|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > GRUPA KOČEVSKOG ROGA > Poljanska gora
Država: Slovenija
Najviši vrh: Debeli vrh, 864 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.5312, 15.0980
Država: Slovenija
Najviši vrh: Debeli vrh, 864 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.5312, 15.0980
POLJANSKA GORA
|
|
UvodPoljanska gora je niži greben koji se nastavlja dinarskim smjerom jugoistočno na viši Kočevski Rog, sve do rijeke Kupe (slov. Kolpe). Najviši vrh Poljanske gore je Debeli vrh (864 m). Prema zapadu prirodna granica je Poljanska dolina, na sjeverozapadu krška depresija kod Nemške Loke odvaja Poljansku goru od Male Kočevske gore i Kočevskog Roga (grebeni južno od Mirne gore), dok je istočno od Poljanske gore bazen Bele krajine s nekoliko niskih polja (pr. Obrško polje). Južnu granicu Poljanske gore čini rijeka Kupa.
ENGLISH SUMMARY: Poljanska gora
Poljanska gora is a lower mountain ridge that spreads in the Dinaric direction (NW-SE), southeast to the higher Kočevski Rog, all the way to the Kolpa (in Slovenian) or Kupa River (in Croatian). The highest peak of Poljanska gora is Debeli vrh (864 m). Natural border to the west is Poljanska valley. In the northwestern direction the Karst depression near German Loka separates Poljanska Gora from Mala Kočevska Gora and Kočevski Rog (its ridges south of Mirna Gora), while to the east of Poljanska Gora is the Bela Krajina basin with several low fields (f.e. Obrško field). The Kolpa/Kupa River is the southern boundary of Poljanska Gora. 
Dolina rijeke Kupe odn. Kolpe
Fotografija snimljena sa Sodevske stijene (slov., Sodevska stena), koja je ime dobila prema selu Sodevci (vide se desno). Na suprotnoj strani rijeke je Hrvatska - vide se sela Zapeć (gore lijevo) i Blaževci (gore desno). Autor fotografije: Uroš Novina, Flickr |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS PODRUČJA
Poljanska gora, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2022.
Izvor: Google Earth, 2022.
Reljef grupe Kočevskog Roga,
s legendom
LEGENDA: (1) brda Suhe krajine (2) Raduljsko hribovje (3) Mala gora (4) Kočevski Rog (5) Koprivniško podolje (6) Kočevska Mala gora(7) Poljanska gora (8) Spodnjeloška gora 
Poljanska gora, pogled iz Poljanske doline
|
Naslovna fotografija
Poljanska gora, pogled od Njivina (istočno od Vinice) |
Poljanska gora - izdvajaju se (s lijeva na desno): Kota 783 (783 m), Kota 779 (779 m), na fotografiji najviši Žeželj (Okrožnik) (813 m), zatim na desnoj strani Mali Kolečaj, 664 m i Velika Kolečaj 691 m.
Poljanska gora: lijevo se izdvajaju se šumovite kupe vrhova: Mali Kolečaj, 664 m i Velika Kolečaj 691 m, a desno je Velika glavica (709 m).
|
PRIRODA
Biljni svijet
Životinjski svijet
Ugrožene ribe u rijeci Kupi / Kolpi
|
Rijeka Kupa / Kolpa u svom toku od 297 kilometara ribom i ribljim vrstima je najbogatija na području između Dečine (kod Sodevaca) i Metlike. Otkriveno je i da je posebno bogat dosad neistraženi dio nizvodno od strogog rezervata prirode "Hrastova loza" ispod Milića (Adlešiči).
Podaci o bioraznolikosti riba u Kupi su kontradiktorni. Staništa su raznolika, pa se sa sigurnošću može potvrditi da u slivu Kupe postoji najmanje 27 vrsta, a procjene se kreću i prema broju od 39 autohtonih i 2 alohtone vrste riba iz 12 porodica: 3 vrste iz porodice pastrva (Salmonidae) i porodice grgeča (Percidae), 4 iz porodice deverika (Cobitidae), 21 vrsta iz porodice šarana (Cyprinidae) i po 1 vrsta iz porodice lipljena (Thymallidae), porodice štuka (Esocidae), porodica somova (Siluridae), porodica bakalara (Gadidae), porodica deverika (Cottidae), porodica grgeča (Centrarchidae), porodica riječnih deverika (Balitoridae) i porodica deverika (Petromyzontidae). Alohtone vrste u rijeci Kolpi su američka pastrva i sunčanica. Od Metlike nizvodno smanjuje se raznolikost ribljih vrsta. Pastrve više nema, ali dominiraju vrste šarana kao što su plotica, mrena, som, deverika, plotica, karas i druge Oko Dečine dominiraju vrste pastrva (potočna pastrva, štuka, lipljen) i ribe pratilje iz areala pastrva i lipljena (karaš, klen, deverika). |
Na shemi koja se nalazi na informativnim pločama postavljenim na terenu, prikazane su ugrožene vrste riba zbog kojih je rijeka Kolpa/Kupa uvrštena u europsku ekološku mrežu Natura 2000:
|
|
Krajinski park Kolpa
Krajinski park Kolpa (hrv. Park prirode Kolpa) prostire se na površini od 4331,51 ha uz graničnu rijeku Kolpu, sve od Starog trga do Dragoša. Glavna prirodna atrakcija Parka je rijeka Kupa / Kolpa, središnje belokranjsko porječje s brojnim izvorima i biološki raznolikim obalnim okolišem. Posebnost parka je brižno njegovan krški krajolik u kojem su mjestimice sačuvani i steljnici (brezici, op.). Topli, strmi obronci uz rijeku iznad Radenaca i Sodevaca te ispod Preloke i Pobrežja zanimljivi su florističkom i faunističkom raznolikošću. Posebnu zaštitu ima 16 spomenika prirode i 41 spomenik kulture te 1 strogi rezervat prirode. -Uredba o proglašenju Krajinskog parka Kolpa (Službeni list Republike Slovenije, br. 82/98), preambula Krajinskog parka Kolpa (Službeni list Republike Slovenije, br. 85/06). |
Popos zanimljivosti u Krajinskom parku Kolpa
Legenda (uz kartu dolje):
Legenda (uz kartu dolje):
|
Naravni spomeniki (Prirodni spomenici)
1. Dolenjski zdenec 2. Fučkovski zdenec 3. Kolpa 4. Zdenec Jarbol 5. Grajska lipa 6. Marindolska lipa 7. Lipa v vasi Marindol 8. Marindolska loza 9. Vrhovske vrtače 10. Marindolski steljniki 11. Jama v kamnolomu 12. Kobiljača 13. Velika stena nad Radenci 14. Dečinska stena 15. Fortunova brajda 16. Ziljske vrbe Strogi naravni rezervat (Strogi prirodni rezervat) 17. Hrastova loza |
Kulturni spomeniki (Kulturni spomenici)
18. Vinica - Arheološko najdišče Šlemine 19. 18. Vinica - Arheološko najdišče Veliki Zjot 20. Zilje - Arheološko najdišče Majišče 21. Gorenji Radenci - Arheološko najdišče Straža 22. Zilje - Hiša Zilje 19 23. Žuniči - Domačija žuniči 5 24. Žuniči - Domačija žuniči 2 25. Fučkovci - Hiša Fučkovci 15 26. Prelesje - Zidanica pri hiši Prelesje 8 27. Dečina - Hiša Dečina 4 28. Gorenji Radenci - Domačija Gorenji Radenci 4 29. Srednji Radenci - Srednji Radenci 9 30. Dolenji Radenci - Kašča in skedenj pri hiši Dolenji Radenci3 31. Preloka - Partizanski grob 32. Stari trg ob Kolpi - Partizanski grobovi 33. Srednji Radenci - Partizanski grob 34. Vinica-Grad 35. Pobrežje pri Adlešičih - Območje gradu 36. Vinica - Cerkev Matere božje |
37. Podklanec - Cerkev sv. Jožefa
38. Zilje - Cerkev sv. Antona Padovanskega 39. Preloka - Cerkev sv. Trojice 40. Miliči - Cerkev sv. Petra in Pavla 41. Damelj - Cerkev sv. Mihaela 42. Stari trg ob Kolpi - Cerkev sv. Jožefa 43. Stari trg ob Kolpi - Cervek sv. Andreja 44. Srednji Radenci - Cerkev sv. Marije Magdalene 45. Špeharji - Cerkev Presvete Trojice 46. Učakovci - Kapelica žalostne Matere božje 47. Učakovci - Znamenje 48. Vinica - Kapelice križevega pota na Žežlju 49. Zilje - Kapela sv. Družine 50. Preloka - Kapelica 51. Žuniči - Kapela sv. Nikolaja 52. Vrhovci - Kapelica Žalostne Matere božje 53. Stari trg ob Kolpi - Vaško naselje 54. Breg pri Sinjem vrhu - Mlin in jez 55. Pobrežje pri Adlešičih - Mlin in žaga 56. Močile - Kovačnica 57. Vrhovci - Vrtače 58. Marindol - Steljniki |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Sinji Vrh
|
Voda i vodni resursi Bele krajine i Kočevske: Kal
|
Bez vode nema života, stara je poslovica. Obilne oborine na krškom terenu brzo ispare. Mnogi izvori vode često presuše. To je bio značajan ograničavajući faktor u naseljavanju regije. Od većih površinskih voda ovog područja izdvajaju se rijeke Rinža, Kolpa (Kupa), Čabranka, Krupa i Lahinja, Rudniško i Reško jezero, koja su umjetna, te razni potoci. I drugi izvori vode bili su presudni za nastanak naselja. Nažalost, kroz povijest su zaboravljena iskustva koja su bila ključna za preživljavanje i u sušnim razdobljima. Anton Prelesnik prirodne izvore vode na Kočevskom području dijeli na izvore, razne akumulacije, seoske vodovode, beče (slo beč; akumulacija stajaće vode u nešto izmijenjenim prirodnim depresijama - ponikvama i sl.), kale ili lokve, vodene špilje i krške izvore koji povremeno izbacuju vodu (slo. bruhalniki). Osim navedenog, izuzetan značaj imale su i štirne (hrv. šterne, cisterne) u kojima se skupljala oborinska voda. Mnogi od onih koji su još uvijek sačuvani u selima koja su sada gotovo nestala još uvijek zadržavaju vodu.
Kal (jedn. kal) se naziva još i puč ili peč, lokva ili lokev, kaluža, mlaka, a na Kočevskom i luža, a kočevarski izraz (njemačkih Kočevara) je Lokh. Prema Rječniku slovenskog književnog jezika, kal je plitka udubina (slo. kotanja) sa stajaćom vodom, lokva, kao i vlažno, močvarno mjesto. Vjeruje se da je pojava kala povezana s razvojem stočarstva. Etimološki, kal je izvedenica od kalen, skaliti, lokva, loka, također blato i prljavština. Kale su uglavnom izgradili ljudi u propusnom krškom svijetu. Nastali su u prirodnim udubljenjima u kojima se skupljala kišnica, ali su se mogle naći i u blizini izvora, uz putove i gdje se stoka tjerala na ispašu. Broj kala u selu ili u blizini sela ovisio je o veličini sela i broju stoke. Barem jedan dio obala kala postavljen je kako bi se stoci olakšao pristup vodi. Dio vapnenačkih naslaga stvorila je stoka i divljač dok su hodali piti u te udubine i gaženjem su otvrdnuli dno. Prelesnik navodi da je kalova (blatnih lokvi) odn. luža, bilo u svakom naselju na Kočevskom (i dijelu Bele krajine, op.), kao i na nekadašnjim pašnjacima (šahne) i svugdje gdje nije trebalo mnogo raditi da se poprave. Bile su dijelom prirodne, a dijelom umjetne. Uvjet za njihov nastanak odnosno postojanje bilo je nepropusno dno koje je zadržavalo i oborinske i izvorske vode. Trebalo ih je redovito čistiti. Uklonjeno blato nakon čišćenja, korišteno je za gnojidbu glinovitijih polja. |
Sodevski kal
Opskrba vodom iz kalova bila je vrlo važna do postavljanja vodovoda. Najveći potrošač vode bila je stoka, no voda iz kalova služila je i za pojilo, gašenje požara, pranje rublja, te kao izvor pitke vode, a djeca su se ovdje mogla kupati ili klizati. Sve dok su seljani ovisili o njima, redovito su održavani. Danas su mnoge lokve zarasle, začepljene i pune smeća. Ponekad su ih zakopavali zbog razmnožavanja insekata i smrada nepročišćene stajaće vode.
Kali predstavljaju vodene ekosustave koje karakteriziraju fluktuacije razine i temperature vode, što uvelike utječe na životne uvjete kako životinja tako i biljaka. Osim toga, ljudi na to utječu svojim aktivnostima, uključujući uvođenje alohtonih vrsta. Kali su važni iz perspektive bioraznolikosti i važni su svjedoci života u prošlosti. Danas su kali na Kočevskom području važni prije svega jer daju vodu za divljač i ostala živa bića. Djeluju kao rezervoari vode u krajoliku. IZVOR Zavičajni muzej Kočevje |
PO POLJANSKOJ DOLINI
Zagozdac - Jelenja vas - Predgrad - Paka pri Predgradu - Kovača vas - Deskova vas - Stari Trg ob Kolpi - Močile
Poljanska dolina
|
Poljanska dolina je 8 km duga i 4 km široka dolina u blizini rijeke Kupe, između Bele krajine i nadomak prostranog Kočevskog roga. Administrativno je podijeljena između dvije općine, istočni i južni dio pripadaju općini Črnomelj, a sjeveroistočni općini Kočevje. Ovo područje obilježava udaljenost i nerazvijenost. Kulturno je povezan s obližnjim područjem Bele krajine jer ima zajedničku prošlost, slične običaje, i govor. U dolini se nalaze i brojni steljnici (poljoprivredne površine obrasle rijetkim šumarcima breze, običnog bora (slov. rdeči bor; lat. Pinus sylvestris), i niskom orlovom paprati - bujadi; površine koje se redovito najmanje jednom godišnje pokose, ili iskoriste za ispašu).
Dolina predstavlja nastavak sustava (slov. podolja) suhih dolina Roga, možda čak i samog Kočevskog polja. Nastala je kao rezultat razvoja šireg kočevskog reljefa i utjecaja lokalnih geoloških i hidrografskih uvjeta. Klima je ovdje blaža nego u susjednoj, nižoj dolini Kupe. Vinogradi su nekada dominirali obroncima nad tom rijekom. Očit je i utjecaj subpanonske klime, što se posebno očituje u toplim jesenima. Blizina Jadranskog mora osjeća se u kišnom režimu s obilnim jesenskim kišama. Godišnji prosjek padalina iznosi oko 1400 mm. 
Poljanska dolina, pogled od juga; prostorni prikaz
Izvor: GoogleMaps, 2019. 
Poljanska dolina, pogled od jugoistoka; prostorni prikaz
Izvor: GoogleMaps, 2019. |
Polane Stanovnici Poljanske doline svoj kraj zovu Polane i smatraju se dijelom Bele krajine, iako administrativno veći dio njezina naselja pripadaju općini Kočevje. Kako u slovenskom jeziku ne postoji slovo/glas "lj", kao u hrvatskom, ili srpskom jeziku, već samo kombinacija slova/glasa "l" te "j", tako se i pridjev izveden od polane poljanska, izgovara pol-janska (a ne po-lj-anska). Istom izvedenicom je nazvana obližnja planina Poljanska gora koja se nalazi na istočnom rubu Poljanske doline. |
Jelenja vas
KOORDINATE 45.513003, 15.05488 NADMORSKA VISINA 402.2 m BROJ STANOVNIKA 15 (2019.) WIKIPEDIJA
|
Jelenja vas (njem. Hirschdorf) je selo u Poljanskoj dolini. Okolica Jelenje vasi, jugoistočno od naselja, zaštićeni je krajolik upisan 2005. godine u Registar kulturne baštine R. Slovenije. Obilježje krajobraza je kombinacija travnjaka, obradivih površina i voćnjaka.
Jelenja vas, detalj
Izvor fotografije: Google Street Maps, 2019. |
Hiša - Jelenja vas b.št. (kuća Jelenja vas bb)
Kuća se nalazi u središtu sela, uz cestu, jugozapadno od kapelice. Visoka kuća sa stajom u prizemlju (slov. vrhhlevna hiša) napuštena kuća izgrađena od kamenja, samo je stambeni dio (kuća) izgrađena od tesanih trupaca. Duža, ulazna fasada ima četiri osi (ulaz je u trećoj osi). Pristup je jednostrukim drvenim stepeništem. Sagrađena je sredinom 19. st. Upisana je u Registar kulturne baštine Slovenije 2002. godine. Izvor fotografije: Google Street View, 2019. |
Predgrad
|
Predgrad (Predgrad pri Kočevju, Pergrad, Pergradi) je naselje u općini Kočevje i najveće naselje u Poljanskoj dolini. Župa je osnovana u Predgradu već 1221. godine. Najveća građevina u Poljanskoj dolini bio je stari Poljanski grad. Naselje se prvi puta spominje 1325. godine kao Pöllan. U vrijeme turskih upada na ovo područje stari grad je bio važna obrambena točka. Godine 1809. Francuzi su iz osvete spalili Poljanski grad jer su Poljanci (stanovnici Poljanske doline, op.) napali Napoleonove trupe dok su prikupljali porez. Grofovi Auerspergi su kod razvalina starog grada izgradili gradić i novi dvorac kojega su partizani zapalili 1943. godine, a obnovljen je nakon rata.
Naselje je zbog urbanističke povijesti upisano 1998. godine u Registar kulturne baštine R. Slovenije. To je grupirano naseje uz cestu. Izrazita dominanta je crkva sv. Fabijana i Boštijana na južnom rubu sela. Stambeni fond je skroman i slabo očuvan, ima dosta adaptacija i neskladnih novogradnji. 
Pogled na naselje Predgrad, dio Poljanske doline i Poljansku goru, na horizontu
Pogled s Orlove stijene Hrvatskoj |
Pregrad u Poljanskoj dolini
Poljanska gora na horizontu Kulturna baština Predgrada
|
Poljanski grad / Grad Poljane KOORDINATE: 45.503628, 15.055389
|
Srednjovjekovni grad Poljane (njemački Pöllant, odn. Pölland) je nekada stajao na padini ispod današnje crkve sv. Boštjana i Fabijana, na rubu naselja Predgrad u Poljanskoj dolini. Sagrađen je u 13. stoljeću. U 14. stoljeću je bio najmoćnija građevina u Poljanskoj dolini u blizini Kupe. Njegovi su tragovi i dalje vidljivi na grebenu ispod sadašnje crkve. 1808. godine dvorac je, poput Janez Vajkarda Valvasora, opisao i Georg Hoff, a da nije provjerio stoji li još uvijek.
Ostaci grada zaštićeni su kao kulturna baština Slovenije, po službenim imenom: Predgrad - Ruševine gradu Poljane. Ostaci grada još se mogu vidjeti na grebenu ispod današnje crkve sv. Fabjana i Boštjana. Povijesni pregled. Na temelju atribucije da su Poljane od davnina posjedovale vlastiti sud, vjerojatno je grad Poljane (castrum Polani) ovdje postojao i prije 1325. godine, kada se prvi put spominje. Grad Poljane vjerojatno su izgradili akvilejski patrijarsi nakon 1250. godine. U prvoj polovici 13. stoljeća vlasnici feuda Poljane bili su slobodni vlastelini Turjaški. Nakon smrti posljednjeg iz toga roda Konrada Turjaškog, 1248. akvilejski patrijarh Bertold dao je ove posjede u feud grofa Hermana Ortenburga, kao i pokroviteljstvo nad župnom crkvom u Poljanama. U zapisima se dvorac prvi put spominje 1325. godine kao "castrum Poelan" zajedno s tadašnjim vlasnikom kaštela Markvartom Poljanskim (Marchwart vom Polan). Davanje grada i poljanskog posjeda feudu grofova Ortenburga potvrdio je 1336. akvilejski patrIjarh Bertrand - on je svome vazalu grofu Otonu Ortenburškom, njegovim nećacima i nasljednicima, pored kaštela Ortneka i Kostela, dao i Poljane. Celjski grofovi su 1418. godine, pored ostalih imanja Otenburga, naslijedili i ovaj dvorac kojime su nakon toga upravljali njihovi skrbnici ili kaštelani. Nakon izumiranja roda Celjskih, grad i njegovo imanje dolaze u posjed regionalnih kneževa. Prema narodnoj predaji, dvorac Poljane navodno su razorili Turci, što je moglo biti između 1460. i 1530. godine, ali je on ubrzo bio obnovljen. Za vrijeme turskih invazija, podno dvorca je sagrađen veliki logor, u kojem je, prema Valvasorovom svjedočenju, stajalo 40 kuća i u vrijeme mira bile su nenastanjene. U 16. stoljeću u logoru se razvilo novo trgovište (slov. trg). Dio naselja podno crkve i danas nosi naziv Tržič. Početkom 16. stoljeća u gradu je postavljen kameni stup srama, na kojemu su bili izloženi oni koji su počinili manje prekršaje. Tako je godine 1805. godine, gradski časnik (žbir, policajac) na njega postavio krivoosuđenu 20-godišnju Mariju Majetič. Bila je optužena za krađu janjetine. Za kaznu su joj oko vrata bila obješena crijeva zaklanog janjeta. Kovačić ju je okrivio jer je odbila njegovu bračnu prosidbu. Istina se doznala kasnije i dokazana je njezina nevinost. Za teže prekršaje, bila su postavljena vješala u steljniku kod naselja Deskova vas. Tamo je u 19. stoljeću obješen vođa razbojnika Roša. Sredinom 16. stoljeća grad u najam dobivaju Schnitzenbaumi, a 1618. barun Janez Jakob Khiessl kupio je poljansko posjedstvo i pripojio ga Kočevsko-ribniškom posjedstvu. Godine 1641. imanje su kupili Auerspergi (također znani pod imenom Turjačani, odn. Turjaški), koji su ostali vlasnici posjeda do kraja Drugog svjetskog rata. Grad je zapalio francuski general Souchy 16.10.1809. zbog otpora lokalnog stanovništva pri ubiranju poreza. Od ruševina dvorca, grofovi Turjaški sagradili su novi dvor također zvan Poljana (odn. Turjaški, ili Auerspergerov grad). 
Grad Poljane u topografiji Janeza Vajkarda Valvasora iz 1679. godine
Izvor: Janez Vajkard / Johann Weichart Valvasor, Johann Baptist Mayr: [Topographia Ducatus Carnioliae modernae das ist Controsee aller Stätt Märckht, Clöster, undt Schlösser, wie sie anietzo stehen in dem Hertzogthumb Crain |
IZVORI I LITERATURA
WIKIPEDIJA: Grad Poljane Opis enote nepremične kulturne dediščine, evidenčna številka 11990. Pregledovalnik Registra nepremične kulturne dediščine. Ministrstvo RS za kulturo. Nadja Kovačič, Ivan Kordiš, Tomaž Lauko: Folklorna skupina Predgrad: 1908-2008. Pokrajinski muzej Kočevje, 2008. 
Sramotilni steber (stup srama)
Kameni stup srama, kvadratnog presjeka i s klesanom kuglom na vrhu. Koristio se za kažnjavanje lakših prekršaja. Potječe s početka 16. stoljeća. Stoji na krajnjem jugoistočnom rubu sela, pred zadružnim domom, gdje je nekada stajao Auerspergov grad. Upisan je u Registar kulturne baštine Slovenije 2009. godine. Izvor fotografije: Google Street View, 2019. 
Kapelica Matere božje (kapelica Majke Božje)
Poznata još i kao Bižalova kapelica, zatvorenog je tipa s dvostrešnim krovom. Polukružni ulaz je zatvoren drvenim dvokrilnim vratima. U unutrašnjosti se nalazi drveni kip Majke Božje. Sagrađena je u prvoj četvrtini 20. stoljeća. Upisana je u Registar kulturne baštine Slovenije 2009. godine. Nalazi se na križanju u središtu sela. Izvor fotografije: Google Street View, 2019. |
|
Auerspergov grad
Nema preciznih podataka o tome kada je dvorac Auersperg podignut na ravnici ispred predgradske crkve, ali je tamo sigurno stajao prije sredine 18. stoljeća. Dana 16.10.1809., francuski general Souchy dao zapaliti grad zbog otpora lokalnog stanovništva ubiranju poreza. Drugi puta su ga zapalili partizani u noći s 19. na 20.5.1943., spriječivši Talijane i pripadnike seoske straže da se tu nastane. Nakon završetka Drugog svjetskog rata spaljeni dvorac Auersperga je obnovljen. U objektu se nalazio zadružni dom, a do 1976. godine u zgradi su bile prostorije Osnovne škole Predgrad. Danas je zgrada u većinskom vlasništvu općine Kočevje, a u njoj se nalaze stambeni prostori, zdravstvena stanica, Mjesni ured Predgrad, sjedište Mjesne zajednice Poljanska dolina, prostor za trgovački objekt i višenamjenska dvorana. |
Današnji izgled Auerspergovog dvorca
Izvor: Google Street View, 2019. |
|
Cerkev sv. Sebastjana (Cerkev sv. Fabijana in Boštjana)
Izvornu crkvu, koja je bila posvećena sv. Ivanu Evanđelistu (Janez Evangelista), spalili i uništili Turci. Nova veća barokna crkva sagrađena je uz pomoć grofa u 18. stoljeću. Na kamenom portalu nalazi se natpis na latinskom jeziku, na kojem je zapisana i godina 1737. Crkva je jednobrodna i prilično velika, s obzirom kako se radi o podružnoj crkvi. U njoj se izdvaja vrlo veliki i lijepi pozlaćeni oltar. U njegovoj sredini nalazi se sv. Sebastijan, s lijeve strane sv. Fabijan (sv. Fabjan) i s desne sv. Ivan Krstitelj (sv. Janez Krstnik); gore su još sv. Jošt i sv. Nikola (sv. Miklavž). Evanđelisti su prikazani na vrlo staroj propovjedaonici - jedino što nas podsjeća na staru crkvu sv. Janeza. Ovo je i jedini prikaz sv. Ivana Evnđelista u crkvi. Ispod stuba propovjedaonice na daskama su naslikane dvije slike evanđelista u bizantinskom stilu, koje su osim ruševina sv. Ilije na Graščici, jedini svjedok i ostatak pravoslavlja u Pojansko dolini. Upravo ovdje u Predgradu postojala je znatna skupina uskoka, sve do razdoblja kada Marija Terezija ovdje zatrla pravoslavlje. Od njega je ostalo nešto prezimena, narodna nošnja, kao i neka kola i pjesme. Od bočnih oltara ostali su samo kameni pijedestal s monolitnim kamenim pločama i postoljima. S lijeve strane je sada Marijin improvizirani oltarni, uvijek urešen svijećama. Već dugi niz godina Marija iz crkve iz Zagozdaca nalazi se na ovom mjestu, dok je s desne strane ovdje pronašao utočište oltar iz crkve sv. Jurja iz Dola. U zvoniku su dva prilično teška zvona. Nakon Drugog svjetskog rata obnova nije bila dozvoljena i krov od šindre se gotovo raspao. Kasnije je obnovljen. Pozlaćen je i oltar. 2003. godine osvijetljen je zvonik, prednji zid i crkva. U 2004. godini dovršeno je pročelje i uređen okoliš. Inače, Predgrad je najveće selo u župi Stari Trg ob Kolpi. Glavno godišnje slavlje je 27.12.na blagdan sv. Ivana Evanđelista. Nakon svečane mise odvija se kulturni program - kolanje. Crkva stoji na južnom rubu naselja. Upisana je u Registar kulturne baštine Slovenije 2003. godine. IZVOR Župnija Stari trg ob Kolpi: Sv. Sebastijan - Predgrad 
Crkva sv. Sebastijana
Izvor: Google Street View, 2019. |
Hiša Majerle (kuća Majerle)
Autor: švabo, Wikipedija 
Spominska plošča padlim borcem in žrtvam NOB (spomen-ploča palim borcima i žrtvama NOB-a; memorijalna baština)
Autor: švabo, Wikipedija 
Hiša Šterk - Predgrad 46 (Kuća Šterk)
Prizemna kuća, s podrumom i simetričnim dvokatnim krovom. Fasada je historicistički oblikovana, u njoj je nekada bila trgovina. Sagrađena je početkom 20. stoljeća. Nalazi se u sjeverozapadnom dijelu naselja. Upisana je u Registar kulturne baštine Slovenije 2005. godine. Izvor fotografije: Google Street View, 2019. |
Kovača vas
Kovača vas (lijevo) i Deskova vas (desno); pogled s Orlove stijene
|
DOLINOM KUPE
PROČITAJ VIŠE
Ob Kolpi - najjužnejša točka Slovenije (gorsko kolesarenje) Slotrips
Najjužnejša slovenska pešpot od Radencev do Damlja. Bela krajina.si
Ob Kolpi - najjužnejša točka Slovenije (gorsko kolesarenje) Slotrips
Najjužnejša slovenska pešpot od Radencev do Damlja. Bela krajina.si
|
Poljanska dolina
Pogled s Kozica na jugoistočni rub Poljanske doline gdje se nalaze naselja Deskova vas, Močile i Stari trg ob Kolpi (crkva); u prednjem planu je selo Kovača vas. U pozadini je Poljanska gora (izdvajaju se šumovite kupe vrhova: Mali Kolečaj, 664 m i Velika Kolečaj 691 m). |
Stari trg ob Kolpi
|
Stari trg ob Kolpi je najveće naselje u Poljanskoj dolini sa 106 stanovnika. Nastao je na zaravnjenom platou koji se strmo uzdiže nad dolinom Kupe.
|
|
|
|
Starotrški kal
|
|
Prelesje
Kot ob Kolpi
Sodevci
Naselje Sodevci podno Sodevske stijene
Lijevo se vidi most na rijeci Kupi koji spaja Sodevce s Blaževcima u Hrvatskoj. U pozadini, na horizontu je Spodnjeloška gora, a naselje (desno) na brijegu je Stari Trg ob Kolpi. 
Sodevci u Sloveniji (desno) i Blaževci, preko Kupe, u Hrvatskoj
|
Šira aluvijalna ravnica uz rub doline rijeke Krupe gdje se smjestilo selo Sodevci.
|
Sodevske štale
|
Sodevci su selo pažljivo stisnuto u rub doline Kolpe, koja je u ovom dijelu stvorila širu aluvijalnu ravnicu, a time i uvjete za poljoprivredu. Južne padine iznad sela bile su prošarane vinogradima i voćnjacima, dok je strma istočna padina i ravnica iznad nje bila namijenjena zajedničkoj ispaši. Početkom devetnaestog stoljeća u Sodevcima su bile pedeset i tri obitelji s dvjesto četiri stanovnika, od kojih se većina bavila poljoprivredom. Živjeli su u dvadeset i šest siromašnih drvenih i slamnatih kućica. Zbog oskudice poljoprivrednog zemljišta, mještani su u ravnom prostoru iznad sela, neposredno uz pašnjake, zasadili vrtove u kojima su osim povrća sadili krumpir i druge kulture. Potreba za poljoprivrednim zemljištem dovela je do stvaranja staja na Sodevskoj gmajni iznad doline, jer su ih izgradili za nabavu gnojiva i oranje vrtova, organizirajući ispašu na svoj način.
Sodevske štale (hrv. Sodevske staje) su u Poljanskoj dolini i drugdje primjer uzgoja stoke koji podsjeća na planinsku ispašu. Na području Sodevske gmajne početkom devetnaestog stoljeća podignuto je četrnaest objekata u vlasništvu sodevskih posjednika. Većina je posjedovala jednu staju, neki dvije. Staje su građene od opeke i bile su veličine od pet do petnaest četvornih metara i bile su namijenjene prvenstveno za uzgoj stoke. Tavani staja služili su kao staje gdje su skladištili stočnu hranu. Jedna od zgrada bila je pogodna i za stanovanje jer je na katu imala sobu i kuhinju, a u prizemlju konjušnicu. Potonja je početkom Drugog svjetskog rata nakon nesreće jednog pastira izgorjela, a preostale staje spalila je talijanska vojska 1942. godine. 
Katastarska karta Sodevskih štala i okolice, devetnaesto stoljeće. Izvor: Mapire, 2021
|
Sodevski kal
Na području Sodevske gmajne u devetnaestom stoljeću postojala su dva manja kala, ali ona nisu bila dovoljna za napajanje brojnih grla stoke. Tako je bilo potrebno prevoziti blago iz Sodevskih staja do rijeke Kupe na napajanje. Tako je 1898. godine tik uz Sodevske štale izgrađen kal s dnom popločanim kamenim pločama. Budući da je kal unatoč popravcima propuštao vodu, 1947. godine je obnovljen i izliveno je betonsko dno. Propadanjem stočarstva, a time i zajedničkog pašnog stočarstva početkom šezdesetih godina 20. stoljeća počinje propadati i ubrzo potpuno zarasta. Mještani su 2008. godine obnovili lokvu i tako sačuvali uspomenu na svoj nekadašnji život.
|
Zapušteni Sodevski kal 1970-ih godina
|
Sodevska stena
Pristup vidikovcu na Sodeskoj stijeni
Vidikovac na Sodevskoj stijeni
Okuka rijeke Kupe podno Sodevske stijene
Naselje koje se vidi na suprotnoj strani rijeke je Zapeć u Hrvatskoj. |
|
Čredniška pot (hrv. Pastirski put)
|
Poljanska dolina leži na jugoistoku Slovenije između grebena Spodnjeloške gore na zapadu i Poljanske gore na istoku. Zemljopisno se sastoji od više položene, oko 7 km duge dinarsko orijentirane (SZ-JI) doline i 180 do 200 m širokog, usječenog klanca rijeke Kupe. Izuzev rijeke Kupe i Dolskog potoka koji izbija na površinu u nekoliko krških izvora u podnožju Kozica, većina vode u krškoj Poljanskoj dolini teče podzemno.
Koliko su skromni izvori vode bili važni u životu Poljančana svjedoče izuzetno bogato obzidani izvori, isklesana korita i kali (lokve) za napajanje stoke te pomno uređeni prilazni putovi. Sve do 1960-ih godina, kada se stočarstvo, a time i ispaša u dolini postupno gase, potonje su bile u redovnoj uporabi. Projektom Čredniških poti uspjelo se neke od njih otrgnuti zaboravu i oživjeti. Brojne vrste divljih životinja vezane uz površinske vodene površine, poput vodenjaka (sl. pupki), daždevnjaka, žaba i drugih vodozemaca, tako su sačuvale svoj dom. Napokon, popriličan broj divljih životinja ponovno ima priliku utažiti žeđ na uređenim pojilištima. Stočarstvo, kao organizirana zajednička seoska ispaša stoke, bilo je karakteristično za sva sela u Poljanskoj dolini i kao takvo posvjedočeno je u knjigama i člancima od kraja 19. stoljeća do 1960-ih godina. Pastiri su često bili domaći momci iz velikih obitelji ili su dolazili iz Hrvatske i okolice Črnomlja. Stočar je tjerao svu seosku stoku na ispašu, otprilike od Jurjeva (24. travnja/aprila) do Martinja (11. studenoga/novembra), dok su ovce i konji pasli odvojeno. Rano ujutro pastir je zatrubio u rog, dajući znak stoci da ide na pašu. Uz pomoć jednog ili dva vozača vozio ga je stazama ograđenim ogradama, u polja do zajedničkih pašnjaka u zaleđu sela. Stoka je bila na ispaši cijeli dan, osim u razdoblju od lipnja/juna do kolovoza/avgusta, kada se stoka tjerala kući u najtoplije doba godine. Na putu do farme (gmajne) i natrag blago se napajalo seoskim blatom. IZVORI Petra Madronič: Čredniška pot. Polansko društvo. Pristupljeno 9.3.2025. Čredniška pot. Bela krajina - Pohodništvo OPIS STAZE
Čredniška pot vodi kroz područja nekadašnje ispaše i povezuje izvore i vode Poljanske doline. Početna točka staze je na igralištu u naselju Stari trg ob Kolpi, gdje je sredinom 20. stoljeća bio stočni sajam. Od središta Starog trga staza se spušta u dolinu Kupe, prema Kotu i Prelesju, preko Havra do Predgrada, odakle skreće prema Kovačoj vasi. Odavde ide cestom kojom se izdiže od Deskove vasi, sve do suhozida, i skreće na trške njive. Ovdje se stiže na trški Veliki Kal i na kalnu goricu, gdje je do ranih 1970-ih bio posljednji prostor nekadašnjeg pašnjaka. Vraćamo se poljskim putem na Stari trg do vatrogasnog doma. Tko više ne želi nastaviti obilazak staze može posjetiti i kamena korita za napajanje stoke i špilju Peč, koje se nalaze uz uređenu stazu kojom vijuga stočarska staza prema Sodevcima, prije povratka na početnu točku kod sportskog igrališta. Za one koji nastavljaju obilazak, Pastirski put nastavlja uz rub klanca Klupe do naselja Sodevaca, odatle se penje do Sodevskih štala s kalom (lokvom) i na Sodevsku stijenu te se vraća natrag u Sodevce. Odavde dio staze vodi i do izvora vode na rijeci Kupi. Put se potom Antunovom dragom uspinje do župne crkve u Starom trgu te se kroz središte mjesta vraća na početnu točku. 
Čredniška pot, zemljovid
|
Črednik* Riječ črednik je starinska u slovenskom jeziku, sa značenjem: pastir, koji čuva seosku stoku (vaški črednik). *U hrvatskom jeziku postoji nešto sličan regionalizam, riječ čòrdār (m. onaj koji čuva čordu; govedar, svinjar; čordaš) koja je proizašla iz riječi čȏrda ž reg. krdo. TEHNIČKI PODACI O STAZI
Osnovni podaci
Zanimljivosti uz stazu
|
Dečina
Dečinska stena
Dolenji Radenci
Mala Radenska stena
Velika stena nad Radenci
|
Radenski kal
Zdenac su 1901. godine sagradili članovi Pašne skupine Radenci za napajanje stoke koja je napasala okolne pašnjake. Aktivnosti je vodio tadašnji načelnik Ivan Šterbenc iz Srednjih Radenaca. Na njegovu inicijativu za brtvljenje dna propusta korišten je beton, budući da je na radu u Njemačkoj upoznao prednosti ovog materijala. Nažalost, nije opravdao očekivanja, jer je popucao i mort je morao biti zamijenjen nekoliko puta.
Godine 1958. voda iz dna jaruge kanalizirana je u niže položeno korito - škalbu. Od tada stoka više nije hodala po blatu, pa je voda u njemu bila čišća. Uglavnom je služio za napajanje stoke pašnjačke zajednice Radenci, a ovdje su se zaustavljali Kočevci, Ribničani i Bločani na putu za sajam u Vinicu ili Hrvatsku. Danas je jaruga stanište raznih biljaka i životinja, a vodom iz nje divljač gasi žeđ. Posljednjom renovacijom prilagođena je nova uloga kala dajući mu prirodniji izgled. U temeljitoj obnovi kanala 1958. godine sudjelovali su svi radno sposobni Radenčani i Radenčanke, pa je otvorenje bilo veselo društveno događanje, na kojem je mladež igrala i plesala na dnu kanala. 
|
Izgradnja Radenskog kala 1958. godine
|
Breg pri Sinjem Vrhu
Hrib
RADEČI GLAJ (624 m) - ZGLAVNIK (664 m)
Pogled iz Špeharja
|
Špeharji
Sveta Trojica
Pogled iz Špeharja na brda na hrvatskoj strani rijeke Kupe
Šumoviti Litorić u pozadini |
|
Selce pri Špeharjih
Gorica
Dalnje Njive
|
|
Sinji Vrh
|
|
|
|
|
|
GLAJ (499 m)
Pogled na Glaj (u pozadini, sredina) iz Sinjeg Vrha
|
SEBETIH (475 m)
|
|
Suha dolina
Suha dolina, pogled od Sinjeg Vrha
|
|
Draga pri Sinjem Vrhu
|
|
Kot pri Damlju
ZANIMLJIVOSTI
Lijeva obala rijeke Kupe u naselju Kot pri Damlju najjužnija je točka Slovenije.
Lijeva obala rijeke Kupe u naselju Kot pri Damlju najjužnija je točka Slovenije.
|
|
Damelj
|
Na ulazu u Damelj nalazi se parkiralište namijenjeno posjetiteljima sela i plaže uz Kupu. Tu su postavljene i informativne ploče.
|
|
|
|
|
|
|
Njivine
|
|
Vukovci
Učakovci
Sečje selo
Vinica
Pogled na Vinicu
Centar Vinice
Crkva Mati Božja i hodočasnički put iznad naselja Golek pri Vinici
|
Vinica, crkva sv. Križa
|
Dvorac Vinica
|
Dvorac Vinica
|
Rijeka Kupa / Kolpa podno Vinice
|
Rijeka Kupa / Kolpa podno vinice; pogled na hrvatsku stranu
|
PO VRŠNOM PODRUČJU
Žeželj (Okrožnik), 813 m, pogled iz Poljanske doline
|
DEBELI VRH
|
Powered by Wikiloc 
|
DOBLIČKA GORA
Grički kal, Gozdna učna pot
|
Grički kal kod sela Grič postao je ugodno seosko okupljalište i izletište. Ovdje, na rubu seoskih livada i šume, može se odmoriti i uživati u svježem zraku. Seoske kali i danas su neizostavan dio belokrajinske kulturne i prirodne baštine te svjedoče o trudu i domišljatosti lokalnog stanovništva.
Lokacija gričkog kala na karti
MALI POJMOVNIK
kál -a [kau̯] m (ȃ) plitvejša kotanja s stoječo vodo; mlaka // razmočen, močviren kraj PRIJEVOD plića udubina (depresija, bazen) sa stajaćom vodom; lokva // vlažno, močvarno mjesto Powered by Wikiloc |
|
ŠD GRIČ - Koncert Fantje s Praprotna v jami Grdanji Skedenj
Autor: kLemen426 Datum objave: 24.12.2012. Opis. 23.12.2012 |
|
|
DUŽ BELOKRAJINSKE ZAVALE
Slovenski pridjev je belokranjski, a na hrvatskom je belokrajinski odn. belokrajiški
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planiranje
|
Najjužnija slovenska planinarska staza Radenci-Damelj
slo. Najjužnejša Slovenska pešpot Radenci-Damelj Jedinstvena je na području Krajobraznog parka Kolpa. Najjužnija slovenska planinarska staza vijuga 12 km uz rijeku Kolpu, između Radenaca i Damlja. Dalje nizvodno, unutar zaštićenog područja, prate ga još tri planinarske staze:
Kratak opis staze. Nezahtjevna staza vijuga uz najdužu slovensku rivijeru - rijeku Kupu/Kolpu i vodi pored brojnih posebnosti kulturnog krajolika uz rijeku Kolpu (kanjonska dolina, brojni izvori, podzemne špilje), pokraj izvora Trpotec, koji se smatra vodom vječne mladosti, do sela Breg. Ovdje radi mlin na rijeci Kupi, a nedaleko je i najduža krška špilja u Beloj Krajini, Kobiljača (jama Kobiljača). Nastavljamo do Francuskog kamena (Francoski kamen) i dalje do najjužnijeg sela Kot pri Damlju, gdje je označena najjužnija točka Slovenije. Planinarenje završava u slikovitom selu Damelj. Tradicionalni organizirani pohod organizira Turističko društvo Poljanska dolina ob Kolpi u proljeće, točnije u svibnju/maju (prva nedjelja nakon 1. svibnja), a sudionici uživaju u izvornoj belokranjskoj dobroti i kulinarskim delicijama. TEHNIČKI PODACI Dužina staze: 10,5 km Vrijeme pješačenja: 2,5 sata |
|
IZVORI I LITERATURA
https://www.belakrajina.si/
|
