|
|
PRIMORSKI POJAS > PLANINE PRIMORSKE I SREDIŠNJE CRNE GORE > Kotorske strane
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Tatinac, 1349 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.4461, 18.8136
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Tatinac, 1349 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.4461, 18.8136
Uvod
|
|
Bokokotorski zaljev okružen je strmim vapnenačkim planinama dinarskog krša, među kojima se izdvajaju masivi Orjena i Lovćena.
Između ova dva masiva, točnije između Risna i prijevoja Ledenice na sjeverozapadu te prijevoja Krstac i Njeguškog polja na jugoistoku, nalazi se brdsko-planinsko područje, niže prosječne visine, ali i dalje izrazito brdsko-planinskog karaktera, kako zbog svoje krševitosti, tako i zbog relkefa - radi se o krškoj visoravni, koja se na jugozapadnoj strani strmo i naglo izdiže iz Bokokotorskog zaljeva na visine preko 800 m, dok se na suprotnoj sjeveroistočnoj strani ona utapa u prostranu crnogorsku kršku katunsku zaravan, bez izraženog prijelaza. Iako se za ovaj brdski "međuprostor" u cjelini, u znanstvenoj i popularnoj literaturi nije oblikovao jedinstven naziv, prema njegovoj morfologiji i nazivima pojedinih njegovih dijelova, uvjetno ga možemo podijeliti na dva dijela: - Risansko peraška brda - Kotorske strane. ImePonekad se dio vertikalnih strmaca Kotorskih strana, koje se dižu neposredno iznad Dobrote nazivaju i Dobrotske strane. a one iznad Donjeg Orahovca, Orahovske strane. Ponekad se koristi i naziv Zalaške strane, prema zaselcima Zalazi.
ENGLISH SUMMARY: Kotorske strane
The Bay of Boka kotorska is surrounded by steep limestone mountains of the Dinaric karst, including the massifs of Orjen and Lovćen. Between these two massifs, more precisely between the town of Risan and the village of Ledenice in the northwest, and the Krstac pass and the Field of Njeguši in the southeast, there is a a mountainous area, of lower average height (in comparison to Lovćen and Orjen), but also extremely mountainous, due to its karstic terrain, as well as iz form - it is a high karstic plateau, which is steeply rising from the Boka kotorska bay over 800 m on its southwestern side, while on the opposite northeastern side it descends gradually into a spacious Montenegrin rocky and rugged karstic plateau without a noticiable transition. Although for this mountain "interspace" as a whole, in scientific and popular literature no unique name exists, according to its morphology and the names of its parts, we can conditionally divide it into two parts: - Hills of Risan and Perast (Risansko-peraška brda) - Kotor's ciffs (Kotorske strane).. 
Područje Gornjeg Orahovca
Pogled s Vranovog brda u Risansko-peraškim brdima, na krajnje sjeverozapadne dijelove Kotorskih strana. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
-
|
Kotorske vertikale
Vertikale Kotorskih strana dominiraju Kotorskim zaljevom. Desno nad zaljevom nalazi se Vrmac, a iza njega, sa sniježnom kapom Štirovnik i Jezerski vrh na Lovćenu. |
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE
Planine Kotorskih strana su pretežito vapnenačke građe, s brojnim krškim oblicima poput spilja, vrtača, jama itd., dok u priobalnom području ima fliša i sedimentnih stijena.
Vrhovi Kotorskih strana
Klima
Izrazita okomita razvedenost područja utjecala je na klimatsku raznolikost, varirajući od sredozemne klime na obalama Bokokotorskog zaljeva, do subalpske klime na visoravni i vrhovima, što utječe i na raznovrsnost vegetacije.
|
Pogled na Kotorske strane
Planinarski putokaz na Vranovom brdu pokazuje i smjer Primorske planinarske transverzale (PPT) kojom se, preko zaselaka Gornjeg Orahovca, uspinje na Kotorske strane, i prolazi duž istih, sve do prijevoja Krstac kod Njeguša, pa dalje nastavlja prema Lovćenu. |
Hidrologija (vode)
Čitavo bokokotorsko područje i njegovo zaleđe tipično je krško područje koje odlikuje posebna morfologija i hidrologija. Iako dijelovi toga zaleđa primaju izuzetno velike količine oborina, zbog krškog reljefa, gotovo sva voda ponire u podzemlje, i stvara podzemne vodene tokove koji na površinu izbijaju pri doticaju s flišnim terenom, u formi krških vrela na razini mora (Škurda i Gurdić kod Kotora, Ljuta kod Dobrote), kao potajnice iznad razine mora (Sopot kod Risna pod Orjenom), ili vrulje na morskom dnu, tj. ispod razine more.
Škurda i Gurdić spadaju u slanasta (bočasta) vrela. Najveći dio vode uliva se u Zaljev zaslanjen ili kao podmorsko vrelo, što je posljedica podilaženja vododrživog sloja zemljišta ispod nivoa mora. Vrelo Gurdić pripada izvoru tipa estavela, što znači da zimi radi kao izvor a ljeti kao ponor.
Škurda i Gurdić spadaju u slanasta (bočasta) vrela. Najveći dio vode uliva se u Zaljev zaslanjen ili kao podmorsko vrelo, što je posljedica podilaženja vododrživog sloja zemljišta ispod nivoa mora. Vrelo Gurdić pripada izvoru tipa estavela, što znači da zimi radi kao izvor a ljeti kao ponor.
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Vršnim dijelom Kotorskih strana, duž grebena između Orahovca i Krstca prolazila je drevna državna međa mletačke, francuske i austrijske Boke kotorske s Crnom Gorom, i na njoj su se nalazila četiri prijelaza (prijevoja) gdje je priroda savladana i komunikacija između ta dva dijela omogućena.
Pogled na Kotorske strane
Od utvrde Sveti Andrija na Vranovom brdu pruža se jedan od najboljih pogleda na cijeli sklop Kotorskih strana.
Od utvrde Sveti Andrija na Vranovom brdu pruža se jedan od najboljih pogleda na cijeli sklop Kotorskih strana.
|
Njeguško Gornje polje
Kuće njeguških zaselaka Knež Do (lijevo, djelomično vidik prekriva vegetacija) i Vrba (desno, u pozadini) u Gornjem polju kod prijevoja Krstac. Iznad polja nalaze se vrhovi Mrajanik (lijevo) i Tatinac. Snimljeno s lovćenskih strana. |
1. VRŠNO PODRUČJE
Jugoistočni dio Kotorskih strana
Desno, u pozadini vide se vrhovi Lovćena; Jezerski vrh i Štirovnik.
Desno, u pozadini vide se vrhovi Lovćena; Jezerski vrh i Štirovnik.
Južni dio Kotorskih strana
Detalj stare topografske karte, mjerila 1:25.000
Detalj stare topografske karte, mjerila 1:25.000
Pogled na Kotorske strane, Kotorski zaljev i Lovćen
Pogled na Kotorski zaljev
Ustupljeno ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka
Ustupljeno ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka
Podno prijevoja Krstac
Ustupljeno ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka
Ustupljeno ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka
Između prijevoja Krstac i Vališta
Krstac
|
Naselje Krstac nalazi se nedaleko od prijevoja, na 927 m n.v. Ovdje Primorska planinarska transverzala sječe magistralnu cestu Cetinje - Njeguši - Kotor. Od Krstca prema Kotoru spušta se vrlo atraktivna staza prema Kotoru, koja je bila jedina veza Crne Gore s Kotorom, sve do izgradnje uske makadamske ceste 1881. godine.
OD KRSTCA DO KNEŽ DOLA Od magistralne ceste kod Krstca vodi staza (postoji putokaz) prema Kneževom Dolu, Gačevići (Gornji i Doni) i Zalazima (Velje i Male Zalaze). Od Krstca do Knež Dola udaljenost je 1 kilometar. 
Fotografija iz 1932. godine na kojoj se vide Kotor, i nad njime kanjon Škurde te prijevoj Krstac
Izvorno: Montenegro Kotor Westseite, Panorama, ungel 1932 |
Brana na Škurdi
Podno prijevoja Krstac, na ulasku u kanjon Škudre, nalazi se stara austrougarska brana sagrađena 1897. godine. Do brane se stiže pješačkim putem iz Kotora, ili sa Krsca, s neophodnim skretanjem na drugu stazu u blizini brane. Brana je uobičajena polazna točka za canyoning - avanturističko spuštanje kroz kanjon. U blizini se nalaze i ostaci mlina. A oko nje raste dobro očuvana šuma crnog bora. Kotor - Špiljari - Krstac
Detalj topografske karte gdje se nalazi pješački put Kotor-Krstac i kanjon rijeke Škurde
Fotografija Starog puta za Crnu goru, iz 1915. godine
Desno u pozadini je Pestingrad. Izvor: PK "Pestingrad" |
Knež Do
Zaselak Njeguša
Mrajanik
Pogled iz Njeguškog polja 
Mrajanik i Tatinac iznad Njeguškog polja
|
LOVĆEN Njeguši - Knež do - Pestingrad
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objavljivanja: 30.10.2017. Opis: Ukupno 18 planinara iz PK ,,ERA,, iz Užica je učestvovalo u ovoj planinarskoj akciji, koja je između ostalih obuhvatila obilazak vidikovca Pestingrad (998 m) iznad Kotora od sela Njeguši sa možda najlepšim pogledom na Boku. Vodič: Stefanović Slobodan. Alpinizam PESTINGRAD Gavran VI+ prvenstven smjer 2018 AK Slobodni penjači Cetinje
Autor: rajko popovic; Datum objavljivanja: 14.6.2018. Izvorni opis: Ispeli smo prvenstven smjer u gornjoj stijeni Pestingrada i nazvali ga Gavran 255m VI+/V+ 7h. U donjoj stijeni ispod ovog smjera ispeli smo takođe smjer koji je već ispet u drugoj polovini prošlog vijeka. Alpinisticki klub Slobodni penjaci Cetinje ,Dejan i Rajko Popovic Pestingrad ~ Hiking Trail ~ Discover Montenegro in colour ™ | CINEMATIC video
Datum objave: 18.9.2021. Autor: Discover Montenegro Mranjanik (1336 mnv) - Lovćen
Datum objave: 27.7.2021. Autor: Geografija za sve Opis: Snimio: Strahinja Živaljević Pestingrad "Cetinjski smjer" VII- 240m 8h Alpinistički klub Slobodni penjači Cetinje
Datum objave: 1.7.2022. Autor: rajko popovic Opis: "Cetinjski smjer" 26 april 2022god. U gornjoj Zapadnoj stijeni Pestingrada, tradicionalnom alpinističkom tehnikom ispeli smo još jedan prvenstven smjer "Cetinjski" VII-, 240m, 8h. U smjeru smo na svim sidrištima ostavili po jedan anker. Na pojedinim detaljima komad užeta u vidu pješčanog sata kao međusidrište. Naveza: Dejan i Rajko Popović. Alpinistički klub "Slobodni penjači-Cetinje" Na početnoj fotografiji u videu mogu se vidjeti svi ispenjani smjerovi u zapadnoj stijeni pestingrada. Smjerovi 1 i 2 su ispenjani u drugoj polovini prošlog vijeka. To smo saznali kada smo iste prije par godina penjali. U smjeru 1 uočili smo 3 zarđala klina, a u smjeru 2 sidriste u vidu dva korozirana klina sa prusikom na drugom štandu. Smjer broj 3 je naš prvenstven smjer "Gavran" VI+. Razglednica Boke VIII- Pestingrad SAK Slobodni penjači-Cetinje maj 2024
Autor: rajko popovic Datum objave: 14.6.2024. Opis. Smjer "Razglednica Boke" VIII- , 60m. Južno rame Pestingrada. Opremili smo novi alpinistički smjer nazvavši ga Razglednica Boke, kakav se i stiče utisak dok se penje ova kompaktna eksponirana stjene 60 metara vertikale (stijena izuzetno dobra za penjanje, hrapava od kiša, bez lišajeva, sa jakim hvatovima). Samim tim ispenjali smo prvenstveno i južni greben Pestingrada. Prva dužina 30m, ocjena VIII- (uzbudljiva linija po goloj ploči sa manjim pukotinama i blažim previsom), druga dužina 30m, ocjena VII-. U smjeru smo postavili 28 ankera sa sidrišnim pločicama. U podnožju smjera, postavili smo tablicu sa nazivom smjera, dužinom i ocjenom. Za potrebe sportskog penjanja ovog smjera, potrebno je uže od 60m i 12 kompleta. Smjer opremili i ispenjali Vuk i Rajko Popović. |
Srednji dio Kotorskih strana
Detalj stare topografske karte, mjerila 1:25.000
Detalj stare topografske karte, mjerila 1:25.000
|
OD KNEŽ DOLA DO VELJIH ZALAZA
Od Knež Dola stazom PPT-a ima oko 10 min hoda do križanja gdje se od glavne staze odvaja staza za Pestingrad i Đerinski vrh, izvanredne vidikovce nad Bokokotorskim zaljevom. Na putokazu na ovome križanju navedene su daljenosti:
Nakon križanja staza nastavlja starim austrijskim putem duž zapadnih padina vrha Mrajanik (1336 m), bez znatnih promjena visine. Prošavši pored Mrajanika blago silazi prema crkvi u naselju Velji Zalazi. U Velikim Zalazima nalazi se i križanje priključne staze Dobrota - Velji Zalazi, koja je markirana. Godine 2023. i 2024. je završena gradnja četiri kilometra rekonstruirane ceste prema Zalazima, uz odvojak ceste prema Velikim Zalazima. |
ZalaziZalazi su niz sela, koji se nalaze u Kotorskim stranama, planinama koje okružuju Bokokotorski zaljev s istočne strane. Sela se nalaze na oko 900 metara nadmorske visine, dok su zračnom linijom udaljena samo oko 1,5 km od morske obale. Zalaze čine: dva sela Veliki Zalazi i Mali Zalazi, dva odvojena “seoceta” -zaseoka Gornji Gačevići i Donji Gačevići koji pripadaju Velikim Zalazima, kao i Vališta koje je bilo katun Zalaza. Ranije su sva ova sela i zaseoci činili jedno selo s općim imenom Zalazi, koje se i danas zadržalo.
Do Zalaza vode samo pješačke staze i putevi, i to: četiri pješačke staze koje vode od obale, iz Dobrote i Ljute, kao i glavna staza koja s prijevoja Krstac povezuje sva zalaška sela u nizu i nastavlja dalje ka Gornjem Orahovcu. Danas je tom stazom provedena i crnogorska Primorska planinarska transverzala Orjen-Lovćen-Rumija (PPT). Uz ove stare pješačke staze postoji i dionica makadamske ceste, kojim se mogu kretati terenska vozila. Područje Zalaza je tipičan krški predjel s rijetkim i po površini vrlo malim plodnim vrtačama i uvalama/dolinama, i bez žive vode. Sela su formirana oko tih rijetkih dolina i vrtača, i organizirana na ivici stjenovitog terena, u nizovima ili grupacijama. Kuće su vrlo jednostavne, karakteristični primjeri tradicionalnog graditeljstva: prizemne sa dvovodnim krovovima, građane od lokalnog kamena u suho. Ranije su bile pokrivene krovovima od ražane slame, koji su propali tako da su danas mnoge bez krova, a samo neke pokrivene novom vrstom pokrivača – crijepom kanalicom. Kako je ovo područje bez živih izvora, u selima se nalaze ublovi za vodu kao i rijetke bistijerne. Svako selo ima i gumna. Posebno veliki broj se nalazi u Malim Zalazima. Zalazi se prvi put spominju u povijesnim izvorima u 14. stoljeću, 1336. godine, a zatim 1351. godine u povelji cara Dušana, koji tada poklanja Zalaze i neka druga okolna mjesta gradu Kotoru. Zalazi su kao dio plemena Njeguši pripadali teritoriju Stare Crne Gore i nalaze na samoj granici te zone prema Boki kotorskoj. Iako u neposrednoj blizini, ova dva područja su se u određenim povijesnim razdobljima razvijala pod različitim utjecajima, naročito u razdoblju od 15. do počeka 20. stoljeća, kada su se nalazili unutar različitih država. Nakon Drugog svjetskog rata počelo je postupno iseljavanje Zalaza, posebno nakon 1960-ih, a sela su već potpuno napuštena početkom 1990-tih godina. Od gospodarskih aktivnosti u Zalazima se prakticira stočarstvo, pčelarstvo i sakupljanje ljekovitog bilja (posebno pelin i vrijesak, koji su i dobra ispaša za pčele). Međutim, sva sela su napuštena, bez infrastrukture, struje i vode. Pješačke staze i dio makadamskog puta se koriste. Dijelovi sela su zarasli, kuće su uglavnom u ruševnom stanju, mali broj se održava i povremeno koristi. IZVORI I LITERATURA GRUPA AUTORA: Boka kotorska - Procjena uticaja dosadašnjih i budućih zahvata unutar prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora na sveukupnu baštinu (Heritage Impact Assessment). Podgorica, 2017. (PDF) BRATIČEVIĆ, Dražen: Ljuta - Vališta - Zalazi - Njeguši (Krstac) - 9.11.2013. godine. Sportski planinarski klub Soko Cetinje. 2013. Kroz Ćekliće do sela Vališta. Jasnina putovanja. 17.5.2018. Kotor. Pestingrad. Mali Zalazi. Nestvarna.blog. 18.5.2017. STARČEVIĆ, Željko: Kad ura stane – Vališta, selo duhova. Boka News. 26.4.2015. POOVIĆ, Predrag: Vališta, 895 mnm, pješačka staza (Jezer selo - Vališta selo), Ćeklići. Vrhovi Crne Gore. 17.1.2017. Baština Zalaza Zalazi, kao cjelina vrijedan su prostor tradicijske kulture kojega odlikuju sljedeće vrijednosti: prostor s obilježjima kulturnog pejzaža, u potpunosti očuvana autentična struktura sela, tradicijska arhitektura sela, tehnika zidanja suvozidom, posebno tehnika zidanja kuća u Malim Zalazima i Valištima, očuvani elementi kulturnog pejzaža (podzidi, međe, staze), gumna, posebno brojna gumna u Malim Zalazima, ublovi za vodu, kao i pješačke staze koje povezuju sela, posebno staze uz Dobrotske strane, koje povezuju Zalaze s morskom obalom. S ovih staza se pružaju impresivni pogledi na Bokokotorski zaljev. Ove staze su i izuzetno graditeljsko ostvarenje, načinom na koji su građene, trasirane i uklopljene u pejzaž s minimalnim intervencijama, a istovremeno za reljef tog karaktera ugodne za kretanje. Planinarske staze Zalazi se nalaze na planinarskim stazama koje se aktivno koriste lokalna planinarska društva i turisti. Zalazi se nalaze na trasi planinarske transverzale Orjen-Lovćen-Rumija. Neke od kuća u selima se već koriste kao odmorišta ili prenoćišta za planinare. Velji Zalazi (odn. Veliki Zalazi)Danas napušteno, a nekada omanje selo, u velikom dolu, u kome su živjele dvije grupe srodnih bratstava: jednu čine Vukčevici (5 "kuća") i Bratićevići (4 "kuće") a drugu Nikolići (12 "kuća") i Đurovići (10 "kuća"). Južnije od ovih brastava čine kao zasebno seoce Gačovići Gornji i Gačovići Donji, u kome je bratstvo istog imena s užim prezimenima: Dančulovići (2 "kuće"), Kapetanovići (5 "kuća"), Lukrecije (2 "kuće") i Prorokovići (4 "kuće"). Danas u selu ima samo par pokrivenih kuća, koje se povremeno koriste. U selu se, uz oronule kuće, nalazi crkva sv. Vrača, podignuta oko 1725. na mjestu starije crkve, a obnovljena 1898. godine. Na kraju omeđenog dola, sa same ivice pruža se izuzetan vidikovac na Boku Kotorsku. IZVOR: Montenegrin Ethnic Assocation of Australia i dr. |
|
OD VELJIH DO MALIH ZALAZA
Od Veljih do Malih Zalaza ima oko sat hoda. Iz sela koje se nalazi u polju staza se uspinje na prijevoj Luk (1030 m), koji je najviša točka između Krstca i Vališta. Od prijevoja se ona serpentinama spušta u drugo polje gdje se nalazi selo Mali Zalazi. U Malim Zalazima obilježeno je križanje odakle vodi staza prema Dobroti (naselje Sveti Stasije) na obali Kotorskog zaljeva. |
Mali ZalaziDanas napušteno selo. Činilo ga je četiri bratstava i svako od njih držalo je po jedan dio "sela" i svaki se od tih dijelova zove po imenu svojega bratstva. Ta su bratstva od četiri brata, koji su "tačno na četvoro podijelili cijelo selo". Uz Mali Zalaz ide i "malo selo", "seoce", Vališta, koje je na sjeveru, blizu ćeklićske granice, i u kome ima nekoliko kuća od svih zalažanskih bratstava. To su bratstva: Perići - Dudići (4 "kuće"), Pejanovići (8 "familija"), Matkovići (5 "kuća") i Ivanovići (16 "kuća"). U selu se nalazi crkva sv. Jovana krstitelja, koja prema predanju datira iz 15. stoljeća, a obnovljena je 1936. godine. Mali Zalazi su lijep primjer tradicijske seoske arhitekture, poebno su zanimljiva brojna gumna. |
|
OD MALIH ZALAZA DO VALIŠTA
Od Malih Zalaza prema katunu Vališta ima oko 1 sat hoda. Od sela staza ide zapadnim obodom vrha Pločnik, potom blago nizbrdo do krške uvale gdje se nalazi napušteni katun Vališta. Sa staze se pruža odličan vidik na Boku kotorsku i masiv Orjena. U Valištima se nalazi križanje Primorsko planinarske transverzale “Orjen - Lovćen – Rumija”, s priključnom stazom koja od Ljute na obali Kotorskog zaljeva vodi do Vališta. PK Subra: Planinarenje do Vališta i Malih Zalaza
Autor: pk Subra Herceg Novi; Datum objavljivanja: 12.4.2013. |
ValištaVališta se nalaze u malenoj krškoj uvali. To je napušteni zalaški katun, s ostacima kuća i velikim otvorenim ublom i malim natkrivenim u sredini uvale. Jedno od obilježja Vališta je pročelje jedne kamene kuće na kojoj je fino isklesan kameni sat čije "okamenjene" kazaljke pokazuju 12 sati i 15 minuta. Livade su zapuštene i zarasle raslinjem. Zapadno od Vališta se nalaze Orahovske strane, krajnji sjeverozapadni dio masiva Kotorskih strana, i još zapadnije su Risansko-peraška brda. Prema sjeveru je selo Jezer u Ćeklićima. Ljuta - Stube - Vališta
|
Sjeverni dio Kotorskih strana
Detalj stare topografske karte, mjerila 1:25.000
Detalj stare topografske karte, mjerila 1:25.000
Vršanj
|
Katun Life ~ Vrsanj - Medjed Do - Discover Montenegro in colour ™ | CINEMATIC video
Autor: Discover Montenegro Datum objave: 12.10.2020. Opis. Katun's the essence of Montenegrin culture are spread all over Montenegro. They are temporary farmer settlements, in the higher altitudes, where herders move too, to let there livestock graze the surroundings in summertime. Katun' s, Vrsanj and Medjed Do are located in the vicinity in the Cetinje Municipality, reachable from the village Njegusi. Subscribe to our YouTube Channel - / @discover-montenegro If you like the video please like, comment, share and subscribe and you will help us in future production :) ! Ako vam se video sviđa lajkajte, komentirajte, podijelite i pretplatite se i pomoći ćete nam u budućoj produkciji :) ! For more information visit us @ https://www.discover-montenegro.com/ Instagram: / discover_mo. . Facebook: / todiscovermo. . Twitter: / discovermonten |
|
U suton
Pogled s Lovćenskih strana u smjeru Boke kotorske i Orjena - na horizontu. Desno, na vrhu Kotorskih strana i nad prijevojem Krstac je vrh Volujak, i iza njega Đerinski vrh s vidikovcem Pestingrad. |
2. DUŽ KOTORSKOG ZALJEVA
Kotorski zaljev
Kotorski zaljev, zajedno s Risanskim i Morinjskim zaljevima čini unutrašnji dio Bokokotorskog zaljeva, koji se obično naziva skupnim imenom Risansko-kotorski zaljev (odn. Kotorsko-risanski). Zbog oblika zaljeva, često se Morinjski zaljev precipira kao dio većeg Risanskog zaljeva.
Akvatorij Kotorsko-risanskog zalljeva se po svojim specifičnim biokemijskim svojstvima razlikuje i od vanjskog dijela Bokokotorskog zaljeva i od otvorenog mora.
Ukupna površina Bokokotorskog zaljeva iznosi 87,33 km2 od toga Kotorskog 16, 3 km2 a Risanskog 8.05 km2. Dužina obalne linije Bokokotorskoga zaljeva je 105.7 km, od čega obalna linija Kotorskog zaljeva iznosi 25 km, a Risanskog 12.6 km.
Ovom najuvučenijem dijelu zaljeva pripada 644.085.782 m3 vodene mase, što predstavlja približno 27% od ukupnog volumena Bokokotorskog zaljeva. Prosječna dubina Kotorskog zaljeva iznosi 26 m (max. 52 m), a Risanskog 25,7 m (max. 36 m).
Okružen je relativno visokim planinama, koje se protežu duž obale. Zaleđe ovog dijela zaljeva predstavlja regiju s najvećom količinom padalina u Europi (5000-5500 mm/godišnje). Padaline su raspoređene tipično mediteranski, s maksimumom u zimskom razdoblju i minimumom u ljetnom.
Zemljopisni položaj zaljeva dovodi do toga da je more uglavnom tiho, ali s izvanredno raznolikim i specifičnim životom, zbog velikog broja izvora, vrulja, potoka, i manjih rječica koje se ulijevaju u njega. Ovi faktori dovode do intenzivne dinamike vodenih masa, ali samo u površinskom sloju, do oko 5 m dubine, što je najviše izraženo u vrijeme maksimalnih dotoka slatke vode (zima i proljeće, kada su padaline najobimnije). Zbog zatvorenosti, odnosno velike usječenosti u kopno u Zaljevu, naročito Kotorskom, se ne mogu razviti veliki valovi. Vrijednosti temperature, saliniteta i gustoće morske vode su pod velikim utjecajem hidrometeoroloških parametara, koji su specifični i podložni čestim lokalnim promjenama.
Maksimalne vrijednosti temperatura bilježe se u 7. mjesecu (max 29.9 °C u Kotorskom i 28.38 °C u Risanskom) dok se minimamlne vrijednosti bilježe u 2. mjesecu (min 7.4 °C za Kotorski i 6.85 °C za Risanski zaljev). Vrijednosti saliniteta u vodi Zaljeva variraju između 8.48 i 38.80 x 10- 3.
S obzirom na strukturu i vertikalno pružanje obalnog dijela, može se reći da u čitavom Kotorskom (izuzev jednog manjeg uzanog pojasa na istočnoj strani) i Risanskom dijelu zaljeva nema ni žala, već se od same površine mora spuštaju kameniti obronci strmih strana, tako da se u tim dijelovima strma kontinentska površina prostire do samog dna tih zaljeva. Samo dno Zaljeva uglavnom je prekriveno debelim naslagama finog mulja, dok je neposredno ispred Risna zastupljena pjeskovita glina. Fizička svojstva morskog dna su jedan od osnovnih činilaca rasprostranjenja bentonskih životinja.
IZVORI I LITERATURA
Grupa autora, Boka kotorska - Procjena uticaja dosadašnjih i budućih zahvata unutar prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora na sveukupnu baštinu (Heritage Impact Assessment). Podgorica, 2017. (PDF)
Akvatorij Kotorsko-risanskog zalljeva se po svojim specifičnim biokemijskim svojstvima razlikuje i od vanjskog dijela Bokokotorskog zaljeva i od otvorenog mora.
Ukupna površina Bokokotorskog zaljeva iznosi 87,33 km2 od toga Kotorskog 16, 3 km2 a Risanskog 8.05 km2. Dužina obalne linije Bokokotorskoga zaljeva je 105.7 km, od čega obalna linija Kotorskog zaljeva iznosi 25 km, a Risanskog 12.6 km.
Ovom najuvučenijem dijelu zaljeva pripada 644.085.782 m3 vodene mase, što predstavlja približno 27% od ukupnog volumena Bokokotorskog zaljeva. Prosječna dubina Kotorskog zaljeva iznosi 26 m (max. 52 m), a Risanskog 25,7 m (max. 36 m).
Okružen je relativno visokim planinama, koje se protežu duž obale. Zaleđe ovog dijela zaljeva predstavlja regiju s najvećom količinom padalina u Europi (5000-5500 mm/godišnje). Padaline su raspoređene tipično mediteranski, s maksimumom u zimskom razdoblju i minimumom u ljetnom.
Zemljopisni položaj zaljeva dovodi do toga da je more uglavnom tiho, ali s izvanredno raznolikim i specifičnim životom, zbog velikog broja izvora, vrulja, potoka, i manjih rječica koje se ulijevaju u njega. Ovi faktori dovode do intenzivne dinamike vodenih masa, ali samo u površinskom sloju, do oko 5 m dubine, što je najviše izraženo u vrijeme maksimalnih dotoka slatke vode (zima i proljeće, kada su padaline najobimnije). Zbog zatvorenosti, odnosno velike usječenosti u kopno u Zaljevu, naročito Kotorskom, se ne mogu razviti veliki valovi. Vrijednosti temperature, saliniteta i gustoće morske vode su pod velikim utjecajem hidrometeoroloških parametara, koji su specifični i podložni čestim lokalnim promjenama.
Maksimalne vrijednosti temperatura bilježe se u 7. mjesecu (max 29.9 °C u Kotorskom i 28.38 °C u Risanskom) dok se minimamlne vrijednosti bilježe u 2. mjesecu (min 7.4 °C za Kotorski i 6.85 °C za Risanski zaljev). Vrijednosti saliniteta u vodi Zaljeva variraju između 8.48 i 38.80 x 10- 3.
S obzirom na strukturu i vertikalno pružanje obalnog dijela, može se reći da u čitavom Kotorskom (izuzev jednog manjeg uzanog pojasa na istočnoj strani) i Risanskom dijelu zaljeva nema ni žala, već se od same površine mora spuštaju kameniti obronci strmih strana, tako da se u tim dijelovima strma kontinentska površina prostire do samog dna tih zaljeva. Samo dno Zaljeva uglavnom je prekriveno debelim naslagama finog mulja, dok je neposredno ispred Risna zastupljena pjeskovita glina. Fizička svojstva morskog dna su jedan od osnovnih činilaca rasprostranjenja bentonskih životinja.
IZVORI I LITERATURA
Grupa autora, Boka kotorska - Procjena uticaja dosadašnjih i budućih zahvata unutar prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora na sveukupnu baštinu (Heritage Impact Assessment). Podgorica, 2017. (PDF)
Kotor
Pogled na kotorski stari grad s utvrde Svetog Ivana
|
Ulicama Kotora
|
Rijeka Škurda
|
U blizini Kotora nalaze se tri vodena toka. Rijeka Škurda teče duž sjevernih kotorskih zidina i pretpostavlja kako se hrani vodama s Njeguškog platoa. Škurda je hidrogeološki fenomen jer funkcionira kao izvor (krško vrelo), bočati izvor (slanasti i.) i vrtača. To je difuzni krški vodonosnik (čije se vode koriste za kotorski vodoopskrbni sustav), koji se prazni na mjestu kontakta fliša i vapnenaca zone Dobrota-Škaljari. Prinos ovog izvora varira između 0,1 m3 /s u hidrološkom minimumu, do preko 30 m3/s u hidrološkom maksimumu.
Na Škurdi, izvan gradskih vrata Porta Fiumera (Vrata na rijeku), radili su mlinovi koji su zbog bogatsva vode funkcionirali cijelu godinu, sve do početka 20. stoljeća. Ispred Vrata na rijeci, nalazio se i lančani most preko riječice Škurde iz 1540. godine; Potok Gurdić, čije vode su slankaste, nalazi se južno od gradskih zidina. Potok Zveronjak, zvan također i Velji potok odn. Popova voda izvire podno Troljeze, tekao je u uvučenom zaljevu Kotorskog zaljeva, gdje je stvorio naplavnu nizinu na kojoj se razvilo kotorsko naselje Škaljari. U blizini je još jedan manji potok Fontana, koji se ulijeva u Kotorski zaljev, na starijim topografskim kartama zabilježen kao Lokva. U sušnom razdoblju, kada Gurdić djeluje poput vrtače, Škurdin tok se zaslani. 
Rijeka Škurda uz sjeverne kotorske bedeme
|
Škurda ispred Vrata od rijeke
Kanjon Škudre Kanjon koji tvori Škudra nalazi se između prijevoja Krstac i Kotora, usječen u vrlo strme Kotorske strane, i tako ima pad od skoro 1000 m. Kanjon Škudre odvaja Kotorske strane od padina Lovćena - Lovćenske strane. Iako gornji dio kanjona velik dio godine ima polusušni karakter, nakon velikih kiša Škurda se pretvara u opasni bujični tok, koji nosi veliku količinu vode i kamena. Najviše vode ima u središnjem dijelu kanjona, nakon spajanja s desnim pritokama. U blizini kanjona prolazi pješački put Kotor-Krstac. U kanjonu ima dvadesetak kaskada, prosječne visine od oko 20 m. Većinom imaju nagib manji od vertikale, ali ima i izuzetaka. Pri spuštanju kroz kanjon iz smjera prijevoja Krstac, bakon prvog dijela klanca i prvih nekoliko vertikala, stiže se do podužeg dijela gdje nije potrebna oprema, jer nema kaskada a spuštanje nije toliko intenzivno. U kanjonu je prisutan (slab) signal mobilne telefonije. IZVORI I LITERATURA Ekspedicija Škurda 2002. PK "Pestingrad" Kotor. Kanjon Škurde. Nestvarna.blog. 3.6.2017. |
Na bedemina Sv. Ivana
|
Pogled na Kotorske strane s utvrde Sv. Ivana u Kotoru
|
Dobrota
Dobrota je najbrojnije naselje u općini Kotor. Proteže se od Kotora, sa kojim je srasla na jugu, do rijeke Ljute na sjeveru, gdje se nalazi i sjeverna granica gradskog područja Kotora, u dužini od oko 8 kilometara. Naselje se prvi put spominje u spisima kotorskog arhiva 1260. godine, kao Dabrathum, zatim Dobrotha, iz čega se izvodi današnji naziv. I u Dobroti kao i na drugim područjima Boke živjelo je nekad predslavensko stanovništvo o čemu su se do danas sačuvali grčki, ilirski i rimski tragovi. Vezani kao kmetovi kotorskog patricijata i crkve čiju su zemlju obrađivali na cijelom području Dobrote i na Ljutoj, Dobroćani su gradili svoje kuće bliže brdu, gdje su podigli i dvije crkve: Sv. Kuzme i Damjana (u narodu Sv. Vrača) i Sv. Ivan. Oko tih crkava nalazila su se stara pomorska bratstva Dobrote. Kada je prestala opasnost od piratskih upada u Zaliv i kada su ekonomski ojačali, Dobroćani su u drugoj polovini 17. i naročito u 18. stoljeću gradili svoje kuće i palace uz obalu. Tako je svako bratstvo gradilo svoj skup kuća odvojeno od drugih bratstava, pa su se po njima i formirali toponimi.
Stara Dobrota bila je podijeljena na četiri područja. Počev od Kotora prvo se područje protezalo od rijeke Škurde do Plagenata i zvalo se Vrtovi (Horti), jer su na tom terenu još u srednjem vijeku bili vinogradi kotorskog patricijata i crkve. Danas se ovaj naziv zadržao na lokalitetu "Vrtline“ iznad Fakulteta za pomorstvo i crkva u Tabačini svojim nazivom "Gospa od Vrta“ podsjeća na ovaj naziv. Drugi rejon je zahvaćao područje od Plagenata do crkve Sv. Mateja i još se i danas naziva Ilijaševići. Treći rejon je područje od crkve Sv. Mateja do Raškovog brijega bez nekog posebnog naziva ili obično Dobrota i posljednji četvrti rejon je Ljuta - od Raškovog brijega do Rijeke Ljute po kojoj je ovaj dio Dobrote i dobio ime.
Među spomenicima kulture, osim sačuvanih toponima ilirskog porijekla i materijalnih ostataka iz doba Rimljana, treba spomenuti crkvu Sv. Ilije iz 12. stoljeća, u neposrednoj blizini zgrade Zavoda za biologiju mora. U Dobroti se nalazi i crkva Sv. Mateja, sagrađena 1670. godine na temeljima ranije srednjovjekovne crkve. Izgrađena je u baroknom stilu. U crkvi se čuvaju barokni mramorni oltari, kao i čuvena slika Giovannija Bellinija "Bogorodica s djetetom". Crkva Sv. Eustahija podignuta je 1773. godine u neposrednoj blizini ranije crkve, sa zvonikom iz prve polovine 19. stoljeća. Unutrašnjost crkve je rađena u baroknom stilu, s oltarima pojedinih dobrotskih obitelji. U ovoj crkvi se čuvaju djela Paola Verovesea, Frana Potenze, Carla Dalcija i dr. poznatih majstora. Posebno je zanimljiva i zbirka s 52 komada čuvene dobrotske čipke iz 17. i 18. stoljeća. Pored ovih, postoji i nekoliko manjih crkava na Ljutoj koje danas nisu aktivne. Dobrota je doživjela svoj preporod u 17. i 19. stoljeću kada je imala najviše brodova u Boki. Status pomorskog naselja dobila je 1717. godine što ne znači da i ranije nije imala pomorsku tradiciju. U to vrijeme podignute su i poznate palače dobrotskih obitelji kao što su: Dabinović-Kokot, Tripković, Ivanović, Radoničić, Milošević i dr. Građene kamenom u reprezentativnom tradicionalnom duhu palače su ukrašene elementima drugostupanjske arhitekture od korčulanskog kamena: profilirani okviri otvora vrata i prozora, balkoni na profiliranim konzolama s balusterima, u krovnom rješenju završene belvederom, svaka predstavlja jedinstveno urbanističko arhitektonsko rješenje.
IZVOR: Skupšina Opštine Kotor: Izmjene i dopune Generalnog urbanističkog plana Kotora za područje Dobrote - Usvojen plan. Kotor, 2011. (PDF)
Stara Dobrota bila je podijeljena na četiri područja. Počev od Kotora prvo se područje protezalo od rijeke Škurde do Plagenata i zvalo se Vrtovi (Horti), jer su na tom terenu još u srednjem vijeku bili vinogradi kotorskog patricijata i crkve. Danas se ovaj naziv zadržao na lokalitetu "Vrtline“ iznad Fakulteta za pomorstvo i crkva u Tabačini svojim nazivom "Gospa od Vrta“ podsjeća na ovaj naziv. Drugi rejon je zahvaćao područje od Plagenata do crkve Sv. Mateja i još se i danas naziva Ilijaševići. Treći rejon je područje od crkve Sv. Mateja do Raškovog brijega bez nekog posebnog naziva ili obično Dobrota i posljednji četvrti rejon je Ljuta - od Raškovog brijega do Rijeke Ljute po kojoj je ovaj dio Dobrote i dobio ime.
Među spomenicima kulture, osim sačuvanih toponima ilirskog porijekla i materijalnih ostataka iz doba Rimljana, treba spomenuti crkvu Sv. Ilije iz 12. stoljeća, u neposrednoj blizini zgrade Zavoda za biologiju mora. U Dobroti se nalazi i crkva Sv. Mateja, sagrađena 1670. godine na temeljima ranije srednjovjekovne crkve. Izgrađena je u baroknom stilu. U crkvi se čuvaju barokni mramorni oltari, kao i čuvena slika Giovannija Bellinija "Bogorodica s djetetom". Crkva Sv. Eustahija podignuta je 1773. godine u neposrednoj blizini ranije crkve, sa zvonikom iz prve polovine 19. stoljeća. Unutrašnjost crkve je rađena u baroknom stilu, s oltarima pojedinih dobrotskih obitelji. U ovoj crkvi se čuvaju djela Paola Verovesea, Frana Potenze, Carla Dalcija i dr. poznatih majstora. Posebno je zanimljiva i zbirka s 52 komada čuvene dobrotske čipke iz 17. i 18. stoljeća. Pored ovih, postoji i nekoliko manjih crkava na Ljutoj koje danas nisu aktivne. Dobrota je doživjela svoj preporod u 17. i 19. stoljeću kada je imala najviše brodova u Boki. Status pomorskog naselja dobila je 1717. godine što ne znači da i ranije nije imala pomorsku tradiciju. U to vrijeme podignute su i poznate palače dobrotskih obitelji kao što su: Dabinović-Kokot, Tripković, Ivanović, Radoničić, Milošević i dr. Građene kamenom u reprezentativnom tradicionalnom duhu palače su ukrašene elementima drugostupanjske arhitekture od korčulanskog kamena: profilirani okviri otvora vrata i prozora, balkoni na profiliranim konzolama s balusterima, u krovnom rješenju završene belvederom, svaka predstavlja jedinstveno urbanističko arhitektonsko rješenje.
IZVOR: Skupšina Opštine Kotor: Izmjene i dopune Generalnog urbanističkog plana Kotora za područje Dobrote - Usvojen plan. Kotor, 2011. (PDF)
Ljuta
Ljuta
|
Krško vrelo Ljuta zaštićeno je kao spomenik prirode. Samo izvorište ima izgled oka, odakle i potječe te predstavlja svojevrsni prirodni fenomen. I u UNESCO ovoj konvenciji o prirodnom i kulturno-povijesnom području Kotora iz 1979.godine, izdvojeno je izvorište Ljuta u nivou mora, kao tipičan oblik krške hidrografije.
|
Donji Orahovac
|
Orahovac se kao mjesto u arhivskim dokumentima prvi puta spominje potkraj 14. stoljeća, dok su njegovi stanovnici registrirani više puta ranije (1326.-1337.), ali kao mještani Darantuma, koji je u to doba obuhvaćao i Orahovac.
Orahovac je, prema predanju, u prošlosti bio prepun orahovih stabala, tako da su stanovnici ovog naselja orahe prodavali po tržnicama. Zvao se nekad Darantum, rijetko Orahovačka Ljuta. I danas se u Gornjem Orahovcu najveća dolina zove Orahov Do. Stoga je naselje (u prošlosti knežina i pleme) i dobilo naziv Orahovac, koje u narodu zovu Oravac i Oraovac. Orahovac je dugo pripadao peraškoj, potom kotorskoj opštini. Prema sjeverozapadu graniči s Ledenicama i Perastom, a na istoku s "Ljutom i junačkijem, kršnijem Cucama. Južnu mu stranu plače more". Naselje se dijeli na Gornji i Donji Orahovac. Donji Orahovac je takođe strmenit i kršovit. Za razliku od Gornjeg, Donji Orahovac ima nešto više plodne zemlje. Oivičen je sa istočne, zapadne i sjeverne strane visokim, golim, mrko-bijelim i krševitim stijenama, koje se zovu Orahovačke Grede. Donji Orahovac i Dobrotu dijeli rijeka Ljuta, koja izvire ispod Velje Orahovačke Grede. U Orahovcu su registrirani sljedeći ojkonimi: Gornji Orahovac - zaseoci Velje Selo, Ježevići, Kljavići, Stepen, Ubalac, Velinići, Jasenov Do, Dražin Vrt; Donji Orahovac - zaseoci Trstenik, Podbrce, Bijele Njive, Dračeva Njiva, Mramorje (Mramor), Prapratni Do, Rastov Do (Rastova), Pod Ključe, Zvek, Lovorika (Rolike). Ovo naselje su tokom kasnijih stoljeća naselili većinom Crnogorci i nekoliko obitelji iz Hercegovine i Stare Srbije, dok je postotak ostalih zanemariv. U raspoloživoj povijesnoj i etnološkoj građi prevladavaju kršćanska, ali registriramo i nešto narodnih, teofornih i zaštitnih imena. Najzastupljenija su imena Nikola i Jovan, potom Luka, Petar, Marko, Saverio, Andrija i Špiro, dok su ostala registrirana samo jednom ili dvaput. Prezimena su, uz nekoliko izuzetaka, patronimična i uglavnom su izvedena sufiksacijom. IZVOR: Miloš Krivokapić, Saša Knežević: Prilog proučavanju porijekla stanovništva i antroponimije Orahovca (Boka kotorska). Anali Dubrovnik 55/1 (2017): 269-297 (PDF) 
Pogled iz Ljute prema dijelu Risansko-peraških brda nad Risansko-kotorskim zaljevom
Naslovna fotografija
U prijelaznom prostoru između Risansko-peraških brda i Kotorskih strana Pogled s utvrde Sveti Andrija na ruševine žandarmerijske karaule Ježević, nedaleko od crkvice Svetog Nikole. |
Gornji OrahovacU brdskom području između Donjeg Orahovca i Risna nalazi se više zaselaka Gornjeg Orahovca. Nekada su ti zaseoci živjeli od poljoprivrede, međutim, danas su ona opustjela. Zaeoci su: Velje Selo, Ježevići, Kljavići, Stepen, Ubalac i Velinići.
Gornji Orahovac ima sve odlike planinskog naselja: krševit je i strm, uz rijetke male ravnice ili oranice. Obuhvaća dvadesetak kilometara. Sve kuće u njemu izgrađene su na strmom, krševitom zemljištu. U Gornjem Orahovcu je za vlasti Austro-Ugarske bila smještena redarstvena postaja (žandarmerijska karaula). Ježević. Danas se na istom mjestu nalazi vidikovac, a u blizini je i crkvica Svetog Nikole. IZVORI I LITERATURA Aleksandra Mirković, Selo Gornji Orahovac kao primer obredno religijske zajednice - terensko istraživanje. BOKA, br. 27. maj 2008. |
IZVORI I LITERATURA
PROROČIČ, Božidar; USKOKOVIĆ, Ana: Planinski prevoj Krstac na Njegušima. Montenegrina, 21.11.2020.
|
U Risansko-kotorskom zaljevu
Pogled na Risansko-peraška brda nad Risnom (skroz lijevo), Kotorske strane na horizontu, Lovćen skroz desno u pozadini i Vrmac nad Kotorskim zaljevom. |
