---

PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > POBRĐA I ZARAVNI SREDIŠNJE HRVATSKE I ZAPADNE BOSNE > POBRĐA UNSKO KORANSKE ZARAVNI S POBRĐIMA JZ KORDUNA > KORDUNSKI KRŠ > Rakovičko pobrđe
​Država: Hrvatska
Najviši vrhovi: Cager (Mašvina) 577 m i Drenov vrh (Zvjernjak), 577 m
Koordinate najvišeg vrha: 

ZEMLJOPIS

---

Vijenci, grebeni i vrhovi

​Pobrđa Unsko-koranske zaravni s pobrđima JZ Korduna (Karlovačka zaravan, odn. Središnja krška zaravan)  

• ​Pobrđa Kordunskog krša
  • Slunjska zaravan s Rakovičkim pobrđem
    • Rakovičko pobrđe (Zvjernjak - Drenov vrh, 577 m)
      • Krnića glav., 365 m
      • Puharica, 417 m
      • Poljane, 470 m
      • Ćosin vršak, 512 m
      • Jančića vrh, 469 m
      • Tavan, 403 m
      • Tepavčev vrh, 500 m
      • Broćanska kosa, 537 m (ponegdje navedeno 536 m)
      • Rapnjovača, 482 m
      • Mrkočevica, 545 m
      • Gravčova glavica, 507 m
      • Salopek glavica, 402 m
      • Zvjernjak (Drenov vrh, 577 m; Gvozdenka, 573; Ostrunov vrh, 626 m Vršak, 510 m)​
    • ​​​Osamljena brdska uzvišenja na Slunjskoj zaravni (Mašvina - Cager, 577 m)
      • Veliki Plužnik, 400 m
      • ​Kremenita glava / Prozor (458 m)
      • Malinarovo brdo, 301 m
      • Šanac, 395 m
      • Stražište, 404 m
      • Božić brdo, 279 m
      • Mašvina (Dević brdo, 387 m; Cager, 577 m; Radulovićev vrh, 548 m; Lipov vrh; Gradina, 500 m; Božića grad., 414 m
      • Čačića glav., 412 m
      • Savina glav., 383 m
      • Dizdarevica, 351 m
      • Radenjak, 351 m
      • ​Muškinja, 351 m
      • Baraćeva brina, 371 m
      • Ravno brdo, 323 m
      • Bliznica, 445 m – Klenovača, 482 m – Mali Vršak, 408 m - V. Vršak, 413 m - Lipovača (Kota 490; Kota 466)
      • Panjkovo brdo, 369 m
      • Metla (Kota 436; Crkvina, 433 m; Conjarsko brdo, 421 m)
      • Krndija, 426 m
      • Malo Osoje (Kolundžina gl., 378 m)
      • Veliko Osoje, 372 m
      • Tržačka kosa (Kota 378; Kota, 425 m; Selište 391 m). 

Pogled s padina iznad Rakovice na greben Klenovača (482 m; u sredini) prekriven šumom
Lijevo u pozadini nazire se brdo Mašvina

Brdo Lipnik i naselje Rakovica

Suhi kanjon Korane podno Drežnik Grada

​HRT EKO ZONA BARACEVE SPILJE by Snjezana Babic
Datum objave: 22.10.2020. Objavila: Snjezana Babic
Opis: Značajni krajobraz Baraćeve špilje, smješten u općini Rakovica u blizini Plitvica, trajno je zaštićen već 4 godine. Prevladava krški reljef s ponikvama, ima čak 12 špilja, a čiste bukove i mješovite šume graba prekrivaju gotovo polovicu područja.

Slunjska zaravan

​Južno od Slunja prema Plješivici i Maloj Kapeli, kao dio prostrane Unsko-koranske zaravni, nalazi se Slunjska vapnenačka zaravan, oblikovana niskim humljem, brojnim ponikvama i ponorima, a na površini s tanjim naslagama crvenice i ilovače, pokrivene grmljem, manje šumom, najviše obrasla rijetkom travom i gustom paprati (bujadnice). To je propusno kiselkasto tlo, bez površinske vode, koja se podzemno akumulira i probija na izdancima kanjona Korane i Slunjčice. Nekada su ova vrela bila jedini izvori pitke vode za lokalno stanovništvo.
IZVOR  ŽALAC, Toma: Geomorfološke i hidrološke prilike Rastoka. U: Rastoke - Na slapovima Slunjčice, str. 36. Zagreb, 1990.

Sama zaravan je najveća orografska cjelina ovoga područja. Ona nije prostorno homogena, već je djelomično dezintegrirana i razdijeljena pozitivnim (uzvisinama) i negativnim (udubinama) strukturama, ali još je uvijek visinski dosta ujednačena, tj. očuvana, uz naglašenu mikroraščlanjenost. Najizrazitiji dijelovi zaravni mogu se podijeliti na sjeverni, središnji i južni dio. Južni dio zaravni najhomogeniji je i najbolje očuvani dio. Uzvišenja u odnosu na zaravan možemo podijeliti na rubna i osamljena.

​Rubna uzvišenja uglavnom se pružaju zapadnim i jugozapadnim rubom Slunjske zaravni. ​U sjevernom su dijelu tog pojasa niža brdska uzvišenja, npr. Melnica (518 m), Bročanska kosa (537 m), Stražište (404 m) i Zvjernjak (626 m). 

Južnije su viša rubna uzvišenja, npr. Trovrh (940 m) i Medveđak (889 m), koja se prema jugoistoku nastavljaju na gorsko-planinska područja Kapele (Mala Kapela) i Ličke Plješivice i ujedno čine predgorja tih masiva. Od njih se teren prema istoku i sjeveroistoku stepeničasto spušta prema zaravni, uključujući niz nešto nižih rubnih uzvišenja, npr. V. Lisinu (794 m), Hrastov vrh (630 m) i nad zaravni istaknuti Čelopek (526). Krajnji južni dio zaravni prema jugozapadu neposredno prelazi u strme padine gorske grede Ličke Plješivice. Sjeveroistočni dio terena dio je rebrasto raščlanjenog Cetingradskog pobrđa visine do 400 m.

U okviru zaravni uzdižu se i osamljena brdska uzvišenja. Najsjevernija je Kremenita glava (458 m). Ima izražen glavni greben, ali su zbog nepropusne podloge i duboko usječenih jaruga greben i cijelo uzvišenje vrlo raščlanjeni. Ostala osamljena uzvišenja jasno su izdužena približno dinaridskim pravcem pružanja. To su: Mašvina (577 m), niz Bliznica – Klenovača – Vršak, Lipovača (490 m), Metla i niz Tržačke kose (425 m). Između tih uzvišenja smjestila se i tektonska potolina – Kršljanska zavala. (Bočić, i sur., 2010.)

Prema jugozapadu linija Jelov klanac – Močila odvaja Rakovačko pobrđe od Ljupčagore (Gorsko-brdski okvir Ogulinsko-plaščanske zavale), a na jugu kanjon rijeke Korane razdvaja Rakovačko pobrđe od predgorja Ličke Plješivice.​
IZVOR  ROGLIĆ, Josip: Geomorfologija Slunjske zaravni. U: Unsko-koranska zaravan i Plitvička jezera - geomorfološka promatranja. Geografski glasnik, broj 13, 1951. (PDF)

Pogled na zaravan
Pogled s vidikovca na brdu ​Zvjernjak iznad Rakovice, na južni dio Slunjske zaravni, koja je dio prostrane Unsko-koranske zaravni, jedne od najizrazitijih u dinarskom kršu i koja se proteže do Bihaćke kotline u sjeveroistočnom podnožju Plješivice - čija masa dominira horizontom na fotografiji.

Rakovica

Rakovica, crkva sv. Jelene Križarice

Baraćeve špilje

Baraćeve špilje se nalaze oko šest kilometara istočno od Rakovice.
Ulazi u sve tri špilje na sjevernoj su strani Baraćeve Brine. U samom podnožju Brine između ulaza u špilje je izvor Baraćevac, koji s još dva manja (bez imena) tvori potok Kršlja, što se dvadesetak metara niže sjedinjuje s potokom Suvaja. Kršlja teče nekoliko kilometara kroz polje i na njegovom istočnom dijelu, nizom ponorčića, ulazi u Varićakovu špilju, gdje čini glavninu vodene mase u njenim kanalima. Postoje tri špilje, Gornja, Donja, i Nova, koja se donedavno u starijoj literaturi nazivala Trećom.

PROČITAJ VIŠE  Baraćeve špilje. Wikipedija (hr)
Preuzmite kartu pješačkih staza: Karta pješačkih staza

Ime

Prema usmenoj predanji, ime špilja potječe od nekog Baraća koji je kod ovih špilja u junačkom megdanu savladao bijesnog turskog gorostasa, te zaslužio tu čast.

BARAĆ CAVES - BARAĆEVE ŠPIILJE - RAKOVICA
Datum objave: 6.8.2012. Autor: Vlado Butina
Opis: JAVNA USTANOVA ZA UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM PRIRODNIM VRIJEDNOSTIMA NA PODRUČJU OPĆINE RAKOVICA Dopustimo prirodi da nas nauči kako se u jednostavnosti krije bogatstvo a u netaknutosti ljepota. BARAĆEVE ŠPILJE u Rakovici, Hrvatska - 15 km udaljene od NP Plitvička jezera. Otvorene za posjetitelje! Let the nature teach us that there is richness in simplicity and beauty in wilderness. Visit Barać Caves in Rakovica, Croatia BARAĆ CAVES located in Rakovica, Croatia - 15 km distance from National park Plitvice lakes! Opened for turist visit! Nova Kršlja bb, +385 (0) 47 782 007, 782 113, mob: 098 432 720 web: baraceve-spilje.hr e-mail: info@baraceve-spilje.hr

Tihomir Kovačević - Tihi: Baraćeve špilje, 
Turistička zajednica općine Rakovica, 
Rakovica 2003, 48 str.

Baraćevim špiljama pripada počasno mjesto u povijesti istraživanja hrvatskog krša i speleologiji. Davne godine 1892. u Rakovici je osnovan "Odbor za istraživanje i uređenje Baraćevih špilja", prva takva udruga na tlu Hrvatske i u ovom dijelu svijeta. Od prvih podataka objavljenih u literaturi 1874. do danas špilje su više puta bile predmetom speleoloških, hidrogeoloških, paleonotoloških, arheoloških i biospeleoloških istraživanja. Na temelju njihovih rezultata i rezultata najnovijih istraživanja nastala je i ova knjiga u kojoj nam autor otkriva njezine ljepote i tajne. Knjigu čini 8 poglavlja.
Zanimljiv tekst bogato je ilustriran sa 65 fotografija, crteža i nacrta špilja. Opisan je položaj špilja, osnovni podatci o geološkim značajkama terena, nazivlje i podatci o dimenzijama različitih istraživača. Slijedi poglavlje o povijesti istraživanja s nizom zanimljivih podataka – od prvih opisa do suvremenih istraživanja. Opći dio zaokružen je poglavljem o paleontološkim i arheološkim istraživanjima. Dosad su nađeni ostatci pleistocenske faune i tragovi boravka ljudi iz srednjeg vijeka i razdoblja turskih ratova. 
U drugom dijelu knjige detaljno su opisane značajke Donje, Gornje i Nove Baraćeve špilje. Opisan im je položaj, a u iznošenju značajki autor se poslužio citatima Dragutina Hirca i Ivana Krajača s početka 20. stoljeća. Navedeni su i najnoviji rezultati istraživanja prema kojima je Donja Baraćeva špilja dugačka 565 metara, Gornja 520 metara, a Nova 94,5 metara. Poglavlje o biospeleologiji napisao je dipl. ing. Roman Ozimec. Objavio je dosad poznate podatke o povijesti biospeleoloških istraživanja, podatke o ekološkim uvjetima, pregled i analizu špiljske faune te istaknuo važnost nastavka istraživanja i zaštite. Poglavlje je opremljeno odličnim fotografijama te tablicama s kronologijom biospeleoloških istraživanja, preliminarnim taksonomskim popisom kavernikolnih vrsta i biospeleološkom bibliografijom špilja. 
Završno poglavlje posvećeno je rezultatima Međunarodne speleološke ekspedicije "Rakovica 2002.". Na samom početku ekspedicije otvoren je Prvi speleološki dom Republike Hrvatske u Novoj Kršlji. Tijekom ekspedicije istraživani su sustav Panjkov ponor - Varićakova špilja, vrelo Sinjac i Kusa i dr. Na kraju knjige objavljena je speleološka bibliografija koja dodatno pridonosi vrijednosti ove knjige.
Knjiga je objavljena i na engleskom jeziku. 
IZVOR  Nenad Buzjak. PRIKAZI - REVIEWS. Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003.

---

BROČANSKA KOSA

Dana 29.5.2002. pri lošim vremenskim uvjetima, srušio se kod mjesta Bročanac zrakoplov Cessna 182, na letu iz Splita prema Njemačkoj. Ostaci letjelice, krilo, rep i ostaci kabine uočeni su u narednog dana dronom iz zraka na lokaciji južno od Broćanske kose i potom je potvrđeno da su pilot i svi troje putnika poginuli.

Drežnik Grad

Mašvina

Brdo Mašvina. Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000 (Gračac 524-3-2)

Donji Lađevac, crkva sv. Jurja

Kremenita glava / Prozor

IZVORI I LITERATURA

---

BALEN, Jacqueline; MIHELIĆ, Sanjin: Arheološka iskapanja u Gornjoj Baraćevoj špilji. Subterranea Croatica, 3 (4), 2005. str. 30-33. (PDF)

• Sažetak. Arheološka istraživanja u Gornjoj Baraćevoj špilji u Novoj Kršlji izvedeni su od 17. do 30. svibnja 2004. godine. Radove je vodio Arheološki muzej Zagreb (Jacqueline Balen, Sanjin Mihelić i Ivan Radman-Livaja), a financirala je općina Rakovica. Obuhvaćeno područje bilo je veličine oko 280 m2 (sondiranje i prikupljanje površinskog materijala), ili bolje reći 500 m2 ako dodamo opsežan pregled špiljske površine. Raniji nalazi iz ove špilje trebali bi se dodati rezultatima dobivenim istraživanjem 2004. godine. Na primjer, u fundusa zagrebačkog Muzeja arheologije nalazi se brončana narukvica iz Gornje Baraćeve špilje koju je pronašao dr. Anton Culek 1912. godine. Sve tipološke karakteristike pokazuju da ta narukvica datira iz željeznog doba, najvjerojatnije u 7. ili 8. stoljeće p.n.e. Nalazi iz površinske zbirke uključuju i dio željezne strelice koja se čuva u muzeju u Karlovcu. Strelica je datirana u kasnije doba od prethodno spomenute narukvice, to jest u srednji vijek. Ova su istraživanja potvrdila da je Gornja Baraćeva špilja važno arheološko nalazište koje treba istraživati i u budućnosti. Samo ako pogledamo površinu špilje, možemo zaključiti da je u njoj bilo barem osigurano privremeno boravište ljudi u posljednjih 3000 godina. Jedan od ciljeva budućih radova je utvrditi je li korišten kao prebivalište, sklonište ili za obredne svrhe. Sondažna istraživanja nisu dokazala veće intervencije u sedimentu špilja. Međutim, sondiranje je pokrivalo samo mali dio površine, što nas može navesti da vjerujemo da se daljnjim radovima to može konstatirati kao činjenica. Tragovi pleistocena nisu ipak dokazano. Međutim, stratiografija špilje i dobro očuvane kosti faune pleistocena iz dublje dijelovi špilje ukazuju na dobre uvjete očuvanja. Stoga bi se daljnjim detaljnim istraživanjima moglo ući u trag ljudskim ostacima iz tog perioda.

BOČIĆ Neven: Basic morphogenetic characteristics of caves in the Grabovac valley (Slunj, Croatia). Izvorni znanstveni rad. Geoadria. Volumen 8/1, str. 5-16. Zadar, 2003. (PDF)

• Sažetak; Istraživano područje nalazi se oko 4 km istočno od grada Slunja, u okviru tzv. kordunskog krša. Potok Grabovac teče od sjevera k jugu dolinom koja se spaja na kanjon rijeke Korane. Potok Grabovac je ponornica, tj. djelomično teče podzemno. Ovdje su u razdoblju od 2000. do 2001. članovi Speleološkog društva Karlovac istražili tri špilje. Najveća je Ponor pod Kremenom, dužine 1019 m. Kroz nju prolazi podzemni dio potoka Grabovac. Na jugu suhog dijela doline su još dvije špilje: Gornja Barićeva (dužine 260 m) i Donja Barićeva (dužine 26 m). Morfološke karakteristike ovih špilja upućuju na dinamiku razvoja ovoga špiljskog sustava pod utjecajem alogenoga vodenog toka. Ove tri špilje nastale su kao rezultat korozijskog i erozijskog djelovanja podzemnog dijela potoka Grabovac kroz nekoliko faza. One su dijelovi jedinstvenog sustava u speleogenetskom smislu. Može se razlikovati šest osnovnih faza u nastanku toga špiljskog sustava. Naglasak je ovog rada na morfogenezi ovih špilja, posebno u odnosu na njihov geomorfološki položaj.

BOČIĆ, Neven: Speleološka istraživanja šireg područja Rakovičke uvale (općine Rakovica i Saborsko) 2012.-2014. Subterranea Croatica, 17 (2014), str. 22-27. 
BOČIĆ, Neven; PAHERNIK, Mladen; BOGNAR, Andrija: Geomorfološka obilježja Slunjske zaravni. ​Hrvatski geografski glasnik, Vol. 72. No. 2., 2010. (PDF)

• Sažetak; Cilj ovog rada jest utvrditi temeljne uvjete i procese oblikovanja i razvoja reljefa te njegove opće geomorfološke značajke na prostoru Slunjske zaravni kao primjera prostrane krške zaravni Dinarskoga krša. Kako je geomorfološko kartiranje jedna od najvažnijih metoda geomorfološkog istraživanja, cilj je bio obaviti detaljno geomorfološko kartiranje te izraditi digitalnu geomorfološku bazu podataka. Na temelju dobivenih podataka provedene su geomorfološka analiza i sinteza te je izrađena detaljna digitalna geomorfološka karta tog područja u izvornome mjerilu 1 : 50.000. Razlučeni su dominantni morfogenetski procesi oblikovanja reljefa (strukturnogeomorfološki i egzogeomorfološki) te su utvrđene osnovne etape geomorfološke evolucije reljefa.

BOŽIĆ, Vladimir: Baračeve spilje nekad i danas. Speleolog 17, 1972-1973. (PDF)
GRUPA AUTORA: Akcijski plan upravljanja posjećivanjem Značajnog krajobraza Baraćeve špilje za razdoblje 2019. – 2024. Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Općine Rakovica. Zagreb, 2019. (PDF)
KOVAČEVIĆ, T.: Baraćeve špilje. Turistička zajednica općine Rakovica, Rakovica, 2003.
KRAJAČ, Ivan: ​Baračeve špilje kod Rakovice. Hrvatski planinar, 1925, br. 7, str. 113. (PDF)
​LOVRIĆ, Andrija-Željko; RAC, Mladen: Florne i vegetacijske osobitosti kanjona gornje Une i Korane. Zbornik 100-god. Zemaljskog muzeja; str. 357-364. Sarajevo, 1989.
OZIMEC, R.: Baraćeve špilje kod Nove Kršlje i njihova fauna. Ekološki glasnik, 7- 8/srpanj-kolovoz, 2003. str. 18-24.
POLJAK, Josip: Slunj i okolica. Hrvatski planinar, 1930, br. 12, str. 361 (PDF)
PRIŽMIĆ, Mihaela: Utjecaj posjetitelja na mikroklimu turističkog speleološkog objekta - primjer Gornje Baraćeve špilje. Završni rad. Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2021. (PDF)

• Sažetak. Razvoj speleoturizma dovodi do potrebe za istraživanjem ljudskog utjecaja na osjetljive špiljske sustave radi zaštite i održivog upravljanja. Gornja Baraćeva špilja jedan je od mnogih speleoloških objekata na području općine Rakovica i turistima je dostupna u razdoblju od kraja svibnja do kraja listopada. U 2019. godini tijekom sezone posjeta provedeno je istraživanje utjecaja posjetitelja na temperaturu zraka u Gornjoj Baraćevoj špilji. Cilj je bio utvrditi odnos između broja posjetitelja i promjena temperature špiljskog zraka. Temperatura je mjerena na šest lokacija unutar špilje. Pet lokacija uz turističku stazu bilježi porast temperature u različitoj mjeri nakon prolaska grupe posjetitelja, a posljednja lokacija ne bilježi promjene jer se nalazi van staze. Na iznos porasta temperature utječe veličina i duljina zadržavanja grupe pa su lokacije gdje posjetitelji samo prolaze bilježile manji porast temperature u odnosu na lokacije gdje se grupe dulje zadržavaju. Izračunato je da jedan posjetitelj u prosjeku povisi temperaturu za 0,019 ºC, a prilikom dolaska najvećih grupa porast temperature ne prelazi iznos od 0,7 ºC. Nagli porast temperature desi se neposredno nakon prolaska grupe. Unutar dva sata temperatura se vrati na približno početnu vrijednost kakva je bila prije dolaska posjetitelja, a vremenski period u noći kada posjetitelja nema dovoljan je da se temperatura u potpunosti stabilizira. Zaključeno je da trenutni režim posjećivanja ne prelazi nosivi kapacitet špilje, stoga dodatne mjere regulacije nisu potrebne. 

RAGUŽ, Krešimir: Arheološka istraživanja Baraćevih špilja. Baraceve-spilje.hr., 2017. (HTML)
ROGLIĆ, Josip: Unsko-koranska zaravan i Plitvička jezera - geomorfološka promatranja. Geografski glasnik, broj 13, 1951. (PDF)
SELAK, Lorena: Monitoring okolišnih parametara u turistički uređenoj špilji - primjer Baraćevih špilja kod Rakovice. Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2019. (PDF)

• Sažetak. Špilje su krški reljefni oblici koji mogu na nesvakidašnji način pružiti edukaciju o prirodnim procesima. Špiljski turizam svojom jedinstvenošću privlači sve širu publiku. Kako bi se moglo održivo upravljati takvim sustavom potrebno je poznavati njegove karakteristike te vršiti monitoring nad osnovnim mikroklimatskim parametrima. Gornja Baraćeva špilja je turistička špilja u Rakovici. Dio je kompleksa od četiri špilje od kojih je jedna aktivni provodnik te završava kao izvor Baraćevac. U Gornjoj Baraćevoj špilji praćeni mikroklimatski parametri bili su temperatura zraka, relativna vlaga i koncentracija ugljikova dioksida. Rezultati temperature zraka i relativne vlažnosti pokazuju da se radi o špilji s vrlo stabilnim vrijednostima koja ne osciliraju. Koncentracija ugljikova dioksida ima zabilježene promjene povezane s vegetacijskom sezonom. Uz mikroklimatske uvjete praćeni su sljedeći fizikalno-kemijski parametri vode prokapnice i izvorišne vode: temperatura, pH, alkalinitet, koncentracija otopljenog kisika, nitrata i ortofosfata. Dobivene vrijednosti pokazuju utjecaj vapnenačke podloge i odgovaraju stabilnim mikroklimatskim okolišnim uvjetima. Pod svjetlosnim snopom rasvjetnih tijela razvija se lampenflora. Kako bi se o njoj prikupile dodatne informacije iz uzoraka lampenflore determinirano je 24 vrste dijatomeja (Bacillariophyceae). Dominantne vrste su aerofilne i kozmopolitski rasprostranjene, a najbrojnija je Diadesmis contenta. U svrhu procjene ekološkog stanja izvora Baraćevac determinirano je 29 vrsta dijatomeja od kojih su dominantne Achnanthidium minutissimum i Cocconeis placentula. Ekološko stanje izvora Baraćevac procijenjeno je na temelju saprobnog (SIHRIS) i trofičkog indeksa dijatomeja (TIDRH) te je procijenjeno kao vrlo dobro u travnju i dobro u srpnju.

S.S.: Veliko otkriće u Hrvatskoj: Pronađeno oruđe neandertalaca na novom lokalitetu, istraživači oduševljeni. T-Portal, 11.2.2022.
ŽIVIĆ, Dražen: Slunjsko-plitvički kraj: odabrani dinamički i strukturni indikatori demografskog razvoja ruralnog prostora. ​Migracijske i etničke teme, Vol. 25 No. 3, 2009. (PDF)

• Sažetak; Slunjsko-plitvički kraj kontaktni je prostor dviju hrvatskih županija, Karlovačke i Ličko-senjske. U teritorijalno-administrativnom smislu definira se kao prostor grada Slunja te općina Cetingrad, Plitvička jezera, Rakovica i Saborsko. Promatrani prostor nalazi se na krškoj podlozi, koja je zbog svojih geološko-hidrološko-pedoloških specifičnosti, kao i geomorfoloških karakteristika, u prošlosti negativno determinirala kretanje stanovništva i razvoj naseljenosti. Cijeli taj prostor ima prevladavajuća ruralna obilježja i periferno je položen u odnosu na županijska središta (Karlovac i Gospić) te je kao takav dio negativnog pola populacijskoga, ekonomskog i regionalnog razvoja Hrvatske. Začeci duboke demografske krize u njemu datiraju iz prve polovine 20. stoljeća. Tijekom devedesetih godina već postojeće negativne demografske prilike dodatno su pogoršane srbijanskom oružanom agresijom. Cjelokupni tematizirani prostor pretrpio je znatne ljudske žrtve, migracijske gubitke i materijalna razaranja. Po oslobođenju počinje proces obnove, koji teče sporo i s brojnim poteškoćama. Zbog prisutnosti dugotrajnih, vrlo negativnih demografskih procesa, čija su glavna obilježja depopulacija (ukupna, prirodna i emigracijska) i starenje stanovništva, taj je prostor izgubio vlastiti demografsko-revitalizacijski potencijal. Populacijsko obnavljanje Slunjsko-plitvičkoga kraja nije provedivo bez primjene sustavnih poticajnih mjera demografske obnove i gospodarskog oporavka. Demografska obnova mora, uz pronatalitetne mjere, svakako obuhvatiti i poticanje naseljavanja mladoga, pretežno visokoobrazovanog stanovništva.