---

PLANINE DALMACIJE > SREDIŠNJI DALMATINSKI PLANINSKI NIZ > Trtar
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Krtolin (503 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.7393, 15.9959

O PLANINI PO KRAJU AKTIVNOSTI PRAKTIČNO IZVORI

O planini

UVOD

---

Trtar je brdo, izduženi vapnenački greben, oko 5 km sjeveroistočno od Šibenika. Proteže se u smjeru sjeverozapad-jugoistok, a najviši vrh brda je Krtolin na visini 503 m n.v.
Brdo je prepoznatljivo po farmi vjetrenjača Trtar-Krtolin smještenoj na hrptu brda, i koje su lako vidljive s autoceste A1, koja prolazi podnožjem brda. Prosječna visina na kojoj se nalaze vjetroagregati kreće se od 400 - 500 m nadmorske visine. Položaj je otvoren prema svim vjetrovima koji kod nas pušu.

Brdo nije na planinarskim zemljovidima, ali postoji više markiranih staza na Trtru. Zanimljivost na Trtru je promatračnica iz Domovinskog rata zvana Oko sokolovo.

Orlovača je sljeme na brdu Trtru. Vrlo je zanimljivo planinarima, premda nije najviši vrh. U blizini Orlovače nalazi se planinarsko sklonište Zlatko Prgin. Žig Orlovače ili Krtolina ravnopravno vrijedi na Trtru kao KT HPO. Na vrhu je kutija s upisnom knjigom i žigom. S Orlovače se vidi do Velebita, planina u BiH, Kornata i otoka Sveca. Za pristup do vrha prikladni su Poučni ekološki put Ante Frua te cesta izgrađena za potrebe kamenoloma i vjetroelektrane.

Naslovna fotografija
Pogled s Trtra prema morskoj obali. Prvi vidljiv otok od obale je Zlarin. U podnožju se vidi dio auto-ceste A1 (Zagreb-Split-Ploče).

Prukljansko jezero sjeverozapadno od brda Trtar

Poučni planinarsko - ekološki put "Ante Frua"


Poučni planinarsko - ekološki put "Ante Frua" postavljen je 2002. godine. Njime upravljaju OŠ "Petra Krešimira IV" i PD "Kamenar" iz Šibenika (od kojih je moguće nabaviti dnevnik obilaznice, koji sadrži i njezin zemljovid).
Radi se o veznom-inijskom tipu obilaznice, dugom 20 km, za čiji je obilazak potrebno 5-6 sati, i čije su kontrolne točke slijedeće:
1. Tvrđava Sv. Ivana
2. Tvrđava Šubićevac (Barone)
3. Vidikovac Šubićevac
4. Prijevoj između Jamnjaka i Kamenara
5. Zoo vrt u Rakovu Selu
6. Orlovača (496m)
7. Sokolarski centar Dubrava – neobavezna KT.

VIŠE INFORMACIJA 
Web: http://www.hpd-kamenar.hr/index.php
E-mail: [email protected] 

TRTAR: PLUSEVI & MINUSI

+

ŠIROKI VIDICI, POSEBNO NA MORE S OTOCIMA I PLANNE U ZALEĐU
LAKA PRISTUPAČNOST, BLIZINA NASELJA I PROMETNICA

---

-

USPONI SU IZLOŽENI SUNCU, POSEBNO NA OPOŽARENIM PODRUČJIMA
STALNI ŠUM VJETROGENERATORA PRI VJETRU

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

Trtar, prikazan kao Monti Tartari - Karta Šibenika s okolicom, u vrijeme ratova s Turcima 1571. godine
Izvor: Isole famose porti, fortezze, e terre maritime sottoposte della serenissima Signoria di Venetia, ad altri Principi Christiani, et al signor Turco, nuoamete poste in luce; Venetia : alla libreria del segno di S. Marco, 1571-1572, str. 7.; Autor: Martin Rota Kolunić
Opis: Prikazuje Šibenik s njegovim zaleđem u vrijeme mletačko-turskog rata. Točkastom linijom označena je granica turskih osvajanja u šibenskom zaleđu. Na kopnu i na moru vidimo prikaze neposrednih ratnih sukoba. Kako terenska kartiranja na tom području tada nisu bila moguća, Kolunić, inače Šibenčanin, načinio je ovu kartu temeljem vlastitog sjećanja na područje koje je inače iznimno dobro poznavao. Karta je doživjela čitav niz izdanja i prerada kako u kasnijim izolarima tako i brojnim atlasima 16. i 17. stoljeća.

Trtar (Montetaro) na detalju stare karte iz 1660. godine
Naziv originala; Naslov: Situs particularis Comitatus, Sebeniciani, quiest pars Dalmatiae / incisione di Matteo Merian da Basilea ; Lavoro con Teodoro de Bry e M. Zeiller; Impresum [Franckfurt am Main : s. n., ca 1660.]; Materijalni opis: karta, bakrorez ; 37 x 28 cm; Autor Bry, Theodor de; Suradnik Merian, Matthaeus (22. 9. 1593.–19. 6. 1650.), st.

Greben Trtara na staroj austrougarskoj karti
Izvor: Karta Habsburškog Carstva (1869.-1887.) - Treća vojna izmjera (1:75000)

Po planini i po kraju

Krtolin  KOORDINATE: 43.7393, 15.9959; NADMORSKA VISINA: 503 m

Krtolin je najviši vrh Trtra. Na njemu se nalazi telekomunikacijski objekt, a na susjednom je vršku kutija s planinarskim žigom. Na Trtru kao KT HPO a vrijedi žig Orlovače ili Krtolina. Vidik s Krtolina sličan je onome s Orlovače, a pogled najviše zaokupljaju goleme vjetrenjače vjetroelektrane Trtar–Krtolin.

PRILAZI VRHU
Pl. kuća Ćićo – Orlovača – Krtolin 2 h
Najpogodnije polazište za uspon na Trtar je selo Rupići, u kojem se nalazi planinarska kuća Ćićo (220 m) šibenskih planinara iz HPD a Kamenar. U neposrednoj blizini sela i kuće prolazi autocesta Zagreb – Split, a baš tu je i izlaz s autoceste za Skradin i Šibenik. Planinarska kuća Ćićo je posljednja u selu i na najvećoj nadmorskoj visini. Od nje za uspon na Trtar postoji više markiranih staza. Najpoznatije su ona koja od kuće vodi desno preko lokve ili, druga, koja lijevo od kuće vodi preko promatračnice iz Domovinskog rata zvane Oko sokolovo i dalje hrptom brda na vrh Orlovaču. Od Orlovače se dalje može nastaviti hrptom 1 h do vrha Krtolina.
Na Krtolin se može izabrati i put koji na taj vrh vodi izravno od planinarske kuće (ne preko Orlovače). Mnogi dobro markirani putovi omogućavaju ugodne kružne ture s početkom i završetkom u Rupićima ili drugdje. Na vršni hrbat Trtra, do kamenoloma između Orlovače i Krtolina, može se stići i cestom.

IZVOR ​ Trtar – vrh Krtolin. Hrvatski planinarski savez - Vrhovi. Pristupljeno 24.7.2020.

---

Orlovača  KOORDINATE: 43.7518, 15.9691; NADMORSKA VISINA: 494 m

Orlovača je najzanimljiviji iako ne i najviši vrh Trtra. Na Trtru kao KT HPO a ravnopravno vrijedi žig Orlovače ili Krtolina. U blizini vrha Orlovače je planinarsko sklonište "Zlatko Prgin". Tko na vršni hrbat Trtra dolazi automobilom sklonište će najjednostavnije pronaći tako da potraži putokaz prema skloništu u blizini 9. u nizu vjetrenjače elektrane Trtar–Krtolin gledano od mjesta gdje cesta dostiže hrbat Trtra (kod kamenoloma). Ako je vrijeme bistro, s vrha se vidi sve od Velebita do bosanskih planina i od Kornata do dalekog otoka Sveca i, sva bliža okolica.

PRILAZI VRHU
Pl. kuća Ćićo – Orlovača 1 h
Kao i izlet na vrh Krtolin, najpogodnije je uspon započeti u Rupićima pod Trtrom, od planinarske kuće Ćićo. Do Rupića se može doći pješice iz Šibenika po trasi poučnog ekološkog puta Ante Frua ili automobilom. Od kuće za uspon na Trtar postoji više markiranih staza, a najpoznatije su ona koja od kuće vodi desno preko lokve ili, druga, koja lijevo od kuće vodi preko promatračnice iz Domovinskog rata zvane Oko sokolovo i dalje hrptom brda na vrh Orlovaču. Malo pod vrhom je jednostavno planinarsko sklonište Zlatko Prgin o kojem se brinu članovi HPK-a Sveti Mihovil iz Šibenika.
Protege – Orlovača 1.15 h
Iz Protega se na Trtar penje cesta izgrađena za potrebe kamenoloma i vjetroelektrane. Cesta stiže na hrbat na pola puta između Orlovače i Krtolina.

IZVOR ​​ Trtar - vrh Orlvača. Hrvatski planinarski savez - Vrhovi. Pristupljeno 24.7.2020.

Pogled na otoke šibenskog arhipelaga s hrpta brda Trtar

Pogled s Trtra na cestu koja povezuje Šibenik s auto-cestom A1
U pozadini otoci šibenskog arhipelaga

---

​Danilsko polje, Šibenik-Knin County
Datum objave: 13.8.2015. Autor: Touristar TV
Opis: The Neolithic and Roman archaeological site, where the oldest excavations are situated, dates back to 5,300 BC.

PRIČE IZ PLANINE

---

Vjetroagregati na Vjetroelektrani Trtar-Krtolin

Usmrćen šišmiš vrste Hypsugo savii.
Autor Tomaž Jančar - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 3.0,

Vjetroelektrana Trtar-Krtolin

IZVOR TEKSTA: ​Vjetroelektrana Trtar-Krtolin​.Wikipedija (hr)

​Vjetroelektrana Trtar-Krtolin je druga najstarija  vjetroelektrana u Hrvatskoj. Izgrađena je na brdu Trtar. U pogonu je od lipnja/juna 2006. Vlasnik je tvrtka WPD EnerSys d.o.o., koja je dio njemačke multinacionalke WPD.
Vjetroelektrana sastoji se od 14 vjetrenjača tipa E-48 njemačkog proizvođaća Enercon. Promjer rotora vjetrenjača je 48 m, visina stupa 50 m. Nazivna snaga jedne vjetrenjače je 0,8 MW, ukupna snaga vjetroelektrane iznosi 11,2 MW. Elektrana u 2450 sati rada godišnje proizvodi 28 GWh struje. Promjer lopatica vjetroagregata je 48 metara, a visina osi 50 metara. U 2007. vjetroelektrana je proizvela oko 28 GWh električne energije. 
Vjetroelektrana Trtar-Krtolin bila je prva vjetroelektrana na prostoru bivše Jugoslavije, za koju je utvrđeno, da ubija šišmiše. Izod vjetrenjače broj 10 1. listopada 2006 nađen je leš šišmiša vrste Hypsugo savii.
Iskustva, iako u relativno kratkom vremenskom intervalu, u pogonu vjetroelektrane, kvarovima i njihovom otklanjanju, te spriječavanju, dragocjena su kako za buduće projekte, tako i za elektroenergetski sustav u Hrvatskoj, pa i u susjednim zemljama, obzirom da su sustavi komplementarni, a orografija, te vjetropotencijali slični. Utjecaj, prvenstveno se misli štetni, na mrežu nije primjećen. Utjecaj na okoliš, s aspekta buke nije problematičan, kao i štetni utjecaj na biljni i životinjski svijet, s posebnim osvrtom na ornitofaunu.

​Gradnja vjetroelektrane
Planiranje Vjetroelektrane Trtar-Krtolin počelo je još 2000. S mjerenjem vjetropotencijala započelo se u veljači 2001. Priprema projekta, točnije prikupljanje sve potrebne "papirologije", trajalo je više od 5 godina, da bi konačno izvršenje krenulo u studenom 2005. Građevinski radovi na pristupnim putovima, temeljima, te postoljima za ugrađivanje, polaganje kabelskih trasa, te konačno postavljanje 14 vjetroagregata, dovršeni su u cijelosti krajem lipnja 2006.

Tehnički opis
Vjetroelektrana se sastoji od 14 vjetroagregata, tipa E-48, proizvođača ENERCON GmbH iz Njemačke, sljedećih karakteristika: nazivna snaga: 800 kW; promjer rotora: 48 m; visina stupa: 50 m; broj lopatica: 3; regulacija snage: zakretanjem lopatica (engl. pitch); brzina rotora(promjenjiva): 16 – 32 m/s; nazivna brzina vjetra: 12,5 m/s; brzina vjetra kod uključenja: 2,5 m/s; brzina vjetra kod isključenja 28 - 34 m/s; klasa: IIA.

Generator je sinkroni, direktno pogonjen (bez prijenosnika snage), promjenjive brzine vrtnje, dakle i promjenjive frekvencije i izlaznog napona, spojen na mrežu preko pretvarača (invertera) izlaznog napona 400 V. Vjetroagregat je preko blok transformatora spojen na naponski nivo mreže od 30 kV. Unutarnjim kabliranjem stvoren je sustav zajedničkih sabirnica, kojim su svi vjetroagregati međusobno povezani, te zajedničkim kabelom spojeni na jednu od dvije trojke dvostrukog dalekovoda TS (transformatorska stanica) Bilice – TS Lozovac, koja je u toj točci prekinuta. Spoj na mrežu ostvaren je preko ćelije H17 u 30 kV postrojenju TS Bilice, gdje taj dalekovod završava, a gdje se nalazi i obračunsko mjesto. Vjetroagregati, premda su na istim sabirnicama, potpuno su automatizirani i autonomni i ne ovise jedan od drugome. Nadzor i upravljanje vrši se daljinski preko modemske veze, odnosno ručno u samom vjetroagregatu. Ukupno instalirana snaga vjetroelektrane je 11,2 MW.
​
Iskustva iz dosadašnjeg rada vjetroelektrane
Budući je vjetroelektrana dovršena sredinom 2006., i obzirom da je nakon toga određeno vrijeme bila u probnom pogonu, može se reći da je praktički 2007. bila prva uistinu cjelovita godina rada. Premda je sve skupa to relativno kratko vrijeme za steći "pravi" uvid u ponašanje i mogućnosti vjetroelektrane, ipak se daju uočiti određena svojstva vezana uz proizvodnju, kvarove, te utjecaj na prirodni okoliš.

Proizvodnja
Do kraja veljače 2008. vjetroelektrana je proizvela i u mrežu predala 43,8 GWh, a istovremeno je iz mreže za vlastitu potrošnju, kada nema vlastite proizvodnje ili je ona nedostatna, uzela 0,07 GWh. Tijekom 2007. proizvedeno je 27,6 GWh, odnosno potrošeno 0,03 GWh. Planirana godišnja proizvodnja na osnovi analize mjernih podataka vjetromjerenja iznosi 30,4 GWh. Obzirom na nesreću dvaju vjetroagregata, kojima su izgorili blok transformatori i koji su stoga bili van pogona zadnja dva mjeseca 2008., ostvareno je 9% manje proizvodnje od planirane. Statistički to znači prosjek snage od 3,1 MW, 28% iskorištenja, odnosno 2 457 sati pod punim opterećenjem ili FLH (engl. full load hours).
Snaga u granicama od 10 - 11 MW javljala se u 5,6% od ukupnog broja sati u godini (492 od 8760 sati). Slučajeva kada je suma proizvodnje i vlastite potrošnje bila 0 ima 0,4%. Vjetroelektrana je bila potrošač u 11,4% vremena tijekom godine. Sa snagom većom od 11 MW proizvedeno je 2,5 GWh energije, što čini 8,9% od ukupno proizvedene energije. Pritom naravno svi vjetroagregati ne pridonose istom mjerom u ukupnoj proizvodnji. Pozicija svakog pojedinog agregata nije jednako dobra i nisu istovremeno svi jednako izloženi vjetru.
Ono što predstavlja najveći problem u korištenju energije vjetra za proizvodnju električne energije je njegova stohastička priroda, odnosno nemogućnost planiranja i prilagođavanja potrošnji. Godišnji prosjek daje prilično ujednačenu proizvodnju tijekom cijelog dana, koja odgovara onom godišnjem prosjeku snage od 3,1 MW. Kada pak razdvojimo "zimsku" polovicu godine (od listopada do ožujka) od „ljetne“ (od travnja do rujna), vidi se da snaga pada prema sredini dana i doseže maksimum oko pola noći. Tijekom ljetnih mjeseci imamo obrnutu situaciju, skoro pa zrcalnu sliku, što odgovara karakteristici ljetnih vjetrova, prije svega maestralu. Interesantno je da se sve tri krivulje poklapaju u razdoblju od 14 - 15 sati.

Kvarovi
Iskustva s mnogih projekata u svijetu govori da se tijekom prve godine dešava veći broj kvarova na novoizgrađenim vjetroelektranama. Mnogi nedostaci i tvorničke greške dolaze do izražaja. Također je to razdoblje prilagođavanja i podešavanja opreme i sklopova vjetroagregata. Prilikom planiranja projekta vjetroelektrane vrlo je bitan pravilan odabir vjetroagregata, njihova kvaliteta, te podrška i servis proizvođača. To uvelike utječe na broj kvarova, raspoloživost vjetroagregata, njihov radni vijek i proizvodnju. kvarovi i izgaranja elektroničkih pločica i komponenti u najčešćem broju slučajeva razlog zastoja vjetroagregata. Neki vjetroagregati su podložniji kvarovima, dočim na nekima uopće nije bilo kvarova.
Kako je položaj vjetroelektrane, a i samih vjetroagregata, prilično izložena tijekom grmljavinskih nevremena, čest je udar munja u vjetroagregate. Obzirom na pretežito kamenitu strukturu tla i impulsnu karakteristiku atmosferskog pražnjenja prilikom takvih udara, odvodnja prenapona uzemljivačem može biti problematična. Najčešća posljedica je izgaranje nekih elektroničkih pločica, koje se tada trebaju zamijeniti. Najozbiljnije posljedice udara groma su izgaranje dvaju blok transformatora u relativno kratkom razmaku od 15-tak dana. Do sada nije bilo nikakvih mehaničkih oštećenja i kvarova, osim izgaranje motora za regulaciju krila.

Međusobni utjecaj vjetroelektrane i hrvatski elektroenergetski sustav
Vjetroelektrana Trtar-Krtolin obzirom na točku spoja na elektroenergetski sustav nije baš distribuirani izvor energije u klasičnom smislu. Transformatorska stanica TS 220/110/30/10 kV Bilice napravljena je kao izuzetno čvrsta točka, prvenstveno radi napajanja električnom energijom velikih potrošača TLM-a (Tvornica lakih metala d.d.. Šibenik) i TEF-a (Tvornica elektroda i ferolegura Šibenik). Obzirom da se TEF u međuvremenu ugasio, a i TLM je bitno smanjio potrošnju, praktički je ta transformatorska stanica neopterećena.
Vjetroelektrana, odnosno vjetroagregati daju vrlo kvalitetnu energiju u sustav, radi invertora koji održava konstantni napon i frekvenciju. Osmatranje koje je na početku rada vjetroelektrane obavio Končar, pokazao je da vjetroelektrana ne stvara probleme u mreži. Obrnuto na žalost, nije baš slučaj, jer se problemi s mreže prenose na vjetroelektranu i reflektiraju se na njezin rad. Čest je slučaj zabilježenih poremećaja napona i  frekvencije, koji onda dovode i do prorade zaštite i ispada vjetroagregata iz pogona. Do sada nismo imali slučaj prorade zaštite u TS Bilice radi pogonskih problema u vjetroelektrani. Čak i u slučajevima izgaranja dvaju transformatora ostatak vjetroagregata je nastavio raditi.

Praktično

IZVORI I LITERATURA

---

BLAĆE, Ante: ​Razvoj i suvremena preobrazba krajolika naselja Danilskog polja kod Šibenika. Ekonomska i ekohistorija : časopis za gospodarsku povijest i povijest okoliša (1845-5867) 10 (2014); 173-188

• SAŽETAK: U radu se analizira razvoj i preobrazba krajolika u trima naseljima šibenskog zaobalja – Danilo Birnja, Danila i Danilo Kraljica pod utjecajem suvremenih modernizacijskih procesa. Prvo su obrađene osnove demografske značajke tog prostora koje su pokazale da je broj stanovnika u drugoj polovici 20. st. postupno opadao u svim trima naseljima i da je sve manje stanovništva aktivno u poljoprivredi. Potom je razmotren razvoj i preobrazba naselja pod utjecajem izgradnje osnovne komunalne infrastrukture, a zatim i drugih objekata. Drugi segment preobrazbe se odnosio na promjene u korištenju agrarnog prostora koji je istražen na temelju podataka o kategorijama zemljišta iz četiri razdoblja ; sredine 19. st., početka i sredine 20. st. i početka 21. st. Analiza je pokazala da je zemljište najintenzivnije bilo korišteno u prvoj polovici 20. st., a najmanje intenzivno početkom 21. st. Zaključno, današnji krajolik naselja Danilskog polja je većinom ruralni krajolik s poduzorkom agrarnog krajolika i manjim brojem uzoraka tehničkog (industrijskog) krajolika.

MAGAŠ, Damir; BLAĆE. Ante: Geomorfološka obilježja Danilskog polja kod Šibenika kao osnova historijsko-geografskog razvitka. Geoadria 15/1 (2010) 5-29 (PDF)

• SAŽETAK; Pogodne poljodjelske površine u krškim prostorima imaju iznimno značenje za egzistenciju stanovništva. Danilsko polje, jedna od takvih zona, nalazi se u mikroregiji šibensko-rogozničkog primorja, u zaobalju Šibenika. Danilsko je polje, morfološki, udolina ovalna oblika smještena između dva krška grebena, produžetka Trtara s Velikom glavom (542 m) sa sjevera-sjeveroistoka, i znatno nižega Crnog brda s Podima s južne-jugozapadne strane u prostoru naselja Danilo Biranj i Danilo Gornje. Zbog kvalitetnog tla obrada polja susljedno traje već tisućama godina. Polje obilježavaju i oskudne, ali za opstanak stanovništva u prošlosti značajne pojave voda. Prvi poljodjelci Danilskog polja bili su neolitski stanovnici čiji su tragovi očuvani do danas u ostatcima poznate kulture srednjeg neolitika na Jadranu, tj. danilske kulture (4500.-3900. g. pr. Kr.). Kasniji metalnodobni doseljenici utvrdili su se na obližnjoj Velikoj glavi odakle su mogli iz svoje gradine lako nadzirati polje. Rimski su osvajači osnovali municipij Rider usred Danilskog polja, vrjednujući njegove prirodno-geografske potencijale i davši mu ime po lokalnom stanovništvu, Riditima, ogranku plemena Delmata. Od brojnih naroda koji su tim prostorom prošli tijekom Velike seobe, Hrvati su se jedini naselili i nastavili vrjednovati polje i okolni krški okvir za obavljanje transhumance, o kojoj su kao ratarsko-stočarsko društvo ovisili. Tijekom razvijenoga i kasnoga srednjeg vijeka Danilsko je polje bilo u posjedu šibenske komune, najznačajnije po uzgoju vinove loze, maslina i žitarica. Dugotrajno razdoblje nestabilnih geopolitičkih prilika nastupilo je s otomanskim osvajanjima i stvaranjem njihovih uporišta u nedalekim Skradinu i Drnišu. Tek su se dvadesetih godina 18. st. ratna stradanja stišala, poslije čega je slijedio, u manjoj mjeri, i proces kolonizacije opustjelih područja, a time i Danilskog polja. Od tada, pa praktički sve do danas, glavno je obilježje prostora Danilskog polja tradicionalna polikulturna proizvodnja u različitim uvjetima agrotehničke obrade.  

ČAPLAR, Alan: Šibenski hvatači vjetrova. Meridijani, ožujak 2008. (PDF)
JANČAR, Tomaž: Vetrna elektrarna Trtar Krtolin (Hrvaška) ubila Svijevega netopirja. Glej netopir! Letnik: 3 Številka: 1. December 2006. str. 34. (PDF)
JURAS, Ante: Trtar na raskrižju želja i stvarnosti. Hrvatski planinar, 2006. br. 7. str. 255-257. (PDF)
KLISOVIĆ, Jadranka: Danilo – arheološki biser. TRIS Portal - Šibenik, 19.9.2013. 

Trtar. Wikipedija (hr)
​Orlovača (sljeme, Trtar). Wikipedija (hr)
Krtolin. Bike & Hike
​Trtar – vrh Krtolin. Hrvatski planinarski savez - Vrhovi
​Trtar - vrh Orlvača. Hrvatski planinarski savez - Vrhovi

Pučinski otok
Za dobre vidljivosti pogledom s brda Trtar u smjeru juga, na horizontu dominira silueta otoka Sveca (nom. Svetac), jednoga od tzv. hrvatskih pučinskih otoka.