|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > ŽUMBERAČKO GORJE / GORJANCI > Samoborsko gorje
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Japetić, 879 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.7490, 15.6093
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Japetić, 879 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.7490, 15.6093
|
|
UvodSamoborsko gorje je brdovito područje južno i jugozapadno od gradića Samobora. Obuhvaća Japetić (879 m) koji je i najviši vrh Samoborskog gorja, zatim Plešivicu (779 m), Oštrc (752 m) i druga niža brda. Samoborsko gorje dio je Žumberačkog gorja, (Žumberak, slov., Gorjanci), odnosno istočni nastavak Žumberačke gore.
Granicom Samoborskog gorja i Žumberačke na sjeveru se uzima tok riječica Bregane i Drage - Volavčice. Samobor, po kojemu je gorje dobilo ime smjestio se na sjeveroistočnim obroncima Samoborskog gorja, na izlazu rijeke Gradne u savsku nizinu. Samoborsko gorje je uglavnom građeno od vapnenaca trijaske i kredne starosti. Zbog svoje flore, faune, ali i kulturnih lokaliteta, najveći dio Žumberačke gore u Hrvatskoj, zajedno sa Samoborskim gorjem od 1999. čine Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje, koji obuhvaća oko 350 km2. Na Samoborskom gorju nalaze se mnogobrojni planinarski domovi (Žitnica, Šoićeva kuća, »Dr. Maks Plotnikov«, Oštrc, »Ivica Sudnik« na Velikom dolu, Sveti Bernard i dr.) i skloništa. Od 19. stoljeća gorje je poznato izletište Samoborčana, Jaskanaca i Zagrepčana, a prvi organizirani i zapisani planinarski izlet datira iz 1875. godine. ENGLISH SUMMARY: Samoborsko gorje (Samobor Hills)
- ImeSamoborsko gorje svoje je ime dobilo po gradu Samoboru smještenom u njegovom podnožju. Ne zna se točno po čemu je Samobor dobio svoje ime. Sama riječ ''Samobor'' sigurno je slavenskog podrijetla. Prema jednoj legendi ime potječe od toga što su u davna vremena, u šumama pokraj grada (najvjerojatnije Stražnik i Tepec) navodno rasli su ''samo borovi''. Bila to istina ili ne, danas je veći dio brda Stražnik pošumljen upravo zimzelenim vrstama, borovima, jelama i smrekama.
Klaić Vjekoslav Klaić, hrvatski povjesničar, pisac, rektor zagrebačkog Sveučilišta, književnik i muzikolog, u svojoj knjizi iz 1880. godine zapisao je slijedeće o Žumberačkoj gori i Gorjancima: Gore medju Savom i Kupom nisu tako prostrane, kano što netom opisane. One zapremaju daleko manje prostora, te počimaju na medji kranjskoj visokimi Gorjanci, koji se šire po Žumberku. Najviši vrhunac u Gorjancih jest sv. Gera (1175 met.), koji je u obće najviši vrh u sjevernoj Hrvatskoj. Gorjance nastavlja Samoborska ili Okićka gora (najviši vrh Plešivica 781 m.), a iza Jaske nižu se veoma nizke Vukomerićke gorice, koje se prema Sisku gube u ravnicu. IZVOR Vjekoslav KLAIĆ: Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati. Zagreb, 1880 . 
Crkva sv. Trojstva u selu Rude
Desno u uvali nalazi se selo Braslovje; pogled s upona na Oštrc. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Reljef
|
U geografskom smislu Samoborsko gorje je istočni nastavak Žumberačke gore i nalazi se u dodirnom području alpskog i dinarskog gorskog sustava. Stoga se u njemu susreću tipični elementi alpskog reljefa poput strmih padina, duboko usječenih dolina i zašiljenih vrhova, ali i elementi dinarskog reljefa kao što su ponikve, špilje i ponori u vapnencu. Posebno lijepi zašiljeni vrhovi Samoborskog gorja su Plešivica s Okićem, Oštrc i Japetić, između kojih se pružaju duboko usječene doline Lipovečka draga i Rudarska draga s potocima i rječicama, koje su nazvane po svojim najvećim naseljima.
IZVOR BUZJAK, Nenad: Geomorfološka obilježja - Geomorfološki položaj Samobora (PDF) |
Položaj Samoborskog gorja u odnosu na ostatak Žumberačkog gorja (na području Hrvatske)
|
Samoborsko gorje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2022.
Izvor: Google Earth, 2022.
Pogled s grebena Oštrca u smjeru sjevera
U prvom planu brdo Budina (614 m) iza koje se nazire Konoplarka (595 m). U dubini je Veliki dol. 
Silueta Samoborskog gorja
Samoborsko gorje je najbliže dinarsko gorje gradu Zagrebu, odakle je napravljena ova fotografija. U prvom planu nalazi se rijeka Sava. U pozadini, lijevo, ističe se greben Plešivice. |
PRIRODA
Biljni svijet
|
LITERATURA
Zaštićene biljke samoborskog područja i Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje Autor: Barbar Žitković Javna ustanova Park prirode Žumberak-Samoborsko gorje tiskala je knjigu "Zaštićene biljke samoborskog područja i Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje" autorice Barbare Žitković. Knjiga od 400 stranica predstavlja botaničke osobitosti Samoborskoga i Žumberačkog gorja. Svaka je biljka prikazana fotografijom te botaničkim odrednicama, a vrste su razvrstane abecednim redom (prema latinskim nazivima). Knjiga se može nabaviti u Javnoj ustanovi Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje (Slani Dol 1). |
|
|
LITERATURA
Žumberak, kalendar flore Žumberačke gore Autor: Sergej Forenbacher Na prostorima Žumberka autor je tijekom niza godina skupio obilno i originalno slikovno gradivo izabrane flore, dopunio ga brojnim bilješkama te oblikovao neku vrstu slikovnice popraćene odgovarajućim štivom i to u obliku "kalendara", tj. prikazujući pojedine biljke u njihovu staništu onako kako niču, cvjetaju i dozrijevaju, iz mjeseca u mjesec tijekom godine. Štivo obiluje prirodopisnim i drugim podacima, pa bez namjere da bude floristički vodič pridonosi poznavanju prirodnih ljepota Žumberačke gore. |
|
Zaštita prirode
Značajna prirodna područja i vrste na području Samoborskog gorja su:
- Vrh Japetić, najviši vrh Samoborskog gorja, stara bukova šuma pod zaštitom.
- Cerinski vir, najveći i najslikovitiji slap Samoborskog gorja, nalazi se u uskoj dolini Javoračkog potoka.
- Park šuma Okić grad, zaštićen je 1970. godine.
- Poučna staza Otruševec, prva poučna staza u Hrvatskoj u mjestu Otruševec, prva i posljednja točka nalaze se u neposrednoj blizini restorana "Kod špilje".
- Grgosova špilja, nalazi se na početku sela Otruševec. Špilja ima dvije dvorane, a visinska razlika od ulaza do dna iznosi 19 m. Špilja je dugačka oko 30 m i bogata je sigama.
- Vilinske jame, sustav malih špilja smješten iznad toka Breganice kod Tušina.
- Mlinovi, na nekim vodotocima na području Parka prirode nalaze se mlinovi. Nekada ih je bilo više od 180, a danas ih je tek nekoliko očuvanih i u funkciji.
- Veliki gorski plavac, ugrožena vrsta leptira.
- Crni daždevnjak, zaštićena životinjska vrsta.
Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje
|
Zaštićeno područje Parka prirode obuhvaća izdvojeno brdsko područje Žumberačkog i Samoborskog gorja položenih 30-ak km jugozapadno od Zagreba. Žumberačko gorje više je i zapadnije, a ujedno čini i prirodnu granicu Hrvatske sa Slovenijom, vrh Sv. Gera 1178 m. Samoborsko gorje niže je i pitomije s najvišim vrhom Japetićem (879 m).
Prema geološkoj starosti najstarije stijene na području Parka datiraju iz razdoblja paleozoika (perm - prije više od 250 milijuna godina), a u građi prevladavaju dolomiti trijaske starosti te kredne naslage, što je uvjetovalo postanku krša koji prekriva čak 90% površine PP. Ne čudi stoga brojnost površinskih i dubinskih krških oblika, od ponikvi i uvala do špilja, jama i dr. Vegetacijski pokrov čine bukove, te miješane hrastovo-bukove šume koje se izmjenjuju s livadama i pašnjacima nastalim djelovanjem čovjeka. Status zaštićenog područja Parku je priskrbilo i njegovo bogatstvo flore i faune. Šume i travnjaci dva su glavna ekosustava u kojima su nastanjene i neke rijetke i zaštićene vrste biljaka i životinja. Vodno bogatstvo također je odlika ovog prostora, a očituje se kroz brojnost izvora i vodotoka. Važno je napomenuti da je ovo područje neprekidno bilo naseljeno od pretpovijesti do današnjih dana, o čemu svjedoče arheološka nalazišta iz različitih razdoblja. U sklopu PP moguće je i turistički obići neka od njih, poput arheološkog nalazišta Budinjak i Bratelji, na području kojih je zasnovan Arheološki park, ili razgledati ostatke srednjovjekovnih gradova Tuščaka, Staroga grada Žumberka i Okića (smatra se najstarijom plemićkom utvrdom sjeverozapadne Hrvatske). Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje oduvijek je bilo omiljeno izletničko odredište planinara, rekreativaca i izletnika s područja šire okolice. > Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje - službena stranica
> Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje - na portalu Parkovi Hrvatske 
Ulaz u posebni rezervat šumske vegretacije "Japetić"
Karta područja Parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje
*Između Slanog dola i Sošica crvenom iscrtanom linijom označen je pješačko-planinarski put "Put bukve". Granica Parka prirode »Žumberak - Samoborsko gorje« polazi od granice s Republikom Slovenijom kod Gabrovice, ide cestom za Koretiće, potom prema jugu Dobrim potokom uzvodno do kapele Sv. Duh, zatim do spoja s cestom Breganica - Jarušje, nastavlja tom cestom na istok prema Breganici do pola puta Tušini - Breganica, zatim jugoistočno uz južnu granicu naselja Slani dol i naselja Smerovišče, pa cestom oko naselja Prišlini, te prema istoku južno od naselja Gvozd do ceste za Rude, prije kapelice Sv. Roka jugozapadno iznad naselja Braslovje, te prema jugoistoku uz crkvu Sv. Leonarda, južno od naselja Kotari, zatim granicom Grada Samobora i općine Klinča Sela do ispred Okič-grada, dalje sjeverno od Okič-grada, obuhvaćajući ga, nastavlja zapadnim rubom naselja Podgrađe, te prema zapadu na cestu Novo Selo Okićko-Repišče, do kote 278, dalje prema zapadu na kotu 341 u Plešivici, kotu 374 u Vranov-dolu, te sjeverno od naselja Ivančići, odatle prema sjeverozapadu, iznad doline potoka Reka ispod naselja Grabarak do ceste za Japetić, odatle se granica vraća oko potočne doline prema jugu do naselja Špigelski breg, zatim prema jugozapadu do kote 474 (Grmada), pa na kotu 447 iznad Slavetića, do kote 335 iznad Medven drage, zatim dalje granicom općina Krašić i Žumberak do kote 350 kod granice Zagrebačke i Karlovačke županije, potom istom granicom prema jugoistoku do Pavlovog brijega, a odatle prema jugozapadu najkraćim smjerom do rijeke Kupe, rijekom Kupom uzvodno do državne granice s Republikom Slovenijom, tom granicom prema sjeverozapadu i dalje državnom granicom do početne točke kod Gabrovice. |
OSNOVNI PODACI
Obuhvaća: Samoborsko gorje i južno prigorje Žumberačkog gorja (Gorjanci - sjeverni, slovenski dio) Površina: 333 km2 (većim djelom se nalazi u Zagrebačkoj, a manjim u Karlovačkoj županiji) Datum proglašenja parka prirode: 28.5.1999. Sjedište uprave PP Žumberak - Samoborsko gorje: Slani Dol 1, Samobor Nadmorska visina: 180-1178 m Najviši vrh: Sveta Gera - 1178 m (najviši vrh Samoborskog gorja Japetić - 879 m) Geološki sastav: prevladavaju dolomiti trijaske starosti te kredne naslage Vodotoci: 337 izvora, oko 260 vodotoka i nekoliko slapova. Najveći vodotok je rječica Kupčina (20km; Sopotski slap), slijede Slapnica, Sušica, Gradna i Bregana Naseljenost: u 132 naselja živi oko 4000 stanovnika Info točke: Eko-centar Slani Dol, Eko-centar Budinjak i Nadzorna postaja Grdanjci Od jedanaest vrsta koje obitavaju u Parku prirode osam ih je zakonom strogo zaštićeno: zmije poskok, ribarica, bjelica i smukulja i gušteri zidna, livadna i živorodna gušterica, te zelembać.
Stara bukova šuma na vrhu Japetića Zakonom o zaštiti prirode, proglašena je posebnim rezervatom šumske vegetacije.
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
Prapovijest
Ne zna se kada je točno nastalo prvo naselje na položaju današnjeg Samobora zbog nedostatka predpovijesnih nalaza. Međutim, po brežuljcima oko Samobora, na Stražniku, Hajdovčaku i Gradišću pronađeni su predpovijesni predmeti: kamene sjekire, posuđe, dijelovi oružja i alata što nam govori da današnji dolinski položaj Samobora nije odgovarao potrebama tadašnjeg čovjeka.
Primjerci kamenih sjekira iz Gradišća, 5000.- 4000. pr. Kr., nalaze se u Samoborskom muzeju. Stanovnik tadašnjeg Samobora imao je rijeku, dolinu, uzvisine za zaštitu i sigurnost i ravnicu prema Savi ispresijecanu putevima i time je omogućen urbanistički razvoj Samobora. Nasljeđe materijalne kulture metalnih doba, (bakrenog, brončanog i željeznog) nalazi se na više lokaliteta po kojima zaključujemo o postojanju naselja na Kosovcu iznad Bregane, Velikom Lovniku, Popov-dolu, Budinjaku…
Iz vremena prisustva keltskog plemena Tauriska važan je nalaz srebrenih novčića "Samoboraca", koji su nađeni u blizini Okića. Pretpostavlja se da je u okolici Samobora bila i kovnica tog novca.
Podvrgavanjem ilirskih i keltskih plemena rimskoj vlasti počinje vrijeme pisanih historiografskih spomenika te završava razdoblje predpovijesti.
Primjerci kamenih sjekira iz Gradišća, 5000.- 4000. pr. Kr., nalaze se u Samoborskom muzeju. Stanovnik tadašnjeg Samobora imao je rijeku, dolinu, uzvisine za zaštitu i sigurnost i ravnicu prema Savi ispresijecanu putevima i time je omogućen urbanistički razvoj Samobora. Nasljeđe materijalne kulture metalnih doba, (bakrenog, brončanog i željeznog) nalazi se na više lokaliteta po kojima zaključujemo o postojanju naselja na Kosovcu iznad Bregane, Velikom Lovniku, Popov-dolu, Budinjaku…
Iz vremena prisustva keltskog plemena Tauriska važan je nalaz srebrenih novčića "Samoboraca", koji su nađeni u blizini Okića. Pretpostavlja se da je u okolici Samobora bila i kovnica tog novca.
Podvrgavanjem ilirskih i keltskih plemena rimskoj vlasti počinje vrijeme pisanih historiografskih spomenika te završava razdoblje predpovijesti.
13. stoljeće
Stanovnici Samobora su 1240. godine od Kolomana dobili povlastice koje ih oslobađaju vlastelinskog gospodstva, a Bela IV. je 1242. godine Samoborcima darovao povelju "slobodnog kraljevskog trgovišta". Zbog te povelje Samoborci su bili izuzeti od sudbenosti svih kraljevskih sudaca i podvrgnuti sudstvu svog načelnika kojeg su imali prilike slobodno izabrati. Imali su pravo biranja župnika i raspolagati crkvenom desetinom. U povelji su također zabilježene granice teritorija oko trgovišta koje im je hrvatsko - ugarski kralj Bela IV. dao.
Izvrstan pogranični položaj samoborskog trgovišta donio je Samoboru više nevolja nego dobra. U drugoj polovici 13. stoljeća u ratu za austrijsko i štajersko vojvodstvo rat vode ugarski kralj Stjepan V. i češki kralj Otokar Přemisl II. Ratnici češkog kralja oko 1270. godine izgrađuju utvrdu iznad samoborskog trgovišta koja je razlog borbe. Okićki knez borio se na strani hrvatsko-ugarskog kralja, a kao nagradu što je Česima oteo utvrdu Samobor, dobiva trgovište Samobor s pravom ubiranja tridesetine.
Izvrstan pogranični položaj samoborskog trgovišta donio je Samoboru više nevolja nego dobra. U drugoj polovici 13. stoljeća u ratu za austrijsko i štajersko vojvodstvo rat vode ugarski kralj Stjepan V. i češki kralj Otokar Přemisl II. Ratnici češkog kralja oko 1270. godine izgrađuju utvrdu iznad samoborskog trgovišta koja je razlog borbe. Okićki knez borio se na strani hrvatsko-ugarskog kralja, a kao nagradu što je Česima oteo utvrdu Samobor, dobiva trgovište Samobor s pravom ubiranja tridesetine.
14. do 17. stoljeća
Od 1334. godine spominje se župa s crkvom sv. Anastazije. Današnja župna crkva izgrađena je 1688. na mjestu stare, trošne crkve. Do kraja 14. st. i početka 15. stoljeća utvrda Samobor ostala je u posjedu kraljeva, odnosno banova koji su njome upravljali. Trgovište se je pak sve do 16. stoljeća razvijalo na temelju povlastica, iako su ga feudalni vlasnici utvrde držali kao svoje vlasništvo.
Sukobi stanovnika tadašnjeg Samobora s vlastelom iz utvrde počeli su 1525. godine kad je kralj Ludovik posjednicima vlastelinstva dao pravo pobiranja kraljevskog poreza u trgovištu.
Oko 1525. godine u Samobor dolaze i franjevci iz područja bosansko-hrvatske franjevačke provincije. Darovana im je bila crkva Blažene Djevice Marije u Polju, koju je još 1242. godine sagradio Bela IV.
Početak školstva u Samoboru vezan je uz dolazak franjevaca, jer uz dušobrižnički rad uče djecu čitati i pisati. Od 1535. godine spominje se škola u samostanu franjevaca. U 16. stoljeću počela je dugogodišnja sudska parnica trgovišta i vlastele koja se nastavlja i u 17. stoljeću. Iako su sve do 1675. godine svi kraljevski vladari stanovnicima samoborskog trgovišta potvrđivali povlastice dobivene od Bele IV., ipak se vlastela oglušuje o njih i sukobi se nastavljaju. Na samom početku 17. stoljeća, 1601. godine, trgovište već ima školu s jednim učiteljem - "hižu za dece navuk". Od velikog broja školovanih Samoboraca naročito se u vrijeme prosvjetiteljstva ističu Juraj Dijanić, Hilarion Gašparoti i Mihalj Šilobod koji su svojim djelima obogatili hrvatsku kajkavsku književnost.
Okolica Samobora je bila bogata različitim vrstama ruda i pijeska. Uz šume, ovo je rudno bogatstvo bilo osnova za razvoj obrta, proizvodnje i industrije, stoga su te privredne djelatnosti uz vinogradarstvo, poljoprivredu i trgovinu utjecale na ekonomski i urbani razvoj Samobora.
Sukobi stanovnika tadašnjeg Samobora s vlastelom iz utvrde počeli su 1525. godine kad je kralj Ludovik posjednicima vlastelinstva dao pravo pobiranja kraljevskog poreza u trgovištu.
Oko 1525. godine u Samobor dolaze i franjevci iz područja bosansko-hrvatske franjevačke provincije. Darovana im je bila crkva Blažene Djevice Marije u Polju, koju je još 1242. godine sagradio Bela IV.
Početak školstva u Samoboru vezan je uz dolazak franjevaca, jer uz dušobrižnički rad uče djecu čitati i pisati. Od 1535. godine spominje se škola u samostanu franjevaca. U 16. stoljeću počela je dugogodišnja sudska parnica trgovišta i vlastele koja se nastavlja i u 17. stoljeću. Iako su sve do 1675. godine svi kraljevski vladari stanovnicima samoborskog trgovišta potvrđivali povlastice dobivene od Bele IV., ipak se vlastela oglušuje o njih i sukobi se nastavljaju. Na samom početku 17. stoljeća, 1601. godine, trgovište već ima školu s jednim učiteljem - "hižu za dece navuk". Od velikog broja školovanih Samoboraca naročito se u vrijeme prosvjetiteljstva ističu Juraj Dijanić, Hilarion Gašparoti i Mihalj Šilobod koji su svojim djelima obogatili hrvatsku kajkavsku književnost.
Okolica Samobora je bila bogata različitim vrstama ruda i pijeska. Uz šume, ovo je rudno bogatstvo bilo osnova za razvoj obrta, proizvodnje i industrije, stoga su te privredne djelatnosti uz vinogradarstvo, poljoprivredu i trgovinu utjecale na ekonomski i urbani razvoj Samobora.
18. stoljeće
Početak 18. stoljeća bilo je bolje razdoblje za Samobor. Puno se građevina izgradilo u tom stoljeću.
Stoljetne parnice koje je trgovište vodilo s vlastelom završene su kompromisnom presudom 1769. godine za vrijeme carice Marije Terezije. Ta presuda čuva se u Samoborskom muzeju u obliku knjige od 1714 rukom pisanih stranica na kajkavskom, njemačkom, mađarskom i latinskom jeziku.
Početkom 18. stoljeća samoborsko je trgovište kao treći stalež (uz plemstvo i svećenstvo) sudjelovalo na Hrvatskom saboru te je s ostalima vijećalo o aktualnim pitanjima. U čestim požarima u ovom stoljeću, a naročito 1797. godine, nestale su stare drvene zgrade te se krajem 18. i početkom 19. stoljeća grade zidane kuće koje čine i današnju jezgru Samobora.
Feudalna utvrda (grad) se zbog česte smjene vlasnika i prestanka obrambene funkcije zapušta, pa se nakon 1790. godine u njemu više ne stanuje.
1721.-1731. godine dovršena je gradnja franjevačkog samostana i crkve Uznesenja Marijina, na mjestu prijašnjih građevina. U crkvi je vrijedan crkveni inventar, samostan ima bogatu knjižnicu.
Stoljetne parnice koje je trgovište vodilo s vlastelom završene su kompromisnom presudom 1769. godine za vrijeme carice Marije Terezije. Ta presuda čuva se u Samoborskom muzeju u obliku knjige od 1714 rukom pisanih stranica na kajkavskom, njemačkom, mađarskom i latinskom jeziku.
Početkom 18. stoljeća samoborsko je trgovište kao treći stalež (uz plemstvo i svećenstvo) sudjelovalo na Hrvatskom saboru te je s ostalima vijećalo o aktualnim pitanjima. U čestim požarima u ovom stoljeću, a naročito 1797. godine, nestale su stare drvene zgrade te se krajem 18. i početkom 19. stoljeća grade zidane kuće koje čine i današnju jezgru Samobora.
Feudalna utvrda (grad) se zbog česte smjene vlasnika i prestanka obrambene funkcije zapušta, pa se nakon 1790. godine u njemu više ne stanuje.
1721.-1731. godine dovršena je gradnja franjevačkog samostana i crkve Uznesenja Marijina, na mjestu prijašnjih građevina. U crkvi je vrijedan crkveni inventar, samostan ima bogatu knjižnicu.
19. i 20. stoljeće
|
Od 1850. godine preobrazbom uprave ukidaju se feudalne ustanove i dolazi do modernizacije uprave i sudstva. Novim ustrojem uprave Samobor je izgubio stare povlastice, općina je podređena kotarskom uredu. Od 1851. godine ustrojena je i Podžupanija Samobor koja s još pet podžupanija čini Zagrebačku županiju. U Samoborsku podžupaniju spadalo je 127 naselja s 18.755 stanovnika. Sam grad brojio je 2.669 stanovnika. Najveća privredna djelatnost Zagrebačke županije zabilježena je u kotaru Samobor koji je 1857. godine imao 317 zanatlija, 24 trgovca, 282 pomoćna radnika, 229 slugu i 158 nadničara.
U drugoj polovici 19. stoljeća Samobor se komunalno uređuje, pošumljuje, uređuju se parkovi, otvaraju kupališta i pansioni za smještaj kupališnih gostiju. Blizina Zagreba, dobra cestovna povezanost i prirodni potencijali preduvjet su za razvoj Samobora kao turističkog mjesta. 1868. godine proradile su toplice sa sumpornom vodom u Svetoj Heleni (danas napušteno Šmidhenovo kupalište). 1889. godine počelo je s radom Hidropatsko kupalište i zavod na Vugrinščaku podno Starog grada. Otvaraju se pansioni za smještaj gostiju. Od kraja 19. stoljeća u uređenom perivoju Anindol na blagdan sv. Ane (26.7.), održava se poznato proštenje. Danas Samobor na blagdan sv. Ane, obilježava i Dan grada. Nakon izgradnje savskog mosta kod Podsuseda 1883. godine otvorene su mogućnosti povezivanja Samobora s jednom od željezničkih pruga. Konačno, uskotračna željeznička pruga, puštena u promet 1901. godine, povezala je Samobor sa Zagrebom. Popularni "Samoborček" vozio je do 1979. godine. A danas se nalazi kao spomenik kulture u Samoborskom južnom naselju. |
Samoborček
Srebrna strijela 1970. godine; Autor fotografije: I, Dr. E. Scherer |
Kulturno - povijesna baština
Stari grad Okić
Stari grad Samobor
|
Naseljen još od pretpovijesnih dana ovaj kraj izuzetno je bogat arheološkim ostacima.
Stari grad Okić - srednjovjekovni stari grad nedaleko Samobora. Jedinstven je po svom položaju, visokom stupnju očuvanosti i po značaju koji ima s obzirom da njegove strukture pripadaju romaničkom razdoblju. Okićka gradina prvi se put spominje 1183. godine, a zna se da je služila do 1616. godine. Zajedno s okolicom čini park šumu. Etno kuća pod Okićem - izletište obitelji Slakoper s autentičnom građom i izložbenim autohtonim predmetima iz života samoborskog kraja. Stari grad Lipovec nalazi se na čunjastom uzvišenju iznad Šoićeve kuće sakriven u šumi. Datira iz 13. st. kada sin Jaroslava Okićkog dobiva od kralja Bele IV dozvolu za gradnju castruma Lipovca. Njime su upravljali kneževi Babonići i Frankopani, a napušten je vjerojatno u 17.st. Danas je u ruševnom stanju, no još se ističu zidine obrambene kule i prostorija za stanovanje, te bunar. |
Narodna baština
Tradicijsko graditeljstvo
|
U smislu tipologije tradicijskoga graditeljstva ovo područje Samoborskog gorja, Žumberka i Kordunske zaravni nema nekih bitnijih posebnosti, nego ga se može označiti više prijelaznim između panonske i gorske Hrvatske (Like i Gorskog kotara).
U krajobraznoj strukturi RH od ukupno 16 krajobraznih cjelina, jedna je kordunska zaravan koja inače po površini zauzima najveći dio kraja, a druga Žumberak i Samoborsko gorje (Matas, 2009.). Ovo je područje krško, tzv. prikriveni ili šumoviti krš sa šumama hrasta i kestena, dakle ponajbolje drvene građe za gradnju kuća. Prirodna osnova za život u prošlosti je bila oskudna. Pri tom se prije svega misli na poljoprivredu jer je riječ o plitkim slabo plodnim tlima teškima za obradbu. Prodorom Turaka u drugoj polovici 16. st. područje je gotovo ispražnjeno, a potom ga se naseljava novim stanovništvom, kada veći dio područja, Kordun i Žumberak, postaju dio Vojne krajine (franc. cordon militaire – vojni pojas), po čemu Kordun dobiva i naziv. Ovi procesi u većoj mjeri zahvaćaju Kordun i Žumberak a manje Samoborsko gorje. Za kuće tradicijskog graditeljstva se može reći da su sadržajem i volumenom skromne drvene prizemnice, a, kada su na kosom terenu, s podrumom zidanim kamenom, pokrivene slamom ili šindrom. U razvoju se pojavljuju i katnice, kao i neki specifični oblici organizacije kućišta, ali i građevina.
IZVOR ŽIVKOVIĆ, Zdravko: Hrvatsko tradicijsko graditeljstvo. Zagreb, 2013. (PDF) |
Kuća iznad naselja Rude, na putu prema Velikom dolu.
|
Tradicijska gastronomija
|
Vinogradarstvo i vinarstvo
Područje Plešivice bilo je naseljeno još u predrimsko doba. Hrvati su tu zatekli vinovu lozu i nastavili je uzgajati. Stari gradovi-utvrde izgrađeni u Ozlju, Samoboru, Okiću i Jastrebarskom stoljećima su čuvali bogatstvo prirode ovoga kraja, koja je ljudskim trudom pretvorena u vinogradarske krajolike. Duga tradicija uzgoja vinove loze ostavila je trag na sortimentu. Tu uspijevaju mnogi autohtoni i udomaćeni kultivari. Brojne klijeti rasute po plešivičkim padinama kulturni su spomenik vinogradarstvu. Mnoge su napuštene, propale. Ipak, folklor vinogradarske klijeti oživljen je novom ulogom. Mnoge su postale dio ugostiteljske i turističke ponude, kao dio plešivičke vinske ceste. Prigorci, korijenima vezani uz svoj kraj, dolaze vikendom iz gradova i nastavljaju njegovu vinogradarsku tradiciju. IZVOR HRT PROČITAJ VIŠE
BARUŠIĆ, Sunčana: RUDARSKA GREBLICA: Autohtoni kolač dobio oznaku zemljopisnog porijekla i tako postao prvi zaštićeni gastronomski proizvod u Zagrebačkoj županiji!. Jutarnji list, 30.11.2019. LONČARIĆ, Lidija: VELIKO PRIZNANJE - Rudarska greblica postala zaštićeni europski brend, a evo i kako se priprema u Rudama. Jutarnji list, 4.2.2021. LONČARIĆ, Lidija: Samoborske kremšnite proglašene su kulturnim dobrom, a mi imamo recept za one prave domaće. Jutarnji list, 1.2.2021. Rudarska greblica: Pravi recept za slani kolač sa sirom koji se jede u okolici Zagreba. Punkufer.hr, 4.2.2021. |
Plešivički copanjek (avtohtona slana tanka torta)
Autor: ZAGREBTOURIST Datum objave: 2.8.2021. Opis. www.infozagreb.hr www.lovezagreb.hr www.aroundzagreb.hr |
Turizam
Kamniške odn. Savinjske Alpe kako se vide s Japetića
Za dobre vidljivosti s vrhova Samoborskog gorja dobro se vide alpski vrhunci u Sloveniji - Kamniške odn. Savinjske Alpe, kao i Julijske Alpe. 
Karta Samoborske vinske ceste
Izvor: 2016. god., Udruga Samoborska vinska cesta |
Razne su mogućnosti aktivnosti na području Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje - od šetnje, planinarenja, penjanja, biciklizma, zimskih sportova, jahanja u toplijim dijelovima godine, paraglidinga.
|
PRIČE IZ PLANINE
Prva "laznja" Hrvatskog planinskog družtva 1875. godine
|
Rude – Veliki dol – Oštrc – Plešivica
Godine 1874., istodobno kada je osnovano Zagrebačko sveučllište, Zbor liječnika Hrvatske, Hrvatski pjevački savez i razna druga kulturna društva, skupina zagrebačkih Intelektualaca, uglavnom akademika i sveučilišnih profesora osnovala je Hrvatsko planinsko družtvo (HPD). Time su Hrvati postali deveti narod na svijetu koji je imao svoje planinarsko društvo (prvi je osnovan Alpine Club 1857. u Londonu). Za razliku od Inozemnih planinarskih organizacija, glavna zadaća HPD-a nije bila osvajanje dotad neosvojenih vrhova, nego upoznavanje planinskih dijelova Hrvatske, koji su u to doba još krili brojne nepoznanice. Prvi hrvatski planinari planine su proučavali uglavnom Individualno, no u programu HPD-a bili su zacrtani i društveni izleti. Prvi takav izlet organiziran je 17. i 18. svibnja/maja 1875., a cilj su mu bili Oštrc I Plešivica. Bio je to prvi organizirani drušlveni planinarski Izlet u Hrvatskoj. Takav izlet bio je tada prilično složen pothvat o kojemu su kao o važnom događaju Izvješćivale tadašnje novine. U dnevniku »Obzor« već 19. svibnja objavljen je članak Gjure Pilara, profesora geologije na zagrebačkom sveučilištu, u kojem on opisuje prvi izlet na Oštrc i Plešivicu: »Prva laznja društva bje opredieljena na 17. svibnja na Duhovski ponedjeljak, a predmet laznje bio je Oštrc i Plješivica, dva briega rastavljena liepom dolinicom, u kojoj leže Rude blizu Samobora. Isprva se je bilo prijavilo 25 članova za tu laznju, no malo po malo se je broj učesnika smanjio uslied raznih zapreka, te se napokon od onih, koji su stalno obećali, samo 12 njih na kolodvoru nadje... Večernjim vlakom krenu družba željeznicom do Podsuseda, gdje ih dočeka srdačnim pozdravom ljekarnik Švarc, povjerenik društva za Samobor. Na desnoj obali Save, kuda se prevezoše splavi bijahu u pripravi troja kola, te veselo, pače pjevajući, prispješe planinci u Samobor. Sutradan oko 7 sati bijaše društvo u Rudah, oko 8 i pol na Oštrc 2298 stopa nad morem. Premda je to napram alpinskom velegorju neznatna visina, to se ipak ovaj brieg, kako mu i Ime kaže, odlikuje svojom strminom, oštrinom, te spada među teže pristupne briegove naše domovine... Nastaviv ovaj put plješivlčkom cestom, krenu društvo na sam vrh Plješlvlce 2470 stopa visoku, kamo iza pospješnog penjanja oko 2 sata popodne prispije... Povratak u Samobor pješke bijaše ugodan i lastan, a dobra večera u čitaonici priređena, završi zaista ugodan, premda trudan dan... Pjevalo se i veselilo do devete ure, našto se društvo iza srčana oprosta od prisutnih Samoboraca raziđe na počinak. Sutradan povratak Jutarnjim vlakom« Na tom prvom službenom Izletu nije se samo pilo i pjevalo, nego i Istraživalo. Gjuro Pilar je usput, uz pomoć instrumenata što ih je sa sobom ponio, izradio tablicu s vrijednostima temperature, tlaka i nadmorske visine na važnijim visinskim točkama. Ta se tablica i danas čuva u zagrebačkom Prirodoslovnom muzeju kao dokument o smislenoj »laznjl« prethodnika današnjeg planlnarslva. U spomen na prvi organizirani planinarski Izlet u Hrvatskoj, svakih se 10 godina organizira pohod "Tragom prvog Izleta HPD-a". U povodu 130. obljetnice hrvatskog planinarstva informativne ploče, s prethodnim sadržajem, postavili su u Rudama i na prijevoju Poljanice: ustanova Park prirode Žumberak-Samoborsko gorje i Hrvatski planinarski savez. 
Karta pohoda "Tragom prvog izleta HPD-a"
|
Gjuro (Đuro) Pilar (1846-1893)
Spomen-ploča
u spomen prvom izletu HPD-a, postavljena je na zidu planinarskog doma "Željezničar" pod Oštrcom.
Informativna ploča o prvom organiziranom drušlvenom planinarskom Izletu u Hrvatskoj
|
Samoborček
|
Samoborček je popularni naziv za vlak, odnosno uskotračnu željeznicu koja je spajala Zagreb sa Samoborom od 1901. do 1979. i kojom su mnogi izletnici i planinari stizali u Samobor i dalje produživali u brda Samoborskog gorja. Željeznica je predana u javni promet 16.1.1901. i taj dan se smatra njezinim rođendanom. Samoborček je prometovao jednokolosječnom prugom širine 760 mm. Pruga je najprije bila dugačka 19 km, a početkom 1950-ih produžena je do Bregane za potrebe tada novoosnovane tvornice "Vladimir Bakarić" u Bregani. Produženje trase do Bregane izvedeno je s nedostacima, što se odrazilo na poslovanje poduzeća "Gradske željeznice u Zagrebu", osnovanog 1950. godine odlukom Narodnog odbora grada Zagreba. Inače, Gradska željeznica bila je jedina željeznica u tadašnjoj Jugoslaviji koja je poslovala po samostalnom računu (odnosno nije poslovala u sastavu Jugoslavenskih državnih željeznica). Samoborček je posljednji put vozio na Staru godinu, 31. 12.1979.
Do 1950-ih godina Samoborček su vukle parne lokomotive, prosječnom brzinom 15 do 20 km/h. "Vicinalna željeznica Zagreb - Samobor d.d.", kako se u početku zvalo poduzeće koje je upravljalo ovom željeznicom, nabavljalo je uvijek rabljene lokomotive ili ih je uzimalo u zakup. Najviše je bilo devet lokomotiva, a radilo se o malim i laganim lokomotivama za ravničarske pruge koje nisu zahtjevale jače tračnice. Kasnije su izgrađeni dizelski motorni vlakovi, poznati kao "Srebrna strijela", koji su imali maksimalnu brzinu od 60 km/h. Prvi motorni vlak svečano je pušten u promet 29.4.1959. Radilo se tada o jednom od prvih vlakova u svijetu kojemu su i glavni nosivi dijelovi bili izgrađeni od aluminija. Dio radnje kultnog hrvatskog filma Kreše Golika Tko pjeva zlo ne misli odvija se u Samoborčeku. IZVOR WIKIPEDIJA (hr) 
Spomenik Samoborčeku u Samoboru
Autor fotografije: Epepe (Wikipedija) |
Nekadašnja trasa Samoborčeka
|
Samoborsko gorje u filmskoj umjetnosti
|
Tko pjeva zlo ne misli
Tko pjeva zlo ne misli je jedan od najgledanijih hrvatskih filmova u povijesti podnaslovljen kao "ljubavna komedija s pjevanjem", a strukturiran u obliku kolažnog dnevnika. Film odlikuje funkcionalistički vizualni dizajn te autentičnost preciznih kostimografskih (Ljubica Wagner) i scenografskih (Željko Senečić) rekonstrukcija. Snimljen je prema antologijskoj prozi Iz dnevnika maloga Perice zagrebačkog pjesnika i pripovjedača Vjekoslava Majera. Glavnina zbivanja odvija se u gornjogradskom stanu obitelji Šafranek, u njihovu dvorištu, Samoboru, Maksimiru, savskom kupalištu. Film ima izrazito bogato razrađene likove s romantičarskim elementima, čiji je emocionalni život predstavljen i nizom popularnih ljubavnih šlagera. Radnja filma; Početkom druge polovice tridesetih godina dvadesetog stoljeća u Zagrebu, mlada i privlačna gospođa Ana Šafranek osjeća da vene u braku sa svojim mnogo starijim mužem Franjom. Prilikom izleta u Samobor srce joj svojim kavalirskim gestama i očitom naklonošću razgali elegantni gospodin Fulir, koji je uskoro posjeti u njezinu zagrebačkom stanu i izjavi joj ljubav. Istovremeno, u Fulira se zagleda Anina starija sestra Mina, neugledna usidjelica. Franjo se dosjeti da bi bilo zgodno Fulira oženiti s Minom, što se nimalo ne svidi Ani. Svjedok tih ljubavno-obiteljskih peripetija je mali Perica, sin Šafranekovih. Film: Tko pjeva zlo ne misli (1970) - cijeli film Tko pjeva zlo ne misli - VIDEO 1 .dio Tko pjeva zlo ne misli - VIDEO 2 .dio 
|
Redatelj: Krešo Golik
Producent: Croatia film, FRZ Scenarist: Krešo Golik Glavne uloge: Franjo Majetić, Mirjana Bohanec Relja Bašić, Mia Oremović, Tomislav Žganec, Vida Jerman, Riki Brzeska Glazba: Živan Cvitković; Vlaho Paljetak Snimatelj: Ivica Rajković Montaža: Katja Mayer Godina izdanja: 1970. Trajanje: 95 min. Država: Hrvatska Jezik: hrvatski Žanr: komedija Kultni citati iz filma:
> Franjo: Perice, idi k Žnidaršiću po jednu litricu! > Franjo: Kaj bute popili? Crno, belo ili plešivičko? > Franjo (nagovara Fulira da oženi Minu): Mislim da je ona dobra prilika za tebe. Mislim, ženska nije najmlađa, al je dobro uščuvana. > Franjo: Ja svoju ženu ne dam vređati. Puno nije vredna, ali vređati je ne dam! ... > Mina (komentira dvoje mladih u grmlju): Ovi balavci više nemaju srama danas ovdje. > Franjo: Bogme ni tebi ne bi škodilo da te koji od njih malo povali u grmlju! ... > Franjo: Ja sam čitao jednu knjigu o tome kak je postal čovjek. Tam sve piše. Najprije su bile ribe, onda kak su ribama narasle noge, i tak, sve do čovjeka. > Mina: To nije ona knjiga gde neki Englez piše da su ljudi postali od majmuna? > Franjo: Pisca se više ne sećam, ali knjiga je imala predivne korice, pače sa zlatorezom! > Mina: Ne znam, ja sam tak čula. Bome ak je on postal od majmuna, nek mu bude, ja nisam! Kaj ne gospon Fulir? |
Legende i anagdote
|
Legenda o divovima Hajdima
U davna vremena na bregovima Samoborskog gorja živjeli su divovi - Hajdi. Bili su tako veliki da im je samo nožna cjevanica bila visoka kao današnji ljudi te tako jaki da su mogli iščupati hrast s korijenjem i služiti se njime kao batinom. Živjeli su u špiljama, šumama i šatorima, a u Otruševcu su si sagradili kapelicu sv. Križa. S vremenom su u samoborski kraj došli obični, mali ljudi u tolikom broju da su počeli navaljivati i tjerati Hajde. Da bi se lakše obranili od tih navala, počeše se Hajdi ograđivati plotovima od velikih stabala i velikih stijena. Tako je u samoborskom kraju nastao običaj da se grade plotovi oko zemljišta. Kako je malih ljudi bilo sve više i više, Hajdi su se pred njima povlačili s brijega na brijeg... Posljednji od njih živjeli su samo na jednom brdu koje se po njima prozvalo Hajdovčak i na kojem se i dan danas mogu pronaći njihove velike kosti... IZVOR Tomislav Đurić: Legende puka hrvatskoga III. |
|
Samoborske kremšnite
|
Mnogi planinarski i turistički izleti po Samoborskom gorju vjerojatno će se završiti samoborskom kremšnitom u nekoj od samoborskih slastičarnica.
Samoborska kremšnita je krem-kolač iz Samobora koji se, za razliku od ostalih vrsta kremšniti, jede i kad je topao. Spada u najpoznatije kremšnite u Hrvatskoj. Sastoji se od dva sloja lisnatog tijesta koja se pune puding kremom. Ponekad se na vrh kreme stavlja tanak sloj tučenog vrhnja. Kolač se obično pospe šećerom u prahu, a prije posluživanja nareže se na kocke. Glavni sastojci su jaja, brašno, lisnato tijesto i šećer. Povijest samoborske kremšnite započinje između dva svjetska rata kada ju je u naše krajeve donio poznati slastičar Đuro Lukačić koji je prethodno radio u Beču i Budimpešti. On je odabrao jedan od brojnih recepata, nešto ga izmijenio i predstavio ga Samoborčanima. Kremšnita je u 1950-ima i 1960-ima postigla svoju veliku popularnost koju je zadržala do danas te postala jedan od simbola Samobora. Mnogi bi, posebno izletnici, turisti i planinari vikendaši, čekali u redovima u Gradskoj slastičarnici, kako bi probali ovu slasticu kada je još topla tek izašla svježa iz pećnice.
|
Samoborska kremšnita
|
PO SAMOBORSKOM KRAJU
Samobor
|
Samobor je smješten je na sjeveroistočnim obroncima Samoborskog gorja (dio Žumberačke gore), na izlazu rijeke Gradne u savsku nizinu. Od davnina ima bitno prometno značenje, između ostalog i zbog hrvatsko-slovenske granice koja se nalazi samo 5 kilometara od centra grada, i nije se mijenjala od sredine 12. stoljeća. Jedno je od najomiljenijih i najstarijih izletničkih odredišta u Hrvatskoj. U Samoboru živi oko 37.500 stanovnika od kojih je 16.000 u samom Samoboru, a 21.500 živi u okolnim mjestima koja spadaju pod lokalnu samoupravu Samobor.
Spomenici i druge znametitosti Samobora
> Stari grad > Gradska vijećnica, 1826.g > Crkva sv. Anastazije, XVII. stoljeće > Kapela sv. Mihalja, XVI - XVII st. > Crkva Uznesenja bl. dj. Marije, franjevački samostan, XVIII.stoljeće > Livadićev dvorac, XVII. st. > Kuća Bahovec, oko 1830. g. > Samoborska štedionica, 1911. g. > Kuća Kleščić, 1908. g. > Kuća Rumenić, 1906. g. > Župni dvor, 1906. g. > Samoborski muzej > Muzej Marton > Južnjak > Anindol > samoborska kremšnita |
|
|
Župna crkva sv. Anastazije
Župa sv. Anastazije ubraja se među najstarije župe Zagrebačke nadbiskupije. Ne zna se točan datum njezinog utemeljenja. Prvi pisani spomen potječe iz 1334. godine, kada je arhiđakon Ivan sastavio prvi popis župa tadašnje Zagrebačke biskupije. No, neki događaji svjedoče da je župa postojala već mnogo prije. Naime, početkom 9. st. zadarski biskup Donat dobio je od bizantskog cara Nicefora I, u znak izmirenja Bizanta i Zadra, relikvije sv. Anastazije, koje su se čuvale u Carigradu. Prilikom prijenosa moći, biskup Donat je iz Carigrada išao preko Samobora. Ovdje ih je vjernički puk dočekao s velikom pobožnošću, te je tako Anastazija – Rimljanka iz grada Sirmiuma, mučena 304. godine. - postala zaštitnicom samoborske župe. Nadalje, o postojanju župe prije 1334. godine svjedoči i bula Bele IV, kojom on Samoboru daje status slobodnog kraljevskog grada, a uz mnoge povlastice, naglašava izričito pravo samoborskih građana da slobodno biraju sebi svoga župnika. U povijesti samoborska župa bila je mnogo prostranija nego li je to danas. S vremenom su se od nje odvojile župe Rude, Noršić Selo, a u novije vrijeme, pred kraj prošlog stoljeća i početkom ovoga, župe Lug Samoborski i Domaslovec. Tako danas u župu, uz sam grad, spadaju i ova mjesta: Mala Rakovica, Velika Rakovica, Kladje, Gradna, Bobovica, Otok, Dubrava, Vratnik, Slani Dol, Draganja Sela, Gradišće, Smerovišće, Slapnica i dio Gregurić Brega. Gotovo sva mjesta imaju neki sakralni objekt: kapelicu, pil ili raspelo. O staroj župnoj crkvi ne zna se gotovo ništa, osim da je bila trošna i premalena, te se 1671. godine, nakon sklapanja ugovora između grofice Ane Jelisave Ausperg i samoborskih građana, pristupilo izgradnji nove crkve. Sagrađena je do kraja 1675., a posvećena 8. 8. 1688. po zagrebačkom biskupu Aleksandru Ignaciju. Vitraji potječu iz 1889., slike križnog puta iz 1896., a orgulje iz 1900. godine. Vjerski život župe oduvijek je bio bogat i duboko ukorijenjen u život grada i građana. Tako se već od 1635. osnivaju bratovštine, te ih je kasnije bilo desetak. Nakon 1945. bratovštine se gase, kao i druga katolička udruženja, nastala početkom 20. st., da bi se nakon 1990. ponovno počele obnavljati i doprinositi životu župe. Tako danas djeluju Bratovština sv. Jurja, Bratovština sv. Filipa i Jakova, Bratovština sv. Vida, Bratovština sv. Vinka i Bratovština Presvetog Trojstva. Na području župe nalazi se franjevački samostan, a djelovanje fratara seže na početak 17. st. Otvaraju prvu školu u Samoboru, navodno i prvu samoborsku ljekarnicu, a i danas je njihov rad s vjernicima vrlo bogat. Između dva svjetska rata, u Samobor dolaze Sestre služavke malog Isusa, te otvaraju sirotište i bave se poučavanjem, te njegovanjem bolesnika. Danas su u sklopu njihovog samostana jaslice. IZVORI http://www.zupa-svanastazija.com/ |
|
|
Kapela sv. Mihalja
U dijelu Samobora koji se zove Taborec, uz brijeg ispod Staroga grada, podignuta je kapela na čast sv. Mihovila arkanđela (sv. Mihala – Mihalja). Kapela se sastoji od svetišta, koje zatvaraju tri stranice pravilnog osmerokuta, zatim lađe, tornja i sakristije. Na pročelju crkvice stoji zidano predvorje (porticus), koje je još 1677. godine bilo drveno. Sigurno je da je kapela postojala već u prvoj polovini 16. stoljeća, što nam svjedoči grobna ploča iz 1536. godine. Barokni svod načinjen je 1698. Kapela ima zidani kor koji stoji na dva kamena stupa. Kor je barokno svođen, a na njega se ulazi izvana, s južne strane crkve, preko zidanog mosta, koji je nastao u isto vrijeme kad je i sam kor zidan. Most je natkriven i pruža vrlo lijepu sliku. Svetište kapele bilo je od početka gotski svođeno. Svetište je od lađe povišeno za jednu stubu, a dijeli ih jednostavni gotski luk. Crkva je bila taracana opekom, a 1771. godine dobila je novo podište od kamena. Godine 1871. bila je pokrivena crijepom. Tijekom posljednjih godina krovište je potpuno obnovljeno, postavljen je novi crijep, na toranj nova bakrena kapa, sve uz nadzor nadležnoga Konzervatorskog zavoda. Dakle, uz pročelje crkve, sa sjeverne strane, nalazi se toranj s vrlo jakim zidovima. Toranj se spominje već kod vizitacije iz 1650. godine. U tornju se nalaze dva zvona i jedan mali cinkuš. Zapisnik vizitacije iz godine 1622. spominje tri oltara: veliki posvećeni i dva pokrajnja neposvećena. Na glavnom oltaru nalazi se slika sv. Mihovila arkanđela. Oltar je drven, kićeni barok sa dvovrsnim stupićima. U lađi se nalazi oltar Blažene Djevice Marije Žalosne, s jedne, i oltar sv. Katarine, s druge strane. U kapeli se služe mise svake prve nedjelje u mjesecu i na Božić, Uskrs, na blagdan sv. Florijana i sv. Mihalja. Crkva sv. Mihalja je spomenik kulturne baštine (Z – 1460/18. 3. 2004.). IZVOR http://www.zupa-svanastazija.com/ |
|
|
Samoborski muzej
Samoborski muzej osnovan je 23.6.1949. godine u nekadašnjoj obiteljskoj kući Ferde Livadića, poznatog hrvatskog skladatelja, samoborskog gradonačelnika i suca, velikog preporoditelja i svestranog čovjeka 19. stoljeća. Za osnivanje Muzeja najzaslužniji je bio Ivica Sudnik (1910. – 2002.) - entuzijast, ljubitelj povijesti i starine, planinar, fotograf, novinar, urar i neumoran sakupljač stvari i predmeta vezanih za samoborsku prošlost. Godine 1925. osnovao je zbirku „Samoborska bibliografija“, 1928. godine zbirku „Samoborska kronika“, te treću zbirku „Samoborske starine“. Te su tri zbirke bile temelj budućem Samoborskom muzeju. Zaslugom Ivice Sudnika ostvaren je intenzivan sakupljački i istraživački rad na području Samobora. Prve godine rada Muzeja nemoguće je zamisliti bez dr. Stjepana Oreškovića (1895. – 1967.), pravnika po struci koji je u mnogobrojnim časopisima objavljivao članke iz povijesti hrvatske književnosti, prava i povijesti Samobora, a bavio se i prevođenjem poezije na strane jezike, slikarstvom, glazbom, te je izdao nekoliko knjiga pjesama. U fazi stvaranja Muzeja, kada nije bio zaposlen niti jedan stručnjak muzealac, njih dvojica su obavljali veliki dio stručnih organizacijskih poslova na formiranju fondova zbirki i osiguranju prostora za stalni postav, a javnosti su uputili poziv da svojim prilozima i poklonima pomognu uređenju Muzeja i rastu njegovih zbirki. IZVOR Samoborski muzej, službena stranica; VIŠE INFORMACIJA Samoborski muzej |
|
|
Muzej Marton
Muzej Marton prvi je privatni muzej u Hrvatskoj. Njegov osnivač i vlasnik je Veljko Marton, zagrebački poduzetnik i sakupljač umjetnina, koji ga je otvorio kako bi omogućio javnosti pristup vlastitoj zbirci umjetnina. Muzej je smješten u samoborskoj kuriji iz sredine 19. stoljeća. Muzej je otvoren 18.5.2003. na Međunarodni dan muzeja. Sama Zbirka Marton sastoji se od nekoliko cjelina koje obuhvaćaju srednju i zapadnu Europu u vremenu između dviju polovica 18. i 19. stoljeća. Te se cjeline mogu ugrubo podijeliti na umjetničke predmete od stakla, porculana, srebra, slikarstvo, pokućstvo i satove. Nakon gotovo osam godina djelovanja u Samoboru, Muzej Marton, 2011. pronašao je svoj prostor i u Zagrebu, u gornjogradskoj palači Kulmer na Katarininom trgu 2. IZVOR Wikipedija; VIŠE INFORMACIJA Muzej Marton |
|
|
Anindol
Anindol je kultivirana park-šuma iznad grada Samobora s opjevanom kapelicom Svete Ane. Kod kapelice je spomenik koji obilježava mjesto gdje je 1.8.1937. godine održan osnivački kongres Komunističke stranke Hrvatske. U blizini Anindola, na brijegu Tepcu nalazi se Samoborski stari grad. Šetalište Anindol dobilo je ime po kapelici svete Ane, najmlađoj baroknoj sakralnoj građevini. Prvi puta se spominje 1759. godine, ali se pretpostavlja da su radovi na njenom podizanju započeli 1751. godine potpomognuti novcem grofa Arnsberga. Prva kapela svete Ane spominje se kao sakralna građevina koja se nalazi unutar zidina starog grada Samobora. Kapela u Anindolu danas je vezana uz najveću i najznačajniju proslavu krštenja u gradu Samoboru kao i proslavu dana grada. Kapela svete Ane smještena je u drugu kategoriju umjetničke vrijednosti 1883. godine. Tadašnji načelnik grada Šmidhen, dao je raskrčiti staru šikaru te urediti park i šetnicu Anindol. Iza kapelice svete Ane uređeno je plesalište, ili kako bi to Samoborci rekli “Tanc plac”. Između sv. Jurija i Sv. Ane 1933. godine podignut je kameniti križni put s 14 postaja, ukrašen reljefnim slikama i kalvarijom. Na Anindolu je sniman i dio kultnog hrvatskog filma "Tko pjeva zlo ne misli". IZVOR Wikipedija (hr) |
Kraj (kod) kapele Svete Ane
(Narodne, samoborska) U tankoj knjizi mojega života pronađe se mnoga lijepa strana, al sreću ćutim ponajveću tada kad se sjetim mladenačkih dana, slušam pjesme mojih prijatelja slušam pjesme radosti, veselja, vidim dragu što me sad ostavlja, nju mi srce još ne zaboravlja. Kraj kapele Svete Ane prošla je mladost naša sva. Mala tek klupa ona sve slatke naše tajne pričat zna. Tamo sprovodili smo sretne dane u zagrljaju ljubavnom, u carstvu prirodnom, kraj kapele Svete Ane. U samoborskom divnom kraju tom, u samoborskom divnom kraju tom. |
|
Samoborski stari grad
Samoborski stari grad izgrađen je između 1260. i 1264. godine od strane pristaša češkog kralja Otokara II koji je u to doba svoju vlast proširio sve do Jadranskog mora. Kralj je želio utvrditi i ojačati staru granicu, pa je iznad trgovišta Samobor dao podići utvrdu. Kroz stoljeća grad je promijenio mnoge vlasnike. Ističu se: Babonići, grofovi Celjski, kralj Matija Korvin (on ga kupuje 1488., ali ga grad ne zanima, te ga ubrzo mijenja za Ormož), Barbara Frankopan, Ivan Hening Susedgradski, obitelj Ungnad, obitelj Erdödy, obitelj Auersperg; kroz 19. stoljeće Stari grad je u posjedu obitelji Kulmer, Kiepach i Allnoch, a za zadnjih vlasnika, obitelji Montecuccoli, grad je u jako lošem stanju. Budući da se u gradu ne odvija život od kraja 18. stoljeća, dotrajali su krovovi, podovi se postupno urušavaju, a zidovi natapaju kišom, snijegom i rastaču ledom. IZVOR https://darkoantolkovic.wordpress.com PROČITAJ VIŠE NORŠIĆ, V.; Samobor grad, Samobor 1912. MILETIĆ, D.; Samoborski Stari grad, Samoborski muzej 2001 Arheološka istraživanja u peterokutnoj kuli Starog grada Samobora, studeni 2009.godine 3D rekonstrukcija Kraljica Barbara Celjska kao alkemičarka u Samoboru 
Prikaz izgleda Starog grada Samobora na razglednici iz 1906. godine
Tlocrt Starog grada, prema crtežu Gjure Szabe iz 1912. godine
|
Sadašnji izgled samoborskog Starog grada
Izvor fotografije: Turistička zajednica Zgrebačke županije Legenda o kornjači
Ispod staroga grada Samobora leži okamenjena konjača. Prema legendi, ova se kornjača spuštala u grad svake sedme godine, a gospodari grada morali su joj dati dijete od 7 godina koje bi ona progutala. Međutim, dogodilo se da gospodari grada nisu više imali sedmogodišnjeg djeteta osim vlastitog. Što se više bližio čas da kornjača dođe po dijete, to su više očajavali. U tom su se očaju, zajedno sa stanovnicima mjesta, stali moliti bogu da im spasi dijete. On je uslišao molbe te okamenio kornjaču a dijete je bilo spašeno. IZVOR Samoborski muzej Stari grad Samobor - Samobor Old City
Datum objave: 24.1.2016. Autor: AVA Opis: Remains of fortified city are dated from 13th century. There are additions dated later on. It has been deserted since the end of 18th century. This location is also known as filming set of Jackie Chan's Armour Of God (1986). gear: FY680, DJI E600, GoPro3+ on T2D |
Podokićki kraj (Okićki kraj)
|
Okićki kraj smjestio se u krajnjem istočnom dijelu Samoborskog gorja, dvadesetak kilometara jugozapadno od Zagreba, na pola puta između Samobora i Jastrebarskog. Najmarkantnija točka ovog kraja je vrh Okić na čijim stijenama je sagrađen Stari Grad. To je jedan od najstarijih srednjevjekovnih plemičkih gradova na atraktivnom položaju vrlo vrijedne romaničke arhitekture. Ovim imenom obilježena su obližnja naselja; Novo selo Okičko, Sv. Martin pod Okićem.
Zapadno od Okića nalazimo šume a na istočnim i južnim obroncima one su pretvorene u vinograde i voćnjake. U nižim dijelovima, kako gorje prelazi u nizinu, ima sve više livada i oranica. Podno grada, u selu Klake, se nalazi znimljiva Etno-kuća pod Okićem. Vrh je zanimljiv za pješačenje i alpinističko penjanje po stijenama oko Staroga grada. U podnožju samog vršnog dijela sagrađen je Planinarski dom Maks Plotnikov. Približno 1600 komada keltskoga novca tzv. Samoboraca pronađeno je kraj Podgrađa podno Okića. Oponašajući izgled grčkoga novca Kelti su kovali vlastiti, s prikazom Apolonove glave na prednjoj strani i prikazom konja na stražnjoj. Pristup okićkom kraju (vozilom):
|
Okićki stari grad, detalj
|
Pogled prema dolini Save, iz sela Konšćica
|
Okićke trešnje
Okić je poznat i po okićkim trešnjama. Iako je većina smatra posebnom sortom, okićka trešnja zapravo je sinonim za sve trešnje koje se uzgajaju na području Okića i u bližoj okolici. Kao sorta nije opisana u znanstvenoj i stručnoj literaturi, nema matičnih stabala kao ni sadnica okićke trešnje u registriranoj proizvodnji. (Čmelik i sur., 2004.) Istraživanjem provedenim 2004. (3 uzorka) zamijećena je unutar okićke trešnjeunutarsortna varijabilnost, što daje mogućnost postojanja sinonima s nekim drugim sortama. Okićka je trešnja stranooplodna sorta. Dozrijeva u lipnju i daje plodove visoke kakvoće. Plod je tamnocrvene boje, meso je crveno, sočno, čvrsto i vrlo ukusno.Prosječna je težina ploda oko 6 g. |
Konšćica
Kapela svetog Josipa u Konšćici
|
Klake
|
SMJEŠTAJ U ETNO KUĆI POD OKIĆEM
REZERVIRAJTE NA BOOKING.COM (Kliknite na fotografiju) |
Okić KOORDINATE: N 45° 44' 55.4'' E 15° 42' 24.0''; VISINA VRHA: 499 m
|
Okić je slikovita stožasta hridina kojom na istoku završava hrbat Plešivice. Ruševni ostaci stare gradine starog grada Okića na vrhu (499 m n.v.) daju naslutiti njezinu nekadašnju veličinu. Prvi puta se spominje 1183. kao posjed Jaroslava Okićkog. Okićgrad s okolicom je 1970. proglašen zaštićenim krajolikom. Stijene s južne strane Okića odavno se koriste kao alpinističko vježbalište. Pod Okićem je planinarski dom Dr. Maks Plotnikov.
Od planinarskog doma "Dr. Maks Plotnikov" u podnožju do ruševina starog grada može se popeti strmom stazom za 10 minuta. Na Okić vode i dvije "alpinističke" varijante. Prva je Žoharov put koja je osigurana sajlama i klinovima te je izvrsna za planinare koji nemaju prevelikog penjačkog iskustva, a žele isprobati uspon u otežanim uvjetima. Druga staza je Dragojlina staza koja počinje na pola puta između Domovića (Podgrađa) i doma pod Okićem. Također je osigurana sajlama, ali je manje zahtjevna u odnosu na Žoharov put. Godine 1834. ilirka Dragojla Jarnević uspela se kroz stijene na vrh Okića s južne strane, što se smatra prvim alpinističkim usponom u povijesti hrvatskog planinarstva. S okićke gradine pruža se vidik prema Zagrebu i Medvednici, Pokuplje i Plešivicu. Vrh Okić kontrolna je točka HPO i Jaskanske planinarske obilaznice. Žig HPO pričvršćen je na zidinama starog grada, a ostali žigovi su u domu. IZVOR Hrvatski planinarski savez, 2020. Pristupi Okiću
IZVOR Hrvatski planinarski savez (2016.) |
Naslovna fotografija
Stari grad Okić 
Planinarski dom Dr Maks Plotnikov (411 m), pod Okićem
|
|
Dragojla Jarnević
Dragojla Jarnević, karlovačka ilirska književnica (18. st.) bila je prva žena koja se popela na Okić s južne, teže strane bez alpinističke opreme i k tome bosa. Među brojnim smjerovima penjanja na Okić taj je do danas poznat kao "Dragojlina staza". |
Novo Selo Okićko
Novo Selo Okičko izniknulo je u relativno kratkom razdoblju nakon što je za Uskrs 1911. velika katastrofa zadesila nekadašnje selo Popov Dol. Uslijed velikih kiša, odrona i otvaranja pukotina u zemlji u tri dana nestalo je cijelo selo. O tome događaju piše I. Stanković:
"Ostadoše samo razvaline zidanih zgrada u zrak strčati dimnjaci drvenih zgrada i pokoji mačak sjedeti na razvalinama i neznavši kuda odoše njegovi gospodari."
IZVOR Kapelan Ivan Stanković u Samoborskom listu 1912.
Župna crkva Rođenja blažene djevice Marije, župni dvor i kapelica Sv. Matije "preživjeli" su katastrofu i u okolici je planski izgrađeno novo naselje
"Ostadoše samo razvaline zidanih zgrada u zrak strčati dimnjaci drvenih zgrada i pokoji mačak sjedeti na razvalinama i neznavši kuda odoše njegovi gospodari."
IZVOR Kapelan Ivan Stanković u Samoborskom listu 1912.
Župna crkva Rođenja blažene djevice Marije, župni dvor i kapelica Sv. Matije "preživjeli" su katastrofu i u okolici je planski izgrađeno novo naselje
Od Okića do Plešivice
|
Pogled s grebena Plešivice u smjeru istoka
|
Pogled sa stijene Zub prema grebenu Plešivice
Pogled sa stijene Zub niz Plešivičko prigorje, na zavalu Crne Mlake
|
Zub je kamena stijena koja izviruje iz okolne šume i s koje se pruža odličan pogled na jaskansko područje. Ovuda prolazi Jaskanski planinarski put kojime se Zubu može prići s Plešivice ili Okića.
Stijena Zub
|
Na sjeveroistočnom grebenu Plešivice
Kroz gole krošnje drveća nazire se stijena Zub. |
Plešivica KOORDINATE VRHA: N 45° 44' 13.9'' E 15° 40' 5.2''; VISINA NAJVIŠEG VRHA: 779 m
|
Plešivica je izduženo brdo s izraženim glavnim grebenom, uglavnom prekrivenim gustom šumom. Njezin najviši vrh, Vrh Plešivice, zvan i Čerga, drugi je po visini vrh u Samoborskom gorju. Na vrhu, malenoj zaravni s čistinom na jugozapadnoj strani, nalaze se kameni geodetski stup i 5 metara visok željezni razgledni toranj ("piramida") na 779 m n.v. Prvi, visok 10 metara, je bio izgrađen od drveta 1881. godine, a njezin donji dio bio je zatvoren daskama i služio je kao zaklon od nevremena. Piramida je izgorjela 1903. godine pa je Hrvatsko planinarsko društvo 1905. na istome mjestu postavio novu željeznu piramidu. Ona je 1924. bila renovirana, ali je i poslije nekoliko puta stradala zbog nesavjesnih posjetitelja. Piramida koja je sad na vrhu podignuta je 1957. godine. S piramide se pruža lijepi pogled na južne obronke gore, gdje su razbacana sela i vinogradi, dalje prema jugu Pokuplje te Zagreb. 2018. godine HPD “Jastrebarsko” preuzelo je održavanje piramide od HPD Kapela.
Pretpostavlja se kako je naziv Čerga (taj je naziv danas potpuno zaboravljen), vrh Plešivice dobio po nekadašnjoj planinarskoj kolibi. Vrh Plešivice kontrolna je točka: HPO, Jaskanskog planinarskog puta i Samoborske obilaznice. Žigovi su u kutiji pričvršćenoj na piramidu. 
Geodetski stup na vrhu Plešivice
Pristupi Plešivici
IZVOR Hrvatski planinarski savez (2016.) |
Greben Plešivice promatran s obronaka Oštrca
|
Greben Plešivice gledan s vrha Japetića
Zima na sjevernim obroncima Plešivice
|
Greben Plešivice 29.12.2007.
U kasno poslijepodne ovoga zimskoga dana poklopilo se više elemenata, vrijeme zalaska sunca, gornji pojas oblaka temperaturne inverzije i inje po drveću, što je zajedno stvorilo prizore kao iz bajke. U šumama Plešivice ima dosta crnogoričnog drveća. Međutim, ono nije autohtono, već je posljedica pošumljavanja.
Vrh Plešivice je popularno uzletište za letače padobranskim jedrom - paraglajdere.
Slično, a različito ...
|
Greben Plešivice
Kotari
Selo Kotari
Selo na sjevernim obroncima Plešivice. U pozadini šiljak Oštrca. |
Kotari, župna crkva sv. Leonarda i samostan
U pozadini se vidi greben Plešivice 
Kotari, župna crkva
|
Župna crkva sv. Leonarda i samostan
Crkva se nalazi u selu Kotari nad stijenom gorja gdje je 1528. godine grof Petar Erdödy sagradio zavjetnu kapelu sv. Leonarda. Današnja crkva građena je u 18. stoljeću a do danas se sačuvao barokni inventar i spada među najljepše oltarne arhitekture u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Obnovljene orgulje jedne su od najstarijih u Hrvatskoj i djelo su velike povijesne i umjetničke vrijednosti. Crkva je svrstana u 0. kategoriju umjetničke vrijednosti. IZVOR Turistička zajednica grada Samobora |
Poljanice PRIJEVOJ
|
Planinski prijevoj Poljanice (581 m n.v., može se pronaći i podatak o 580 m) smjestio se na prijelomu dva dijela grebena Plešivice. Njime prolazi lokalna cesta (također i "Samoborska vinska cesta") koja povezuje naselja Rude (iz smjera Samobora) i Plešivica (dalje prema Jatrebarskom). Ovuda prolazi i redovna autobusna linija Samobor - Jastrebarsko. Na prijevoju je uređeno dječje igralište i sanjkalište te ugostiteljski objekt ("Klet Poljanice, 2016. god.) u nekadanjem lovačkom domu "Srndać", izgrađenom 1977. godine.
Prijevoj je važno raskrižje planinarskih puteva. Jedan od popularnih pristupa vrhu Plešivice (45 minuta uspona) vodi upravo s Poljanica, gdje mnogi izletnici parkiraju svoja vozila te nastavljaju uzbrdo pješice. Od Poljanica s može preko livada Rancerja i prema Oštrcu, Velikom dolu i Rudama. Od Kleti Poljanice jedna od planinarskih staza vodi do Gajevog kamena (30 min.) i dalje prema Japetiću. Gajev kamen je stijena u šumi Gaj s uklesanim spomen tekstom u slavu Ljudevitu Gaju. |
Kapelica Majke Božje Poljaničke na prijevoju Poljanice
|
|
Na Poljanicama se nalazi kapelica Majke Božje Poljaničke.
Kapelica je jedna od varijanti planinarskog križnog puta kroz Samoborsko gorje. Iz Imovnika (kronika župe) župe Plešivica iz 1845. i 2007. godine saznajemo da je kapelica na Poljanicama podignuta početkom 19. stoljeća, pretpostavlja se oko 1825. godine. U kapelici je gipsani kip Majke Božje veličine 60 cm te dva svijećnjaka. Izvana, iznad vrata, u maloj niši smještena je slika Žalosne Gospe. Zbog toga mnogi misle da se kapelica naziva Žalosna Gospa. To je greška, jer u staroj crkvenoj kronici župe Plešivica iz 1845. piše da kapelica nosi ime Majke Božje Poljaničke. Ispred kapelice od 1977. godine održavala se jedne nedjelje u svibnju poldana misa, a od 1990. godine, na prvu nedjelju u kolovozu, crkveno je proštenje s misnim slavljem i procesijom iz sela Plešivice. Kapelicu održavaju župljani župe Plešivica i župljani plešivičkog sela Prekrižja, a bila je dosta dugo pod patronatom obitelji Horvat iz sela Plešivica. Rado je pričala o tome Vera Horvat, posljednji član plešivičke obitelji Horvat (inače, braća Franjo i Stanko su u selu Plešivica na prelazu iz 19. u 20. stoljeće otvorili hotel "Braća Horvat". Bilo je to prvo gorsko izletište u Hrvatskoj, pravi turističko-ugostiteljski objekt kojeg su posjećivale ugledne osobe, ponajviše planinari iz Jastrebarskog, Samobora i Zagreba). U Imovniku (1845. godina) zabilježena je također i legenda o postanku kapelice, a sadržaj je sljedeći: Plešivički župnik Franjo Ljubetić istraživao je rodoslovlje obitelji Rubinić iz sela Bukovje. Iz razgovora s Josipom Rubinićem (r. 1911.) saznao je da je njegova 15-godišnja praunuka jednom zgodom odnijela ručak svome pradjedu Stjepanu, koji je radio na polju u blizini Mladine. Poslije ručka djevojka se uputila kući, no u međuvremenu je nastala velika oluja s kišom i grmljavinom. Pradjed Stjepan, bojeći se za praunuku, pođe za njom. Kad je došao na Poljanice vidio je dva ognjišta s velikom vatrom. Došavši do drugog ognjišta ukazala mu se u sjeni plamena Majka Božja koja mu je rekla: "Ne boj se! Ja sam sačuvala tvoju praunuku, ona je već kod kuće. Ti si dobar čovjek! Sagradi na ovom mjestu kapelicu"! Ispunivši želju Majke Božje Stjepan sagradi lijepu kapelicu i pored nje posadi još dvije lipe. Tada je u selu Plešivica osnovano Bratstvo Majke Božje Poljaničke (legenda je s malim izmjenama zabilježena u knjizi Kapele samoborske, Vodič Planinarskog križnog puta kroz Samoborsko gorje, Samobor 1998., Planinarska bratovština sv. Bernarda). IZVOR Samoborski glasnik, 29.5.2009. 
Šumarak crnogorice uz prijevoj Poljanice
|
Ugostiteljski objekt na Poljanicama
Cesta preko prijevoja Poljanice koja povezuje Samobor, preko Ruda s Plašivicom i Jastrebarskom.
|
|
Gajev kamen (630 m)
Stijena na grebenu u koju je uklesan spomen tekst u slavu Ljudevitu Gaju. Nalazi se u šumi Gaj 30 min. hoda od lovačke kuće na Poljanicama. Stijena je kontrolna točka Samoborske obilaznice (SO); Žig obilaznice nalazi se u kutiji podno kamena. 
|
Gajev kamen
|
Tepec - Palačnik - Stražnik
|
Na području grada Samobora nalaze se park šume Tepec-Palačnik i Stražnik. Zaštićene su 1970. godine na površini od 350,15 ha. Bogata povijest tog područja seže u 19. stoljeće kada je tadašnji gradonačelnik Ljudevit Šmidhen nakon velikih poplava i erozije dao pošumiti dio Tepca (Anin-dol) i Stražnik. Sljedećih je godina pošumljavanje nastavljeno smrekama i arišima iz rasadnika sv. Mihovila u Senju, a nasadi su postali lijepe park-šume.
Dio Tepec, zvan Anindol (po kapelici Sv. Ane) obrastao je podignutom kulturom različitih vrsta četinjača i to: smreka, bor, borovac, ariš, kesten i hrast, te predstavlja omiljeno šetalište; u šumi Tepec nalaze se i ostaci starog grada Samobora koji datira iz XIII. st. Na predjelu Tepeca ustanovljena je prisutnost 73 vrsta ptica. Neke od njih su jastreb, škanjac, crna žuna, mala ušara, veliki djetlić, bijela pastirica, palčić. Najzanimljivije je otkriće ptice zidarčac, visokogorske vrste koja živi na stijenama i liticama iznad granice drveća, a u zimskom periodu migrira u niža područja. Na području park-šume ova vrsta prisutna je na ruševinama Starog grada gdje se zadržava do pojave visokoga snijega. Palačnik je prirodna, vrlo kvalitetna šuma bukve s ponešto unesene crnogorice, dok je sunčani Stražnik pod kulturom crnog bora, sa znatno manje smreke i ariša, te s nešto pitomog kestena i hrasta kitnjaka s ponekim stablom medunca. IZVOR Javna ustanova Zeleni prsten Zagrebačke županije |
Stražnik
Park šuma Stražnik u Samoboru mješovita je šuma hrasta kitnjaka, cera, gorskog javora i crnog bora. Godine 2020. odobrena su sredstva za uređenje poučne staze "Upoznajmo šumu" lokaciji Vrhovščak unutaer ove park šume. Poučna staza "Upoznajmo šumu" uredit će se na stupovima izdignutima pola metra iznad zemlje. Uz stazu će se postaviti interpretativne i poučne ploče, odmorišta s klupama te napraviti edukativni centar na otvorenom, prvenstveno namijenjen djeci i polaznicima škole u prirodi. Zasadit će se i novi nasadi udomaćenih vrsta aromatičnoga bilja i voćaka. Zadaća poučne staze bit će približiti svijet prirode ljudima te pobuditi svijest o potrebi očuvanja biljnoga i životinjskog svijeta. Projektom je predviđena i rekonstrukcija dijela postojeće planinarske staze. 
Projekt poučne staze u park šumi Stražnik
|
Cerje Samoborsko
Vugrinova špilja
Vugrinova špilja,nalazi se na istočnim obroncima Samoborskog gorja. Dio je ekološke mreže Natura 2000. Dugačka je oko 50 metara, a duboka svega dva metra. U ekološku mrežu uvrštena je zbog nalaza lažištipavaca iz rodova Chthonius i Roncus. Pretpostavlja se da se radi o novim vrstama za znanost, odnosno o vrstama koje nikada ranije nisu pronađene nigdje drugdje na svijetu. Lažištipavci izgledom tijela podsjećaju na puno poznatije škorpione, s time da nemaju otrovnu bodlju na zatku. Veličine su od 2,5 do 7,5 milimetara. Predatori su.
PROČITAJ VIŠE
GRUPA autora: Plan upravljanja područjem ekološke mreže Vugrinova špilja (PU 8014) 2023. – 2032. Zeleni prsten Zagrebačke županije. Samobor, 26.5.2022. (PDF), ISTRAŽIVANJE Vugrinove špilje. Zeleni prsten Zagrebačke županije VauMijau: Lažištipavac // Je li ovo nova vrsta? U tijeku istraživanje malenog stvorenja iz Vugrinove špilje. Veličine su od 2,5 milimetra do čak 7,5 milimetara i predatori su. Jutarnji list, 3.8.2023. |
Nacrt Vugrinove špilje
Izvor: Speleološki objekti Zagrebačke županije. Speleološki klub Samobor (poveznica članka klikom na fotografiju) |
Rude
|
Između obronaka Oštrca na sjeverozapadu i sjevernih obronaka Plešivice na jugoistoku, smjestila se duboko usječena dolina Rudarska draga, koja je ime dobila po naselju Rude koje se u njemu nalazi.
Rude su smještene 5 km jugozapadno od Samobora uz tok rječice Rudarske Gradne. Od 1875. g. poznato su planinarsko-izletničko polazište, dobro povezano cestom i redovitim lokalpim autobusima. 
Iznad sela Rude
Kapela Presvetog Trojstva u Nerzama (pripadaju Braslovju), na obroncima Oštrca iznad Ruda, koje se nazire dublje u dolini. |
|
|
Rudarenje u Rudama
Značajni trgovački putevi u Europi, krajem srednjeg i u novom vijeku, nazivani su po sirovini koja je njima prevožena. Poznati su npr. srebrni, živin, jantarski, solni. bakreni put, itd. Glavni hrvatski bakreni put stoljećima je počinjao u Rudama kod Samobora i nastavljao se preko Plešivice i Jastrebarskog, Dubovca (kasnije Karlovca) i Vrbovskog do Bakra i Rijeke. Također je značajan i međunarodni bakreni put iz 15. i 16. st s kombinacijom riječnog i kolnog prometa od nekadašnjih bansko-bistričkih talionica (današnja Slovačka), preko Budima, Zagreba, Dubovca, Modruša u Senj, te brodovima u Veneciju i svijet. Najstariji podaci govore da se već 1210. g. u Rudama (tada se mjesto zvalo Rovi) vadila bakrena ruda. Prvi pouzdaniji podaci s početka 16. st spominju bogatog ljubljanskog trgovca i plemića Leonharda Grubera, koji je bio vlasnik rudnika i prodavao bakar. U Rudama je proizvodnja bakra krajem 16. st bila dvostruko veća od cjelokupne proizvodnje bakra u Engleskoj i četverostruko veća od one u Norveškoj. Eksploatacija bakrene rude prestala je u Rudama 1851 g. radi osiromašenja ležišta. Procjene o ukupno izvađenoj količini bakrene rude u Rudama variraju od 20.000 do 100.000 tona, i to jer od 327 godina trenutno poznatog rada rudnika, o tome postoje pisani podaci za samo 157 godina. Krajem razdoblja višestoljetnog iskapanja bakrene rude koje je završilo 1851. g., u Rudama je 1850. g. započela eksploatacija željezne rude. Ona je iskapana deset godina, najvećim dijelom u reviru rovova Vlašić-Kokel i manjim dijelom na površinskom kopu Classenbruch. Eksploatacija gipsa započela je početkom 20. st i trajala pedesetak godina. Posljednja istraživanja u Rudama obavljena između 1952. i 1956. g. pokazala su da se vađenje bakra i željeza više ne isplati, a da su naslage gipsa ogromne. Međutim, par godina kasnije, veliki udio minerala anhidrita u naslagama gipsa uzrokovao je prestanak njegovog otkopavanja. Od tada rudarenje kao način života u Rudama zamire. Međunarodni projekt “Sveta Barbara" pokrenut 2005. g. omogućio je pretvaranje dijelova napuštenog rudnika u rudarski muzej u prirodi i time sačuvao uvid u ljepotu podzemlja Ruda, a dragocjenu baštinu vezanu za težak rudarski život spasio od zaborava. 
Prikaz kompleksa rudokopa bakra i talionica u Rudama
Glavni rov sv. Antona (tj. Antuna) i još desetak rovova na području Ruda sačinjavali su, prema nacrtu tadašnjeg upravitelja rudnika (Bergverwalter) Johanna Augusta Heermanna i popisu sastavljenom te davne 1777. g., jedinstveni rudarski kompleks (izvorno njem. - Das Kupferberg und Schmelz Hütten Werk). Rudarski kompleks u Rudama sastojao se od rudarskih zgrada: rudarske kovačnice (Bergschmiede), peći za odsumporavanje (Schwefelofen), talionice (Hiitthaus/Schmelzofen), dvije zgrade za prebiranje rude (Scheide Hiitte), zgrade za prženje rude (Rosthütte) i kapelice sv. Antuna s predvorjem s triju strana. U samim Rudama, nalazile su se zgrada za rudarsko činovništvo i za čuvanje rudarske opreme i alata. Talionica je stajala niže gornjim zgradama, imala je peć, oruđe, mijehove na vodeni pogon i drugu popisanu opremu. Foto - galerija
Iz rudarske povijesti Ruda |
Rudari i štovanje Svete Barbare
Rudari - radnici u rudniku, velikim su dijelom doseljavali iz Njemačke, točnije Saske, i bivše Austrije, o čemu i danas svjedoče prezimena današnjih stanovnika Ruda: Lehpamer, Fresl, Grabner, Pihler, Štengl, Štibuhar, Hofer, Niki, Šujster, Prosoli i sl. U drugoj polovici 18. st (1777. g.) registrirano je u Rudama 83 rudara. Bili su redovito katolici, neki i protestanti, o čemu svjedoči lokalno groblje uz crkvu. Sveta Barbara oduvijek je poštivana kao zaštitnica od groma i od vatre. U rudnicima, gdje je prijetila pogibelj od podzemnih upaljivih plinova i od rukovanja puščanim prahom, rudari je uzeše svojom zaštitnicom. Već 1622. god. spominje se župna crkva sv. Barbare u Rudama. Vjerojatno su je sagradili sami rudari. Bila je filijala franjevačkog samostana iz Sv. Leonarda, Kotari. Od 1708. g. rudari u Rudama već imaju redovnika, izvornog njemačkog govornika, za vršenje službe i blagoslova božjeg. U molitvi štuju, te zahvaljuju sv. Barbari zaštitnici pri nalaženju i vađenju rude. Slavi se svakog 4. prosinca/decembra. Gušavost u Rudama
Gušavost (lat. gutteria, guša, struma) je posljedica povećanja štitne žlijezde koja se nalazi s prednje strane donjeg dijela vrata. Gušavost se može javiti uz urednu funkciju štitnjače, ali i uz povećano odnosno smanjeno lučenje hormona štitnjače. Endemska gušavost se zbog nedostatka joda javljala posebno u planinskim područjima Europe. U hrvatskim krajevima gušavost se bilježi od srednjeg vijeka, a sredinom 20. stoljeća najveća učestalost zabilježena je u selu Rude u Samoborskom gorju uz pojavu endemskog kretenizma. Područje Ruda je u prošlosti bilo poznato po teškom nedostatku joda. Eminentni hrvatski endokrinolog svjetskog ugleda, profesor Josip Matovinović proveo je 1952. u Rudama opsežno epidemiološko istraživanje i utvrdio prevalenciju gušavosti u školske djece od 85,0%. Godine 1953. prvi zakon o obveznoj jodiranju soli sa 10 mg KI/kg soli uveden je u bivšoj Jugoslaviji. Deset godina kasnije zabilježeno je dramatično smanjenje prevalencije gušavosti u svim zahvaćenim područjima Hrvatske uz nestanak kretenizma. Međutim, početkom 1990-tih blagi do umjereni nedostatak joda još uvijek je postojao u Hrvatskoj. Godine 1991, epidemiološko istraživanje stanja gušavosti u selu Rude pokazalo je prevalenciju gušavosti u školske djece 35,0%. Godine 1996. uveden je u Hrvatskoj novi zakon o obveznom jodiranju soli s 25 mg KI/kg soli. Cilj ovoga istraživanja je praćenje stanja gušavosti i unosa joda u selu Rude nakon uvođenja novog zakona o obveznom jodiranju soli. Provedeno je višestruko mjerenje izlučivanja joda urinom i ultrazvučno mjerenje volumena štitnjače u školske djece u dobi od 7 do 11 godina. Dobivene podaci su prikazani kao medijani izlučivanja joda urinom te volumeni štitnjače u dječaka i djevojčica usklađeni prema površini tijela. Značajno smanjenje volumena štitnjače usklađenih prema površini tijela utvrđeno je u dječaka i djevojčica iz sela Rude, a u 2005. godini te vrijednosti bile su granicama normale u odnosu na nove referentne vrijednosti WHO/ICCIDD. Kao rezultat uvođenja novog zakona o obveznom jodiranju soli 1996. godine danas je iskorijenjena gušavost u školske djece u Hrvatskoj i općenito svi poremećaji uzrokovani nedostatkom joda. IZVORI Wikipedija JUKIĆ, Tomislav, DABELIĆ, Nina ROGAN, Sunčica Andreja and NÖTHIG-HUS, Dunja, LUKINAC, Ljerka, LJUBIČIĆ, Mate, KUSIĆ, Zvonko; The story of the Croatian village of Rude after fifty years of compulsory salt iodination in Croatia. Collegium antropologicum, 32 (4). pp. 1251-1254; Zagreb, 2008. (PDF) 
Anđeli s gušom
Anđeli u lokalnoj seoskoj crkvi u Rudama prikazani su s gušom. |
|
Rudarsko botanička poučna staza
Rudarsko-botanička poučna staza razotkriva tajne višestoljetnih mračnih rovova podzemlja Ruda, također je zanimljiva i za sve ljubitelje biljaka i ljekovitog bilja. Staza u dužini od 1.5 km s visinskom razlikom od 200 m počinje kod Osnovne škole Rude u središtu naselja, a završava u Botaničkom vrtu Suban u Manjoj Vasi. Pogodna je za kružni obilazak u trajanju 1 do 2 sata ovisno o tempu hoda i interesu posjetitelja. Duž poučne staze postavljeno je osam informativnih i interpretacijskih ploča te 20-ak tabla s botaničkim nazivljem biljaka. U OŠ Rude uređena je vitrina sa zbirkom od 120 različitih uzoraka minerala, stijena i fosila koja se stalno nadopunjuje novim uzorcima. Staza nudi obilazak samog Rudnika svete Barbare (traje 30 do 45 min), uvid u mineraloško-petrografsku zbirku u izlogu OŠ Rude, posjet lokalitetu nekadašnjeg ulaza u rov Vlašić (sv. Anton), gdje su bile i talionice bakra i željeza, ulazak u podzemlje i obilazak rovova Sveto Trojstvo i Kokel u dužini 340 m, uživanje u šumskim zajednicama ovog dijela Samoborskog gorja i posjet Botaničkom vrtu “Suban" s degustacijom čajeva. 
Karta Rudarsko-botaničke poučne staze
|
|
|
Rudnik sveta Barbara
Rudnik sveta Barbara nalazi se 5 do 10 minuta laganog hoda od centra Ruda. Obnova dijela Rudnika, radi njegova otvaranja za javnost, dio je cjelovitoga projekta „Bogatstvo podzemnog svijeta nekad i danas“ za koji je Grad Samobor 2007. godine dobio više od 200.000 € iz PHARE predpristupnoga fonda Europske unije. Prve pripremne radove započeli su članovi lokalnoga Kulturno-umjetničkoga društva Oštrc još davne 2002. godine, a nakon dobivanja EU sredstava obnovu je Rudnika preuzeo Grad Samobor. Rudarskim radovima od 2007. do početka 2012. godine obnovljeno je ukupno 350 metara rovova te je ispred njih postavljena info-kućica. Rudnik sveta Barbara nekada se sastojao od tri glavna rova: Vlašić, Sveto Trojstvo i Kokel. Na današnjoj ruti obilaska prolazi se obnovljenim dijelom rova Sv. Trojstvo i njegovim starim nepodgrađenim dijelovima. Penjući se stepenicama kroz stare otkope željezne rude (siderita), dolazi se u gornji rov Kokel koji je iskopan prije više od 3 stoljeća. Tijekom obilaska ukratko se predstavlja rudarstvo kao grana industrije, bogata prošlost i tradicija rudarenja u Rudama te geološka raznolikost uz zorne prikaze stijena i minerala. Rudnikom Sveta Barbara upravlja KUD Oštrc. . Rudniku se može pristupiti: - pješice iz centra Ruda rudarsko-botaničkom poučnom stazom - osobnim automobilom iz centra Ruda asfaltiranom cestom (smjer Kokli) i makadamom. Osobna vozila i autobusi mogu se parkirati u centru Ruda. IZVOR http://samoborskimuzej.hr/rudnik_sv_barbara/ VIŠE INFORMACIJA (najave, radno vrijeme i ulaznice): Samoborski muzej - Rudnik sveta Barbara |
|
Župna crkva sv. Barbare
Župna crkva sv. Barbare nalazi se na povišenom položaju poviše ceste i župnog dvora, u centru Ruda. Ima pisanih podataka već od 1622. godine, ali je znatno starijeg postanka. Sagradili su je rudari za svoje potrebe – sv. Barbara je zaštitnica rudara. Crkva je građena od kamena, u baroknom stilu, proširena od male kapele. Jednobrodna je građevina pravokutnog tlocrta s užim zaobljenim svetištem i zvonikom, te sakristijom južno uz svetište. Jednostavno je oblikovana, pročelja raščlanjena samo prozorskim otvorima, s istaknutim detaljima kamene plastike dovratnika sjevernog i južnog portala. Adekvatna plastika u unutarnjem prostoru očituje se u oblikovanju kamenih detalja stupova kora i kamene škropionice. Unutrašnjost crkve svođena je bačvastim svodovima sa susvodnicima. Glavni oltar sv. Barbare je od drva, s kipom svetice također od drva (nabavljen 1909.). Na njemu su još dva drvena kipa, sv. Katarine i sv. Apolonije, i dva anđela. U lađi crkve su tri pokrajnja oltara. Prvi oltar sv. Josipa, od drva, s kipovima sv. Josipa, sv. Antuna pustinjaka, sv. Roka i sv. Florijana na vrhu. Drugi oltar, Majke božje Lurdske, je drveni s kipom i kipovima sv. Bernardice i sv. Ane. Treći oltar sv. Jušta, sa slikom i velikim kipom Presvetog Srca Isusova. Na koru su orgulje, sagrađene 1913. godine, a restaurirane i preuređene 1967. godine. Preuređenjem crkve 2000. godine zidovi su oslikani koje prikazuju mučeništvo sv. Barbare i krštenje Isusovo na rijeci Jordan. IZVOR http://svetabarbara-rude.hr/ 
Turistička karta Ruda s okolicom
|
|
Braslovje
Pogled na Braslovje iz Nerza
|
Brdski dio sela Braslovja, na obroncima Oštrca
|
Braslovje, kapela Presvetog Trojstva
|
Kapela Presvetog Trojstva – Nerze
Kapela se nalazi na povišenom položaju među vinogradima, u Nerzama, području koje pripada Braslovju. Kapela je jednobrodna građevina pravokutnog tlocrta s poligonalnim svetištem i zvonikom sjeverno uz svetište. Jednostavno oblikovana pročelja su rasčlanjena prozorskim otvorima unutar skošenih niša segmentnog nadvoja. Zapadni portal kapele s dovratnikom polukružnog nadvoja ima uklesanu godinu 1772. Svođena je bačvastim svodom sa susvodnicima. Dvostrešno krovište pokriveno je biber crijepom, a piramidalna kapa tornja limom. Glavni oltar je od drva, star, lijep, s kipovima Presvetog Trojstva i još četiri evanđelista. Pokrajnji oltar sv. Valentina također drven, sa slikom sv. Valentina. Na koru su male orgulje, već potpuno raspadnute. Kapela se prvi puta spominje u kanonskim vizitacijama 1683. godine u župi Plešivica. Jači građevinski zahvat izveden je 1770/71. i to je zabilježeno na ulaznim vratima (ali nema godine izgradnje). Sakristija se spominje prvi put 1843. godine. Mise se održavaju više puta u godini. Na Valentinovo (14. veljače), Uskrsni ponedjeljak, Duhovski ponedjeljak, Presveto Trojstvo (proštenje) i zadnje nedjelje u listopadu kada je sveta misa zahvalnica. IZVORI http://svetabarbara-rude.hr/ |
|
|
Prekrižje Plešivičko
Prekrižje Plešivičko podno grebena Oštrca
|
Oštrc KOORDINATE VRHA OŠTRC: N 45° 45' 41.4'' E 15° 38' 57.8''; VISINA VRHA: 752 m
Pogled prema vrhu Oštrca i planinarskom domu na prijevoju pod vrhom, sa staze koja vodi od Ruda prema grebenu Oštrca.
Greben Oštrca sjeverno od vrha
|
Oštrc je vrh alpskog izgleda u središtu Samoborskoga gorja. Dobro je vidljiv izdaleka i prepoznatljiv je po oštrom grebenu koji kulminira 752 metara viskim, mjestimice stjenovitim šiljkom i strmim padinama na obje svoje strane. Vršni dio nije pokriven šumom, mjestimice je stjenovit, a odlikuje se velikim strminama pa se s njega pružaju široki vidici. Na samom vrhu nalazi se spomen ploča prvom izletu HPD-a 1875. godine jer je vrh Oštrca bio cilj izleta. Na južnoj strani vrha je 15 m visoka stijena Flinka koja služi kao alpinističko vježbalište. Na području Oštrc rastu i neke zaštićene vrste kao što su blagajev likovac, božikovina, šimširasti krestušac, kranjski ljiljan, širokolistna veprina, lovorasti likovac i dr. Na sedlu pod vrhom je planinarski dom "Željezničar", a nešto dalje prema sjeveru, u podnožju grebena je dom "Veliki dol".
Najviša točka vrha je u šumarku, a metalni žig nalazi se kraj spomen ploče prvom izletu HPD a 1875. godine (30 m dalje od vrha), na stijeni s koje se otvara lijep vidik prema Rudama i Plešivici. Vrh Oštrca kontrolna je točka više planinarskih obilaznica: HPO, Samoborska obilaznica, 50 vrhova za 50 godina Društva (utemeljio HPD "Željezničar"), Od vrha do vrha. IZVOR Hrvatski planinarski savez, 2020. |
Greben Oštrca, pogled od prijevoja Poljanice
Pogled s Oštrca
Pogled s vrha Oštrca u smjeru Medvednice, Zagreba i Zagrebačke zavale (u pozadini, s lijeva na desno). Desno se nazire greben Plešivice u Samoborskom gorju.
Pogled s vrha Oštrca u smjeru Medvednice, Zagreba i Zagrebačke zavale (u pozadini, s lijeva na desno). Desno se nazire greben Plešivice u Samoborskom gorju.
Planinarski dom Željezničar (691 m), pod Oštrcom
|
Planinarski dom Željezničar (691 m), pod Oštrcem
|
Prepoznatljiv šiljak Oštrca
Fotografija Oštrca snimljena s obronaka Plešivice 
Vrh Oštrca
Desno u pozadiini greben Plešivice. 
Planinarski dom Ivica Sudnik (530 m), Veliki dol
|
Pristupi Oštrcu
IZVOR Hrvatski planinarski savez (2016.) 
Spomen-ploča
u spomen prvom izletu HPD-a
|
Veliki Lovnik |
KOORDINATE VRHA N 45° 46' 39.0'' E 15° 35' 32.3'' VISINA VRHA 737 m
|
|
Veliki Lovnik je vrh u šumi iznad Gostinjca svetog Bernarda, na slikovitom gorskom grebenu koji se od Japetića pruža prema Slanom Dolu i Hamoru kod Samobora. U HPO-u alternativna kontrolna točka za V. Lovnik je Noršićka Plešivica. Vrh nije atraktivan jer nema vidika (u Hrvatsku planinarsku obilaznicu bio je uvršten u vrijeme kada je u planu bila izgradnja razgledne piramide na vrhu).
IZVOR Hrvatski planinarski savez, 2020. Pristupi Velikom Lovniku
IZVOR Hrvatski planinarski savez (2016.) |
|
Japetić
|
KOORDINATE VRHA N 45° 44' 56.3'' E 15° 36' 32.8''
NAJVIŠI VRH Japetić (879 m) Japetić je najviši vrh Samoborskog gorja. Na vrhu Japetića nalazi se 12-metarska razgledna piramida koja je, do vremena izgradnje TV tornja stajala na Sljemenu odakle je u dijelovima premještena i ponovno sastavljena na Japetiću 1960.g. Sam vrh obrasta šuma, a na grebenima i osunčanim padinama nalaze se livade sa brojnim zaštićenim i ugroženim biljnim vrstama. Stara bukova šuma na vršnom području Japetića Zakonom o zaštiti prirode, proglašena je posebnim rezervatom šumske vegetacije. Primjer je prirodne šume bogate biljnim vrstama. U proljeće tu možete uživati u šarenilu cvijeća, no branje i uništavanje strogo je zabranjeno. Na području rezervata nije dopušteno niti uznemiravanje životinja, paljenje vatre niti bilo kakvi oblici gospodarskog korištenja. Ukupna površina rezervata je 28,20 ha. 
Greben Japetića
Pogled na Japetić s grebena Oštrca, kod Velikog dola. Desno u dolini nalazi se selo Veliki Lipovec. 
Između Dragonoša i vrha Japetića
Pristupi vrhu Japetića
Planinarskim stazama: > Slani Dol – Dragonoš – Japetić 3 h > Najpogodniji je prilaz od Šoićeve kuće preko livada i Katina krča. Šoićeva kuća – Japetić (put preko livada) 1.30 h > Mali Lipovec – sedlo Velika vrata – Japetić 1.15 h > Oštrc – vrh Stražnik – sedlo Velika vrata – Japetić 2 h > Jastrebarsko – pl. dom žitnica – Japetić 3 h > Gorica Svetojanska (Šumski dvor) – pl. dom žitnica – Japetić 1.30 h > Noršić Selo (Kapelišće) – Jarušje – Dragonoš – Japetić 1.50 h > Gostinjac sv. Bernarda – Dragonoš – Japetić 1.10 h Automobilom: > šumskom cestom od Svete Jane (Jastrebarsko - Gorice Svetojanske - Japetić.) do pl. doma žitnica može se prići automobilom > Izvor: Hrvatski planinarski savez (2016.) |
c
Između Japetića i Dragonoša
|
Japetić, vrh
|
|
Razgledna piramida na vrhu Japetića
|
Piramida na Sljemenu 1913. godine
|
Žitnica
Livada Žitnica na Japetiću
Zgrada planinarskog doma (lijevo) i desno u dubinu pogled prema području Jastrebarskog, Crnoj Mlaki i Pokuplju (na horizontu). 
|
U blizini vrha Japetića nalazi se strma livada Žitnica, na čijem je vrhu izgrađen planinarski dom Žitnica (815 m).
Prvi planinarski domovi
Podružnica Hrvatskog planinarskog društva u Samoboru otvorila je još 1926. godine Planinarski dom na Žitnici prvotno nazvan imenom darovatelja: Mesićeva kuća. Iste godine zakupljena je napuštena željeznička postaja šumske željeznice u Lipovečkoj Dragi, te je 1931. uređena u planinarsku kuću Šoićeva kuća pod Lipovcem koja je i dan danas važno polazište planinarskih tura prema Samoborskom gorju. 
|
|
Paraglajding
Japetić je omiljeno okupljalište paraglajdera. Na livadi ispod Planinarskog doma održavaju svoja natjecanja. |
Grabarak
NADMORSKA VISINA 660 m
|
|
VORNICA
NADMORSKA VISINA 635 m
|
|
|
|
Dragonoš
NADMORSKA VISINA 738 m
Pogled na Dragonoš s obronka Pljovice
|
Dragonoš, sveti Antun
|
PLJOVICA
NADMORSKA VISINA 760 m
|
|
Mali Lipovec
|
Kapela svetog Alojzija
Kapela je na početku starog dijela sela Mali Lipovec. Sagradili su je mještani vlastitim trudom 1953. godine. Kapela ima jedan oltar sa slikom sv. Tri kralja iznad koje je kip sv. Alojzija. Toranj je izgrađen 1989. godine, 1990. kapela je dobila novu fasadu i sakristiju ispod tornja, a zvono je blagoslovljeno 1991. godine. Proštenje je u nedjelju poslije sv. Alojzija i u nedjelju iza blagdana sv. Nikole. > Izvor: http://svetabarbara-rude.hr/ |
Stari grad Lipovec
|
Stari grad Lipovec nalazi se na čunjastom uzvišenju iznad Šoićeve kuće sakriven u šumi. Datira iz 13. st. kada sin Jaroslava Okićkog dobiva od kralja Bele IV dozvolu za gradnju castruma Lipovca. Njime su upravljali kneževi Babonići i Frankopani, a napušten je vjerojatno u 17.st. Danas je u ruševnom stanju, no još se ističu zidine obrambene kule i prostorija za stanovanje, te bunar.
Lipovec grad (582 m) Stari grad Lipovec datira iz 13. st. kada sin Jaroslava Okićkog dobiva od kralja Bele IV dozvolu za gradnju castruma Lipovca. Njime su upravljali kneževi Babonići i Frankopani. Zamjenom posjeda 1519. prelazi u vlasništvo Tome Bakača Erdődya. Lipovečki posjed ostaje u vlasništvu ove velikaške obitelji sve do ukidanja kmetstva 1848. Sam burg je zapušten već u 16. stoljeću nakon izgradnje kaštela u Jastrebarskom, te se u 17. stoljeću (oko 1618.) spominje kao ruševina. Danas se još ističu zidine obrambene kule i prostorija za stanovanje, te bunar. Kontrolna točka: SO Žig se nalazi u kutiji unutar zidina 
|
|
Cerinski vir
Cerinski vir slap je visok 10 m. Tvore ga slapovi potoka Javorec, čije kaskade tvore mala jezera. Bogat je vodom u proljeće i kasnu jesen, dok ljeti zna presušiti. Nalazi se u uskoj dolini strmih strana, kojom protječe Javorački potok, a ističe se kao najznačajniji slap Samoborskog gorja.
Cerinski vir slap je visok 10 m. Tvore ga slapovi potoka Javorec, čije kaskade tvore mala jezera. Bogat je vodom u proljeće i kasnu jesen, dok ljeti zna presušiti. Nalazi se u uskoj dolini strmih strana, kojom protječe Javorački potok, a ističe se kao najznačajniji slap Samoborskog gorja.
Grebeni između Samobora i potoka Bregane
Slani Dol
|
Selo neobičnog imena smješteno na 500 m nadmorske visine, udaljeno je 7 km od Samobora. U selu se nalazi kapelica Sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca. Na dan njegove svetkovine u svibnju održava se proštenje i slavi se dan sela. Za lijepa vremena iz ovoga mjesta pružaju se pogledi na gore sjeverozapadne Hrvatske (Medvednica, Ivanščica, Strahinščica).
U Slanom Dolu nalazi se (foto desno) Eko centar Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje. Centar Slani Dol informativni je centar Parka. Tu se nalazi uprava i stručna služba. U centru je uređen prostor za održavanje predavanja, radionica i okruglih stolova. Ovdje započinje ili završava (ovisi s koje strane krenete) pješačka staza Put kraljice bukve, a kroz mjesto prolazi biciklistička Staza šišmiša. INFORMACIJE Podaci o Eko centru Parka (2016.): 10430 Samobor, Slani Dol 1, Tel: 01/ 3327 660, Fax: 01/ 3327 661; Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 8-16. |
Razno
U rano proljeće na putu prema ovom selu jedan brežuljak poprima potpuno ružićastu boju. Naime, obrastao je crnjušom. Ukoliko krenete pješice prema Japetiću preko Smerovišća, negdje na pola puta između Slanog dola i Japetića nalazi se Cerinski vir, najviši slap u Samoborskom gorju. 
|
Otruševec
|
Grgosova špilja
Grgosova špilja nalazi se na početku sela Otruševec, 5 kilometara od Samobora. Špilja ima dvije dvorane, a visinska razlika od ulaza do dna iznosi 19 m. Špilja je dugačka oko 30 m. Josip Grgos je otkrio špilju 1973. godine, kopajući kamenje za gašenje vapna. Nova špilja otkrivena je 2007. godine, s tri nove dvorane, u duljini 130 m. Kroz špilju je izgrađen put i postavljena električna rasvjeta. Zbog njezina bogatstva sigama (stalaktitima i stalagmitima) špilja je (kažu i najljepša špilja sjeverozapadne Hrvatske) već 1974.god. proglašena zaštićenim geomorfološkim spomenikom prirode. Radno vrijeme: 10,00 - 17,00 sati, osim ponedjeljka Kontakt (i izvor fotografije špije): www.gostionicakodspilje.com Poučna staza Otruševec
Poučna staza Otruševec, prva je takve vrste u Hrvatskoj. Započinje i završava kod Grgosove špilje u Otruševcu, odnosno u gosionici "Špilja", s druge strane ceste. Može se obići za 90 minuta. Označena je putokazima, a na dužini od 2 kilometara smješteno je 9 točaka na kojima su postavljene ploče s prigodnim opisima (I. Poljoprivreda, II. Šuma, III. Selo , IV. Vidikovac, V. Vinograd, VI. Ponikva, VII. Puhaljka, VII. Grgosova spilja, IX. Vapnenica). Staza je otvorena 1990. godine a označilo ju je i održava Ekološko društvo Samobor. Staza je prilagođena i mlađem uzrastu, i osobama treće životne dobi, te se može odlično koristiti u obrazovne, kao i sportsko-rekreativne svrhe. |
|
Noršić Selo
Primjerci tradicijske arhitekture u Noršić Selu
|
Noršić Selo, crkva Sv. Duha
|
Greben Kožlak
|
Poučna staza Tragom zelenog prstena
Poučna staza "Tragom zelenog prstena", kružna je staza koja dijelom prolazi i Samoborskom vinskom cestom, a za njezin je obilazak potrebno 3 do 5 sati sati, od Brega preko Podvrha do Otruševca i s vrha Kožlak se spustiti opet u Breganu. Polazišna točka je nedavno obnovljena tržnica Bregana, a zanimljivosti počinju čim se ode dalje od urbanog prostora – na stazi vas čeka ulazak u podzemlje zahvaljujući posjeti glasovitoj Grgosovoj špilji, tu je i obilazak Poučne staze "Otruševec", prve takve vrste u Hrvatskoj koju je 1990. osmislilo i uredilo Ekološko društvo Samobor. Nakon što se prođe 9 točaka te staze vrijeme je za uspon na Kožlak koji se smjestio na 425 metara nadmorske visine. Osim uživanja u prirodi i svježem zraku trasa nudi gastro izazove zbog ugostiteljskih objekata koji se nalaze u blizini. Preuzmite kartu: GPX ili KML IZVOR Turistička zajednica grada Samobora 
|
Powered by Wikiloc Na tromeđi Donjeg Kožlaka, Lančibrega i Ponikva (iznad mjesta Podvrh u župi sv. Ivana Krstitelja u Lugu kraj Samobora) 2020. godine izgrađena je i posvećena kapela svetog Mihaela. Izgradili su je mještani, vinogradari koji imaju kleti i vinograde. S ove lokacije pogledi sežu na sela starodrevne župe sv. Anastazije, Medvenicu i Sljeme, ali i još dalje prema Sloveniji.
|
Tušini
Vilinske jame
Sustav malih špilja iznad potoka Breganice kod Tušina. Nastale taloženjem travertina iz potoka koji se davno rušio preko stijena u Breganicu. Protežu se 12 m u dužinu, 10 m u širinu, te 8 m u visinu. Kratak hodnik vodi u manju špilju koja je povezana s najmanjom. Sige koje su je nekada krasile nažalost su uništene.
Sustav malih špilja iznad potoka Breganice kod Tušina. Nastale taloženjem travertina iz potoka koji se davno rušio preko stijena u Breganicu. Protežu se 12 m u dužinu, 10 m u širinu, te 8 m u visinu. Kratak hodnik vodi u manju špilju koja je povezana s najmanjom. Sige koje su je nekada krasile nažalost su uništene.
Noršić Selo
Noršićka Plešivica KOORDINATE; N 45° 47' 52.8'' E 15° 33' 52.5''; VISINA VRHA: 721 m
|
Noršićka Plešivica je zaobljen travnati vrh na zapadnom rubu Samoborskoga gorja. Zahvaljujući svom izdvojenom položaju i livadi na vrhu, izvanredan je vidikovac. Unatoč tome, planinari ga rjeđe posjećuju jer se nalazi izvan tradicionalnih planinarskih smjerova i prilaza. To mu, međutim, pruža osobit gorski mir. Za razliku od Plešivice iznad Samobora, ova se Plešivica naziva Noršićkom po selu koje se nalazi jugoistočno od vrha. Na Noršićku Plešivicu nastavlja se nešto niži, ali također zanimljiv hrbat Višnjevca koji se postupno, između dolina Breganice i Bregane, spušta prema Grdanjcima. U Hrvatskoj planinarskoj obilaznici Noršićka Plešivica je alternativna kontrolna točka za Veliki Lovnik (737 m). Posebno su lijepi vidici prema Medvednici, Japetiću, Oštrcu, Zečaku i prema vršnom dijelu Žumberka.
IZVOR Hrvatski planinarski savez, 2020. Pristupi Noršićkoj Plešivici Noršić Selo – Noršićka Plešivica 20' Pl. kuća Scout u Koretićima – Noršić Selo – Noršićka Plešivica 1.30 h Grdanjci – Višnjevec – Noršić Selo – Noršićka Plešivica 2.50 h Grdanjci – Beder – Noršić Selo – Noršićka Plešivica 2.50 h Slani Dol – Vilinske jame – Noršić Selo – Noršićka Plešivica 2.50 h Uspon na Noršićku Plešivicu najbolje je poduzeti iz Noršić Sela (zaselka Kapelišća, kod škole). Do Noršić Sela može se lako doći cestom iz Bregane preko Grdanjaca te planinarskim putovima iz smjera Grdanjaca, Slanog Dola, Japetića i Koretića. IZVOR Izvor: Hrvatski planinarski savez (2016.) |
Noršićka Plešivica, oznaka vrha
|
Na padinama Noršićke Plešivice
Livada na vrhu Noršićke Plešivice
Pogled s Noršićke Plešivice prema žumberačkim grebenima
|
Detalj iz Noršić Sela
Na livadama oko Noršić Sela
|
Potok Bregana
Korito potoka Bregane između naselja Osredek i Koretići, i brda Osredak i Tuščak (Žuberačka gora)
|
Cesta koja povezuje naselja Osredek i Koretići i prolazi dolinom potoka Bregane
|
PLEŠIVIČKO PRIGORJE
Jaskanski kraj
|
Pored nizinskog dijela Jaskanskog kraja koji neposredno gravitira gradu Jatrebarskom, na južnim padinama Samoborskog gorja mogu se izdvojiti i dvije prigorske mikrocjeline:
Južna ekspozicija i blagi tereni idealni su uvijeti za rast vinove loze, te je Plešivica jedan od poznatijih vinorodnih krajeva u Hrvatskoj, poznat po svojim vinogradima i vinskim cestama. Središnje mjesto na Plešivici također nosi isti naziv. Ono je poznato po svojim vinskim svečanostima i bogatoj ponudi Plešivičke vinske ceste, te već tradicionalnom Sanjkaškom kupu koji se održava u siječnju/januaru. |
Južne prigorske padine grebena Plešivice
|
Pogled s vrha Japetića na greben Plešivice (ijevo) i desno od njega grebeni prigorskih padina Plešivičkog, odn. Jaskanskog kraja
Plešivica NASELJE
|
Župna crkva Sv. Jurja (1768.) u Plešivici poznata je po drvenom oltaru. U blizini mjesta je i Kapela Sv. Franje Ksaverskog, trolisna građevina s baroknim oltarima i vrijednim kipovima.
|
|
Zanimljivosti
Na podvožnjaku u središtu naselja Plešivice 2012. godine postavljena je spomen-ploča u povodu 105 godišnjice organiziranog sanjkanja u Hrvatskoj. Po legendarnoj stazi Kamenice sanjkalo se davne 1907. Natpis na ploči glasi: Ova ploča postavljena je povodom 105. godine sanjkanja u Hrvatskoj i na Plešivici 1907-2012 i povodom održavanja Prvog prvenstva Hrvatske u sanjkanju. 2012. godina / Hrvatski sanjkaški savez / Sanjkaški klub Plešivica 1907. Godine 1907 osnovan je Sanjkaški klub Plešivica, s ciljem promicanja, razvitka i unapređenja sanjkaškog športa u Gradu Jastrebarskom. Tradicionalne manifestacije koje organizira ovaj klub su: Sanjkaški kup plešivica i prvenstvo Hrvatske u sanjkanju na prirodnim stazama, koje se održava u siječnju ili veljači (ovisno o vremenskim prilikama). 2012. je u Plešivici, na stazi Kamenica, održano 1. prvenstvo Hrvatske u sanjkanju na prirodnim stazama. KOORDINATE 45.726889, 15.653599 |
Podvožnjak u Plešivici s ugrađenom spomen-pločom
|
Sveta Jana
|
Udaljena devet kilometara od Jaske, sa svojih 17 živopisnih sela, Sveta je Jana najprostraniji i najpitomiji dio žumberačko-saoborskog Prigorja i cilj mnogih izletnika.
Ovi predjeli bili su gusto naseljeni još od srednjeg vijeka. Turanj, središte stare hrvatske Pogorske županije, nalazi se upravo ovdje, na izdignutom lokalitetu kod današnje Drage Svetojanske. Najveće naselje je Gorica Svetojanska, smještena na širokom zelenom grebenu podno Japetića. Goricom dominira vitki toranj barokne crkve Sv. Ane, izgrađene 1687. godine. Sv. Ana je zaštitnica cijelog istoimenog kraja. Njen srpanjski blagdan, popularno "Janinovo", velika je svečanost koja povezuje vjeru, običaje i tradiciju. Prilikom posjeta Svetoj Jani obiđite Etno zbirku svetojanskog kraja i Mlinarovu ižu. Etno zbirka svetojanskog kraja Stogodišnja tradicija svetojanskog školstva vezana je uz 1902. godinu kada su postavljeni temelji za školsku zgradu. U područnoj školi OŠ "Ljubo Babić" Jastrebarsko (radno vrijeme : svaki dan od 10 do 14 sati, vikendom po najavi, smješten je i područni odjel dječjeg vrtića, ali i etno-zbirka učeničke zadruge "Grozdek". Mala, ali vrijedna etno-zbirka podsjeća na bogatu kulturnu baštinu svetojanskog kraja. Stara iža "Stara iža" s tradicionalnim oruđem i namještajem, narodnim nošnjama, kunjom, komorom i najžom dočarava način života starih u družinskim ižama. U zbirci su tematski izloženi alati, suđe, ručni radovi, nošnje i predmeti vezani uz prastare običaje ovog kraja. U pinjici koja je vezana uz tradicijsko vinogradarstvo može se razgledati prva hrvatska preša iz 1827. godine. Do Svete Jane se može stići i preko sela Petrovine, poznatog po župnoj crkvi sv. Petra, a u blizini su i Rastoci, malo selo čuveno po tome što u njemu još živi tradicijski zanat – lončarenje. Višoševićev mlin (381 m). Ruševine su negdašnjeg mlina. Kraj mlina prolazi Jaskanski planinarski put i cesta od Gorice Svetojanske prema Japetiću. IZVORI Sveta Jana. Turistička zajednica Zagrebačke župaije Turanj svetojanski (Turen) Srednjovjekovni grad Turanj nalazi se iznad ceste od Gorice Svetojanske prema Japetiću. Sagrađen je u uskom klancu potoka Draga (Reka). Ova je utvrda branila prolaz iz Jaskanskog Pokuplja i Prigorja u Žumberačko-plešivički masiv - kao npr. s prijelaza iz 15. u 16. st. kada je konkretno služio za obranu od turskih upada. Vlasnici su mu bili ban Mikac, Martin Frankopan, obitelj Kišević, Krmičić, Toma Erdödy, Juraj Vernić, Franjo Bukovački i dr. Djelomice je očuvana kružna branič-kula, petina kule ide do visine od 12,5-13 m i vidljivo je nešto bedemskog ziđa – zidova debelih 1,5 metara koji su zatvarali pravokutno dvorište – s kulom na zapadnoj strani. Ostatak kule i vanjskih i unutrašnjih zidova utvrde sačuvan je u arheološkom sloju. Donedavno se povezivala s ostacima župskoga grada stare hrvatske župe Podgorske, ponajprije zbog spominjanja Turna u 15. st. kao “Castellum Podgoria”. Međutim, položaj i današnji ostaci Turna Svetojanskog nisu romanički, već je to srednjovjekovna protuturska utvrda s prijelaza 15. u 16. st. Kasnije se po obitelji Kiševića nazvao Kišević-Turan. Danas jednostavno Turanj, a tamošnja župa sv. Ana pod Turnjem. Turen je uređen 2008. Godine na početnu inicijativu udruge građana Eko Sveta Jana. Prvo je raščišćeno nisko raslinje oko kule, a nakon toga i posječena hrastova šuma. 2004. Godine su provedena probna sondažna istraživanja kako bi se utvrdila širina kule i dubina njenog temeljenja, te uvidjelo jesu li okolna kamena urušenja ostaci kakva bedemskog sklopa. Utvrđen je promjer kule i postojanje zidova na istočnoj padini uz prilazni put. PROČITAJ VIŠE ANTOLOVIĆ, Darko: Utvrda Turen Svetojanski. Stari gradovi, utvrde, dvorci i srednjovjekovna kultura, 24.11.2018. |
Izvori vode u Svetoj Jani
Zdrava, izvorska pitka voda danas je gospodarski simbol Svete Jane. Staro, vrlo izdašno termalno vrelo u selu Svetojanske Toplice od davnina potvrđuje da je ovaj kraj izuzetno bogat kvalitetnom vodom. Zbog svog uravnoteženog mineralnog sastava i vrhunske kvalitete, izvorska voda Jana koju puni Jamnica u punionici Celine, svrstala se u sam svjetski tržišni vrh i postigla izuzetan uspjeh. Tako je i 2020. godine na najprestižnijem natjecanju Monde Selection - Međunarodnog instituta za kvalitetu - prirodna mineralna negazirana voda Jana osvojila Grand Gold Quality Award, najviše svjetsko priznanje za kvalitetu proizvoda. Time je Jana drugu godinu za redom na ovom prestižnom natjecanju osvojila još jednu zlatnu medalju. Naime, 2019. godine Jana je postala prva hrvatska mineralna voda koja je na istom natjecanju osvojila zlatnu medalju, Gold Quality Award, za kvalitetu proizvoda. Zahvaljujući jedinstvenoj dubini njenog izvora te mineralnom sastavu slojeva zemlje kroz koje prolazi, Jana ima posebnu čistoću, besprijekoran mineralni sastav i prepoznatljiv, svilenkast okus - čišća je i bogatija mineralima od ostalih voda. Zbog Ultra-Clean tehnologije punjenja, netaknuta je sve do trenutka otvaranja čepa. Krepka svetojanska voda nije samo glasovita Jana. Iznad sela Lanišća nalazi se izvor zdrave, posebno omiljene pitke vode, koja je zbog svojih sastojaka, prema narodnoj predaji, na glasu kao afrodizijak. IZVORI Suradnik: Sveta Jana. Wikipedija (hr) Hrvatska voda osvojila još jednu značajnu međunarodnu zlatnu medalju. Lider, 18.5.2020. |
Svetonedeljski kraj
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
Planinarima i pješacima su na raspolaganju brojne označene staze (dužina označenih staza na području Žumberka i Samoborskog gorja veća je od 345 km). Usponi na vrhove: Japetić (879 m) je najomiljeniji među posjetiteljima, zatim su tu Oštrc, Okić, Veliki Lovnik i dr.
Planinarski putovi u Samoborskom gorju, prema podacima Komisije za planinarske putove HPS (2015. god.)
Oznaka: 05.01; Naziv puta: SAMOBOR - OKIĆ; Start: Samobor; Cilj: Okić; Br. km: 8,5; Visina (m): 350; Sati (h:min): 2:15 Oznaka: 05.02; Naziv puta: GALGOVO - OKIĆ; Start: Galgovo; Cilj: Okić; Br. km: 4,8; Visina (m): 310; Sati (h:min): 1:30 Oznaka: 05.04; Naziv puta: SV. MARTIN - OKIĆ; Start: Sveti Martin; Cilj: Okić; Br. km: 3,9; Visina (m): 240; Sati (h:min): 1:15 Oznaka: 05.05; Naziv puta: RUDE - PLEŠIVICA; Start: Rude; Cilj: Plešivica; Br. km: 3,8; Visina (m): 460; Sati (h:min): 1:40 Oznaka: 05.07; Naziv puta: GORNJE RUDE - POLJANICE; Start: Gornje Rude; Cilj: Poljanice; Br. km: 3,7; Visina (m): 280; Sati (h:min): 1:40 Oznaka: 05.07A; Naziv puta: BUKOVJE - POLJANICE; Start: Bukovje Podvrško; Cilj: Poljanice; Br. km: 1,1; Visina (m): 100; Sati (h:min): 0:20 Oznaka: 05.08; Naziv puta: NOVO SELO - OKIĆ; Start: Novo Selo; Cilj: Okić; Br. km: 2,0; Visina (m): 100; Sati (h:min): 0:45 Oznaka: 05.09; Naziv puta: POPOV DOL - PLEŠIVICA; Start: Popov Dol; Cilj: Plešivica; Br. km: 3,5; Visina (m): 430; Sati (h:min): 1:50 Oznaka: 05.09A; Naziv puta: STRMA STAZA POPOV DOLSKA PEĆINA; Start: Odvojak od 9 Iznad Popovog dola; Cilj: Križanje s putom 9; Br. km: 0,8; Visina (m): 110; Sati (h:min): 0:30 Oznaka: 05.10; Naziv puta: PLEŠ. BREZNIK - POLJANICE; Start: Plešivički Breznik; Cilj: Poljanice; Br. km: 8,7; Visina (m): 450; Sati (h:min): 3:00 Oznaka: 05.11; Naziv puta: STAZA NA OKIĆGRAD; Start: Dom pod Okićem; Cilj: Okićgrad; Br. km: 0,5; Visina (m): 90; Sati (h:min): 0:15 Oznaka: 05.12; Naziv puta: OKIĆ - PLEŠIVICA; Start: Okić; Cilj: Spoj s putom 5 iznad Kotara; Br. km: 2,4; Visina (m): 170; Sati (h:min): 0:40 Oznaka: 05.13; Naziv puta: ŽOHAROV KLINČANI PUT; Start: Dom pod Okićem; Cilj: Ispod Okićgrada; Br. km: 0,4; Visina (m): 80; Sati (h:min): 0:30 Oznaka: 05.13A; Naziv puta: SPOJ PUTOVA 13 I 17; Start: Podnožje Žoharovog klinčanog puta; Cilj: Spoj s Dragojlinom stazom; Br. km: 0,1; Visina (m): 40; Sati (h:min): 0:05 Oznaka: 05.14; Naziv puta: POLJANICE - PLEŠIVICA; Start: Poljanice; Cilj: Plešivica; Br. km: 1,5; Visina (m): 200; Sati (h:min): 0:40 Oznaka: 05.15; Naziv puta: POLJANICE-GAJEV KAMEN OKOLNI PUT; Start: Odvojak s puta 34 za Sopote; Cilj: Gajev kamen; Br. km: 0,9; Visina (m): 60; Sati (h:min): 0:25 Oznaka: 05.16; Naziv puta: POLJANICE-GAJEV KAMEN GREBENOM; Start: Poljanice; Cilj: Gajev kamen; Br. km: 1,1; Visina (m): 90; Sati (h:min): 0:30 Oznaka: 05.17; Naziv puta: DRAGOJLINA STAZA; Start: Ispod Okićgrada; Cilj: Križanje sa Žoharovim putom; Br. km: 0,3; Visina (m): 150; Sati (h:min): 0:30 Oznaka: 05.21; Naziv puta: SAMOBOR - VELIKI DOL; Start: Samobor; Cilj: Veliki dol; Br. km: 7,6; Visina (m): 380; Sati (h:min): 2:00 Oznaka: 05.22; Naziv puta: RUDE - VELIKI ČRNEC - POZORIN; Start: Rude; Cilj: Pozorin; Br. km: 3,3; Visina (m): 380; Sati (h:min): 1:40 Oznaka: 05.23; Naziv puta: SMEROVIŠĆE - VELIKI DOL; Start: Smerovišće; Cilj: Veliki dol; Br. km: 2,8; Visina (m): 280; Sati (h:min): 1:45 Oznaka: 05.24; Naziv puta: SPOJ S PUTOM 26 - SEDLO ISPOD VELIKOG ČRNCA; Start: Spoj s putom za Veliki Dol; Cilj: Sedlo ispod V.Črnca; Br. km: 0,5; Visina (m): 70; Sati (h:min): 0:15 Oznaka: 05.25; Naziv puta: ŠOIĆEVA KUĆA - HOFMANOV PUT; Start: Šoićeva kuća; Cilj: Hofmanov put (početak); Br. km: 3,2; Visina (m): 200; Sati (h:min): 1:00 Oznaka: 05.26; Naziv puta: RUDE - VELIKI DOL; Start: Rude; Cilj: Veliki dol; Br. km: 2,6; Visina (m): 250; Sati (h:min): 0:50 Oznaka: 05.27; Naziv puta: VELIKI DOL - OŠTRC; Start: Veliki dol; Cilj: Spoj s Hofmanovim putom; Br. km: 1,2; Visina (m): 110; Sati (h:min): 0:20 Oznaka: 05.28; Naziv puta: RUDE - OŠTRC; Start: Rude; Cilj: Spoj na put za Veliki Dol i Oštrc; Br. km: 2,0; Visina (m): 280; Sati (h:min): 1:00 Oznaka: 05.30; Naziv puta: VELIKI DOL-OŠTRC (HOFMANOV PUT); Start: Dom Veliki dol; Cilj: Vrh Oštrc; Br. km: 1,1; Visina (m): 160; Sati (h:min): 0:30 Oznaka: 05.31; Naziv puta: ŠOIĆEVA KUĆA - OŠTRC; Start: Šoićeva kuća; Cilj: Križanje s putom za Oštrc; Br. km: 2,3; Visina (m): 350; Sati (h:min): 1:20 Oznaka: 05.32; Naziv puta: BRASLOVJE - OŠTRC; Start: Braslovje; Cilj: Oštrc; Br. km: 1,5; Visina (m): 300; Sati (h:min): 1:00 Oznaka: 05.33; Naziv puta: PREKRIŽJE - OŠTRC; Start: Prekrižje; Cilj: Pl.dom Željezničar; Br. km: 3,8; Visina (m): 230; Sati (h:min): 1:15 Oznaka: 05.33A; Naziv puta: SPOJNI PUT 33 I 36A; Start: Spoj s putom 33; Cilj: Spoj s putom 36A; Br. km: 0,5; Visina (m): 10; Sati (h:min): 0:10 Oznaka: 05.34; Naziv puta: POLJANICE - BELI BREG; Start: Poljanice; Cilj: Beli breg; Br. km: 4,6; Visina (m): 330; Sati (h:min): 1:00 Oznaka: 05.35; Naziv puta: SOPOTI - STRAŽNIK; Start: Sopoti; Cilj: Stražnik; Br. km: 1,8; Visina (m): 240; Sati (h:min): 1:00 Oznaka: 05.36A; Naziv puta: BELI BREG - VELIKA VRATA; Start: Beli breg; Cilj: Velika Vrata; Br. km: 2,5; Visina (m): 130; Sati (h:min): 0:40 Oznaka: 05.36B; Naziv puta: PRESEKA - BELI BREG; Start: Preseka; Cilj: Beli breg; Br. km: 1,2; Visina (m): 75; Sati (h:min): 0:20 Oznaka: 05.37 Naziv puta: DOM OŠTRC - VRH OŠTRC; Start: Dom Oštrc; Cilj: Vrh Oštrc; Br. km: 0,3; Visina (m): 60; Sati (h:min): 0:10 Oznaka: 05.41 Naziv puta: SAMOBOR-GRGOSOVA ŠPILJA; Start: Samobor; Cilj: Grgosova špilja; Br. km: 5,7; Visina (m): 170; Sati (h:min): 1:15 Oznaka: 05.42 Naziv puta: SAMOBOR (HAMOR) - SLANI DOL; Start: Hamor; Cilj: Slani Dol; Br. km: 4,6; Visina (m): 300; Sati (h:min): 1:30 Oznaka: 05.44 Naziv puta: SMEROVIŠĆE - SLANI DOL; Start: Smerovišće; Cilj: Slani Dol; Br. km: 1,5; Visina (m): 220; Sati (h:min): 0:45 Oznaka: 05.45 Naziv puta: GRGOSOVA ŠPILJA-SLANI DOL; Start: Grgosova špilja; Cilj: Slani Dol; Br. km: 7,1; Visina (m): 250; Sati (h:min): 2:00 Oznaka: 05.46 Naziv puta: SLANI DOL - GOSTINJAC SV. BERNARD; Start: Slani Dol; Cilj: (x) za Gostinjac Sv. Bernard; Br. km: 4,3; Visina (m): 270; Sati (h:min): 1:30 Oznaka: 05.47 Naziv puta: SMEROVIŠĆE - CERINSKI VIR; Start: Smerovišće; Cilj: Cerinski vir; Br. km: 4,1; Visina (m): 320; Sati (h:min): 2:00 Oznaka: 05.47A Naziv puta: SPOJNI PUT 40 i 54; Start: Skretanje s ceste Šipački Breg-Dragonoš; Cilj: Izlazak na put 54; Br. km: 0,5; Visina (m): 60; Sati (h:min): 0:10 Oznaka: 05.48 Naziv puta: ŠOIĆEVA KUĆA - JAPETIĆ; Start: Šoićeva kuća; Cilj: Japetić; Br. km: 6,0; Visina (m): 510; Sati (h:min): 1:30 Oznaka: 05.49 Naziv puta: SLANI DOL - NORŠIĆ SELO; Start: Slani Dol; Cilj: Noršić Selo; Br. km: 6,8; Visina (m): 400; Sati (h:min): 2:15 Oznaka: 05.50A Naziv puta: ŠOIĆ. KUĆA-VELIKA VRATA; Start: Šoićeva kuća; Cilj: Velika Vrata; Br. km: 2,7; Visina (m): 210; Sati (h:min): 0:50 Oznaka: 05.50B Naziv puta: VELIKA VRATA - ŽITNICA; Start: Velika Vrata; Cilj: Žitnica; Br. km: 1,2; Visina (m): 250; Sati (h:min): 0:40 Oznaka: 05.51 Naziv puta: JASTREBARSKO - ŽITNICA; Start: Jastrebarsko; Cilj: Žitnica; Br. km: 9,1; Visina (m): 630; Sati (h:min): 2:45 Oznaka: 05.52 Naziv puta: KORETIĆI - JARUŠJE; Start: Pl. Kuća Koretići; Cilj: Jarušje; Br. km: 7,0; Visina (m): 280; Sati (h:min): 2:15 Oznaka: 05.53 Naziv puta: SV. JANA - ŽITNICA; Start: Sveta Jana; Cilj: Žitnica; Br. km: 4,1; Visina (m): 550; Sati (h:min): 1:30 Oznaka: 05.54 Naziv puta: NORŠIĆ SELO - KATIN KRČ; Start: Kapelišće; Cilj: Katin krč; Br. km: 5,8; Visina (m): 230; Sati (h:min): 1:30 Oznaka: 05.55 Naziv puta: DRAGA - ŽITNICA; Start: Draga; Cilj: Žitnica; Br. km: 4,1; Visina (m): 450; Sati (h:min): 1:30 Oznaka: 05.56 Naziv puta: ŽITNICA-JAPETIĆ; Start: Japetić; Cilj: Žitnica; Br. km: 0,9; Visina (m): 40; Sati (h:min): 0:15 Oznaka: 05.57 Naziv puta: ŠOIĆEVA KUĆA - SV.BERNARD; Start: Llivada Leskovica iznad Šoićeve kuće; Cilj: Gostinac Sv. Bernard; Br. km: 3,6; Visina (m): 180; Sati (h:min): 1:00 Oznaka: 05.58 Naziv puta: DRAGONOŠ - ZEČAK; Start: Dragonoš; Cilj: Zečak; Br. km: 6,4; Visina (m): 190; Sati (h:min): 2:30 Oznaka: 05.59 Naziv puta: VELIKI LOVNIK; Start: Križanje s planin. stazom 5.46 kod Gostinca Sv. Bernarda; Cilj: Vrh Veliki Lovnik; Br. km: 0,9; Visina (m): 50; Sati (h:min): 0:20 Oznaka: 05.61 Naziv puta: GRDANJCI - VIŠNJEVEC - KRIŽIĆ; Start: Grdanjci; Cilj: Križić; Br. km: 6,1; Visina (m): 410; Sati (h:min): 1:45 Oznaka: 05.62 Naziv puta: GRDANJCI - NORŠIĆ SELO; Start: Grdanjci; Cilj: Noršić Selo; Br. km: 7,3; Visina (m): 500; Sati (h:min): 2:30 Oznaka: 05.64 Naziv puta: OSREDEK - BEDER; Start: Beder; Cilj: Osredek; Br. km: 6,7; Visina (m): 330; Sati (h:min): 2:30 Oznaka: 05.65 Naziv puta: KORETIĆI - NORŠIĆ SELO; Start: Koretići; Cilj: Noršić Selo; Br. km: 2,5; Visina (m): 270; Sati (h:min): 1:00 Oznaka: 05.67 Naziv puta: NORŠIĆ SELO - N. PLEŠIVICA; Start: Noršić Selo; Cilj: Noršička Plešivica; Br. km: 1,0; Visina (m): 90; Sati (h:min): 0:20 |
Samoborska obilaznica | Samoborsko gorje | Žumberak
Datum objave: 6.3.2020. Autor: Molany Opis: Film SAMOBORSKA OBILAZNICA sniman je dronom i kamerom u edukativno-zabavne, nekomercijalne svrhe na području Samoborskog gorja i Žumberka u cilju promocije tog kraja i dnevnika Samoborske planinarske obilaznice koji možete nabaviti u HPD "Japetić" ili HPS-u https://hpd-japetic.hr/kt-samoborske-... Film se sastoji od 17 kontrolnih točaka (KT) od kojih svaka traje oko 2 do 3 minute i 21 znamenitosti vezane uz te KT. Samoborska planinarska obilaznica otvorena je 9. studenog 1958. godine. Prvobitan naziv joj je bio Kružni planinarski put „Kroz Samoborsko gorje“, a 2003. je promijenjen u Samoborska obilaznica. Cilj obilaznice je upoznavanje planinara i izletnika s ljepotama i manje posjećenim dijelovima Samoborskog gorja. Obilaznica je namijenjena svim dobnim skupinama. Za kontrolne točke (kratica: KT) Samoborske obilaznice odabrani su vrhovi, špilje i slap koji na jedinstven način prikazuju ljepote i raznovrsnost Samoborskog gorja i istočnog Žumberka. Ukupno ih ima 17 od kojih obilaznik treba posjetiti najmanje 12 da bi primio spomen-značku kao nagradu za prijeđeni put. |
Rekreativni i brdski biciklizam
Javna ustanova Park prirode Žumberak-Samoborsko gorje izdala je kartu s biciklističkim stazama. Staze koje djelomice prolaze Samoborskim gorjem su:
- Staza br. 1: Vilinska staza (Grdanjci - Medven Draga, 43 km (1A) ili 54 km (1 B))
- Staza br. 2: Staza Slapova (Medven Draga - Grdanjci, 36 km)
- Staza br. 3: Staza Šišmiša (start i cilj u središtu Samobora, 54 km (3A) ili 65 km (3B))
> Informacije i opisi staza: http://www.pp-zumberak-samoborsko-gorje.hr/aktivnosti/biciklizam.html
- Staza br. 1: Vilinska staza (Grdanjci - Medven Draga, 43 km (1A) ili 54 km (1 B))
- Staza br. 2: Staza Slapova (Medven Draga - Grdanjci, 36 km)
- Staza br. 3: Staza Šišmiša (start i cilj u središtu Samobora, 54 km (3A) ili 65 km (3B))
> Informacije i opisi staza: http://www.pp-zumberak-samoborsko-gorje.hr/aktivnosti/biciklizam.html
|
VILINSKA STAZA (broj 1)
Grdanjci – Medven Draga STAZA 1A - TEHNIČKI PODACI DULJINA: 43 km PODLOGA: asfalt POTREBNO VRIJEME: 3 - 5.30h TEHNIČKA ZAHTJEVNOST: 1/5 FIZIČKA ZAHTJEVNOST: 3/5 MOGUĆNOST OKRIJEPE: Grdanjci, Gabovica, Stojdraga, Budinjak, Gornja Vas, Kostanjevac STAZA 1B - TEHNIČKI PODACI DULJINA: 54 km PODLOGA: asfalt, makadam POTREBNO VRIJEME: 3.30 - 6h TEHNIČKA ZAHTJEVNOST: 3/5 FIZIČKA ZAHTJEVNOST: 4/5 MOGUĆNOST OKRIJEPE: Grdanjci, Gabovica, Stojdraga, Budinjak, Gornja Vas, Sošice, Gornji Oštrc, Tupčina, Kostanjevac |
|
STAZA SLAPOVA (broj 2)
Medven Draga – Grdanjci TEHNIČKI PODACI DULJINA: 36 km PODLOGA: makadam POTREBNO VRIJEME: 3 - 5.15h TEHNIČKA ZAHTJEVNOST: 2/5 FIZIČKA ZAHTJEVNOST: 3/5 MOGUĆNOST OKRIJEPE: Koretići, Gabovica, Grdanjci |
|
STAZA ŠIŠMIŠA (broj 3)
Samobor – Samobor STAZA 3a - TEHNIČKI PODACI DULJINA: 54 km PODLOGA: asfalt, makadam, šumski put POTREBNO VRIJEME: 4 - 6h TEHNIČKA ZAHTJEVNOST: 4/5 FIZIČKA ZAHTJEVNOST: 4/5 MOGUĆNOST OKRIJEPE: Samobor, Bregana, Grdanjci, Gabrovica, Koretići, Smerovišće STAZA 3b - TEHNIČKI PODACI DULJINA: 65,5 km PODLOGA: asfalt, makadam, šumski put POTREBNO VRIJEME: 4.30 - 7h TEHNIČKA ZAHTJEVNOST: 4/5 FIZIČKA ZAHTJEVNOST: 4/5 MOGUĆNOST OKRIJEPE: Samobor, Bregana, Grdanjci, Gabrovica, Koretići, Japetić, Slani Dol |
|
Turistička zajednica Zagrebačke županije u sklopu projekta izrade biciklističkih karata za područje županije izdala je biciklističke karte koje obuhvaćaju opise biciklističkih putova kroz PP Žumberak - Samoborsko gorje (hrv. i eng. verzija).
> Informacije: http://www.tzzz.hr/kroz-zupaniju/biciklisticke-karte/ |
Karta 5
Crvena ruta - opis Jastrebarsko – Petrovina – Slavetić – Gorica Svetojanska – Prodin Dol – Malunje |
Karta 13
Crvena ruta - opis Klinča Sela – Goli Vrh – Repišće – Gornji Desinec – Vlaškovec – Novo Selo Okićko – Sveti Martin pod Okićem – Klinča Sela, 38 km Od brijega do brijega, od sela do sela, sa Plešivičkom gorom i Okić-gradom kao na dlanu. Plava ruta - opis Sveta Nedelja – Galgovo – Gornja Zdenčina – Kupinec – Ašpergeri – Rakov Potok – Sveta Nedelja, 44 km Od svetonedeljskih i samoborskih vidikovaca do prostranih oranica i nizinskih šuma klinčaselskog Pokuplja |
Aktivnosti u zraku
|
Padobransko jedrenje, paragliding - zbog brdovite reljefne konfiguracije ova sportska aktivnost sve je raširenija na ovome području. Bogato iznimno slikovitim vidicima ovo područje ima i dodatne adute koji iz godine u godinu privlače sve veći broj paraglidera na obronke Samoborskog i Žumberačkog gorja. Tradicionalna uzletišta su Planinarski dom Žitnica i vrh Plešivice.
Japetić je 2005. godine registriran kao letjelište za parajedrilice i ovjesne jedrilice zaslugom zrakoplovnog kluba PARAfreeK iz Samobora koji redovno ovdje treniraju i održavaju natjecanja
|
Japetić, cijeli let
Datum objave: 31.3.2014. Autor: Tomislav Strelar Opis: Moj drugi let s Japetića, od starta do sletišta, u jednom kadru. Sljedeći put ću bolje pozicionirati kameru. :) |
Ostale aktivnosti
|
Zimski sportovi - na području samog Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje ne postoje uređene skijaške staze, te je mogućnost skijanja u tom smislu nepostojeća. Međutim, nedaleko od JI granice Parka prirode prostire se Plešivica gdje se na stazi Kamenice održava stoljetna tradicija sanjkaškog kupa. Livada za skijaše nalazi se pored sanjkaške staze.
> Informacije: Sanjkaški klub Plešivica 1907. Jahanje - ljubiteljima konja pruža se mogućnost rekreativnog jahanja po starim putevima, danas konjičkim stazama i poljskim putovima. Jednodnevne, dvodnevne ili trodnevne jahačke ture po Žumberku organizira Konjički klub "Equus" iz Petrovine. KK "Equus" (Sveta Jana, Jastrebarsko) svake godine u jesen organizira i Žumberački konjički maraton. Izletište Žumberačko eko-selo također pruža mogućnost višednevnog terenskog jahanja, western škole jahanja, jahanja u manježu, te jahanja na poniju za djecu. > Informacije: Eko selo Žumberak. |
Tradicija sanjkanja na Plešivici stara je više od 100 godina. Po legendarnoj stazi Kamenice sanjkalo se još davne 1907.
|
BORAVAK U PLANINI
Smještaj
Planinarski domovi i skloništa
Planinarski dom Žitnica (815 m)
Planinarski dom Dr Maks Plotnikov (411 m), pod Okićem
Planinarski dom Željezničar (691 m), pod Oštrcom
Planinarski dom Ivica Sudnik (530 m), Veliki dol
Planinarski dom Cerinski vir (331 m)
Planinarski dom Šoićeva kuća (385 m)
Planinarska kuća Scout (360 m)
IZVORI I LITERATURA
LiteraturaBUZJAK, Nenad: Geomorfološka obilježja - Geomorfološki položaj Samobora. Separat. u: Feletar, D. (ur.): Samobor, zemljopisno-povijesna monografija. Knjiga I, Meridijani. Samobor, str. 45- 49. (PDF)
BUZJAK, N., DUJMOVIĆ, I., FELETAR, D., FELETAR, P, HOLJEVAC, Ž, IBRIŠEVIĆ, R., PETRIĆ, H., RAGUŽ, J., RAZUM, S., SIJERKOVIĆ, M, SOMEK, P., VOJAK, D., ŽEGARAC PEHARNIK, M., ŽELLE, M.: Samobor, zemljopisno-povijesna monografija. Meridijani, Samobor, 2011. BUZJAK, N.: Speleološke pojave u Parku prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“. Geoadria 7 (1), 2002., str. 31-49. (PDF)
DUJMOVIĆ, I., BOGNAR, A.: Temeljne strukturnogeomofološke značajke sjeveroistočnog dijela masiva Žumberačke gore (Samoborsko gorje). Geografski glasnik 57, 1995., str. 21-35 DUJMOVIĆ, I., BOGNAR, A., PAHERNIK, M.: Geomorfološka karta Samoborskog gorja i Plješivičkog prigorja. Meridijani. Samobor, 2007. IVEZIĆ, Vedran; FILIPAN, Sanja; KADIĆ, Vlatko: Hidrološki ekstremi na slivu rijeke Bregane // 7. hrvatska konferencija o vodama s međunarodnim sudjelovanjem - Hrvatske vode u zaštiti okoliša i prirode / BIONDIĆ, Danko; HOLJEVIĆ, Danko; VIZNER, Marija (ur.). Zagreb: Hrvatske vode, 2019. str. 231-240. (PDF)
MATANIĆ, Ružica: Geomorfološke osobine doline Breganice. Diplomski rad. Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, 1998.
Elektronički izvoriPark prirode Žumberak-Samoborsko gorje. Wikipedija (hr)
Povijest Samobora. Wikipedija (hr) Otvoren planinarski dom "Cerinski vir" u Samoborskom gorju. Hrvatski planinarski savez, 07.09.2015. Vanjske povenice i korisne adreseTuristička zajednica grada Samobora
Turistički klaster po Sutli i Žumberku Udruga Samoborska vinska cesta Moj Žumberak (Ekološko društvo Žumberak) > Samoborski muzej, Stari grad Samobor
> seoska domaćinstva Etno kuća pod Okićem, Oslaković, Eko selo Žumberak, Medven,Podžumberak, Šimanović, Repro Eko > izletište Dumiću, Anindol, Bio park Divlje vode, Jana, Boltina hiža, Šumski dvor, Jurko > restoran Samoborska pivnica > planinarenje na Okić, Oštrc > Plešivička vinska cesta > botanički vrt ljekovitog bilja Suban |
Planinarske karte
SMAND: 08 Samoborsko gorje, 1: 25.000, 2005. g. HGSS: Žumberačko gorje Turističko-planinarski zemljovid 1:25.000, 2020. g. Online izdanje - OTVORI HGSS: Samoborsko gorje, Turističko-planinarski zemljovid 1:25000, 2019. g. Online izdanje - OTVORI 
Jaskanska planinarska priča: sto godina planinarstva u Jastrebarskom 1914.-2014.
Autor: Ivo Karača Mjesto i godina izdanja: Jastrebarsko, 2014. Opis. Monografija o planinarstvu u Jastrebarskom izdana povodom stote obljetnice osnivanja i rada prvoga planinarskog društva u Jastrebarskom. 2014. Za vrijeme pandemije Upravni odbor HPD Jastrebarsko odlučio je objaviti digitalno izdanje knjige. Autor knjige 2014. godine primio je nagradu Hrvatskog planinarskog saveza u kategoriji "Najveći doprinos planinarskoj publicistici". |
