|
|
|
|
UvodJavor (ćiril. Јавор) je planina u jugozapadnoj Srbiji. Nalazi se sjeveroistočno od Sjeničke kotline, na tromeđi između općina Nova Varoš, Ivanjica i Sjenica. Na istoku se naslanja na zapadne obronke Golije, a na zapadu se graniči s vapnenačkim masivom Murtenice (Zlatibor) i s Čemernicom. Javor ima dinarski smjer pružanja.
Sa sljemena dugačkog 25 km dižu se Vasilijin vrh 1520 m (prema drugim podacima 1519 m; a na pojedinim kartama upisan kao Vasiljev vrh ili Vasilin vrh), Jankov vrh, Troglav, Borovac i dr., dijelom građeni od vapnenaca, dijelom od pješčenjaka. Najviši dio planine izgrađen je od mezozojskih vapnenaca znatne debljine i čistoće, pa se u tome dijelu razvila tipična krška hidrografija. Istočni dio Javora je blago valovita površ prostranih livada prošaranih šumarcima, pretežno bukove šume, koja se pruža u pravcu-SZ-JI. U zapadnom i jugozapadnom podnožju planine Javor nalazi se rijeka Uvac, koja utječe u rijeku Lim. Na planini vlada umjerena planinska klima. Prosječna godišnja količina padalina iznosi do 1500 mm. Na njemu je šuma prorijeđena - vegetacijski je on na granici starovlaških šuma i sjeničkih pašnjaka. Obrastao je listopadnom (bukovom) šumom, dok s južne strane raste crnogorica. Ima dosta pašnjaka, izvora i potoka, a mogu se naći i razni šumski plodovi. Sve rijeke iz ovog kraja odlikuju se bistrom, čistom vodom, s bogatim ribljim fondom, naročito potočnom pastrmkom. Preko sjeverozapadnog dijela Javora vodi cesta koja povezuje Ivanjicu sa Sjenicom. Na Javoru su vođene bitke 1804., 1876.-1878. i 1912. godina. Sve do Balkanskog rata (1912.) ovdje se nalazila srpsko-turska granica, a dugo je i prijevoj Javor bio migracijski kanal za ljude koji su selili iz crnogorskih brda, dalje u Srbiju. Na ovoj planini još se mogu vidjeti tragovi postojanja granice i srpsko-turskog rata 1876. godine (zidine carinarnice, ostaci karaule i sl.). Na Kušićima, u podnožju planine je Karađorđe od 1806.-1809., sa svojim ustanicima gradio jaka utvrđenja i šančeve, koji se još uvijek prepoznaju i danas ih zovu Karađorđevi šančevi. Na uzvišenju iznad bivše carinarnice nalazi se spomenik junaku Javorskog rata (1876.-1878.) majoru Mihailu Iliću, po kome nosi ime Osnovna škola u Kušićima. Pored spomenika se nalazi groblje srpskih vojnika izginulih na Kalipolju (općina Sjenica). Postoji veliki broj narodnih pjesama kojima je opjevana planina Javor. Neka od najpoznatijih narodnih-glazbenih djela, koja pjevaju ovoj planini su: "Oj livado rosna travo Javore" i "Pod Javorom selo što je". ENGLISH SUMMARY: Javor (Stari Vlah area)Javor (Serbian Cyrillic: Јавор, pronounced [jâʋɔr]) is a mountain in southwestern Serbia, between towns of Sjenica and Ivanjica. Its highest peak Vasilijin vrh has an elevation of 1,519 meters above sea level. 
Položaj planine Javor
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:300.000 Ime (Etimologija)-
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Javora
Oglašavajte ovdje:
|
Javor, reljef
Podloga: Elastic Terrain |
Vrhovi na Javoru
|
|
Vlada Republike Srbije na sjednici od 6.4.2023. godine usvojila je Uredbu o proglašenju specijalnog rezervata prirode "Uvac", čime se osigurava očuvanje atraktivnih, spektakularnih morfoloških posebitosti toga područja.
Površina rezervata proširena je sa dosadašnjih 7.543 hektara na 11.750 hektara i obuhvaća dijelove općina Nova Varoš, Sjenica i Priboj. Uvedene su i tri kategorije zaštite. U prvom stupnju zaštite je 1.049 hektara u klisurama Uvca, Veljušnice, Kladnice, Tisovice, Pavlovića broda i Radoinjskog jezera. U tom području dozvoljeno je samo znanstveno istraživanje i kontrolirani posjeti isključivo radi edukacije. Pod drugim stupnjem zaštite je 4.996 hektara, a pod trećim 5.704. Na području rezervata je stanište mnoštva rijetkih životinjskih i biljnih vrsta – 130 vrsta ptica, od kojih su 24 strogo zaštićene, 47 vrsta sisavaca i 24 vrste riba. Zaštitni znak rezervata je bjeloglavi sup. Najveća kolonija u Srbiji i jedna od najvećih na Balkanu ptice čiji raspon krila u letu dosteže gotovo tri metra, nalazi se na Uvcu. Od ptice kojoj je prijetilo nestajanje, zaštitom i očuvanjem stiglo se do 450-500 jedinki. Visoke litice Uvca nastanjuju strogo zaštićene biljne vrste – orhideje: vrećasti kaćun, kaćun i medeni kaćunak, kao i niz drugih biljaka, riba, ptica, sisavaca. Specijalni rezervat prirode "Uvac" nalazi se u jugozapadnoj Srbiji, uklješten između masiva planine Zlatibor na sjeveru, Čemernice i Javora na istoku i jugoistoku i Zlatara na zapadu i jugozapadu, na teritoriju općina Nova Varoš, Sjenica i Priboj. Donošenjem Uredbe ostvaruje se niz pozitivnih učinaka u smislu ciljeva utvrđenih Prostornim planom Srbije, strateškim dokumentima u području zaštite prirode, životne sredine i održivog razvoja i međunarodnim ugovorima i programima, a prije svega povećanje površine zaštićenih područja i zaštita biodiverziteta i geodiverziteta, posebno ekološki značajnih područja, navodi se u priopćenju vlade RS. 
Povijest zaštite područja
1971.-2006. Specijalni rezervat prirode Uvac, zaštićen je prvi put 1971. godine na lokalitetu Pavlovića Brod s površinom od 267 hektara. Tijekom 1995. godine područje zaštite je značajno prošireno, za oko deset puta (2.717 ha), da bi novi oblik i veličinu dobilo 2006. godine. 2006. Uredbom o zaštiti Specijalnog rezervata prirode Uvac ("Službeni glasnik RS", broj 110/06) iz 2006. godine bio je obuhvaćen prostor sliva rijeke Uvac i već zaštićeno područje, uzvodno od profila brane vodoakumulacije "Radoinja", ukupne površine 7.543 ha, s utvrđenim režimom zaštite II stupnja na cjelokupnoj teritoriji. 2019. Ministarstvo zaštite životne sredine Republike Srbije 2019. godine obavijestilo je javnost o postupku pokretanja revizije zaštite prirodnog područja I (prve) kategorije, kao Specijalni rezervat prirode "Uvac". Tom revizijom povećana je površina pod zaštitom i ona iznosi 11.746,19 ha. Prema podacima Republičkog geodetskog zavoda 60,24% površine zaštićenog područja nalazi se u državnom vlasništvu, 38,61% u privatnom i 1,15% u javnom vlasništvu. Na području Specijalnog rezervata prirode "Uvac" uspostavljeni su režimi zaštite I, II i III stupnja.
Područje obuhvaćeno granicama Specijalnog rezervata prirode "Uvac" nalazi se na listi "Važnih staništa ptica u Evropi" (Important Bird Areas in Europe, BirdLife 2000) pod nazivom "Uvac-Mileševka" (YU 21 SE), a u okviru Emerald mreže nosi klasifikacijski kod RS0000025. Zavod za zaštitu prirode Srbije dostavio je 30.9.2019. godine Studiju zaštite Specijalni rezervat prirode "Uvac" Ministarstvu zaštite životne sredine, kao nadležnoj instituciji. 2021. Ministarstvo zaštite životne sredine Srbije, u skladu s člankom 43. Zakona o zaštiti prirode ("Službeni glasnik RS", br. 36/09, 88/10, 91/10-ispravka, 14/16 i 95/18-dr. zakon), oglasilo je JAVNI UVID O NACRTU UREDBE O PROGLAŠENJU I STUDIJI ZAŠTITE SPECIJALNOG REZERVATA PRIRODE "UVAC" U TRAJANjU OD 20 RADNIH DANA, OD 19. APRILA DO 14. MAJA 2021. GODINE (Predlog Uredbe ovde - Opis granice ovde - Obrazloženje Uredbe ovde - Uvid u studiju o proglašenju Specijalnog rezervata prirode "Uvac" ovde - Grafički prikaz Specijalnog rezervata prirode "Uvac" ovde). 2023. Vlada Republike Srbije na sjednici od 6.4.2023. godine usvojila je konačnu Uredbu o proglašenju specijalnog rezervata prirode "Uvac", čime se osigurava očuvanje atraktivnih, spektakularnih morfoloških posebitosti toga područja. |
Klikom na logotip Specijalnog rezervata prirode "Uvac" otvoriti ćete njihovu službenu stranicu
Sažet opis zaštićenog dobra Specijalni rezervat prirode "Uvac" je prirodno dobro od izuzetnog značaja. Nalazi se u jugozapadnoj Srbiji u okviru Starovlaško - raške visoravni (visije). Okružen je planinama Zlatar, Murtenica, Čemernica, Javor i Jadovnik. Oko 2/3 rezervata se nalazi na teritoriji općina Nova Varoš i Sjenica. Minimalna nadmorska visina rezervata je 760 m, a maksimalna 1322 m. Centralnu morfološku cjelinu rezervata predstavlja kanjonska dolina rijeke Uvac s dolinama njezinih pritoka. Vode rijeke Uvac, duboko su usjekle svoje korito u vapnenačke stijene i formirale sužene klisurasto – kanjonske doline s visokim, strmim vapnenačkim liticama. Prosječna dubina dolina je između 200 i 300 m, a maksimalna do 350 m. Posebna vrijednost kanjonskih dijelova doline su uklješteni meandri. Rtovi meandara u okolici sela Lopiže imaju relativnu visinu od oko 100 m. Meandri Uvca su prepoznatljiva slika jugozapadne, ali i cijele Srbije. Na području Rezervata prevladavaju okršene površine s brojnim krškim oblicima: krške površi, uvale, vrtače, okapine, pećine (špilje) i jame. U Specijalnom rezervatu prirode "Uvac" zabilježeno je oko 130 vrsta ptica. U najznačajnije se ubraja bjeloglavi sup (Gyps fulvus), jedna od dvije preostale vrste lešinara (strvinara) koje se danas gnijezde na području Srbije. IZVOR PODATAKA Službena stranica Specijalnog rezervata prirode "Uvac" |
|
1876.
Prvi srpsko-turski rat vodi se između Osmanskog Carstva i Kneževine Srbije (1876.-1877.). U narodu je poznat i kao Javorski rat, jer su na planini Javor 1876. vođene najteže bitke. |
Prvi srpsko-turski rat 1876.-1877. Prvi srpsko-turski rat (1876.-1877.) u narodu je poznat i kao Javorski rat, jer su na planini Javor vođene najteže bitke. Vodio se između Osmanskog Carstva i Kneževine Srbije nakon ustanka u Hercegovini koji je izbio 1875. Srpska vojska nije bila uspješna u okršaju s Turskom tijekom ovoga rata. Poslije prvih sukoba s turskom vojskom pretrpjela je poraze na Južnoj Moravi, kod Đunisa i Deligrada. S Crnom Gorom nije bila razvijena ratna strategija. Prvi srpsko-turski rat završen je mirom koji je potpisan u Carigradu 28. februara 1877. godine. Srbija je zadržala sve svoje teritorije koje je imala prije rata. PROČITAJ VIŠE Prvi srpsko-turski rat. Wikipedija |
|
Zapisi sa Javora - 1. deo
Autor: Marko Randjic; Datum objave: 3.4.2012. Opis: 1985. Emisija Radio televizije Beograd iz serijala "Ljudi govore" o životu ljudi na planini Javor i u njenoj okolini, autor: Nedeljko Ješić |
Zapisi sa Javora - 2. deo
Autor: Marko Randjic; Datum objave: 3.4.2012. Opis: 1985. Emisija Radio televizije Beograd iz serijala "Ljudi govore" o životu ljudi na planini Javor i u njenoj okolini, autor: Nedeljko Ješić |
Naša priča ep. 166 26.10.2018. - Krompir, Brezova i Šarenik, Ivanjica
Proizvodnja: AgroTV Srbija; Datum objave: 5.11.2018. |
|
Pešačenje Javor-Ljepojevići (The Javor-Ljepojevići Hike)
Autor: Marko Randjic; Datum objave: 8.12.2015. Opis: 03. 12. 2015. Planina Javor, selo Ljepojevići. Ukupna dužina ture: 17km / Mt. Javor, the village of Ljepojevići. Total tour legth: 17 km JAVOR Ljepojevići - Jankov vrh - Vasilijin vrh - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objave: 2.9.2015. Opis: Planinari PK ,,ERA,, iz Užica su 07. avgusta 2015. godine izvršili uspon na dva vrha na planini Javor iz mesta Ljepojevići i to: Jankov vrh (1492 m) i Vasilijin vrh (1519 m), najviši vrh ove planine. Stojković Predrag i Stefanović Slobodan, vodiči Kluba i Popović Saša, član PK ,,ERA,, su na ovoj istraživačkoj planinarskoj akciji obišli i spomenik borcima Srpsko-turskog rata u Ljepojevićima, spomenik majoru Iliću i Vasilijinu česmu ispod Vasilijinog vrha. |
|
Kušići su naselje u općini Ivanjica u Moravičkom okrugu. Nalaze se u podnožju planine Javor, na nadmorskoj visini od 1000 metara, udaljeni 25 kilometara od Ivanjice. Okruženi su listopadnim šumama i livadama, na kojima vlada planinska klima, s kratkim i svježim ljetima i dugim i hladnim zimama. U Kušićima se svake godine tradicionalno održava Javorski sabor dvojničara i svirača na starim narodnim muzičkim instrumentima. Selo je poznato i po uzgoju krumpira.
POVIJESNI PREGLED Knez u Kušićima je bio 1785. godine Radivoj Jovanović. On se u društvu sa drugim knezovima i oberknezovima potpisao na pismu koje je poslano ruskom knezu Potemkinu. Tražili su narodni prvaci Starog Vlaha da im ruska carska vojska pomogne otjerati Turke. Kušići su se našli u središtu ratnih zbivanja, tijeom okršaja između Srba i Turaka na planini Javoru u ljeto 1876. godine, tijekom Prvog srpsko-turskog rata. Vodile su se noćne borbe nasuprot sela Kušići. Srpske su trupe tijekom povlačenja s Javora, došle u naselja. Vojska su skupila u Kušićima radi konsolidacije i tu napravila logor. Usred mjesta oko sudnice, podigli su šatore i upalili velike vatre, kao poruku Turcima. Stanovništvo se sa stokom tijekom noći povuklo u pozadinu, dalje od Kušića. Tu je položaj držao kapetan P. Borisavljević, komadant Užičke brigade. Utvrđen je položaj u Kušićima, kao priprema za defanzivu. Znanstvenik Josif Pančić srpski botaničar je 1891. godine bio u Kušićima, tijekom istraživanja po Javoru, po kojemu su ga vodili pojedini mještani. Po novoj administrativnoj podjeli Kraljevine Srbije, 1901. godine javorsku općinu su činila sela Deretin, Kušići, Maskova, Opaljenik i Sivčina. Pod selom Kušići bili su zaseoci: Barice, Javor, Ovčja Stijena i Tisovina. ŠTO VIDJETI I ŠTO RADITI Na Kušićima, u podnožju planine je Karađorđe od 1806.-1809., sa svojim ustanicima gradio jaka utvrđenja i šančeve, koji se još uvijek prepoznaju i danas ih zovu Karađorđevi šančevi. Na uzvišenju iznad bivše carinarnice nalazi se spomenik junaku Javorskog rata (1876.-1878.) majoru Mihailu Iliću, koji je 1876. godine u Prvom srpsko-turskom ratu, poginuo na Javoru, na lokaciji 15 kilometara jugozapadno od sela, i po kome nosi ime osnovna škola u Kušićima. Pored spomenika se nalazi groblje srpskih vojnika izginulih na Kalipolju (općina Sjenica). U selu se nalazi crkva Svete Trojice iz 1867. godine. Osnovna škola u selu ima dugu tradiciju. Prva školska zgrada izgrađena je 1927. godine i od samog početka imala je veliki broj đaka. Državna osnovna škola u Kušićima je 1932. godine otvorila i treće odjeljenje. Od 1962. godine, škola nosi ime majora Ilića. Selo Kušići aktivno je uključeno u seoski turizam, odnosno smještaj gostiju u seoskim domaćinstvima. Posebno je pogodno za boravak gostiju oboljelih od astme i bronhitisa zbog svoje idealne nadmorske visine, ruže vjetrova, koncentracije iona i borove šume. Kušići su okruženi listopadnim šumama i planinskim livadama. U selu se nalazi Hotel "Javor", s dvije zvjezdice, u privatnom vlasništvu, renoviran 2011. U neposrednoj blizini nalazi se skijaška staza s liftom, u dužini od 400 metara, na raspolaganju posjetiteljima, ali i sportašima, koji ovde dolaze na pripreme. O školi u Kušićima Deca sa područja Kušića, Daretina i Maskove sve do 1927. godine školovala su se u jednom od najmanjih starovlaških sela – Milandžu. Škola je već na početku svog rada imala dva učitelja, što ukazuje na veliki broj učenika za ondašnje prilike. Školske 1931/32. godine, pored tečaja za domaćice sa 30 polaznica, uspešno je radila i biblioteka i čitaonica, koja je imala 88 članova i 994 knjige. Podaci iz 1937. godine govore da je škola u Kušićima treća po brojnosti u Moravičkom okrugu sa 193 učenika. Sve do 1943. godine škola je radila sa manjim prekidima, a te godine su ju bugarski avioni bombardovali. Mnogi roditelji su tada bili prinuđeni da svoju decu šalju u školu u Milandžu. Po završetku Drugog svetskog rata, na temeljima srušene školske zgrade podignuta je druga, dosta manja, bez jednog krila i omogućila da se pod njen krov presele učenici i nastavnici. U takvim prilikama počinje širenje škole otvaranjem viših razreda od školske 1953/54. godine. Posle dve godine Kušići postaju centar u oblasti koja obuhvata područje od Javora do Jevačkih stena i od reke Nošnice do reke Grabovice. Javlja se potreba za izgradnjom nove školske zgrade za osmoletku. Gradnja je počela 1955. godine, a završila se 1958. godine. U sastavu matične škole su i škole u Ravnoj Gori, od 1962. godine, Opaljeniku od 1952. godine i u Maskovi od 1945. godine. Najstarija škola u Milandži prestala je sa radom jer nije imala dovoljno učenika, što se kasnije dogodilo i sa školom u Ravnoj Gori. WIKIPEDIJA |
Dvojnice
Dvojnice ili svirale su narodnia puhačka glazbala (duvački instrumenti). Sastoje se od dvije cijevi izrađene jedna uz drugu od istog komada drveta, najčešće šimširovog. Gornji kraj cijevi, u koji se poše istesan je zajedno. Svaka cijev ima pisak i rupice. Desna cijev ima jednu rupicu više od lijeve i svira se dvoglasno. Dvojnice su obično izvana ukrašene izrezbarenim šarama, obojene žutim mastilom i sl. Kao izrazito pastirski instrument rasprostranjene su širom Balkana. Služe za pratnju pjesama i plesova, najviše kola. IZVOR Dvojnice. Wikipedija Kušići - Ranđići
Autor: Marko Randjic; Datum objave: 21.9.2018. Opis: 04. 08. 2018. U zaseoku Ranđići sela Kušići, na obroncima Javora / In Ranđići Hamlet of the village of Kušići, on the slopes of Mt. Javor Kušići - Deretin - Zečka Reka - Krivokućko Brdo
Autor: Marko Randjic; Datum objave: 15.11.2017. Opis: 12. 11. 2017. Pešačenje od Kušića do Krivokućkog Brda (1022m), u selu Ravna Gora na planini Javor, preko Deretina. / The hike from the village of Kušići to Krivokućko Brdo (1022m) in the village of Ravna Gora, on Mt. Javor GPS trek sa ove akcije možete da preuzmete ovde: / You can download the GPS track from this tour from here: https://www.wikiloc.com/wikiloc/view.... Kušići - Deretin - Javorska Ravna Gora
Autor: Marko Randjic; Datum objave: 25.11.2018. Opis: 08. 09. 2018. Kružna pešačka tura na obroncima planine Javor, od sela Kušići, preko sela Deretin (mesto Ravan, zaselak Marčići, mesto Sedlar), i Zečke reke, do Krivokućkog Brda (1022m), i zaseoka Krivokuće u selu Javorska Ravna Gora. Povratak preko zaselaka Kokanovići i Kovačevići, Zečke reke, i zaseoka Zarići. Ukupna dužina ture: 20km. / The circular hiking tour on the slopes of Mt. Javor, from the village of Kušići, via the village of Deretin (Ravan, Marčići hamlet, Sedlar), and Zečka River, to Krivokuća Hill (1022m), and the hamlet of Krivokuće, in the village of Javorska Ravna Gora. the return via Kokanovići and Kovačevići hamlets, the Zečka River, and Zarići hamlet, Total tour length: 20km. GPS trek sa ove akcije možete da preuzmete ovde: / You can download the GPS track from this tour from here: https://www.wikiloc.com/hiking-trails... |
|
Spomen-groblje na Javoru nalazi se na istoimenoj planini, ispod najvišeg vrha Javora (Vasilijin vrh, 1520 m.n.) Poznato je i kao spomen-obilježje "Major Ilić", po spomeniku majoru, na središnjem dijelu groblja. Groblje se nalazi na području na kome se odvijala odlučujuća bitka u Srpsko-turskom ratu, koji je u ovim krajevima u narodu poznat pod imenom Javorski rat.
Groblje je danas jedan od spomenika kulture od velikog značaja kao nepokretno dobro, podignuto u znak zahvalnosti srpskim borcima poginulim na bici na Javoru 1876. godine. Nedaleko od groblja, nalazi se i Vasilijina česma. Na spomen-groblju na Javoru sahranjeno je 7.000 srpskih vojnika koji su poginuli na Kalipolju na Ivanjdan, 6.7.1876. godine. Među humkama, na groblju javorskih junaka, 24.6.1907. godine, podignut je dobovoljnim prilozima spomenik majoru Mihailu Iliću, koji je bio bio glavni zapovjednik tijekom borbi zaslužan za pobjedu srpske vojske u bitci na Javoru, a kasnije i u drugim bitkama po Sandžaku. ARHITEKTURA Groblje je veličine 1.5 hektara. Bilo je dobro uređeno do Drugog svjetskog rata, a 1990-ih godina je obnovljeno. Uz njega je izgrađena crkva u okviru spomen-kosturnice. Spomenik majoru Iliću ima kvadratno postolje izvedeno u vapnencu i sastavljeno od četiri stupnjevita dijela. Na postolju je postavljen obelisk kvadratnog tlocrta s piramidalnim završetkom, izveden od bijelog studeničkog mramora, s uklesanim križem i godinom. Tu je i spomenik Maksimu Lauševiću, buljubaši javorske granice, koga su 1880. godine ubili hajduci. BITKA NA KALIPOLJU Bitka na Kalipolju je otpočela na Ivanjdan 1876. godine. U njoj je srpska vojska teško nastradala. Poginulo je oko 7.000 srpskih vojnika, mnogo više od tog broja je ranjeno, a podjednako je izginulo i bilo ranjeno i turskih boraca. Zapovijedanje je u bitci samoinicijativno preuzeo major Mihailo Ilić, koji je prvo organizirao svoju brigadu, a zatim pod komandu uzeo i druge brigade i uspio zaobići Turke oko Jankova vrha, napasti ih s leđa i izvojevati pobjedu. Srpski vojnici poginuli u toj bitci sahranjeni su na spomen-groblju u Javoru, gdje je i podignut spomenik javorskom junaku, komandantu Mihailu Iliću. IZVOR Spomen-groblje na Javoru. Wikipedija Mihailo Ilić i Javorski rat
Mihailo Ilić ili major Ilić (Jagodina, 26.11.1845.- planina Javor, 5.9.1876.) je jedan od Javorskih junaka, srpski oficir, vojni pisac, znanstvenik i prevoditelj. Govorio je njemački, ruski i francuski jezik i bio član Srpskog učenog društva. Njegova djela služila su kao udžbenici za vojne škole. Poginuo je u borbama na Jankovom vrhu (1492 m), na Javoru, kod Ivanjice, u Prvom srpsko-turskom (Javorskom) ratu. Njegov grob se nalazi na Novom groblju u Beogradu.
MIHAILO ILIĆ U SRPSKO-TURSKOM RATU I OKOLNOSTI KOJE SU DOVELE DO BITKE NA JAVORU U okviru priprema za Prvi srpsko-turski rat, najveća pažnja posvećena je osposobljavaju vojske za rat, tako da je još u aprilu 1876. godine u Beogradu obrazovan Ratni savet. On je bio zadužen i za pripremu plana o razvoju početnih operacija, na osnovu koga su formirane četiri vojske: Timočka pod komandom pukovnika Milojka Lešjanina, Moravska s generalom Černjajevim na čelu, Drinska pod zapovedništvom Ranka Alimpića i Ibarska pod komandom Franje Zaha, dok je vrhovni komandant bio Milan Obrenović, a načelnik štaba bio je pukovnik Jovan Petrović. Ibarska vojska, je trebalo da odigra važnu strategijsku ulogu: da s polaznih položaja na Javoru prodru prema Sjenici, Novoj Varoši i Novom Pazaru. Međutim, već posle dvanaestodnevnog ratovanja postalo je jasno da srpska vojska nije imala mnogo uspeha. Osnovni razlog ležao je u činjenici da je Srbija bila slabija od Turske, po oružju, brojnosti i obučenosti vojske. Osim toga, srpska vojska nije imala isustva, niti je navikla na disciplinu, nije bila uvežbana za brze marševe, manevre, ni juriše, nije znala kako da se zaštiti od neprijatelja, a zauzetu teritoriju lako je napuštala. Oskudevalo se sa oficirima, jer su oni školovani bili uglavnom raspoređeni po štabovima, dok ruski oficiri, dobrovoljci, nisu dovoljno poznavali jezik, ni teren, pa su činili taktičke greške. U Srbiju su dolazili dobrovoljci, najviše iz Rusije, gde je javno mnjenje bilo veoma raspoloženo da pomogne srpskom narodu. Međutim dok su dve države Srbija i Crna Gora vodile rat protiv Osmanskog Carstva, carevi Austro-Ugarske i Rusije, sastajali su i i razgovarali o ishodu ovog ratnog sukoba na Balkanu i dogovarali o tome kako bi se podelile teritorije, kada se rat završi. Što se tiče prodora Ibarske vojske, nju je Zah rasporedio po frontu širine 150 kilometara, da operiše sama, bez podrške. Turci su sa druge strane, imali odlično ovde imali jako dobro utvrđenu odbranu, što srpska u toku operacija u Raškoj oblasti ovde je izostalo sadejstvo između srpske i crnogorske vojske, budući da je crnogorski knjaz Nikola glavninu svoje vojske uputio u Hercegovinu, ne bi li uspeo da proširi svoje granice u Hercegovini i prema srednjem Jadranu, pošto je ugovorom o savezu sa Srbijom već bio obezbedio znatne teritorijalne dobitke u toj oblasti. Porazna je bila Kalipoljska bitka, koja se odigrala na Ivandan 6. jula 1876., u kojoj je prvi put došlo do velikog okršaja. Za kapetana Ilića to je bilo prvo vatreno krštenje, sa zadatkom da operiše desnom obalom Ibra. Za tri dana uspeo je da očisti Ibarsku klisuru od Raške do Mitrovice. No, glavni deo vojske koji je trebalo da prodre iz Raške na Novi Pazar, pod vođstvom Ilije Antića - Čolaka, nije uspeo da izvrši svoj zadatak i odstupio je bez bitke tako da je Ilić, morao da se vrati na polazni položaj zbog povlačenja glavne kolone, pošto je ostao usamljen, u dubini neprijateljskog rasporeda. Zbog ovog neuspeha smenjen je komandant Ibarske vojske general Zah, koji je bio odgovoran za raspored, a na njegovo mesto postavljen je potpukovnik Ilija Čolak – Antić, koji je posle Zaha bio najstariji po činu, a Ilić je predložen za majora. Posle nesuspeha srpske ofanziva na Ibarskom frontu, Turci su brzo prešli u protivnapad s ciljem da se preko Javora, koji su onda bili zauzeli, dolinom Moravice, probiju prema Čačku, u dolinu Zapadne Morave i tako ugroze pozadinu glavnih srpskih snaga na Moravskom vojištu. Veliki turski protivnapad na srpske položaje na Javoru, komandant Ibarske vojske potpukovnik Ilija Čolak – Antić, je shvatio kao siguran poraz i zahvaćen panikom naredio je povlačenje. Njegov štab se prvi povukao ka Kušićima, što je izazvalo veliku zabunu među vojskom i oficirima. Zahvaljujući hrabrosti i veštini komandanata kakvi su bili major Mihailo Ilić, potpukovnici Petar Borisavljević i Jevrem Vukosavljević, srpska vojska se ipak pribrala i u avgustu zaustavila tursku vojsku, odbranila granicu na Javorskom frontu i zaštitila pozadinu vojske na glavnom bojištu. Ilić se posebno istakao u bici na Pogledu od 9. avgusta 1876., zbog čega je već 14. avgusta unapređen u čin generalštabnog majora. Posle toga je otišao u Čačak na kraće odsustvo, kod majke, a pri povratku je postao komandant Užičke brigade II klase, koja je 3. septembra dobila za zadatak da pomogne Jevremu Vukosavljeviću, komandantu ariljskog bataljona, koji je s mukom držao položaje na planini Čemernici. Krvava borba, koja se se vodila do kasno u noć, završila se pobedom Srpske vojske. Ilićeva namera posle toga bila je da iskoristi raspoloženje svojih vojnika i krene u napad na Javor. Podelio ih je u dve napadne kolone. Prva je, pod komandom kapetana Sime Mičina, trebalo da napadne i zauzme Vasilin vrh, najvišu tačku Javora, dok je druga kolona, koju je predvodio on sam, trebalo da zauzme Jankov vis. Predvideo je i učešće još jedne pomoćne kolone, koja bi demonstrativno napala Javor s centra, kao i pomoć jedne poljske baterije. No ova pomoć nije stigla. Uvidevši to, odlučio je da krene bez nje i kada se podigao da pozove vojnike u napad, pogodilo ga je puščano zrno. Mesto na kome se to desilo zove se „Ilićev krš“. Mihailo Ilić je poginuo 5. septembra 1876. godine, kao komandant Užičke brigade II klase. IZVOR Mihailo Ilić (major). Wikipedija |
Vasilijina česma na planini Javor
Autor fotografije: Ванилица; Wikipedija Vasilijina česma
Vasilijina česma je prirodni izvor na planini Javor. Nalazi se u blizini Spomen-groblja i novoizgrađene crkve. Obnovljena je 2000. godine. Predaja kaže da je mlada i lijepa Vasilija kraj izvora čekala svog momka, koji se po zimskom vremenu izgubio. Smrznutu Vasiliju pronašli su tek nekoliko mjeseci kasnije. Na česmi je postavljena spomen-ploča s tekstom: Izvor, Vasilijina česma, stožer svih ratnika za slobodu Srbije, raskršće ajduka i ustanika, od nestale do ponovo stvorene države, odmorište koje napaja srce i um namernika, zaštitnik budućnosti čuvaju ga rodoljubi IZVOR Vasilijina česma. Wikipedija |
MeđurečjeMeđurečje je selo koje se smjestilo između na najnižih obronaka planina Golije i Javora, između rijeka Moravice i Nošnice, na nadmorskoj visini od 550 m. Udaljeno je od Ivanjice 9 km. Prirodni ambijent čine livade i listopadne šume koje se smjenjuju, a dopunjuju ih bistri tokovi Moravice i Nošnice. Obje rijeke obiluju pastrmkom potočarkom, a Međurečje je poznato po uzgoju kalifornijske pastrmke.
|
JAVOR vrh Karađorđev šanac i manastir Kovilje - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objave: 17.11.2013. Opis: Planinarska grupa Ekološkog kluba Užice je 20. oktobra 2013. godine posetila planinu Javor iznad Ivanjice. Od kraja asfaltnog puta Ivanjica - Erčege smo se peške spustili u dolinu reke Nošnice gde smo svratili u manastir Kovilje. Nastavili smo sa dužim usponom na vrh Karađorđev šanac (1389 m.n.v.). Na kraju je usledilo grebensko spuštanje na početnu tačku, mesto zvano Šančevi. Učesnici na ovom izletu su bili: Janković Vesna, Slavica Milic , Pecikoza Slavica , Milinković Nenad , Vasilijević Milica , Ana Lazić i Stefanović Slobodan, vodič. Centar sela Erčege (Erčege Village Centre)
Autor: Marko Randjic; Datum objave: 30.9.2019. Opis: 29. 09. 2019. Centar sela Erčege / Erčege Village Centre Vrhovi Erčega (The Peaks of Erčege)
Autor: Marko Randjic; Datum objave: 15.10.2019. Opis: 29. 09. 2019. Pešačka tura u selu Erčege, na obroncima planine Golije. Uspon na vrh Karađorđev šanac (1389m), iznad sela Kovilje, i vrhove Mramor (1244m), i Kraljev grob (1298m), na kome se nalazi humka iz praistorije. Dužina ture 17,5km. Ova tura je osmišljena kao vid podrške humanitarnoj akciji "Pruži korak", koju je pokrenuo NURDOR (Nacionalno udruženje roditelja dece obolele od raka), i svi pređeni kilometri su donirani pomenutoj akciji. / The hiking tour in the village of Erčege, on the slopes of Mt. Golija. The ascent to Karađorđev Šanac (1389m), above the vilage of Kovilje, and the peaks of Mramor (1244m), and Kraljev Grob, where the mound from prehistoric times is situated. This tour is conceived as a way of support to "Pruži korak" humanitarian campaign, started by NURDOR (National society of the parents of children suffering from cancer), and all of the achieved kilometers were donated to it. #NURDOR #pružikorak GPS trek sa ove ture možete da preuzmete ovde: / You can download the GPS track from this tour from here https://www.wikiloc.com/hiking-trails... |
|
Meandri Uvca
S vidikovca Molitva pruža se nezaboravan pogled na meandre rijeke Uvac. Do vidikovca je moguće doći pješačkom stazom ili organiziranom vožnjom čamcima. Čest prizor koji se ovdje može vidjeti su bjeloglavi supovi u letu nad kanjonom. |
Panoramski pogled s vidikovca Molitva na meandre Uvca
|
Uvac: Srpski Kolorado
Proizvodnja: RTS Oko - Zvanični kanal; Datu objave: 14.7.2015. Opis: Za kanjon koji se vidi sa vrhova Uvačkih planina, meštani kažu da je srpska verzija Kolorada a poznavaoci da je definitivno najlepši pogled Srbije. Legenda kaže da je cela Pešterska visorovan nekada bila pokrivena velikim jezerom. U tom jezeru živela je troglava aždaja koju je ubio Sveti Đorđe. U svom samrtnom ropcu aždaja je repom okrnjila šumu, a zanela se i cela planina. Hladna izvorska voda, koje i danas ovde ima koliko ti duša poželi, potekla je kada je Sveti Đorđe, pre borbe, mačem udario u jedan kamen. Neki drugi će reći da su najlepši pogled i čuveni uvački meandri nastali su 1979. godine kada je na reci podignuta brana i u rad puštena hidrocentrala. Šta god da je istina osećaj koji se javi kada se popnete na jedan od uvačkih vidikovaca, kada osetite kao da ste ušli u fotografiju, morate da doživite. Pa posle, ako budete prepričavali neki će sigurno pomisliti da je i to legenda. Novinar Oko magazina Dalibor Žarić na Uvcu je pronašao vlasnika najlepšeg pogleda Srbije: Baju Mahovića, koji, kao u čuvenom filmu turistima zna da kaže: "Dalje, nećeš moći". Sa sjeničkim domaćicama Dalibor je pravio i jeo lokalni specijalitet heljdopitu a sa zlatnim dečkom sa Novog Zelanda Ivanom Šaponjićem išao je na pecanje. JAVOR Meandri Uvca i uspon na Vasilijin vrh - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objave: 31.3.2013. Opis videa: Planinarska grupa Ekološkog kluba Užice u subotu 30. marta 2013. godine je izvela veoma atraktivan izlet u Specijalnom rezervatu prirode ,,Uvac,, i na planini Javor. Ukupno je učestvovalo 18 planinara iz ovog Kluba i 10 planinara iz Planinarsko sportskog društva ,,Stolac,, iz Višegrada. Početak staze je bio na ulivu Kanjevske reke u Uvačko (Sjeničko) jezero i ona je dalje vodila desnom stranom kanjona pomenutog jezera do vrha Molitva. Sa ove staze se u svakom trenutku pružao pogled na prelepe meandre jezera. Nakon izlaska na vrh Molitva (1247 m.n.v), svi planinari, prešavši ukupno oko 15 km, su se vratili na početnu tačku, gde je usledio rastanak višegradskih i užičkih planinara. U nastavku akcije, kombijem se stiglo do ispod Vasilijinog vrha (1520 m.n.v.), odakle je izvršen uspon na njega. Učesnici su nakon povratka sa uspona obišli Vasilijinu česmu i spomenik posvećen borcima iz Srpsko-turskih ratova tokom 1876. i 1877. godine. Vodič izleta i snimatelj je bio Stefanović Slobodan. MEANDRI UVCA I VRH MOLITVA - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objave: 27.10.2015. Opis: Planinarski klub ,,Era,, iz Užica je u nedelju 25. oktobra 2015. godine organizovao obilazak meandara Uvca na obroncima planine Javor. U ovoj akciji je učestvovalo 44 planinara. Kombijem i vozilima smo prešli preko Požege i Ivanjice prema Sjenici do mesta Krstac, gde se Kanjevska reka uliva u Uvačko jezero. Parkirali smo vozila i peške krenuli preko Ćafe do Belog Kamena. Dalje prelazimo preko Mrčkog potoka i sledi uspon do Velike Raskrsnice, gde skrećemo levo na vrh Molitva (1247 m). Sa vrha se spuštamo do vidikovca Molitva sa pogledom na meandre Uvca. U nastavku se uklapamo na uređenu i veoma atraktivnu stazu Specijalnog rezervata prirode ,,Uvac,, i vraćamo se do početne tačke uz skoro stalan pogled na jezero i ispod sela Družiniće. Ova kružna staza je bila duga oko 15 km. |
|
Mesna zajednica Bozetici 1986/87 godine,dokumentarni program RTB...
Datum objave: 12.2.2016. Autor: Novak Krstic Opis. Video prikazuje neka ne tako davna vremena iz nase mesne zajednice Bozetici,nase drage komsije koji govore o zivotu na selu u to vreme,prelep snimak. |
|
GAJIĆ, Milovan: Flora i vegetacija Golije i Javora. Šumarski fakultet Beograd, OOUR Šumarstvo “Golija” Ivanjica. Ivanjica, 1989. (SCRIBD) (PDF)
TOMOVIĆ, Gordana; VUKOJIČIĆ, Snežana: Prilog vaskularnoj flori planine Javor (JZ Srbija, Jugoslavija) (Contibution to vascular flora of the mountain Javor (SW Serbia, Yugoslavia)). Glasn. Inst. Bot. Bašte Univ. Beograd, 31: 35-41. 1997 (1998) (PDF)
Elektronski izvoriJavor (zapadna Srbija). Wikipedija
Lekovita i prelepa planina Javor: Na njoj su pomoć tražili i heroji boja na Kosovu (FOTO). Telegraf.rs, 7.2.2018. Planina Javor - Mesto stvoreno za porodice koje vole netaknutu prirodu. Detinarije.com, 21.5.2014. GAGRIČIĆ, Dragoslav, MATIJEVIĆ, Jelena: Na Javoru su se borili za Kosmet. Novosti.rs, 7.8.2016. GAGRIČIĆ, Dragoslav: Senke zaborava nad junacima. Novosti, 5.6.2016. |
|
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. ODGOVARAM NA SVAKI UPIT! Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: papaczg@hotmail.com INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019
|
DONATE TO DINARSKO GORJE WEB-PAGE (Paypal) 
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator. 
PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!
|
