|
|
|
|
UvodPoljanska gora je niži greben koji se nastavlja dinarskim smjerom jugoistočno na viši Kočevski Rog, sve do rijeke Kupe (slov. Kolpe). Najviši vrh Poljanske gore je Debeli vrh (864 m). Prema zapadu prirodna granica je Poljanska dolina, na sjeverozapadu krška depresija kod Nemške Loke odvaja Poljansku goru od Male Kočevske gore i Kočevskog Roga (grebeni južno od Mirne gore), dok je istočno od Poljanske gore bazen Bele krajine s nekoliko niskih polja (pr. Obrško polje). Južnu granicu Poljanske gore čini rijeka Kupa.
ENGLISH SUMMARY: Poljanska goraPoljanska gora is a lower mountain ridge that spreads in the Dinaric direction (NW-SE), southeast to the higher Kočevski Rog, all the way to the Kolpa (in Slovenian) or Kupa River (in Croatian). The highest peak of Poljanska gora is Debeli vrh (864 m). Natural border to the west is Poljanska valley. In the northwestern direction the Karst depression near German Loka separates Poljanska Gora from Mala Kočevska Gora and Kočevski Rog (its ridges south of Mirna Gora), while to the east of Poljanska Gora is the Bela Krajina basin with several low fields (f.e. Obrško field). The Kolpa/Kupa River is the southern boundary of Poljanska Gora. 
Dolina rijeke Kupe odn. Kolpe
Fotografija snimljena sa Sodevske stijene (slov., Sodevska stena), koja je ime dobila prema selu Sodevci (vide se desno). Na suprotnoj strani rijeke je Hrvatska - vide se sela Zapeć (gore lijevo) i Blaževci (gore desno). Autor fotografije: Uroš Novina, Flickr |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Poljanske gore
Oglašavajte ovdje:
|
Reljef grupe Kočevskog Roga,
s legendom
LEGENDA: (1) brda Suhe krajine (2) Raduljsko hribovje (3) Mala gora (4) Kočevski Rog (5) Koprivniško podolje (6) Kočevska Mala gora(7) Poljanska gora (8) Spodnjeloška gora |
Reljef grupe Kočevskog Roga
|
Poljanska dolina, pogled od juga; prostorni prikaz
Izvor: GoogleMaps, 2019. 
Poljanska dolina, pogled od jugoistoka; prostorni prikaz
Izvor: GoogleMaps, 2019. |
Poljanska dolina je 8 km duga i 4 km široka dolina u blizini rijeke Kupe, između Bele krajine i nadomak prostranog Kočevskog roga. Administrativno je podijeljena između dvije općine, istočni i južni dio pripadaju općini Črnomelj, a sjeveroistočni općini Kočevje. Ovo područje obilježava udaljenost i nerazvijenost. Kulturno je povezan s obližnjim područjem Bele krajine jer ima zajedničku prošlost, slične običaje, i govor. U dolini se nalaze i brojni steljnici (poljoprivredne površine obrasle rijetkim šumarcima breze, običnog bora (slov. rdeči bor; lat. Pinus sylvestris), i niskom orlovom paprati - bujadi; površine koje se redovito najmanje jednom godišnje pokose, ili iskoriste za ispašu).
Dolina predstavlja nastavak sustava (slov. podolja) suhih dolina Roga, možda čak i samog Kočevskog polja. Nastala je kao rezultat razvoja šireg kočevskog reljefa i utjecaja lokalnih geoloških i hidrografskih uvjeta. Klima je ovdje blaža nego u susjednoj, nižoj dolini Kupe. Vinogradi su nekada dominirali obroncima nad tom rijekom. Očit je i utjecaj subpanonske klime je očit, što se posebno očituje u toplim jesenima. Blizina Jadranskog mora osjeća se u kišnom režimu s obilnim jesenskim kišama. Godišnji prosjek padalina iznosi oko 1400 mm. Polane Stanovnici Poljanske doline svoj kraj zovu Polane i smatraju se dijelom Bele krajine, iako administrativno njezina naselja pripadaju općini Kočevje. Kako u slovenskom jeziku ne postoji slovo/glas "lj", kao u hrvatskom, ili srpskom jeziku, već samo kombinacija slova/glasa "l" te "j", tako se i pridjev izveden od polane poljanska, izgovara pol-janska (a ne po-lj-anska). Istom izvedenicom je nazvana obližnja planina Poljanska gora koja se nalazi na istočnom rubu Poljanske doline. |
|
Jelenja vas, njem. Hirschdorf je selo u Poljanskoj dolini. Okolica Jelenje vasi, jugoistočno od naselja, zaštićeni je krajolik upisan 2005. godine u Registar kulturne baštine R. Slovenije. Obilježje krajobraza je kombinacija travnjaka, obradivih površina i voćnjaka.
Jelenja vas, detalj
Izvor fotografije: Google Street Maps, 2019. |
Hiša - Jelenja vas b.št. (kuća Jelenja vas bb)
Kuća se nalazi u središtu sela, uz cestu, jugozapadno od kapelice. Visoka kuća sa stajom u prizemlju (slov. vrhhlevna hiša) napuštena kuća izgrađena od kamenja, samo je stambeni dio (kuća) izgrađena od tesanih trupaca. Duža, ulazna fasada ima četiri osi (ulaz je u trećoj osi). Pristup je jednostrukim drvenim stepeništem. Sagrađena je sredinom 19. st. Upisana je u Registar kulturne baštine Slovenije 2002. godine. Izvor fotografije: Google Street View, 2019. |
|
Predgrad (Predgrad pri Kočevju, Pergrad, Pergradi) je naselje u općini Kočevje i najveće naselje u Poljanskoj dolini. Župa je osnovana u Predgradu već 1221. godine. Najveća građevina u Poljanskoj dolini bio je stari Poljanski grad. Naselje se prvi puta spominje 1325. godine kao Pöllan. U vrijeme turskih upada na ovo područje stari grad je bio važna obrambena točka. Godine 1809. Francuzi su iz osvete spalili Poljanski grad jer su Poljanci (stanovnici Poljanske doline, op.) napali Napoleonove trupe dok su prikupljali porez. Grofovi Auerspergi su kod razvalina starog grada izgradili gradić i novi dvorac kojega su partizani zapalili 1943. godine, a obnovljen je nakon rata.
Naselje je zbog urbanističke povijesti upisano 1998. godine u Registar kulturne baštine R. Slovenije. To je grupirano naseje uz cestu. Izrazita dominanta je crkva sv. Fabijana i Boštijana na južnom rubu sela. Stambeni fond je skroman i slabo očuvan, ima dosta adaptacija i neskladnih novogradnji. 
Pogled na naselje Predgrad, dio Poljanske doline i Poljansku goru, na horizontu
Pogled s Orlove stijene Hrvatskoj |
Pregrad u Poljanskoj dolini
Poljanska gora na horizontu Kulturna baština Predgrada
|
|
Srednjovjekovni grad Poljane (njemački Pöllant, odn. Pölland) je nekada stajao na padini ispod današnje crkve sv. Boštjana i Fabijana, na rubu naselja Predgrad u Poljanskoj dolini. Sagrađen je u 13. stoljeću. U 14. stoljeću je bio najmoćnija građevina u Poljanskoj dolini u blizini Kupe. Njegovi su tragovi i dalje vidljivi na grebenu ispod sadašnje crkve. 1808. godine dvorac je, poput Janez Vajkarda Valvasora, opisao i Georg Hoff, a da nije provjerio stoji li još uvijek.
Ostaci grada zaštićeni su kao kulturna baština Slovenije, po službenim imenom: Predgrad - Ruševine gradu Poljane. Ostaci grada još se mogu vidjeti na grebenu ispod današnje crkve sv. Fabjana i Boštjana. POVIJEST GRADA Na temelju atribucije da su Poljane od davnina posjedovale vlastiti sud, vjerojatno je grad Poljane (castrum Polani) ovdje postojao i prije 1325. godine, kada se prvi put spominje. Grad Poljane vjerojatno su izgradili akvilejski patrijarsi nakon 1250. godine. U prvoj polovici 13. stoljeća vlasnici feuda Poljane bili su slobodni vlastelini Turjaški. Nakon smrti posljednjeg iz toga roda Konrada Turjaškog, 1248. akvilejski patrijarh Bertold dao je ove posjede u feud grofa Hermana Ortenburga, kao i pokroviteljstvo nad župnom crkvom u Poljanama. U zapisima se dvorac prvi put spominje 1325. godine kao "castrum Poelan" zajedno s tadašnjim vlasnikom kaštela Markvartom Poljanskim (Marchwart vom Polan). Davanje grada i poljanskog posjeda feudu grofova Ortenburga potvrdio je 1336. akvilejski patrIjarh Bertrand - on je svome vazalu grofu Otonu Ortenburškom, njegovim nećacima i nasljednicima, pored kaštela Ortneka i Kostela, dao i Poljane. Celjski grofovi su 1418. godine, pored ostalih imanja Otenburga, naslijedili i ovaj dvorac kojime su nakon toga upravljali njihovi skrbnici ili kaštelani. Nakon izumiranja roda Celjskih, grad i njegovo imanje dolaze u posjed regionalnih kneževa. Prema narodnoj predaji, dvorac Poljane navodno su razorili Turci, što je moglo biti između 1460. i 1530. godine, ali je on ubrzo bio obnovljen. Za vrijeme turskih invazija, podno dvorca je sagrađen veliki logor, u kojem je, prema Valvasorovom svjedočenju, stajalo 40 kuća i u vrijeme mira bile su nenastanjene. U 16. stoljeću u logoru se razvilo novo trgovište (slov. trg). Dio naselja podno crkve i danas nosi naziv Tržič. Početkom 16. stoljeća u gradu je postavljen kameni stup srama, na kojemu su bili izloženi oni koji su počinili manje prekršaje. Tako je godine 1805. godine, gradski časnik (žbir, policajac) na njega postavio krivoosuđenu 20-godišnju Mariju Majetič. Bila je optužena za krađu janjetine. Za kaznu su joj oko vrata bila obješena crijeva zaklanog janjeta. Kovačić ju je okrivio jer je odbila njegovu bračnu prosidbu. Istina se doznala kasnije i dokazana je njezina nevinost. Za teže prekršaje, bila su postavljena vješala u steljniku kod naselja Deskova vas. Tamo je u 19. stoljeću obješen vođa razbojnika Roša. Sredinom 16. stoljeća grad u najam dobivaju Schnitzenbaumi, a 1618. barun Janez Jakob Khiessl kupio je poljansko posjedstvo i pripojio ga Kočevsko-ribniškom posjedstvu. Godine 1641. imanje su kupili Auerspergi (također znani pod imenom Turjačani, odn. Turjaški), koji su ostali vlasnici posjeda do kraja Drugog svjetskog rata. Grad je zapalio francuski general Souchy 16.10.1809. zbog otpora lokalnog stanovništva pri ubiranju poreza. Od ruševina dvorca, grofovi Turjaški sagradili su novi dvor također zvan Poljana (odn. Turjaški, ili Auerspergerov grad). 
Grad Poljane u topografiji Janeza Vajkarda Valvasora iz 1679. godine
Izvor: Janez Vajkard / Johann Weichart Valvasor, Johann Baptist Mayr: [Topographia Ducatus Carnioliae modernae das ist Controsee aller Stätt Märckht, Clöster, undt Schlösser, wie sie anietzo stehen in dem Hertzogthumb Crain |
IZVORI I LITERATURA
WIKIPEDIJA: Grad Poljane Opis enote nepremične kulturne dediščine, evidenčna številka 11990. Pregledovalnik Registra nepremične kulturne dediščine. Ministrstvo RS za kulturo. Nadja Kovačič, Ivan Kordiš, Tomaž Lauko: Folklorna skupina Predgrad: 1908-2008. Pokrajinski muzej Kočevje, 2008. 
Sramotilni steber (stup srama)
Kameni stup srama, kvadratnog presjeka i s klesanom kuglom na vrhu. Koristio se za kažnjavanje lakših prekršaja. Potječe s početka 16. stoljeća. Stoji na krajnjem jugoistočnom rubu sela, pred zadružnim domom, gdje je nekada stajao Auerspergov grad. Upisan je u Registar kulturne baštine Slovenije 2009. godine. Izvor fotografije: Googel Street View, 2019. 
Kapelica Matere božje (kapelica Majke Božje)
Poznata još i kao Bižalova kapelica, zatvorenog je tipa s dvostrešnim krovom. Polukružni ulaz je zatvoren drvenim dvokrilnim vratima. U unutrašnjosti se nalazi drveni kip Majke Božje. Sagrađena je u prvoj četvrtini 20. stoljeća. Upisana je u Registar kulturne baštine Slovenije 2009. godine. Nalazi se na križanju u središtu sela. Izvor fotografije: Google Street View, 2019. |
|
Auerspergov grad
Nema preciznih podataka o tome kada je dvorac Auersperg podignut na ravnici ispred predgradske crkve, ali je tamo sigurno stajao prije sredine 18. stoljeća. Dana 16.10.1809., francuski general Souchy dao zapaliti grad zbog otpora lokalnog stanovništva ubiranju poreza. Drugi puta su ga zapalili partizani u noći s 19. na 20.5.1943., spriječivši Talijane i pripadnike seoske straže da se tu nastane. Nakon završetka Drugog svjetskog rata spaljeni dvorac Auersperga je obnovljen. U objektu se nalazio zadružni dom, a do 1976. godine u zgradi su bile prostorije Osnovne škole Predgrad. Danas je zgrada u većinskom vlasništvu općine Kočevje, a u njoj se nalaze stambeni prostori, zdravstvena stanica, Mjesni ured Predgrad, sjedište Mjesne zajednice Poljanska dolina, prostor za trgovački objekt i višenamjenska dvorana. |
Današnji izgled Auerspergovog dvorca
Izvor: Google Street View, 2019. |
|
Cerkev sv. Sebastjana (Cerkev sv. Fabijana in Boštjana)
Izvornu crkvu, koja je bila posvećena sv. Ivanu Evanđelistu (Janez Evangelista), spalili i uništili Turci. Nova veća barokna crkva sagrađena je uz pomoć grofa u 18. stoljeću. Na kamenom portalu nalazi se natpis na latinskom jeziku, na kojem je zapisana i godina 1737. Crkva je jednobrodna i prilično velika, s obzirom kako se radi o podružnoj crkvi. U njoj se izdvaja vrlo veliki i lijepi pozlaćeni oltar. U njegovoj sredini nalazi se sv. Sebastijan, s lijeve strane sv. Fabijan (sv. Fabjan) i s desne sv. Ivan Krstitelj (sv. Janez Krstnik); gore su još sv. Jošt i sv. Nikola (sv. Miklavž). Evanđelisti su prikazani na vrlo staroj propovjedaonici - jedino što nas podsjeća na staru crkvu sv. Janeza. Ovo je i jedini prikaz sv. Ivana Evnđelista u crkvi. Ispod stuba propovjedaonice na daskama su naslikane dvije slike evanđelista u bizantinskom stilu, koje su osim ruševina sv. Ilije na Graščici, jedini svjedok i ostatak pravoslavlja u Pojansko dolini. Upravo ovdje u Predgradu postojala je znatna skupina uskoka, sve do razdoblja kada Marija Terezija ovdje zatrla pravoslavlje. Od njega je ostalo nešto prezimena, narodna nošnja, kao i neka kola i pjesme. Od bočnih oltara ostali su samo kameni pijedestal s monolitnim kamenim pločama i postoljima. S lijeve strane je sada Marijin improvizirani oltarni, uvijek urešen svijećama. Već dugi niz godina Marija iz crkve iz Zagozdaca nalazi se na ovom mjestu, dok je s desne strane ovdje pronašao utočište oltar iz crkve sv. Jurja iz Dola. U zvoniku su dva prilično teška zvona. Nakon Drugog svjetskog rata obnova nije bila dozvoljena i krov od šindre se gotovo raspao. Kasnije je obnovljen. Pozlaćen je i oltar. 2003. godine osvijetljen je zvonik, prednji zid i crkva. U 2004. godini dovršeno je pročelje i uređen okoliš. Inače, Predgrad je najveće selo u župi Stari Trg ob Kolpi. Glavno godišnje slavlje je 27.12.na blagdan sv. Ivana Evanđelista. Nakon svečane mise odvija se kulturni program - kolanje. Crkva stoji na južnom rubu naselja. Upisana je u Registar kulturne baštine Slovenije 2003. godine. IZVOR Župnija Stari trg ob Kolpi: Sv. Sebastijan - Predgrad |
Crkva sv. Sebastijana
Izvor: Google Street View, 2019. 
Hiša Majerle (kuća Majerle)
Autor: švabo, Wikipedija 
Spominska plošča padlim borcem in žrtvam NOB (spomen-ploča palim borcima i žrtvama NOB-a; memorijalna baština)
Autor: švabo, Wikipedija 
Hiša Šterk - Predgrad 46 (Kuća Šterk)
Prizemna kuća, s podrumom i simetričnim dvokatnim krovom. Fasada je historicistički oblikovana, u njoj je nekada bila trgovina. Sagrađena je početkom 20. stoljeća. Nalazi se u sjeverozapadnom dijelu naselja. Upisana je u Registar kulturne baštine Slovenije 2005. godine. Izvor fotografije: Google Street View, 2019. |
Kovača vas (lijevo) i Deskova vas (desno); pogled s Orlove stijene
|
|
Bela krajina
Pogled s ceste Semič-Vrčice na Sadinju vas (crkva) kod Semiča, i prema krškom platou Bele krajine (lijevo), obroncima Kočevskog Roga kod Mirne gore (desno) te Poljanskoj gori (desno na horizontu). Brda na horizontu lijevo nalaze se preko Kupe (slov., Kolpe) u Hrvatskoj. |
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. ODGOVARAM NA SVAKI UPIT! Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: papaczg@hotmail.com INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019
|
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator. 
PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!
|
