|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SREDNJE I ISTOČNE BOSNE > VLAŠIĆKA GRUPA > Ranče planina (Ranče, Hranče)
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Vitorog (Kik), 1478 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.3636, 17.4072
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Vitorog (Kik), 1478 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.3636, 17.4072
O planini
|
|
UvodRANČE, odn. Ranča ili Hranče, je pitoma planina u središnjoj Bosni (Županija Središnja Bosna), 20-ak kilometara sjeveroistočno od grada Jajca.
Narod ovoga kraja planinu naziva Ranče, dok se na zemljopisnim kartama i u literaturi najčešće koristi naziv Ranča. Uz sjeveroistočni rub obronaka Ranče teče rijeka Ugar, koja tvori entitetsku granicu (sjeverno je Republika Srpska). Prema rijeci, kraj uz Ugar, naziva se Pougarje. Najviši vrhovi Ranče su Suhi vrh s 1433 metara, Gola glavica s 1464 metara i Vitorog s 1478 m nadmorske visine. Prostor obiluje različitim biljnim (miješane listopadno-zimzelene šume i dr.) i životinjskim vrstama (medvjed, vuk, lisica, divlja svinja i dr.). ENGLISH SUMMARY: Ranče mountain- 
Ranče
Pogled od sela Mudrike na zapadnim obroncima Vlašića prema stijenama iznad kanjona Ugra. Lijevo od kanjona u pozadini je Pougarje na planini Ranče. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planine Ranče
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA
Reljef
|
Planina Ranče ima širok i blag greben sa zaobljenim vrhovima, prekriven livadama, bjelogoričnom, crnogoričnom te miješanom šumom. Ranče se na jug neprimjetno nadovezuje područje Gole planine odn Kika (kako to područje naziva narod ovoga kraja) i dalje u prijelazno planinsko područje prema Dnolučkoj planini, dok se na zapad blago, terasasto, spušta prema Vrbasu i Jajcu (između Imljana i rijeke Vrbas). Iako mnogi pisani izvori navode kako se radi o dvije planine, Ranči - za koju kažu da joj je najviši Suhi vrh, te u njezinom nastavku Goloj planini - Kiku, s najvišim vrhom Vitorogom, ipak jasno je kako se radi o jednoj, istoj planinskoj masi - čija je najviša točka vrh Vitorog (1478 m).
Velik dio Ranče planine zauzima Pougarje - prostrana visoravan koja se smjestila na sjeveroistočnim padinama planine Ranče i Kika, južno od Ugra, te između Vlašića i Dnoučke planine. Sjeverno od Ugra obronci su planina Vlašića i Čemernice. Reljefno se razlikuje Gornje i Donje Pougarje. Gornje se Pougarje nalazi u višem dijelu planine Ranče, a Donje u nižim dijelovima odnosno dolini Ugra. Najsjeverniji dio Ranče strmo se pruža u kanjon rijeke Ugar s više stotina metara visokim strmim stranama. |
Naslovna fotografija
Pogled na Ranče planinu i Pougarje (u pozadini, lijevo) od vlašićkog sela Koričani |
Grebeni i vrhovi
Iako je glavni greben blag i ima karakter visoravni, mogu se izdvojiti slijedeći vrhovi;
Od sjevera prema jugu to su:
^ Ober, odn. Hober (1230 m) na sjeveru,
^ Križ (1208 m),
^ Glavica 1255 m,
^ Suhi vrh (1430 m).
Južnije, na području Kika odn. Gole planine vrhovi su:
^ Zastijenje (1372 m)
^ Vitorog (1478 m)
^ Kik (1454 m)
Od sjevera prema jugu to su:
^ Ober, odn. Hober (1230 m) na sjeveru,
^ Križ (1208 m),
^ Glavica 1255 m,
^ Suhi vrh (1430 m).
Južnije, na području Kika odn. Gole planine vrhovi su:
^ Zastijenje (1372 m)
^ Vitorog (1478 m)
^ Kik (1454 m)
Klima
|
Klimatske karakteristike Jajca i njegove okolice
Klima; Na klimatske karakteristike općine Jajce veliki utjecaj imaju geografski položaj, te lokalni morfološki faktori. Općina Jajce je smještena između 44°13'50'' i 44°27'18'' s.g.š., i pripada južnom dijelu sjevernog umjerenog klimatskog pojasa. Područje općine Jajce, po svom geografskom položaju, ima umjereno-kontinentalnu klimu, čiji utjecaj dolazi dolinom Vrbasa iz Panonske nizine, s određenim osobitostima izazvanim lokalnim reljefom. Karakteristike umjereno-kontinetalne klime su oštre zime i topla ljeta. Riječ je o klimatskom tipu Cf (po Köppenu) i to podtipovima Cfb ili umjereno toploj i vlažnoj klimi s toplim ljetom i Cfc ili umjereno toploj i vlažnoj klimi sa svježim ljetom. Cfb klima (čije su glavne odlike toplo ljeto s temperaturom najtoplijeg mjeseca nižom od 22 °C, a najmanje 4 mjeseca imaju prosječnu temperaturu iznad 10 °C) vlada na većem dijelu općinskog teritorija, dok je Cfc klima (čije su glavne odlike svježe ljeto, pri čemu 1-4 mjeseca imaju prosječnu temperaturu višu od 10 °C, najhladniji mjesec temperaturu nižu od -3 °C) zastupljena samo u krajnjim istočnim i sjeveroistočnim dijelovima općine, plannskim područjiima Ranče i Dnolučke planine, koji se nalaze na višim hipsometrijskim nivoima. Temperatura zraka; Srednja godišnja temperatura zraka se kreće od 9,5 °C do 11,1 °C, a godišnja suma padalina od 830 do 1150 mm. Temperaturne amplitude su znatne, a četiri godišnja doba su jasno izražena. U pogledu padalina nema izrazitog sušnog razdoblja. Maksimum padalina je krajem proljeća i početkom ljeta, a minimum u januaru/siječnju ili februaru/veljači. Na temelju dugogodišnjeg promatranja, utvrđeno je da srednja godišnja temperatura zraka iznosi 10,7 °C. Najhladniji mjesec je januar/siječanj sa srednjom mjesečnom temperaturom zraka od -0,8 °C, a najtopliji juli/srpanj sa srednjom mjesečnom temperaturom zraka od 19,2 °C, tako da godišnje kolebanje srednje temperature zraka iznosi oko 20 °C, što klimi općine Jajce daje umjereno-kontinentalno obilježje. Apsolutna maksimalna temperatura zraka iznosi 38,6 °C (zabilježena 18.8.2003. godine), a apsolutna minimalna temperatura zraka je -25,4 °C (zabilježena 24.1.1963. godine). Negativne temperature se nisu javljale samo u tri mjeseca tijekom godine, i to u junu/lipnju, julu/srpnju i augustu/kolovozu, dok istovremeno samo u decembru/prosincu, januaru/siječnju i februaru/veljači maksimalna temperatura nije nikad prešla 21,0 °C, što takođe govori o izraženim godišnjim temperaturnim amplitudama. Prosječno prvi dan s pojavom mraza (minimalna temperatura zraka ≤0,0 °C) je 29.10., a prosječno posljednji dan s pojavom mraza je 17.4. U tom razdoblju mraznih dana ima prosječno 97. Srednji godišnji broj dana s maksimalnom temperaturom zraka ≤0,0 °C je 22, toplih dana (Tmax ≥ 25 °C) ima 76, jako toplih (Tmax ≥ 30 °C) ima 19, dok se situacije s minimalnom temperaturom zraka većom od 20 °C (tzv. tropske noći) dogode u prosjeku svake pete godine jednom. Pojava temperaturnih inverzija u zimskom periodu nije zanemarljiva. To je pojava kada se na dnu Jajačke kotline stvara jezero hladnog zraka, čija je temperatura niža od one u višim slojevima atmosfere. Visina inverzionog sloja je obično od 400 do 800 metara. Pri takvim vremenskim stanjima, kada je vrijeme stabilno bez vjetra, povećana je mogućnost stvaranja magle, kao i opasnost od zagađenja. Srednja godišnja relativna vlažnost zraka se kreće oko 78 %. Najmanja je u razdoblu od aprila/travnja do augusta/kolovoza, a najveća u novembru/studenom, decembru/prosincu i januaru/siječnju. Ovo su normalne vrijednosti srednje relativne vlažnosti zraka za klimatsko područje općine Jajce. Padaline: Prosječna godišnja količina padalina iznosi oko 900 mm u užoj oblasti oko grada Jajca, do preko 1000 mm na padinama okolnih brda i planina, jer prosječna suma padalina raste s nadmorskom visinom. Najviše padalina ima u proljeće i ljeto, pa je tako juni mjesec s najvećom prosječnom količinom padalina (96 mm u periodu 1961. – 1990. godine). Najmanje padalina ima u hladnijem dijelu godine, a mjesec s najmanjom prosječnom količinom padalina je januar. Prosječan godišnji broj dana s kišom kao meteorološkom pojavom je 119 dana u općini Jajce. Dnevne količine padalina veće od 50 mm zabilježe se u prosjeku svake četvrte godine. Maksimalna dnevna količina padalina od 90 mm, zabilježena je 20.101990. godine. Prosječan godišnji broj dana sa snijegom kao meteorološkom pojavom u općini Jajce je 35. Januar je mjesec sa prosječno najviše sniježnih dana (8 dana). Prosječno prvi dan sa snježnim pokrivačem je 26. novembar, a prosječno posljednji dan sa snježnim pokrivačem je 1. april. Broj dana sa snježnim pokrivačem ≥ 10 cm, prosječno godišnje iznosi 26 dana, a najviše u januaru (9 dana). Broj dana sa snježnim pokrivačem ≥ 30 cm, prosječno godišnje iznosi 6 dana, najviše u januaru (2-3 dana). Prethodni podaci se odnose na užu oblast grada Jajca, a broj dana sa snježnim pokrivačem zakonito raste sa porastom nadmorske visine, pa tako broj dana sa snježnim pokrivačem ≥ 30 cm na 600 m nadmorske visine iznosi prosječno 21 dan, a na 800 m nadmorske visine iznosi prosječno 39 dana. Maksimalna visina snježnog pokrivača u periodu 1961. – 1990. godine iznosi 77 cm, zabilježena u februaru 1963. godine. U periodu 2002. – 2006. godine maksimalna visina snježnog pokrivača registrirana je u januaru 2003. godine i iznosila je 53 cm. Broj dana s maglom najveći je u jesenjim, a najmanji u proljetnim mjesecima. To je posljedica prirodnih karakteristika prostora općine Jajce, kao i veće zatvorenosti doline Vrbasa, u dijelu koji pripada općini Jajce. Povećan broj dana s maglom u jesenjim mjesecima, naročito kasnijim, posljedica je i temperaturnih inverzija, koje su redovna pojava u zatvorenim depresijama. Povećan broj maglovitih dana u augustu (7 dana) posljedica je intenzivnog isparavanja zračne struje koja tijekom noći (noćni vjetar, tzv. noćnik) puše sa planinskog oboda u nizinske dijelove općine, tj. od viših prema nižim hipsometrijskim razinama. Oblačnost je najveća tijekom jesenjih mjeseci, a najmanja ljeti i u proljeće, jer nakon kratkotrajnih i plahovitih ljetnjih pljuskova nastupi brzo razvedravanje. Vjetrovi; Vjetar, odnosno učestalost, pravac i brzina vjetra zavise od orografskih karakteristika terena. Na prostoru općine Jajce dominantni su zapadni, sjeverni i južni pravci vjetra. Što se tiče srednje brzine vjetra, može se reći da su skoro podjednako zastupljeni svi pravci po srednjim brzinama, što je posljedica položaja hidrometeorološke stanice na vrhu brijega, dok u dolinama Vrbasa, Plive i drugih rijeka zavise od orijentacije doline. Srednja godišnja brzina vjetra iznosi 1,5 m/s, što je posljedica velikog uticaja tišina (kalme (C) – periodi bez vjetra) od 59,3 %. Na području općine Jajce vjetar od 8 i više Bofora (brzina vjetra ≥ 17,1 m/s) zabilježi se u prosjeku osam puta godišnje. Oluja, 9 Bofora (brzina vjetra veća od 21 m/s) desi se u prosjeku tri puta godišnje. Maksimalna brzina vjetra od 30,5 m/s (orkanska oluja) je zabilježena u februaru 1990. godine. Brzina vjetra raste s nadmorskom visinom, pa su zato brzine vjetra u Jajačkoj kotlini i dolinama Vrbasa i Plive manje u odnosu na više hipsometrijske nivoe. Zračna strujanja su takođe posljedica i orijentacije doline Vrbasa, doline Plive i njenih jezera, ali i dinarske od smjera pružanja (direktrise) krupnih jedinica reljefa u planinskom prostoru općine. Međutim, lokalne odlike reljefa, odnosno smještaj naselja u proširenju doline Vrbasa, uvjetuju pojavu lokalnih zračnih strujanja u smislu smjene dnevnog i noćnog vjetra, tj. danika i noćnika. "Danik" puše iz doline prema planinskom obodu, a noćnik sa planinskog oboda prema dolini. Danik je posljedica dnevnih temperaturnih karakteristika, a noćnik noćnih temperaturnih karakteristika određenih područja u okviru općine Jajce. Ukratko, općina Jajce se u klimatskom pogledu odlikuje toplim ljetima i ne suviše dugim, ali hladnim zimama, sa priličnom količinom padalina u obliku snijega, izraženošću godišnjih doba i većom količinom padalina u toplijem periodu godine, i to u vidu jakih pljuskova. Dakle, na osnovu karakteristika pojedinih klimatskih elemenata, područje općine Jajce ima obilježja kontinentalne, tj. umjereno-kontinentalne klime. 
Motiv s Ranče planine
|
Vode
Rijeka Ugar
|
Ugar (do 1878. rijeka je nosila ime Brzica) je rijeka u u Bosni i Hercegovini, desna pritoka Vrbasa. Izvire na planini Vlašiću, na oko 1550 m n.v. (lokalitet "Prelivode", gdje se nalazi i razvođe s rijekama Vrbanjom, Ilomskom i Bilom). Na toj vododijelnici izviru još tri rijeke: Ilomska, Vrbanja i Bila. Ulijeva se u Vrbas 20-ak kilometara nizvodno od Jajca. Ugar je dug oko 44,5 km, površina njegovog porječja je oko 328 km2, srednji godišnji protok na ušću je 6,98 m3/s, a ukupni pad visine 1073 m.
Najveći desni pritoci Ugra su: Pljačkovac, Ilomska, Kobilja, Zirin potok, Kusin potok i Ugrić, a lijeve: Lužnica, Dedića i Andrijevića potok, Bunar, Oraški i Kukavički potok. Nakon kraćeg i dubokog kanjona pri izvoru (do ispod Babanovca) rijeka ulazi u Pougarje, pod planinom Ranča, eksponiranoj prema Ugarskim stijenama (iznad kojih je plato sela Imljani). Nakon toga, ulazi u duboki i dugi kanjon ispod Skender Vakufa, iz kojeg izlazi tek pri ušću u Vrbas. U srednjem dijelu kanjona (gotovo okomito) se usijeca u podvlašićki plato, mjestimično i preko 500 m duboko. Rijeka Ugar je dobila ime po tome sto je bila granica Jajčačke banovine t.j. Hrvatsko-Ugarske s Osmanlijama. Svojim donjim tokom čini entitetsku granicu između Federacije BiH (na jugu) i Republike Srpske (na sjeveru). Kraj oko rijeke Ugara naziva se Pougarje. |
U kanjonu Ugra i njegove desne pritoke, Ilomske, izgrađene su tri minihidroelektrane: “Ilomska”, “Novakovići” i “Zapeće”, koje su izmjenile (može se slobodno reći i - devastirale) njegov vodotok, ali i biljni i životinjski svijet. U planu je gradnja još dvije MHE u donjem toku Ugra, u njegovom najljepšem dijelu, kao i na Kobiljskoj rijeci. (stanje 2015.). Ugar se nekada zvao Brzica. U ugovoru između ugarsko-hrvatskog kralja Vladislava i sultana Bajzata II, godine 1503., prilikom označavanja granica Jajačke banovine i turskog carstva, gornji tok rijeke Brzice postao je među između Ugarske i Turske. Rijeka Brzica tada je promjenila ime u Ugar.
|
PRIRODA
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Zaselak Ponir
U pozadini (oblaci) Paleška kosa - krajnji jugoistočni greben vrha Vitorog. |
Prema popisu iz 1991. u Pougarju je bilo čak 42,15% maloljetnih stanovnika, čime je u toj kategoriji bilo u samom vrhu Bosne i Hercegovine.
Moralitet dojenčadi prije bio tako velik, da je u godini 1958. svako treće kršteno dijete u Pougarju preminulo.
|
Povijesni pregled
|
Župa Dobretići nasljednica je srednjovjekovne bosanske župe Mel podno Vlašića koja se spominje u povelji hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV 1244. godine.
Župa Dobretići se prije 1751. godine zvala Vrhovine. 1893. počela je gradnja uskotračne željezničke pruge Turbe-Gostilj-Jasik-Kik iznad Zubovića, koja je bila u upotrebi sve do II. svjetskog rata. |
Glavno obilježje grba obitelji Dobretić je lav sa križem.
|
Narodna baština
Tradicijsko stočarstvo u planini
|
Biseri s Ranča
IZVOR Sakib Kliko i Suzana Zlatarević: Biseri s Ranča. Naše planine, broj 11-12, godina 1979. Autori Sakib Kliko i Suzana Zlatarević zabilježili su 1979. godine život stočara na planini Ranče; Svojim prostranim i sočnim pašnjacima Ranča je od starih vremena privlačila stočare iz Dnoluke i Pougarja. Zato pored stalnih sela na Ranči (Seoci, Gornji i Donji Orašac, Prisika, Zasavica, Bunar, Pavlovići, Brnjići, Dobretići, Zubovići) postoji i nekoliko sezonskih naselja – katuništa. Najpoznatija su katuništa na ovoj planini: Tornici, Bukovik, Bungići katuni, Pejića i Lovrića staje, Poljane, Turanovića kućare, Plane, Ravanac i Podovi. Katuništa ožive početkom juna (lipnja) svake godine kada počnu pristizati stočari sa svojim stadima ovca. Točno se zna koje porodice dolaze u koje katunište. Najvećim dijelom stočari dolaze iz Dnoluke. S planine se vraćaju u drugoj polovici oktobra (listopada). Tako se zna da seljaci iz Bučića, Kruščice i Lendića svoju stoku izjavljaju (izgone) na Tornice, Vukovik, Ravanac i Plane, a seljaci iz Kuprešana, Bungarovine, Doribabe i Podlipaca svoja stada izjavljuju na Poljane, Podove, Čifluk i Ovčine. Rančom prolaze mnogi stočni putevi koji su ispresijecali ovu planinu. Najpoznatiji je onaj što se proteže od Kuprešana, Podova, Ovčine i Čifluka sve do kanjona Ugra i onaj što ide od Tornica, Bukovika, preko Poljana i Bunara također do Ugra. Kada se zime približe, putevi s Ranča vode daleko, u toplije krajeve naše zemlje. Tako vrijedni stočari iz Bučića, Fehim Makić, koji ljeti boravi na Tornicama, reče da je zimus sa svojim stadom stigao čak do Istre. Za stalna stočarska naselja na Ranči (skupina sela Pougarje) vezan je interesantan način uzgoja stoke. Oni sva stada izjavljuju na Vlašić, pa čak i pod Vitorog i Slovinj, a zimi pojedinci odlaze u primorje. Sve sijeno koje ukose čuvaju za sve duge zimske dane i krupnu stoku. Katuništa imaju od 5 do 25 koliba. Svaka koliba ima svog vlasnika. U kolibi stanuju ljudi dok borave na planini. Njeno mjesto je u blizini vode, šume i paše. U neposrednoj blizini su drvene staje i torovi. Koliba kao i staje su suhozidane ili od brvana pokrivene šindrom, a popođene kamenom. Obično se sastoje od jedne prostorije, a rijeđe od dvije. Na krovu su otvori kroz koje izlazi dim s ognjišta. Uz ognjište su načve za kuhanje, lopar za pečenje hljeba i sofra (sinija) za objedovanje. Tu je kotao, tepsija, sahan, sirišnjak i drugo. Jedan dio kolibe koji je odvojen niskom drvenom ogradom, nazivaju mljekar. Tu su polica sa čankom u koji se sprema mlijeko, sir, kajmak i maslo. Tu je i kabao, kablić, stap i ostalo. Na planini boravi ženska radna snaga, po koji stariji muškarac da ženskinje i nejak nisu sami. Stariji muškarac je glava zajednice. Njegova riječ se poštuje i na nju nema prigovora. U kolibi se zna kome koji posao pripada. Stopanica sprema hranu i prerađuje mlijeko. Oveći sud u koji se mlijeko muze zove se kabao. Procjeđeno mlijeko se stavlja u kotao, a poslije se razlije u tekne gdje stoji 24 sata da se potkajmači. Poslije se odvaja mlijeko od kajmaka koje se u stapu mete. Na Ranči se prave tri vrste sira. Masni sir je najbolji, on se dobija od mlijeka s kojeg nije skinut kajmak; obični sir se dobije od mlijeka s kojeg je skinut kajmak, a treća vrsta sira se dobije od prokuhanog izmetenog mlijeka. U kolibama su stopanice tihe i stidljive. Dočekuju vas i ponude mlijekom, samo im je teško da vas zadrže na konaku, ako u kolibi nema muškaraca. Ako vas prime na konak, smatraju vas za gosta i zato odbijaju svaku naknadu, osobito novčanu. Ovi planinštaci uljudno će vam pokazati put, podnijeti stvari i pomoć. Ako im ponudite da im platite oni se mogu uvrijediti jer oni to smatraju za svoju obavezu. Zamjeraju na oholom ponašanju prolaznika i posjetilaca svojih naselja. Ne vole dovikivanje i pjevanje pored koliba. Odajući neku počast svom gostu, domaćin poziva naveče sijelo u svojoj kolibi gdje se uz ognjište i obilatu hranu ostaje do kasno u noć. Uz vatru se najčešće prepričavaju priče, legende koje kruže planinom. Čobani su i pored napornog posla izdržljivi ljudi, opaljena lica, iz koga sije zdravlje i poštenje. U vremenu dok ovce planduju čobani se zabavljaju na razne načine koristeći pri tome drvo i kamen (kliz i krma). Spremni su da zapjevaju i povesele se, ali uvijek zadržavaju gorštački moral koji ne dopušta laž i nepoštenje. Ostalo je to od „starih vremena“ kada nije svak mogao imat radio aparat ili čitati novine. I sada planinštaci vrijeme određuju pomoću sunca i sjene, i to s velikom preciznošću. Smatram da bi planinarima i drugima kojima ustreba ovih nekoliko primjera određivanje vremena dobro došlo. Ako se oko sunca vidi bjeličast krug, toga dana treba se nadati oluji Ako se sunce pri izlasku pokaže veće nego obično, treba očekivati kišu Gusta magla večerom ako se pokaže, to će noću bit kiša Ako se planina od magle puši i dimi, to često slijedi kiša Kad magla spuštajući se s neba zemlji ostane pri zemlji, pokazuje dobro vrijeme Kada se konji valjaju, slijedi ružno vrijeme Kad ovce, koze i ostale životinje slabo pasu, to je također znak za loše vrijeme Jutarnje blejanje ovaca također je predznak lošeg vremena Lijepo vrijeme se može očekivati kad uveče lebdi mnogo slijepih miševa ili kada su ovce svečeri nestašne i vesele Ako netkom od čitaoca, Ranču posjeti u ljepom periodu i doživi susret sa stadima brojnih ovaca koja su rasuta po padinama kao biseri po grudima gizdave djevojke, tek tada će mu biti jasno odakle naslov ovoj priči. |
Bungića katuni na Ranči
Autor fotografije: Sakib Kliko KUD fra Marko Dobrata - nošnje
Datum objave: 5.6.2012. Narodna nošnja iz Pougarja. Autpr: Marijan Palfi Opis. Nose je članovi Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva "fra Marko Dobrata" iz Dežanovca. Sv Ivo Podmilačje
Datum objave: 22.11.2012. Autor: Udruga Cer Opis. Za Udrugu Cer odobrio svećenik Zvonko Martić |
PRIČE IZ PLANINE
|
Kako su Dobretići dobili ime
IZVOR DUIĆ, Janko; Ranče planina i Pougarje. Naše planine, 1978., broj 3-4. O ovome kraju napisana je i knjiga (Povijest Dobreta i Baltića, Prikupio Vladimir Matijašević, župnik na Korićanima, Zagreb, 1929. Tiskara Merkantile, Zagreb, Ilica 35). Jedan primjerak ima Zvonko Čakarić u Dobretićima. Knjigu sam samo na brzinu pregledao, jer se vlasnik ne želi odvajati od nje. Morao sam se zadovoljiti kratkim i netočnim prijepisom iz kojega donosim neke izvatke: „Među staru bosansku vlastelu spada i kuća Dobretića, koja se u 13. stoljeću zvala i Radimirović. Ovo zadnje prezime sačuvalo se u Donjem primorju u Dobroti. Staro gnijezdo Dobreta bilo je u Bosni: Milaševu, Crkvini kod Foče i Glasincu. Jedan ogranak odselio se u Grčku i promjenio prezime u Calotti. Najdoličnije mjesto među ograncima spomenute porodice ima danas loza grofova Vranyczany Dobrinović u Senju, Rijeci i Karlovcu. Da su Dobrete imali bosansko plemstvo potvrđuje povelja kralja Dabiše koja glasi: „U ime Oca i Sina i Duha svetoga. Amen! Mi Stjepan Dabiša, milošću Božiom kralj Srbije, Bosne i Primorja, dajemo na znanje da mi, poštovanom i vjernom podaniku vlastelinu Juraju Dobrinoviću (Dobretiću) i njegovim nećacima Stjepanu i Andriji, kao što i njihovom potomstvu, za sva vremena, posjed dobara Komaja, Orka i Vranje, koja su od naših predšasnika ispravama pod pećetom primili, s ovim potpisom potvrđujemo. Dano u Sutjeskoj, 18. lipnja 1391. Stijepan Dabiša. Stjepan Dobretić oženio se s Dobroslavom Branković iz Jajca. S njome je imao sedam sinova: Jurja, Pavla, Boju, Vlatka, Radivoja (Radojina), Ostoju i Nikolu, te dvije kćeri Ljiljanu i Doroteju (Daru, Dosu). Godine 1453. podjarmiše Turci Rašu. Stjepan Dobreta preseli se u Bosnu, po svoj prilici u današnjoj Dobrinji blizu Visokog. Muhamed II pridire 20. Lipnja 1463. preko Drine u Bosnu. Stjepan Dobreta, videći crnu budućnost, dada se u bijeg prema Jajcu, kamo je pobjegao sam kralj Stjepan Tomašević. Bježao je sa ženom i djecom. Nije išao uz Lašvu, kuda je turska vojska udarila, već uz Bilu preko Višnjeva, Duba i Korićana u kojima i danas ima dobrih zaklona. Osobito je poznat zbjeg u Kovačevoj stijeni nad potokom Plaškovcem. Tu su se ljudi, žene i djeca dugo skrivali pred Turčinom. Te godine 1463. Bosna žalosno propade. Kralj bi uhvaćen i u Jajcu pogubljen. U Jajcu u vrtu današnjeg franjevačkog samostana nazvanog „Sječa“ pogubljeno je 10.000 odličnika. Padom Bosne zarobljeno je 30.000 mladeži i odvedeno u Carigrad. Među tim zarobljenicima bila je i kći Stjepana Dobrete Ljiljana. Nju otpremiše u carev harem u kome je dobila odlično mjesto. U svom novom položaju Ljiljana nije zaboravila svojih roditelja. Da im pomogne zamoli sultana za pomoć. Sultan umekšan molbama i umiljavanjem svoje rodbine naredi defterdaru da u njegovo ime izdade ferman u kojem se Stjepanu Dobreti daje vlastelinstvo koje se prije zvalo zapadne Vrhovine ili Flari. Granica po genealogiji biskupa fra Marka Dobretića bile su: Od istoka Ugar do dvorca Tisca odakle se nastavlja potokom Ilomskom do Vlašića, zatim do Babine vode. Od juga Knežica, Gostilj (uključivo), Vučja glava, Kozjače (Dnoluka). Od zapada tvrđava Komotin (uključivo)... Vratimo se Stjepanu Dobreti i njegovoj porodici. Stjepan Dobretić, koji je oplakivao sudbinu Bosne i svoje kćeri Ljiljane, zadesi neopisiva tuga gubitkom i mlađe kćeri Doroteje. Ovu je isprosio Pavao Pokrajčić iz Viteza. Na putu, u Vitovlje, dočeka svatove neki Jakšić sa društvom i mladenci i svatovi izginu. Dobreta digne spomenike na njihovim grobovima koji su i danas sačuvani ikao su lakomom rukom isprekopani. Danas je zemljište, na kome su ti spomenici, svojina jednog seljaka, te će s vremenom propasti jer će krčeći polje i spomenike ukloniti. Predaje veli da je Stjepan Dobreta od žalosti oslijepio i kao slijepac umro u dubokoj starosti. Ukopan je u Dobretićima u selu Zapeću pod stijenom na kojoj je za progonstva nalazio utočište. Grob mu je ravan sa zemljom bez stećka, ali zbog časne uspomene uvijek lijepo ograđen. Fra Marko Dobretić, biskup bosanski, obnovio mu je spomenik i stavio latinski natipis 1773. g. Poslije Dobretine smrti razdijeliše njegovi sinovi tihmar. Juri dopadoše Dobretići, Pavi Pavlovići, Boji Bojtečići, Vlatku Vlatkovići ( od godine 1852. prozvani Zubovići), Radojinu Radonjići, Korićani i ženinstvo Baltići (Batale) te je tako imao dvije baštine kako se i danas nalazi u povelji. Navedena sela i danas nose iste nazive. |
Sredinom 18. stoljeća svaka četvrta kuća u Pougarju imala je fratra.
Pougarje je tek 2008. godine povezano asfaltnim putem s ostatkom svijeta asfaltiranjem ceste Jajce-Dobretići.
Groblje u Dežanovcu kraj Daruvara jedno je od najvećih posljeratnih posljednjih počivališta Pougaraca, od 1993-2012.godine ukopano je više od 80 Pougaraca.
|
Po planini i po kraju
Ranče planina. Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000 (Jajce 473)
POUGARJE
|
Pougarje je podugo, ali relativno usko područje uz rijeku Ugar, između planina Vlašić na istoku i najviših vrhova Ranče na jugu, sa 20-ak sela i zaselaka. Prostire se od Vitovlja, ispod Ugârskih stijena, do utoka Ugra u duboki kanjon ispod Kneževa/Skender Vakufa i pritoke Ugrića. Nisko Pougarje je uz samu rijeku, a okolne padine Ranče u lokalnim okvirima se označavaju kao Visoko Pougarje. Sjeverno od Pougarja nalaze se obronci planina Čemernica i Vlašića.
Pougarje (naročito obronci Ranče) je bogato crnogoričnom i mješovitom listopadno-crnogoričnom šumom. Gornji i srednji dio porječja Ugra još uvijek ima karakter salmonidnih voda, sada su tu samo (potočna pastrva) i prorijeđena mladica, a lipljan je (u nedavnoj prošlosti) gotovo iščezao. Nakon izgradnje HE Bočac, uzvodno sve dalje prodiru i ciprinide; u nekim sezonama sve do Vitovlja. U okolnim šumama obitava krupna divljač (lisica, vuk, medvjed), a u gustišu pri ušću rijeke Ilomske, u zaštićenom lovištu, formirano je i hranilište za mesoždere (uključujući i jata gavrana). Krajolik oko ušća rijeke Ilomske u Ugar (ušće se nalazi nizvodno od Vitovlja), je posebno atraktivan, sa dva vodopada, oko tri kilometra uzvodno. Veći je visok čak 40 m, a (zbog konfiguracije terena) sasvim je neupadljiv sa okolnog platoa. Eksponirane prema Ranči, Ugârske i Imljanske stijene (uz Ilomsku, ispod sela Đênići i Màrići) predstavljaju golu (pretežno vapnenačku) matičnu stijenu. Uzvodno uz Ilomsku rijeku, na padinama Vlašića je selo Korićani i kanjon između Korićanskih stijena i Imljanske visoravni. Glavnina Pougarja nalazi se u općini Dobretići. Pougarje je 1961 godine bilo u sastavu općine Jajce, a zatim 1963 izdvojena iz te općine i sve do rata bilo u sastavu općine Skender-Vakuf, a potom je jedno kratko vrijeme ponove pripojeno općini Jajce, a danas je to samostalna općina Dobretići. Stanovništvo se bavi stočarstvom, ratarstvom i šumarstvom. Najveći i najteži problem je nezaposlenost i slaba gospodarska aktivnost.Nadaleko poznati vlašićki sir najpoznatiji je proizvod pougarskih stočara. Nažalost, danas ga proizvode u izuzetno malim količinama, isključivo pojedinci za vlastite potrebe. Od 1960-ih, a posebice 1970ih godina počinje period gospodarskih emigracija u zapadnoeuropske zemlje, prije svega u Austriju i Njemačku, a od osamdesetih godina stanovništvo se sve više zapošljava u Sloveniji i Hrvatskoj. Rat 1992. godine izaziva potpuni progon stanovništva ovoga prostora. Većina protjeranog se uputila u Hrvatsku, te u inozemstvo, Austriju i Njemačku, gdje mnogi žive i danas. Pougarje je do prije rata imalo oko 5.000 stanovnika u 18 naselja, a danas ih je ukupno nekoliko stotina, uglavnom starije životne dobi i bave se isključivo stočarstvom. Najveći broj povratnika je u naselje Milaševci, te sela Gornjeg Pougarja, dok je najmanji u selima: Donji i Gornji Orašac, Davidoviće, Zasavicu, Jejiće, Kričiće i Zapeće. IZVOR DŽAJA, M.: Pougarje i njegova okolica. Monografija. 1995. 
Krajolik visokog Pougarja
Područje između Dobretića i Malog Vitovlja |
Karta Općine Dobretići
Ranče planina i Pougarje, skica/karta
Izv: DUIĆ, Janko; Ranče planina i Pougarje. Naše planine, 1978., broj 3-4. |
Dobretići
|
Dobretići su općina te općinsko središte u županiji Središnja Bosna, BiH. Jedna su od najmlađih, najmanjih te najsiromašnijih općina u Županiji. Općina je dobila naziv po jednom od najvećih sela ovog kraja, selu Dobretići.
Samo selo ima dugu povijest i baštini ime od srednjovjekovne bosenske vlastelinske obitelji Dobretića. Među stanovništvom još je živa usmena predaja pomognuta povijesnim temeljima koja kaže kako je padom Bosne 1463. godine zarobljeno i u Carigrad odvedeno oko 30.000 bosanske mladeži. Među njima je bila i Ljiljana, lijepa kći Stjepana Dobrete, koja je dospjevši u sultanov harem izmolila od sultana ferman kojim se Stjepanu Dobreti daruje vlastelinstvo, nazivano prije Zapadne Vrhovine. Tu je Stjepan Dobreta i umro, te je ukopan u selu Zapeće. Na spomeniku što mu ga 1773. godine podiže fra Marko Dobretić, franjevački provincijal i bosanski biskup, piše da je umro 1472. godine doživjevši 98 godina. Poslije njegove smrti vlastelinstvo razdijeliše njegovi sinovi, te Juri pripadoše Dobretići, Pavi Pavlovići, Boji Bojtačići, a Vlatku Vlatkovići koji se 1852. godine prozvaše Zubovići. 
Dobretići
|
Brnjći
|
Dobretići su jako povezani sa selom Brnjići, a može se tvrditi da je to zapravo jedno selo koje dijeli tzv. kamena "Greda". Brnjići su iznad, a Dobretići ispod "Grede". Dobretići su Brnjićima čak uzeli naziv, jer se naziv naselja Dobretići spominje kada današnjih Dobretića nije ni bilo, a pritom se mislilo na prostor sela Brnjići. Danas u katastru, Dobretići pripadaju katastarskoj općini Brnjići, to vjerovatno proizlazi iz toga što su u početku prvih katastra na prostoru Pougarja, Dobretići bili samo zaseok Brnjića što jasno vidimo na službenom popisu iz 1895., odnosno 1910. godine. Prema popisu iz 1991., oko 2/3 stanovništva Dobretića su doseljenici iz Brnjića.
IZVOR www.pougarjeusrcu.com U selu Brnjići rođen je 1707. godine fra Marko Dobretić, koji je među ostalim, dao podići spomenik Stjepanu Dobreti u Zapeću. Biskup fra Marko Dobretić bio je najprogonjeniji biskup od sve svoje franjevačke subraće.
Fra Marko Dobretić
Brnjići, Dobretići, 1707. - Fojnica, 8.1.1784. Bosanski franjevac, provincijal Bosne Srebrene, naslovni biskup eretrijski, apostolski vikar u Bosni i teološki pisac Rođen je 1707. g. u selu Brnjići, župa Dobretići. Kršteno mu je ime bilo Juro. Srednjoškolsku izobrazbu primio je u franjevačkom samostanu u Fojnici, filozofsko-teološku započeo u Dalmaciji, a dovršio 1740. g. u Firenci. U Italiji je od 1740. do 1757. godine predavao filozofiju, dogmatiku i moralno bogoslovlje na raznim teološkim učilištima. Po povratku u Provinciju Bosnu Srebrenu obavljao je dužnosti definitora, kustosa i u dva navrata je bio provincijalom Bosne Srebrene (1758.-1762. i 1768.-1771.). Poslije smrti biskupa Bogdanovića, a na prijedlog splitskog nadbiskupa, Propaganda ga je izabrala za apostolskog vikara u Bosni (1773.-1784.). Fra Marko Dobretić je kao apostolski vikar obavio tri biskupske vizitacije (1773., 1777., 1780.) i o njima izvijestio Kongregaciju za raširenje vjere. Njegova biskupska izvješća, koja je najvećim dijelom objavio Julijan Jelenić (Spomenici kulturnog rada franjevaca Bosne Srebreničke), vrijedan su izvor za povijest Bosne i Hercegovine onoga vremena. Iza sebe je ostavio priručnik iz moralne teologije Kratko skupljene ćudoredne iliti moralne bogoslovice svrhu sedam katoličanske crkve sakramenata (Ancona 1782.). Priručnik je bio namijenjen svim onima koji podjeljuju i primaju sakramente, misionarima, župnicima i ispovjednicima. Sudeći po službama koje je obnašao i teološkim radovima koje je ostavio iza sebe, fra Marko Dobretić je bio vrlo naobražen čovjek i smatra se jednim od najboljih teoloških pisaca među bosanskim franjevcima. Umro je 8.1.1784. u 77. godini života u Fojnici gdje je i pokopan u samostanskoj crkvi. |
|
Melina |
NADMORSKA VISINA 884 m BROJ STANOVNIKA 305 (2013.) WIKIPEDIJA Melina
|
|
Naselje Melina nalazi se u općini Debretići, a do rata u BiH bilo je dio općine Skender-Vakuf.
Postoje pretpostavke da je u dalekoj prošlosti područje Meline bio centar župe Mel - administrativne jedinice srednjovjekovne Bosne, i da se ta župa nalazila u porječju rijeke Ugar, u graničnom području današnjih općina Travnik i Kneževo (Skender-Vakuf) U njoj su se nalazili ostaci utvrde grada Korlač (ili Orlač). Odatle se mogao kontrolirati značajan put prema Župi Lašva, preko današnjih Vitovlja i Dobretića. Kričići
Korlač (Kurlač) Nedaleko od Zapeća, između Jejića i Kričića, na koti 917, iznad kuće obitelji Zec ostaci su starog grada Korlača (Kurlača), odavna ruševine obrasle u gustu šumu. |
O Župi Mel Iako se Župa Mel spominje u gotovo svim srednjovjekovnim dokumentima o povijesti Donjih Kraja i Kraljevine Bosne, njena lokacija donedavno nije ni naslućivana, niti se time neko ozbiljno bavio. Prvu preciziranu pretpostavku o tome objavila je Jelena Mrgić-Radojčić, locirajući ovu župu u srednji tok Ugra, između župa Vrbanja, Zemunik i Lašva. Moguće da je do tog zaključka došla jednostavnim popunjavanjem praznina među župama poznatih granica, a svakako i analogijom sa današnjim toponimima toga područja i njihovim jezičnim korijenima. Iako je njena hipoteza poduprta prihvatljivom logikom, ostaje da buduća istraživanje verificiraju ove zanimljive navode. U dostupnim izvorima, Župa Mel se po prvi puta pominje 1244., u povelji (buli) Bele IV, prema kojoj je u ovoj župi postojala crkva Svetog Kuzme i Damjana. Tragajući za korijenom naziva župe, ranija lingvistička istraživanja su govorila kako ima indo-europski korijen mel-, što znači "pojavljivati se, štršati", iz čega je izvedena albansko-rumunjska riječ mal (=brijeg) i slavenski glagol mЫěti. Tako je otvorena mogućnost da se ova osnova usporedi s nekim današnjim nazivima uzvisina, kao što su Malovan (Bosna), Maljen i Povlen (planine u sjeverozapadnoj Srbiji) i Maljevac u Polimlju. Mrgić-Radojčić misli da se naziv župe Mel "sačuvao u nazivu sela Imljani" (≈Mljani). Nakon šireg nabrajanja asocijativnih toponima koji podsjećaju na visove, crkve i svećenike, ona tek tada dolazi do pretpostavke da je centar Župe Mel mogao biti u današnjem selu Melina, u kojem se nalaze ostaci utvrde grada Korlač (Kurlač ili Orlač). Odatle se mogao kontrolirati značajan put prema Župi Lašva, preko današnjeg Vitovlja i Dobretića. Može biti indikativno da u tom kraju još uvijek žive potomci porodice Melić. Mel se povezuje i s područjem nekadašnje nahije Vrhovine, na planinskom području između Banja Luke i Jajca, s obje obale Vrbasa, uključujući i srednji tok Ugra, sa Skender Vakufom, Imljanima i Melinom. Centar Vrhovina je bio u Skender Vakufu (Kneževo), koji je, prema provjerljivim podacima osnovan 1660. godine, a ranije ime mu nije zapisano. Južno od Imljana, pri ušću Ilomske u Ugar, na Korićanskim stijenama nekada je postojao i grad Oštrec ili Oštrc. Na Gostilju (između Vitovlja) i Turbeta bio je stari grad Tisac, o čijim ostacima nema zabolježenih podataka. Nahija Vrhovine je prvi put popisana u defteru iz 1528-130, uključujući 8 naselja, sa 180 kuća. Taj popis je napravljen neposredno nakon pada Jajačke Banovine. IZVOR Župa Mel. Wikipedija (bs) |
Zapeće
Zapećko groblje jedno od najstarijih groblja u okolici u koje su
se kopali jedno vrijeme Korićanci i Kotorvarošani, a ukopano je i
nekoliko svećenika.
Vitovlje |
KOORDINATE 44.33, 17.49 NADMORSKA VISINA 884 m BROJ STANOVNIKA 958 (2013.) WIKIPEDIJA Vitovlje
|
Vitovlje
Pogled na Vitovlje s ruba Vlašićke visoravni (Ugarske strane), kod sela Donji Korićani |
Vitovlje je selo u općini Travnik. Smjestilo se ispod Gavrića Brda (1006 m), na nadmorskoj visini od oko 884 m, na dodiru planina Ranče, Dnolučke planine, na istoku Vlašića i prema jug Galice. Kroz ovo naseljeno mjesto protiče Dedića potok, lijeva pritoka Ugra, iznad kojeg je južni krak Korićanskih stijena. Od Vitovlja, niz Ugar do ulaska u kanjon ispod Skender Vakufa, između planine Ranča i Ugarskih stijena, proteže se Pougarje.
Na posljednjem popisu u bivšoj Jugoslaviji (1991) imalo je 708 stanovnika. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, Vitovlje je bilo razrušeno, a stanovništvo ubijano ili prognano. U poratnom periodu je obnovljeno, a i većina prognanika se vratila u zavičaj. Prema preliminarnim rezultatima popisa iz 2013. godine bilo ih je 588 (1971 - 871 st.; 1981 - 794 st.; 1991 - 708 stanovnika. |
Praktično
AKTIVNOSTI
Aktivnosti na snijegu
Ski centar Ranče nalazi se 5 km od Dobretića, oko 18 km od Jajca, podno Suhog vrha, na predjelu zvanom Poljane. To je mali sportsko-rekreacijski centar, čija je izgradnja počela oko 1982. godine, s oko 5 kilometra uređenih staza i s jednim skijaškim liftom u pogonu, kapaciteta do 1000 skijaša na sat. (2015. god.)
Ekspozicija skijaške staze je prema zapadu dok stupanj nagiba terena iznosi od 0° do 40° (neslužbeni podaci). Na području podneblja gdje se nalazi skijalište zastupljen je predplaninski klimat (Cfc) te stoga najhladniji mjesec ima prosječnu temperaturu oko -3°C, što omogućava pojavu snježnih padavina koje se zadržavaju relativno dugo. Prema predanjima lokalnih stanovnika, na ovom području snijeg se ne pojavljuje samo u dva mjeseca u godini, u srpnju i kolovozu.
Ekspozicija skijaške staze je prema zapadu dok stupanj nagiba terena iznosi od 0° do 40° (neslužbeni podaci). Na području podneblja gdje se nalazi skijalište zastupljen je predplaninski klimat (Cfc) te stoga najhladniji mjesec ima prosječnu temperaturu oko -3°C, što omogućava pojavu snježnih padavina koje se zadržavaju relativno dugo. Prema predanjima lokalnih stanovnika, na ovom području snijeg se ne pojavljuje samo u dva mjeseca u godini, u srpnju i kolovozu.
IZVORI I LITERATURA
|
BILANDŽIJA, Milka: Sela iz okolice Jajca i Dobretića, nekad i sad. Zagreb, 2017.
DUIĆ, Janko; Ranče planina i Pougarje. Naše planine, 1978., broj 3-4. (PDF) DŽAJA, M.: Pougarje i njegova okolica. Monografija. 1995. PRANJKOVIĆ, Ivo: Jezik fra Marka Dobretića. Radovi Zavoda za slavensku filologiju, Knj. 32 (1998), str. 161-167. Uništavanje rijeke Ugar (video). BN TV, 24.5.2015.
Uništavanje rijeke Ugar: Austrijski Kelag se ponaša kao kolonizator. Istinito, 25.4.2015. JUKIĆ, Milo: Putujte s nama Dobretići: Zdravo da si, Pougarje milo… Bljesak.info, 8.5.2020. |
Sveti Ivo - Podmilačje
Nakladnik: Svjetlo riječi Godina izdanja: 2013. Uvez: meki Broj stranica: 78 Dimenzije: 21 x 12,5 cm Opis: U izdanju Župnoga ureda Podmilačje i FMC Svjetlo riječi izašao je vodič Sveti Ivo – Podmilačje. Ovaj vodič o svetištu Sv. Ive Krstitelja u Podmilačju je ponovljeno izdanje vodiča iz 2007. godine, uz neznatne promjene u redoslijedu tekstova i s dopunama iz vodiča iz 1990. godine. Vodič donosi osnovne informacije o svetištu, staroj zavjetnoj crkvici, sv. Ivanu Krstitelju, o hodočasnicima, novoj crkvi Sv. Ive i cijelom kompleksu svetišta, ali i molitve, pjesme i litanije u čast ovog sveca. Vodič je podijeljen u pet cjelina: povijest svetišta i zavjetne crkve Sv. Ive, sv. Ivan Krstitelj – njegov život i djelovanje, svetište nakon zadnjeg rata – izgradnja nove crkve i kompleksa svetišta, molitve sv. Ivi, pjesme i litanije u čast ovom svecu i druge informacije o svetištu. |
