---

PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SZ HRVATSKE > POBRĐA UNSKO KORANSKE ZARAVNI S POBRĐIMA JZ KORDUNA > KORDUNSKI KRŠ > Rakovičko pobrđe
​Država: Hrvatska
Najviši vrhovi: Cager (Mašvina) 577 m i Drenov vrh (Zvjernjak), 577 m
Koordinate najvišeg vrha: 

ZEMLJOPIS

---

Vijenci, grebeni i vrhovi

​Pobrđa Unsko-koranske zaravni s pobrđima JZ Korduna (Karlovačka zaravan, odn. Središnja krška zaravan)  

• ​Pobrđa Kordunskog krša
  • Slunjska zaravan s Rakovičkim pobrđem
    • Rakovičko pobrđe (Zvjernjak - Drenov vrh, 577 m)
      • Krnića glav., 365 m
      • Puharica, 417 m
      • Poljane, 470 m
      • Ćosin vršak, 512 m
      • Jančića vrh, 469 m
      • Tavan, 403 m
      • Tepavčev vrh, 500 m
      • Broćanska kosa, 537 m (ponegdje navedeno 536 m)
      • Rapnjovača, 482 m
      • Mrkočevica, 545 m
      • Gravčova glavica, 507 m
      • Salopek glavica, 402 m
      • Zvjernjak (Drenov vrh, 577 m; Gvozdenka, 573; Ostrunov vrh, 626 m Vršak, 510 m)​
    • ​​​Osamljena brdska uzvišenja na Slunjskoj zaravni (Mašvina - Cager, 577 m)
      • Veliki Plužnik, 400 m
      • ​Kremenita glava / Prozor (458 m)
      • Malinarovo brdo, 301 m
      • Šanac, 395 m
      • Stražište, 404 m
      • Božić brdo, 279 m
      • Mašvina (Dević brdo, 387 m; Cager, 577 m; Radulovićev vrh, 548 m; Lipov vrh; Gradina, 500 m; Božića grad., 414 m
      • Čačića glav., 412 m
      • Savina glav., 383 m
      • Dizdarevica, 351 m
      • Radenjak, 351 m
      • ​Muškinja, 351 m
      • Baraćeva brina, 371 m
      • Ravno brdo, 323 m
      • Bliznica, 445 m – Klenovača, 482 m – Mali Vršak, 408 m - V. Vršak, 413 m - Lipovača (Kota 490; Kota 466)
      • Panjkovo brdo, 369 m
      • Metla (Kota 436; Crkvina, 433 m; Conjarsko brdo, 421 m)
      • Krndija, 426 m
      • Malo Osoje (Kolundžina gl., 378 m)
      • Veliko Osoje, 372 m
      • Tržačka kosa (Kota 378; Kota, 425 m; Selište 391 m). 

Pogled s padina iznad Rakovice na greben Klenovača (482 m; u sredini) prekriven šumom
Lijevo u pozadini nazire se brdo Mašvina

Brdo Lipnik i naselje Rakovica

Suhi kanjon Korane podno Drežnik Grada

Slunjska zaravan

​Južno od Slunja prema Plješivici i Maloj Kapeli, kao dio prostrane Unsko-koranske zaravni, nalazi se Slunjska vapnenačka zaravan, oblikovana niskim humljem, brojnim ponikvama i ponorima, a na površini s tanjim naslagama crvenice i ilovače, pokrivene grmljem, manje šumom, najviše obrasla rijetkom travom i gustom paprati (bujadnice). To je propusno kiselkasto tlo, bez površinske vode, koja se podzemno akumulira i probija na izdancima kanjona Korane i Slunjčice. Nekada su ova vrela bila jedini izvori pitke vode za lokalno stanovništvo.
IZVOR  ŽALAC, Toma: Geomorfološke i hidrološke prilike Rastoka. U: Rastoke - Na slapovima Slunjčice, str. 36. Zagreb, 1990.

Sama zaravan je najveća orografska cjelina ovoga područja. Ona nije prostorno homogena, već je djelomično dezintegrirana i razdijeljena pozitivnim (uzvisinama) i negativnim (udubinama) strukturama, ali još je uvijek visinski dosta ujednačena, tj. očuvana, uz naglašenu mikroraščlanjenost. Najizrazitiji dijelovi zaravni mogu se podijeliti na sjeverni, središnji i južni dio. Južni dio zaravni najhomogeniji je i najbolje očuvani dio. Uzvišenja u odnosu na zaravan možemo podijeliti na rubna i osamljena.

​Rubna uzvišenja uglavnom se pružaju zapadnim i jugozapadnim rubom Slunjske zaravni. ​U sjevernom su dijelu tog pojasa niža brdska uzvišenja, npr. Melnica (518 m), Bročanska kosa (537 m), Stražište (404 m) i Zvjernjak (626 m). Južnije su viša rubna uzvišenja, npr. Trovrh (940 m) i Medveđak (889 m), koja se prema jugoistoku nastavljaju na gorsko-planinska područja Kapele (Mala Kapela) i Plješivice. Od njih se teren prema istoku i sjeveroistoku stepeničasto spušta prema zaravni, uključujući niz nešto nižih rubnih uzvišenja, npr. V. Lisinu (794 m), Hrastov vrh (630 m) i nad zaravni istaknuti Čelopek (526). Krajnji južni dio zaravni prema jugozapadu neposredno prelazi u strme padine gorske grede Ličke Plješivice (1646 m). Sjeveroistočni dio terena dio je rebrasto raščlanjenog Cetingradskog pobrđa visine do 400 m.

U okviru zaravni uzdižu se i osamljena brdska uzvišenja. Najsjevernija je Kremenita glava (458 m). Ima izražen glavni greben, ali su zbog nepropusne podloge i duboko usječenih jaruga greben i cijelo uzvišenje vrlo raščlanjeni. Ostala osamljena uzvišenja jasno su izdužena približno dinaridskim pravcem pružanja. To su: Mašvina (577 m), niz Bliznica – Klenovača – Vršak, Lipovača (490 m), Metla i niz Tržačke kose (425 m). Između tih uzvišenja smjestila se i tektonska potolina – Kršljanska zavala. (Bočić, i sur., 2010.)
IZVOR  ROGLIĆ, Josip: Geomorfologija Slunjske zaravni. U: Unsko-koranska zaravan i Plitvička jezera - geomorfološka promatranja. Geografski glasnik, broj 13, 1951. (PDF)

Prema jugozapadu linija Jelov klanac – Močila odvaja Rakovačko pobrđe od Ljupčagore (Gorsko-brdski okvir Ogulinsko-plaščanske zavale).

Pogled na zaravan
Pogled s vidikovca na brdu ​Zvjernjak iznad Rakovice, na južni dio Slunjske zaravni, koja je dio prostrane Unsko-koranske zaravni, jedne od najizrazitijih u dinarskom kršu i koja se proteže do Bihaćke kotline u sjeveroistočnom podnožju Plješivice - čija masa dominira horizontom na fotografiji.

Rakovica

Rakovica, crkva sv. Jelene Križarice

Drežnik Grad

Mašvina

Brdo Mašvina. Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000 (Gračac 524-3-2)

Donji Lađevac, crkva sv. Jurja

Kremenita glava / Prozor

IZVORI I LITERATURA

---

BOČIĆ Neven: Basic morphogenetic characteristics of caves in the Grabovac valley (Slunj, Croatia). Izvorni znanstveni rad. Geoadria. Volumen 8/1, str. 5-16. Zadar, 2003. (PDF)

• Sažetak; Istraživano područje nalazi se oko 4 km istočno od grada Slunja, u okviru tzv. kordunskog krša. Potok Grabovac teče od sjevera k jugu dolinom koja se spaja na kanjon rijeke Korane. Potok Grabovac je ponornica, tj. djelomično teče podzemno. Ovdje su u razdoblju od 2000. do 2001. članovi Speleološkog društva Karlovac istražili tri špilje. Najveća je Ponor pod Kremenom, dužine 1019 m. Kroz nju prolazi podzemni dio potoka Grabovac. Na jugu suhog dijela doline su još dvije špilje: Gornja Barićeva (dužine 260 m) i Donja Barićeva (dužine 26 m). Morfološke karakteristike ovih špilja upućuju na dinamiku razvoja ovoga špiljskog sustava pod utjecajem alogenoga vodenog toka. Ove tri špilje nastale su kao rezultat korozijskog i erozijskog djelovanja podzemnog dijela potoka Grabovac kroz nekoliko faza. One su dijelovi jedinstvenog sustava u speleogenetskom smislu. Može se razlikovati šest osnovnih faza u nastanku toga špiljskog sustava. Naglasak je ovog rada na morfogenezi ovih špilja, posebno u odnosu na njihov geomorfološki položaj.

BOČIĆ, Neven: Speleološka istraživanja šireg područja Rakovičke uvale (općine Rakovica i Saborsko) 2012.-2014. Subterranea Croatica, 17 (2014), str. 22-27. 
BOČIĆ, Neven; PAHERNIK, Mladen; BOGNAR, Andrija: Geomorfološka obilježja Slunjske zaravni. ​Hrvatski geografski glasnik, Vol. 72. No. 2., 2010. (PDF)

• Sažetak; Cilj ovog rada jest utvrditi temeljne uvjete i procese oblikovanja i razvoja reljefa te njegove opće geomorfološke značajke na prostoru Slunjske zaravni kao primjera prostrane krške zaravni Dinarskoga krša. Kako je geomorfološko kartiranje jedna od najvažnijih metoda geomorfološkog istraživanja, cilj je bio obaviti detaljno geomorfološko kartiranje te izraditi digitalnu geomorfološku bazu podataka. Na temelju dobivenih podataka provedene su geomorfološka analiza i sinteza te je izrađena detaljna digitalna geomorfološka karta tog područja u izvornome mjerilu 1 : 50.000. Razlučeni su dominantni morfogenetski procesi oblikovanja reljefa (strukturnogeomorfološki i egzogeomorfološki) te su utvrđene osnovne etape geomorfološke evolucije reljefa.

BOŽIĆ, Vladimir: Baračeve spilje nekad i danas. Speleolog 17, 1972-1973. (PDF)
KRAJAČ, Ivan: ​Baračeve špilje kod Rakovice. Hrvatski planinar, 1925, br. 7, str. 113. (PDF)
​LOVRIĆ, Andrija-Željko; RAC, Mladen: Florne i vegetacijske osobitosti kanjona gornje Une i Korane. Zbornik 100-god. Zemaljskog muzeja; str. 357-364. Sarajevo, 1989.
POLJAK, Josip: Slunj i okolica. Hrvatski planinar, 1930, br. 12, str. 361 (PDF)
ROGLIĆ, Josip: Unsko-koranska zaravan i Plitvička jezera - geomorfološka promatranja. Geografski glasnik, broj 13, 1951. (PDF)
ŽIVIĆ, Dražen: Slunjsko-plitvički kraj: odabrani dinamički i strukturni indikatori demografskog razvoja ruralnog prostora. ​Migracijske i etničke teme, Vol. 25 No. 3, 2009. (PDF)

• Sažetak; Slunjsko-plitvički kraj kontaktni je prostor dviju hrvatskih županija, Karlovačke i Ličko-senjske. U teritorijalno-administrativnom smislu definira se kao prostor grada Slunja te općina Cetingrad, Plitvička jezera, Rakovica i Saborsko. Promatrani prostor nalazi se na krškoj podlozi, koja je zbog svojih geološko-hidrološko-pedoloških specifičnosti, kao i geomorfoloških karakteristika, u prošlosti negativno determinirala kretanje stanovništva i razvoj naseljenosti. Cijeli taj prostor ima prevladavajuća ruralna obilježja i periferno je položen u odnosu na županijska središta (Karlovac i Gospić) te je kao takav dio negativnog pola populacijskoga, ekonomskog i regionalnog razvoja Hrvatske. Začeci duboke demografske krize u njemu datiraju iz prve polovine 20. stoljeća. Tijekom devedesetih godina već postojeće negativne demografske prilike dodatno su pogoršane srbijanskom oružanom agresijom. Cjelokupni tematizirani prostor pretrpio je znatne ljudske žrtve, migracijske gubitke i materijalna razaranja. Po oslobođenju počinje proces obnove, koji teče sporo i s brojnim poteškoćama. Zbog prisutnosti dugotrajnih, vrlo negativnih demografskih procesa, čija su glavna obilježja depopulacija (ukupna, prirodna i emigracijska) i starenje stanovništva, taj je prostor izgubio vlastiti demografsko-revitalizacijski potencijal. Populacijsko obnavljanje Slunjsko-plitvičkoga kraja nije provedivo bez primjene sustavnih poticajnih mjera demografske obnove i gospodarskog oporavka. Demografska obnova mora, uz pronatalitetne mjere, svakako obuhvatiti i poticanje naseljavanja mladoga, pretežno visokoobrazovanog stanovništva.