---

Naselja

Naselje, ljudska naseobina je antropogeografska teritorijalna jedinica, čija je osnovna podjela na:

1. SELO, čije se stanovništvo pretežno bavi stočarstvom i ratarstvom, tj. primarnim djelatnostima (ruralno naselje).

2. GRAD, urbano naselje čije se stanovništvo bavi nepoljodjelskim djelatnostima, odnosno u industriji,  obrazovanju, prometu i raznim uslužnim djelatnostima, to su sekundarne, tercijarne i kvartalne djelatnosti, njemu gravitiraju i prigradska naselja. Gradsko naselje u sebi sadržava stambene, javne, industrijske, sportske, gospodarske i komunikacijske objekte, te uz njih obilježavaju i drugi prateći objekti kao: parkovi,  groblja i kulturni i povijesni spomenici.

Već prema drugim fenomenima, tip naselja može biti uvjetovan i nacionalnom posebnošću, stanjem privrednog razvoja kao i prirodnim bogatstvima. Takozvano mješovito naselje uvjetovano je blizinom grada, u kojem znatan dio stanovništva napušta poljoprivredu i stočarstvo te odlazi na rad u grad gdje se bave sekundarnim, kvartalnim i tercijarnim djelatnostima.

Prema načinu nastanka, naselja mogu biti planska i neplanska.

Seoska (ruralna) neselja

1. SELO, čije se stanovništvo pretežno bavi stočarstvom i ratarstvom, tj. primarnim djelatnostima (ruralno naselje), a koje može biti, zavisno od terena:
​
a) zbijenog tipa (zgusnutog, grupiranog tipa)
- nizna ili ušorena naselja, naselja u nizu, izdužena uz glavnu prometnicu; česta su u nizinskim područjima i poljima, mogu biti uz šume, obala rijeka, rubova polja. Mogu biti: pravilno linijsko selo ili nepravilno linijsko selo. 
- gomilasta naselja; nepravilne strukture; često se nalaze na križištima putova (npr. zvjezdastog tipa), na obali (mediteranski tip sela zbijenog oko lučice i obale), a u njih se ubrajaju i akropolska naselja (npr. u Istri)
b) raštrkanog tipa, rastresitog, disperznog tipa odn. razbijenog tipa (kod ovoga tipa kuće su udaljene jedna od druge. najčešće razbacane bez nekog reda; čest je slučaj u brdovitim područijma; negdje je riječ o razbacanim grupicama kuća - zaseoci, komšiluci, mahale, džemati, krajevi, a negdje o pojedinačnim kućama - npr. kućišta u južnoj Hrvatskoj).
c) osamljena gospodarstva - najčešća su u gorsko-planinskim predjelima (npr. stočarski stanovi).

Seoska naselja mogu biti stalna ili periodična.

Katun Bare Bojovića na visoravni Lukavice u Moračkim planinama (Crna Gora), naselje je periodičnog tipa, a čine ga osamljeni i raštrkani gospodarsko-stambeni objekti.

Gradovi

Tipovi gradova (varoši, varošica) kakve možemo naći na dinarskom području su: 

• srednjoeuropski, odn. europski (obilježja ovih naselja često su planska izgradnja, kao i šire ravne ulice koje se obično sijeku pod pravim kutom, razvučenost u prostoru, a njihova periferija više liči na sela; naselja uz Panonsku nizinu često se nazivaju i panonskim (pod)tipom naselja - nastala najviše nakon prestanka turske opasnosti i 17.-19. st.; povijesni (pod)tipovi srednjoeuropskih gradova su: srednjovjekovni tip - grad, trgovište, trg, renesansni tip, renesansni grad - npr. Karlovac i dr.),
• južno-europski, mediteranski ili primorski tip (središnji trg, uske ulice i razvijena infrastruktura, od materijala prevladava kamen - posebno kod dalmatinskog tipa naselja),
• tursko-istočnjački odn. orijentalni (gradovi nastali ili koji su se transformirali u vrijeme turske vladavine; obiljažavaju ih uske ulice s kaldrmom, kuće stanovanje grupisane po mahalama i dr.; podtip je mediteranski tursko-istočnjački tip - npr. Počitelj),
• suvremeni (dijelovi gradova ili cijele urbane cjeline nastale nakon Drugog svjetskog rata),
• mješoviti tip (gradovi u kojima se prepliću različiti povijesni, kulturni, religijski i prirodni utjecaji)

IZVOR  Naselje. Wikipedija (hr)

U vrijeme osmanlijske vladavine (15.-19. st.) grad Trebinje razvijao se kao naselje mediteransko-orijentalnog tipa
Autor fotografije: Kurt Hielscher, 1920.

Naselje kao kulturno-povijesna cjelina

​Kulturno-povijesnom cjelinom smatra se naselje ili dio naselja, kao i područje, koji su zaštićeni kao kulturno dobro. Kulturno-povijesna cjelina nepokretno je kulturno dobro i ona može biti: grad, selo, naselje ili njegov dio, ali i područje u svezi s povijesnim događajima i osobama, te područje i mjesto s etnološkim i toponimskim sadržajima. 
IZVOR  Republika Hrvatska, Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara

Naselje tursko-istočnjačkog tipa; Višegrad (Bosna i Hercegovina)
Autor fotografije: Kurt Hielscher, 1920.

Baška na otoku Krku (Hrvatska), primjer je naselja primorskog tipa.

Naslovna fotografija
Ume - Donje selo
Ume su sačuvale tradicijsku arhitekturu i prostornu organizaciju s mrežom putova, suhozida i bunara te mediteranskog raslinja koje uokviruje sklopove. Ova ruralna aglomeracija građena je vrlo kvalitetnim i specifičnim načinom zidanja u kamenu. Taj vrijedan način zidanja vidljiv je i i gradnji potpornih zidova terasa, bunara za vodu te suhozida koji uokviruju gospodarske cjeline i markiraju pojedine pristupne putove.

Naselja prema veličini mogu biti (primjer Hrvatske):

• mrtva (0  stanovnika)
• patuljasta (1-99 stanovnika)
• sitna (100-199)
• mala (200-499)
• srednja (500-999)
• velika 1000-9999
• srednji i veliki gradovi (više od 10.000)

​U Srbiji je Jovan Cvijić napravio prvu fizionomsku klasifikaciju seoskih naselja i ona je u primjeni i danas. Ova klasifikacija je ujedno i genetska, jer je Cvijić problemu prilazio i s povijesne strane. Uopćavanjem sporednog i diferenciranjem specifičnog,
Cvijić je izdvojio dva temeljna tipa seoskih naselja: sela razbijenog i sela zbijenog tipa
 
Sela razbijenog tipa u Srbiji su tako podijeljena na slijedeće tipove i vrste (*označeni asteriskom pripadaju i dinarskom području): starovlaški tip*, šumadijsku, mačvansku* i jaseničku vrstu, karsni* i ibarski tip*.

• ​Starovlaški tip seoskih naselja je temeljni tip razbijenih sela i najrasprostranjeniji je na teritoriju Srbije, a najzastupljeniji je upravo u Starom Vlahu po kome je i dobio naziv. Glavne značajke ovih sela su da zauzimaju veliki prostor do 5-6 km u dužinu i dijele se na mahale i zaseoke; sela su često formirana na krčevinama, a oko sela se nalaze šume, livade, pašnjaci, njive.
• Starovlaški tip seoskih naselja je temeljni tip razbijenih sela i najčešći je na teritoriju Srbije, a najzastupljeniji je upravo u Starom Vlahu po kome je i dobio naziv. Glavne značajke ovih sela su da zauzimaju veliki prostor do 5-6 km u dužinu i dijele se na mahale i zaseoke; sela su često formirana na krčevinama, a oko sela se nalaze šume, livade, pašnjaci, njive.
• Mačvanska i Jasenička vrsta seoskih naselja nalazi se u Mačvi, Jasenici, Tamnavi, Kolubari i niskoj Šumadiji. Na teritoriji Mačve i Pocerine se javljaju krstasta (križna) sela nastala pored dvije glavne ulice koje se sijeku pod pravim kutom; u daljoj evoluciji ona se transformiraju u naselja dvogubokrstastog (dvogub – dvostruk -> dvostruko-križnog), i višestruko krstastog (križnog) oblika. Jasenička sela su zvjezdastog oblika, u kojima se više ulica siječe pod oštrim kutom.

Sela zbijenog tipa nalaze se u južnom, istočnom i centralnom dijelu Balkanskog poluotoka. Dijele se na: timočki, čitlučki*, mediteranski tursko-istočnjački tip* i panonski tip. Čitlučki tip seoskih naselja nastao je u vrijeme turske vlas\davine i ova sela su najrasprostranjenija na teritoriju Kosova i Metohije (alb. Rrrafshi i Dukagjinit) i u dolini Morave. Uglavnom su pravilnog kvadratnog oblika s vanjskim zidom ili bez njega. 

Lukomir
Lukomir je planinsko selo na južnim obroncima Bjelašnice, koje administrativno pripada općini Konjic, Naselje se nalazi na 1495 m n.v., što ga čini najvišim naseljenim mjestom Bosne i Hercegovine i jedinim preko 1300 m. Selo se smjestio na ivici kanjona Rakitnice, 800 metara nad rijekom, nasuprot planini Visočici na suprotnoj strani kanjona. 

IZVORI I LITERATURA

---

DEFILIPPIS, Josip: Hrvatsko mediteransko selo kroz stoljeća. Pregledni rad. Sociologija i prostor : časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja, Vol. 51 No. 2 (196), 2013. (PDF)

• Sažetak. U prvom se dijelu zadržavamo na starim izvorima koji govore o ondašnjem životu seljaštva i korištenju ruralnog prostora. Treba se vratiti u 13. i 14. stojeće kada statuti priobalnih komuna govore o temeljnim društvenim odnosima u ruralnom prostoru. Javlja se i razvija kolonat kao specifični oblik društvenih i proizvodnih odnosa u ruralnom prostoru. Mnogo kasnije javljaju se razni putopisci među kojima bi posebno trebalo izdvojiti Alberta Fortisa i, bliže nama, Rudolfa Bičanića koji nam pričaju o životu, običajima i odnosima u selu njihovog vremena. U drugom dijelu govorimo o istraživanjima u modernim vremenima. Šezdesetih godina prošlog stoljeća na poticaj FAO organizacije UN-a, po uzoru na jedan projekt istraživanja u Alpama, počinju i kod nas opsežna istraživanja mediteranskog sela. Iz tih opsežnih istraživanja iznosimo samo neke natuknice o odnosima i procesima razvoja mediteranskog sela Hrvatske poslije Drugog svjetskog rata. I na kraju govorimo o nekim temeljnim obilježjima mediteranskog sela kao naselja, njegovog smještaja u prostoru i razvoju.

DUMBOVIĆ BILUŠIĆ, Biserka: Određenje pojma kulturno-povijesne cjeline u kontekstu recentne konzervatorske teorije i prakse.  Kvartal VI -1|2-2009 (PDF)
MARINOVIĆ-UZELAC, Ante: Morfološki tipovi hrvatskog sela. Prostor iza: Kako modernizacija mijenja hrvatsko selo / Štambuk, Maja ; Rogić, Ivan ; Mišetić, Anka (ur.). Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2002. str. 131-154. (PDF)

• Sažetak. U radu se razmatra odnos smještaja sela i prirodno geografskih uvjeta, te antropogenih uvjeta. Po gustoći samog naselja razlikuju se dva tipa: rastresito, raštrkano selo i zbijeno, zgusnuto selo. Navodeći kriterije za definiciju oblika sela, autor preporuča o tipu naseljenosti govoriti imajući na umu i druga obilježja naselja: kuće, agrarnu strukturu, vrstu poljoprivrednog posjeda, vrstu poljoprivrednog posjeda, vrstu proizvodnje, etničke tradicije, društveni sustav sela i dr. elemente koji djeluju istodobno, ili se pak njihov utjecaj smjenjuje u različitim vremenskim razdobljima. Zaključno, autor upozorava na opasnosti od determinizma svake vrste, kao i svake korelacije između elemenata smještaja i tipova naselja.