Velebit
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Vaganski vrh (1757 m)
|
Velebit je najduža planina u Dinarskom gorju. Zapravo radi se o golemom masivu koji se lučno proteže (ujedno svojim protezanjem formirajući i obalnu jadransku liniju) 120 do 145 km (ovisno o autorima), od prijevoja Vratnik (između mjesta Senja i Brinja) do izvorišnog područja rijeke Zrmanje na jugu, koji se već nalazi u Dalmaciji. Velebitski grebeni i vrhovi vrlo oštro razdvajaju dvije zemljopisne cjeline, Jadransku obalu (Kvarner i sjevernu Dalmaciju, tj Velebitski kanal) od Ličkog bazena (visoravni). S unutarnje kopnene strane ga okružuju Gacko i Ličko polje s rijekama Gacka, Lika i Otuča. Poprečna širina Velebitskog gorja je od 30 km na sjeveru do desetak kilometara na jugoistoku.
Iako je Velebit tradicionalno nazivan planinom, zapravo radi se o kompleksnoj i golemoj strukturi koja se sastoji od više dijelova, većih i manjih planinskih skupina i područja različitih karakteristika. Jugozapadna primorska padina Velebita uglavnom je kameni goli kras, a nutarnje ličke padine su većinom pošumljene. Velebit nije najviša planina u Hrvatskoj. Od njega su više u Dalmaciji Dinara (1831 m) i Biokovo (1762 m). Najviši vrh Velebita je Vaganski vrh (1757 m). U hrvatskoj narodnoj tradiciji je planina Velebit prirodni nacionalni simbol, sličan kao što je Olimp Grcima, Lovćen i Durmitor Crnogorcima, itd. Planina predstavlja značajnu prepreku u komunikaciji sjeverne i južne Hrvatske. Uz Vratnik (698 m), najvažniji prijevoji preko kojih su sagrađene ceste su Oštarijska vrata (928 m) između Gospića i Karlobaga i Prezid (766 m) između Gračaca i Obrovca. Suvremena cestovna veza kroz Velebit ostvarena je tek 2003. otvaranjem tunela Sveti Rok na autocesti A1. Uz obalu podno Velebita prolazi Jadranska magistrala koja je na tom dijelu poznata po velikom broju zavoja i čestom zatvaranju zbog bure tijekom zime.
Stariji, povijesni nazivi za Velebit su:
|
U SURADNJI S: VIA DINARICA
 BOOKING Klikom na logo direktno pronađi smještaj na području Velebita (zona Krasnog) BOOKING Klikom na logo direktno pronađi smještaj na području Velebita (zona Gospića) BOOKING Klikom na logo direktno pronađi smještaj na području Velebita (zona Starigrada Paklenice) Oglašavajte ovdje:
|
|
Pogled s Vučjaka
U moru podno zavižanskih vrhova od Velebita odvojeni Velebitskim kanalom nalaze se Goli otok (u sredini) i otok Sveti Grgur (desno). Iza njih, odvojen, Rapskim kanalom vidi se sjeverni, loparski dio otoka Raba. |
Geografija (zemljopis) područja
| Vijenci, planine, vrhovi |
|
Područja Velebita
U literaturi je uobičajeno da se Velebit dijeli na četiri ili pet velika planinska područja. Takva podjela se zasniva na zemljopisnim, morfološkim, reljefnim i biološkim posebnostima pojedinih velebitskih dijelova. Crte podjele idu duž prijevoja, preko kojih ceste spajaju unutrašnjost s primorjem.
Sjeverni Velebit Prostire se od prijevoja (sedla) Vratnik (689 m, između Žute Lokve s ličke i Senja s jadranske strane) i prijevoja Veliki Alan (1414 m, iznad primorskog mjesta Jablanac). Dužine je oko 30 km, i najveće širine do 30 kilometara (ovdje je Velebit i apsolutno najširi). Najviši vrh na sjevenom Velebitu je Mali Rajinac (1699 m).
Srednji Velebit Pruža se od prijevoja Veliki Alan na sjeveru, na jug sve do Starih vrata (927 m) kod Baških Oštarija - naselja i prijevoja preko kojih vodi cesta Karlobag - Gospić. Srednji Velebit dug je oko 24 kilometara. Visoki planinski dio srednjeg Velebita na najširem dijelu ima oko 20-ak kilometara, a dalje na istok, prema Ličkom i Perušićkom polju nastavlja se kao niže prijelazno pobrđe. Najiši vrh na srednjem Velebitu je Šatorina (1622 m). Južni Velebit Počinje od Baških Oštarija na sjeveru i završava na prijevoju Mali Halan, na staroj cesti koja spaja Obrovac u Dalmaciji i Lovinac u Lici. Dugačak je oko 45 kilometara, a na najužem dijelu širok je samo 10 kilometara. Ovdje se nalaze najviši velebitski vrhovi, od kojih je najviši Vaganski vrh (1757 m), a po visini ga sljedi Sveto brdo (1751 m). Jugoistočni Velebit Započinje od prijevoja Veliki Halan, a završava na izvorišnom dijelu rijeke Zrmanje (vrelo Zrmanje). Dužine je oko 40 km. Najviši vrh ovoga dijela Velebita je Crnopac (1402 m). Nekada se Velebit dijelio samo na sjeverni i južni, a granica dvaju područja bio je tada vrlo važan oštarijski prijevoj (Baške Oštarije). 
Satelitski snimak Velebita
Izvor: NASA
Vaganski vrh
N 44° 22' 4.0'' E 15° 30' 16.5'' Vaganski vrh (1757 m) je najviši vrh Velebita. Tjeme mu je široko ravno bilo pokriveno gustom travom pa ne pruža dojam najvišeg vrha. Do primorskog ruba ima oko 20 minuta laka hoda, a vrijedi ga poduzeti zbog vidika niz okomite stijene u Veliku Paklenicu. Vidik s vrha je orijentiran prema Lici, a posebno se lijepo vidi Sveto brdo. |
Tekst o Velebitu na stranici Summitpost
(na engleskom jeziku) Na Velebitu ima oko 70 vrhova viših od 1600 m.
AMAZING CROATIA from the sky in 4K // VELEBIT
Autor: Sound&Vision Croatia Vrhovima južnog Velebita
Proizvodnja: HRT | |||||||||
| Klima |
Izvor: http://earthobservatory.nasa.gov/
Opis fotografije:
Dinarsko gorje slijedi dugu jadransku obalu Hrvatske povijajući se poput kralježnice. Ono također dijeli dvije klimatske zone. Na obali, zapadno i južno od Velebita vlada mediteranska klima s blagim zimama i suhim ljetima, a na suprotnoj strani oštre zime i mnogo vlažniji krajevi. Fotografija od 27.10.2013. prikazuje sjeverozapadnu obalu Dalmacije i masiv Velebita. Na njoj se vide gusti oblaci zarobljeni Velebitom, koji prekrivaju unutrašnjost, odn. područje Like. Lika prima u prosjeku više od 1600 mm padalina godišnje, što omogućuje rast gustih jelovo-bukovih šuma. Dinarske planine također utječu na pojavu karakterističnih vjetrova, od kojih je najpoznatija bura, koja snažno puše na namahe (refule) od planinskih masiva prema obalnim područjima, i koja može dosegnuti snagu uragana (brzina veća od 70 metara u sekundi - 200 km/sat) te na nekoliko dana poremetiti redovni život stanovnika obalnih područja. Meteorolozi su ranije vjerovali kako buru pokreće razlika u temeperaturi između različitih visinskih područja. No istraživanja rađena posljednjih 30 godina su otkrila kako je većina snažnih vjetrova stvorena tzv. val-turbulencijama - rotacijskim turbulencijama koje se stvaraju kada zražna masa naiđe na planinske vrhove. Još 1889. godine, hrvatski je meteorolog i seizmolog Andrija Mohorovičić prvi put objavio zapažanja o ovoj vrsti turbulencije ("rotirajući burni oblak"). Oblaci se samo ponekad pojavljuju s burom, to je tzv "tamna bura", koja je ipak mnogo rjeđa od burnog vremena bez oblaka, tzv. "vedre bure." Govoreći o izazovima promatranja oblaka, Mohorovičić je jednom izjavio: "Oblaci su čudni momci, a vi ih morate uhvatiti kad se pojave, a ne kada bi htjeli." Srećom, zračna i satelitska motrenja u visokim rezolucijama, uz pomoć računalnih modela doprinjeli su pojavi brojnih studija o buri posljednjih godina. |
Bura
Bura (sjever-sjeveroistok do istok-sjeveroistok) Bura je najpoznatiji vjetar na jadranskom obalnom području. Puše s kopna na more, uglavnom sa sjeveroistoka, a po naravi je mahovit vjetar (mahovit – puše na udare ili „refule“). Puše po nekoliko dana, a nastaje prelijevanjem hladnog zraka iz Panonske zavale preko Dinarida na obalu. Po snazi i brzini bure posebno se ističu Rijeka, Senj, Maslenica, Split, Vrulja i Makarska, a njena učestalost opada od sjevernog prema južnom Jadranu. Najjača bura nastaju pri prijelazu kroz planinske prijevoje, kroz koje se hladni zrak kanalizira. Jačina bure znatno ovisi i o lokalnoj topografiji, a udaljavanjem od obale slabi. Postoje dvije vrste bure: Anticiklonalna ili vedra bura koja puše za stabilna vremena, odnosno kad se nad srednjom Europom nalazi anticiklona, a istovremeno je nad Sredozemlje jedna ili više ciklona. Donosi lijepo i sunčano vrijeme, a na grebenima obalnih planina, npr Velebita ili Biokova, može stvarati oblačne kape. Za vrijeme anticiklonalne bure nebo je kristalno vedro, zrak čist i proziran, a vidljivost odlična. Zimi donosi vrlo hladan zrak, a ljeti ugodno osvježenje. Rado ga se dočekuje kao vjetar koji donosi dobro raspoloženje i ugodu, naročito poslije juga. Ciklonalna ili tamna, škura bura. U slučaju kada Jadranom prolazi ciklona od sjeverozapada prema jugoistoku, tada na prednjoj (jugoistočnoj ) strani ciklone puše jugo, a na stražnjoj (sjeverozapadnoj) bura, koja puše uz oblačno nebo te kišu i snijeg. Taj tip bure zove se ciklonalna, tamna, mračna ili škura bura. Ciklona se razmjerno brzo kreće duž Jadrana te mračna bura kratko traje i prelazi u vedru buru. Neugodnija je od vedre. Oblačni sloj iz kojeg pada kiša ili snijeg tijekom mračne bure ne nastaje u zraku bure koja se spušta niz primorske planine kao što je slučaj kod vedre bure, već u toplom zraku koji se pred njim uzdiže i na visini kreće prema kopnu. IZVOR: Meteo.hr LEGENDE: Kako je vjetar bura dobio ime |
| Ostali reljefni oblici |
Speleološki objekti
|
Na Velebitu je otkriveno više stotina špilja i krških jama. Od vodoravnih špiljskih galerija najpoznatije su i najviše posjećene Cerovačke špilje (Cerovačke pećine) kod Gračaca. Tu je i najdublja jama u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi, trodjelna "Lukina jama" duboka 1392 m (od visine 1436 m do dubine od 81 m n/m), koja je jedna od najdubljih krških jama u svijetu, te "Slovačka jama", duboka 1320m. Na dubokom dnu tih jama su pod vodom još dalji kanali ili uži sifoni još uvijek neistraženi.
Velebitske jame dublje od 500 m su: - Lukina Jama, 1392 m: Hajdučki kukovi, sj. Velebit - Slovačka jama, 1320 m: Rožanski kukovi, sj. Velebit - Velebitka, 941 m: Rožanski kukovi, sj. Velebit - Meduza, 679 m: Rožanski kukovi, sj. Velebit - Patkova, 553 m: Hajdučki kukovi, sj. Velebit - Ledena Jama, 536 m: Lomska duliba, sj. Velebit - Ponor na Bunovcu, 534 m: Bunovac, juž. Velebit - Jama Olimp, 531 m: Hajdučki kukovi, sj. Velebit - Lubuška Jama, 521 m: Hajdučki kukovi, sj. Velebit, ..i dr. (2) |
Prijevoji
|
Brdski masiv Velebita poprečno je raščlanjen prirodnim prijevojima koji kopneno područje Velebita spajaju s primorjem. Njima od davnine prolaze putovi i ceste, a najvažiji su: Vratnik (698 m), Oltari odn. Oltare (950 m), Alan (1412 m) Stara vrata (927 m) kod Baških Oštarija, Mali Halan (1045 m) i Prezid (778 m).
Najznačajniji je među njima oštarijski prijevoj, koji brdski masiv Velebita približno na sredini dijeli na dva dijela, pa se tako Velebit nekada i dijelio na sjeverni i južni Velebit. Prema cestovnim prijelazima koji danas postoje, Velebit se može podijeliti na četiri do pet dijelova: - Senjsko bilo (od Vratnika do Oltara) - Sjeverni Velebit (od Oltara do Alana ) - srednji Velebit (od Velikog Alana do Baških Oštarija ) - južni Velebit (od oštarijskog prijevoja do Malog Halana) - jugoistočni Velebit (od Malog Alana, preko Prezida do Zrmanje). Pregled prijevoja: Vratnik (698 m); između Žute Lokve s ličke strane i Senja s Jadranske strane. Veliki Alan (Park prirode Velebit navodi nadm. visinu 1412 m; Wikipedija 1414 m) je prijevoj u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Nalazi se na najvišoj točci ceste od lučkog mjesta Jablanca na Jadranu do područja Štirovače u unutrašnjosti. Na zapadnoj strani prijevoja se nalazi zapuštena žičara za prijevoz trupaca s Velebita koja vodi od Alana do uvale Stinica na jadranskoj obali. Gradili su je politički zatočenici kaznionice na Golom otoku. Bila je gospodarski neiskorištena i ekonomski neisplativa, te je radila svega nekoliko godina. Planinarska kuća Alan (1340 m) nalazi se u blizini prevoja Veliki Alan, a nedaleko gornje stanice bivše industrijske žičare. Oštarijska vrata (Wikipedia.hr: 927 m; Leksik. zavod M. Krleža: 928 m), povezuju Gospić s ličke strane i Karlobag s Jadranske strane. Njima prolazi cesta Karlobag–Gospić (36 km). Dijele Velebit na srednji, niži i južni viši dio. Trideset osam kamenih stepenica vodi do kote 927 m ("Kubus") s koje se za vedra i lijepa vremena vide Apenini i tal. obala. Mali Halan odn. Mali Alan (1045 m), cesta preko ovog prijevoja bila je prvi suvremeni cestovni spoj Dalmacije i kopnene Hrvatske. Svečano je otvorena 4. listopada 1832. godine Pročitaj članak o velebitskom povijesnim cestama - OTVORI |
| Vode (hidrologija) |
|
Bajkovita Hrvatska: Zrmanja
Proizvodnja: HRT Rijeke Hrvatske, Zrmanja
Poizvodnja: HRT Zrmanja River Croatia
Autor: MrPasmanac |
|
Velebitski botanički vrt
Ovaj planinski botanički vrt, osnovan 1967. g. smješten je u Modrić dolcu na sjevernom Velebitu, na padinama Velikoga Zavižana (lijevo, 1677 m) i Balinovca (1601 m, u pozadini), prosječne nadmorske visine oko 1480 m. Zauzima oko 30 ha površine, uključujući više od 40 m duboku Balinovačku ponikvu. |
Priroda
| Prirodna baština |
|
Velebit - surova ljepota
Autor: Goran Šafranek |
| Biljni svijet - flora |
|
Botanička posebnost Velebita
Velebit je po raznolikoj flori najbogatija planina jugoistočne Europe s preko 2600 samoniklih biljnih vrsta (A. Degen, 1934-1936). Osim burnog Biokova, posebna je eolska vegetacija burišta duž obalnih Dinarida izrazito najprostranija i najraznovrsnija u svim visinskim pojasima na velebitskoj primorskoj padini, a nadasve pod sjevernim Velebitom. Tu je fitocenološka raznolikost posebno izrazita na visinsko-primorskim profilima draga Biluća-Rajinci (1699 m) i Starigrad-Gromovača (1675 m), što su najbogatiji vegetacijski profili u Hrvatskoj (osim još graničnog profila Orjen-Konavli). Na nutarnjoj su strani Velebita olujne krške zajednice uglavnom ograničene samo na najgornje izložene pojase i tu je vegetacija izgledom bujnija i zelenija, ali je po flori jednoličnija s manje vrsta. Inače zbog nepovoljne kombinacije hladne i suhe bure, bjelograbov pojas zajedno s pripadnim travnjacima pod sjevernim Velebitom uglavnom izostaje duž ciele obale Klada-Klenovica i tu ga zamjenjuje crni grab i crnika koji su ovdje izravno povezani, tj. slično kao i na drugim burnim obalama npr. pod zapadnim Biokovom, kod Baške, Prvić, Hvar i ini otoci. Karakteristična zonacija burnih vegetacijskih pejsaža na primorskim profilima sjevernog Velebita pripada posebnom velebitskom geosustavu Sorbo-Piceetum X Ostryo-Quercetum ilicis: podmorska zonacija je siromašnija ali u osnovi slična kao u susjednom Senjskom arhipelagu, zatim slijedi fragment obalnog aluvija Rubo dalmatini-Viticetum / Vitici-Aceretum marsici, pa zasoljeni priobalni Euphorbio-Glaucietum / Plantagini-Limonietum, tvrdolisni eumediteran Oleo-Pistacietum / Ostryo-Quercetum ilicis (izrazit uz obalu Jurjevo-Klada), niži submediteran Frangulo-Cerasetum / Seslerio-Ostryetum (uz obalu Jurjevo-Klenovica silazi do mora), pa olujni supramediteranski Cotoneastro-Pinetum / Oreoherzogio-Aceretum obtusati, oromediteranski pejsaž Seslerio-Fagetum / Oreoherzogio-Abietetum, olujni subalpinski pejsaž Sorbo-Fagetum / Sorbo-Piceetum alpestris (koji izostaje na srednjem i južnom Velebitu), te vršni pejsaž Oreoherzogio-Berberidetum / Lonicero-Pinetum mughi. (2) Najpoznatija biljna endemska vrsta je velebitska degenija (Degenia velebitica) iz porodice krstašica (prikazana na naličju kovanice od 50 lipa), a prvi ju je opisao magjarski botaničar Arpad Degen pa je po njemu dobila ime. |
Za zaštitu UNESCO-a nominirane bukove šume u nacionalnim parkovima Sjeverni Velebit i Paklenica, 13.1.2016. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Republike Hrvatske Priopćenje za javnost 'Bukove šume u našim nacionalnim parkovima Sjeverni Velebit i Paklenica nominirali smo za upis na popis svjetske baštine UNESCO-a. Time želimo omogućiti još veću razinu zaštite prirodnih ljepota Hrvatske i održivi razvoj područja koja okružuju naše parkove. Zaštita UNESCO-a donosi veću prepoznatljivost na svjetskoj razini što znači i dolazak većeg broja gostiju od čega će najveću korist imati lokalno stanovništvo. Pod zaštitom UNESCO-a trenutno su Nacionalni park Plitvička jezera i Park prirode Papuk, a uvjeren sam da će se na toj listi uskoro naći još dva naša nacionalna parka' – izjavio je pomoćnik ministra zaštite okoliša i prirode Nenad Strizrep nakon sastanka predstavnika 13 europskih zemalja koje pripremaju zajedničku nominaciju 'Iskonskih bukovih šuma Karpata i drugih regija Europe' za upis na popis svjetske baštine UNESCO-a. Na sastanku koji je održan u Beču Hrvatska je u prijedlog nominacije uključila posebno prirodno vrijedna područja bukovih šuma u nacionalnim parkovima Sjeverni Velebit i Paklenica. Riječ je o 1.220 hektara bukove šume koja se u NP Sjeverni Velebit nalazi u Strogom rezervatu 'Hajdučki i Rožanski kukovi', te 2.013 hektara šume na lokacijama Suva draga-Klimenta i Oglavinovac-Javornik u NP Paklenica. Predstavnici zemalja na sastanku su usvojili Zajedničku deklaraciju o namjeri serijske nominacije koja će se dostaviti u UNESCO-ov Ured u Parizu na razmatranje. Time će započeti proces valorizacije nominacije za upis na popis svjetske baštine UNESCO-a. Iznimnost predloženih iskonskih bukovih šuma u parkovima Sjeverni Velebit i Paklenica temelji se na njihovoj izvornosti, geografskom položaju i veličini. Nominacija je potvrda da se prirodnim ljepotama Hrvatske upravlja na najbolji mogući način s ciljem da se zaštite za buduće naraštaje, a da se istovremeno omogući održivi razvoj područja u kojima se parkovi nalaze. Povećanjem broja gostiju bez da se ugroze prirodne ljepote stanovnicima tih krajeva omogućuje se stvaranje novih poslovnih prilika razvijanjem turističke i poljoprivredne ponude. |
|
ENDEMSKE VRSTE
 Velebitska degenija u grbu Ličko-senjske županije
Velebitska degenija (Degenia velebitica)
Endemska biljka iz porodice Brassicaceae. Strogo zaštićena vrsta, simbol Velebita i Hrvatske, nalazi se na kovanici od 50 lipa. Najrjeđa biljka u Hrvatskoj. Rasprostranjenost - Izuzetno rijetka, endemska biljka, koja se pojavljuje na velebitskim planinskim točilima, ali i u pukotinama stijena. Dosad je pronađena samo na tri mjesta. Dva su na južnom Velebitu: Krug i Kuka plana ili Pavelić plana nad Šugarskom dulibom. Treće je nalazište na srednjem Velebitu, obronak Solin, kod Budakova brda. To su prirodna nalazišta, odakle je presađena i na neka druga mjesta poput Meterološke postaje Zavižan. Izgled - Velebitska degenija je nježna i skromna biljka, niska trajnica. Stabljika joj je visoka do 10 cm. Listovi su uski, kopljasti, ušiljena vrha, skupljeni u rozete i srebrnasto bijeli. Cvat je gronja (vrst grozda s cvjetnim drškama različitih dužina). Cvjeta u mjesecu svibnju (maju) i lipnju (junu). Ima lijepe žute cvjetove. Plodovi su sivkasti. Korijen je dug, uvlači se u pukotine stijena i pod kamenje točila. Uzgajana u kulturi, na krškoj kamenjari, nije dugoživuća i stalno se mora obnavljati. Simbol - Velebitska degenija, hrvatski je simbol, nalazi se na kovanici od 50 lipa hrvatske nacionalne valute kao grafičko rješenje naličja kovanice. Na popisu je zaštićenih biljnih vrsta. Zaštitni je znak izuzetno bogate velebitske flore. Na Dan planeta Zemlje, 22.4., dodijeljuje se novinarska nagrada "Velebitska degenija" za najbolji autorski rad o zaštiti okoliša objavljen u protekloj godini u bilo kojem od medija to jest u tisku, na televiziji ili radiju. Prirodoslovci i velebitska degenija - Ime je dobila po mađarskom prirodoslovcu Árpádu von Degenu (1866. - 30.3.1934.), koji je otkrio degeniju 17.7.1907. Brzopleto je svrstao degeniju u rod Lesquerella, u kojem su američke rijetke biljne vrste, a konačno je August Edler von Hayek (14.12.1871. - 11.6.1928.), jedan od najboljih botaničara tog doba, degeniju svrstao u rod Degenia, u kojem je jedina vrsta. IZVORI: WIKIPEDIJA, Velebitska degenija Velebitska degenija - najpoznatija endemična biljna vrsta Hrvatske, Botanički vrt, Zagreb, 2008. FOTOGRAFIJA U POZADINI: Velebitska degenija (Degenia velebitica), autorice Roberte F., Wikipedija |
| Životinjski svijet - fauna |
|
Medvjedica s mladuncima, proljetno hranjenje
Autor: Josip Tomaić, Park prirode Velebit, 2017. godina Bear came close to check me, I used my"magic word"as a sign ...(MEDVJED) Velebit Mountain
Autor: Pavle Balenović |
|
ŽIVOTINJSKI SVIJET
Velebitsko utočište za mlade medvjede Kuterevo
Velebitska udruga Kuterevo osnovana je 1995. godine s ciljem očuvanja divljine gorske Hrvatske. 2002. godine, u suradnji s Hrvatskim centrom Znanje za okoliš i Veterinarskim fakultetom iz Zagreba, pokrenut je jedinstveni projekt – Utočište za mlade medvjede, čija je misija pružiti utočište za medvjeđe siročiće, odnosno zaštitita medvjeđeg staništa i promicanja održivog življenja i tradicije lokalne planinske zajednice. Sastavni dio programa je edukacija posjetitelja odnosno njihovo zbližavanje s divljinom i medvjeđom karizmom. 2005. godine uspostavljena je i Volonterska postaja s ciljem potpore projektu i razvoju lokalne zajednice. U posljednjih nekoliko godina Utočište za mlade medvjede Kuterevo ugosti u prosjeku 15 volonterskih grupa, više od 50 individualnih volontera te više od 20 tisuća posjetitelja godišnje. IZVOR: http://www.kuterevo-medvjedi.org |
| Zaštita prirode |
|
Cijelo područje planine zaštićeno je kao park prirode, a unutar kjega su dva nacionalna parka Sjeverni Velebit i Paklenica. Unutar NP Sjeverni Velebit nalazi se i posebno zaštićeni strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi, u najstrožem režimu zaštite - zabranjen je lov i korištenje šume, a dozvoljena su samo znanstvena istraživanja.
Na Velebitu se nalazi još nekoliko predjela i karegorija zaštićenih zakonom: mirila, Premužićeva staza, posebni rezervat šumske vegetacije Štirovača, a predložene su za zaštitu i prašumske površine: Senjska draga, Nadžak bilo, Mali Rajinac, Veliki Kozjak, Štirovača II, Devčića tavani, Ramino korito, Dobri-bačića kuk, Budakovo brdo, Velinac i stablo obične jele. Park prirode Velebit Park prirode Velebit je najbogatije endemsko čvorište flore i kopnene faune u Hrvatskoj: npr. velebitska degenija (Degenia velebitica), hrvatska gušarka (Cardaminopsis croatica), hrvatsko zvonce (Edraianthus graminofolius ssp. croaticus) i dr., pa u fauni riba oštrulja (Aulopyge hugeli), dugonogi šišmiš (Myotis capaccinii) i vuk (Canis lupus) samo su neke od najpoznatijih endemskih ili rijetkih vrsta parka prepunog različith krških pojava. Nacionalni park Sjeverni Velebit Nacionalni park Sjeverni Velebit proglašen je 9.6.1999. Raznolikost krških oblika te biljnoga i životinjskoga svijeta samo su glavni dio ove prirodne cjeline. Unutar parka nalaze se još i strogi rezervat Hajdučki i Rožanski Kukovi, pa Lukina jama - jedna od najdubljih krških jama na svijetu (otkrivena 1999.), botanički rezervat "Visibaba" s nalazištem endemske hrvatske maceloze (Sibiraea croatica), nadalje botanički rezervat Zavižan - Balinovac - Velika kosa i Velebitski botanički vrt. Park je ispresjecan brojnim planinarskim stazama, od kojih je najpoznatija Premužićeva staza. Nacionalni park Paklenica NP Paklenica je po proglašenju drugi nacionalni park u Hrvatskoj, proglašen još 19.10.1949. godine, tek nekoliko mjeseci nakon NP Plitvice. Treba napomenuti da je Paklenica prvi put već bila tek formalno proglašena Nacionalnim parkom još 1929. godine, ali zakonom kojeg je trebalo revidirati svake godine, što se nije činilo. Temeljni fenomeni NP Paklenica su šume i geomorfološke osobitosti parka. U Paklenici se nalazi izrazito bogatstvo šumskih zajednica, a posebno mjesto zauzimaju šume crnog bora po čijoj je smoli (Paklini) koja se je iz njih u prošlosti vadila Paklenica i dobila ime, te bukve i bora krivulja. Stanište je endemske biljčice hrvatskog naziva pljeskarica (Arenaria orbicularis) i drugih biljnih i životinjskih rariteta, prepun krških oblika. Od geomorfoloških osobina najzanimljiviji i najimpresivniji su kanjoni Mala Paklenica i Velika Paklenica, koji se usjecaju duboko u utrobu Velebita. Paklenicu godišnje posjeti preko 100.000 posjetitelja, a najvjerniji posjetitelji su penjači koje se od proljeće do jeseni može vidjeti na stjenama Paklenice, posebice na najvećoj hrvatskoj stjeni Anića kuku (712 m). NP Paklenica zauzima površinu od 96 km2. Najviši vrhovi su Veli Golić (1758 m) i Sveto brdo (1753 m). |
Zaštićena prirodna područja na sjevernom i srednjem Velebitu
Izvadak iz Prostornog plana Grada Senja Velebit - a Test of Conscience
Autor: velebit1959's channel |
|
Visočica
Pogled na vrh Visočice (1619 m) iz smjera Rizvanuše (566 m), jugozapadno od Gospića. Od Rizvanuše do vrha ima oko 4 sata hoda. |
Stanovništvo i naselja
Većina naselja leže rubno oko podnožja Velebita, a manje je stalnih brdskih naselja u samoj planini, npr. Krasno, Brušane, Baške Oštarije i dr., te niz uglavnom napuštenih ili sezonskih pastirskih zaselaka, poneki s modernim vikendicama.
|
Velebit tvori značajnu prepreku u prometu izmedju sjeverne i južne Hrvatske. Uz Vratnik (698 m), najvažnija sedla preko kojih su sagrađene ceste su Oštarijska vrata, između Gospića i Karlobaga i Prezid, između Gračaca i Obrovca. Suvremena cestovna veza kroz Velebit ostvarena je tek 2003, probijanjem tunela Sveti Rok. Uz obalu podno Velebita prolazi Jadranska magistrala koja je na tom dijelu poznata po velikom broju zavoja i čestom zatvaranju zbog bure tijekom zime. Slično je i s novim Masleničkim mostom koji je izložen baš na vrlo burnom mjestu pod Velebitom.
|
| Tradicionalne aktivnosti |
|
Tragom bukovičkih stočara (1970.)
Svake godine u Kruševu na proljeće ovce su se skupljale i gonile u Velebit na ispašu. Glavni i odgovorni primatelji ovaca na čuvanje i vodiči bili su Mijat i Stipan Jurjević sada već pokojni, koji su imali stanove na Dušicama ispod Svetog Brda. Na filmu se vidi kako se živjelo nekad od stoke. Uz njih su gonili Breulji i Vrkići. Krajačev san - HRT dokumentarni film
Proizvodnja: HRT, 2016. "Krajačev san" je priča o pastirskim stanovima na Velebitu. Tisućama godina ljudi su naseljavali Velebit. Zbog jake zime i snijega, sa stokom, sijenom i plodinama selili su se u niže predjele gdje je bilo toplije. Značajnije naseljavanje i gradnja stanova započinje dolaskom Bunjevaca u te krajeve u drugoj polovici 17. stoljeća. Oko tih nastambi, stanova, uređuju vrtove i njive. Kad čovjek zastane u gradnji, priroda nastavlja razgrađivati. Velebitski stanovi samuju prepušteni zaboravu. Hoće li ih iz tog zaborava vratiti Krajačev san o povratku Velebitu? , koji bi mogao probuditi novi život u njegovom dvorištu, na Lubenovcu? Ili možda na Alanu? Ispod Krajačevog kuka ponovo je zasjeo otkotrljani kamen urušenih suhozida iz napuštenih lubenovačkih stanova. Je li ovo ostvarenje Krajačeva sna i njegova dobrodošlica svima kojima Velebit znači danas ono što je značio njemu onda, kada je štitio, grijao i podučavao one kojih više nema? (HTV) Jasenička djeca sa stanova ispod Tulovih Greda - Kapljuv 1970
Opis videa: Nekad 1970.god. Sudjeluju djeca iz osnovne škole Petar Zoranić u Jasenicama. Jesenice su dio Velebita.Tamo ljudi tradicijalno gone stoku na ispašu koju obično djeca čuvaju.. |
|
BAŠTINA
Mirila Mirila su pogrebna spomen obilježja koja se nalaze na Velebitu. Nastajala su u vremenu od 17. do 20. stoljeća. Stanovnici Velebita nakon smrti pokojnika nosili bi pokojnika do groblja koja su bila udaljena i preko nekoliko kilometara od kuće pokojnika bez stajanja za odmor nosača pokojnika. Odprilike na pola puta od kuće pokojnika i groblja su se nosači smjeli odmoriti i na tom mjestu su nastajala mirila. Mirila su nastajala na način da nosači pokojnika spuste pokojnika na tlo i sa dva kamena označe njegovo tijelo s time da se jedan kamen postavlja uz glavu pokojnika a jedan uz noge pokojnika (mjera pokojnika od tud i naziv za mirila). Nakon odmora nastavljalo se dalje prema groblju gdje je vršen ukop pokojnika. Za vrijeme dok je pokojnik na mirilima ili nedugo zatim prostor između dva kamena mirila pokojnika se popločavao plosnatim kamenjem i na uzlgavnom kamenu su se isklesavali plitki reljefi. Prema pučkim vjerovanjima na mirilima je ostajala duša pokojnika, a u grobu je zakopano samo tijelo pokojnika. I iz tog razloga su mirila posjećivana, ostavljano je cvijeće na njima, molitve za pokojnika su upućivane sa mirila, za razliku od groba pokojnika čije bi se kosti nakon nekog vremena izvadile da naprave mjesto za drugog pokojnika iz te obitelji (jer grobovi za njih nisu imali neku veću važnost). Rješenjem Ministarstva kulture RH od 27.12.2007. posmrtni običaji vezani uz mirila imaju svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra u smislu Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. FOTOGRAFIJA U POZADINI: Mirila iznad Tribanj Kurušćice. Autor: Joadl, Wikipedija |
|
Mirila
Materijalna kult. baština (Velebit) KATALOG Zagreb, 2013. Preuzmi klikom na fotografiju |
Najpoznatiji izletničko-planinarski ciljevi na Velebitu su planinarski dom Zavižan s vrhom Vučjak i susjedni botanički vrt na Zavižanu, pa Rožanski kukovi, prijevoj Alan, vrh Štirovača, Baške Oštarije i Nacionalni park Paklenica.
Pjesma Vila Velebita
Pjesma Vila Velebita je stara hrvatska domoljubna popjevka iz 19. stoljeća. Ova pjesma je najvjerojatnije spjevana krajem ilirskog preporoda u drugoj polovici 19. stoljeća. Prvi puta je javno izvedena 1882. godine u Zagrebu, na proslavi 20-obljetnice Hrvatskoga pjevačkog društva "Kolo". Tekst i glazba su po prvi puta objavljeni u "Hrvatskoj pjesmarici" Vjekoslava Klaića iz god. 1893, a Klaić je dobio prvu strofu i melodiju od senjskog književnika Vjenceslava Novaka koji ih je zapisao onako kako su se tada pjevali u gradu Senju. Izvorni autor je do danas nepoznat, ali je kroz povijest bilo raznih domišljanja, pa i da je to starija pučka popjevka. Stihovi su se npr. pripisivali ličkim pjesnicima Lavoslavu Vukeliću ili Danilu Mediću, dok neki spominju kako je glazbu dodao postilirski skladatelj Mijo Majer. U socijalističkoj Jugoslaviji je kroz pola stoljeća "Vila Velebita" zbog domoljubnog sadržaja bila zabranjena i kažnjiva, pa se sve do jugo-raspada 1991. nije smjela izvoditi ni tiskati i zbog nje su mnogi nepodobni Hrvati završili u zatvoru i bili maltretirani od Udbe. Ipak se često pjevala potajno i najviše u diaspori, poput inih sličnih starih pjesama kao "Ustani bane", "Oj hrvatska mati" i sl. Danas najmanje 130 godina nakon objave je "Vila Velebita" i dalje jedna od najpopularnijih hrvatskih domoljubnih pjesama i konačno se sad može javno i slobodno izvoditi u Hrvatskoj. Postoji više povijesnih inačica s manjim razlikama, a najčešća od tih glasi (2): Vila Velebita
Toponimija - nazivlje u planini
Prema podacima hr.metapedije (1), na Velebitu su u novije doba Jugoslavije masovno izmjenjena starija ikavska imena brojnih vrhova (oronimi), na način da su im nametnuti drugi štokavski nazivi, ili su im umjetno "ukinuta" izvorna domaća imena (niže kurzivom), pa su im prema navedenom portalu nametnuti novosmišljeni planinarski nazivi. Tako su prema navedenom izvoru slijedeći stari i novi nazivi pojedinih velebitskih vrhova:
|
Vrhovi Balkana: Velebit
Izvor: Al Jazeera Balkan Mountain Wilderness (U sedlu kroz Velebit)
Autor: Pavle Balenović; Snimljeno 1987. koristeći opremu koja se mogla ponijeti, Pavle Balenović uputio se na Velebit sa psom i na konju. |
Serijal ´Kad već postoji planina´ (Hrvatska radio-televizija, 2003.)
Velebit, naša najveća planina, svojom ljepotom oduševljava mnoge posjetitelje, pustolove, znanstvenike, planinare. Bogatstvo flore, faune, krša, blizina mora čine ovu planinu jednom od najatraktivnijih turističkih odredišta. Mnogi ovdje nalaze duhovni mir i spokoj o čemu svjedoče mnoge male crkvice na planinskim visovima. Drugi osvajaju goleti i vrleti stijena, pa nije čudno što se Paklenica ubraja u jedno od najatraktivnijih alpinističkih središta u međunarodnim razmjerima. Znanstvenici ovdje nalaze nadahnuće za svoj rad, bilo da se radi o istraživanju geološke prošlosti stijena ili proučavanju biljnog svijeta. Velebit je bogat endemima, čak njih osamdesetak, od kojih je najpoznatija velebitska degenija. Ovdje se također mogu naći mnoge ljekovite samonikle biljke koje mnogi stanovnici još uvijek koriste za liječenje.
Ekipa HTV-a proputovala je gotovo cijeli Velebit kako bi vas upoznala s njegovim predjelima, klimom, ljudima, običajima i ljepotama od kojih zastaje dah. U samo tri epizode - "Velebitski aromatarij", "Velebitski koloplet" i "Velebitski znamen" - upoznat ćemo endeme i ljekovito bilje Velebita, ali i druge fenomene. Velebit nikoga ne ostavlja ravnodušnim. U njega se mnogi zaljube i uvijek mu se ponovno vraćaju.
Velebit, naša najveća planina, svojom ljepotom oduševljava mnoge posjetitelje, pustolove, znanstvenike, planinare. Bogatstvo flore, faune, krša, blizina mora čine ovu planinu jednom od najatraktivnijih turističkih odredišta. Mnogi ovdje nalaze duhovni mir i spokoj o čemu svjedoče mnoge male crkvice na planinskim visovima. Drugi osvajaju goleti i vrleti stijena, pa nije čudno što se Paklenica ubraja u jedno od najatraktivnijih alpinističkih središta u međunarodnim razmjerima. Znanstvenici ovdje nalaze nadahnuće za svoj rad, bilo da se radi o istraživanju geološke prošlosti stijena ili proučavanju biljnog svijeta. Velebit je bogat endemima, čak njih osamdesetak, od kojih je najpoznatija velebitska degenija. Ovdje se također mogu naći mnoge ljekovite samonikle biljke koje mnogi stanovnici još uvijek koriste za liječenje.
Ekipa HTV-a proputovala je gotovo cijeli Velebit kako bi vas upoznala s njegovim predjelima, klimom, ljudima, običajima i ljepotama od kojih zastaje dah. U samo tri epizode - "Velebitski aromatarij", "Velebitski koloplet" i "Velebitski znamen" - upoznat ćemo endeme i ljekovito bilje Velebita, ali i druge fenomene. Velebit nikoga ne ostavlja ravnodušnim. U njega se mnogi zaljube i uvijek mu se ponovno vraćaju.
|
Kad već postoji planina - Velebitski aromatarij
Proizvodnja HRT Opis: 1. epizoda - Velebitski aromatarij U prvoj epizodi serije govorimo o bogatstvu biljnoga svijeta. Ovdje je zastupljeno više od 2600 vrsta biljaka, od čega je čak osamdesetak endema. Nekoć je aromatarij predstavljao posebno uređenu prostoriju za držanje mirisnih i ljekovitih trava i začina. U našem slučaju on predstavlja prirodnu, mirisnu ljekarnu. Da je Velebit raj za nekadašnjeg aromatariusa, možete se uvjeriti u ovoj epizodi u kojoj smo posjetili neke od najvažnijih lokaliteta: Botanički vrt "Fran Kušan", Štirovaču, Lubenovac, Zavižan. Kroz geološku povijest Velebita, povijest stanovnika ovoga kraja, nacionalne parkove Sjeverni Velebit i Paklenicu doznat ćemo više ne samo o biljkama nego i o drugim važnim i zanimljivim činjenicama i lokalitetima. |
Kad već postoji planina - Velebitski aromatarij
Proizvodnja HRT 2. epizoda - Velebitski koloplet Klima Velebita jednako je osebujna kao i njezina ljepota. Ovdje vladaju sasvim drugi prirodni zakoni. Snijeg i magla usred ljeta nisu ništa neobično, pa je uvijek preporučljivo ponijeti kišnu kabanicu, bez obzira na godišnje doba. U sklopu aeromikoloških i aerobioloških istraživanja zraka uzeti su uzorci s nekoliko lokaliteta čiji su rezultati važni za sve koji pate od problema dišnih puteva ili alergija. Preko Premužićeve staze spustili smo se na morsku stranu gdje smo zatekli Dragu Vukušića, poznatog ljubitelja bilja, čiji su pripravci, čajevi i rakija, nadaleko poznati. O ljekovitim svojstvima pojedinih biljaka svjedoče i znanstvena istraživanja koja su posljednih godina u porastu. Posjet Paklenici jednako je uzbudljiv kao i njezin biljni svijet. Mnogobrojni alpinisti, poput cvijeća, krase oštre i strme stijene. Posljednih godina broj posjetilaca stalno raste, jer ovo veliko područje, osim širokog polja istraživačkog rada, pruža i široke mogućnosti razvoja turizma. Stručni suradnici: prof. dr. Stjepan Pepeljnjak, dr. sc. Ivo Velić, mr. sc. Ana-Marija Patrl |
Kad već postoji planina - Velebitski aromatarij
Proizvodnja HRT 3. epizoda - Velebitski znamen Iako je Velebit naša najveća planina, prije nekoliko desetaka milijuna godina ovo je područje bilo plitkomorsko tlo prekriveno oceanom Tetys. Za geologe je Velebit "locus tipicus" krške morfologije, pa je ova planina omiljena geološka destinacija u međunarodnim razmjerima. Kamen na Velebitu nije tek mrtva tvar, nego trag i izraz čovjeka. Kamena znamenja govore o obitavalištima mrtvih. Mirila - kako ih ovdje nazivaju, prastari je običaj koji ima kultno značenje za stanovnike ovoga kraja. Kako je izgledao život na Velikom i Malom rujnu, ispričao nam je umirovljeni nadzornik Nacionalnog parka Paklenica. O duhovnom životu svjedoče brojne crkvice na planinskim visovima. U znamenitom svetištu Majke Božje u Krasnom mnogi pronalaze duševni mir. Gurmani će ovdje uživati u bogatoj ponudi sireva: velebitskom, krasnarskom i škripavcu, planinari će šetati po očuvanim prirodnim šumama koje su bez sumnje najveće prirodno bogatstvo Velebita. U ovome je kraju poznata puhova mast, koja je, navodno, vrlo ljekovita i tražena. |
|
Rijeka Zrmanja
Na zavoju Zrmanje istočno od Obrovca, s Tulovim gredama u pozadini. |
O kraju
|
Planinari
Kretanje kroz šumsku uvalu Škrbina draga, stazom koja povezuje Veliki Lubenovac i Lomsku dulibu preko prijevoja Lubenovačka vrata, koji spaja, odn. dijeli Rožanske od Hajdučkih kukova. |
Aktivnosti
| Pješačenje i planinarenje |
|
Za planinare je na Velebitu uređeno mnogo markiranih staza i puteva, koji uzdužno i poprečno povezuju okolna mjesta i planinarske domove. Po svojoj posebnosti, uređenosti i posjećenosti nužno je spomenuti Premužićevu stazu koja je građena između dva svjetska rata (1930. - 1933.), a povezuje Planinarski dom Zavižan, preko Velikog Alana s Oštarijskim vratima; tj. prolazi uzdužno Sjevernim i Srednjim Velebitom. Staza je dugačka 57 kilometara.
Premužićeva staza
Premužićeva staza je pješački planinarski put izgrađen kroz kamene vrleti sjevernog i srednjeg Velebita. Od sjevera počinje blizu Planinarskog doma Zavižan, dolazi do sedla Veliki Alan i nastavlja se do Oštarijskih vrata kod doma Velebno. Ta je staza građena u samo 4 godine od 1930.- 1933. i tvori vrhunac graditeljstva pješačkih planinarskih putova u Hrvatskoj. Nazvana je po šumarskom inžinjeru Anti Premužiću (1889.- 1979.) koji je u tada bio građevinski referent u Direkciji šuma Sušak, pa ju je projektirao, organizirao izgradnju i sudjelovao u njoj. Ta staza prolazi pokraj velebitskih vrhova: Veliki Zavižan, Gromovača, Vratarski kuk, Crikvena, Goli vrh, Zečjak, Visibaba, Šatorina, Budakovo brdo, Bačić kuk, Kiza i njome se na najbolji način upoznaju ljepote i osobitosti Velebita. Trasirana je tako da nema velikih uspona, pa je ugodna za pješačenje. Ipak treba uvažiti da je to planinarska staza po kamenom kršu, pa na njezin obilazak treba ići uz prikladnu opremu i obskrbu jer pojedine dionice traju i do šest sati hoda. Ciela staza se obično prolazi u tri dana. Kod prolaska stazom mogu se rabiti sliedeći planinarski objekti: Planinarski dom Zavižan, Rossijevo sklonište, Planinarska kuća Alan, Planinarsko sklonište na Ograđenici, Kugina kuća, Planinarski dom Ravni Dabar i Planinarski dom Vila Velebita u Baškim Oštarijama. Na sjeveru staza počinje tako da prvih 8-9 sati prolazi Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit (do odvojka za Štokić Dulibu). Odmah na početku iza Rosijeva skloništa, ulazi i u Strogi rezervat prirode Hajdučki kukovi i Rožanski kukovi (tu nije dopušteno skretanje sa staze!), koji osim brojnih botaničkih i geoloških fenomena obuhvaća i najpoznatije speleološke objekte u Velebitu: Lukina jama i Slovačka jama. 
Preuzmi brošuru o Premužićevoj stazi
|
Premužićeva staza 2016
Autor: Daglas Velebitski planinarski put
Autor: dsccybershotsony Velebit - od Svetog Brda do Zavižana
Pogledajte ovaj zapis na Yotubeu - vlasnik videa je onemogućio reprodukciju na drugim web-lokacijama - OTVORI |
|
Velebitski planinarski put - VPP
VPP ili Velebitski planinarski put, je planinarska obilaznica koja vodi kroz najzanimljivije predjele uzduž Velebita. Trasa puta dugačka je oko 100 km. Ima 22 kontrolne točke (KT). 
Hrvatska planinarska obilaznica
Vrhovi na Velebitu koji su kontrolne točke Hrvatske planinarske obilaznice 11. SJEVERNI VELEBIT – 3 kontrolne točke
|
Velebitski planinarski put
PLANINARSKI VODIČ Autor: Alan Čaplar Hrvatski planinarski savez, 2012. 72 stranice, 11 × 17 cm, u boji Posjetiteljima Velebita, a posebno obilaznicima VPP-a, ovaj će mali vodič pomoći u snalaženju i upoznavanju najveće hrvatske planine. Osim trase VPP-a, naznačene su i druge planinarske staze na Velebitu. Za narudžbu, klikni na fotografiju 
Velebitski planinarski put DNEVNIK OBILAZNICE Hrvatski planinarski savez, 2004. 20 stranica, 10,5 × 15 cm, c/b Velebitski planinarski put (VPP) uzdužni je put koji vodi najljepšim predjelima Velebita od Zavižana do Paklenice. Na 20 mjesta nalaze se pečati koji se utiskuju u ovaj dnevnik i tako stječe pravo na dodjelu značke VPP-a. Za narudžbu, klikni na fotografiju |
Praktično
| Vremenska situacija |
|
Legenda:
Today=danas; Mon=ponedjeljak; Tue=utorak; Wed=srijeda; Thu=četvrtak; Fri=petak; Sat=subota; Sun=nedjelja Legenda:
Today=danas; Mon=ponedjeljak; Tue=utorak; Wed=srijeda; Thu=četvrtak; Fri=petak; Sat=subota; Sun=nedjelja |
| Smještaj |
Područje Krasnog
|
Apartmani Manjan
Krasno 109, 53274 Krasno Polje, Hrvatska Apartmani Manjan smješteni su u naselju Krasno Polje. Dostupan je besplatni WiFi. Jedinice obuhvaćaju vlastitu kupaonicu opremljenu tušem, besplatnim toaletnim priborom i ručnicima. Također sadrže radni stol i posteljinu. U sklopu apartmana Manjan na raspolaganju su vrt, bar i besplatno parkiralište. |
|
Područje Gospića
|
Eco Camp Rizvan City
Rizvanuša 1, 53000 Brušane, Hrvatska Centar Eco Camp Rizvan City smješten je u mirnom okružju pustolovnog parka Rizvan City, 10 km od Gospića, a gostima nudi brojne aktivnosti u netaknutoj prirodi. Besplatno su na raspolaganju bežični pristup internetu i oprema za roštilj. Centar Eco Camp Rizvan City organizira razne aktivnosti kao što su paintball, streličarstvo, safari-izlet na vozilima tipa quad, safari-izlet u terencima i prelazak kanjona na užetu (ziplining). Također su dostupni adrenalinski park, sadržaji za stolni tenis i golema ljuljačka. U okviru objekta nalazi se besplatno privatno parkiralište. Najbliža plaža udaljena je 30 km, dok se Nacionalni park Plitvice nalazi na oko 70 km od centra Rizvan City Eco Camp. |
|
Izvori
| Reference |
[1] WIKIPEDIJA, Velebit
[2] HR.METAPEDIJA, Velebit
[3] WIKIPEDIJA, Veliki Alan
[4] HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ, Jadičeva plan
[5] WIKIPEDIJA, Mirila
[6] WIKIPEDIJA, Velebitska degenija
[2] HR.METAPEDIJA, Velebit
[3] WIKIPEDIJA, Veliki Alan
[4] HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ, Jadičeva plan
[5] WIKIPEDIJA, Mirila
[6] WIKIPEDIJA, Velebitska degenija
| Ostali izvori |
|
Vijesti, članci
Anto Ravlić, Stavite 3D naočale i poletite poput orlova nad Sjevernim Velebitom; Novi list, 15.11.2017. Ide Tito ispod Paklenice: bunkeri iskopani zbog straha od Staljinove odmazde postaju atrakcija za ruske turiste, Slodobna Dalmacija, 11.2.2017. VELEBIT - SJEVERNI SVOJ POSAO ČESTO OBAVLJA I PO CIJENU VLASTITOG ŽIVOTA “Tu sam već 43 zime. Ljeta brzo prođu”, Dnevno.hr, 22.11.2016. Podzemni grad u Nacionalnom parku Paklenica – Bivši vojni tuneli uređeni u posjetiteljski centar, 21.8.2016. Zrmanja - dvije rijeke s vodom čišćom od one u flašicama, 17.8.2016. Mladića iz Karlovca priklještila stijena na Velebitu, HGSS ga spašavao 12 sati, 14.8.2016. Obnova skloništa u Šugarskoj dulibi na Velebitu,12.7.2016. Otvorena planinarska kuća "Visočica" na južnom Velebitu, 2.7.2016. Novi posjetiteljski sadržaji u NP Sjeverni Velebit – otvoreno 10 obnovljenih pastirskih stanova, 24.5.2016. Literatura
DEGEN, Arpad, Flora Velebitica, vol. I - IV. Magyar Tudomanyos Akademia, Budapest, 1934-1938. GLAVAŠ, Vedrana, Prometno i strateško značenje prijevoja Vratnik u antici, Senjski zbornik, 37,5-18(2010) (PDF) POLJAK, Željko, Velebit. Planinarski savez Hrvatske, 300 str. Zagreb, 1969. ROGIĆ, Veljko, Velebitska primorska padina, I-II. Geografski glasnik18-20, Zagreb, 1956-1958.
|
| Vanjske poveznice - korisni linkovi i adrese |
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. 
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
|
|