HRUŠICA
Područje: Krške visoravni (planote) Slovenije i Hrvatske
Grupa: Grupa Trnovnskog gozda
Država: Slovenija
Najviši vrh: Srednja gora (1275 m)
Koordinate najvišeg vrha: 45.8711, 14.0721
Grupa: Grupa Trnovnskog gozda
Država: Slovenija
Najviši vrh: Srednja gora (1275 m)
Koordinate najvišeg vrha: 45.8711, 14.0721
O planini ...
|
|
UvodHrušica (njemački: Birnbaumer Wald, talijanski: Selva di Piro) je visoravan (slov. planota) na sjevernom kraju Postojnskih vrata, između planina Trnovski gozd i Nanos, te Postojne, Planinskog polja i Logaške kotline. Hrušica je u doticaju s krajnjim jugoistočnim dijelom Julijskih Alpa. Hrušica se može promatrati kao kraj ili produžetak Trnovskog gozda: Zapadno od Hrušice je Nanos. Najviši vrh je Srednja gora (1275 m). Vapnenačka visoravan Hrušiice, prostire se na površini od oko 100 km2, na nadmorskoj visini između 600 i 1200 metara, a cesta koja ju prelazi doseže 883 m n.v. Budući da se Postojnska vrata nalaze na nižoj točci od 606 m u blizini Postojne, glavne prometnice, uključujući željezničku prugu i auto-cestu zaobilaze Hrušicu, te je ona rijetko naseljena i prilično izolirana.
Na Hrušici se nalazila antička rimska tvrđava i kururska postaja Ad Pirum. Dao ju je sagraditi oko 12. godine p.n.e. rimski car August, uz cestu koja je povezivala Akvileju (tal. Aquileia, slov. Oglej) s utvrdama na Dunavu. Oko 320.–330. tvrđava je ograđena ovalnim zidinama i bila je uključena u kasnoantički obrambeni sustav rimske države Claustra Alpium Iuliarum. Na nižoj nadmorskoj visini (oko 6 km u smjeru naselja Kalce) leži rimska utvrda Lanišče, s obnovljenim zidinama. IZVOR WIKIPEDIJA, i dr. ENGLISH SUMMARY: HrušicaHrušica (pronounced [ˈxɾuːʃitsa]; German: Birnbaumer Wald [literally, 'pear tree forest'], Italian: Selva di Piro) is a plateau at the northern end of the Postojna Gate. The plateau can be viewed as the end or extension of the Trnovo Forest Plateau (Slovene: Trnovski gozd), and to the west is Mount Nanos. The limestone plateau reaches an elevation of 1,080 m, while the road crosses it at 883 m. Because the Postojna Gate is crossed at a lower point of 606 m at nearby Postojna, modern traffic including the railroad and the freeway bypass Hrušica. Hrušica was the location of an ancient Roman Fortress called Ad Pirum, which was part of the Claustra Alpium Iuliarum defence system. SOURCE WIKIPEDIA 
Položaj Hrušice
Izvor: Wikipedija; Public Domain ImeIme planine je antičkog porijekla. Potječe od naziva rimske postaje i utvrde sagrađene na području visoravni, koja je nosila latinski naziv Ad Pirum (latinski Pirum = kruška), koji je na njemački preveden kao Zum Birnbaum (njem. birn = kruška), na talijanski Selva di Piro te na slobenskom Hrušica (od hruške, slovenske, kruške).
Međutim, ne može se dokazati da drevno latinsko ime potječe upravo od stabla kruške. Prema drugom mišljenju, potječe od drevne grčke riječi πύρ (pýr) za požar, jer su u tome kraju palili signalne vatre za prijenos poruka. Prema nazivu planine, u ranom novom vijeku, regija se zvala Pyrpamerwald. 
Ruševine rimske utvrde Ad Pirum u zaselku Hrušica u Podkraju (Općina Ajdovščina)
Autor: Doremo, Wikipedija |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Hrušice
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS PLANINE
Reljef i geologija
|
Geološki gledano, Hrušica s Trnovski gozdom stepenica je sustava južno-alpske tektonske poče potisnuta na jug. Prostor pripada alpskom kršu ili visokom kršu (holokrasu), s njegovim karakerističnim reljefnim oblicima. Tako ovo područje sadrži mnoge špiljske sustave koji su među najdužima na svijetu. Ovdje se također nalaze vrtače (slov. vrtače, kraške globeli, odn. kotanje) duboke i do 100 metara, u kojima se javlja pojava inverznih vegetacijskih zona.
KlimaKlimatski, Hrušica leži na granici između umjereno kontinentalne klime i submediteranske klime doline Vipave. Područje je jedno od najvlažnijih područja u Sloveniji (više od 2000 mm padalina godišnje).
Vode (Hidrologija)Hrušica, zajedno s Nanosom, područjem Črnog vrha, zaleđem rijeke Hubelj, zapadnim dijelovima Trnovskog gozda i platoom Banjšice formira jedinstvenu hidrogeološku cjelinu čije je krško vodeno tijelo (krški vodonosnik) uvjetovano građom od mezozojskih dahštajnskih vapnenaca (gornji trijas) i vapnenačkih breča (breča, tal. breccia, ili hrv. kršnik je jedna od skupina konglomerata). Oni tvore visoko porozne krške vodonosnike s visokom hidrauličkom vodljivošću. Radi se o dubokom kršu. Na tri strane je krški vodonosnik Trnovskog gozda i Nanos ograničen zonom fliša, a na sjeveroistoku se graniči s predjamskim tektonskim poremećajem (lomom).
Vodonosni sloj u flišnom području nalazi se pod Trnovskim gozdom na oko 0 m n.v. Područje vodnog istjeka (drenaže) gotovo cijelog područja izvor je rijeke Vipave. Područjem prolazi vododjelnica Jadranskog i Dunavskog sliva. |
Krajolik Hrušice
Autor: Szeder László; Wikipedija 
Krajolik Hrušice
Autor: Szeder László; Wikipedija |
PRIRODA
|
Vegetacija danas rijetko naseljene regije dio je područja prostiranja dinarske jele-bukove šume koja se eksploatira. Do modernog doba bila je važna proizvodnja drvenog ugljena.
|
Velecvjetna kukavičica (lat. Lathyrus latifolius; slov. širokolistni grahor na Hrušici
Autor: Boris Gaberšček, Wikipedija |
Okruglolisna kruščica (lat. Pyrola rotundifolia; slov. Okroglolistna zelenka) na Hrušici
Autor: Benjamin Zwittnig, Wikipedija |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
Zbog svog položaja na najužem djelu planinskog područja, između gornjeg Jadrana i jugoistočne i srednjeeuropske unutrašnjosti, prostor hrušičke visoravni i Hrušičkog sedla, uz obližnji prijevoj Postojnska vrata, od davnina su važni planinski prolazi u dinarsko-alpskom području. Prijevoj na platou Hrušice dosiže najveću nadmorsku visinu od 883 m i povezuje slovensku prijestolnicu Ljubljanu preko gradova Logatec, Podkraj, Col i Ajdovščina, s pograničnim gradom Nova Gorica i Gorizia u sjeveroistočnoj Italiji. U ranijim vremenima, glavni kolni promet odvijao se ovim prijevojem u razdobljima kada nije bilo snijega. Nakon proširenja ceste i izgradnje željezničke pruge Spielfeld-Straß-Trst u 19. stoljeću, koji oboje idu od Ljubljane do Trsta preko Postojne, dakle južnije od Hrušice, počeo je zamirati promet preko Hrušice.
Zbog svog zemljopisnog i strateškog položaja, područje je bilo granično tisućljećima. To se i danas može prepoznati u projenama karaktera krajolika, vegetacije, kao i oblika naselja i tipova kuća. 
Alberto Rieger - rekonstrukcija utvrde Ad Pirum (1863)
|
Cesta koja prolazi Hrušicom
Autor: Szeder László; Wikipedija
|
Povijesni pregled
Antičko razdoblje
Claustra Alpium IuliarumClaustra Alpium Iuliarum (latinski naziv za "Barijera Julijskih Alpa") bio je obrambeni sustav unutar Rimskog carstva između Italije i Panonije koji je štitila Italiju od mogućih invazija s Istoka. Time je osigurana obrana Postojnskih vrata, kopnena veza između istočnog i zapadnog dijela carstva, pa je time Claustra predstavljala unutarnju obranu carstva.
Sustav limesa je građen od Trsata (Tharsaticum) u Hrvatskoj preko mjesta Prezida, Sela, Roba, Rakitnog) i Hrušice, između Logateca (Longaticum) i Vrhnike (Nauportus) i puta koji je vodio od Gorenjske u dolini Baca. Dalje prema sjeveru, Rimljani su se služili prirodnim zaprekama Julijskih Alpa. Za razliku od linearnih limesa, Claustra se sastojala od niza međusobno povezanih utvrda sa središtem u mjestu Castra ad Fluvium Frigidum (na području današnjeg grada Ajdovščine, Vipavske doline); ostale važne utvrde bile su Ad Pirum na današnjoj Hrušičkoj visoravni i Tarsatica, danas dio grada Rijeke. Njia je upravljano iz grada Aquileie. POVIJESNI PREGLED Godine 6 zbio se veliki ilirski ustanak koji je prijetio jezgri rimske tvrđave. Nakon toga, kako bi zaštitili Italiju, postupno je podignut niz zidina i utvrda oko područja strateških Postojnskih vrata. Najveći dio gradnje izveden je nakon 284. godine pod Dioklecijanom i Konstantinom I. Iako je ovaj razvoj sustava obrane napravljen nakon velike invazije Sjeverne Italije od strane Alemana 271. godne , Whittaker ukazuje na to da su unutarnje fortifikacijske linije prvenstveno bile usmjerene na osiguravanje unutarnje stabilnosti carstva umjesto na zadržavanje barbara. Sustav fortifikacije uključivao je Forum Iulii (na području današnje Cividale del Friuli), Tarsaticu (na području današnje Rijeke) i slijedio dolinu rijeke Idrijce. Protezao se preko Postojnskih vrata do brda južno od Emone (na području današnje Ljubljane). Pozadinske utvrde duž rimske ceste Via Gemina počinju tvrđavom Castra ad Fluvio Frigido (čiji su ostaci danas još uvijek vidljivi u Ajdovščini), koja je bila središte sustava, i završavala na Nauportusu (područje današnje Vrhnike). Planinska utvrda Ad Pirum imala je 500 vojnika, ali je mogla primiti i do 100.000 vojnika. Zidove Ad Piruma otkrili su austrijski i talijanski arheolozi. Ironično, ove utvrde su uglavnom pokazivale svoju korisnost tijekom građanskih borbi, a ne invazija. Osim malih okršaja i napada Markomana, koji su pokušali ući na područje današnje Italije 169. godine, ove prvosagrađene utvrde pokazale su se neadekvatnima kada su Alemani napali Italiju 271. godine. No ovdje su se vodile dvije velike bitke koje su odredile nasljednike na prijestolju Rimskog Carstva. Godine 351. Konstanitin II zauzeo je Ad Pirum u vrijeme borbi protiv svog izazivača Magnentiusa. Bitka kod Frigidusa ("bitka na hladnoj rijeci" - Fluvius Frigidus), vjerojatno najvažnija bitka, dogodila se 394. na prostoru između Castre (kod Ajdovščine) i Ad Piruma. U toj borbi car istočnog dijela Rimskog Carstva Teodozije I, koji je favorizirao kršćanstvo, porazio je zapadnog suparnika Eugeniusa, i svojom pobjedom osigurao kršćanstvo kao glavnu religiju carstva. Između 5. i 12. stoljeća područje se napušta. Nakon dvanaestog stoljeća, stari rimski put ponovno oživljava, ali ne i utvrde koje su sada potpuno obrasle šumom. Do danas su arheolozi obnovili pojedine dijelove sustava u Sloveniji, Hrvatskoj i Italiji. IZVORI I LITERATURA CIGLENEČKI, Slavko: Claustra Alpium Iuliarum, tractus Italiae circa Alpes and the defence of Italy in the final part of the Late Roman period. Arheološki vestnik. 67: Ljubljana, 2016. str. 409-424. (PDF) KUSETIČ, Jure; KOS, Peter; BREZNIK, Andreja; STOKIN, Marko: Claustra Alpium Iuliarum: Between Research and Management. The Ivan Michler Institute for Spatial History. Ljubljana, 2014. (PDF) KUSETIČ, Jure: The Claustra alpium iuliarum - A Topographical and Archaeological overview. U Claustra Alpium Iuliarum - Between Research and Management. Ljubljana 2014. - pp. 27-111. (PDF) PAVLIN, Primož: Poznoantična utrdba Kastra (Ajdovščina) [The Late-Antique Fortification of Castra (Ajdovščina)]. DEDI - enciklopedija naravne in kulturne dediščine na Slovenskem POTOČNIK, AJ. Claustra Alpium Iuliarum. (Arhivirano u WebArchive 24.5.2010.) WHITTAKER, C.R.Whittaker: Frontiers of the Roman empire. A social and economic study. Baltimora & London, 1997. str. 197. 
Lokacije (prikazane krugovima) na kojima su istraživani dijelovi orbrambenog sustava
Izvor: Peter Kos: Ad Pirum (Hrušica) in Claustra Alpium Iuliarum, Ljubljana 2014.; Osnova: StepMap 
Shematska karta rimskog obrambenog sustava Claustra Alpium Iuliarum (4. st.)
Autor: Veleius, na osnovi OpenStreetMap; Wikipedija |
CLAUSTRA 8min HR HD
Autor: Žmergo Udruga Datum objavljivanja: 27.7.2015. Opis: U sklopu projekta Claustra Žmergo je u suradnji s Udrugom Ukus snimila promotivni film o Claustri Alpium Iuliarum, najvećem rimskom građevinskom i vojničko-obrambenom sustavu na području današnje Hrvatske i Slovenije. Film prikazuje uzroke koji su nagnali Rimljane na izgradnju Claustre, njenu stratešku poziciju, političke konotacije tog vremena, sadašnje stanje te digitalnu rekonstrukciju obrambenog sistema. Film je napravljen u sklopu projekta: Kameni branici Rimskog carstva - Claustra opći cilj projekta: Revitalizacija povijesnog rimskog obrambenog sustava Claustra Alpium Iuliarum na području Hrvatske i Slovenije. Claustra Alpium Iuliarum
Autor: Geodetski inštitut Slovenije Datum objavljivanja: 18.6.2010. Izvorni opis: Virtualni prikaz približnega poteka kraških zapor - limesa v času pozne antike. |
|
Dvorac Predjama
Srednjovjekovni grad, zvan i Predjamski dvorac, nalazi se na ulazu u špilju, na 123 m visokoj litici. Iz najvećeg špiljskog dvorca na svijetu u pljačkaške pohode je odlazio vitez Erazmo Predjamski. |
1. PO VISORAVNI HRUŠICE
Hrušica
Ad Pirum
|
Ad Pirum je bila rimska utvrda aktivna u vrijeme kasnog Rimskog Carstva. Nalazi se na visoravni Hrušica, u zaseoku Hrušica u Podkraju. Izgrađena je 320-ih godina.
Uz glavnu rimsku cestu Emona-Akvileja postojale su i dubinske utvrde, koje su počele na Vrhniki (Nauportus) i završavale na Ajdovščini (rimska Castra), koja je i sama bila utvrda. Njegova središnja utvrda Ad Pirum (današnja Hrušica), koja je izgrađena na 858 metara visokom prijevoju, imala je stalnu posadu od 500 ljudi, ali je mogla ugostiti do 100.000 vojnika, što ju je činilo vojnom postajom od izuzetnog značaja. Ruševine utvrde otkrio je jedan austrijski, a konzervirao talijanski arheolog prije Drugog svjetskog rata. Iskopavanja pokazuju da je tvrđava bila izduženog ovalnog oblika, duljine 250 metara, širine od 30 do 80 m, i sa zidinama visokim od 6 do 8 m i debljinom od oko 2,7 m. m. Tornjevi zidina bili su visoki 10 m. Ta je struktura predstavljala glavnu planinsku utvrdu rimskog obrambenog sustava Claustra Alpium Iuliarum, za osiguranje rimske Italije od istočnih invazija, uključujući i put između rimske Italije i Panonije. IZVORI I LITERATURA CIGLENEČKI, S.: Hrušica. DEDI, dIGITALNA Enciklopedija naravne in kulturne dediščine na Slovenskem, 2010. KOS, Peter: Ad Pirum (Hrušica) in Claustra Alpium Iuliarum [Ad Pirum (Hrušica) and Claustra Alpium Iuliarum]. Institute for the Protection of Cultural Heritage of Slovenia. Ljubljana, 2014. (PDF) KUSETIČ, Jure; KOS, Peter; BREZNIK, Andreja; STOKIN, Marko: Ad Pirum. U Claustra Alpium Iuliarum: Between Research and Management. Ljubljana, 2014. str. 84–97. (PDF) OSTALO: Ad Pirum (Hrušica) na DEDI.si OSTALO: Audio vodič po utvrdi Ad Pirum / Narodni muzej Slovenije 
Rekonstukcija izgleda utvrde Ad Pirum
Autor: Veleius; Wikipedija 
Ad Pirum, rekonstrukcija (prostorni prikaz)
Izvor: YouTube |
Ad Pirum
Autor prikaza: Ars-Cartae.com; Aleksander J. Potočnik Rekonstrukcija trdnjave Ad Pirum (Hrušica)
Postavio: tiashaT25; Datum objavljivanja: 11.9.2012. 
Ruševine crkve sv. Gertrude (sv. Jedrt, Jera) u zaselku Hrušica u Podkraju (Općina Ajdovščina)
Autor: Doremo, Wikipedija 
Valvasorov bakrorez (1689. godina) koji prikazuje poštansku postaju u Hrušici
Na doljnjoj lijevoj strani su ispred crkve sv. Jedrti vidljivi ostaci tornja koji se nalazio na ulazu u rmsku utvrdu Ad Pirum |
2. PO LOGAŠKOM POLJU
Logaško polje (Logaška kotlina)
Logaško polje je krško polje u kojemu se smjestilo i naselje Logatec. Polje leži na nadmorskoj visini od 470 do 490 m i pokriva oko 6 km2 uglavnom travnatih površina. Kroz njega protječe potok Logaščica, koji prikuplja vodene tokove iz okolice. Polje je u prošlosti često bilo plavljeno, zbog čega je meliorirano. Sjeverni dio Logaškog polja se naziva Pusto polje, i njime ide magistralna cesta u smjeru Logatec-Vrhnika, koja je sagrađena kroz drvored lipa, tzv. Napoleonov drvored. Jugoistočnom ivicom polja prolazi auto-cesta A1 Ljubljana-Koper.
Kalce
|
Kalce (njemački: Steinberg, talijanski: Villa Caccia di Longatico) je naselje u općini Logatec, koje se nalazi na rubu Logaškog polja, uz križanje cesta prema Ajdovšini, Idriji i Postojni. Na popisu stanovništva 2011. godine, Kalce je imalo 529 stanovnika.
Crkva sv. Janeza (Cerkev sv. Janeza Evangelista) Crkva se nalazi na groblju, u blizini grobljanske staze, zapadno od Tržaške ceste, u zaseoku Gorenja vas. Posvećena je svetom Ivanu Evanđelistu. U pisanim izvorima prvi puta se spominje 1526. godine. Prema usmenoj predaji, na mjestu gdje se danas nalazi crkva, nalazio se logor, koji je okolnom stanovništvu služio kao zaklon od Turaka. Na zidu na lijevoj strani u unutrašnjosti crkve nalaze se dobro očuvana freska Poklonstvo mudraca (Pohod svetih treh krajev). Slika je vrlo slična freskama iz crkve u Nadleski, u župi Stari trg pri Ložu, koja ima sačuvanu sliku iz 1511. Zbog sličnosti u freskama može se zaključiti da je freska u crkvi sv. Janeza potječe s početka 16. st. Crkva je dugačka 19,90 metara, a široka 7,80 metara. Na ulazni zid broda prislonjen je zvonik, na kojemu se iznad jednostavnih linija nalazi pseudo-romanički vijenac. Zvonik je pokriven limom, a krov crkve crijepom. U crkvu se ulazi kroz polukružni portal ispod zvonika. Od glavnog ulaza, prema glavnom brodu spušta se trima stepenicama. Brod je pravokutnog oblika, duljine 8,90 m, a širine 6,60 m. Prezbiterij je dugačak 5,20 m, a širok 4,30 m, završen s tri stranice osmerokuta. Unutrašnjost prezbiterija je iz druge četvrtine 18. stoljeća. Sakristija je lijevo. Slavoluk je širok 3,10 m. U uglovima se nalaze pilastri, a iznad njih vijenac. Glavni oltar je kamenit, kamena oltarna ploča (menza) pravokutna, a u niši je kip sv. Ivana Evanđelista. Pod nišom je zapisana godina 1768. Na vrhu atike nalaze se kip sv. Pavla, i desno sv. Nikole. Na oltaru pored oltarnog križa nalazi se kip sv. Urha i kip Marije s djetetom. Na južnom pročelju nalazi se freska koja prikazuje sv. Kristofora. IZVOR REGISTAR KULTURNE DEDIŠČINE SLOVENIJE Jama-grobnica Repiše Kalce je mjesto masovne grobnice iz Drugog svjetskog rata. Jama-grobnica Repiše (slov. Grobišče Brezno na Repišah) se nalazi jugoistočno od naselja, u jami s malim ulazom 1X1 m. U jami su pronađena dva kostura nepoznatih osoba koje su u nju bačene i preko njih nabacano stijenje. LOKACIJA NA GEOPEDIJI Rimski obrambeni sustav
Težište cjelokupnoga obrambenog sustava na ovome području bilo je, prema M. Frelihu usmjereno na prostor Logaške kotline. Zbog toga su prostor Logateca (antički Longaticum) osiguravale tri obrambene linije: prva je bila na potezu Verd – Zaplana, druga linija pri utvrdi Lanišče, dok se treća protezala na prostoru Hrušice, važnoj utvrdi zapadnog dijela obrambenog sustava. 1. OBRAMBENA LINJA; Nju čine dva sektora: odsjek Verd – Zaplana (a), znan kao Ajdovski zid, te prostor Martinj hrib (b). (a) Dio obrambenog zida, nazvan Ajdovski zid, koji se protezao između padina Srnjaka i Orlova brda, a od kraja 3. do 5. stoljeća predstavljao je treći obrambeni pojas ispred antičke utvrde Ad Pirum, na Hrušici. Ajdovski zid je najduži poznati odsjek zida u ovom rimskom obrambenom sustavu (2018. godine suvremenim metodama otkriveno je još dodatnih 200 metara zida). Osobitost ovog prvog odsjeka je neprekinuta dužina obrambene crte od 10 km koju je čuvalo gotovo 60 kula i tvrđava Turnovšče kod Vrhnike (Horvat, 1990., 77.-78.). Na terenu koji je to dopuštao, obrambeni je zid bio visine do 4 m, dok je na teže prohodnom terenu, dosezao jedan metar. Gornji je dio zida bio dograđen drvenom konstrukcijom. Gradnja palisada je, uz strateški značaj, imala i važan psihološki učinak kao i bojanje vanjskog lica bedema bijelom vapnenom bojom, što je zaključeno pregledom vanjskog lica Ajdovskog zida, a za usporedu, isti je slučaj i kod Hadrijanova zida na britanskom otoku (Frelih, 2003., 23.). Od 10 kilometra dužine, sačuvani su tragovi 6700 metara zida, koji je na više mjesta prekinut. (b) Na prostoru drugog sektora, na Brstu (Gradište kod Martinj Hriba), nalazila se i utvrda, povezana zidovima – zatvaračima, kontrolirajući važan cestovni prijevoj (Ciglenečki, 1987., 79.). Pokretni arheološki materijal pronađen na prostoru ove utvrde pruža izuzetno važnu stratigrafsku odrednicu kao i tipološku podlogu razdoblja prijelaza na kasnu antiku, posebno kada se govori o sustavu Claustra Alpium Iuliarum (Leben, Šubić, 1990., 313.-337.). 2. OBRAMBENA LINIJA; Utvrda Lanišče posljednja je cjelina unutar obrambenog sustava Claustra Alpium Iuliarum, na prostoru Logaškog polja. Objekt utvrde pripada tipu burgus: kvadratne je osnove sa stranicama dugima 20 m. Za razliku od mnogih drugih objekata unutar Claustra Alpium Iuliaruma, prostor utvrde na Lanišču je sustavno arheološki istraživan i rekonstruiran (Petru, 1972., 353.-355.; SLABE, 1981., 271.-272.). Nalazi ukazuju da je utvrda bila u uporabi tijekom 4. st., dok je njezina okolica bila naseljena već od 1. st. po. Kr. Vjerojatno je uništena tijekom rata između Magnusa Maximusa i Teodozija 388. godine. Ostatke ove utvrde, točnije njezine zidine, obnovili su slovenski arheolozi 1970-tih godina. IZVORI I LITERATURA CIGLENEČKI, S.: Potek alternativne ceste Siscija – Akvileja na prostoru zahodne Dolenjske in Notranjske v času 4. do 6. stoletja: Preliminarno poročilo o raziskovanjih Korinjskega hriba in rekognosciranjih zahodne Dolenjske. AVes 36, Ljubljana, 1985. str. 255.-276. CIGLENEČKI, S.: Hohebefestigungen aus der Zeit vom 3. bis 6. Jh. Im Ostalpenraum. Dela SAZU 31, Ljubljana, 1987. FRELIH, Marko: Kalce. Varspomen 27, Ljubljana, 1985. str. 227.-228. FRELIH, Marko: Logatec – Longaticum in rimsku obrambni sistem Claustra Alpium Iuliarum, s prispevkom o bitki pri reki Frigidus (Soča) leta 394. Logatec, 2003. FRELIH, Marko: Komunikacijski sistem v prazgodovini in antiki na primeru Logaške kotline. Zbornik poročil raziskovalnih skupin. Mladinski raziskovalni tabor Logatec, Logatec, 1988. str. 10.-51. FRELIH, Marko: Odkritje rimske cestne postaje “Mansio Longatico” v donjem Logatcu. Zbornik poročil raziskovalnih skupin – Mladinski raziskovalni tabor Logatec, Logatec, 1989. str. 13.-32. FRELIH, Marko: O stari rimski cesti na Lanišču pri Logatcu. Živlenje in tehnika 7-8, Logatec, 133.-136 HORVAT, J.: Nauportus (Vrhnika). Dela SAZU 33. Ljubljana, 1990. LEBEN, F., ŠUBIC, Z.: Poznoantični kastel vrh Brsta pri Martinj Hribu na Logaški planoti. AVes 41, Ljubljana, 1990. str. 313.-337. LIPOVAC VRKLJAN, Goranka: Marko Frelih: Logatec – Longaticum in rimsku obrambni sistem Claustra Alpium Iuliarum, s prispevkom o bitki pri reki Frigidus (Soča) leta 394. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 21/2004., str. 239.-245. (PDF) PETRU, P.: Novejše raziskave Claustra Alpium Iuliarumin kasnoantičnih utrdb v Sloveniji. AVes XXIII, Ljubljana, 1972. str. 343.-366. PETRU, P.: Poznoantična poselitev Slovenije. AVes XXIX, Ljubljana, 1978. str. 359.-367. PETRU, P.: Claustra Alpium Iuliarum und die spätromische Verteidigung in Slowenien. AVes XXIX. Ljubljana, 1978. str. 505.-509. PETRU, S.: Nekaj antičnih zemljepisnih pojmov o naših krajih. AVes XIX, Ljubljana, 1968 str. 375.-389. SLABE, M.: Kalce, Lanišče. Varspomen 23, Ljubljana, 1981. str. 271.-272. |
Kalce
Autor: Doremo; Wikipedija 
Kalce, crkva sv. Janeza
Autor: Doremo; Wikipedija 
Lanišče, rekonstruirani ostaci rimske utvrde
Autorica: irena1 Mlakar; Wikipedija |
Andrejev grič
Polje Andrejev grič (Kalce)
Autor: Szeder László; Wikipedija |
Spomenik umrlim ruskim ratnim zarobljenicima u Prvom svjetskom ratu na lokaciji Andrejev grič (Kalce)
Autor: Szeder László; Wikipedija |
Hotenjsko podolje
Hotenjsko podolje obuhvaća sjeverozapadni dio Notranjskog podolja između Rovta i Hrušice. Veće naselje na tom području je Hotedrščica. Glavna cesta kroz Hotenjsko Podolje ide između naselja Logatec-Kalce-Idrija i Godovič-Črni Vrh-Ajdovščina. U podolju se nalazi nekoliko krških izvora i ponora, a najveći potok je Hotenjka.
3. OD PLANINSKOG POLJA DO POSTOJNE
Planinsko polje
Postojnska vrata
|
Postojnska vrata (slovenski: Postojnska vrata), nazvana po obližnjem gradiću Postojni, veliki je i značajan planinski prijevoj u Dinarskom gorju. Leži u jugozapadnoj Sloveniji, između planine Hrušice na sjeveru i planine Javorniki na jugu. To je prostor širine 30-ak kilometara, na kojemu se dinarski lanac prelazi na nadmorskoj visini od 610 metara. Prijevoj je nastao tektonskim slijeganjem i fluvijalnom erozijo rijeke Pivke, koja je u pliocenu tekla površinski ovim dijelom. Teren je značajno okršen. Ovaj relativno široki prolaz omogućuje najlakši prolaz od sjeveroistočne Italije i sjeverozapadnog Jadrana do Panonske nizine i imao je vrlo važnu stratešku ulogu u prošlosti. Danas njime prolazi željeznička pruga i slovenska autocesta A1. Ranije se koristio i nešto viši prijevoj preko obližnje visoravni Hrušice.
Njima je još od davnina prolazila dionica Jantarskog puta koja je povezivala baltičke zemlje s Jadranom. Jedna od teorija spominje i mogućnost da su legendarni Argonauti putovali Dunavom, Savom i Ljubljanicom uzvodno, i potom preko Postojnskih vrata izašli na Jadransko more. Grčki geograf Strabon spominje ovo područje kao gorje Okra. Ono uključuje planinu Nanos i okolna područja. Prema njegovim informacijama, ovdje se naselilo ilirsko pleme Japoda. U rimsko doba tu je bila granica između Italije i pokrajine Panonije. Strabo izjvešćuje da je teret iz Akvileje prevažan kolima preko planina Okra do Nauportusa (Vrhnika). Odatle su ga brodovima prevozili rijekom Ljubljanicom i Savom na istok. U podnožju Nanosa uz prijevoj kod naselja Razdrto bila je sagrađena rimska postaja. Bio je to središnji prijevoj ilirsko-italskih veza, između jugoistočnih Alpa i Kvarnerskog zaljeva, povezujući sjevernu Italiju na zapadu i Panonsku nizinu na istoku. Rimljani su bili svjesni da je njihova matična jezgra na Apeninskom poluotoku ugrožena upravo lakim pristupom preko Postojnskih vrata, zbog čega su organizirali mrežu strateških cesta, utvrda i zidina, nazvanu Claustra Alpium Iuliarum, radi zaustavljanja mogućih osvajača. Središte Claustre bila je planinska utvrda Ad Pirum na Hrušici, koja je kontrolirala Via Geminu između Emone (Ljubljana) i Akvileje u sjevernoj Italiji., a ažna je bila i utvrda Castra ad Fluvium Frigidum u Vipavskoj dolini. Usprkos rimskom obrambenom sustavu, kroz vrata su provalila barbarska plemena Alemana, Gota, Langobarda i Huna. Otprilike oko 600. godine područje su naselili Slaveni i prešli na drugu stranu , na područje istarskog poluotoka. U srednjem vijeku u blizini prijevoja je sagrađeno nekoliko dvoraca, uključujući Predjamski dvorac, dvorac Prem i dvorac Sovič. U suvremeno doba prijevojem je provedena Austrijska južna željeznica (Südbahn), izgrađena između 1839. i 1857. godine, kako bi Beč preko Ljubljane povezala s Trstom. |
Stara panoramsko-zračna razglednica iz 1913. godine na kojoj se (desno) vidi područje Postojnskih vrata (Adelsberg = Postojna)
Izvor: http://akon.onb.ac.at |
4. POSTOJNSKA KOTLINA U PIVŠKOM PODOLJU
Postojna
Karta Postojne i okolice
|
Postojna
Plan grada |
Predjama
|
Predjamski dvorac; 9 km od Postojnske jame, uz seoce Predjama, visoko u stijeni nadvio se nad okolicu Predjamski dvorac. Dvorac se prvi put spominje 1202. godine. Tajnovit i neosvojiv dvorac izgrađen je u okomitoj stijeni visokoj 123 metra Njegovoj atraktivnosti doprinosi i rječica Lokva koja duboko ispod dvorca ponire u podzemlje.
Najslavniji stanovnik dvorca svakako je bio vitez Erazmo Predjamski koji se u 15. stoljeću odupro carskoj samovolji. O njemu danas kruže mnogobrojne legende. Neki ga veličaju kao strasnog, lijepog, plemenitog viteza, a drugi prikazuju kao razbojnika i pljačkaša koji je smrt na kraju dočekao u zahodu. Dvorcu se može pristupiti samo s jedne strane, no legenda kaže da se razbojnik Erazmo opskrbljivao hranom i pićem kroz tajni rov koji iz staroga dvorca vodi na površinu. Carska je vojska godinu dana uzalud osvajala njegov dvorac. Erazmo je podlegao napadima tek zahvaljujući lukavstvu neprijatelja i podmitljivog sluge. Danas povijest dvorca i njegovih nekadašnjih vlasnika možete upoznati u ulaznoj kuli. Među opremom u ostalim dijelovima dvorca pronaći ćete originalne predmete, ali i kopije i makete. Najbogatije izloške sadrži viteška soba, a u blagovaonici ćete upoznati dvorski život kasne gotike. U renesansnoj dvorani na trećem katu izloženi su lovački trofeji posljednjeg vlasnika dvorca, kneza Windischgrätza. Od svibnja/maja do rujna/septembra možete posjetiti i slikovitu Jamu ispod Predjamskog dvorca. Zahvaljujući položaju i povoljnoj temperaturi, u njoj žive zanimljivi stanovnici – kolonija šišmiša. Ulaz u jamu tijekom njihova zimskog sna nije moguć. |
Grad Predjama
Nalazi se u naselju Predjama, 9 km udaljenom od Postojne. Podignut je u XII stoljeću na strmoj litici ispred špilje (jame) po čemu je dobio ime. |
Praktično
IZVORI I LITERATURA
STEPIŠNIK, Uroš; FERK, Mateja; GOSTINČAR, Petra; ČERNUTA, Luka: Visoke poplave v holocenu na Planinskem polju, klasični Dinarski kras, Slovenija. Acta Carsologica 41/1 – 2012 (PDF)
- Sažetak; Planinsko polje je kraško polje, ki leži v severozahodnem delu Notranjskega podolja v Sloveniji. Vsakoletne poplavne vode poplavijo celotno uravnano dno polja na nadmorski višini 445 m in dosežejo globino približno 8 metrov. Ilovnati sedimenti na površju in v jamah na pritočni strani Planinskega polja, najdeni do okoli 495 m n. v., posredno kažejo, da so bile poplave v preteklosti veliko bolj obsežne kot današnje. Radiokarbonsko datiranje plasti sige iz stranskega rova Tiha Jama v Planinski jami je pokazalo, da so bile zadnje ekstremne poplave v času okoli 5.706 ± 49 BP. Časovni okvir poplav približno ustreza obdobju altitermala (8.000–5.000 BP). Vlažno podnebje srednjega holocena bi lahko bil tudi glavni razlog za visoke poplave na Planinskem polju
Srednja gora (Hrušica). Hribi.net
Streliški vrh (Hrušica). Hribi.net
Poštna postaja Hrušica. Gradovi - Jesenice.net; prema: knjiga o gradovih - Ivan Stopar
Streliški vrh (Hrušica). Hribi.net
Poštna postaja Hrušica. Gradovi - Jesenice.net; prema: knjiga o gradovih - Ivan Stopar
