---

SREDIŠNJI POJAS >​ PLANINE ZAPADNE BOSNE I DINARA > GRUPA CINCARA > Hrbljina
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: 
Koordinate najvišeg vrha: 

Hrbljina (Hrbine) je planina, obilježja visoravni u Bosni i Hercegovini, u povijesnoj regiji Tropolju (Završju). Danas se nalazi na prostoru općine Glamoč. Najviši vrh planine je Hamzin vrh (1543 m). Hrbljina se nalazi sjeverozapadno od Cincara, a pruža se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok paralelno s Vitorogom i Slovinjom, između kojih se nalazi. 
Obilježja ove visoravni su slična kao kod obližnje Krug-planine. Prekrivena je brojnim vrtačama i drugim krškim oblicima, kao što su ponori i špilje. Svojstvene biocenoze ove visoravni su siromašne planinske livade, koje se prostiru na visinama od oko 1250 m pa naviše. Nalaze se na stjenovitoj i krškoj vapnenačkoj podlozi. Presijecaju ih oštri grebeni i duboke doline. Zbog dosta zemljišne vlage i niskog šiblja među kojim prevladava vrba, većina dolina obrasla je johom.

PRIČE IZ PLANINE

Planine oko Glamoča (izvadak: Hrbljina i Slovinj)
Sakib Kliko
IZVOR  KLIKO, Sakib: Planine oko Glamoča. Naše planine, br. 3 1980., str. 70-72. (PDF)
 
HRBLJINA I SLOVINJ
S jedne strane Velika Golija, a s druge strane Hrbljina i Slovinj «tiskaju i onako uzani dio Glamočkog polja koje se ispod Cin­cara ponovo proširuje dobivši malo slobode. Taj dio Glamočkog polja krasi velik broj malih jezeraca od kojih se najviše ističe Bukvensko jezero. Kada se u proljeće otapa snijeg u obližnjim planinama, daje sliku pro­stranog jezera. Pretpostavlja se da sva voda otječe potokom ponornicom Kriva Jaruga.
Prvo što će svakog zaljubljenika prirode privući kad se zatekne u Glamoču, jesu pro­strana gola prostranstva Hrbljine i Slovinja. Šuma se rijetko susreće, ali ono malo se do­bro čuva. Iz Glamoča se dobro vide i izrazi­ti vrhovi Hrbljine: Matrag 1413, Amziča 1435, Slavić 1506, Bumac 1402, i najviši, bezi­mena kota 1526. Iz Potkraja Brda, Isakovića i Dubrava su glavni prilazi za Hrbljinu. Iz ovih sela su i vlasnici ljetnih stanova na Hrbljini.
Zajaruga i Potkraj su glavna ishodišta za Slovinj. Na ovoj planini se ističu tri vrha svojom visinom i elegantnom linijom. Mali Slovinj 1586, Veliki Slovinj 1669 i najviši vrh visok 1746 — Sajkića kuk, poznat u naro­du pod tim imenom. Na kartama nema ime­na, stoji kao bezimena kota 1746 m.
Hrbljinu i Slovinj ne razdvaja nikakva velika dolina ili vodeni tok, skoro kao da su jedna planina i osobine su im iste te se sto­ga o Hrbljini ii Slovinju može govoriti kao o jednoj planini.
Planinarsko društvo »Energoinvest« iz Sa­rajeva je ove dvije planine spojilo, zajedno s Vitorogom i Cincarom, trasom transverza­le »Ivo Lola Ribar« (Vidi NP 3—4, 1977 str. 82) vodeći tom prilikom računa da se prođe kroz najinteresantnije predjele ovih planina. Obilazeći ovu transverzalu mnogo toga ćete saznati o ovim dvjema malo poznatim, ali nadasve lijepim i interesantnim planinama.
Svi oni koji se bar malo zadrže na Slovi­nju i Hrbljini bit će zadivljeni ljudima koji žive na ovim planinama. Koliko gostoljubivo­sti i prijaznosti u tih ljudi, kolika snalažlji­vost, posebno za ljetnih dana kada s vrlo malo vode treba da izdrže i stoka i gospoda­ri. Za vrijeme ljetnog perioda mnogobrojne porodice izjavljuju svoju stoku na Hrbljinu i Slovinj. Poznate porodice s Hrbljine i Slovi­nja po uzgoju ovaca i proizvodnji mliječnih proizvoda premašuju proizvođače sa Vlašića. Velik je broj stočara od Jajca, Skender Va­kufa, Kotor Varoši i drugih mjesta Bosans­ke Krajine koji svoju stoku za vrijeme ljet­nih dana izgone na ove dvije planine.

Zanimljivosti

Prof. Umberto Girometta zapisao je 1937. godine da su najvažnija nalazišta salepa u zapadnoj Bosni sjeverna Hrbljina sve do jugoistočnih proplanaka Vitoroga te Veliki i Mali Slovinj (Slovin, kako ga on zove).

Na Hrbljini je u vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio sazidan tzv. kraljev lovački dvorac.