Naselja
Naselje, ljudska naseobina je antropogeografska teritorijalna jedinica, čija je osnovna podjela na:
1. SELO, čije se stanovništvo pretežno bavi stočarstvom i ratarstvom, tj. primarnim djelatnostima (ruralno naselje). 2. GRAD, urbano naselje čije se stanovništvo bavi nepoljodjelskim djelatnostima, odnosno u industriji, obrazovanju, prometu i raznim uslužnim djelatnostima, to su sekundarne, tercijarne i kvartalne djelatnosti, njemu gravitiraju i prigradska naselja. Gradsko naselje u sebi sadržava stambene, javne, industrijske, sportske, gospodarske i komunikacijske objekte, te uz njih obilježavaju i drugi prateći objekti kao: parkovi, groblja i kulturni i povijesni spomenici. Već prema drugim fenomenima, tip naselja može biti uvjetovan i nacionalnom posebnošću, stanjem privrednog razvoja kao i prirodnim bogatstvima. Takozvano mješovito naselje uvjetovano je blizinom grada, u kojem znatan dio stanovništva napušta poljoprivredu i stočarstvo te odlazi na rad u grad gdje se bave sekundarnim, kvartalnim i tercijarnim djelatnostima. Prema načinu nastanka, naselja mogu biti planska i neplanska. Seoska (ruralna) neselja
1. SELO, čije se stanovništvo pretežno bavi stočarstvom i ratarstvom, tj. primarnim djelatnostima (ruralno naselje), a koje može biti, zavisno od terena:
a) zbijenog tipa (zgusnutog, grupiranog tipa) - nizna ili ušorena naselja, naselja u nizu, izdužena uz glavnu prometnicu; česta su u nizinskim područjima i poljima, mogu biti uz šume, obala rijeka, rubova polja. Mogu biti: pravilno linijsko selo ili nepravilno linijsko selo. - gomilasta naselja; nepravilne strukture; često se nalaze na križištima putova (npr. zvjezdastog tipa), na obali (mediteranski tip sela zbijenog oko lučice i obale), a u njih se ubrajaju i akropolska naselja (npr. u Istri) b) raštrkanog tipa, rastresitog, disperznog tipa odn. razbijenog tipa (kod ovoga tipa kuće su udaljene jedna od druge. najčešće razbacane bez nekog reda; čest je slučaj u brdovitim područijma; negdje je riječ o razbacanim grupicama kuća - zaseoci, komšiluci, mahale, džemati, krajevi, a negdje o pojedinačnim kućama - npr. kućišta u južnoj Hrvatskoj). c) osamljena gospodarstva - najčešća su u gorsko-planinskim predjelima (npr. stočarski stanovi). Seoska naselja mogu biti stalna ili periodična. Gradovi
Tipovi gradova (varoši, varošica) kakve možemo naći na dinarskom području su:
IZVOR Naselje. Wikipedija (hr) Naselje kao kulturno-povijesna cjelina Kulturno-povijesnom cjelinom smatra se naselje ili dio naselja, kao i područje, koji su zaštićeni kao kulturno dobro. Kulturno-povijesna cjelina nepokretno je kulturno dobro i ona može biti: grad, selo, naselje ili njegov dio, ali i područje u svezi s povijesnim događajima i osobama, te područje i mjesto s etnološkim i toponimskim sadržajima. IZVOR Republika Hrvatska, Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara |
![]() Naslovna fotografija
Ume - Donje selo Ume su sačuvale tradicijsku arhitekturu i prostornu organizaciju s mrežom putova, suhozida i bunara te mediteranskog raslinja koje uokviruje sklopove. Ova ruralna aglomeracija građena je vrlo kvalitetnim i specifičnim načinom zidanja u kamenu. Taj vrijedan način zidanja vidljiv je i i gradnji potpornih zidova terasa, bunara za vodu te suhozida koji uokviruju gospodarske cjeline i markiraju pojedine pristupne putove. Naselja prema veličini mogu biti (primjer Hrvatske):
U Srbiji je Jovan Cvijić napravio prvu fizionomsku klasifikaciju seoskih naselja i ona je u primjeni i danas. Ova klasifikacija je ujedno i genetska, jer je Cvijić problemu prilazio i s povijesne strane. Uopćavanjem sporednog i diferenciranjem specifičnog, Cvijić je izdvojio dva temeljna tipa seoskih naselja: sela razbijenog i sela zbijenog tipa Sela razbijenog tipa u Srbiji su tako podijeljena na slijedeće tipove i vrste (*označeni asteriskom pripadaju i dinarskom području): starovlaški tip*, šumadijsku, mačvansku* i jaseničku vrstu, karsni* i ibarski tip*.
Sela zbijenog tipa nalaze se u južnom, istočnom i centralnom dijelu Balkanskog poluotoka. Dijele se na: timočki, čitlučki*, mediteranski tursko-istočnjački tip* i panonski tip. Čitlučki tip seoskih naselja nastao je u vrijeme turske vlas\davine i ova sela su najrasprostranjenija na teritoriju Kosova i Metohije (alb. Rrrafshi i Dukagjinit) i u dolini Morave. Uglavnom su pravilnog kvadratnog oblika s vanjskim zidom ili bez njega. |
Lukomir
Lukomir je planinsko selo na južnim obroncima Bjelašnice, koje administrativno pripada općini Konjic, Naselje se nalazi na 1495 m n.v., što ga čini najvišim naseljenim mjestom Bosne i Hercegovine i jedinim preko 1300 m. Selo se smjestio na ivici kanjona Rakitnice, 800 metara nad rijekom, nasuprot planini Visočici na suprotnoj strani kanjona. |
IZVORI I LITERATURA
DEFILIPPIS, Josip: Hrvatsko mediteransko selo kroz stoljeća. Pregledni rad. Sociologija i prostor : časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja, Vol. 51 No. 2 (196), 2013. (PDF)
MARINOVIĆ-UZELAC, Ante: Morfološki tipovi hrvatskog sela. Prostor iza: Kako modernizacija mijenja hrvatsko selo / Štambuk, Maja ; Rogić, Ivan ; Mišetić, Anka (ur.). Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2002. str. 131-154. (PDF)
- Sažetak. U prvom se dijelu zadržavamo na starim izvorima koji govore o ondašnjem životu seljaštva i korištenju ruralnog prostora. Treba se vratiti u 13. i 14. stojeće kada statuti priobalnih komuna govore o temeljnim društvenim odnosima u ruralnom prostoru. Javlja se i razvija kolonat kao specifični oblik društvenih i proizvodnih odnosa u ruralnom prostoru. Mnogo kasnije javljaju se razni putopisci među kojima bi posebno trebalo izdvojiti Alberta Fortisa i, bliže nama, Rudolfa Bičanića koji nam pričaju o životu, običajima i odnosima u selu njihovog vremena. U drugom dijelu govorimo o istraživanjima u modernim vremenima. Šezdesetih godina prošlog stoljeća na poticaj FAO organizacije UN-a, po uzoru na jedan projekt istraživanja u Alpama, počinju i kod nas opsežna istraživanja mediteranskog sela. Iz tih opsežnih istraživanja iznosimo samo neke natuknice o odnosima i procesima razvoja mediteranskog sela Hrvatske poslije Drugog svjetskog rata. I na kraju govorimo o nekim temeljnim obilježjima mediteranskog sela kao naselja, njegovog smještaja u prostoru i razvoju.
MARINOVIĆ-UZELAC, Ante: Morfološki tipovi hrvatskog sela. Prostor iza: Kako modernizacija mijenja hrvatsko selo / Štambuk, Maja ; Rogić, Ivan ; Mišetić, Anka (ur.). Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2002. str. 131-154. (PDF)
- Sažetak. U radu se razmatra odnos smještaja sela i prirodno geografskih uvjeta, te antropogenih uvjeta. Po gustoći samog naselja razlikuju se dva tipa: rastresito, raštrkano selo i zbijeno, zgusnuto selo. Navodeći kriterije za definiciju oblika sela, autor preporuča o tipu naseljenosti govoriti imajući na umu i druga obilježja naselja: kuće, agrarnu strukturu, vrstu poljoprivrednog posjeda, vrstu poljoprivrednog posjeda, vrstu proizvodnje, etničke tradicije, društveni sustav sela i dr. elemente koji djeluju istodobno, ili se pak njihov utjecaj smjenjuje u različitim vremenskim razdobljima. Zaključno, autor upozorava na opasnosti od determinizma svake vrste, kao i svake korelacije između elemenata smještaja i tipova naselja.