---

Naselja

Naselje, ljudska naseobina je antropogeografska teritorijalna jedinica, čija je osnovna podjela na:

1. SELO, čije se stanovništvo pretežno bavi stočarstvom i ratarstvom, tj. primarnim djelatnostima (ruralno naselje).

2. GRAD, urbano naselje čije se stanovništvo bavi nepoljodjelskim djelatnostima, odnosno u industriji,  obrazovanju, prometu i raznim uslužnim djelatnostima, to su sekundarne, tercijarne i kvartalne djelatnosti, njemu gravitiraju i prigradska naselja. Gradsko naselje u sebi sadržava stambene, javne, industrijske, sportske, gospodarske i komunikacijske objekte, te uz njih obilježavaju i drugi prateći objekti kao: parkovi,  groblja i kulturni i povijesni spomenici.

Već prema drugim fenomenima, tip naselja može biti uvjetovan i nacionalnom posebnošću, stanjem privrednog razvoja kao i prirodnim bogatstvima. Takozvano mješovito naselje uvjetovano je blizinom grada, u kojem znatan dio stanovništva napušta poljoprivredu i stočarstvo te odlazi na rad u grad gdje se bave sekundarnim, kvartalnim i tercijarnim djelatnostima.

Prema načinu nastanka, naselja mogu biti planska i neplanska.

Seoska (ruralna) neselja

1. SELO, čije se stanovništvo pretežno bavi stočarstvom i ratarstvom, tj. primarnim djelatnostima (ruralno naselje), a koje može biti, zavisno od terena:
​
a) zbijenog tipa (zgusnutog, grupiranog tipa)
- nizna ili ušorena naselja, naselja u nizu, izdužena uz glavnu prometnicu; česta su u nizinskim područjima i poljima, mogu biti uz šume, obala rijeka, rubova polja. Mogu biti: pravilno linijsko selo ili nepravilno linijsko selo. 
- gomilasta naselja; nepravilne strukture; često se nalaze na križištima putova (npr. zvjezdastog tipa), na obali (mediteranski tip sela zbijenog oko lučice i obale), a u njih se ubrajaju i akropolska naselja (npr. u Istri)
b) raštrkanog tipa, rastresitog, disperznog tipa odn. razbijenog tipa (kod ovoga tipa kuće su udaljene jedna od druge. najčešće razbacane bez nekog reda; čest je slučaj u brdovitim područijma; negdje je riječ o razbacanim grupicama kuća - zaseoci, komšiluci, mahale, džemati, krajevi, a negdje o pojedinačnim kućama - npr. kućišta u južnoj Hrvatskoj).
c) osamljena gospodarstva - najčešća su u gorsko-planinskim predjelima (npr. stočarski stanovi).

Seoska naselja mogu biti stalna ili periodična.

Katun Bare Bojovića na visoravni Lukavice u Moračkim planinama (Crna Gora), naselje je periodičnog tipa, a čine ga osamljeni i raštrkani gospodarsko-stambeni objekti.

Gradovi

Tipovi gradova (varoši, varošica) kakve možemo naći na dinarskom području su: 

• srednjoeuropski, odn. europski (obilježja ovih naselja često su planska izgradnja, kao i šire ravne ulice koje se obično sijeku pod pravim kutom, razvučenost u prostoru, a njihova periferija više liči na sela; naselja uz Panonsku nizinu često se nazivaju i panonskim (pod)tipom naselja - nastala najviše nakon prestanka turske opasnosti i 17.-19. st.; povijesni (pod)tipovi srednjoeuropskih gradova su: srednjovjekovni tip - grad, trgovište, trg, renesansni tip, renesansni grad - npr. Karlovac i dr.),
• južno-europski, mediteranski ili primorski tip (središnji trg, uske ulice i razvijena infrastruktura, od materijala prevladava kamen - posebno kod dalmatinskog tipa naselja),
• tursko-istočnjački odn. orijentalni (gradovi nastali ili koji su se transformirali u vrijeme turske vladavine; obiljažavaju ih uske ulice s kaldrmom, kuće stanovanje grupisane po mahalama i dr.; podtip je mediteranski tursko-istočnjački tip - npr. Počitelj),
• suvremeni (dijelovi gradova ili cijele urbane cjeline nastale nakon Drugog svjetskog rata),
• mješoviti tip (gradovi u kojima se prepliću različiti povijesni, kulturni, religijski i prirodni utjecaji)

IZVOR  Naselje. Wikipedija (hr)

U vrijeme osmanlijske vladavine (15.-19. st.) grad Trebinje razvijao se kao naselje mediteransko-orijentalnog tipa
Autor fotografije: Kurt Hielscher, 1920.

Naselje kao kulturno-povijesna cjelina

​Kulturno-povijesnom cjelinom smatra se naselje ili dio naselja, kao i područje, koji su zaštićeni kao kulturno dobro. Kulturno-povijesna cjelina nepokretno je kulturno dobro i ona može biti: grad, selo, naselje ili njegov dio, ali i područje u svezi s povijesnim događajima i osobama, te područje i mjesto s etnološkim i toponimskim sadržajima. 
IZVOR  Republika Hrvatska, Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara

Naselje tursko-istočnjačkog tipa; Višegrad (Bosna i Hercegovina)
Autor fotografije: Kurt Hielscher, 1920.

Baška na otoku Krku (Hrvatska), primjer je naselja primorskog tipa.

Naslovna fotografija
Ume - Donje selo
Ume su sačuvale tradicijsku arhitekturu i prostornu organizaciju s mrežom putova, suhozida i bunara te mediteranskog raslinja koje uokviruje sklopove. Ova ruralna aglomeracija građena je vrlo kvalitetnim i specifičnim načinom zidanja u kamenu. Taj vrijedan način zidanja vidljiv je i i gradnji potpornih zidova terasa, bunara za vodu te suhozida koji uokviruju gospodarske cjeline i markiraju pojedine pristupne putove.

Naselja prema veličini mogu biti (primjer Hrvatske):

• mrtva (0  stanovnika)
• patuljasta (1-99 stanovnika)
• sitna (100-199)
• mala (200-499)
• srednja (500-999)
• velika 1000-9999
• srednji i veliki gradovi (više od 10.000)

​U Srbiji je Jovan Cvijić napravio prvu fizionomsku klasifikaciju seoskih naselja i ona je u primjeni i danas. Ova klasifikacija je ujedno i genetska, jer je Cvijić problemu prilazio i s povijesne strane. Uopćavanjem sporednog i diferenciranjem specifičnog,
Cvijić je izdvojio dva temeljna tipa seoskih naselja: sela razbijenog i sela zbijenog tipa
 
Sela razbijenog tipa u Srbiji su tako podijeljena na slijedeće tipove i vrste (*označeni asteriskom pripadaju i dinarskom području): starovlaški tip*, šumadijsku, mačvansku* i jaseničku vrstu, karsni* i ibarski tip*.

• ​Starovlaški tip seoskih naselja je temeljni tip razbijenih sela i najrasprostranjeniji je na teritoriju Srbije, a najzastupljeniji je upravo u Starom Vlahu po kome je i dobio naziv. Glavne značajke ovih sela su da zauzimaju veliki prostor do 5-6 km u dužinu i dijele se na mahale i zaseoke; sela su često formirana na krčevinama, a oko sela se nalaze šume, livade, pašnjaci, njive.
• Starovlaški tip seoskih naselja je temeljni tip razbijenih sela i najčešći je na teritoriju Srbije, a najzastupljeniji je upravo u Starom Vlahu po kome je i dobio naziv. Glavne značajke ovih sela su da zauzimaju veliki prostor do 5-6 km u dužinu i dijele se na mahale i zaseoke; sela su često formirana na krčevinama, a oko sela se nalaze šume, livade, pašnjaci, njive.
• Mačvanska i Jasenička vrsta seoskih naselja nalazi se u Mačvi, Jasenici, Tamnavi, Kolubari i niskoj Šumadiji. Na teritoriji Mačve i Pocerine se javljaju krstasta (križna) sela nastala pored dvije glavne ulice koje se sijeku pod pravim kutom; u daljoj evoluciji ona se transformiraju u naselja dvogubokrstastog (dvogub – dvostruk -> dvostruko-križnog), i višestruko krstastog (križnog) oblika. Jasenička sela su zvjezdastog oblika, u kojima se više ulica siječe pod oštrim kutom.

Sela zbijenog tipa nalaze se u južnom, istočnom i centralnom dijelu Balkanskog poluotoka. Dijele se na: timočki, čitlučki*, mediteranski tursko-istočnjački tip* i panonski tip. Čitlučki tip seoskih naselja nastao je u vrijeme turske vlas\davine i ova sela su najrasprostranjenija na teritoriju Kosova i Metohije (alb. Rrrafshi i Dukagjinit) i u dolini Morave. Uglavnom su pravilnog kvadratnog oblika s vanjskim zidom ili bez njega. 

Počitelj na Neretvi
U srednjem vijeku je na mjestu Počitelja bilo administrativno-upravno središte župe Dubrava. Kao najzapadnija točka župe, imalo je važan strateški značaj. Njegovo povijesno urbano središte, izgrađeno na strmoj kamenoj litici Dubravske visoravni, iznad lijeve obale  Neretve, potječe još od 14. st. i zaštićeno je kao nacionalni spomenik BiH.

Lukomir
Lukomir je planinsko selo na južnim obroncima Bjelašnice, koje administrativno pripada općini Konjic, Naselje se nalazi na 1495 m n.v., što ga čini najvišim naseljenim mjestom Bosne i Hercegovine i jedinim preko 1300 m. Selo se smjestio na ivici kanjona Rakitnice, 800 metara nad rijekom, nasuprot planini Visočici na suprotnoj strani kanjona. 

IZVORI I LITERATURA

---

DEFILIPPIS, Josip: Hrvatsko mediteransko selo kroz stoljeća. Pregledni rad. Sociologija i prostor : časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja, Vol. 51 No. 2 (196), 2013. (PDF)

• Sažetak. U prvom se dijelu zadržavamo na starim izvorima koji govore o ondašnjem životu seljaštva i korištenju ruralnog prostora. Treba se vratiti u 13. i 14. stojeće kada statuti priobalnih komuna govore o temeljnim društvenim odnosima u ruralnom prostoru. Javlja se i razvija kolonat kao specifični oblik društvenih i proizvodnih odnosa u ruralnom prostoru. Mnogo kasnije javljaju se razni putopisci među kojima bi posebno trebalo izdvojiti Alberta Fortisa i, bliže nama, Rudolfa Bičanića koji nam pričaju o životu, običajima i odnosima u selu njihovog vremena. U drugom dijelu govorimo o istraživanjima u modernim vremenima. Šezdesetih godina prošlog stoljeća na poticaj FAO organizacije UN-a, po uzoru na jedan projekt istraživanja u Alpama, počinju i kod nas opsežna istraživanja mediteranskog sela. Iz tih opsežnih istraživanja iznosimo samo neke natuknice o odnosima i procesima razvoja mediteranskog sela Hrvatske poslije Drugog svjetskog rata. I na kraju govorimo o nekim temeljnim obilježjima mediteranskog sela kao naselja, njegovog smještaja u prostoru i razvoju.

DUMBOVIĆ BILUŠIĆ, Biserka: Određenje pojma kulturno-povijesne cjeline u kontekstu recentne konzervatorske teorije i prakse.  Kvartal VI -1|2-2009 (PDF)
MARINOVIĆ-UZELAC, Ante: Morfološki tipovi hrvatskog sela. Prostor iza: Kako modernizacija mijenja hrvatsko selo / Štambuk, Maja ; Rogić, Ivan ; Mišetić, Anka (ur.). Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2002. str. 131-154. (PDF)

• Sažetak. U radu se razmatra odnos smještaja sela i prirodno geografskih uvjeta, te antropogenih uvjeta. Po gustoći samog naselja razlikuju se dva tipa: rastresito, raštrkano selo i zbijeno, zgusnuto selo. Navodeći kriterije za definiciju oblika sela, autor preporuča o tipu naseljenosti govoriti imajući na umu i druga obilježja naselja: kuće, agrarnu strukturu, vrstu poljoprivrednog posjeda, vrstu poljoprivrednog posjeda, vrstu proizvodnje, etničke tradicije, društveni sustav sela i dr. elemente koji djeluju istodobno, ili se pak njihov utjecaj smjenjuje u različitim vremenskim razdobljima. Zaključno, autor upozorava na opasnosti od determinizma svake vrste, kao i svake korelacije između elemenata smještaja i tipova naselja.