova župna crkva sv. Mavra opata darovima obitelji Nugent. Gradnja je započela 1896. godine kada je srušena stara crkva, osim tornja, a na njenim temeljima izgrađena je nova crkva koja je blagoslovljena 21.6.1903. godine, a posvećena je 3.8.1913. godine. Crkva je građena od opeke. Duga je 32 m i široka 12 m, a toranj je visok 38 m. Nova stolica tornja postavljena je 1905. godine. U njemu su danas četiri brončana zvona težine 844 kg, 408 kg, 207 kg i jedan cinkuš. Ova zvona su podignuta u toranj 1923. godine jer su stara zvona akvirirana za vrijeme Prvog svjetskog rata. Sat na tornju je nabavljen 1911. godine, a orgulje, izuzetno lijepo ukomponirane, izradila je austrijska firma Rieger 1906. godine. Danas je orguljama potrebna temeljita obnova. Glavni oltar je dar biskupa Juraja Posilovića prilikom dolaska u Zagrebačku nadbiskupiju 1908. godine dok je oltar Presvetog Srca Isusova nabavljen 1930. godine. IZVOR Zagrebačka nadbiskupija |
Dvorac Bosiljevo
|
Bilješke iz prošlosti
U hrvatskoj povijesti postojale su dvije Katarine Zrinski. Obje su po rođenju Frankopan, udane za Zrinske. Obje su bile vrlo obrazovane. Mlađa Katarina živjela je u 17. stoljeću. Bila je supruga bana Petra Zrinskoga i sestra Frana Krste Frankopana, junaka hrvatske povijesti koji su pogubljeni 1671. godine. Punim imenom Ana Katarina rođena je u Bosiljevu, nakon udaje živi u Ozlju, potom u Čakovcu odakle je odvedena u progonstvo u kojem je i umrla u 48. godini života. Autorica je znamenitog molitvenika "Putni tovaruš" i "Pjesmarice", zbirke od 84 pjesme. Piše hrvatskim jezikom ozaljskog kulturnog kruga koji karakterizira ikavica uz miješanje čakavskih, kajkavskih i štokavskih elemenata. IZVOR HRT |
DRUŽAC
NADMORSKA VISINA 469 m
RIZINE
NADMORSKA VISINA 298 m
GRADIŠĆE
NADMORSKA VISINA 299 m (prema nekim izvorima 297 m)
|
Kapela Uznesenja Blažene Djevice Marije na Gradišću
Predaja kaže da je Majka Božja Gradiška, kako je od milja zovu vjernici ovog kraja, nekoć bila na brdu Gradišće pokraj Lipe i da je jednog dana nestala s tog brda te se ukazala pastirima u okolici Bosiljeva. Zaželjela je da joj se tu sagradi nova crkva koja je kasnije i sagrađena. Nije poznato iz kojeg vremena potječe predaja, no sigurno je da 4.6.1531. godine Vuk Frankopan osniva na Gradišću samostan te ga, uz osigurane prihode, daje dominikancima i o. Šimunu na upravljanje. Dominikanci su tu ostali do provale Turaka koji su 17.11.1582. godine porušili samostan i crkvu. Crkva je brzo obnovljena budući je to bilo mjesto hodočašća za čitavu okolicu. Po opisima je bila vrlo slična bosiljevskim filijalama iz renesansnog razdoblja: s predvorjem, preslicom za zvona, svođenim svetištem i slikanim tabulatom. U predvorju se obavezno nalazio oltarić s Marijinom likom. Zidovi su bili oslikani prizorima misterija vezanih sa zavjetnom Madonom, likovima Svetog Trojstva, apostolima i svecima. Početkom gradnje ceste Karoline 1727. godine, koja je povezivala Karlovac i Rijeku te Bakar, u ove krajeve dolazi i kroz njega prolazi velik broj ljudi. Cesta dovodi, u to vrijeme, na hodočašća sve više svijeta pa crkva postaje premalena te počinje gradnja nove crkve u baroknom stilu koja se održala do današnjih dana. Crkva je sagrađena od kamena i opeke, duga je 25 i široka 9,5 metara. Toranj je visok 36 metara, a zidan je istovremeno s crkvom. U tornju se danas nalazi zvono teško 1100 kg, dar kanonika Korenića, rodom iz Bosiljeva kao i drugo zvono u obliku valjka s nečitkim natpisom na gotici, očito sačuvano iz prijašnjih razdoblja. Crkva je bila lijepo opremljena i oslikana. Blagoslovio ju je 1743. godine senjski biskup. 
Brdo Gradišće s kapelom Uznesenja Blažene Djevice Marije
|
Crkva je konstantno dograđivana; sakristija s oratorijem dograđena je 1753., a do 1756. dovršeno je unutrađnje uređenje, postavljeni oltari i propovjedaonica koji tada nisu bili dovršeni, pozlaćeni i obojeni. Godine 1762. svetište je prekriveno cementom. Svod nad lađom je dovršen 1775., a godina posvete 1776. uklesana je u zaglavni kamen baroknog nadvratnika glavnog ulaza pod zvonikom. Oltare i propovjedaonicu pozlaćivao je i bojao karlovački slikar Juraj Beer 1780. godine. Tu nastaje spor između župnika i slikara zbog procjene vrijednosti izvedenih radova pa je zbog procjene pozvan ptujski slikar Leonard Fajenz. Prilikom završenih radova, grofica Vojković rođ. De Poczy 1782. godine darovala je crkvi kalež vrijedan 130 forinti.
Iz opisa crkve 1820. saznaje se da su pod crkve i sakristije bili prekriveni klesanim pločama. Lukovica na zvoniku je prvi put mijenjena 1841. godine. U novije vrijeme krov je pokriven limenim pločama. Posebna vrijednost je kip Blažene Djevice Marije s malim Isusom s krunama na glavama. Kip je početkom Domovinskog rata sklonjen na sigurno nakon čega je dan na obnovu i zaštitu u Restauratorski zavod u Zagrebu. Izrada kipa datira iz perioda oko 1470. – 1480. godine i valorizira se kao gotički kip dobre kvalitete. Bogorodica ikonografski spada u tip Bezgrešne Bogorodice s obzirom da stoji na polumjesecu koji je prikazan kao ljudski profil. Ovakav tip polumjeseca nalazimo i na skulpturama Immaculate u župnoj crkvi u Loboru (oko 1500. godine), te Madone s oltara sv. Emerika iz zagrebačke katedrale oko 1515. godine. IZVOR Zagrebačka nadbiskupija |
PRIVIS
NADMORSKA VISINA 461 m
TIHOVLJE (Umol)
NADMORSKA VISINA Umol, 400 m
VUČJAK (kod Generalskog Stola)
NADMORSKA VISINA 352 m
Na brijegu Vučjak nalazi se Mačja jama.
IZVORI I LITERATURA
BOBIĆ, Neven: Geomorfologija krša na području Oštarije–Tounj i njezin značaj u geomorfološkoj evoluciji šireg područja. Izvorni znanstveni članak. Hrvatski geografski glasnik, Vol. 82 No. 2, 2020. (PDF)
- Sažetak; Područje Oštarije–Tounj nalazi se na kontaktu dviju velikih geomorfoloških cjelina: Ogulinsko-plaščanske zavale i Unsko-koranske zaravni, uz sjevernu granicu dinarskoga krša u Hrvatskoj. Radi se o izrazito okršenom terenu s brojnim površinskim i podzemnim krškim oblicima. Cilj je ovoga istraživanja utvrditi značajke krškoga reljefa te uvjete i procese njegova oblikovanja u svrhu sagledavanja interakcije dviju velikih cjelina prilikom njihova geomorfološkoga razvoja. Korištene su metode opće i specifične digitalne morfometrijske analize reljefa te geomorfološko kartiranje. U okviru morfogentskoga pristupa analizirani su morfostrukturni uvjeti okršavanja te prostorni raspored i značajke krških i fluviokrških reljefnih oblika. Utvrđeno je nekoliko suhih dolina koje upućuju na to da je ovaj prostor bio važan koridor površinskoga otjecanja iz područja Ogulinsko-plaščanske zavale prema Unsko-koranskoj zaravni. Tektonskim izdizanjem uske zone između ovih dviju cjelina nastao je orografski prag koji je onemogućio daljnje površinsko otjecanje te stvorio uvjete za razvoj podzemnih krških provodnika. U radu se daje i prijedlog modela morfogeneze Ogulinsko-plaščanske zavale sažetoga naziva „zaravnjavanje i zatvaranje”.
- Sažetak; U radu su izneseni rezultati hidroloških analiza krške rijeke Dobre. Tok rijeke Dobre podijeljen je ne tri djela. Tok Gornje ili Ogulinske Dobre dug je 51,2 km. Rijeka ponire u Đulinom ponoru koji se nalazi u samom gradu Ogulinu. Drugi dio, tj. podzemni tok rijeke Dobre, protječe kroz do danas otkriveni sustav krških kanala i kaverni dug 16.396 m, te na površinu izbija kod sela Gojak kroz niz stalnih i povremenih krških izvora. Udaljenost zračnom linijom između Đulinog ponora i sustava izvora je 4,6 km. Treći dio pod nazivom Donja Dobra s ušćem u rijeku Kupu dug je 52,1 km. Prirodni režim rijeke Dobre značajno je poremećen izgradnjom hidroelektrane Gojak koja je započela s radom 1959. godine. Posljedica toga je povećanje prosječnih srednjih protoka Donje Dobre na vodomjernom profilu Trošmarija nizvodno od HE Gojak od prirodnih 13,6 na 28,3 m3/s. U članku su detaljno analizirani hidrološki nizovi mjereni na 9 stanica (pet na Gornjoj i četiri na Donjoj Dobri).
