|
|
PRIMORSKI POJAS > PLANINE PRIMORSKE I SREDIŠNJE CRNE GORE > Orjen
Država: Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Hrvatska
Najviši vrh: Veliki kabao, znan još i kao Zubački kabao, a na starijim kartama upisan i kao Orjen (1894 m)
Koordinate najvišeg vrha: 42.5692, 18.5442
Država: Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Hrvatska
Najviši vrh: Veliki kabao, znan još i kao Zubački kabao, a na starijim kartama upisan i kao Orjen (1894 m)
Koordinate najvišeg vrha: 42.5692, 18.5442
O planini ...
Uvod
|
|
Prostrani masiv Orjena [ćiril., Орјен] zauzima površinu od preko 400 četvornih km, od kojih najveći dio iznad Boke Kotorske pripada Crnoj Gori, manji sjeverozapadni Bosni i Hercegovini spram Trebinja, a periferni jugozapadni rub uz Konavle (granični greben Bjelotina) i Hrvatskoj. Mada ne spada u visoke planine, Orjen po svojem reljefu odaje upravo dojam visokogorja. Od glavnog vrhunca Velikog kabla (1894 m) granaju se brojni grebeni gotovo radijalnog smjera širenja, gradeći izmedju crkvički, vrbanjski, zubački i prostor Bijele Gore (1862 m).
Vršni greben Planina Orjen je posebno zanimljiva po svom glavnom vrhu Veliki kabao, odn. kako ga još zovu Zubački kabao, a na starijim kartama prikazan i pod imenom Orjen. Veliki kabao je glavni vrhunac Orjena i sa svojih 1894 m nadmorske visine, najviši je vrh primorskog pojasa Dinarskog gorja. Vrh je zanimljiv, ne samo u povijesnom kontekstu, već i po svojim fizičkim osobinama, nadmorskoj visini i bujnom pokrivaču. Ekosustav Orjena U ledenodobnim intervalima Orjen je bio u znatnoj mjeri zaleđen, daleko više nego što bi se to očekivalo na osnovu njegovog zemljopisnog položaja, a granica oledbe se nalazila već na 1200 metara nadmorske visine. Primjera radi, na Prenju je ta linija počinjala tek na 1680 metara nadmorske visine. Fenomen se objašnjava izuzetno velikom količinom padavina koju je Orjen primao u tim razdobljima. Velike količine sniježnih oborina dovodile su do formiranja ledenjaka, na čije nekadašnje postojanje ukazuju brojni oblici glacijalnog reljefa. Masiv Orjena i danas prima enormnu količinu padalina, a selo Crkvice, na njegovom istočnom rubu, slovi kao najkišovitije mjesto u Europi, s nekih 5 metara vodenog taloga godišnje! I pored tako velikih oborina površinska voda je ovdje prava rijetkost. Tlo prvenstveno tvore jako propusni propusni slojevi vapnenaca, pa se izvori nalaze samo po rubnim dijelovima masiva, ili daleko u podgorini na rubovima Bokokotorskog zaljeva. U centralnoj zoni se ljudi snalaze kako znaju, grade bunare, bistijerne a za kratke boravke koriste kapavice i sniježnice. Nedostatak površinskih voda i ljetne suše bili su ozbiljan problem za nekada razvijeno katunsko stočarstvo. Do Drugog svjetskog rata gotovo svaki kutak planine korišten je za ispašu. Danas su na najvećem dijelu Orjena jedini posjetioci planinari i lovci, a šume opet uzimaju maha. Padine Orjena krase gorostasna stabla rijetke vrste bora munjike (munike), endema Balkana i južne Italije. U naročitoj je ekspanziji bukva, koja i inače zauzima najveće površine. WIKIPEDIJA ENGLISH SUMMARY: OrjenOrjen (Cyrillic: Орјен, pronounced [ɔ̂rjɛn]) is transboundary Dinaric Mediterranean limestone mountain range, that stretches cca 25 km between Montenegro and Bosnia and Herzegovina. Its highest peak is Veliki kabao (also known as Zubački kabao), which stands at 1894 m (6225 ft). The Orjen Peak is the highest peak in the Sub-Adriatic Dinarides. The massif of Orjen lies east to south-east of Trebinje in Bosnia and Herzegovina and north-west of Risan in Bay of Kotor (Boka Kotorska) in Montenegro. At the main summit of Orjen and the surrounding ridges and high plateaus the action of quaternary glaciation is evident. During the Ice Age, long valley glaciers receded from Orjen to the Bay of Kotor and surrounding poljes. Hollowing U-shaped valleys and cirques in their course. Glaciers also shaped jagged peaks and ridges. Glacial and karst type relief combine now in a unique coastal scenery. Due to lack of potable water, the high mountain was never densely populated. Snow patches collected from deep pit holes were used even late in the 20th century to provide the few hamlets with water. Today, wells are used instead. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Orjena
Oglašavajte ovdje:
|
|
"Greben Jarčeve kose"
Pogled s najvišeg vrha Orjena u smjeru istoka, na greben koji prolazi područjem Jarčeva kosa, na kojemu se nižu vrhovi (s lijeva nadesno): Velji Kabao (1525 m; piramidalni vrh; lijevo u sjeni oblaka), Jarčeva tvrđa (kote 1542 i 1511 m), niži dio grebena Tovarište (vidi se bijeli trag šumke ceste), te Crljena greda (1627 m) uz Orjensko sedlo. Desno od Orjenskog sedla je vrh Kosmaš. U podnožju grebena su Reovački dolovi. |
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE
Reljef
|
> 1 greben: Dobroštica (1570 m) - Radoštak (1446 m) - Snježnica (1110 m)
> 2 središnji greben: Svitavac (1528 m) - Štirovnik (1650 m) - Buganja greda (1845 m) - Orjen, Veliki odn. Zubački Kabao (1894 m) - Crljena greda (1479 m) - Subra (1680 m) - i par usporednih grebena: Borovik (1778 m) - Goliševac (1721 m) - Jarčeva kosa (1541 m) > 3 greben (Jastrebica i Reovačka greda): Kabao (1531 m) - Gubar (1679 m) - Kršljev mramor (1760 m) - Vučji zub (1805 m) - Pazua (1745 m) > 4 područje: Bijela gora 
Škrape
Škrape, žlijebovi ili brazde u vapnencu, su morfološki oblik i jedna od karakterističnih površina krškog krajolika. |
Naslovna fotografija
Pogled na istočni dio masiva Orjena s ceste koja od Ledenica vodi prema utvrdi Šanik. |
Glacijacija na Orjenu i Krivošijama
|
Otkrića u 19. stoljeću i istraživanja nanosa materijala nastalih radom ledenjaka pokazala su kako je masiv Orjena u doba pleistocena bio pod snažnim utjecajem glacijacije. Rad ledenjaka dao današnji karakterističan oblik reljefa i geološte strukture masiva.
Bijela gora, sjeveni dio Orjenskog masiva, je prostrana krška visoravan koju su oblikovali ledenjaci i karakterističan je primjer glaciokrša - krša razvijenog u glacijalnim terenima. Za vrijeme ledenog doba na Bijeloj gori se razvila jedinstvena ledena kapa površine oko 50 km². Pored dva jezika ledenjaka, razvila su se i četiri daljnja ledenjaka na sjevernoj i istočnoj strani, koji su se širili sve do Dragaljskog i Grahovskog polja. Ledenjak s izvorištem u Pazui širio se čak do Dragaljskog polja. Jovan Cvijić prvi je opisao goleme naslage morenskog materijala ovog nekadašnjeg ledenjaka: Ledenjak iz ogromnog ledenog akumulacijskog područja Pazua dosezao je do dna Dragaljskog polja. Čeona morena (koja se nalazi na kraju nekadašnjeg ledenjaka, op.) vodila je stepenasto od Polja i moguće ju je pratiti više kilometara. Visoka je 140 metara i sastoji se od vapnenačkih stijena, od kojih su mnoge uglate (nezaobljene) i oštre. Na moreni su nanesi golemi obluci fluvioglacijalnog porijekla; šljunak i pijesak prekriva gotovo u potpunosti zemljište između sela Dragalj na sjeveroistoku i sela Poljkovca na jugozapadu. Ovdje se miješaju s fluvioglacijalnim nanosima drugog ledenjaka koji se spuštao do Dvrsna (Dragaljskog polja, op.) s najviših područja Orjena i zadržao se na području polja (Jovan Cvijić, Geomorfologija, Beograd, 1924.). IZVORI I LITERATURA LAZAREVIĆ, Radenko: Grahovsko polje; u Glasniku Srpskog geografskog društva 29, 1949., 2, str, 143–146. MARKOVIĆ, Miroslav: Geomorphological evolution and neotectonics of the Orijen Mountains. Beograd, 1973., (Univerzitet u Beogradu, dizertacija) RIDJANOVIĆ, Josip: Neue Beobachtungen über die Eiszeitwirkungen im Orjen-Gebirge (Jugoslawien). Geographisches Institut der Universität, Würzburg 1967, (Würzburger Geographische Arbeiten 20) SAWICKI, Lubomir von: Die eiszeitliche Vergletscherung des Orjen in Süddalmatien; u Zeitschrift für Gletscherkunde 5, 1911, str. 339–355. 
Glacijacija u kršu zapadnog dijela vršnog područja Orjena
IZVOR STEPIŠNIK, Uroš: Glaciokarst of western Orjen, Montenegro. Cave and Karst Science 36(1):21-28 . January 2010. |
Geomorfologija Orjena i Bijele gore
s prikazom oledbe u ledenom dobu (prema Markoviću, Beograd, 1973., obradio Pavle Cikovac, 2005). Karta prikazuje snažnu nazočnost ledenjaka upravo na području Krivošija. 
Bočna morena
Morena kod sela Kameno na oko 600 m n.v., udaljena manje od 5 km od jadranske obale kod Herceg Novog. Ove morene dio su ledenjačkog jezika Knežlaz - i najniže su morene na Orjenu - formirane su na rubu ledenjaka koji se spuštao preko prijevoja u pozadini. |
PRIRODA
Tercijarni relikt Amphoricarpos neumayerii na Orjenu
Autor: Pavle Cikovac
Autor: Pavle Cikovac
Zaštita prirode i ekologija
|
Hercegnovski dio Orjena upisan je 2018. godine u registar zaštićenih područja Crne Gore kao park prirode. Prva inicijativa za proglašenje jednog nacionalnog parka na području Crne Gore i Bosne i Hercegovine, odnosila se upravo na cijeli orjenski masiv, a potječe još iz druge polovice 20. stoljeća. Godine 2009. lokalna skupština proglasila je Regionalni park "Orjen".
Granice Reionalnog parka "Orjen" iz 2009. godine
|
WEB-STRANICA
FACEBOOK STRANICA
KONTAKT INFORMACIJE
Agencija za razvoj Orjena Njegoševa 46 Herceg Novi 85340 Crna Gora www.orjen.meparkprirodeorjen@gmail.com +382 31 321 600 |
|
Četiri bunara kod Unijerine
Kamene krune bunara s nosačima za koloturnik. Unijerina je malo, praktički napušteno naselje u zaleđu Risna u Krivošijama, na nadmorskoj visini od oko 700 metara. Naselje je ime dobilo po jamama, brojnim na tom području, koje lokalni stanovnici zovu unirine, a kroz koje teku vode rijeke Ponornice. KOORDINATE: 42.549854, 18.655666 |
Priče iz planine
|
Vrhovi Balkana: Orjen
Datum objave: 8.10.2020. Proizvodnja: Al Jazeera Balkans Opis: Prostrani masiv Orjena zauzima površinu veću od 400 kvadratnih kilometara, od kojih najveći dio iznad Boke Kotorske pripada Crnoj Gori, manji sjeverozapadni Bosni i Hercegovini, a periferni jugozapadni rub uz Konavle (granični greben Bjelotina) Hrvatskoj. Mada ne spada u visoke planine, Orjen po svojem reljefu odaje upravo dojam visokogorja. Od glavnog vrha Zubački kabao (1894 m) granaju se brojni grebeni gotovo radijalnog smjera širenja, gradeći između Crkvički, Vrbanjski, Zubački i prostor Bijele Gore (1862 m). Penjanje na vrhove Orjena nezaboravan je doživljaj, posebno ako u društvu imate lokalne planinare koji poznaju svaki njegov dio. Osim planinskog reljefa, ovdje su zanimljivi historija, još iz austrougarskih vremena, kao i gastronomija s tipičnim mediteranskim okusima. Snimci iz zraka potpuno nam otkrivaju sve ljepote Orjena. |
Adrenalinsko JEDRENJE i šetnja po SNEŽNOJ "površini meseca" u Crnoj Gori | Boka Kotorska 1 deo
Datum objave: 18.4.2021. Autor: Izazovi Avanturu Opis: Adrenalinsko Jedrenje i šetnja po snežnoj "površini meseca" u Crnoj Gori | Boka Kotorska 1 deo | Izazovi Avanturu Radovan Kovač je rešio da krene na letovanje malo ranije, mesec ili dva ranije. A svi znamo da su April i Maj najlepši na crnogorskom primorju. A ako idete u Crnu Goru ne možete da zaobiđete lepoticu Jadrana, Boku Kotorsku, koja nudi pregršt atrakcija kako onima koji bi da leže na plaži tako i onima koji vole adrenalin. Iznad Herceg Novog nalazi se planina na Orjen, kamenjar koji najviše podseća na površinu meseca, zbog odsustva vegetacije (drveća i trave). Jedan od vrhova Orjena, sa kog se pruža neverovatan pogled na Boku, se zove Subra i visok je preko 1679 metara, što znači da se tu može naći sneg i tokom Maja. Posle "kamenitog" iskustva sa Orjenom, došao je red i da se malo uživa u čarima jedrenja. Zahvaljući promenjljivom vetru, kamerman je zamalo mogao da tačno oceni koliko je toplo Jadransko more u Aprilu. Uživajte u najnovijoj epizodi! |
Orjen ~ Discover Montenegro in colour ™ | CINEMATIC video
Datum objave: 1.10.2021. Autor: Discover Montenegro Opois: If you like the video please like, comment, share and subscribe and you will help us in future production. Share it on Facebook & Twitter. If you enjoyed this, your friends will probably enjoy it too :D ! Orjen is a Dinaric Mediterranean limestone mountain range in Montenegro and Bosnia and Herzegovina. At 1894 meter, Zubački kabao is the highest peak in the subadriatic Dinarides. The massif of Orjen lies to the northwest of Risan in the Boka Kotorska. From the town of Risan, situated at the innermost protected part of the bay, a well-engineered road, at first metaled, with many hairpin bends climbs to about 1600 meter, over to the interior. At the main summit of Orjen and the surrounding ridges and high plateau the action of quaternary glaciation is evident. In Ice Age long valley glaciers receded from Orjen to the Boka Kotorska and surrounding poljes. Hollowing U-shaped valleys and cirques in their course. Glaciers also shaped jagged peaks and ridges. |
I. PO JUŽNOM DIJELU ORJENA
PRIMORSKI ORJENSKI GREBEN I BJELOTINA
|
Na tromeđi
Udolina Prapratno, sjeverno od sela Dubravka u Konavlima odvaja Konavoska brda, odn. pobrđe Konavoske Sniježnice (lijeva padina) od Bjelotine (desna padina). Ova je udolina dio većeg Zubačkog rasjeda (naziva se još i Grapsko-Mrcinski) na pravcu Molunat-Vodovađe-Grab-Zupci, na kojemu se nalazi i sedlo Jablan Do - Grab (839 m), u blizini hrvatsko (dalmatinsko) - hercegovačko - crnogorske tromeđe. Ovim prirodnim prolazom prolazila je stara prometnica kojom su se kretale trgovačke karavane iz unutrašnjosti prema Dubrovniku i obratno, a mjesto Dubravka je bilo poznato po pograničnom sajmu. |
BJELOTINA
NAJVIŠI VRH KATUNICA (1125 M) - KOORDINATE: 42.53139, 18.44604
Bjelotina
Južna strana. Pogled iz Sutorine u Crnoj Gori, s ceste Dubrovnik - Herceg Novi
Južna strana. Pogled iz Sutorine u Crnoj Gori, s ceste Dubrovnik - Herceg Novi
|
Položaj i granice
U jugozapadnom dijelu masiva Orjena i jugoistočno od Konavoskih brda (Konavoska Sniježnica i dr.), iznad Sutorine i istočnog ruba Konavala, nalazi se brdski greben Bjelotina, odn. Bjelotina gora. Bjjelotina započinje na sjeveru između Sniježnice i Orjena kod sedla Jablan-Dola, pa se najvišim grebenom iznad 1000 m nastavlja na jug istočno od Konavala do cestovnog prijevoja Debeli brijeg (granični prijelaz) južno od mjesta Prijevor (CG). Zapadnim podnožjem Bjelotine preko sedla Jablan-Dola vodi stara cesta Cavtat-Konavle-Trebinje, a južnim podnožjem preko prijevoja Prijevor ide pogranična cesta Cavtat-Herceg Novi, dok je u sjeveroistočnom zaleđu spram višeg Orjena izgrađen noviji brdski put Trebinje-Herceg Novi koji istovremeno prolazi područjem koje odvaja Bjelotinu od glavnog masiva Orjena. Zapadnim rubom Bjeotine danas prolazi hrvatsko-crnogorska državna granica. Najveći dio planine nalazi se na teritoriju Crne Gore, manji dio - rubne zapadne padine u Hrvatskoj (oko naselja Dubravka i Vodovađa i doline Prapratno), a vrlo mali krajnji sjeverni rub Bjelotine je na području Bosne i Hercegovine. Time se tromeđa te tri države nalazi upravo na krajnjem sjevernom dijelu Bjelotine, kod naselja Sitnica (CG) i jugozapadno od vrha Borovik (967 m). Planina se proteže meridijanskim smjerom sjever-jug, uz blago skretanje u pravac jugoistok na južnom dijelu planine. Reljef i morfologija Najviši vrh Bjelotine je čunjasta Katunica (1125 m), koja se nalazi se na državnom teritoriju Crne Gore, nedaleko od granice s Hrvatskom, kod katuništa Javor (CG) i jugoistočno od sela Dubravka (HR). Na topografskim kartama Vojnogeografskog instituta (Beograd), ovaj vrh nosi naziv Kaćunica. Drugi viši vrh Bjelotine, još bliži hrvatskoj granici je stjenoviti vrh Kita (1089 m), koja se klisurinama obrušava prema Konavima. Južnije nad selom Vodovađa je i treći vrh Kopitnik (1055 m), a najjužnije nad selima Bani (HR) i Malta (CG) je vrh Gradac (1073 m). Oko 500-600 m zračne linije sjeverozapadno od Katunice nalazi se i Kota 1073 (073 m n.v.). Na Bjelotini ima desetak vrhova između 900 i 1100 metara visine. Ostali manji vrhovi prethodno navedenih glavnih su većinom niži od 1000 m. Bjelotina se na zapadu spram Konavala obrušava stjenovitim strminama i kamenim siparima (točilima), dok se na sjeveroistočnoj crnogorskoj strani nastavlja u kamenitu visoravan podno najvišeg Orjena (1894 m) uz granicu Hercegovine i Crne Gore. Bjelotina je tipski karbonatni krš, gdje su također česti i jači potres Klima, biljni pokrov Slično kao i susjedna Sniježnica, takođjer i Bjelotina se kroz veći dio godine odlikuje obilnijim oborinama (osm ljeta), koje pri vršnom grebenu prelaze 2500 mm/god. s dosta zimskog snijega na grebenu i visoravni u zaleđu. Na zapadnom konavoskom podnožju i jugoistočno u crnogorskoj Sutorini prirodno prevladavaju tvrdolisne makije (Quercion ilicis), a na krajnjem jugu uz more oko Molunta su iz južnosredozemnog tipa Oleo-Ceratonion. U srednjem pojasu Bjelotine raste i rjeđi poluzimzeleni hrast Quercus trojana. Na vršnom grebenu Bjelotine iznad nekih 900 m i na visoravni u crnogorskom zaleđu rastu listopadne šumice i šikare crnograba (Ostrya carpinifolia) i mozaično brdski travnjaci (Satureion subspicatae). Stanovništvo i naselja Brdski dijelovi Bjelotine su većinom slabo naseljeni, mjestimice s ruševnim stočarskim katunima. Dio istočnih grebena Sniježnice i Bjelotina gora, nakon Domovinskog rata u HR je još uvijek minski sumnjivo područje. U popularnim planinarskim priručnicima na hrvatskomu se Bjelotina gora iako je najjužnija u Hrvatskoj, uglavnom ne navodi ili tek usputno spominje bez opisa. WIKINFO: Bjelotina |
Jugozapadna strana Bjelotine
Pogled iz Konavoskog polja, u Hrvatskoj Bjelotina otkriva svoje čari…Boka news, 18.3.2017. |
|
Dobroštica
|
Primorski orjenski greben: Dobroštica - Radoštak - Sniježnica
DOBROŠTICA
NAJVIŠI VRH ODIJEVO (1571 M)
|
Planina Dobroštica nalazi se na jugozapadnom dijelu orjenskog masiva, sjeverno od Herceg-Novog. Proteže se u dužini od 3 do 4 kilometara, od sjeverozapada, u blizini sela Kruševice, i lagano zavija u smjeru istoka do prijevoja Vratlo (990 m) koji razdvaja Dobrošticu od Radoštaka. Prosječno je široka 1-2 km. Prema sjeveru, od planine Subre odvajaju je Duboki dô (s katuništem Duboki Dô), i nešto zapadnije Poljice i krško područje Ljut. Zapadno od Dobroštice, u smjeru Sutorine i Konavala prostire se krševito područje Bjelotine. Zbog svojeg položaja i oblika Dobroštica učinkovito štiti područja u južnom podnožju, uz Topaljski i Hercegnovski zaljev, od hladnih zračnih struja i vjetrova.
Cijeli greben Dobroštice je skoro potpuno ravan i izjednačenih visina, pa i zbog toga prilično prohodan. Vilino guvno je izbrazdani kameni plato na planini Orjen. 
Greben Dobroštice
Pogled iz Sutorine, preko sela Mojdež, prema grebenu Dobroštica 
Pogled na prijevoj Vratlo od područja Kućerice
Prijevoj Vratlo odvaja Dobrošticu (ljevo) od Radoštaka (desno). 
Selo Mandići podno Dobroštice
|
Odijevo (1571 m)Do Odijeva, najvišeg vrha Dobroštice, vodi planinarska staza koju je označio i održava PK "Subra". Na vrhu je 2013. godine postavljena metalna kutija za upisnu bilježnicu i žig. Odijevo je odličan vidikovac, odakle se pruža pogled na velik dio jadranske obale, od Albanije do srednje Dalmacije.
IZVOR Bezbjednije do vidikovca Odijevo (1571 m). Radio Jadran, 16.10.2013. 
Izvor vode na području Dobroštice:
- ispod Odijeva, s jugozapadne strane je izvor Brisina Tatar bašta - MokrineU okviru aktivnosti na revitalizaciji starih pješačkih puteva u zaleđu Herceg Novog, Agencija za razvoj i zaštitu Orjena uredila je obilježila planinarskim markacijama 2017. godine stazu od Tatar bašte (stari most) do Sušćepana (izvor Bostanj), koja se nalazi u neposrednom zaleđu. Dionica do Sušćepana se prelazi za 20-ak minuta laganog hoda, kada se stiže na izvor Bostanj, gdje počinje staza za Sv. Kozmu i Damjana, crkvu i vidikovac, koji su udaljeni još nešto preko 20 min hoda. Nakon Sv. Kuzme i Damjana staza nastavlja preko Ratiševine prema Sv. Iliji, s izlazom na Mokrinama na magistralnu cestu Herceg Novi – Trebinje.
IZVOR Sve je veći broj markiranih pješačkih staza u zaleđu grada. Agencija za razvoj i zaštitu Orjena. 17.5.2017. 
|
Kameno
Kameno, crkva sv. Nikole
|
Pješačko-planinarski putokaz u Kamenom
|
Mandići
Mandići pod Dobrošticom
|
Prilaz Mandićima cestom iz Kamenog
|
|
Južni orjenski "bedem"
Pogled preko Hercegnovskog zaljeva na orjenske grebene Dobrošticu i Radoštak, iznad Herceg Novog. Krajnje desno, na horizontu nazire se Lovćen. |
RADOŠTAK
NAJVIŠI VRH: RADOŠTAK (1441 M)
|
Radoštak se uzdiže sjeverno od Herceg-Novog, u nastavku grebena Dobroštice, od koje je odvojen prijevojem Vratlo. Radoštak u širem smislu, osim vrha Radoštak (1441 m) koji je prvi vidljiv iz Boke kotorske i po kome se ovaj planinski greben naziva, obuhvaća i dva viša vrha smještena više prema unutrašnjosti Orjena, a to su Robodo (1452 m) i Siljevik (1452 m).
Radoštak je zbog svojeg položaja popularno uzletište za paraglajdere. Do njega je moguće doći cestom preko Kamenog do motela Borići, te od moela Borić dva sata hoda. Jedno od poletišta je na nadmorskoj visini od 1440 m, dosta je kamenito i kratko, a drugo je niže - Dizdaricа, na oko 850 m n.v., gdje se uz asfaltnu cestu nalazi i istoimeni izvor. Zona slijetanja je najčešće Sutorina ili plaže u Zelenici i Igalu. 
Vrhovi Radoštaka iznad Herceg Novog
|
Siljevik (1452 m)Vrh iznad Kamenske ravni. Preko vrha prolazi markirana planinarska staza koja povezuje Kamensku ravan s vrhovima Robodo (1452 m), Vranjaj i Radoštak. U starijim izvorima se naziva i Šijevik.
Godine 2018. uređena je nova staza za Siljevik sa Kamenske ravni, koja je zbog toga jer je provedena kroz manje zahtjevan teren, lakša za uspon od prethodne, trasirane 1990-ih godina. Na novoj trasi, pod samim vrhom, nalazi se nekada obrađivani, a davno napušteni dolac. Na vrhu je postavljena metalna kutija za upisnu bilježnicu. Vrh jr udaljen oko jednog sata hoda od planinarskog doma Za Vratlom. |
Žlijebi
|
Selo Žlijebi (17. stoljeće) ističe se autentičnom arhitekturom. Kuće su građene od kamenih ploča, ručno vađenih u seoskim majdanima (kamenolomima, op), do te mjere prirodno ravnih, da u tradicionalnoj gradnji nije korišten vezivni materijal. Krovovi su također rađeni od kamenih ploča, kao i ograde.
Kako se naselje i crkvica sv. Nikole (ovdje stoji od 1550. godine) nalazi na rubu stjenovitih litica, odavdje se pruža odličan pogled na vanjski zaljev Boke kotorske. Prvo crkveno zdanje na ovom mjestu sagrađeno je još 1550. godine. Prema kazivanju mještanina Nikole Sikimića, selo se intenzivnije razvilo dvadesetih godina 20, stoljeća, kada su mnoge muške glave zaražene "zlatnom groznicom“ krenule trbuhom za kruhom u Ameriku i Kanadu. Od novca izdvajanog iz zarade dvadesetak Žlijebljana, još 1933. godine financirana je izgradnja vodovoda u selu. Oni koji su ostajali u selu bili su okrenuti zemljoradnji, stočarstvu, svojim majdanima, vađenju i klesanju kamena, radu u krečani… A navečer, kada motike, klinovi i mace utihnu, ovo bi se malo, kameno selo, svo pretvorilo u pozornice – svirao je orkestar sedmoro žlijebske braće, a imali su čak i mali kazališnu grupu. U Žlijebskim majdanima (kamenolomima) kamen se i danas vadi jednako kao i prije 300 godina, ručno, klinima, macama, polugama i vještinom. IZVORI: AGENCIJA ZA RAZVOJ I ZAŠTITU ORJENA I BOKA NEWS 
Selo Žlijebi
Pogled s područja Lastva, pod Radoštakom na selo Žlijebi. Na rubu sela vidi se crkvica sv. Nikole. Uz morsku obalu nalaze se Meljine i Herceg-Novi (Savina). U daljini prema otvorenom moru je poluotok Prevlaka. |
Selo Žlijebi
Autor fotografije: Michal Klajban (Hikingisgood.com); Wikipedija Kamengrad pod Orjenom (Lokalni Hodači)
Datum objave: 9.1.2022. Autor: Lokalni Hodači Opis: Selo Žlijebi datira iz XVI vijeka i nalazi se u podnožju Orjena, a specifično je po svojoj arhitekturi koja se bazira na kamenju sa lokalnog majdana. PROČITAJ VIŠE
Selo Žlijebi – bokeška čipka od pločastog kamena. Agencija za zaštitu i razvoj Orjena, 24,10.2016. |
|
Na orjenskoj Sniježnici
Na najvišem vrhu orjenskog grebena Sniježnica, na 1104 m n.v., nalazi se crkva Svetog Ilije, i jedan od najboljih vidikovaca na Orjenu. Pogled se pruža na velik dio Boke Kotorske i Lovćen. |
|
Plavo more i kameno more
Pogled od Svetog Ilije na orjenskoj Sniježnici prema unutarnjem bokokotorskom zaljevu: Risanskom (bliže) i Kotorskom zaljevu (dalje). Uz more, u podnožju Orjena je Morinj, a na sredini fotografije vidi se gradić Perast ispred kojega su otočići Gospa od Škrpjela i Sveti Đorđe. Iznad Kotorskog zaljeva dižu se vertikale crnogorskog dubokog krša (Kotorske strane), na području između Lovćena i Orjena. Daleko na horizontu bijele se pod snijegom vrhovi albanskih Prokletija. |
SNIJEŽNICA (Orjenska)
NAJVIŠI VRH: SVETI ILIJA (1104 M)
|
Na najvišem vrhu orjenskog grebena Sniježnica, na 1104 m n.v., između Gornjeg Morinja (općina Herceg Novi) na jugu i Ubala (općina Kotor) na sjeveru, nalazi se crkva Svetog Ilije. Vrh je jedan od najboljih vidikovaca na Orjenu. Pogled se pruža na velik dio Boke Kotorske, posebno na unutrašnji zaljev, otočiće Gospu od Škrpjela i Sveti Đorđe, zatim na Lovćen, Tivatsko područje, poluotok Lušticu, kao i sam ulaz u Boku Kotorsku - poluotok Prevlaku.
ZANIMLJIVOSTI
Bokeljima vrh Sv. Ilije od davnina služi i kao svojevrsna, prirodna meteorološka stanica. Kako je ovaj istureni vrh na spoju Boke i Orjena, izložen stalnom sukobljavanju dvaju klimatskih utjecaja, domaći su ljudi govorili da kad oblaci legnu na Sniježnicu – kiša je sigurna! 
Gomijeski dol
Omanji dolac iznad Šćepan Dola. Desno su stijene Sniježnice. 
Po sjevernoj padini vrha Sveti Ilija
Uz stazu koja vodi na vrh. U pozadini vrh Kabao. 
Crkvica svetog Ilije na orjenskoj Sniježnici
Crkva svetog Ilije
Po podacima mr Ilije Stanovčića, objavljenim u knjizi Ubli hercegnovski: prvobitnu crkvicu je još početkom 20. stoljeća svoltao i uredio ubajski klesar Petar Mitrov Pavlović. S vremenom je crkva pretrpjela znatna oštećenja, pa je oko 2010. temeljno obnovljena. Za otvaranje crkve za posjet valja prethodno kontaktirati paroha Ubala, odnosno obitelj Dragana Radinovića (Tivat), koja je, uz ostale, zaslužna za obnovu ovog vjerskog zdanja. Crkva je zadržala tradicionalnu kamenu gradnju, ali je dobila gromobransku instalaciju, što je i bilo potrebno, jer je mjesto izloženo čestim udarima gromova. |
Uspon na vrh Svetog Ilije
PRISTUP: Cestom Meljine - Kameno - Crkvice doći do ostataka karaule na Gomijeskom dolu, ili produžiti dalje do kratkog makadamskog odvojka odmah ispod Šćepan Dola (ima proširenje za ostaviti auto).
STAZA: Kod ostataka spomenute karaule nalazi se tabla koja označuje crkvu sv. Ilije, a na ruševinama karaule označen je i početak markacije i prikaz vremena hoda (20 minuta). U početku markacija sa Karaule silazi austrougarskom pješačkom stazom ka Ublima, kroz Gomijeski dol. Staza većinom vodi kroz bukovu šumu, a završni uspon vodi kroz kamenjar. Pred samim vrhom, u bukovoj šumi, Crkveni odbor i MZ Ubli, uz pomoć poduzetnika iz Herceg Novog, uredili su prostrano odmorište s drvenim stolovima i klupama, gdje se inače, prilikom slave, organizira zajednički ručak. VRIJEME USPONA: Od karaule do vrha ima 20 minuta hoda. O STAZI: Markiranje postojeće staze prema vrhu izvela je Sekcija za markacije i vodičku službu planinarskog kluba "Subra“, na inicijativu Gorana Vukovića, povremenog stanovnika obližnjeg Šćepan Dola, uz suglasnost i pomoć u materijalu MZ Ubli. Do tada su pred crkvenu slavu održavali radnici hercegnovskog Komunalno stambenog poduzeća, ali nije postojala adekvatna tipska signalizacija. IZVORI: Agencija za razvoj i zaštitu Orjena (2017.) i Radio Jadran 
Karta pristupa vrhu Sv. Ilija na Sniježnici
Pristupa se sa ceste Meljine-Kameno-Crkvice, s odvajanja za Uble, ili nešto niže, sa same ceste za Uble Izvor: Agencija za razvoj i zaštitu Orjena 
Sveti Ilija
Željezni križ (krst) koji je preostao od prethodne crkvice na istom mjestu. |
Bunovići
Bunovići
Pogled s Mrčave grede u dubinu, prema Bunovićima. |
Bunovići su naselje u općini Kotor, smješteno na jugozapadnoj padini orjenske Sniježnice. Prema popisu iz 2003. ovdje je živio samo 1 stanovnik, dok ih je 1991. bilo troje. U naselju se nalazi crkvica sv. Petke.
Do naselja je vodio važan hodočasnički put. Svakog 8.8., na dan Sv. Petke, kroz Gorji Morinj se isključivo pješice hodočastilo do crkve Sv. Petke na Bunovićima. |
JUŽNA PODGORINA ORJENA
Bjelske Kruševice
|
IZ STAROG TISKA
O porijeklu pape Siksta V. IZVOR ĐEROVIĆ, Petar D.: O porijeklu pape Siksta V. Narodna starina, Vol. 9 No. 22, 1930. (PDF) Fra Andrija Kačić-Miošić u svom djelu "Razgovor ugodni naroda slovinskoga" (I. izd. Mleci 1756.) spominie ovu dvojicu papa "slovinskog" porijekla: "Sveti Kajo, papa od kolina Dioklecijanova, Dalmatin rodom. Papa Siksto peti, od Boke Kotorske, iz Kruševaca (pogriješno mjesto: Kruševica), Slovinac Dalmatin, kako svidoče njegova pisma, koja se u Vatikanu u Rimu nahode; ko ne viruje, neka pođe štiti". Selo Kruševice u Boki, koje se spominje više puta u dokumentima iz XIV. stoljeća, pripada danas općini hercegnovskoj, a nalazi se na sjeveru sela Bijele, udaljeno od mora, po prilici, jedan sat hoda. Interesantno je, da se i danas pripovijeda u Boki Kotorskoj, a osobito u Kruševicama, da je papa Siksto V. (1585.-1590.) bio po ocu porijeklom Kruševčanin. Kažu, da je Sikstov otac kao dijete služio u nekom katoličkom manastiru u Kotoru, gdje da je primio i katoličku vjeru.[1] Iz Kotora ga je odveo u Italiju neki fratar, koji je bio došao u Kotor, da u katedralnoj crkvi sv. Trifuna propovijeda uz uskršnji post na italijanskom jeziku. U Italiji se je ovalj dječak, pošto je odrastao, nastanio u jednom selu jakinskog (Ancona) okružja, gdje se je oženio i gdje mu se je rodio sin, koji je kasnije postao papa i nazvao se Siksto V. Pitanje je sada, od kojega je plemena bio Siksto V.? Ima ih, koji kažu, da je pripadao plemenu Svilanovića, koje se broji među starosjedioce u Kruševicama, a od kojega ima i danas nekoliko porodica. Drugi opet hoće, da je bio porijeklom od plemena Šišića, koje je izumrlo prve polovine prošlog stoljeća (19.s.t, op adm.), te znadu i gdje mu je bila očeva kuća. Pripovijeda se, da je papin otac baš s toga uzeo prezime Peretti, da ga sjeća na njegovo rodno mjesto Kruševice.[2] (U narodu se kaže, da je selo Kruševice dobilo ime po divljim kruškama, kojih je tu mnogo bilo, a kruška se u italijanskom jeziku kaže: pero.). Što mu je sin, kada je postanuo papa, baš odabrao ime Siksto (italij. Sisto), a ne koje drugo, kažu da je to učinio, da bi ga potsjećalo na njegovo porijeklo od plemena Šišića. Osim toga na njegovu se grbu nalazi lav, koji drži u šapi grančicu sa tri kruške, što prestavlja mletačku republiku, u kojoj se je onda nalazilo selo Kruševice. Da je papa Siksto V. porijeklom iz Kruševica u Boki, osim narodnog predanja i spomenute tvrdnje, imamo još i ovaj dokaz: Čuveni Bokelj, Andrija Zmajević, rodom iz Perasta, nadbiskup barski i primas Srbije, piše u svome djelu "Država slavna i sveta crkovnog ljetopisa": »Sisto peti, papa, godišta 1521. u Mont' Altu, mjestu Marke Jakinske, porodi se od ubozijeh roditelja, Slavjana oca iz Kruševice, sela u Boki od Kotora, a novske države, nedaleko od Perasta, našega mjesta, gdje i dan današnji njegova plemena Papića[3] kuća zove se i vide se u njoj ljudi njemu prilični i u obličju i u stasu".[4] Pripovijeda se također, da je papa Siksto V., po onome, što je slušao od oca, uvijek spominjao svoje rodbine u Kruševicama. Kaže se šta više, da je pred svoju smrt zavještao dosta veliku svotu novaca, da se porazdijeli njegovoj rodbini i crkvama u Kruševicama, ali da taj novac nije bio nikada razdijeljen. Stariji ljudi pripovijedaju, da su slušali od svojih predaka, da se je još početkom prošlog stoljeća (poč. 19. st., od adm.) ispitivalo, da li ima u životu još koga od papina plemena, ali da se nije niko javio, premda su bila još nekolicina živa, jer, da ih je neko bio prestrašio, ako se jave, da bi mogli platiti veliku globu, što u stvari nije bilo istina, već naprotiv, da bi bili primili novac, koji je u svoje doba papa bio svojoj rodbini zavještao, a koji im do onda još nije, uslijed nekih zaprijeka, mogao biti predan. Tako, pošto se nije niko javio, novac nije mogao biti nikome na Kruševicama ni isplaćen. Na Kruševicama u XIV. i XV. 'stoljeću bijahu svi seljani pravoslavni Srbi kao što su i danas, te nije bilo stanovnika kakve druge vjere ni narodnosti kao što ih nema ni danas, niti je bilo ikakve druge crkve, osim pravoslavne. Za staru crkvu sv. Jovana Preteče, koja je ranije bila parohijska crkva kruševačka, (dok to nije postala crkva sv. Arhangela, građena, kako se misli, u XVI. stoljeću) narodno predanje tvrdi, da je građena negdje u doba Nemanjića. Niže ove crkve bilo je nekoliko gomila lijepo otesanog kamena, a Kruševčani pripovijedaju, kako je car Dušan Silni zapovjedio, da se to kamenje oteše, jer da je namjeravao, da tu ogradi za sebe dvorac. To je kamenje pred nekoliko godina upotrebljeno pri gradnji novog općinskog puta. Da su Kruševčani bili i ranije pravoslavni, kao što su i danas, imamo potvrdu i u jednom pismu, štampanom u VI. svesku Farlatijevog djela »Illyricum Sacrum«, koje je pisao god. 1656. rimskoj kongregaciji de propaganda Fide njezin pitomac, prije spomenuti Andrija Zmajević, tada tek opat u svom rodnom mjestu Perastu u Boki. Ovim pismom obraća se Zmajević kongregaciji molbom, da bi mu u ono teško doba, kada su Turci bili opljačkali sve crkve u Boki, poslali crkvenog odijela, kako bi mogao obavljati službu božju. Da bi bolje pokazao svoju revnost oko širenja katoličke vjere, javlja kongregaciji, kako namjerava vršiti službu božju u više sela, u kojima tada ne bijaše svećenika, među kojima spominje i selo Kruševice. što je pak najinteresantnije i za nas najvažnije, on kaže, da u nekima od tih sela žive sami katolici, u nekima katolici pomiješani sa "šizmaticima", kako on naziva pravoslavne, a u nekim pak, među koja spada i selo Kruševice, sami pravoslavni - "soli shismatici". _____ [1] Pripovijeda se, da su ga neki katolički svećenici, koji su preko Kruševica prolazili, zatekli upravo kod Karos-vode u Kalimožu, odjelku kruševačkome i nagovorili ga, da pođe s njima u Kotor. Imamo često spomena u dokumentima da su u ono doba, pošto je Boka potpala pod Mlečiće, katolički svećenici dolazili u sela, gdje su živjeli pravoslavni, da među ovima šire katoličku vjeru. [2] Tako mu se je u prvo vrijeme nazivao i sin sve dok nije postanuo profesorom u Sijeni, kada se je počeo nazivati, po mjestu rođenja, Montalto. [3] Ovo se ima razumjeti tako, da se je kuća plemena, iz kojeg je papa potekao, kasnije po njemu prozvala Papić. [4] Kaže se, da je Zmajević, kada je bio u Rimu, često promatrao sliku pape Siksta i kada je jednom u Boki slučajno susreo jednog Kruševčanina iz papina plemena, da je nekim svećenicima, koji su bili s njim, prijatno iznenađen izjavio, da je ovaj čovjek potpuno sličan sa Sikstom V., kako je prikazan na jednoj slici, koju je on pred malo vremena gledao u Vatikanu. |
Papa Siksto V i Kruševice Grottammar, 13.12.1520. – Rim, 27.8.1590. Papa Siksto V rođen je u gradu Grottammare u današnjoj Italiji, a prema kronikama Andrije Zmajevića njegov otac vodi porijeklo iz Boke Kotorske, u današnjoj Crnoj Gori, odakle je došao u Italiju. Siksto V je izabran za Papu 24.4.1585, nakon smrti pape Grgura XIII. Njegov program je bio učiniti Crkvu potpuno neovisnom od svake svjetovne vlasti, i da im se nametne kao gospodar. Potpisivao se sa Peretti, Peretto. Na njegovom grobu se nalazi lav koji drži grančicu s tri kruške što je navodno stavljeno u spomen na rodno mjesto njegovog oca, Kruševice (na talijanskom: kruška = pera). |
ĆEDILA
VRHOVI: VELIKO ĆEDILO (1466 M), MALO ĆEDILO (1365 M)
|
Vrh Veliko Ćedilo je, uz još istočnije položen vrh Kabao (1466 m), najviši vrh Orjena u njegovom jugoistočnom dijelu, jugoistočno od Subre i Dobroštice. Iz toga razloga, s njega se pruža širok pogled prema Tivatskom zaljevu i Lovćenu, kao i prema najvećem dijelu masiva Orjena (Zubačkom kablu, Reovačkim gredama, Subri, Radoštaku) te prema Jadranskom moru.
OPIS USPONA Veliko Ćedilo 1.466 mnm, Orjen. Vrhovi Crne Gore. 27.6.2018. |
P.K. Borkovac - Veliko Ćedilo, Orjen - 01.05.2015.
Autor: Filip Stanić: Datum objavljivanja: 6.6.2015. Opis: Planinari iz PK "Borkovac" Ruma na usponu na vrh "Veliko Ćedilo" na planini Orjen, Crna Gora. 01.05.2015. |
UBALJSKI KABAO
NAJVIŠI VRH: KABAO (1466 M)
|
Vrh Kabao (1466 m), naziva se još Ubaljski kabao, iz razloga jer je smješten iznad sela Ubli.
ALPINIZAM Ubaljski kabao, severna stena. Plezanje.net |
Pogled na Ubaljski kabao s vrha orjenske Sniježnice
Obilježje visine na vrhu. U pozadini je vrh Ubaljski Kabao (1466 m), koji se uzdiže sjeverno od Šćepan Dola |
|
Mali kabao
Greben Malog kabla (desno) izdiže se sjeverozapadno od Orjenskog sedla i kulminira u najvišem orjenskom vrhu Velikom kablu, poznatijem kao Zubački kabao. Na fotografiji: pogled iz podnožja grebena na Mali kabao, od uspona iz Vrbnja na Orjensko sedlo, neposredno pred izlazak na sedlo. |
II. SREDIŠNJI DIO ORJENA
Greben Svitavac - Štirovnik - Buganja greda - Zubački Kabao - Crljena greda - Subra
i par usporednih grebena: Borovik - Goliševac - Jarčeva kosa
Kruševice
|
Selo Kruševice nalazi se na oko 650 m n.v., na rubu plodnog polja, u dubokoj krškoj udolini, okruženoj ogoljelim krševitim strmcima koji stvaraju utisak velikog kotla. Selo je u priličnoj mjeri sačuvalo izgled tipičnog dinarskog naselja u kršu.
Prema prvom austrougarskom popisu 1879. selo je imalo 149 kuća i 1.039 stanovnika. Domaće stanovništvo kaže kako je selo ime dobilo po divljim kruškama. 
Kruševice
Pogled na selo s juga 
Kruševice
Pogled na selo Kruševice sa serpentine na cesti, iznad sjevernog oboda polja |
Ostaci Vjetrenog mlina
Na oko 700 m n.v. iznad sela Kruševice, na lokalitetu Dobrogled, na prijevoju koji s južne strane zatvara kotlinu Kruševica, nalaze se ostaci vjetrenog mlina, u narodu znan kao "turski vjetreni mlin". To je bio jedini mlin pokretan vjetrom na području Boke kotorske. izgrađen je na izloženom mjestu, s povoljnim zračnim strujanjima. Objekt je gotovo pravilnog kružnog tlocrta, promjera oko 5 metara, visok oko 6 m; građen ujednačenim kamenim slojevima; ima dvoje vrata, jedna s istočne druga sa zapadne strane; s unutrašnje strane se na različitim visinama vide panjege (niše) u kojima su bile uvučene drvene grede; debeli kameni zidovi su i danas kompaktni i bez pukotina. Krov je davno propao. Mlinovi s jedrima, na jadranskoj obali su građeni između 16. i 19. vijeka. Pretpostavlja se da je vjetreni mlin na Kruševicama građen za vrijeme turske vladavine ovim krajevima, i to negdje u razdoblju mletačko-turskog razgraničenja u Boki, 1700.-1701. god. PRISTUP Do ostataka mlina se stiže markiranom planinarskom stazom (10 min) s ceste koja vodi u Kruševice. Motorni mlin Osim vjetrenog mlina, u centru Kruševica je postojao i drugi, mlađi mlin, kojeg je krajem 19. stoljeća sagradio povratnik iz Amerike Radović, iz kuće po nazivu Jašar, po kojemu je ovaj motorni mlin nazivaju Jašarov mlin. Nalazio se u samom selu, s lijeve strane ceste kad se od juga dolazi prema crkvi i školi. Objekt je namjenski građen za tu svrhu, od čvrstog materijala, s glavnom i pomoćnom prostorijom. Mašina je vjerovatno bila nabavljena iz Austrije, i pamti se da se majstor koji je njome rukovao zvao Otto. Nije poznato koliko je dugo ovaj mlin radio, a po nekim pričama brzo je zapušten. Donedavno je u tom objektu bila seoska prodavaonica. IZVORI I LITERATURA Milan R. Milanović, Vjetreni mlin i Bajkove Kruševice. Agencija za razvoj i zaštitu Orjena Lokaliteti i legende iz Herceg Novog na listi “Sva čuda Crne Gore”. Boka News, 12.12.2016. |
Katun Vučji Dô
|
Kruševički ljetni stanovi (katun) Vučji Dô, nalaze se na oko 1050 m nadmorske visine. Smješteni su između padina Osoja na zapadu, krševitog područja Ljut na jugu, sjeverozapadnih ogranaka Subre i južno od Vrbnja. Stanovi su gotovo u potpunosti napušteni, međutim i ovi ostaci kamenih kuća predstavljaju lijep primjer tradicijske arhitekture u krškim predjelima orjenskog i dinarskog područja.
Kuće su građene po obodima skromnih parcela plodne zemlje. Građene su od kamena i bile pokrivene ražanom slamom. Takav krov ograničeno odolijeva vremenskim uvjetima (bilo ga je potrebno mijenjati svakih desetak godina) tako da se na napuštenim kućama takvo krovište nije očuvalo, osim u slučaju da nije bilo zamijenjeno limenim. U Vučjem Dolu je zanimljiva gradnja monumentanih zidova, s neobično velikim kamenim blokovima. Pored kuća nalaze se bistjerne i kamenice - dubljeni blokovi kamena koji su služili za pojenje stoke. |
Ruševine katuna Vučji Dô
Izvor fotografije: Agencija za razvoj i zaštitu Orjena; pogledaj više na njihovoj Facebook stranici |
Vrbanjska zaravan
|
Vrbanje je prostrana krška zaravan, na oko 1000 metra nadmorske visine, okružena brdima s kojih su u geološkoj prošlosti ledenjaci i ledenjačke rijeke nanijeli toliko kamenog materijala (valutica, bovanica) da su mjestimice od njih oblikovani mali brežuljci.
Pogled na vrbanjsko polje s njegovog istočnog ruba
|
Vrbanjsko polje
|
Na istočnom rubu vrbanjskog polja
Vrbanj (Vrbanje)
|
Područje Vrbnja prema predaji bila je aginska zemlja, koju su potom od od trebinjskih aga kupili stanovnici Kruševica. Oni su ovdje imali svoje ljetne stanove, od koji su mnogi s vremenom pretvoreni u stalne nastambe.
Vrbanj i okolica
Detalj stare topografske karte, Mjerilo 1:25000; Sekcija Orjen 147-3-3; Sadržaj dopunjen 1972. godine |
Vrbanj
Putokaz prema Orjenskom sedlu 
|
Vrbanj
Središte naselja |
Vrbanj
Cestom prema Orjenskom sedlu na istoku od Vrbnja. |
Uz austrougarsku cestu koja vodi prema Orjenskom sedlu nalaze se cisterna i današnji planinarski dom
|
Austrougarska cisterna na Vrbnju
|
Bivša austrougarska kasarna danas je planinarski dom
|
Planinarski dom "Vrbanj"
Objekt planinarskog doma nalazi se usred vrbanjskog polja na 1007 m nadmorske visine. Objekt je izgrađen kao austrougarska kasarna krajem 19. stoljeća, a u vrijeme Kraljevine Jugoslavije služila je kao žandarska stanica. Plannari su je kupili 1938. godine i preuredili u planinarski dom. Propala je za vrijeme Drugog svjetskog rata, no nakon rata, 1950. godine obnavljaju ju dubrovački planinari. Kuća je građena od kamena i izvorno je obložena šindrom. 
Kamena ploča na ogradi planinarskog doma podsjeća na zbivanja iz Drugog svjetskog rata.
|
Pod Duge
|
Gornji dio doline Pod Duge obuhvaća tri ledenjačka cirka s podovima na nadmorskoj visini od oko 1600 m, a donji završava nakon 3 km na 1080 m na krškoj visoravni Vrbanj. Cirkovi se nalaze između vrhova Velikog (Zubačkog) kabla (1894 m), Borovnika (1777 m) i Bugajne grede (1690 m), s njihovim obodima visina oko 1700 m.
Morfološki, ta udubljenja nisu tipični cirkovi, već su tzv. prekomjerno produbljeni cirkovi [1], lokalno poznati kao "konta" ili "do" (Kunaver, 1983). U njihovim gornjim dijelovima doline pokazuju obilježja ledenjačke stijenske erozije, uključujući brojne mutonirane stijene [2], abrazijom finih sedimenata polirane stijene i okomite rupe promjera do 5 m i dubine do 10 m ispunjene gromadama, koje se lokalno nazivaju kotlić (Kunaver, 1984). Neke čeone (terminalne) i bočne recesijske morene [3] također su prisutne u gornjem toku. U zapadnom dijelu, gdje je dolina široka oko 700 m, prostrane bočne morene javljaju se na nadmorskoj visini od 1400 m. Između njih su neki niži grebeni čeone recesijske morene s ravnim, ledenjačko-jezerskim sedimentima između njih. Na kraju doline udaljenost između prepoznatljivih bočnih morenskih grebena iznosi samo 80 m, odvojenih strmom erozijskom jarugom. Ispod jaruge nalazi se prostrana aluvijalna lepeza [4] koja djelomično pokriva ravnu kršku površinu u blizini Vrbanja i proteže se na ukupnoj površini od 2 km2. Unutar aluvijalne lepeze nalaze se izdanci stijena u obliku malih brežuljaka visokih do 40 m. Ona završava na približnoj nadmorskoj visini od 1000 m, gdje kopnena površina postaje potpuno krška. ____ [1] Prekomjerno produbljivanje obilježje je slivova i dolina koje su erodirali ledenjaci. Prekomjerno produbljeni profil doline često je erodiran do dubina koje su stotinama metara ispod najdublje kontinuirane crte duž doline ili vodotoka. [2] Mutonirane stijene ili komčići je naziv za oblike koji, kada se nađu zajedno u grupi, podsjećaju iz daljine na leđa stada ovaca (od francuske riječi ”mouton”-ovca). Ovi oblici spadaju u mikrooblike koji nastaju djelovanjem glacijalne erozije. Ledenjačke mase svojim kretanjem vrše pritisak i trenje na stjenovitu površinu ispod njih. To izaziva struganje i snižavanje stjenovitih površina. Zbog različitog geološkog sastava i otpornosti stijena, struganje i snižavanje su neujednačeni. Javlja se selektivna erozija, koja u ovom slučaju dolazi do punog izražaja. Manje otporne stijene brže erodiraju od otpornih te se na tim mjestima stvaraju koritasta ulegnuća. S druge strane, na mjestima gdje su otpornije stijene javiće se uzvišenja u obliku niskog svoda, dugačka i preko 100 m. Na taj način javlja se visinska denivelacija između ovih stijena a stjenovita topografska površina ispod ledenjaka može biti valovita. [3] Recesijske morene često se promatraju kao niz poprečnih grebena koji teku dolinom iza završne morene. Oni se čine okomito na bočne morene između kojih borave i sastoje se od nekonsolidiranih otpadaka koje je odložio ledenjak. Stvoreni su tijekom privremenih zaustavljanja u povlačenju ledenjaka. [4] Aluvijalna lepeza je akumulacija sedimenata oblikovanih kao sekcija plitkog konusa, s vrhom na točci izvora sedimenata. Aluvijalne lepeze se obično formiraju gdje protok odrona izlazi iz uskog kanala i gdej je slobodan raširiti se i infiltrirati površinu lepeze. IZVOR STEPIŠNIK, Uroš: Glaciokarst of western Orjen, Montenegro. Cave and Karst Science 36(1):21-28 . January 2010. (PDF) 
Tragovi glacijacije u dolini Pod Duge
Par bočnih morena u dolini Pod Duge s erozijskim žlijebom (jarugom) koji ih razdvaja po sredini i aluvijalna lepeza u prvom planu. Izvor: Uroš Stepišnik, Glaciokarst of western Orjen, Montenegro. Cave and Karst Science 36(1):21-28 . January 2010. |
Izvori vode na području Duga
- Odmah iznad naselja (starih kuća) Pod Duge ima 4-5 ozidanih ublova sa stalnom vodom - Bekov ubo - ispod Buganje greda u pravcu Vrbanja - S druge strane masiva Duge (kuda se ide kroz Međugorje na Orjen) sa druge strane je isto izvor Studenac (Studenci), na sličnoj visini kao ovih nekoliko ublova iznad Pod Duga |
|
Vrbanj
Istočnim dijelom vrbanjskog polja dominira vrh Velika Lješeva (1412 m). Desno, u smjeru Orjenskog sedla, iznad bukove šume vidi se vrh Golišavac (1722 m). Najveći dio objekata u naselju Vrbanj danas su vikendice. |
OD VRBNJA DO ORJENSKOG SEDLA
Objekti na austrougarskoj vojnoj cesti od Vrbnja prema Crkvicama preko Orjenskog sedla
Od Vrbnja prema Orjenskom sedlu i dalje prema Crkvicama, odn. Krivošijama, vodi cesta sagrađena u vrijeme Austro-Ugarske. Cestu je gradila austrijska vojna inženjerija početkom 20. stoljeća - o čemu svjedoči i više ploča postavljenih uz cestu. Gotovo nevjerojatno djeluje napis na ploči koji govori kako je ova cesta u dužini 6 km izgrađena za samo tri-četiri mjeseca. Cesta se uspinje iz vrbanjskog polja u više serpentina preko područja koje obilježava velika količina nanesenog morenskog materijala - valutica, i zatim ulazi u šumsko područje Balješine šume / Slom, pod vrhom Velika Lješeva, odn. prema nekim izvorima (Poljak, 1959.) Lješova glava (1412 m). Južnije od ove ceste kroz šumu, krateći brojne zavoje ceste, vodi i obilježeni planinarski put koji povezuje Vrbanje i Orjensko sedlo, s odvojkom prema Subri nedaleko od planinarskog doma Vrbanj.
MALI POJMOVNIK valutice, dijelovi stijena nastali drobljenjem te valjanjem i zaobljivanjem zbog kotrljanja u vodama tekućicama ili djelovanja morskih valova. Različitih dimenzija, uobičajeno veći od 2 mm, i sastava. Vezani u stijenu nazivaju se valutičnjak ili konglomerat. 
Uspon iz Vrbnja prema Orjenskom sedlu
Pogled unazad preko šumskog područja Slom |
Kroz bukovu šumu
Kamena ploča s detaljima o izgradnji austrougarske ceste
Izvori vode na prostoru između Vrbnja i Orjenskog sedla
- Balješina lokva, jezerce, oko 6m u promjeru - ispod oznake za pećinu, pored Studenca, iznad makadamske ceste, nalazi se kapavica - Studenac, 300 m jugozapadno od Orjen-sedla |
Orjensko sedlo
|
Na Orjenskom sedlu na 1600 m nadmorske visine nalazi se planinarski dom "Orjeno sedlo". Prvo su planinarsko sklonište uredili dubrovački planinari 1931. godine, na ruševinama stare austrijske stražarnice. To je skloniše obnovljeno nakon Drugog svjetskog rata.
Dvadesetak metara od doma nalazi se Orjenska lokva. Ovo malo jezero nikada ne presušuje. Uz lokvu se nalazila erarska cisterna za napajanje stoke (erar je zemljišni posjed u državnom vlasništvu). Od sedla vodi i planinarska staza prema najvišem vrhu Orjena. Ova planinarska staza izgrađena je također za vrijeme Austro-Ugarske i to prilikom posjeta Orjenu austougarskog prijestolonasljednika, princa Rudolfa Habsburga, te se smatra najstarijom namjenski uređenom planinarskom stazom u Crnoj Gori. 
Oznake udaljenosti od Orjenskog sedla
|
Okolica Orjenskog sedla
Detalj stare topografske karte, Mjerilo 1:25000; Sekcija Orjen 147-3-3; Sadržaj dopunjen 1972. godine |
Orjensko sedlo s planinarskim domom
Vrh Kosmaš se uzdiže iznad jugozapadnog dijela Orjenskog sedla
|
Planinarski dom "Orjen sedlo" (1600 m n.v.)
Tabla na Planinarskom domu
Austrougarska cesta na Orjenskom sedlu
|
Orjenska lokva
Zimski pogled iz smjera istoka, s vrha Crljena greda, prema Orjenskom sedlu i vršnom grebenu masiva
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković
|
Istočno od Velikog, odn. Zubačkog kabla
U smjeru istoka pogled s najvišeg vrha Orjena pruža se na Reovačku gredu, Reovačke dolove i vrh Velji kabao. |
ORJEN (VELIKI, ODN. ZUBAČKI KABAO)
NAJVIŠI VRH: ZUBAČKI KABAO, ODN. VELIKI KABAO (1894 M)
Mali kabao (1810 )
Mali kabao
Grebenom Malog kabla prolazi staza od Orjenskog sedla prema Velikom kablu, koji se nazire desno, iza grebena. 
Greben Malog kabla
Greben Malog kabla se proteže pod južnom stranom Velikog kabla. Iza toga grebena vide se Crljena greda, Kosmaš i Golišavac. Iza njih je Subra, a na horizontu Dobroštica i Radoštak. |
Pogled s Malog kabla na Orjensko sedlo
Mali kabao
|
Veliki, odn. Zubački kabao (1894 m)
|
Veliki kabao, odn. Zubački kabao je najviši vrh Orjena i primorskog pojasa Dinarskog gorja i najviši je od ukupno šest vrhova Orjena koji se izdižu iznad 1800 metara. Na starijim je kartama najviši vrh upisan samo imenom Orjen.
Na vrhu, na 1894 metra nadmorske visine, otvaraju se široki vidici. Prema istoku vide se razlomljeni planinski vrhovi prema granici s Albanijom, sasvim na suprotnom kraju Crne Gore. Još je upečatljiviji pogled na sjever, gdje se preko susjednog vrha - Vučjeg zuba, vidi masiv Durmitora: Boljske grede, Sljeme, Bandjernu, Prutaš i glavni vrh - Bobotov kuk. Vidik ka zapadu prikazuje morsku pučinu, ali i veliki dio južne Dalmacije s otokom Mljetom, kao najprepoznatljivijom točkom. Na jugu se ističe sjeverozapadna strana Subre, mjesto koje slovi za najzanimljiviji detalj primorskog pojasa Dinarskog gorja. Veliki kabao je omiljeno odredište brojnih skupina planinara i ostalih ljubitelja prirode. Najveći broj planinara izlazi na vrh u proljeće i ljeto kad na vrhu nema snijega. WIKIPEDIJA 
Pogled s Malog na Veliki (Zubački) kabao
Vršno područje Velikog (Zubačkog) kabla
|
Geodetski stup na Velikom (Zubačkom) kablu
Orjen - Zubački kabao 4K VIDEO Vlog
Datum objave: 24.11.2020. Autor: Peaky Hikers Opis: Naša ekipa je posjetila Orjen 9.8.2020. godine. Nažalost zbog veoma jakog vjetra na vrhu Zubački kabao ostali smo uskraćeni za dosta informacija koje su mogle biti dio ovog videa od legende i ljudine Nikole Brajovića. Ljepota ga je bilo uživo slušati o ovoj lijepoj planini. Nadam se da ćemo se opet sresti jednog dana i snimiti taj propušteni dio. Također, veliko hvala Igoru Škeri na gostoprimstvu tokom našeg boravka kod planinarskog doma "Ubla". Orjen - Uspon na vrhove Subra i Veliki (Zubački) Kabao
Datum objave: 8.4.2019. Autor: Sarafanje Opis: Dvodnevni izlet na planinu Orjen i vrhive Subra i Veliki Kabao sa planinarskim društvom PSD Prenj Mostar. Prvi dan: putovanje u Crnu Goru, smještaj u planinarskom domu "Za Vratlom" i uspon na vrh Subra. Drugi dan: uspon na najviši vrh Orjen planine, Veliki ili Zubacki Kabao. |
Na grebenu Zubačkog kabla
Pogled s vrha Kosmaš u smjeru sjevera, na najviši greben Orjena
Dolje desno je Orjensko sedlo.
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković
Dolje desno je Orjensko sedlo.
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković
Borovik (1777 m)
Borovik na topografskim kartama, u starijoj literaturi (Oliva, 1941.) nazivan i Borovnik, dobio je to ime jer je gusto obrastao crnogoričnom munikom.
Pogled na Borovik sa Zubačkog kabla
Greben Borovika podno Zubačkog kabla
|
Od Buganje grede do Velikog Svitavca
Sjeverozapadno od Velikog (Zubačkog) kabla pruža se lanac desetak vrhova visina između 1450 i 1849 metara visine. |
GREBEN B. GREDA - ŠTIROVNIK - V. SVITAVAC
Pogled na lanac vrhova (desno) od Buganje grede prema Velikom Svitavcu i Borovik (u sredini)
Pogled sa Zubačkog kabla u smjeru zapada
Vrhovi, s desna nalijevo su: Buganja greda (1849 m), Visoki br. (1833 m), Kalupna greda (1721 m). Od Kalupne grede nalijevo se odvaja greben Siljevice (1464 m), a iza njega je natavak lanca s vrhovima Štirovnik i Veliki Svitavac.
Vrhovi, s desna nalijevo su: Buganja greda (1849 m), Visoki br. (1833 m), Kalupna greda (1721 m). Od Kalupne grede nalijevo se odvaja greben Siljevice (1464 m), a iza njega je natavak lanca s vrhovima Štirovnik i Veliki Svitavac.
Reovački dolovi
Pogled sa Zubačkog kabla u smjeru istoka, na Reovačke dolove
OD ORJENSKOG SEDLA DO VRATLA
Pogled sa Zubačkog kabla u smjeru juga, prema središnjem dijelu masiva Orjena
Neposredno pod Zubačkim kablom je izduženi greben Malog kabla. Od Malog kabla, na suprotnoj strani Orjenskog sedla nižu se vrhovi: Crjena greda (1627 m), Kosmaš i Golišavac (1722 m, na fotografiji ima piramidalni oblik). Iza Crljene grede i Kosmaša vidi se Borova glava (1580 m). U pozadini dominira silueta Radoštaka (sredina horizonta). Subra je izduženi greben koji se nazire desno iza Golišavca.
Neposredno pod Zubačkim kablom je izduženi greben Malog kabla. Od Malog kabla, na suprotnoj strani Orjenskog sedla nižu se vrhovi: Crjena greda (1627 m), Kosmaš i Golišavac (1722 m, na fotografiji ima piramidalni oblik). Iza Crljene grede i Kosmaša vidi se Borova glava (1580 m). U pozadini dominira silueta Radoštaka (sredina horizonta). Subra je izduženi greben koji se nazire desno iza Golišavca.
Golišavac (1722 m) i Kosmaš (1720 m)
Pogled s Malog Kabla, preko Orjenskog sedla, na Kosmaš i iza njega desno vrh Golišavac
|
Vrh Kosmaš se uzdiže iznad jugozapadnog dijela Orjenskog sedla. Do vrha Kosmaša vodi markirana planinarska staza.
Među ostalim, na njegovim jugoistočnm padinama nalazi se Dvojna jama, U inače bezvodnoj planini je značajna i zbog snijega na njenom dnu |
Borova glava (1580 m)
|
Vrh Borova glava nalazi se kilometar začne linije jugoistočno od Orjenskog sedla. Stratigrafski slojevi pločastog kamena karakteristika su velikog dijela masiva Orjena, ali s južne strane Borove glave oni imaju zaista nevjerojatne oblike. Dugotrajnim uzdizanjem terena došlo je do velikih lomova u slojevima vapnenca, tako da oni na mjestima imaju neobični valoviti oblik, pa na fotografijama podsjećaju na specifični način slikanja Van Goga.
Osim poremećenom stratigrafijom, južna strana Borove glave obiluje prostranim kamenim platoima, škrapama i pukotinama, pa čak i speleo-objektima jamskog tipa, tako da će ovdje i speleolozi imati pune ruke posla. IZVOR: AGENCIJA ZA RAZVOJ I ZAŠTITU ORJENA |
Borova glava
Platoi i vrh Borove glave u pozadini IZVOR: Agencija za razvoj i zaštitu Orjena |
Subra (1679 m)
|
Subra je masivni greben na jugu središnjeg dijela Orjena, za koju se vezuje nekoliko epiteta: njen vrh je najbolji vidikovac u masivu, Subrin amfiteatar slovi za najzanimljiviji detalj primorskih dinarskih planina, a Subrini platoi su jedan od izrazitih primjera krškog mikroreljefa. Njen najviši vrh je Subra (1679 m). Subrin amfiteatar je najbolji alpinistički teren na Orjenu, atraktivna je za ljubitelje ovoga ekstremnog sporta.
Subra nije najviša točka masiva Orjena, ali je zasigurno najpoznatija. Slavu duguje i dobrom pogledu koji seže od središnje Albanije, velikog dijela Crne Gore, s dominantnim vrhovima Lovćena, Prokletija i Durmitora, pa preko hercegovačkih planina i Popovog polja, sve do južne Dalmacije i njenih otoka, a kad je bura na samoj liniji spajanja mora i neba, kao najudaljenija točka se može opaziti i Lastovo. WIKIPEDIJA OPIS USPONA Subra 1.679 mnm - Orjen. Vrhovi Crne Gore. 24.6.2016. 
Pogled na Subru sa Zubačkog kabla
Na horizontu iza Subre je Dobroštica 
Pogled od livada Rujišta prema Subri
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka 
Subrin amfiteatar (Markov koš)
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka Planinarska staza "Starčevića serpentine" Stazu su gradili 2011. i 2012. Dobrovoljnim radom članovi Planinarskog kluba “Subra”. To je glavni planinarski pravac za izlazak do planinarskog doma “Za Vratlom” i vrhove Siljevik i Ćedilo. Zidana je u kamenu, na tradicionalni način, samo s ručnim alatom. Izvedena je s malim nagibom, uz dosta kamenih stepenica i čak 13 kanica (serpentina). Trasa dobrim dijelom ide kroz bukovu šumu a uz nju se nalaze uređena odmarališta i više vidikovaca. Dužina staze od njezina početka do prijevoja Malo Vratlo: 1100 m; visinska razlika je 145 m; prema težini: laki uspon. Vratlo - Orjensko sedlo
Planinarski klub "Subra“ odradio je 2018.godine poslove na retrasiranju i poboljšanju staze koja, prateći obod samog centralnog grebena, spaja Orjensko sedlo (1600 m) i Vratlo (1160 m). Uz stazu vrijedi usputni obilazak vrhova-vidikovaca: Borove glave i Bibire. Staza je pogodna za prosječne płaninare. IZVORI PK "SUBRA"; AGENCIJA ZA RAZVOJ I ZAŠTITU ORJENA 
Karta staza u središnjem dijelu Orjena
IZVOR: PK "SUBRA" |
Izvori vode na prostoru Subre
- U podnožju Markova koša (Subrin amfiteatar) kad se penje na Subru desno (markacija postoji) - voda i na vrhu gdje se prelazi prema sajlama - kod Zmajeva ždrijela, voda u pećini - Izvod Orjen vrh Subra
Autor: Adnan Sac; Datum objavljivanja: 8.11.2017. Opis videa: PSD Brezovaca je u periodu od 3.11. do 5.11. 2017. boravila na planini Orjen iznad Herceg Novog i u sklopu tog izleta kruznom turom ispela vrh Subra 1679 m/nv koji iako nije najvisi vrh Orjena sigurno je najatraktivniji. ORJEN Borići - Pod Vratlom - Vilino guvno - vrh Subra
Datum objave: 8.12.2018. Autor: Slobodan Stefanovic Opis: U periodu od 19 - 21. oktobra 2018. godine, PK ,,ERA,, iz Užica je izveo tradicionalnu planinarsku akciju ,,PRIMORSKA TURA,, u kojoj je učestvovalo 17 članova ovog Kluba. Drugog dana ove akcije, prešli smo kombijem od Kruševica do ,,Motela Borići,, odakle smo izvršili uspon na vrh Subra (1679 m). Prošli smo pored planinarskog doma ,,Pod Vratlom,, , obišli ,,Vilino guvno,, , ,,Dragovu,, i ,, Nikolinu,, jamu. Staza je bila duga 14 km. 
Staza preko Malog Vratla, s odmorištem
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka |
|
Na sjeveru Orjena
Pogled sa Zubačkog kabla na Vučji zub, Reovačku gredu i Reovačke dolove u njihovu podnožju |
III. SJEVERNI DIO ORJENA
Greben Jastrebica i Reovačka greda
(Kabao - Gu(m)bar - Velika Jastrebica - Kršljev mramor - Vučji zub - Pazua)
Reovačka greda
Pogled sa Zubačkog kabla u smjeru sjever-sjeveroistok-istok
S lijeva na desno nižu se Jastrebica, Vučji zub i Reovačka greda, koja kulminira vrhom Pazua - na nekim kartama upisan kao Međugorje (1769 m).
S lijeva na desno nižu se Jastrebica, Vučji zub i Reovačka greda, koja kulminira vrhom Pazua - na nekim kartama upisan kao Međugorje (1769 m).
Pogled s utvrde Kom u smjeru zapada i sjeverozapada
Lijevo, od Orjenskog sedla (vidi se iza grana drveta) se uzdiže Zubački kabao, desno od njega niži greben Prasa (1707 m) te dalje dugačak greben Reovačke grede. 
Pogled s Malog kabla u smjeru sjever-sjeveroistok
Lijevo se uzdiže Zubački kabao, a u pozadini je greben koji obuhvaća Vučji zub i Reovačku gredu. |
Osvajanje planine Orjen
Datum proizvodnje: 17.11.2015. Autor: Radio Slobodna Evropa Opis: Planinarsko društvo Vučji zub iz Trebinja koristi lijepo vrijeme, kako bi obišao djelove planine Orjen, koje do sada nisu nikada pohodili. Zahvaljujući njihovim snimcima iz vazduha možemo uživati u prirodnim ljepotama u zaleđu crnogorskog primorja. KAFA U 5 PLANINARI PD VUČJI ZUB NA REOVACKOJ GREDI ORJEN
Autor: Nebojsa Kolak; Datum objavljivanja: 10.11.2015. |
Vučji zub (1805 m)
Vrh Vučji zub
Pogled sa Malog kabla, pri usponu na Zubački (Veliki) kabao 
Vrh Vučji zub
Pogled sa Zubačkog kabla |
Orjen sedlo - Vučji zub - Kešeljevića katuniPolazak je s Orjenskog sedla, usponom na Zubački kabao i preko Prase na Vučji zub. Povratak s Vučjeg zuba je moguć kružno, preko Reovačkog prijevoja (istočna strana Vučjeg zuba) na raskrižje u podnožju, pa nazad do Orjenskog sedla. Ova kružna tura s odmorima traje oko 7 sati. Tura je srednje težine, veći dio trase je lak, ali sa dodatnim oprezom duž grebena i na samom vrhu.
Staza Orjensko sedlo - Prasa - Vučji zub otvorena je 2015. godine i markirana je na inicijativu Đorđija Kovačevića, Grahovljanina s privremenom adresom u Vancouveru (Kanada), koji je želio pomoći oživljavanju svoga kraja kroz razvoj aktivnog turizma, te je ova staza zamišljena kao spona Orjena i Bijele gore (završava u Kešeljevića katunima, sjeverno od Vučjeg zuba, na početku makadamskog puta za Grahovo). Staza u najvećoj mogućoj mjeri slijedi trasu drevne stočarske trase, tako da izbjegava sve teže prohodne dijelove, što je i čini pogodnijom od već postojećih planinarskih staza preko vrha Orjena. Dio trase je uređen u suradnji s Grahovljanima i njihovim prijateljima okupljenim oko ove ideje, dok su čišćenje od vegetacije i markiranje izveli članovi PK "Subra“. IZVOR TEKSTA I KARTE: Planinarski Klub Subra 
Skica staze Orjen sedlo - Vučji zub, kao i dalje prema Bijeloj gori do Kešeljevića katuna
legenda: 1. Križanje u Reovcima Križanje na Reovačkom prijevoju 3. Križanje u Kešeljevića katunu 4. Križanje Preslo 5. Križanje na Prasi NAPOMENA: Plavom bojom je obilježena na mapi novomarkirana staza u 2015. god., a crvenom do tada postojeća postojeća. |
Jastrebica
Jastrebica
Pogled sa Zubačkog kabla
Pogled sa Zubačkog kabla
KRAJNJI SJEVEROZAPADNI GREBENI ORJENA
|
Strač
|
KOORDINATE 42.6770, 18.3562
|
|
Tvrđava Strač, po građevinskim obilježjima jedno od najatraktivnijih starih utvrđenja iz austrougarskog razdoblja u okolini Trebinja, slovi za jednu od najvećih na Balkanu. Nalazi se jugoistočno od Trebinja, na 750 m n.v. Zahvaljujući položaju s tvrđave se pruža odličan pogled na Zupce, Petrovo polje, Trebinjsku šumu i Trebinje.
Strač je sagrađena u vrijeme austrougarske vlasti u sektoru Trebinje-Bileća (u Bosni i Hercegovini). Dio je fortifikaqcijskog sustava građenog od 1910. do 1916. godine, s ciljem zaštite Bokokotorskog zaljeva, odnosno također i priprema Austro-Ugarske za rat nakon pripajanja Bosne i Hercegovine. Bilo je drugo po veličini austrougarsko vojno utvrđenje u ovoj monarhiji. Austrijanac Konstantin Volker iz Instituta za povijesnu arhitekturu u Grazu istraživao je fortifikacijske objekte u okviru svoje doktorske disertacije. Objekti su imali ogromne profile željezne konstrukcije od kojih je veliki dio poslije Drugog svjetskog rata u obnovi i izgradnji zemlje skinut s kule i pretopljen. Ovaj fortifikacijski objekt bio je naoružan sa dvije haubice 100 milimetara od sedam kilometara dometa i sa dva topa za osobnu obranu, te sa 24 mitraljeza i 12 reflektora. Na vrhu ovog objekta su četiri čelične kupole, napola zidane a napola gotovo uklesane u kamen. Kupole su teške oko 25 tona, od kojih su dvije bile osmatračnice, a dvije su služile za haubice. One su izvučene, "Poršeovim" traktorom, a ne volovskim zapregama kako se mislilo. Istraživanje je potvrdilo i da su u unutrašnjosti objekta vojnici imali agregat na dizel gorivo, ali i žičaru koja se koristila prilikom gradnje objekta, o čemu svjedoče podaci iz Beča koje će trebati potvrditi. Danas je veći dio objekta Strača, koji je imao od 50 do 60 prostorija za smještaj vojske, urušen sam od sebe, a jedan dio je još očuvan pa je ono što se vidi najviše ruševina, osim jedne očuvane prostorije s protumitraljeskim štitom. Austrijski stručnjaci, preračunavajući ondašnje krune u današnju valutu euro, izračunali su da je gradnja ove tvrđave na Straču koštala 60 milijuna eura. Ovo mjesto ima ogromni turistički potencijal. Problem je što se još ne zna tko je vlasnik Strača – država, grad, neko drugo pravna ili fizička osoba. IZVOR Tvrđava Strač. Wikipedija (hr) PROČITAJ VIŠE LOJPUR, Z.: Čudo arhitekture nadomak Trebinja - Tajne i legende trebinjske tvrđave Strač. Hercegovina.info, 19.10.2020. NEPOZNAT AUTOR: Tajanstvena tvrđava Strač: Konačno će biti riješeni mitovi i enigma. Radio Sarajevo, 12.8.2016. PACHAUER, Volker Konstantin: Austro-Hungarian fortification in Bosnia-Herzegovina and Montenegro.Cultural heritage between value, touristic potential and extinction. International Journal Of Heritage Archit., Vol. 2, No. 1 (2018) (PDF) 
Skica konačnih projekata utvrde Strač nakon 1911.
Legenda: 1 – Blok vojarne. 2 – Haubička baterija. 3 – Mitraljeski položaji za blisku obranu. F – Kaponiri. (Izvor: Pachauer, 2016.) 
Skica trebinjskih utvrda iz priloga “Osterreich Ungarns Letzter Krieg2, autora Edmund Glaise-Horstenau, izdan u Beču, 1930-1939.
|
Vjerovali ili ne! Ministarstvo kulture BiH nikada nije zaštitilo tvrđavu Strač iznad Trebinja. 4K VIDEO - AUSTROUGARSKA TVRDJAVA STRAC KOD TREBINJA
Datum objave: 8.12.2019. Opis: Mirko Okuka Opis: Tvrđava Strač je najveće austrougarsko utvrđenje u Trebinju i okolini, a drugo po veličini u austrougarskoj monarhiji. Udaljeno oko 5 kilometara od centra Trebinja i ukopano u teško pristupačnom hercegovačkom kršu, utvđenje je imalo oko 60 prostorija od kojih se većina urušila sama od sebe. Prema istorijskim podacima izgradnja sistema tvrđava Strač je trajala od 1910. do 1916. godine. Naoružanje utvrđenja Strač: - dvije haubice 100 mm dometa 7 kilometara - dva topa za odbranu - 24 mitraljeza STRAČ--Austro-Hungarian fort--Austro-Ugarsko utvrđenje--(prikaz svih prostorija)
Datum objave: 27.11.2017. Autor: M&P Adventures |
Tvrđava Golo brdo
|
K. Želimir: Golo brdo - jedno od najljepših vojnih utvrđenja iznad Trebinja. Trebinje Live, 8.12.2019.
|
Tvrdjava Golo brdo Trebinje
Datum objave: 8.12.2019. Autor: Trebinje Live |
Tvrđava Petrina
|
Pogled na Bijelu goru
Pogled s crnogorsko-hercegovačke granice prema zaravni Bijele gore. U dubini je područje sela Aranđelovo i Nudo u dolini rijeke Sušice (lijeva pritoka Trebišnjice) i njezinih pritoka. U prednjem planu lijevo, se vidi mali dio Mirotinskih greda, a desno brdo Klobuk s ostacima srednjovjekovnog grada. |
BIJELA GORA
|
Bijela gora, sjeverni dio Orjenskog masiva, je prostrana krška visoravan, nadmorske visine 1200-1500 m, koju su oblikovali ledenjaci i karakterističan je primjer glaciokrša - krša razvijenog u glacijalnim terenima. Za vrijeme ledenog doba na Bijeloj gori se razvila jedinstvena ledena kapa površine oko 50 km² od koje se spuštalo par ledenjaka - jedan od njih i prema Grahovskom polju. Najviši vrh Bijele Gore je Velika Jastrebica (1862 m).
Glavni gospodarski resursi Bijele gore bila su rijetko naseljena pasišta i prostrane bukove šume. Od botaničkog značaja su endemske dinarske šume jele na karbonatnoj podlozi te nekoliko pronađenih rijetkih vrsta biljaka. Šumske površine s jelom i bukvom na Orjenu naseljavaju duboko zemljište na morenama. Iznad guste šume pojedinačne grupe jele i munike se nalaze na strmim stijenama. Jela je naročito zanimljivo drvo. Populacija na Bijeloj gori se nekim osobinama razlikuje od ostalih dinarskih populacija, osim možda onih na Biokovu. Naime, u pleistocenu je došlo do hibridizacije dviju balkanskih vrsta jele, europske i grčke. Hibridnih populacija ima naročito u Makedoniji, Bugarskoj i Grčkoj. Detaljnija istraživanja orjenske populacije nisu rađena. Primjerci jele su odneseni i u botanički institut Bayreuth u Njemačkoj. Prašume s jelom ostale su djelimice na Gvozdu i duž grebena od Gumbara do Veljeg leta. Nažalost, početkom 1960-ih godina počela je sječa šuma u Bijeloj gori, pa su znatne količine devastirane. Ostatak, i po estetskoj vrijednosti i genetičkom potencijalu, treba sačuvati. Bijela Gora je naseljena crnogorskim plemenima Katunske nahije. Poznati su po svojim epskim pjesmama u crnogorskoj usmenoj tradiciji. I jele Bijele gore su opjevane u narodnim pjesmama. Na Bijeloj gori ima jelena i veprova, rijeđe divokoza i smeđih medvjeda. |
Pogled na Bijelu goru iz Klobuka u Hercegovini
Bjelogorske vite jele |
KRAJEVI OKO ORJENA
Po Krivošijama
Cesta koja vodi kroz zaseoke krivošijskog sela Zvečava |
Priče iz kraja -- Dragalj polje ispod Orijena
Proizvodnja: RTCG Opis videa: U zaleđu Boke, na pola puta između Risna i Grahova leži Dragalj polje i, na njegovom obodu, Donje i Gornje Krivošije. Iako su Krivošije mjesto sa najobimnijim padavinama u Evropi, ovo je potpuno bezvodan predio. Ekipa Satelitskog programa RTCG boravila je u Krivošijama. Videćete zanimljivu priču o ljudima iz tog mjesta, teškim izazovima i surovim iskušenjima kojima su odoljevali. Autorica: Dragana Kršenković Brković. Snimatelj: Momčilo Šuškavčević |
|
Krivošije
Krivošije su krško planinsko područje iznad Risna u Boki kotorskoj, na oko 1000 m n.v., površine nešto veće od 100 km2. To je zaravan na istočnim ograncima masiva Orjena, koja se graniči s Katunskom nahijom na istoku i na jugu s Bokom. Područje obiluje izrazitim oblicima dubokog krša. Na fotografiji pogled s utvrde Kom na Krivošijsku zaravan, Boku kotorku i Lovćen (vrhovi pod snijegom). |
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
Staza zdravlja
"Staza zdravlja" smještena je u okviru Parka prirode Orjen, u predjelu Žukovice i Vučjeg dola. Dio staze vodi kroz ambijentalno raznolik šumoviti predjel i zaravan, a pokazuje i pitomi dio krševitog Orjena. Staza je dužine 8,4 km, s visinskom razlikom od 150m. Obilazak traje oko četiri sata. |
|
Tradicionalni XIII "Uspon na Vucji zub i vrhove Orjena", Trebinje 08.10.2016.
Autor: Vidoslav Andzic; Datum objavljivanja: 11.10.2016. |
Rekreativni i brdski bicikizam
|
Sadržaj informativnih ploča postavljenih u hercegnovskom zaleđu
Izraženi kontrast mediteranskog priobalja i planinskog zaleđa (planina Orjen), omogućava izvođenje raznolikih i veoma atraktivnih mountainbiking tura, od mora pa sve do 1600 metara visine. Predložene trase, sa jednim izuzetkom, ujedno su putevi na kojima se odvija i (rjeđi) saobraćaj motornih vozila. Predložene mountainbiking trase su relativno kratke, prilagođene prvenstveno prosječnim rekreativcima. Za pasionirane mountainbike-re preporučujemo spajanje više trasa. Trase uključuju i savladavanje značajne visinske razlike. Dobar dio trasa podrazumijeva vožnju po neravnoj podlozi, čak i ako je u pitanju asfalt, a naročito beton. Ne preporučujemo biciklizam po strmijim dijelovima pri vlažnom vremenu, a pogotovo snijegu i ledu. Na Orjenu je snijeg redovna pojava i u višim zonama se može zadržati sve do kraja maja! 1 H. NOVI (85m) PJEŠAČKO-BICIKLISTIČKA STAZA “KOTOBILJ”(440m), 9km Vrijeme: 00:35 – 00:50, tehnička težina: mala, fizička težina: umjerena, odredište: Pješačko-biciklistička staza u okviru Rekreacione zone “Kameno”, sa vidikovcima, odmorištima i pješačkim stazama. 2 SELO KAMENO (485m)-SELO ŽLIJEBI (710m), 6km Vrijeme: 00:30 – 00:45, tehnička težina: mala, fizička težina: umjerena, odredište: staro kameno selo sa odličnim pogledom na ulaz u Zaliv 3 SELO KAMENO (485m)-KAMENSKA RAVAN (1160), 8km Vrijeme: 01:10 – 01:50, tehnička težina: velika, fizička težina: velika (u završnom dijelu), odredište: južni portal Orjena, ulaz u brojne planinarske staze 4 SELO KAMENO(485m)-SELO UBLI (750m), 16km Vrijeme: 01:10 – 01:35, tehnička težina: mala, fizička težina: umjerena, odredište: prostrana planinska uvala, sa pogledom na unutrašnji Zaliv 5 MOKRINE (490m)-SELO SITNICA (870m), 14 km Vrijeme: 01:20 – 01:50, tehnička težina: umjerena do velika, fizička težina: velika, međuodredišta: Vidov vrh i Ravni brijeg (odlični vidikovci) 6 PETIJEVIĆI (590m)-VUČJI DO (1030m), 12 km Vrijeme: 01:00 – 01:40, tehnička težina: umjerena, fizička težina: umjerena, odredište: katun tradicionalnog izgleda, smješten u podnožju Subre (jednog od najpoznatijih vrhova Orjena) 7 VRBANJ (1009m)-ORJENSKO SEDLO (1600m), 10km Vrijeme: 01:10 – 01:50, tehnička težina: velika, fizička težina: velika (u završnom dijelu), odredište: prevoj na najvišoj koti do koje se može stići putem, odličan vidikovac 8 IGALO( 2m)-SV. ILIJA (410m), 8km Vrijeme: 00:35 – 01:00, tehnička težina: umjerena, fizička težina: umjerena do velika, odredište: crkvica na samom grebenu koji dijeli Crnu Goru od Hrvatske, odličan pogled na otvoreno more i Boku Kotorsku |
Izgled informativnih ploča postavljenih u hercegnovskom zaleđu
|
Aktivnosti u zraku
Planirano je novo uzletište paraglajding kluba "Adriafly" i vidikovac na lokaciji Dizdarica, iznad Herceg Novog. Radovi podrazumijevaju postavljanje kućice-vidikovca na poletištu. (IZVOR: Dan.me, 2019.)
BORAVAK U PLANINI
Smještaj
Planinarski domovi, kuće i skloništa
Planinarski dom "Orjen sedlo" (1600 m)
Domom upravlja Planinarski klub "Subra" iz Herceg Novog, koji je ovaj objekt dobio u vrlo lošem stanju te je 2007. godine započelo s njegovo obnovom u više faza.
Dom se nalazi u središnjem dijelu masiva Orjena, na 1600 m n.v. Do doma se može stići markiranim pl. stazama iz 3 pravca (Vrbanj, Vratlo, Crkvice), a pored objekta prolazi i makadamska cesta Vrbanj (11km) - Crkvice (14 km). Pogodan je za dolazak terenskim, ali, uz pažnju, i običnim automobilima. Objekt je opremljen s 20 ležaja, 2 spavaonice, blagavaonicom, kuhinjom, agregatom za el. energiju i pomoćnim prostorijama. U blizini doma nalaze se izvor i cistjerna. Objekt je u vlasništvu PK Subra, a otvoren je uz najavu. Usluge koje stoje na raspolaganju su: smještaj, vođenje i ponuda hrane i pića. Grijanje je na drva. Obavezno je ponijeti vreću za spavanje ili posteljinu.
IZVOR: PK "SUBRA"
Dom se nalazi u središnjem dijelu masiva Orjena, na 1600 m n.v. Do doma se može stići markiranim pl. stazama iz 3 pravca (Vrbanj, Vratlo, Crkvice), a pored objekta prolazi i makadamska cesta Vrbanj (11km) - Crkvice (14 km). Pogodan je za dolazak terenskim, ali, uz pažnju, i običnim automobilima. Objekt je opremljen s 20 ležaja, 2 spavaonice, blagavaonicom, kuhinjom, agregatom za el. energiju i pomoćnim prostorijama. U blizini doma nalaze se izvor i cistjerna. Objekt je u vlasništvu PK Subra, a otvoren je uz najavu. Usluge koje stoje na raspolaganju su: smještaj, vođenje i ponuda hrane i pića. Grijanje je na drva. Obavezno je ponijeti vreću za spavanje ili posteljinu.
IZVOR: PK "SUBRA"
Planinarski dom "Za Vratlom" (1160 m)
|
Planinarski dom "Za Vratlom" u potpunosti je rekonstruiran 2011. godine. Dom se nalazi na početnoj točci Crnogorske primorske planinarske transverzale Orjen - Lovćen - Rumija - projekt realiziran u saradnji i sa Njemačkim društvom za međunarodnu saradnju (GIZ) i Planinarskim Savezom Crne Gore (PSCG). Sada je to moderan objekat u rangu motela s svim pripadajućim sadržajima. Nalazi se 7 km zračne linije od Herceg Novog, na visini od 1160 m. Objekt je u srcu planine, do njega se stiže isključivo terenskim vozilom ili pješačenjem, pa je sačuvao i izgled i duh dobrih starih pl. domova. Objekt je u vlasništvu PK "Subra", Herceg Novi. Otvoren je vikendom i po potrebi (najavi). Dom se nalazi u južnom dijelu masiva Orjena, do njega vodi markirana staza od gradske autobusne stanice, a do bivšeg Motela ''Borići'' od koga je udaljen 1h hoda, vodi asfaltna cesta (preko Kamenog). Okružuju ga pašnjaci i bukove šume iznad kojih se uzdižu brojni stjenoviti vrhovi. Zdanje je opremljeno sa 50 ležajeva, 7 spavaonica, velikom blagavaonicom, kuhinjom, centralnim grijanjem na drva, dvije bistjerne za vodu (kišnica) i hidroforom, solarnim panelima i agregatom za struju. PK "Subra" pruža usluge smještaja, vođenja, a tu je i ponuda hrane i pića.
IZVOR: PK "SUBRA" |
ORJEN - Planinarski dom Za Vratlom
Datum objave: 20.9.2016. FalcoNero Opis: Produced by Falco Nero www.falconero.me |
Planinarska kuća "Vrbanj" (1009 m)
Planinarska kuća "Vrbanj" nalazi se na Orjenu u Crnoj Gori. To je zidana katnica na području Krušljevice. na cesti prema Orjenskom sedlu. Kuću su nakon Domovinskog rata vlasti Crne Gore vratile HPD-u "Dubrovnik", koje je njime upravljalo prije raspada Jugoslavije, a dubrovački su je planinari temeljito obnovili i uredili za prihvat planinara. Otvorena je i opskrbljena po dogovoru. Ima 50 mjesta za noćenje
Prilaz vozilom: Iz Dubrovnika prema Trebinju, 3 km prije Trebinja skrenuti prema Herceg Novom. Nakon 10 km izlazi se iz BiH i ulazi u Crnu Goru (granični prijelaz Sitnica). Nakon daljnjih 4 km treba skrenuti lijevo prema mjestu Kruševice, pa nastaviti u zavojima do Vrbnja (ukupno 65 km vožnje iz Dubrovnika). Moguć je i prilaz iz Herceg Novog, cestom prema Trebinju, preko Kameno Mokrine. Potom skrenuti desno na lokalnu cestu i nakon 4 km stiže se u naselje Kruševice. Od Kruševica još 4 km asfaltnom cestom do naselja Vrbanj .
INFORMACIJE (2018. god.): Krešimir Ivanišević ++385 (0)20 313-193, Stela Soko ++385 (0)99 8092-264
IZVOR: HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ (2018.)
Prilaz vozilom: Iz Dubrovnika prema Trebinju, 3 km prije Trebinja skrenuti prema Herceg Novom. Nakon 10 km izlazi se iz BiH i ulazi u Crnu Goru (granični prijelaz Sitnica). Nakon daljnjih 4 km treba skrenuti lijevo prema mjestu Kruševice, pa nastaviti u zavojima do Vrbnja (ukupno 65 km vožnje iz Dubrovnika). Moguć je i prilaz iz Herceg Novog, cestom prema Trebinju, preko Kameno Mokrine. Potom skrenuti desno na lokalnu cestu i nakon 4 km stiže se u naselje Kruševice. Od Kruševica još 4 km asfaltnom cestom do naselja Vrbanj .
INFORMACIJE (2018. god.): Krešimir Ivanišević ++385 (0)20 313-193, Stela Soko ++385 (0)99 8092-264
IZVOR: HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ (2018.)
Planinarski dom na Ublima
|
Nakon višegodišnje borbe, koja trjae od 2008. godine, Planinarsko društvo "Vučji zub" iz Trebinja dobilo je na korištenje Planinarski dom na izletištu Ubla. Također su se tijekom 2013. godine trebinjski planinari usprotivili odluci tadašnje lokalne vlasti da proda dom na Ublima, prikupljajući i potpise protiv prodaje. Promjenom vlasti, Dom na Ublima je krajem 2016. godine dodijeljen ovom društvu na korištenje. Kako je ovaj objekt preuzet u lošem stanju, krajem 2018. godine započela je njegova rekonstrukcija.
INFORMACIJE: PLANINARSKO DRUŠTVO "VUČJI ZUB", Trebinje (FACEBOOK)
|
Planinarski dom Ubla (video)
Autor: Slavenko Vukasovic Datum objavljivanja: 19.2.2013. Opis videa: Planinarsko društvo „Vučji zub" iz Trebinja pokreće akciju „Zaustavimo prodaju planinarskog doma i izletišta na Ublima" zbog najava iz uprave grada Trebinje da je na pomolu odluka o prodaji ovog objekta, kako bi se od prodaje nadoknadio deficit u gradskom budžetu. Cilj akcije je da se odlukom gradskog parlamenta zaustavi prodaja planinarskog doma, a planirane su i dodatne aktivnosti o kojima će se javnost informisati i putem zvanične internet stranice društva www.vucjizub.org. Planinarsko društvo „Vučji zub" poziva građane Trebinja da svojom građanskom incijativom podrže ovu akciju i daju svoj iskreni doprinos zajedničkoj inicijativi da se ovo izletište oživi i da napokon koristi svim građanima ovog grada, izletnicima, ljubiteljima prirode, djeci i omladini. Ne dozvolimo da izgubimo jedino trebinjsko planinsko izletište! DA SMO ZDRAVO! www.vucjizub.org |
IZVORI I LITERATURA
|
Reljef i geologija
HUGHES, P.D., WOODWARD, J.C., CALSTEREN, van P.C., THOMAS, L.E., ADAMSON, K.R.: Pleistocene ice caps on the coastal mountains of the Adriatic Sea. Quaternary Science Reviews 29 (2010), str. 3690-3708 (PDF) MARKOVIĆ, Miroslav: Geomorfološka evolucija i neotektonika Orjena. Disertacija. Univerzitet u Beogradu, Rudarsko geološki fakultet. Beograd, 1973. RIĐANOVIĆ, Josip: Orjen. Acta Geographica Croatica, Vol.5. No.1. Listopad 1966. Zagreb, 1966. (PDF) RIĐANOVIĆ, Josip: Neue Beobachtungen über die Eiszeitwirkungen im Orjen-Gebirge (Jugoslawien). Geographisches Institut der Universität, Würzburger Geographische Arbeiten 20. Würzburg, 1967. RIĐANOVIĆ, Josip: Les Conditiones Specifiques de la Glaciation de l’Orjen. u Dylik. J (Ed.), Report of the 6th International congress of Quaternary - Warszawa, 1961. Wydawnictwo Uniwersytetu Łódzkiego. Lodz, 1967. RIĐANOVIĆ, Josip: Orjen, prilog poznavanju reljefa primorskih krških planina. Disertacija. Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 1963. SAWICKI von, Lubomir: Die eiszeitliche Vergletscherung des Orjen in Süddalmatien. In: Zeitschrift für Gletscherkunde 5, 1911,, str. 339–355. STEPIŠNIK, Uroš: Glaciokarst of western Orjen, Montenegro. Cave and Karst Science 36(1):21-28 . January 2010. (PDF) VASOVIĆ, M.: Radoštak-Oblici glacijalnog reljefa. Glasnik Srpskog geografskog društva, Vol.32(1), 21–42. Beograd, 1952. Vegetacija CIKOVAC, Pavle: Soziologie und standortbedingte Verbreitung tannenreicher Wälder im Orjen-Gebirge (Montenegro). Diplomarbeit an der LMU, Departement für Geowissenschaften. 2003. (researchgate:PDF) CIKOVAC, Pavle: Prirodne osnove za floru i vegetaciju Orjena. (PDF) HORVAT, Ivo : Istraživanje vegetacije Biokova, Orjena i Bjelašnice. Ljetopis Jugoslovenske Akademije, Zagreb, 53, 163–172. Zagreb, 1941. (HTML) Regionalno LAZAREVIĆ, Radenko: Grahovsko polje. Glasnik Srpskog Geografskog Društva 29, 1949. TISKANI I ELEKTRONSKI ČLANCI
POPOVIĆ, Predrag: Veliki (Zubački) kabao 1.894 mnm - Orjen (najviši vrh). Vrhovi Crne Gore, 6.3.2016. (HTML) Uskoro sportsko penjalište i biciklistička staza na Kamenom. Radio Jadran, 13.3.2016. Otvoren Avanturistički park na Vrbanju, najveći u regionu. Boka News, 21.10.2018. M., K.: Agencija za zaštitu Orjena kreće u realizaciju projekta ruralnog razvoja zaštićenog područja. DAN, 20.2.2021. M., K.: Zaštitiće i Orjen. DAN, 17.3.2021. OSTALA LITERATURA KUSIJANOVIĆ, M.: Iz Dubrovnika kroz Konavle na Subru. Hrvatski planinar 1932/5, str. 131.-147. (PDF) OLIVA, Armando: U magli na planini Dobroštici (1570 m). Hrvatski planinar, 1944/6, str. 90.-94. (PDF) OLIVA, Armando: Utisci s izleta na Orjen. Hrvatski planinar, 1941/1, str. 1.-8. (PDF) PANY, Đuro: Radoštak. Hrvatski planinar, 1940/3, str. 74.-76. (PDF) |
NOVOSTI
2015. Tokom ljeta zajedničkim radom mještana Grahova i njihovih prijatelja, a uz pomoć planinarskog kluba „Subra“ iz Herceg-Novog, pročišćeno je i izmarkirano više planinarskih staza u zaleđu Grahovo – Bijela gora i te staze su sada spojene sa onima sa druge strane Orjena. Konačan cilj je povezivanje destinacija na nikšićkom, kotorskom i hercegnovskom dijelu ove planine u zajedničku turističku ponudu. VIJESTI.ME |
