|
|
PRIMORSKI POJAS > PLANINE PRIMORSKE I SREDIŠNJE CRNE GORE > Orjen
Država: Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Hrvatska
Najviši vrh: Veliki kabao, znan još i kao Zubački kabao, a na starijim kartama upisan i kao Orjen (1894 m)
Koordinate najvišeg vrha: 42.5692, 18.5440
Država: Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Hrvatska
Najviši vrh: Veliki kabao, znan još i kao Zubački kabao, a na starijim kartama upisan i kao Orjen (1894 m)
Koordinate najvišeg vrha: 42.5692, 18.5440
|
U SURADNJI SA:
|
UvodProstrani masiv Orjena [ćiril., Орјен] zauzima površinu od preko 400 četvornih km, od kojih najveći dio iznad Boke Kotorske pripada Crnoj Gori, manji sjeverozapadni Bosni i Hercegovini spram Trebinja, a periferni jugozapadni rub uz Konavle (granični greben Bjelotina) i Hrvatskoj. Mada ne spada u visoke planine, Orjen po svojem reljefu odaje upravo dojam visokogorja. Od glavnog vrhunca Velikog kabla (1894 m) granaju se brojni grebeni gotovo radijalnog smjera širenja, gradeći izmedju crkvički, vrbanjski, zubački i prostor Bijele Gore (1862 m).
Vršni greben Planina Orjen je posebno zanimljiva po svom glavnom vrhu Veliki kabao, odn. kako ga još zovu Zubački kabao, a na starijim kartama prikazan i pod imenom Orjen. Veliki kabao je glavni vrhunac Orjena i sa svojih 1894 m nadmorske visine, najviši je vrh primorskog pojasa Dinarskog gorja. Vrh je zanimljiv, ne samo u povijesnom kontekstu, već i po svojim fizičkim osobinama, nadmorskoj visini i bujnom pokrivaču. Ekosustav Orjena U ledenodobnim intervalima Orjen je bio u znatnoj mjeri zaleđen, daleko više nego što bi se to očekivalo na osnovu njegovog zemljopisnog položaja, a granica oledbe se nalazila već na 1200 metara nadmorske visine. Primjera radi, na Prenju je ta linija počinjala tek na 1680 metara nadmorske visine. Fenomen se objašnjava izuzetno velikom količinom padavina koju je Orjen primao u tim razdobljima. Velike količine sniježnih oborina dovodile su do formiranja ledenjaka, na čije nekadašnje postojanje ukazuju brojni oblici glacijalnog reljefa. Masiv Orjena i danas prima enormnu količinu padalina, a selo Crkvice, na njegovom istočnom rubu, slovi kao najkišovitije mjesto u Europi, s nekih 5 metara vodenog taloga godišnje! I pored tako velikih oborina površinska voda je ovdje prava rijetkost. Tlo prvenstveno tvore jako propusni propusni slojevi vapnenaca, pa se izvori nalaze samo po rubnim dijelovima masiva, ili daleko u podgorini na rubovima Bokokotorskog zaljeva. U centralnoj zoni se ljudi snalaze kako znaju, grade bunare, bistijerne a za kratke boravke koriste kapavice i sniježnice. Nedostatak površinskih voda i ljetne suše bili su ozbiljan problem za nekada razvijeno katunsko stočarstvo. Do Drugog svjetskog rata gotovo svaki kutak planine korišten je za ispašu. Danas su na najvećem dijelu Orjena jedini posjetioci planinari i lovci, a šume opet uzimaju maha. Padine Orjena krase gorostasna stabla rijetke vrste bora munjike (munike), endema Balkana i južne Italije. U naročitoj je ekspanziji bukva, koja i inače zauzima najveće površine. WIKIPEDIJA ENGLISH SUMMARY: Orjen
Orjen (Cyrillic: Орјен, pronounced [ɔ̂rjɛn]) is transboundary Dinaric Mediterranean limestone mountain range, that stretches cca 25 km between Montenegro and Bosnia and Herzegovina. Its highest peak is Veliki kabao (also known as Zubački kabao), which stands at 1894 m (6225 ft). The Orjen Peak is the highest peak in the Sub-Adriatic Dinarides. The massif of Orjen lies east to south-east of Trebinje in Bosnia and Herzegovina and north-west of Risan in Bay of Kotor (Boka Kotorska) in Montenegro. At the main summit of Orjen and the surrounding ridges and high plateaus the action of quaternary glaciation is evident. During the Ice Age, long valley glaciers receded from Orjen to the Bay of Kotor and surrounding poljes. Hollowing U-shaped valleys and cirques in their course. Glaciers also shaped jagged peaks and ridges. Glacial and karst type relief combine now in a unique coastal scenery. Due to lack of potable water, the high mountain was never densely populated. Snow patches collected from deep pit holes were used even late in the 20th century to provide the few hamlets with water. Today, wells are used instead. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI
 Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
|
"Greben Jaričeve kose"
Pogled s najvišeg vrha Orjena u smjeru istoka, na greben koji prolazi područjem Jaričeva kosa (Jarčeva tvrđa), na kojemu se nižu vrhovi (s lijeva nadesno): Velji Kabao (1525 m; piramidalni vrh; lijevo u sjeni oblaka), Jarčeva tvrđa (kote 1542 i 1511 m), niži dio grebena Tovarište (vidi se bijeli trag šumske ceste), te Crljena greda (1627 m) uz Orjensko sedlo. Desno od Orjenskog sedla je vrh Kosmaš. U podnožju grebena su Reovački dolovi. |
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE
Reljef
|
Za razliku od ostalih obalnih planina koje se pružaju u obliku izduženih grebena karakterističnog dinarskog tektonskog smjera sjeverozapad—jugoistok Orjen ima neobičan oblik izdvojenog masiva. U reljefu Orjena nema dominirajućeg smjera pružanja, a karakterizira ga znatna raščlanjenost i velika dinamičnost reljefa. Brojni planinski grebeni pružaju se od središta zrakasto i smjenjuju s impozantnim koritastim udubljenjima, koja su otvorena prema rubovima. Manji ili veći zaravnjeni prostori također su najčešće okrenuti prema nižim predjelima (Riđanović, 1966.)
Na Orjenu se mogu izdvojiti slijedeći planinski grebeni i područja: > 1 greben - primorski: Dobroštica (Odijevo, 1571 m) - Radoštak (Siljevik i Robodo, 1452 m) - Snježnica (1110 m) > 2 središnji greben: Svitavac (1549 m) - Štirovnik (1651 m) - Buganja greda (1849 m) - Orjen, Veliki odn. Zubački Kabao (1894 m) - koji se račva u par grebena: - Jelovica (1567 m) - Subra (1679 m) - - Crljena greda (1479 m) - Borovik (1777 m) - Goliševac (1721 m) - Jaričeva kosa (1541 m; Jarčeva tvrđa) > 3 greben - sjeverni (Jastrebica i Pazua): Kabao (Kabo) (1419 m) - Gumbar (1688 m) - Velika Jastrebica (1865 m) - Kršljev mramor (1760 m) - Vučji zub (1805 m) - Pazua (1769 m) > 4 područje: Bijela gora Najviši vrhovi Orjena su:
Zubački/Veliki kabao 1894 m Velika Jastrebica 1865 m Buganja greda 1849 m Visoki brijeg 1833 m Mali kabao 1810 m Vučji zub 1805 m Borovik 1777 m Pazua 1769 m Golišavac 1722 m Kalupna greda 1721 m Subra 1679 m Gumbar 1688 m Mala Jastrebica 1660 m Štirovnik 1651 m Velje leto 1603 m Šišavci 1596 m Lisac (Bijela gora) 1589 m Borova glava (Krivošije) 1580 m Odijevo 1571 m Jelovica 1567 m Veliki kabao (Subra) 1553 m Obli Svitavac 1549 m Jarčeva tvrđa 1542 m Veliki Svitavac 1529 m Velji kabao (Crkvice) 1525 m Bunjeva greda (Bijela gora) 1500 m Veliko Ćedilo 1466 m Kabao (Ubaljski) 1466 m Siljevik 1452 m Robodo 1452 m Radoštak 1445 m Borova glava (Bijela gora) 1440 m Kabo 1419 m Velika Borova glava (Bijela gora) 1327 m 
Grebenska karta Orjena
Prema: Josip Poljak, Planine Hrvatske. Zagreb, 1986. 
Škrape
Škrape, žlijebovi ili brazde u vapnencu, su morfološki oblik i jedna od karakterističnih površina krškog krajolika. |
Naslovna fotografija
Pogled na istočni dio masiva Orjena s ceste koja od Ledenica vodi prema utvrdi Šanik. Podzemni krški reljefni oblici
U masivu Orjena razvijen je podzemni krški reljef u kojemu se najčešće javljaju reljefni oblici jamskog i ponorskog tipa, dok su špiljepretežito manjih dimenzija. Na temelju speleoloških istraživanja u Parku prirode "Orjen" utvrđeno je i opisano 47 speleoloških objekata. Od tog broja, njih 13 ima obilježja špilja, kobično s dužinom kanala manjom od 50 metara. Krški proces u masivu Orjena stvorio je sve neophodne uvjete za nastanak i razvoj duboke karstifikacije:
|
Geologija
Geologija. Najaktivniji i najvažniji faktor oblikovanja reljefa masiva Orjena danas je svakako krški proces. Sa izuzetkom uskog porječja Sušice na sjeveru, praktički čitav Orjen ima oblježja tipičnog holokrša (holokarsta).
I u skorašnjim uvjetima ovaj teren oblikuje intenzivan krški proces, ali morfološko obilježje daje ledenjački reljef, a okršavanja (karstfikacija) se može shvatiti kao njemu podređena. U područjima izgrađenim od dolomita, naročito u području gornjotrijaskih dolomita sjevernog dijela područja, reljef je znatno "smireniji". Veći krški oblici su rijetki, vrtače su plitke i tanjurastog oblika, a škrape rjeđe i uglavnom centimetarskih dimenzija. Presudnu ulogu na ovakav razvoj krša imao je litološki faktor, odnosno znatno manja topivost dolomita u odnosu na vapnence.
I u skorašnjim uvjetima ovaj teren oblikuje intenzivan krški proces, ali morfološko obilježje daje ledenjački reljef, a okršavanja (karstfikacija) se može shvatiti kao njemu podređena. U područjima izgrađenim od dolomita, naročito u području gornjotrijaskih dolomita sjevernog dijela područja, reljef je znatno "smireniji". Veći krški oblici su rijetki, vrtače su plitke i tanjurastog oblika, a škrape rjeđe i uglavnom centimetarskih dimenzija. Presudnu ulogu na ovakav razvoj krša imao je litološki faktor, odnosno znatno manja topivost dolomita u odnosu na vapnence.
Glacijacija na Orjenu i Krivošijama
|
Otkrića u 19. stoljeću i istraživanja nanosa materijala nastalih radom ledenjaka pokazala su kako je masiv Orjena u doba pleistocena bio pod snažnim utjecajem glacijacije. Rad ledenjaka dao današnji karakterističan oblik reljefa i geološte strukture masiva.
Bijela gora, sjeveni dio Orjenskog masiva, je prostrana krška visoravan koju su oblikovali ledenjaci i karakterističan je primjer glaciokrša - krša razvijenog u glacijalnim terenima. Za vrijeme ledenog doba na Bijeloj gori se razvila jedinstvena ledena kapa površine oko 50 km². Pored dva jezika ledenjaka, razvila su se i četiri daljnja ledenjaka na sjevernoj i istočnoj strani, koji su se širili sve do Dragaljskog i Grahovskog polja. Ledenjak s izvorištem u Pazui širio se čak do Dragaljskog polja. Jovan Cvijić prvi je opisao goleme naslage morenskog materijala ovog nekadašnjeg ledenjaka: Ledenjak iz ogromnog ledenog akumulacijskog područja Pazua dosezao je do dna Dragaljskog polja. Čeona morena (koja se nalazi na kraju nekadašnjeg ledenjaka, op.) vodila je stepenasto od Polja i moguće ju je pratiti više kilometara. Visoka je 140 metara i sastoji se od vapnenačkih stijena, od kojih su mnoge uglate (nezaobljene) i oštre. Na moreni su nanesi golemi obluci fluvioglacijalnog porijekla; šljunak i pijesak prekriva gotovo u potpunosti zemljište između sela Dragalj na sjeveroistoku i sela Poljkovca na jugozapadu. Ovdje se miješaju s fluvioglacijalnim nanosima drugog ledenjaka koji se spuštao do Dvrsna (Dragaljskog polja, op.) s najviših područja Orjena i zadržao se na području polja (Jovan Cvijić, Geomorfologija, Beograd, 1924.). IZVORI I LITERATURA LAZAREVIĆ, Radenko: Grahovsko polje; u Glasniku Srpskog geografskog društva 29, 1949., 2, str, 143–146. MARKOVIĆ, Miroslav: Geomorphological evolution and neotectonics of the Orijen Mountains. Beograd, 1973., (Univerzitet u Beogradu, dizertacija) RIDJANOVIĆ, Josip: Neue Beobachtungen über die Eiszeitwirkungen im Orjen-Gebirge (Jugoslawien). Geographisches Institut der Universität, Würzburg 1967, (Würzburger Geographische Arbeiten 20) SAWICKI, Lubomir von: Die eiszeitliche Vergletscherung des Orjen in Süddalmatien; u Zeitschrift für Gletscherkunde 5, 1911, str. 339–355. 
Glacijacija u kršu zapadnog dijela vršnog područja Orjena
IZVOR STEPIŠNIK, Uroš: Glaciokarst of western Orjen, Montenegro. Cave and Karst Science 36(1):21-28 . January 2010. |
Geomorfologija Orjena i Bijele gore
s prikazom oledbe u ledenom dobu (prema Markoviću, Beograd, 1973., obradio Pavle Cikovac, 2005). Karta prikazuje snažnu nazočnost ledenjaka upravo na području Krivošija. 
Bočna morena
Morena kod sela Kameno na oko 600 m n.v., udaljena manje od 5 km od jadranske obale kod Herceg Novog. Ove morene dio su ledenjačkog jezika Knežlaz - i najniže su morene na Orjenu - formirane su na rubu ledenjaka koji se spuštao preko prijevoja u pozadini. |
Klima
|
Područje Orjena i Bijele gore nalazi se na prostoru submediteranske klime. Međutim, sâm masiv Orjena ima planinsku klimu s jakim utjecajem mediteranske klime, s obzirom da se nalazi na rubu Jadrana, i na granici čestih prodora toplih i vlažnih zračnih masa s mora, što utječe na velike količine godišnjih padalina - na najvišim vrhovima uglavnom u obliku snježnih padalina.
Stoga vrhovi Orjena, kao i krška polja, koja se u masivu nalaze na većim nadmorskim visinama, imaju znatno oštriju klimu. Zimi, tijekom anticiklonalnih stanja, na vrhovima se zadržavaju hladni slojevi zraka (s obilnim snježnim padalinama), koji se spuštaju na strane okolnih padina, dok se ljeti prizemni sloj zraka u njima prilično zagrijava, uslijed čega se povećava godišnje kolebanje temperature zraka. |
|
Šuma podno Velike Jastrebice
Autor fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
PRIRODA
Munika, crna mura ili smrč
(Pinus heldreichii) Munika je crnogorična vrsta drveća, koja naseljava planinska područja s najsurovijom klimom. endemična je za središnji i zapadni Balkan (BiH, Srbija, Crna Gora, Albanija i Makedonija) te južni dio Apeninskog poluotoka. Stablo može doseći visinu od 30 m i promjer (prečnik) preko 1 m. Autor fotografije: Pavle Cikovac; Wikipedija |
Prirodna baština - Niz Orijen planinu 2004.
Autor: FTV Datum objave: 7.2.2017. Opis. Dokumentarni program FTV-a 
Tercijarni relikt Amphoricarpos neumayerii na Orjenu
Autor: Pavle Cikovac, Wikipedija |
Zaštita prirode i ekologija
|
Hercegnovski dio Orjena upisan je 2018. godine u registar zaštićenih područja Crne Gore kao park prirode. Prva inicijativa za proglašenje jednog nacionalnog parka na području Crne Gore i Bosne i Hercegovine, odnosila se upravo na cijeli orjenski masiv, a potječe još iz druge polovice 20. stoljeća. Godine 2009. lokalna skupština proglasila je Regionalni park "Orjen".
Granice Reionalnog parka "Orjen" iz 2009. godine
|
WEB-STRANICA
FACEBOOK STRANICA
KONTAKT INFORMACIJE
Agencija za razvoj Orjena Njegoševa 46 Herceg Novi 85340 Crna Gora www.orjen.meparkprirodeorjen@gmail.com +382 31 321 600 |
|
Četiri bunara kod Unijerine
Kamene krune bunara s nosačima za koloturnik. Unijerina je malo, praktički napušteno naselje u zaleđu Risna u Krivošijama, na nadmorskoj visini od oko 700 metara. Naselje je ime dobilo po jamama, brojnim na tom području, koje lokalni stanovnici zovu unirine, a kroz koje teku vode rijeke Ponornice. KOORDINATE: 42.549854, 18.655666 |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
Drugi crnogorski ustanak u Krivošijama doveo je do vojne intervencije Austrougarske. Borbe na Orjenu trajale su od 7. marta do 10. maja 1882. godine, a kulminirale su 9. i 10. maja u borbama na Vučjem zubu i Jastrebici.
Verlag des k. k. Generatstabs. - Der Aufstand in der Herzegowina, Südbosnien und Süddalmatien 1881-1882, Abteilung für Kriegsgeschichte des k. k. Kriegs Archivs, Wien 1883 Krivosije insurrection 1882, map as of 1883 from the k.k. Miltary command |
Priče iz planine
|
Vrhovi Balkana: Orjen
Datum objave: 8.10.2020. Proizvodnja: Al Jazeera Balkans Opis: Prostrani masiv Orjena zauzima površinu veću od 400 kvadratnih kilometara, od kojih najveći dio iznad Boke Kotorske pripada Crnoj Gori, manji sjeverozapadni Bosni i Hercegovini, a periferni jugozapadni rub uz Konavle (granični greben Bjelotina) Hrvatskoj. Mada ne spada u visoke planine, Orjen po svojem reljefu odaje upravo dojam visokogorja. Od glavnog vrha Zubački kabao (1894 m) granaju se brojni grebeni gotovo radijalnog smjera širenja, gradeći između Crkvički, Vrbanjski, Zubački i prostor Bijele Gore (1862 m). Penjanje na vrhove Orjena nezaboravan je doživljaj, posebno ako u društvu imate lokalne planinare koji poznaju svaki njegov dio. Osim planinskog reljefa, ovdje su zanimljivi historija, još iz austrougarskih vremena, kao i gastronomija s tipičnim mediteranskim okusima. Snimci iz zraka potpuno nam otkrivaju sve ljepote Orjena. |
Adrenalinsko JEDRENJE i šetnja po SNEŽNOJ "površini meseca" u Crnoj Gori | Boka Kotorska 1 deo
Datum objave: 18.4.2021. Autor: Izazovi Avanturu Opis: Adrenalinsko Jedrenje i šetnja po snežnoj "površini meseca" u Crnoj Gori | Boka Kotorska 1 deo | Izazovi Avanturu Radovan Kovač je rešio da krene na letovanje malo ranije, mesec ili dva ranije. A svi znamo da su April i Maj najlepši na crnogorskom primorju. A ako idete u Crnu Goru ne možete da zaobiđete lepoticu Jadrana, Boku Kotorsku, koja nudi pregršt atrakcija kako onima koji bi da leže na plaži tako i onima koji vole adrenalin. Iznad Herceg Novog nalazi se planina na Orjen, kamenjar koji najviše podseća na površinu meseca, zbog odsustva vegetacije (drveća i trave). Jedan od vrhova Orjena, sa kog se pruža neverovatan pogled na Boku, se zove Subra i visok je preko 1679 metara, što znači da se tu može naći sneg i tokom Maja. Posle "kamenitog" iskustva sa Orjenom, došao je red i da se malo uživa u čarima jedrenja. Zahvaljući promenjljivom vetru, kamerman je zamalo mogao da tačno oceni koliko je toplo Jadransko more u Aprilu. Uživajte u najnovijoj epizodi! |
Orjen ~ Discover Montenegro in colour ™ | CINEMATIC video
Datum objave: 1.10.2021. Autor: Discover Montenegro Opois: If you like the video please like, comment, share and subscribe and you will help us in future production. Share it on Facebook & Twitter. If you enjoyed this, your friends will probably enjoy it too :D ! Orjen is a Dinaric Mediterranean limestone mountain range in Montenegro and Bosnia and Herzegovina. At 1894 meter, Zubački kabao is the highest peak in the subadriatic Dinarides. The massif of Orjen lies to the northwest of Risan in the Boka Kotorska. From the town of Risan, situated at the innermost protected part of the bay, a well-engineered road, at first metaled, with many hairpin bends climbs to about 1600 meter, over to the interior. At the main summit of Orjen and the surrounding ridges and high plateau the action of quaternary glaciation is evident. In Ice Age long valley glaciers receded from Orjen to the Boka Kotorska and surrounding poljes. Hollowing U-shaped valleys and cirques in their course. Glaciers also shaped jagged peaks and ridges. |
|
Kvadratura kruga: Orjen, čuvar Jadrana
Autor: RTS Kvadratura kruga - Zvanični kanal Datum objave: 15.10.2022. Opis. Iznad Bokokotorskog zaliva uzdiže se planina Orjen čiji vrh Veliki Kabao, 1894 metra, prestavlja najviši vrh na celoj jadranskoj obali počev od Albanije i Crne Gore, preko Hrvatske pa do Italije i Slovenije.Orjen je moćna planina koja sa visine gleda druge planine na Jadranu, a sa Lovćenom čini planinski prsten oko jednog od najlepših zaliva na svetu, Boke Kotorske.Ovu gorostasnu planinu, koju su isklesali glečeri, Crna Gora deli sa još dve države: Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom, s tim što najveći deo od 400 km kvadratnih, na koliko se prostire Orjen, pripada Crnoj Gori.Ledeno doba obeležilo je ovu planinu, a iz tog perioda na Orjenu je do danas opstala munika, relikt daleke prošlosti, zahvaljujući kojoj je Orjen dobio status Parka prirode. Malo vode, a još manje zemlje dovoljno je ovom četinaru da se ukoreni i opstane na kamenu gde nijedno drugo drvo ne može. Na visini od 1.500 metara može se sresti munika na Orjenu, a pojedina stabla ove vrste crnog bora stara su više od pola milenijuma. Dve planine, planina bogova Olimp i planina anđela Orjen su dva najveća staništa munike u Evropi. Od srca ovog drveta nekada se izrađivala šindra koja se smatrala najkvalitetnijom pokrivkom za kuće. Osim munike, na Orjenu je opstala i kudika, takođe relikt iz ledenog doba, ali i neke endemske vrste iz roda irisa i šafrana. Orjen važi za bezvodnu i žednu planinu, iako na nju godišnje padne najviše kiše u Evropi, ali zbog kraškog terena punog jama, vrtača i bezdana, svu tu vodu popije podzemlje. Iako ova planina ne nudi mnogo za život, u selima podignutim na Orjenu još uvek ima ljudi. Života još ima i u selu Žlijebi, koje je sazdano na kamenu i od kamena. Sve kuće, guvna, konobe i drugi objekti zidani su od kamena koji je služio i kao pokrivka za kuće. Većina stanovnika Žlijebi je napustila šezdesetih godina prošlog veka, a prvi talas seoba iz ovog, ali i drugih sela pod Orjenom, desio se krajem 19. veka, kada su mnogi ljudi, u potrazi za boljim životom, otišli na rad u američke rudnike, u kojima je većina njih okončala svoje živote. Urednik: Branko Stanković Snimatelj: Darko Bursać Montaža: Marija Baronijan Šašić |
|
Iznad zubačkih Ubala
Stabla dalmatinskog crnog bora na padinama Šišavaca. U pozadini se visoko izdiže vrh Velika Jastrebica, drugi po visini vrh u masivu Orjena. AUTOR FOTOGRAFIJE: IVAN IVANKOCIĆ - FJAKA |
SADRŽAJ
1 PO JUŽNOM DIJELU ORJENA (Primorski orjenski grebeni i Bjelotina)
BJELOTINA
- Bjelotina
PRIMORSKI ORJENSKI GREBENI (Dobroštica - Radoštak - Sniježnica)
- Dobroštica
- Radoštak
- Sniježnica (Orjenska)
- Ćedila
- Ubaljski Kabao
JUŽNA PODGORINA ORJENA
2 SREDIŠNJI DIO ORJENA (Središnji greben: Svitavac - Štirovnik - Buganja greda - Zubački Kabao - Crljena greda - Subra - Borovik - Goliševac - Jelovica - Jaričeva kosa)
PRISTUP: Od Kruševica do Vrbnja
PRISTUP: Od Vrbnja do Orjenskog sedla
VRŠNI ORJENSKI GREBEN
- Orjen (Veliki, odn. Zubački Kabao)
Mali Kabao
Veliki Kabao
- Borovik
- Prasa
GREBEN BUGANJA GREDA - ŠTIROVNIK - V. SVITAVAC
- Buganja greda
- Kalupna grda
- Štirovnik
- Škrbina
- Siljevica
- Svitavac
Obli Svitavac
Veliki Svitavac
PRISTUP: Od Zubaca preko Ubala do Dobrog dola
PRISTUP: Od Orjenskog sedla do Vrata
GREBEN CRLJENE GREDE
- Golišavac
- Kosmaš
GREBEN SUBRE
- Jelovica
- Subra
PRISTUP: Od Crkvica do Orjenskog sedla
GREBEN JARIČEVE KOSE (JARČEVE TVRDE)
- Veli Kabao
PRISTUP: Od Ledenica do Crkvica
GREBEN VELJEG VRHA ("Krivošijsko predgorje")
- Velji vrh
3 SJEVERNI DIO ORJENA (Bijela gora s grebenima Jastrebice i Pazue)
GREBEN JASTREBICE
- Kabao
- Šišavci
- Gu(m)bar
- Mala Jastrebice
- Velika Jastrebica
- Kršljev mramor
- Vučji zub
GREBEN PAZUE
- Pazua
- Velje leto
BIJELA GORA
KRAJNJI SJEVEROZAPADNI GREBENI ORJENA
KRAJEVI OKO ORJENA
1 PO JUŽNOM DIJELU ORJENA (Primorski orjenski grebeni i Bjelotina)
BJELOTINA
- Bjelotina
PRIMORSKI ORJENSKI GREBENI (Dobroštica - Radoštak - Sniježnica)
- Dobroštica
- Radoštak
- Sniježnica (Orjenska)
- Ćedila
- Ubaljski Kabao
JUŽNA PODGORINA ORJENA
2 SREDIŠNJI DIO ORJENA (Središnji greben: Svitavac - Štirovnik - Buganja greda - Zubački Kabao - Crljena greda - Subra - Borovik - Goliševac - Jelovica - Jaričeva kosa)
PRISTUP: Od Kruševica do Vrbnja
PRISTUP: Od Vrbnja do Orjenskog sedla
VRŠNI ORJENSKI GREBEN
- Orjen (Veliki, odn. Zubački Kabao)
Mali Kabao
Veliki Kabao
- Borovik
- Prasa
GREBEN BUGANJA GREDA - ŠTIROVNIK - V. SVITAVAC
- Buganja greda
- Kalupna grda
- Štirovnik
- Škrbina
- Siljevica
- Svitavac
Obli Svitavac
Veliki Svitavac
PRISTUP: Od Zubaca preko Ubala do Dobrog dola
PRISTUP: Od Orjenskog sedla do Vrata
GREBEN CRLJENE GREDE
- Golišavac
- Kosmaš
GREBEN SUBRE
- Jelovica
- Subra
PRISTUP: Od Crkvica do Orjenskog sedla
GREBEN JARIČEVE KOSE (JARČEVE TVRDE)
- Veli Kabao
PRISTUP: Od Ledenica do Crkvica
GREBEN VELJEG VRHA ("Krivošijsko predgorje")
- Velji vrh
3 SJEVERNI DIO ORJENA (Bijela gora s grebenima Jastrebice i Pazue)
GREBEN JASTREBICE
- Kabao
- Šišavci
- Gu(m)bar
- Mala Jastrebice
- Velika Jastrebica
- Kršljev mramor
- Vučji zub
GREBEN PAZUE
- Pazua
- Velje leto
BIJELA GORA
KRAJNJI SJEVEROZAPADNI GREBENI ORJENA
KRAJEVI OKO ORJENA
|
Na tromeđi
Udolina Prapratno, sjeverno od sela Dubravka u Konavlima odvaja Konavoska brda, odn. pobrđe Konavoske Sniježnice (lijeva padina) od Bjelotine (desna padina). Ova je udolina dio većeg Zubačkog rasjeda (naziva se još i Grapsko-Mrcinski) na pravcu Molunat-Vodovađe-Grab-Zupci, na kojemu se nalazi i sedlo Jablan Do - Grab (839 m), u blizini hrvatsko (dalmatinsko) - hercegovačko - crnogorske tromeđe. Ovim prirodnim prolazom prolazila je stara prometnica kojom su se kretale trgovačke karavane iz unutrašnjosti prema Dubrovniku i obratno, a mjesto Dubravka je bilo poznato po pograničnom sajmu. |
BJELOTINA
NAJVIŠI VRH: KATUNICA (1125 m) - KOORDINATE: 42.53139, 18.44604
Bjelotina
Južna strana. Pogled iz Sutorine u Crnoj Gori, s ceste Dubrovnik - Herceg Novi
Južna strana. Pogled iz Sutorine u Crnoj Gori, s ceste Dubrovnik - Herceg Novi
|
Položaj i granice
U jugozapadnom dijelu masiva Orjena i jugoistočno od Konavoskih brda (Konavoska Sniježnica i dr.), iznad Sutorine i istočnog ruba Konavala, nalazi se brdski greben Bjelotina, odn. Bjelotina gora. Bjjelotina započinje na sjeveru između Sniježnice i Orjena kod sedla Jablan-Dola, pa se najvišim grebenom iznad 1000 m nastavlja na jug istočno od Konavala do cestovnog prijevoja Debeli brijeg (granični prijelaz) južno od mjesta Prijevor (CG). Zapadnim podnožjem Bjelotine preko sedla Jablan-Dola vodi stara cesta Cavtat-Konavle-Trebinje, a južnim podnožjem preko prijevoja Prijevor ide pogranična cesta Cavtat-Herceg Novi, dok je u sjeveroistočnom zaleđu spram višeg Orjena izgrađen noviji brdski put Trebinje-Herceg Novi koji istovremeno prolazi područjem koje odvaja Bjelotinu od glavnog masiva Orjena. Zapadnim rubom Bjeotine danas prolazi hrvatsko-crnogorska državna granica. Najveći dio planine nalazi se na teritoriju Crne Gore, manji dio - rubne zapadne padine u Hrvatskoj (oko naselja Dubravka i Vodovađa i doline Prapratno), a vrlo mali krajnji sjeverni rub Bjelotine je na području Bosne i Hercegovine. Time se tromeđa te tri države nalazi upravo na krajnjem sjevernom dijelu Bjelotine, kod naselja Sitnica (CG) i jugozapadno od vrha Borovik (967 m). Planina se proteže meridijanskim smjerom sjever-jug, uz blago skretanje u pravac jugoistok na južnom dijelu planine. Reljef i morfologija Najviši vrh Bjelotine je čunjasta Katunica (1125 m), koja se nalazi se na državnom teritoriju Crne Gore, nedaleko od granice s Hrvatskom, kod katuništa Javor (CG) i jugoistočno od sela Dubravka (HR). Na topografskim kartama Vojnogeografskog instituta (Beograd), ovaj vrh nosi naziv Kaćunica. Drugi viši vrh Bjelotine, još bliži hrvatskoj granici je stjenoviti vrh Kita (1089 m), koja se klisurinama obrušava prema Konavima. Južnije nad selom Vodovađa je i treći vrh Kopitnik (1055 m), a najjužnije nad selima Bani (HR) i Malta (CG) je vrh Gradac (1073 m). Oko 500-600 m zračne linije sjeverozapadno od Katunice nalazi se i Kota 1073 (073 m n.v.). Na Bjelotini ima desetak vrhova između 900 i 1100 metara visine. Ostali manji vrhovi prethodno navedenih glavnih su većinom niži od 1000 m. Bjelotina se na zapadu spram Konavala obrušava stjenovitim strminama i kamenim siparima (točilima), dok se na sjeveroistočnoj crnogorskoj strani nastavlja u kamenitu visoravan podno najvišeg Orjena (1894 m) uz granicu Hercegovine i Crne Gore. Bjelotina je tipski karbonatni krš, gdje su također česti i jači potres Klima, biljni pokrov Slično kao i susjedna Sniježnica, takođjer i Bjelotina se kroz veći dio godine odlikuje obilnijim oborinama (osm ljeta), koje pri vršnom grebenu prelaze 2500 mm/god. s dosta zimskog snijega na grebenu i visoravni u zaleđu. Na zapadnom konavoskom podnožju i jugoistočno u crnogorskoj Sutorini prirodno prevladavaju tvrdolisne makije (Quercion ilicis), a na krajnjem jugu uz more oko Molunta su iz južnosredozemnog tipa Oleo-Ceratonion. U srednjem pojasu Bjelotine raste i rjeđi poluzimzeleni hrast Quercus trojana. Na vršnom grebenu Bjelotine iznad nekih 900 m i na visoravni u crnogorskom zaleđu rastu listopadne šumice i šikare crnograba (Ostrya carpinifolia) i mozaično brdski travnjaci (Satureion subspicatae). Stanovništvo i naselja Brdski dijelovi Bjelotine su većinom slabo naseljeni, mjestimice s ruševnim stočarskim katunima. Dio istočnih grebena Sniježnice i Bjelotina gora, nakon Domovinskog rata u HR je još uvijek minski sumnjivo područje. U popularnim planinarskim priručnicima na hrvatskomu se Bjelotina gora iako je najjužnija u Hrvatskoj, uglavnom ne navodi ili tek usputno spominje bez opisa. WIKINFO: Bjelotina |
Jugozapadna strana Bjelotine
Pogled iz Konavoskog polja, u Hrvatskoj Bjelotina otkriva svoje čari…Boka news, 18.3.2017. |
|
Dobroštica
Pogled na južne padine Dobroštice iz smjera naselja Kameno |
Primorski orjenski grebeni
(Dobroštica - Radoštak - Sniježnica)
DOBROŠTICA
NAJVIŠI VRH ODIJEVO (1571 m)
|
Planina Dobroštica nalazi se na jugozapadnom dijelu orjenskog masiva, sjeverno od Herceg-Novog. Proteže se u dužini od 3 do 4 kilometara, od sjeverozapada, u blizini sela Kruševice, i lagano zavija u smjeru istoka do prijevoja Vratlo (990 m) koji razdvaja Dobrošticu od Radoštaka. Prosječno je široka 1-2 km. Prema sjeveru, od planine Subre odvajaju je Duboki dô (s katuništem Duboki Dô), i nešto zapadnije Poljice i krško područje Ljut. Zapadno od Dobroštice, u smjeru Sutorine i Konavala prostire se krševito područje Bjelotine. Zbog svojeg položaja i oblika Dobroštica učinkovito štiti područja u južnom podnožju, uz Topaljski i Hercegnovski zaljev, od hladnih zračnih struja i vjetrova.
Cijeli greben Dobroštice je skoro potpuno ravan i izjednačenih visina, pa i zbog toga prilično prohodan. Vilino guvno je izbrazdani kameni plato na planini Orjen. 
Greben Dobroštice
Pogled iz Sutorine, preko sela Mojdež, prema grebenu Dobroštica 
Pogled na prijevoj Vratlo od područja Kućerice
Prijevoj Vratlo odvaja Dobrošticu (ljevo) od Radoštaka (desno). 
Selo Mandići podno Dobroštice
|
Odijevo (1571 m)Do Odijeva, najvišeg vrha Dobroštice, vodi planinarska staza koju je označio i održava PK "Subra". Na vrhu je 2013. godine postavljena metalna kutija za upisnu bilježnicu i žig. Odijevo je odličan vidikovac, odakle se pruža pogled na velik dio jadranske obale, od Albanije do srednje Dalmacije.
IZVOR Bezbjednije do vidikovca Odijevo (1571 m). Radio Jadran, 16.10.2013. 
Izvor vode na području Dobroštice:
- ispod Odijeva, s jugozapadne strane je izvor Brisina Tatar bašta - MokrineU okviru aktivnosti na revitalizaciji starih pješačkih puteva u zaleđu Herceg Novog, Agencija za razvoj i zaštitu Orjena uredila je obilježila planinarskim markacijama 2017. godine stazu od Tatar bašte (stari most) do Sušćepana (izvor Bostanj), koja se nalazi u neposrednom zaleđu. Dionica do Sušćepana se prelazi za 20-ak minuta laganog hoda, kada se stiže na izvor Bostanj, gdje počinje staza za Sv. Kozmu i Damjana, crkvu i vidikovac, koji su udaljeni još nešto preko 20 min hoda. Nakon Sv. Kuzme i Damjana staza nastavlja preko Ratiševine prema Sv. Iliji, s izlazom na Mokrinama na magistralnu cestu Herceg Novi – Trebinje.
IZVOR Sve je veći broj markiranih pješačkih staza u zaleđu grada. Agencija za razvoj i zaštitu Orjena. 17.5.2017. 
|
Kameno
Kameno, crkva sv. Nikole
|
Pješačko-planinarski putokaz u Kamenom
|
Mandići
Mandići pod Dobrošticom
|
Prilaz Mandićima cestom iz Kamenog
|
|
Južni orjenski "bedem"
Pogled preko Hercegnovskog zaljeva na orjenske grebene Dobrošticu i Radoštak, iznad Herceg Novog. Krajnje desno, na horizontu nazire se Lovćen. |
RADOŠTAK
NAJVIŠI VRH: SILJEVIK (1452 m) i ROBODO (1452 m)
|
Radoštak se uzdiže sjeverno od Herceg-Novog, u nastavku grebena Dobroštice, od koje je odvojen prijevojem Vratlo. Radoštak u širem smislu, osim vrha Radoštak (1445 m) koji je prvi vidljiv iz Boke kotorske i po kome se ovaj planinski greben naziva, obuhvaća i dva viša vrha smještena više prema unutrašnjosti Orjena, a to su Robodo (1452 m) i Siljevik (1452 m).
Radoštak je zbog svojeg položaja popularno uzletište za paraglajdere. Do njega je moguće doći cestom preko Kamenog do motela Borići, te od motela Borić dva sata hoda. Jedno od poletišta je na nadmorskoj visini od 1440 m, dosta je kamenito i kratko, a drugo je niže - Dizdaricа, na oko 850 m n.v., gdje se uz asfaltnu cestu nalazi i istoimeni izvor. Zona slijetanja je najčešće Sutorina ili plaže u Zelenici i Igalu. 
Vrhovi Radoštaka iznad Herceg Novog
|
SILJEVIKNADMORSKA VISINA 1452 m
Vrh iznad Kamenske ravni. Preko vrha prolazi markirana planinarska staza koja povezuje Kamensku ravan s vrhovima Robodo (1452 m), Vranjaj i Radoštak. U starijim izvorima se naziva i Šijevik.
Godine 2018. uređena je nova staza za Siljevik sa Kamenske ravni, koja je zbog toga jer je provedena kroz manje zahtjevan teren, lakša za uspon od prethodne, trasirane 1990-ih godina. Na novoj trasi, pod samim vrhom, nalazi se nekada obrađivani, a davno napušteni dolac. Na vrhu je postavljena metalna kutija za upisnu bilježnicu. Vrh jr udaljen oko jednog sata hoda od planinarskog doma Za Vratlom. ROBODONADMORSKA VISINA 1452 m
Robodo (1452 mnv) -Orjen
Autor: Geografija za sve Datum objave: 30.5.2022. Opis. Snimio: Strahinja Živaljević |
Žlijebi
|
Selo Žlijebi (17. stoljeće) ističe se autentičnom arhitekturom. Kuće su građene od kamenih ploča, ručno vađenih u seoskim majdanima (kamenolomima, op), do te mjere prirodno ravnih, da u tradicionalnoj gradnji nije korišten vezivni materijal. Krovovi su također rađeni od kamenih ploča, kao i ograde.
Kako se naselje i crkvica sv. Nikole (ovdje stoji od 1550. godine) nalazi na rubu stjenovitih litica, odavdje se pruža odličan pogled na vanjski zaljev Boke kotorske. Prvo crkveno zdanje na ovom mjestu sagrađeno je još 1550. godine. Prema kazivanju mještanina Nikole Sikimića, selo se intenzivnije razvilo dvadesetih godina 20, stoljeća, kada su mnoge muške glave zaražene "zlatnom groznicom“ krenule trbuhom za kruhom u Ameriku i Kanadu. Od novca izdvajanog iz zarade dvadesetak Žlijebljana, još 1933. godine financirana je izgradnja vodovoda u selu. Oni koji su ostajali u selu bili su okrenuti zemljoradnji, stočarstvu, svojim majdanima, vađenju i klesanju kamena, radu u krečani… A navečer, kada motike, klinovi i mace utihnu, ovo bi se malo, kameno selo, svo pretvorilo u pozornice – svirao je orkestar sedmoro žlijebske braće, a imali su čak i mali kazališnu grupu. U Žlijebskim majdanima (kamenolomima) kamen se i danas vadi jednako kao i prije 300 godina, ručno, klinima, macama, polugama i vještinom. IZVORI: AGENCIJA ZA RAZVOJ I ZAŠTITU ORJENA I BOKA NEWS 
Selo Žlijebi
Pogled s područja Lastva, pod Radoštakom na selo Žlijebi. Na rubu sela vidi se crkvica sv. Nikole. Uz morsku obalu nalaze se Meljine i Herceg-Novi (Savina). U daljini prema otvorenom moru je poluotok Prevlaka. |
Selo Žlijebi
Autor fotografije: Michal Klajban (Hikingisgood.com); Wikipedija Kamengrad pod Orjenom (Lokalni Hodači)
Datum objave: 9.1.2022. Autor: Lokalni Hodači Opis: Selo Žlijebi datira iz XVI vijeka i nalazi se u podnožju Orjena, a specifično je po svojoj arhitekturi koja se bazira na kamenju sa lokalnog majdana. PROČITAJ VIŠE
Selo Žlijebi – bokeška čipka od pločastog kamena. Agencija za zaštitu i razvoj Orjena, 24,10.2016. |
|
Na orjenskoj Sniježnici
Na najvišem vrhu orjenskog grebena Sniježnica, na 1104 m n.v., nalazi se crkva Svetog Ilije, i jedan od najboljih vidikovaca na Orjenu. Pogled se pruža na velik dio Boke Kotorske i Lovćen. |
|
Plavo more i kameno more
Pogled od Svetog Ilije na orjenskoj Sniježnici prema unutarnjem bokokotorskom zaljevu: Risanskom (bliže) i Kotorskom zaljevu (dalje). Uz more, u podnožju Orjena je Morinj, a na sredini fotografije vidi se gradić Perast ispred kojega su otočići Gospa od Škrpjela i Sveti Đorđe. Iznad Kotorskog zaljeva dižu se vertikale crnogorskog dubokog krša (Kotorske strane), na području između Lovćena i Orjena. Daleko na horizontu bijele se pod snijegom vrhovi albanskih Prokletija. |
SNIJEŽNICA (Orjenska)
NAJVIŠI VRH: SVETI ILIJA (1104 m)
|
Na najvišem vrhu orjenskog grebena Sniježnica, na 1104 m n.v., između Gornjeg Morinja (općina Herceg Novi) na jugu i Ubala (općina Kotor) na sjeveru, nalazi se crkva Svetog Ilije. Vrh je jedan od najboljih vidikovaca na Orjenu. Pogled se pruža na velik dio Boke Kotorske, posebno na unutrašnji zaljev, otočiće Gospu od Škrpjela i Sveti Đorđe, zatim na Lovćen, Tivatsko područje, poluotok Lušticu, kao i sam ulaz u Boku Kotorsku - poluotok Prevlaku.
ZANIMLJIVOSTI
Bokeljima vrh Sv. Ilije od davnina služi i kao svojevrsna, prirodna meteorološka stanica. Kako je ovaj istureni vrh na spoju Boke i Orjena, izložen stalnom sukobljavanju dvaju klimatskih utjecaja, domaći su ljudi govorili da kad oblaci legnu na Sniježnicu – kiša je sigurna! 
Gomijeski dol
Omanji dolac iznad Šćepan Dola. Desno su stijene Sniježnice. 
Po sjevernoj padini vrha Sveti Ilija
Uz stazu koja vodi na vrh. U pozadini vrh Kabao. 
Crkvica svetog Ilije na orjenskoj Sniježnici
Crkva svetog Ilije
Po podacima mr Ilije Stanovčića, objavljenim u knjizi Ubli hercegnovski: prvobitnu crkvicu je još početkom 20. stoljeća svoltao i uredio ubajski klesar Petar Mitrov Pavlović. S vremenom je crkva pretrpjela znatna oštećenja, pa je oko 2010. temeljno obnovljena. Za otvaranje crkve za posjet valja prethodno kontaktirati paroha Ubala, odnosno obitelj Dragana Radinovića (Tivat), koja je, uz ostale, zaslužna za obnovu ovog vjerskog zdanja. Crkva je zadržala tradicionalnu kamenu gradnju, ali je dobila gromobransku instalaciju, što je i bilo potrebno, jer je mjesto izloženo čestim udarima gromova. |
Uspon na vrh Svetog Ilije
PRISTUP: Cestom Meljine - Kameno - Crkvice doći do ostataka karaule na Gomijeskom dolu, ili produžiti dalje do kratkog makadamskog odvojka odmah ispod Šćepan Dola (ima proširenje za ostaviti auto).
STAZA: Kod ostataka spomenute karaule nalazi se tabla koja označuje crkvu sv. Ilije, a na ruševinama karaule označen je i početak markacije i prikaz vremena hoda (20 minuta). U početku markacija sa Karaule silazi austrougarskom pješačkom stazom ka Ublima, kroz Gomijeski dol. Staza većinom vodi kroz bukovu šumu, a završni uspon vodi kroz kamenjar. Pred samim vrhom, u bukovoj šumi, Crkveni odbor i MZ Ubli, uz pomoć poduzetnika iz Herceg Novog, uredili su prostrano odmorište s drvenim stolovima i klupama, gdje se inače, prilikom slave, organizira zajednički ručak. VRIJEME USPONA: Od karaule do vrha ima 20 minuta hoda. O STAZI: Markiranje postojeće staze prema vrhu izvela je Sekcija za markacije i vodičku službu planinarskog kluba "Subra“, na inicijativu Gorana Vukovića, povremenog stanovnika obližnjeg Šćepan Dola, uz suglasnost i pomoć u materijalu MZ Ubli. Do tada su pred crkvenu slavu održavali radnici hercegnovskog Komunalno stambenog poduzeća, ali nije postojala adekvatna tipska signalizacija. IZVORI: Agencija za razvoj i zaštitu Orjena (2017.) i Radio Jadran 
Karta pristupa vrhu Sv. Ilija na Sniježnici
Pristupa se sa ceste Meljine-Kameno-Crkvice, s odvajanja za Uble, ili nešto niže, sa same ceste za Uble Izvor: Agencija za razvoj i zaštitu Orjena 
Sveti Ilija
Željezni križ (krst) koji je preostao od prethodne crkvice na istom mjestu. |
Bunovići
Bunovići
Pogled s Mrčave grede u dubinu, prema Bunovićima. |
Bunovići su naselje u općini Kotor, smješteno na jugozapadnoj padini orjenske Sniježnice. Prema popisu iz 2003. ovdje je živio samo 1 stanovnik, dok ih je 1991. bilo troje. U naselju se nalazi crkvica sv. Petke.
Do naselja je vodio važan hodočasnički put. Svakog 8.8., na dan Sv. Petke, kroz Gorji Morinj se isključivo pješice hodočastilo do crkve Sv. Petke na Bunovićima. |
ĆEDILA
VRHOVI: VELIKO ĆEDILO (1466 m), MALO ĆEDILO (1365 m)
|
Vrh Veliko Ćedilo je, uz još istočnije položen vrh Kabao (1466 m), najviši vrh Orjena u njegovom jugoistočnom dijelu, jugoistočno od Subre i Dobroštice. S njega se pruža širok pogled prema Tivatskom zaljevu i Lovćenu, kao i prema najvećem dijelu masiva Orjena (Zubačkom kablu, Reovačkim gredama, Subri, Radoštaku) te prema Jadranskom moru.
OPIS USPONA Veliko Ćedilo 1.466 mnm, Orjen. Vrhovi Crne Gore. 27.6.2018. |
P.K. Borkovac - Veliko Ćedilo, Orjen - 01.05.2015.
Autor: Filip Stanić: Datum objavljivanja: 6.6.2015. Opis: Planinari iz PK "Borkovac" Ruma na usponu na vrh "Veliko Ćedilo" na planini Orjen, Crna Gora. 01.05.2015. |
UBALJSKI KABAO
NAJVIŠI VRH: KABAO (1466 m)
|
Vrh Kabao (1466 m), naziva se još Ubaljski kabao, iz razloga jer je smješten iznad sela Ubli.
ALPINIZAM Ubaljski kabao, severna stena. Plezanje.net |
Pogled na Ubaljski kabao s vrha orjenske Sniježnice
Obilježje visine na vrhu. U pozadini je vrh Ubaljski Kabao (1466 m), koji se uzdiže sjeverno od Šćepan Dola |
JUŽNA PODGORINA ORJENA
NAJVIŠI VRH: DEVESILJE (775 m)
Bjelske Kruševice
|
IZ STAROG TISKA
O porijeklu pape Siksta V. IZVOR ĐEROVIĆ, Petar D.: O porijeklu pape Siksta V. Narodna starina, Vol. 9 No. 22, 1930. (PDF) Fra Andrija Kačić-Miošić u svom djelu "Razgovor ugodni naroda slovinskoga" (I. izd. Mleci 1756.) spominie ovu dvojicu papa "slovinskog" porijekla: "Sveti Kajo, papa od kolina Dioklecijanova, Dalmatin rodom. Papa Siksto peti, od Boke Kotorske, iz Kruševaca (pogrešno mjesto: Kruševica), Slovinac Dalmatin, kako svidoče njegova pisma, koja se u Vatikanu u Rimu nahode; ko ne viruje, neka pođe štiti". Selo Kruševice u Boki, koje se spominje više puta u dokumentima iz XIV. stoljeća, pripada danas općini hercegnovskoj, a nalazi se na sjeveru sela Bijele, udaljeno od mora, po prilici, jedan sat hoda. Interesantno je, da se i danas pripovijeda u Boki Kotorskoj, a osobito u Kruševicama, da je papa Siksto V. (1585.-1590.) bio po ocu porijeklom Kruševčanin. Kažu, da je Sikstov otac kao dijete služio u nekom katoličkom manastiru u Kotoru, gdje da je primio i katoličku vjeru.[1] Iz Kotora ga je odveo u Italiju neki fratar, koji je bio došao u Kotor, da u katedralnoj crkvi sv. Trifuna propovijeda uz uskršnji post na italijanskom jeziku. U Italiji se je ovalj dječak, pošto je odrastao, nastanio u jednom selu jakinskog (Ancona) okružja, gdje se je oženio i gdje mu se je rodio sin, koji je kasnije postao papa i nazvao se Siksto V. Pitanje je sada, od kojega je plemena bio Siksto V.? Ima ih, koji kažu, da je pripadao plemenu Svilanovića, koje se broji među starosjedioce u Kruševicama, a od kojega ima i danas nekoliko porodica. Drugi opet hoće, da je bio porijeklom od plemena Šišića, koje je izumrlo prve polovine prošlog stoljeća (19.s.t, op adm.), te znadu i gdje mu je bila očeva kuća. Pripovijeda se, da je papin otac baš s toga uzeo prezime Peretti, da ga sjeća na njegovo rodno mjesto Kruševice.[2] (U narodu se kaže, da je selo Kruševice dobilo ime po divljim kruškama, kojih je tu mnogo bilo, a kruška se u italijanskom jeziku kaže: pero.). Što mu je sin, kada je postanuo papa, baš odabrao ime Siksto (italij. Sisto), a ne koje drugo, kažu da je to učinio, da bi ga potsjećalo na njegovo porijeklo od plemena Šišića. Osim toga na njegovu se grbu nalazi lav, koji drži u šapi grančicu sa tri kruške, što prestavlja mletačku republiku, u kojoj se je onda nalazilo selo Kruševice. Da je papa Siksto V. porijeklom iz Kruševica u Boki, osim narodnog predanja i spomenute tvrdnje, imamo još i ovaj dokaz: Čuveni Bokelj, Andrija Zmajević, rodom iz Perasta, nadbiskup barski i primas Srbije, piše u svome djelu "Država slavna i sveta crkovnog ljetopisa": »Sisto peti, papa, godišta 1521. u Mont' Altu, mjestu Marke Jakinske, porodi se od ubozijeh roditelja, Slavjana oca iz Kruševice, sela u Boki od Kotora, a novske države, nedaleko od Perasta, našega mjesta, gdje i dan današnji njegova plemena Papića[3] kuća zove se i vide se u njoj ljudi njemu prilični i u obličju i u stasu".[4] Pripovijeda se također, da je papa Siksto V., po onome, što je slušao od oca, uvijek spominjao svoje rodbine u Kruševicama. Kaže se šta više, da je pred svoju smrt zavještao dosta veliku svotu novaca, da se porazdijeli njegovoj rodbini i crkvama u Kruševicama, ali da taj novac nije bio nikada razdijeljen. Stariji ljudi pripovijedaju, da su slušali od svojih predaka, da se je još početkom prošlog stoljeća (poč. 19. st., od adm.) ispitivalo, da li ima u životu još koga od papina plemena, ali da se nije niko javio, premda su bila još nekolicina živa, jer, da ih je neko bio prestrašio, ako se jave, da bi mogli platiti veliku globu, što u stvari nije bilo istina, već naprotiv, da bi bili primili novac, koji je u svoje doba papa bio svojoj rodbini zavještao, a koji im do onda još nije, uslijed nekih zaprijeka, mogao biti predan. Tako, pošto se nije niko javio, novac nije mogao biti nikome na Kruševicama ni isplaćen. Na Kruševicama u XIV. i XV. 'stoljeću bijahu svi seljani pravoslavni Srbi kao što su i danas, te nije bilo stanovnika kakve druge vjere ni narodnosti kao što ih nema ni danas, niti je bilo ikakve druge crkve, osim pravoslavne. Za staru crkvu sv. Jovana Preteče, koja je ranije bila parohijska crkva kruševačka, (dok to nije postala crkva sv. Arhangela, građena, kako se misli, u XVI. stoljeću) narodno predanje tvrdi, da je građena negdje u doba Nemanjića. Niže ove crkve bilo je nekoliko gomila lijepo otesanog kamena, a Kruševčani pripovijedaju, kako je car Dušan Silni zapovjedio, da se to kamenje oteše, jer da je namjeravao, da tu ogradi za sebe dvorac. To je kamenje pred nekoliko godina upotrebljeno pri gradnji novog općinskog puta. Da su Kruševčani bili i ranije pravoslavni, kao što su i danas, imamo potvrdu i u jednom pismu, štampanom u VI. svesku Farlatijevog djela »Illyricum Sacrum«, koje je pisao god. 1656. rimskoj kongregaciji de propaganda Fide njezin pitomac, prije spomenuti Andrija Zmajević, tada tek opat u svom rodnom mjestu Perastu u Boki. Ovim pismom obraća se Zmajević kongregaciji molbom, da bi mu u ono teško doba, kada su Turci bili opljačkali sve crkve u Boki, poslali crkvenog odijela, kako bi mogao obavljati službu božju. Da bi bolje pokazao svoju revnost oko širenja katoličke vjere, javlja kongregaciji, kako namjerava vršiti službu božju u više sela, u kojima tada ne bijaše svećenika, među kojima spominje i selo Kruševice. što je pak najinteresantnije i za nas najvažnije, on kaže, da u nekima od tih sela žive sami katolici, u nekima katolici pomiješani sa "šizmaticima", kako on naziva pravoslavne, a u nekim pak, među koja spada i selo Kruševice, sami pravoslavni - "soli shismatici". _____ [1] Pripovijeda se, da su ga neki katolički svećenici, koji su preko Kruševica prolazili, zatekli upravo kod Karos-vode u Kalimožu, odjelku kruševačkome i nagovorili ga, da pođe s njima u Kotor. Imamo često spomena u dokumentima da su u ono doba, pošto je Boka potpala pod Mlečiće, katolički svećenici dolazili u sela, gdje su živjeli pravoslavni, da među ovima šire katoličku vjeru. [2] Tako mu se je u prvo vrijeme nazivao i sin sve dok nije postanuo profesorom u Sijeni, kada se je počeo nazivati, po mjestu rođenja, Montalto. [3] Ovo se ima razumjeti tako, da se je kuća plemena, iz kojeg je papa potekao, kasnije po njemu prozvala Papić. [4] Kaže se, da je Zmajević, kada je bio u Rimu, često promatrao sliku pape Siksta i kada je jednom u Boki slučajno susreo jednog Kruševčanina iz papina plemena, da je nekim svećenicima, koji su bili s njim, prijatno iznenađen izjavio, da je ovaj čovjek potpuno sličan sa Sikstom V., kako je prikazan na jednoj slici, koju je on pred malo vremena gledao u Vatikanu. |
Papa Siksto V i Kruševice Grottammar, 13.12.1520. – Rim, 27.8.1590. Papa Siksto V rođen je u gradu Grottammare u današnjoj Italiji, a prema kronikama Andrije Zmajevića njegov otac vodi porijeklo iz Boke Kotorske, u današnjoj Crnoj Gori, odakle je došao u Italiju. Siksto V je izabran za Papu 24.4.1585, nakon smrti pape Grgura XIII. Njegov program je bio učiniti Crkvu potpuno neovisnom od svake svjetovne vlasti, i da im se nametne kao gospodar. Potpisivao se sa Peretti, Peretto. Na njegovom grobu se nalazi lav koji drži grančicu s tri kruške što je navodno stavljeno u spomen na rodno mjesto njegovog oca, Kruševice (na talijanskom: kruška = pera). |
|
Mali kabao
Greben Malog kabla (desno) izdiže se sjeverozapadno od Orjenskog sedla i kulminira u najvišem orjenskom vrhu Velikom kablu, poznatijem kao Zubački kabao. Na fotografiji: pogled iz podnožja grebena na Mali kabao, pogled s uspona iz Vrbnja na Orjensko sedlo, neposredno pred izlazak na sedlo. |
II. SREDIŠNJI DIO ORJENA
SVITAVAC - ŠTIROVNIK - BUGANJA GREDA - ZUBAČKI KABAO - CRLJENA GREDA - SUBRA
BOROVIK - GOLIŠEVAC - JELOVICA - JARIČEVA KOSA
BOROVIK - GOLIŠEVAC - JELOVICA - JARIČEVA KOSA
OD KRUŠEVICA DO VRBNJA
Kruševice
|
Selo Kruševice nalazi se na oko 650 m n.v., na rubu plodnog polja, u dubokoj krškoj udolini, okruženoj ogoljelim krševitim strmcima koji stvaraju utisak velikog kotla. Selo je u priličnoj mjeri sačuvalo izgled tipičnog dinarskog naselja u kršu.
Prema prvom austrougarskom popisu 1879. selo je imalo 149 kuća i 1.039 stanovnika. Domaće stanovništvo kaže kako je selo ime dobilo po divljim kruškama. 
Kruševice
Pogled na selo s juga 
Kruševice
Pogled na selo Kruševice sa serpentine na cesti, iznad sjevernog oboda polja |
Ostaci Vjetrenog mlina
Na oko 700 m n.v. iznad sela Kruševice, na lokalitetu Dobrogled, na prijevoju koji s južne strane zatvara kotlinu Kruševica, nalaze se ostaci vjetrenog mlina, u narodu znan kao "turski vjetreni mlin". To je bio jedini mlin pokretan vjetrom na području Boke kotorske. izgrađen je na izloženom mjestu, s povoljnim zračnim strujanjima. Objekt je gotovo pravilnog kružnog tlocrta, promjera oko 5 metara, visok oko 6 m; građen ujednačenim kamenim slojevima; ima dvoje vrata, jedna s istočne druga sa zapadne strane; s unutrašnje strane se na različitim visinama vide panjege (niše) u kojima su bile uvučene drvene grede; debeli kameni zidovi su i danas kompaktni i bez pukotina. Krov je davno propao. Mlinovi s jedrima, na jadranskoj obali su građeni između 16. i 19. vijeka. Pretpostavlja se da je vjetreni mlin na Kruševicama građen za vrijeme turske vladavine ovim krajevima, i to negdje u razdoblju mletačko-turskog razgraničenja u Boki, 1700.-1701. god. Pristup. Do ostataka mlina se stiže markiranom planinarskom stazom (10 min) s ceste koja vodi u Kruševice. Motorni mlin Osim vjetrenog mlina, u centru Kruševica je postojao i drugi, mlađi mlin, kojeg je krajem 19. stoljeća sagradio povratnik iz Amerike Radović, iz kuće po nazivu Jašar, po kojemu je ovaj motorni mlin nazivaju Jašarov mlin. Nalazio se u samom selu, s lijeve strane ceste kad se od juga dolazi prema crkvi i školi. Objekt je namjenski građen za tu svrhu, od čvrstog materijala, s glavnom i pomoćnom prostorijom. Mašina je vjerovatno bila nabavljena iz Austrije, i pamti se da se majstor koji je njome rukovao zvao Otto. Nije poznato koliko je dugo ovaj mlin radio, a po nekim pričama brzo je zapušten. Donedavno je u tom objektu bila seoska prodavaonica. IZVORI I LITERATURA Milan R. Milanović, Vjetreni mlin i Bajkove Kruševice. Agencija za razvoj i zaštitu Orjena Lokaliteti i legende iz Herceg Novog na listi “Sva čuda Crne Gore”. Boka News, 12.12.2016. Znate li?
Krumpir s Kruševica je nadaleko poznat kao najbolji. Sadi se na Vrbanju, gdje se miješaju planinska i mediteranska klima, pa je, kažu, ukusniji i zdraviji nego bilo gdje drugdje. Inače, osim krumpira, na ovoj se visini mogu uzgajati i druge vrste povrća: kupus, bijeli i crni luk (hrv. crveni luk), rotkva (rotkvica), raštan (hrv. raštika). |
Katun Vučji Dô
|
Kruševički ljetni stanovi (katun) Vučji Dô, nalaze se na oko 1050 m nadmorske visine. Smješteni su između padina Osoja na zapadu, krševitog područja Ljut na jugu, sjeverozapadnih ogranaka Subre i južno od Vrbnja. Stanovi su gotovo u potpunosti napušteni, međutim i ovi ostaci kamenih kuća predstavljaju lijep primjer tradicijske arhitekture u krškim predjelima orjenskog i dinarskog područja.
Kuće su građene po obodima skromnih parcela plodne zemlje. Građene su od kamena i bile pokrivene ražanom slamom. Takav krov ograničeno odolijeva vremenskim uvjetima (bilo ga je potrebno mijenjati svakih desetak godina) tako da se na napuštenim kućama takvo krovište nije očuvalo, osim u slučaju da nije bilo zamijenjeno limenim. U Vučjem Dolu je zanimljiva gradnja monumentanih zidova, s neobično velikim kamenim blokovima. Pored kuća nalaze se bistjerne i kamenice - dubljeni blokovi kamena koji su služili za pojenje stoke. |
Ruševine katuna Vučji Dô
Izvor fotografije: Agencija za razvoj i zaštitu Orjena; pogledaj više na njihovoj Facebook stranici |
Vrbanjska zaravan
|
Vrbanje je prostrana krška zaravan, na oko 1000 metra nadmorske visine, okružena brdima s kojih su u geološkoj prošlosti ledenjaci i ledenjačke rijeke nanijeli toliko kamenog materijala (valutica, bovanica) da su mjestimice od njih oblikovani mali brežuljci.
Pogled na Vrbanjsko polje s njegovog istočnog ruba
|
Vrbanjsko polje
|
Na istočnom rubu Vrbanjskog polja
Vrbanj (Vrbanje)
|
Područje Vrbnja prema predaji bila je agovska zemlja, koju su potom od od trebinjskih aga kupili stanovnici Kruševica. Oni su ovdje imali svoje ljetne stanove, od koji su mnogi s vremenom pretvoreni u stalne nastambe.
Vrbanj i okolica
Detalj stare topografske karte, Mjerilo 1:25000; Sekcija Orjen 147-3-3; Sadržaj dopunjen 1972. godine |
Vrbanj
Putokaz prema Orjenskom sedlu 
|
Vrbanj, Velika Lješeva glava (1412 m)
Cestom prema Orjenskom sedlu na istoku od Vrbnja. 
Vrbanj
Središte naselja |
Uz austrougarsku cestu koja vodi prema Orjenskom sedlu nalaze se cisterna i današnji planinarski dom
|
Austrougarska cisterna na Vrbnju
|
Bivša austrougarska kasarna danas je planinarski dom
|
Planinarski dom "Vrbanj"
Objekt planinarskog doma nalazi se usred vrbanjskog polja na 1007 m nadmorske visine. Objekt je izgrađen kao austrougarska kasarna krajem 19. stoljeća, a u vrijeme Kraljevine Jugoslavije služila je kao žandarska stanica. Planinari su je kupili 1938. godine i preuredili u planinarski dom. Propala je za vrijeme Drugog svjetskog rata, no nakon rata, 1950. godine obnavljaju ju dubrovački planinari. Kuća je građena od kamena i izvorno je obložena šindrom. 
Kamena ploča na ogradi planinarskog doma podsjeća na zbivanja iz Drugog svjetskog rata.
|
Pod Duge
|
Gornji dio doline Pod Duge obuhvaća tri ledenjačka cirka s podovima na nadmorskoj visini od oko 1600 m, a donji završava nakon 3 km na 1080 m na krškoj visoravni Vrbanj. Cirkovi se nalaze između vrhova Velikog (Zubačkog) kabla (1894 m), Borovnika (1777 m) i Bugajne grede (1690 m), s njihovim obodima visina oko 1700 m.
Morfološki, ta udubljenja nisu tipični cirkovi, već su tzv. prekomjerno produbljeni cirkovi [1], lokalno poznati kao "konta" ili "do" (Kunaver, 1983). U njihovim gornjim dijelovima doline pokazuju obilježja ledenjačke stijenske erozije, uključujući brojne mutonirane stijene [2], abrazijom finih sedimenata polirane stijene i okomite rupe promjera do 5 m i dubine do 10 m ispunjene gromadama, koje se lokalno nazivaju kotlić (Kunaver, 1984). Neke čeone (terminalne) i bočne recesijske morene [3] također su prisutne u gornjem toku. U zapadnom dijelu, gdje je dolina široka oko 700 m, prostrane bočne morene javljaju se na nadmorskoj visini od 1400 m. Između njih su neki niži grebeni čeone recesijske morene s ravnim, ledenjačko-jezerskim sedimentima između njih. Na kraju doline udaljenost između prepoznatljivih bočnih morenskih grebena iznosi samo 80 m, odvojenih strmom erozijskom jarugom. Ispod jaruge nalazi se prostrana aluvijalna lepeza [4] koja djelomično pokriva ravnu kršku površinu u blizini Vrbanja i proteže se na ukupnoj površini od 2 km2. Unutar aluvijalne lepeze nalaze se izdanci stijena u obliku malih brežuljaka visokih do 40 m. Ona završava na približnoj nadmorskoj visini od 1000 m, gdje kopnena površina postaje potpuno krška. ____ [1] Prekomjerno produbljivanje obilježje je slivova i dolina koje su erodirali ledenjaci. Prekomjerno produbljeni profil doline često je erodiran do dubina koje su stotinama metara ispod najdublje kontinuirane crte duž doline ili vodotoka. [2] Mutonirane stijene ili komčići je naziv za oblike koji, kada se nađu zajedno u grupi, podsjećaju iz daljine na leđa stada ovaca (od francuske riječi ”mouton”-ovca). Ovi oblici spadaju u mikrooblike koji nastaju djelovanjem glacijalne erozije. Ledenjačke mase svojim kretanjem vrše pritisak i trenje na stjenovitu površinu ispod njih. To izaziva struganje i snižavanje stjenovitih površina. Zbog različitog geološkog sastava i otpornosti stijena, struganje i snižavanje su neujednačeni. Javlja se selektivna erozija, koja u ovom slučaju dolazi do punog izražaja. Manje otporne stijene brže erodiraju od otpornih te se na tim mjestima stvaraju koritasta ulegnuća. S druge strane, na mjestima gdje su otpornije stijene javiće se uzvišenja u obliku niskog svoda, dugačka i preko 100 m. Na taj način javlja se visinska denivelacija između ovih stijena a stjenovita topografska površina ispod ledenjaka može biti valovita. [3] Recesijske morene često se promatraju kao niz poprečnih grebena koji teku dolinom iza završne morene. Oni se čine okomito na bočne morene između kojih borave i sastoje se od nekonsolidiranih otpadaka koje je odložio ledenjak. Stvoreni su tijekom privremenih zaustavljanja u povlačenju ledenjaka. [4] Aluvijalna lepeza je akumulacija sedimenata oblikovanih kao sekcija plitkog konusa, s vrhom na točci izvora sedimenata. Aluvijalne lepeze se obično formiraju gdje protok odrona izlazi iz uskog kanala i gdej je slobodan raširiti se i infiltrirati površinu lepeze. IZVOR STEPIŠNIK, Uroš: Glaciokarst of western Orjen, Montenegro. Cave and Karst Science 36(1):21-28 . January 2010. (PDF) 
Tragovi glacijacije u dolini Pod Duge
Par bočnih morena u dolini Pod Duge s erozijskim žlijebom (jarugom) koji ih razdvaja po sredini i aluvijalna lepeza u prvom planu. Izvor: Uroš Stepišnik, Glaciokarst of western Orjen, Montenegro. Cave and Karst Science 36(1):21-28 . January 2010. |
Izvori vode na području Duga
- Odmah iznad naselja (starih kuća) Pod Duge ima 4-5 ozidanih ublova sa stalnom vodom - Bekov ubo - ispod Buganje greda u pravcu Vrbanja - S druge strane masiva Duge (kuda se ide kroz Međugorje na Orjen) sa druge strane je isto izvor Studenac (Studenci), na sličnoj visini kao ovih nekoliko ublova iznad Pod Duga |
|
Vrbanj
Istočnim dijelom Vrbanjskog polja dominira vrh Velika Lješeva (1412 m). Desno, u smjeru Orjenskog sedla, iznad bukove šume vidi se vrh Golišavac (1722 m). Najveći dio objekata u naselju Vrbanj danas su vikendice. |
OD VRBNJA DO ORJENSKOG SEDLA
Objekti na austrougarskoj vojnoj cesti od Vrbnja prema Crkvicama preko Orjenskog sedla
Od Vrbnja prema Orjenskom sedlu i dalje prema Crkvicama, odn. Krivošijama, vodi cesta sagrađena u vrijeme Austro-Ugarske. Cestu je gradila austrijska vojna inženjerija početkom 20. stoljeća - o čemu svjedoči i više ploča postavljenih uz cestu. Gotovo nevjerojatno djeluje napis na ploči koji govori kako je ova cesta u dužini 6 km izgrađena za samo tri-četiri mjeseca. Cesta se uspinje iz vrbanjskog polja u više serpentina preko područja koje obilježava velika količina nanesenog morenskog materijala - valutica, i zatim ulazi u šumsko područje Balješine šume / Slom, pod vrhom Velika Lješeva, odn. prema nekim izvorima (Poljak, 1959.) Lješova glava (1412 m). Južnije od ove ceste kroz šumu, krateći brojne zavoje ceste, vodi i obilježeni planinarski put koji povezuje Vrbanje i Orjensko sedlo, s odvojkom prema Subri nedaleko od planinarskog doma Vrbanj.
MALI POJMOVNIK valutice, dijelovi stijena nastali drobljenjem te valjanjem i zaobljivanjem zbog kotrljanja u vodama tekućicama ili djelovanja morskih valova. Različitih dimenzija, uobičajeno veći od 2 mm, i sastava. Vezani u stijenu nazivaju se valutičnjak ili konglomerat. 
Uspon iz Vrbnja prema Orjenskom sedlu
Pogled unazad preko šumskog područja Slom |
Kroz bukovu šumu
Kamena ploča s detaljima o izgradnji austrougarske ceste
Izvori vode na prostoru između Vrbnja i Orjenskog sedla
- Balješina lokva, jezerce, oko 6m u promjeru - ispod oznake za pećinu, pored Studenca, iznad makadamske ceste, nalazi se kapavica - Studenac, 300 m jugozapadno od Orjen-sedla |
Orjensko sedlo
|
Na Orjenskom sedlu na 1600 m nadmorske visine nalazi se planinarski dom "Orjeno sedlo". Prvo su planinarsko sklonište uredili dubrovački planinari 1931. godine, na ruševinama stare austrijske stražarnice. To je skloniše obnovljeno nakon Drugog svjetskog rata.
Dvadesetak metara od doma nalazi se Orjenska lokva. Ovo malo jezero nikada ne presušuje. Uz lokvu se nalazila erarska cisterna za napajanje stoke (erar je zemljišni posjed u državnom vlasništvu). Od sedla vodi i planinarska staza prema najvišem vrhu Orjena. Ova planinarska staza izgrađena je također za vrijeme Austro-Ugarske i to prilikom posjeta Orjenu austougarskog prijestolonasljednika, princa Rudolfa Habsburga, te se smatra najstarijom namjenski uređenom planinarskom stazom u Crnoj Gori. 
Oznake udaljenosti od Orjenskog sedla
|
Okolica Orjenskog sedla
Detalj stare topografske karte, Mjerilo 1:25000; Sekcija Orjen 147-3-3; Sadržaj dopunjen 1972. godine |
Orjensko sedlo s planinarskim domom
Vrh Kosmaš se uzdiže iznad jugozapadnog dijela Orjenskog sedla
|
Planinarski dom "Orjen sedlo" (1600 m n.v.)
Tabla na Planinarskom domu
Austrougarska cesta na Orjenskom sedlu
|
Orjenska lokva
|
Istočno od Velikog, odn. Zubačkog kabla
U smjeru istoka pogled s najvišeg vrha Orjena pruža se na Reovačku gredu, Pazuu, Reovačke dolove i vrh Velji kabao. |
ORJEN (VELIKI, ODN. ZUBAČKI KABAO)
NAJVIŠI VRH: ZUBAČKI KABAO, ODN. VELIKI KABAO (1894 m)
MALI KABAO
NADMORSKA VISINA 1810 m
Mali kabao
Grebenom Malog kabla prolazi staza od Orjenskog sedla prema Velikom kablu, koji se nazire desno, iza grebena. 
Pogled s Malog kabla na Orjensko sedlo
Greben Malog kabla
Greben Malog kabla se proteže pod južnom stranom Velikog kabla. Iza toga grebena vide se Crljena greda, Kosmaš i Golišavac. Iza njih je Subra, a na horizontu Dobroštica i Radoštak. |
Mali kabao
|
|
Zubački kabao
Zubački kabao i njegova strma sjeverozapadna padina gledana s Buganje grede. U pozadini, na horizontu, vidi se Lovćen s dva prepoznatljiva vrha: Jezerski vrh (Njegošev mauzolej) i Štirovnik (komunikacijski toranj). AUTOR FOTOGRAFIJE: IVAN IVANKOVIĆ - FJAKA |
VELIKI KABAO (ZUBAČKI KABAO)
NADMORSKA VISINA 1894 m
|
Veliki kabao, odn. Zubački kabao je najviši vrh Orjena i primorskog pojasa Dinarskog gorja i najviši je od ukupno šest vrhova Orjena koji se izdižu iznad 1800 metara. Na starijim je kartama najviši vrh upisan samo imenom Orjen.
Na vrhu, na 1894 metra nadmorske visine, otvaraju se široki vidici. Prema istoku vide se razlomljeni planinski vrhovi prema granici s Albanijom, sasvim na suprotnom kraju Crne Gore. Još je upečatljiviji pogled na sjever, gdje se preko susjednog vrha - Vučjeg zuba, vidi masiv Durmitora: Boljske grede, Sljeme, Bandjernu, Prutaš i glavni vrh - Bobotov kuk. Vidik ka zapadu prikazuje morsku pučinu, ali i veliki dio južne Dalmacije s otokom Mljetom, kao najprepoznatljivijom točkom. Na jugu se ističe sjeverozapadna strana Subre, mjesto koje slovi za najzanimljiviji detalj primorskog pojasa Dinarskog gorja. Veliki kabao je omiljeno odredište brojnih skupina planinara i ostalih ljubitelja prirode. Najveći broj planinara izlazi na vrh u proljeće i ljeto kad na vrhu nema snijega. WIKIPEDIJA 
Pogled s Malog na Veliki (Zubački) kabao
Vršno područje Velikog (Zubačkog) kabla
Pogled na Zubački kabao s padina Buganje grede
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković |
Geodetski stup na Velikom (Zubačkom) kablu
Orjen - Zubački kabao 4K VIDEO Vlog
Datum objave: 24.11.2020. Autor: Peaky Hikers Opis: Naša ekipa je posjetila Orjen 9.8.2020. godine. Nažalost zbog veoma jakog vjetra na vrhu Zubački kabao ostali smo uskraćeni za dosta informacija koje su mogle biti dio ovog videa od legende i ljudine Nikole Brajovića. Ljepota ga je bilo uživo slušati o ovoj lijepoj planini. Nadam se da ćemo se opet sresti jednog dana i snimiti taj propušteni dio. Također, veliko hvala Igoru Škeri na gostoprimstvu tokom našeg boravka kod planinarskog doma "Ubla". Orjen - Uspon na vrhove Subra i Veliki (Zubački) Kabao
Datum objave: 8.4.2019. Autor: Sarafanje Opis: Dvodnevni izlet na planinu Orjen i vrhive Subra i Veliki Kabao sa planinarskim društvom PSD Prenj Mostar. Prvi dan: putovanje u Crnu Goru, smještaj u planinarskom domu "Za Vratlom" i uspon na vrh Subra. Drugi dan: uspon na najviši vrh Orjen planine, Veliki ili Zubacki Kabao. |
Na grebenu Zubačkog kabla
Pogled s vrha Kosmaš u smjeru sjevera, na najviši greben Orjena
Dolje desno je Orjensko sedlo.
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković
Dolje desno je Orjensko sedlo.
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković
BOROVIK (1777 m)
NADMORSKA VISINA 1777 m
Borovik na topografskim kartama, u starijoj literaturi (Oliva, 1941.) nazivan i Borovnik, dobio je to ime jer je gusto obrastao crnogoričnom munikom.
Pogled na Borovik sa Zubačkog kabla
Pogled na greben Borovika
U pozadini je Subra, a desno od nje Dobroštica. Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković |
Greben koji vezuje Zubački kabao s Borovikom
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković 
Šumovita uvala Međugorje između Borovika i Buganje grede
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković |
Greben Borovika podno Zubačkog kabla
PRASA
Pogled na Prasu i Vučji zub (u pozadini) s uspona na Buganju gredu
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković |
Pogled na greben Prase iz Dobrog dola
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković |
|
Od Buganje grede do Velikog Svitavca
Sjeverozapadno od Velikog (Zubačkog) kabla pruža se lanac desetak vrhova visina između 1450 i 1849 metara visine. |
GREBEN BUGANJA GREDA - ŠTIROVNIK - V. SVITAVAC
NAJVIŠI VRH: BUGANJA GREDA (1849 m)
Pogled na lanac vrhova od Buganje grede
(desno) prema Velikom Svitavcu te na Borovik (u sredini)
Pogled sa Zubačkog kabla u smjeru zapada
Vrhovi, s desna nalijevo su: Buganja greda (1849 m), Visoki br. (1833 m), Kalupna greda (1721 m). Od Kalupne grede nalijevo se odvaja greben Siljevice (1464 m), a iza njega je natavak lanca s vrhovima Štirovnik i Veliki Svitavac.
Vrhovi, s desna nalijevo su: Buganja greda (1849 m), Visoki br. (1833 m), Kalupna greda (1721 m). Od Kalupne grede nalijevo se odvaja greben Siljevice (1464 m), a iza njega je natavak lanca s vrhovima Štirovnik i Veliki Svitavac.
Pogled od Šišavaca na greben Prase, Zubački kabao, Buganju gredu i Visoki brijeg (1833 m), podno kojeg je Gnjila greda (1619 m)
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka
|
Na Buganjoj gredi
S grebena Buganje grede odličan je vidik na najviši vrh Orjena, Zubački, odn Veliki kabao (u pozadini desno). AUTOR FOTOGRAFIJE: IVAN IVANKOVIĆ - FJAKA |
BUGANJA GREDA
NADMORSKA VISINA 1849 m
Uspon na Buganju gredu iz Dobrog dola
Sipar (točilo) u sjevernom podnožju Buganje grede, iznad Dobrog dola
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka 
Uspon na Buganju gredu iz Dobrog dola
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka 
Uspon na Buganju gredu iz Dobrog dola, s pogledom na greben Jastrebice
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka |
Uspon na Buganju gredu iz Dobrog dola
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka 
Smjerokaz na usponu na Buganju gredu iz Dobrog dola
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka 
Križanje na usponu na Buganju gredu iz Dobrog dola
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka 
Križanje na usponu na Buganju gredu iz Dobrog dola
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka |
Greben između Zubačkog kabla i Buganje grede
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković 
Greben između Zubačkog kabla i Buganje grede
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković |
Križanje na grebenu između Buganje grede i
Zubačkog kabla
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka 
Greben između Zubačkog kabla i Buganje grede
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković |
Uspon na Buganju gredu iz Dobrog dola
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka 
Pogled s
Buganje grede na sjeverni dio Vrbanjskog polja - Pod Duge, omeđen je grebenom Siljevice i Škrbine (u sredini, desno) i Borovika (u čijem se podnožju nazire šumovita terasa Međugorje).
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka 
Greben Buganje grede i pogled na Zubački kabao
U pozadini, na horizontu vide se grebeni Lovćena i površina Jadranskog mora. Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka 
Pirina poljana u podnožju
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka |
Vrh Buganje grede
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka 
Buganja greda
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković 
Padina Buganje grede iznad Dobrog dola
Velika Jastrebica u pozadini Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka 
Pogled s Orjena na sjeveroistočne dijelove konavoske Sniježnice, čija je kamena masa dodatno naglašena u kontrastu s plavetnilom Jadranskog mora.
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka |
KALUPNA GREDA
Pogled na Kalupnu gredu s uspona na Veliku Jastrebicu
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka |
ŠTIROVNIK
Pogled na Štirovnik s uspona na Kabo (Kabo) iznad Ubala
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka |
ŠKRBINA
|
Pogled s Buganje grede preko grebena Škrbine, prema konavoskoj Sniježnici
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka |
SILJEVICA
Pogled s Buganje grede preko grebena Siljevice, prema konavoskoj Sniježnici
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka |
|
Svitavci
Pogled s vrha Kabo iznad Ubala (kuće desno u polju) na vrhove Svitavce (s lijeva nadesno): Obli Svitavac (1549 m), Veliki Svitavac (1529 m) i krajnje desno niži Goli ober (1247 m). Ispred oba Svitavca šiljak je vrha Kape (1454 m). AUTOR FOTOGRAFIJE: IVAN IVANKOVIĆ - FJAKA |
OBLI SVITAVAC
NADMORSKA VISINA 1549 m
Pogled s vrha Obli Svitavac u smjeru Durmitora
U prednjem planu desno je orjenski vrh Kabao (1419 m), inače na SZ kraju grebena Velike Jastebice. Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka 
Pogled s vrha Obli Svitavac na konavosku Sniježnicu
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka |
|
VELIKI SVITAVAC
NADMORSKA VISINA 1529 m
Pogled s vrha Kabo na vrhove Svitavca
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka |
KAPENADMORSKA VISINA 1454 m
|
|
Pogled na Zupce
Zupci su povijesno pleme iz istočne Hercegovine, na području između Trebinja, Кorjenića, Кrivošija, Кruševice i Кonavala. Tu je ujedno visoravan pod imenom Zubačko polje. U pozadini desno dominira silueta Vlaštice, iznad Rijeke dubrovačke. AUTOR FOTOGRAFIJE: IVAN IVANKOVIĆ - FJAKA |
OD ZUBACA, PREKO UBALA DO DOBROG DOLA
Zupci
|
Ubla
Područje Ubala, udaljeno dvadesetak kilometara od Trebinja na nadmorskoj visini od oko 1100 metara, još je u vrijeme austro-ugarske vladavine poznato kao klimatsko lječilište (vazdušna banja) i odmorište. AUTOR FOTOGRAFIJE: IVAN IVANKOVIĆ - FJAKA |
Ubla (Zubačka Ubla)
Pogled na Ubla s vidikovca podno vrha Kabo
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka 
Ubla
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka 
Ubla i vrh Kabo
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka |
Područje Ubala (u dijelu izvorna nekada se koristi naziV Ubli ili Zubački Ubli), udaljeno dvadesetak kilometara od Trebinja na nadmorskoj visini od oko 1020-1100 metara, još je u vrijeme austro-ugarske vladavine poznato kao klimatsko lječilište (vazdušna banja) i odmorište.
U vrijeme SFRJ, osim prirodnih padina za skijanje, bili su izgrađeni i ugostiteljski kapaciteti i žičara, koja je bila u funkciji do kraja 20. stoljeća Pristup do Ubala
Uobičajen pristup Ublima je iz smjera Trebinja magistralnom cestom M-6 Trebinje - Župa (u pravcu Heceg Novog putem preko Zubačkog platoa), od koga se u naselju Lastva odvaja lokalna cesta kojim se može pristupiti Bijeloj gori. Na prvom križanju lijevo posle restorana "Stara Hercegovina" skrene se lijevo kod putokaza za Tuli. Odatle se asfaltiranom cestom širine 3 metra ide ravno do križanja za Konjsko. Tu se skreće desno i ide ravno do kraja asfalta i sela Ubla. Ubli i Koprivni do nesumnjivo su najvredniji dio ovog sektora Orjena jer su to obradive površine sa stalnim naseljima. Zapadna, južna i sjeverna okolica Ubala znatno je pošumljena, međutim, prema istoku i sjeveroistoku ističu se krševiti strmci. Najveći nanosi (visoki preko 100 m) nediferenciranog kršja zaostali su u obliku gigantske potkovice koja je sva obrasla bukovom šumom. Unutar tih nanosa mogu se vidjeti i manji brežuljci, također sastavljeni od trošnog materijala, ali obrasli borovima. Visinski je naj izraziti ji brežuljak (81 m) nad novim turističko--planinarskim domom. Veliki dobro obrasli pokrovi drobljenoga kršja izrazito se odvajaju od krševite i ogoljele okolice te daju posebnu sliku ovom dijelu orjenskog masiva. I izrazita udolina ističe se kao poseban element orjenskog reljefa (Josip Riđanović, Orjen. Acta Geographica Croatica, Vol.5. No.1. Listopad 1966.) |
Borovi dô
Borovi dô
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka |
Staza Planinarski dom "Ubla" - Dobri dô
|
Od Planinarskog doma "Ubla" (1020 m n.v.) krenuti asfaltnom cestom do izletišta Ubla i spomenika Luki Vukaloviću i potom nastaviti u istom smjeru makadamskom cestom. Nakon 200 metara skrenuti lijevo na kraticu kojom se nakon 500 metara ponovno stiže do iste ceste. Slijedi još jedna kratica pa se opet izlazi na istu cestu. Tom cestom nastaviti poviše Koprivnog dola. Tu na križanju (oko 2 km od početka hoda) valja nastaviti lijevo, jer se desni odvojak silazi u zaselak Koprivni Dô. Nakom jednog kilometra, u Rastiješ dolu se nalazi kamen na kojemu je označeno skretanje za Jastrebicu. Markacija na kamenu pokazuje kako ima još 2:30 h do vrha.
|
Izletište Ubla
|
Na Ublima se tradicionalno održava manifestacija pod nazivom "Iz ustanka nicaše sloboda" posvećena očuvanju narodne tradicije i običaja.
|
Izletište u Ublima
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Izletište u Ublima
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Koprivni dô (Koprinj dô)
Pogled s vrha Kabao (Kabo) prema Koprivnom Dolu
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Rastiješ dô (Rajtiš do)
Ravna aluga
Riječ aluga znači gusta šuma.
Katuništa
|
Katuništa odn, Katunište je naziv za izduženu duboku asimetričnu gorsku kotlinu između Koprivnog dola i Dobrog dola, u koj se niže nekoliko manjih dolova. Asimetričnost se odnosi na različitu nagnutost njezinih strana i u pošumljenosti. Sjeveroistočne krševite padine Jastrebice i Gumbara su strmije, u odnosu na blago nagnute padine Svitavca i Štirovnika.
|
Posrana aluga
Od Koprivnog dola šumska cesta ulazi u bukovu šumu kroz kotlinu Kantunište i svršava proplankom Posrana Aluga, odakle se pruža dobar pogled na Kršljev mramor, sjeverni nastavak Vučjeg Zuba, kao i na Štirovnik i Gnjilu gredu. Šuma iza Posrane Aluge je sve gušća, nakon čega se stiže do Pirinog brijega i poljane.
|
Dobri dô
Cijela udolina u kojoj se nalaze Pirina poljana i Dobri Dô se u dijelu izvora (literaturni i kartografski) često naziva jedinstvenim imenom Dobri dô. Sjeverozapadno na takav Dobri dô nastavlja se izdužena udolina Katunište. U geološkoj znanosti se i cijela reljefna udolina od Dobrog dola pod grebenom Prase, sve do Ubala i Konjskog naziva ledenjačkom dolinom, jedinstvenog imena Dobri dô. Početkom 20 stoljeća A. Grund (Grund, A.: Beiträge zur Morphologie des Dinarischen Gebirges. Geographische Abhandlungen, 1910. Vol.9(3), 230.) je proučavao tragove glacijacije na Orjenskom masivu. Njegova su istraživanja bila usmjerena na zapadnu stranu masiva, gdje je identificirao 29 cirkova od kojih 5 ledenjaka, ukupne površine 30,24 km2, opskrbljena snijegom i ledom. Prema Grundu, najniža čeona morena nalazi se upravo u ledenjačkoj dolini Dobri dô na nadmorskoj visini od 890 m. Također je utvrdio da su čeone morene na kraju ledenjačkih dolina probijene erozijskim kanalima, kroz koje je fluvioglacijalna drenaža osiguravala materijal koji je ispunio krške depresije i krška polja koja se nalaze nizvodno. U tradiciji lokalnog stočarskog stanovništva, cijela se ta udolina, sa susjednim padinama, od Ubala i Koprivnog dola sve do Dobrog dola pod grebenom Prase naziva Zubačkom planinom, ime dobivši kao prostor ljetnog izdiga "u planinu" stanovništva Zubaca sa svojim blagom. |
Pogled na ledenjačku dolinu Dobrog dola s padina Šišavaca iznad Ubala.
Lijevi izraženi vrh je Velika Jastrebica. Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković |
Pirin brijeg
Pogled s Pirinog brijega na Pirinu poljanu
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković 
Sklonište na Pirinom brijegu
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković |
Pirina poljana
Pirina poljana
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković 
Pirina poljana
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković 
Pirina poljana
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković 
Pirina poljana
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković
Pogled na Pirinu poljanu s vrha Buganja greda
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković |
Pirina poljana, oznaka na putu za skretanje za Vučji zub preko Kršeljevog mramora i Veliku Jastrebicu
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković 
Krajnja točka pristupa vozilom
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković 
Dionica staze kroz šumu između Pirine poljane i Dobrog dola
Orjen i Buganja greda, 9.5.2021
Autor: nnyjoh Datum objave: 10.10.2021. Opis. PD "Vučji zub" Trebinje, šetnja do Dobrog dola i uspon na Buganju gredu (1848 m) |
Dobri dô
|
Dobri dô nalazi se na 1380 m n.v., udaljen 8 km od Ubala. To je prostrana livada dužine 500 i širine 200 metara. U dolu se nalazi križanje planinarskih staza. Kada se dolazi iz smjera Ubala, lijevo se ide za Vučji zub, Prasu, Veliko okno i Via feratu Vučji zub, dok desno staza vodi do najvišeg vrha Orjena Zubačkog ond. Velikog kabla, Buganju gredu, Visoki brijeg i za Ledenu pećinu.
Na sredini Dobrog dola sa sjeverne strane uređeno je malo odmaralište pod stablima munike. 
Dobri dô
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković 
Dobri dô, pogled na Prasu
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković 
Pogled na Dobri dô s padina Buganje grede
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Dobri dô
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković 
Odmorište u
Dobrom dolu
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković 
Dobri dô
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković 
Smjerokaz planinarskih staza u Dobrom dolu
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković |
U Dobrom dolu
Dobri dô nalazi se na kraju (zapravo početku)
duboke ledenjačke doline, u kojoj su
jasno vidljivi tragovi rada ledenjaka.
AUTOR FOTOGRAFIJE: IVAN IVANKOVIĆ - FJAKA
Dobri dô nalazi se na kraju (zapravo početku)
duboke ledenjačke doline, u kojoj su
jasno vidljivi tragovi rada ledenjaka.
AUTOR FOTOGRAFIJE: IVAN IVANKOVIĆ - FJAKA
Ledena pećina
Ledena pećina iznad Dobrog dola
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Sipar (točilo) iznad Dobrog dola, podno Ledene pećine
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Oznaka smjera prema Ledenoj pećini
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka Jama kod Ledene pećine. Staza: Dobri do - Buganja greda/ Zubački kabao
Autor: PD "Vučji zub" - Trebinje Datum objave: 5.8.2019. 
Sipar (točilo) iznad Dobrog dola
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
OD ORJENSKOG SEDLA DO VRATLA
Pogled sa Zubačkog kabla u smjeru juga, prema središnjem dijelu masiva Orjena
Neposredno pod Zubačkim kablom je izduženi greben Malog kabla. Od Malog kabla, na suprotnoj strani Orjenskog sedla nižu se vrhovi: Crjena greda (1627 m), Kosmaš i Golišavac (1722 m, na fotografiji ima piramidalni oblik). Iza Crljene grede i Kosmaša vidi se Borova glava (1580 m). U pozadini dominira silueta Radoštaka (sredina horizonta). Subra je izduženi greben koji se nazire desno iza Golišavca.
Neposredno pod Zubačkim kablom je izduženi greben Malog kabla. Od Malog kabla, na suprotnoj strani Orjenskog sedla nižu se vrhovi: Crjena greda (1627 m), Kosmaš i Golišavac (1722 m, na fotografiji ima piramidalni oblik). Iza Crljene grede i Kosmaša vidi se Borova glava (1580 m). U pozadini dominira silueta Radoštaka (sredina horizonta). Subra je izduženi greben koji se nazire desno iza Golišavca.
GREBEN CRLJENE GREDE
NAJVIŠI VRHOVI: KOSMAŠ I GOLIŠAVAC (1722 m)
KOSMAŠ
NADMORSKA VISINA 1722 m
Pogled s padine Malog kabla, preko Orjenskog sedla, na Kosmaš i iza njega desno vrh Golišavac
|
Vrh Kosmaš se uzdiže iznad jugozapadnog dijela Orjenskog sedla. Do vrha Kosmaša vodi markirana planinarska staza.
Među ostalim, na njegovim jugoistočnm padinama nalazi se Dvojna jama, U inače bezvodnoj planini je značajna i zbog snijega na njenom dnu. |
GOLIŠAVAC (GOLIŠEVAC)
NADMORSKA VISINA 1722 m
CRLJENA GREDA
NADMORSKA VISINA 1627 m
BOROVA GLAVA (KRIVOŠIJE)
NADMORSKA VISINA 1580 m
|
Vrh Borova glava nalazi se kilometar začne linije jugoistočno od Orjenskog sedla. Stratigrafski slojevi pločastog kamena karakteristika su velikog dijela masiva Orjena, ali s južne strane Borove glave oni imaju zaista nevjerojatne oblike. Dugotrajnim uzdizanjem terena došlo je do velikih lomova u slojevima vapnenca, tako da oni na mjestima imaju neobični valoviti oblik, pa na fotografijama podsjećaju na specifični način slikanja Van Goga.
Osim poremećenom stratigrafijom, južna strana Borove glave obiluje prostranim kamenim platoima, škrapama i pukotinama, pa čak i speleo-objektima jamskog tipa, tako da će ovdje i speleolozi imati pune ruke posla. IZVOR AGENCIJA ZA RAZVOJ I ZAŠTITU ORJENA BUKOVO ŽDRIJELOKRIVA GLAVAVELJA GREDA |
Borova glava
Platoi i vrh Borove glave u pozadini IZVOR: Agencija za razvoj i zaštitu Orjena |
GREBEN SUBRE
NAJVIŠI VRH: SUBRA (1679 m)
JELOVICA
NADMORSKA VISINA 1567 m
Pećavorje
NADMORSKA VISINA 1526 m
SUBRA
NADMORSKA VISINA 1679 m
|
Subra je masivni greben na jugu središnjeg dijela Orjena, za koju se vezuje nekoliko epiteta: njen vrh je najbolji vidikovac u masivu, Subrin amfiteatar slovi za najzanimljiviji detalj primorskih dinarskih planina, a Subrini platoi su jedan od izrazitih primjera krškog mikroreljefa. Njen najviši vrh je Subra (1679 m). Subrin amfiteatar je najbolji alpinistički teren na Orjenu, atraktivna je za ljubitelje ovoga ekstremnog sporta.
Subra nije najviša točka masiva Orjena, ali je zasigurno najpoznatija. Slavu duguje i dobrom pogledu koji seže od središnje Albanije, velikog dijela Crne Gore, s dominantnim vrhovima Lovćena, Prokletija i Durmitora, pa preko hercegovačkih planina i Popovog polja, sve do južne Dalmacije i njenih otoka, a kad je bura na samoj liniji spajanja mora i neba, kao najudaljenija točka se može opaziti i Lastovo. WIKIPEDIJA OPIS USPONA Subra 1.679 mnm - Orjen. Vrhovi Crne Gore. 24.6.2016. 
Pogled na Subru sa Zubačkog kabla
Na horizontu iza Subre je Dobroštica 
Pogled od livada Rujišta prema Subri
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka 
Subrin amfiteatar (Markov koš)
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka 
Staza preko Malog Vratla, s odmorištem
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka Vratlo - Orjensko sedlo
Planinarski klub "Subra“ odradio je 2018. godine aktivnosti na retrasiranju i poboljšanju staze koja, prateći obod samog centralnog grebena, spaja Orjensko sedlo (1600 m) i Vratlo (1160 m). Uz stazu vrijedi usputni obilazak vrhova-vidikovaca: Borove glave i Bibire. Staza je pogodna za prosječne płaninare. IZVORI PK "SUBRA"; AGENCIJA ZA RAZVOJ I ZAŠTITU ORJENA 
Karta staza u središnjem dijelu Orjena
IZVOR: PK "SUBRA" |
Izvori vode na prostoru Subre
- U podnožju Markova koša (Subrin amfiteatar) kad se penje na Subru desno (markacija postoji) - voda i na vrhu gdje se prelazi prema sajlama - kod Zmajeva ždrijela, voda u pećini - Izvod Orjen vrh Subra
Autor: Adnan Sac; Datum objavljivanja: 8.11.2017. Opis videa: PSD Brezovaca je u periodu od 3.11. do 5.11. 2017. boravila na planini Orjen iznad Herceg Novog i u sklopu tog izleta kruznom turom ispela vrh Subra 1679 m/nv koji iako nije najvisi vrh Orjena sigurno je najatraktivniji. ORJEN Borići - Pod Vratlom - Vilino guvno - vrh Subra
Datum objave: 8.12.2018. Autor: Slobodan Stefanovic Opis: U periodu od 19 - 21. oktobra 2018. godine, PK ,,ERA,, iz Užica je izveo tradicionalnu planinarsku akciju ,,PRIMORSKA TURA,, u kojoj je učestvovalo 17 članova ovog Kluba. Drugog dana ove akcije, prešli smo kombijem od Kruševica do ,,Motela Borići,, odakle smo izvršili uspon na vrh Subra (1679 m). Prošli smo pored planinarskog doma ,,Pod Vratlom,, , obišli ,,Vilino guvno,, , ,,Dragovu,, i ,, Nikolinu,, jamu. Staza je bila duga 14 km. Planinarska staza "Starčevića serpentine" Stazu su gradili 2011. i 2012. Dobrovoljnim radom članovi Planinarskog kluba “Subra”. To je glavni planinarski pravac za izlazak do planinarskog doma “Za Vratlom” i vrhove Siljevik i Ćedilo. Zidana je u kamenu, na tradicionalni način, samo s ručnim alatom. Izvedena je s malim nagibom, uz dosta kamenih stepenica i čak 13 kanica (serpentina). Trasa dobrim dijelom ide kroz bukovu šumu a uz nju se nalaze uređena odmarališta i više vidikovaca. Dužina staze od njezina početka do prijevoja Malo Vratlo: 1100 m; visinska razlika je 145 m; prema težini: laki uspon. |
VELIKI KABAO (SUBRA)
NADMORSKA VISINA 1553 m
MALI KABAO (SUBRA)
NADMORSKA VISINA 1402 m
OD CRKVICA DO ORJENSKOG SEDLA
Zimski pogled iz smjera istoka, s vrha Jarčeva tvrđa, prema Orjenskom sedlu i vršnom grebenu masiva
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković
GREBEN JARIČEVE KOSE (JARČEVE TVRĐE)
NAJVIŠI VRH: JARČEVA TVRĐA - SZ VRH (1542 m)
Reovački dolovi
Pogled sa Zubačkog kabla u smjeru istoka, na Reovačke dolove
JARČEVA TVRĐA
NADMORSKA VISINA 1542 m (sjeverozapadni vrh); 1511 m (jugoistočni vrh)
VELJI KABAO (CRKVICE)
NADMORSKA VISINA 1525 m
OD LEDENICA DO CRKVICA
GREBEN VELJEG VRHA ("KRIVOŠIJSKO PREDGORJE")
NAJVIŠI VRH: VELJI VRH (1277 m)
|
Na sjeveru Orjena
Pogled sa Zubačkog kabla na Vučji zub, Reovačku gredu, Pazuu i Reovačke dolove u njihovu podnožju |
3 SJEVERNI DIO ORJENA
BIJELA GORA S GREBENIMA JASTREBICE I PAZUE
|
Pogled na Ubla
Uz stazu koja vodi na vrh Kabo nalazi se dobar vidikovac, s kojega se otvara pogled na Ubla i Zupce, na dijelove Orjena, vijence primorskih vrhova i na otoke. AUTOR FOTOGRAFIJE: IVAN IVANKOVIĆ - FJAKA |
GREBEN JASTREBICE
KABO - GUMBAR - JASTREBICA
NAJVIŠI VRH: VELIKA JASTREBICA (1865 m)
KABO (KABAO)
NADMORSKA VISINA 1419 m
|
Uspon na vrh Kabo. Uspon na vrh Kabo (na dijelu karata upisan kao Kabao) najkraći je uspon na neki vrh, koji se može poduzeti od planinarskog doma "Ubla". Dužina uspona (staza se vodi pod brojem T142) iznosi oko 6 km u oba pravca, a vrijeme trajanjna oko 1 h 30 minuta. Staza je u početku laka i srednje teška, a pod vrhom je jedna teška dionica.
Staza počinje izlaskom na makadamsku cestu od Planinarskog doma (bez uspona prvih 1,4 km), prolaskom pored par vikendica i zatim prelaskom preko livade, kako bi izašli na asfaltiranu cestu koja prolazi gornjim poljem ubalskog platoa. Kretati se tom cestom oko 500 metara, a zatim skrenuti desno na makadamsku cestu koja prolazi preko livada. Cesta potom ulazi u gustu borovu šumu, odakle počinje uspon. Nakon 500 m putem u šumi se nalazi odvojak planinarske staze koja vodi na širi šumoviti greben. Na jednom mjestu, 20 metara od staze, nalazi se vidikovac (obilježen je oznakom). Nakon vidikovca staza izlazi iz šume na krševiti i znatno strmiji dio pod samim vrhom. Iako je taj dio kratak (oko 200 m), na nekoliko mjesta je postavljena čelična sajla kojom je osiguran uspon. S vrha se pruža pogled na dio orjenskih visova, okolicu Trebinja i hercegovačke planine, sve do hrvatskih otoka. 
Pogled iz Ubala na Kabo
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Vrh Kabo
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Prvi dio uspona na Kabo vodi kroz šumu stazom bez znatnijeg nagiba.
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Uspon na Kabo 1419m - Ubla - Orjen
Autor: Igor Škero Datum objave: 11.4.2019. Opis. Opis i trek staze: https://www.vucjizub.org/opisi-staza/... Postavljanje gelendera za osiguranje na vrh Kabo 1419m - Orjen
Autor: PD "Vučji zub" - Trebinje Datum objave: 5.6.2022. |
Pogled unazad na Ubla i polje
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Pogled s padina Kaba u smjeru Pirinog i Dobrog dola
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Oznaka za vidikovac
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Vidikovac
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Pogled na Ubla i Zupce
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Motiv s uspona na Kabo
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Osigurani dio završnog uspona na Kabo
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Bor na vjetrometini hrbta vrha Kabo
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Motiv s uspona na Kabo
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Munike (bosanski bor) na padinama Kabla iznad Ubala
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Pogled na Kabo s uspona na Šišavce
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Kabo, vrh
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Greben od Kabla prema Šišavcima
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
ŠIŠAVCI
NADMORSKA VISINA 1596 m
Pogled na Šišavce (desno) i Gumbar (ljevo)
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Padine Šišavaca. Gumber u pozadini, lijevo.
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Na Šišavcima
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Na Šišavcima
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Bjelogorična šuma na nižim visinama Šišavaca
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Na Šišavcima, pogled u smjeru sjeverozapada
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Pogled od Šišavaca prema Velikoj Jastrebici i Vučjem zubu (na horizontu)
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
|
Gumbar
Pogled na vrh Gumbar (1608 m) s padina Šišavaca - pogled iz smjera jugozapada. AUTOR FOTOGRAFIJE: IVAN IVANKOVIĆ - FJAKA |
GUMBAR
Šišavci i Gumbar (lijevo)
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Vrh Gumbar
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
U starijim se izvorima češće koristio naziv Gubar.
Gumbar od Šišavaca
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
|
Jastrebica
Pogled na greben Jastrebice s Buganje grede. U podnožju se vide Pirina poljana (lijevi) i Dobri dô (desno). AUTOR FOTOGRAFIJE Ivan Ivanković - Fjaka |
JASTREBICA
|
Velika Jastrebica (pri izgovoru naglasak je na "e") je najviši vrh Bijele gore, krške zaravni sjevernog dijela Orjena, i s 1865 m n.v. najviši vrh Orjena u Bosni i Hercegovini te najviši vrh na teritoriju grada Trebinja. Drugi je po visini vrh cijelog orjenskog masiva. U blizini je granice s Crnom Gorom. Sjeverozapadno od Velike Jastrebice nalazi se Mala Jastrebica (1660 m n.v.; KOORDINATE 42.61083, 18.53083).
S Velike Jastrebice planinski masiv se spušta u smjeru zapada i sjevera. Okružena je brojnim cirkovima formiranim tijekom posljednjeg ledenog doba i prekrivena šumama bijele, odn. obične jele (lat. Abies alba Mill.) i bukve; na čijem rubu se nalaze stabla bosanskog bora ili munike (Pinus heldreichii) vrste koja je tercijarni relikt i subendem Balkanskog poluotoka, s malim dopunskim arealom u južnoj Italiji. Od 2020. godine Velika Jastrebica je u sastavu zaštićenog područja Park prirode "Orjen", koji se nalazi na teritoriju Grada Trebinja, na osnovu Odluke Vlade Republike Srpske. Najvišim grebenom Jastrebice prolazi državna granica između Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Reljef. Greben Velike Jastrebice čini najširi greben Orjena, visok preko 1800 m. Dva najviša orjenska vrha Velika Jastrebica ii Orjen (Zubački kabao), povezani su grebenom preko Vučjeg zuba i Prase. Brojni cirkovi svjedoče o intenzivnom zaleđivanju tijekom ledenog doba u ovom nekada centru stare glacijacije. Poslije povlačenja uvalskih ledenjaka, razdvojeni jedan od drugoga, deponirali su morene i fluvioglacijalni materijal razbacan po krškim uvalama. Između grebena ova dva najviša orjenska vrha nalazi se duboka glacijalna dolina Dobri dô, u kojoj su jasno vidljivi tragovi rada ledenjaka, koji je svoj materijal deponirao na izlazu iz kotline, stvarajući polja (Ubli, Konjsko, Carevo, Grab polje) na glacijalnom materijalu (morene, fluvioglacijalni i limnoglacijalni materijal). Brojni cirkovi dokaz su intenzivne glacijacije tijekom ledenog doba. Između Kršljevog mramora i Velike Jastrebice nalazi se jugoistočni cirk Velike Jastrebice, koji se niz dolinu oštro sužava. Kao izduženi cirk vodi do goleme vrtače Opuvani do. Sjeverozapadni cirk Jastrebice je prostraniji; u njegovom donjem dijelu nalazi se malo bezodvodno udubljenje. Jastrebica je od Bijele gore odvojena izrazitom geološkim navlakom u glacijalnom pragu. Ovaj prag, zamišljen kao slojevito stubište, teško je savladiva prepreka. To znači da se do Jastrebice teško može doći s prostranih jezerca Jarčišta i Ledenice. Niz padinu nalaze se prostrane, poput džungle visoke šume jele i bukve. Granični šumski ekoton tvori areal munike (crna mura, bor smrč, munjika, balkanska munika, bjelokori bor; lat. Pinus heldreichii). Geologija. Jastrebica je u potpunosti izgrađena od stjenovitih krednih karbonata. Oni padaju pod kosim kutom prema Bijeloj gori. Sve mlade kvartarne naslage danas su prekrivene visokom šumom. Za razliku od ostalih znatnijih morenskih područja u Orjenu, na Jastrebici ne postoji jasan kronološki raspored kvartarnih morena. Povijesni pregled. Jastrebica se spominje u vezi s utvrđivanjem granične linije između posjeda Venecije i Osmanskog carstva, a potom i Austrougarske i Osmanskog carstva, koja je ovuda provučena.
Ime Jastrebice se na mletačkim kartama pojavljuje u 17. stoljeću kao Mte Falcone (tal. falco = sokol, jastreb). Međutim, kartografsko određivanje je dosta neprecizno zbog topografskih nedostataka u prvim kartama. Uz pomoć, u to vrijeme izrađenih novih vojnih karata, topografija zabačenih dijelova Orjena postaje jasnija nakon 1850. godine. Kao granični vrh, Velika Jastrebica na tim kartama zadržava shematskiju šrafuru u odnosu na sve ostale vrhove, uz neuvjerljiv prikaz sjeverne strane. Po izbijanju Krivošijskih ustanaka 1869. i 1882. godine ponovo dolazi do izražaja precizna vojna topografija na Orjenu. Drugi crnogorski ustanak u Krivošijama doveo je do austrougarske vojne intervencije. Borbe na Orjenu trajale su od 7.3. do 10.5.1882. godine, a kulminirale su 9. i 10.5. u borbama upravo na Vučjem zubu i Jastrebici. Godinu dana nakon ustanka austrougarski Vojnogeografski institut napravio je nova snimanja unutrašnjosti i sjeverne strane Jastrebice. Ova karta u mjerilu 1:75 000 objavljena je 1909. godine. Nakon gubitničke bitke 9./10.5. na Jastrebici i Vučjem zubu graničnim objektima je obilježena i grebenska linija Jastrebice. Međutim, čak i uz novu topografsku izmjeru, velika područja na zbunjujućim sjevernim padinama Jastrebice ostala su vrlo shematizirana. Na detaljnoj karti omjera 1:10 000 koja prikazuje područje Boke kotorske u Austro-Ugarskoj Monarhiji prije Prvog svjetskog rata, izostavljena je grebenska linija oko najviših orjenskih vrhova. Pristupi. Na zaobljeni vrh Velike Javornice se obično pristupa iz smjera Ubala (izletničko mjesto udaljeno 22 km od Trebinja), odakle postoje dvije varijante - obje staze kreću iz izdužene ledenjačke kotline podno južnih padina Jastrebice (preko Rastiješ dola i zatim uskim prolazom od Male do Velike Jastrebice te stazom preko Pirine poljane). Iz Ubala je moguć pristup i preko grebena Šišavaca. Slijedeća mogućnost je s teritorija Crne Gore, grebenskim smjerom iz smjera Zubačkog kabla, preko Vučjeg zuba i prijevoja Preslo.
Uspon sa sjevera, sa zaravni Bijele gore, otežan je zbog ispreplitanja navlačnih i naboranih geoloških slojeva i ledenjačkog pretiska. Na prostranoj visoravni Bijele gore uspon je dakle moguć jedino preko goleme vrtače Kešeljevi katuni, do koje vodi šumska cesta - ali taj uspon nije obilježen. IZVOR Velika Jastrebica. Wikipedija (sr)(de) 
Pogled na Veliku Jastrebicu od Šišavaca
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Jastrebica u rano proljeće
Pogled sa Zubačkog kabla |
Zimski uspon na Jastrebicu - Orjen
Autor: Igor Škero Datum objave: 1.2.2014. Opis. https://www.vucjizub.org/ 16. Tradicionalni uspon na vrhove Orjena (12.09.2019.)
Autor: Srdjan Domazet Datum objave: 7.4.2020. 
Velika Jastrebica iznad Pirine poljane, na graničnom području Crne Gore i Bosne i Hercegovine
Autor: Orjen, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=3512482 |
|
Planinarski usponi. Od Ubala tri su mogućnosti uspona na Veliku Jastrebicu (1865 m): odvojkom iz Ratiješ dola (Rastiješ, Rajtiš dô) i odvojkom iz Pirin dola te grebenom iz smjera Šišavaca.
|
|
Staza Planinarski dom "Ubla" – Velika Jastrebica (1865 m) - staza broj T130
Trajanje uspona: 3h 30 min Dužina staze: nešto manje od 7km Visinska razlika: 880m Krenuti od Planinarskog doma "Ubla" (1020 m n.v.) u smjeru Rastiješ dola (Ratiješ dô, Rajtiš dô) šumskom makadamskom cestom oko 3 km, a potom, nakon nešto manje od 1 sat hoda od Ubala, skrenuti lijevo (u smjeru sjevera) markiranom planinarskom stazom, koja vodi na vrh Jastrebice (1984 m). Na tome se križanju nalazi kamen s naznačenim skretanjem za Jastrebicu. Markacija na kamenu pokazuje kako ima još 2:30 h do vrha. Staza koja vodi na Jastrebicu nosi ime "Staza Živadina Simića". Živadin Simić je bio začetnik razvoja planinarstva na području Trebinja i osnivač, nakon Drugog svjetskog rata (1954. godine), prvog planinarskog društva u Trebinju. Uspon započinje vrlo strmo, u ukupnoj dužini oko 300 metara. Nakon 15 minuta, na pola te strme dionice, nalazi se spomen ploča Živadinu Simiću. Nakon naglog uspona staza nastavlja oko 2,5 km kroz visoku bukovu šumu s primjesama bora, manjim, ali kontinuiranim usponom, te nakon oko 2,5 km izlazi iz bukove šume. Na pređenoj dionici uspona, na jednom mjestu, 1 min, udaljen od staze nalazi se vidikovac (njegov je položaj ozačen). Staza dalje nastavlja usponom na greben Jastrebice kroz visinski pojas obrastao travom i stablima munike. Duž pješačke staze: Ubla — Velika Jastrebica na pojedinim mjestima neophodno je pridržavati se rukama. Po izlasku na greben kreće se grebenom oko 1,5 km i uz savladavanje nekoliko strmih dionica, preko Male Jastrebice stiže se do najvećeg vrha Velika Jastrebica, na 1865 metra nadmorske visine. Staza je odlično markirana. Na vrhu postoji upisna kutija s upisnom bilježnicom. Stazu su trasirali, uredili i markirali planinari PD "Vučji zub" 2010. god. |
Uspon kroz šumu
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Šuma u podnožju Velike Jastrebice
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Pogled na greben Štirovnika, pri usponu na Veliku Jastrebicu
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Pogled na greben Štirovnika s vidikovca iznad šume, pri usponu na Veliku Jastrebicu.
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković |
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka
Izlazak iz šume na greben Jastrebice
U pozadini vrh Gumbar (1688 m) Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka
|
MALA JASTREBICA
NADMORSKA VISINA 1660 m
Pogled na greben Male Jastrebice (lijevo) s uspona na Veliku Jastrebicu
Dva vrha u pozadini (desno) su: Somulj (1576 m) i Gumbar (kod Opaljike). Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Pogled na greben Male Jastrebice (lijevo) s uspona na Veliku Jastrebicu
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Gdje se nalazi Mala Jastrebica?
Danas Malom Jastrebicom obilježavaju vrh visine 1660 m s koordinatama 42.61083, 18.53083, smješten na jednom nižem grebenu između Velike Jastrebice i Gumbara. Međutim, Riđanović (1966. godine), navodeći 1832 m n.v. kao visinu Male Jastrebice, očito mislio na vrh na lokaciji 42.6003, 18.5387, na sjeverozapadnom grebenskom nastavku Velike Javornice. 
Motiv s padina Velike Jastrebice
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
VELIKA JASTREBICA
NADMORSKA VISINA 1865 m
Motiv s padina Velike Jastrebice
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Motiv s padina Velike Jastrebice
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Kota 1852 na grebenu Velike Jastrebice
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Pogled s kote 1852 na najviši vrh Veliku Jastrebicu
U pozadini su Vučji zub i Zubački kabao, a daleko na horizontu silueta Lovćena. Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Pogled s vrha Velike Jastrebiceu smjeru sjeverozapada
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Pogled s grebena Velike Jastrebice (kota 1852) u smjeru sjeverozapada
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Ostaci graničnog obilježja na vrhu Velika Jastrebica (sagrađeno kao mala kamena piramida, s metalnom motkom u sredini.
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Pogled s vrha Velika Jastrebica u smjeru sjevera, preko Bijele gore, na Bilećko jezero, zagrađeno branom Grančarevo.
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Pogled s Velike Jastrebice u smjeru jugoistoka. U pozadini (sredina) je Vučji zub povezan grebenom Prase sa Zubačkim kablom (desno)
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Pogled na najviši vrh Jastrebice iz smjera jugoistoka
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Velika Jastrebica (1865 m) je drugi po visini vrh orjenskog masiva.
Pogled s vrha Velika Jastrebica na Dobri dô i sipar gdje se nalazi Ledena pećina.
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Istočna padina vrha Velika Jastrebica
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Opuvani dô
|
Opuvani do je ponikva (vrtača) na sjevernoj padini Velike Jastrebice. Primjer je staništa-utočišta arkto-alpske i alpske biote (zajedniceu regiji s toplim zimama. Kako je 60 m duboka vrtača sklona nakupljanju hladnog zraka, česti ciklusi smrzavanja i odmrzavanja stvaraju povoljne uvjete za periglacijalno oblikovane značajke: tj. soliflukciju (u geologiji, klizanje, lagano spuštanje rastresitoga pokrovnog sloja ili stjenovite mase niz padinu), periglacijalno oblikovano tlo).
Ponikva se nalazi na 1584 m nadmorske visine i sastoji se od 4 međusobno povezana ponora. Glavni ponor je bočno izdužen, dugačak 440 m. Istjecanje hladnog zraka je na 1647 m, a dubina atmosfere kotline je tako 63 m. Godine 2020. na prostoru ponora zabilježena je pojava reliktne populacije alpskog daždevnjaka (Salamandra atra), čime je popunjena 200 km široka praznina rasprostranjenosti ove vrste. 
Pogled s Opuvanog dola na sjevernu stranu Velike Jastrebice
Autor: P.Cikovac - Sopstveno delo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=74412020 Topografija i geologija. Opuvani do nalazi se na planini Orjen na Bijeloj gori, koja je pripada području visokog krša. Formiran je od trijasko-paleogenskih plitkovodnih vapnenačkih sedimenata, koji su prekinuti kratkotrajnom epizodom produbljivanja i vulkanizma u sredenjem trijasu, vezanog uz riftinge (raskoline, granice tektonskih ploča u začetku), karakteristične za veću Jadransku karbonatnu platformu. Procjenjuje se da pokrivač visokog krša ima novije potiskivanje od najmanje 30 km. Opuvani do je interdigitiran (interdigitacija, ulaženje susjednih izduljenih struktura jednih među druge poput prstiju na sklopljenim ruka) širokim padinama. Na njegovom južnom dijelu fluvioglacijalni kratki rov paleodoline (suhe doline) vodi uzbrdo do alpske doline koja presijeca greben Jastrebice. Istočna strana plitkog fluvioglacijalnog kanala pokazuje terase navodnog glaviofluvijalnog podrijetla.
Opuvani do nastao je između osi prevrnute sinklinale hrpta Jastrebice i osi kose antiklinale u strmini Opaljike. Povišene temeljne stijene Jastrebice sastavljene su od gornjokrednih serija slojevitih turonskih vapnenaca. Uslojeni cenomanski dolomitični vapnenci pojavljuju se dalje niz padinu. Opuvani do je smješten u stijenama na granici cenomansko-turonskoga pokrova visokog krša. Nastao je u vertikalno skraćenim, strmo slojevitim, cenomanskim dolomitskim slojevitim vapnencima. Geološka konfiguracija za razvoj paleodoline uvjetovana je naboranošću antiklinale Opaljike (1668 m n.v.) s podlogom dolomita donje krede i gornje jure. Refugijalna vegetacija. Prethodno se pretpostavljalo da nema glacijalne reliktne/refugijalne flore u maritimnom fiziografskom području visokog krša s toplim zimama, kao što je to prostor masiva Orjena. Međutim, nakon novije detekcije rezidualnih arkto-alpskih i boreo-alpskih biocenoza (Salicion retusae, Scabioso silenifoliae-Dryadetum octopetalae, Drepanoclado uncinati-Heliospermetum pusillum i Allietum schoenoprasi), 70 km južno od poznatih dinarskih kopnenih nalazišta, ova pretpostavka je dovedena u pitanje. Razlog za preživljavanje vrsta koje vole hladnoću u klimi s toplim zimama pripisuje se čestom nakupljanju hladnog zraka, što stvara lokalna područja s kontinentalnom klimom.
Klima. Uređaji za snimanje podataka o temperaturi na dnu ponikve postavljeni su
Najbliža meteorološka postaja koja daje službene meteorološke podatke nalazi se na Crkvicama. Budući da se ona nalazi na nadmorskoj visini od 940 m, mjerenja temperature nisu reprezentativna za lokalnu mikroklimu vrtače Opuvani do. Kako bi se dobili precizniji podaci o atmosferi lokalnog bazena, u kolovozu/avgustu 2020. na dnu ponikve postavljeni su uređaji za snimanje podataka o temperaturi. Projekt je financirao Odjelu za geografiju Sveučilišta Ludwig Maximilians u Münchenu. IZVOR Opuvani do. Wikipedija (en)
PROČITAJ VIŠE CIKOVAC, Pavle; KÜFMANN: Topoclimatic observations regarding conservation of climate microrefugia in the Opuvani do doline, maritime Mediterranean Dinarides of Montenegro. Prezentacija. Conference: 8th Balkan Botanical Congress. Athens. June 2022. (PDF)
ŠUNJE, Emina: Projekat zaštite prenjskog alpskog daždevnjaka. Edukativni letak. Sveučilište u Salzburgu, 2013. (PDF) |
Horvatov luk (Allium horvatii Lovrić, fam. Amaryllidaceae), iz roda Allium (biljni rod: luk), por. sunovrata (Amaryllidaceae ).
Ime je dobio u čast Ivi Horvatu poznatom hrvatskom botaničaru. Donedavna je smatran endemom uskog rasprostanjenja Kvarnerskih otoka, ali je prema nedavnim istraživanjima potvrđeno kako su njegove populacije rasprostranjene od zapadnog Balkana do centralnog dijela Apeninskog poluotoka (cirkumjadranska vrsta). Lokacija: Opuvani do, 1600 m n.v., planina Jastrebica - Bijela gora Autor: Pavle Cikovac, CC BY-SA 4.0 
Bosanska vlasulja, odn. oštra vlasulja (Festuca bosniaca Kumm. & Sendt.)
Ova trava trava je visinski endem Dinarskog krša. Biljku su prvi 1849. opisali Ferdinand Kummer i Otto Sendtner u Flori (Kraljevsko bavarsko botaničko društvo u Regensburgu). Rasprostranjena je od notranjskog Snežnika u Sloveniji, preko hrvatskih, bosanskih i crnogorskih Dinarida do masiva Prokletija. Također se javlja u južnoj Italiji iu Kalabriji (Monte Pollino). Festuca bosniaca, poput Pinus holdreichii, Gentiana dinarica, Edraianthus graminifolius, Sesleria juncifolia s.l., Leontodon crispus s.str. i Carex kitaibeliana, je među amfijadranskim balkanskim subendemima koji napreduju do Apeninskog poluotoka. Festuca bosniaca uspijeva na ravnim do kosim, kamenitim vapnenačkim travnjacima, često na hladnim visokim nadmorskim visinama. U Dinaridima je karakteristična vrsta biljne zajednice Festucion pungentis ((Pret)planinske rudine oštre vlasulje). Lokacija: Orjen, Opuvani do, sjeverna kosa padina Jastrebice Autor: Pavle Cikovac, CC BY-SA 4.0 
Primjerak prenjskog alpskog daždevnjaka (lat. Salamandra atra ssp. prenjensis) uočen u Opuvanom dolu
Autor: P.Cikovac - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=87173161 
Uređaji za snimanje podataka o temperaturi na dnu sudopera postavljeni su u kolovozu/avgustu 2020.
Autor: P.Cikovac - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=109311766 |
|
Velika Jastrebica
Greben Jastrebice se strmo izdiže iznad izdužene doline Dobrog dola istočno od zubačkih Ubala. AUTOR FOTOGRAFIJE IVAN IVANKOVIĆ - FJAKA |
Kota 1835
|
Kota 1835 (1835 m) nalazi se jugoistočno od vrha Velike Jastrebice, povezana s njime grebenom. Na ovome vrhu također se nalaze ostaci male granične kamene piramide.
U nekim starijim izvorima, kao npr. geograf Riđanović (1966. godine), jedan vrh visok 1832 m n.v. naziva Malom Jastrebicom, pa se moguće mislilo upravo na ovu kotu (jer se ona jasno vidi izdvojena od vrha Velike Jastrebice, gledana npr. iz smjera Zubačkog kabla), dok se u suvremenijim izvorima naziv Mala Jastrebica koristiti za drugi, znantno niži vrh (1660 m), smješten dalje prema sjeverozapadu, između Velike Jastrebice i Gumbara. Podno Kote 1835 na jugoistočnom kraju njezina grebena nalazi se nešto niža Kota 1762 (1762 m). 
Pogled s vrha Velika Jastrebica u smjeru jugoistoka, na kotu 1835
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Pogled s Kote 1835 na grebenu Jastrebice, u smjeru jugoistoka. Dolje se nalazi Kota 1762, također na grebenu Jastrebice: Iz nje je prijevoj Preslo koji odvaja Jastrebicu od Vučjeg zuba, a desno od Vučjeg zuba je greben Prase, koji odvaja Vučji zub od Zubačkog kabla (desno), najvišeg vrha Orjena.
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Ostaci granične piramide na Koti 1835
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Zaobljena glavica Kote 1835
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Kota 1762
Pogled s Kote 1762 prema Koti 1835, na Jastrebici
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
|
Vučji zub
Vučji zub gledan s grebena Buganje grede. Lijevi dio Vučjeg zuba naziva se Kršljev mramor. Desno od Vučjeg zuba nastavlja se prema istoku greben s Reovačkim gredama, koji kulminira najvišim vrhom Pazua. AUTOR FOTOGRAFIJE: IVAN IVANKOVIĆ - FJAKA |
VUČJI ZUB
NADMORSKA VISINA 1805 m
Vrh Vučji zub
Pogled sa Malog kabla, pri usponu na Zubački (Veliki) kabao 
Pogled na Vučji zub iz smjera Jastrebice
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Vrh Vučji zub
Pogled sa Zubačkog kabla |
Orjen sedlo - Vučji zub - Kešeljevića katuni
Polazak je s Orjenskog sedla, usponom na Zubački kabao i preko Prase na Vučji zub. Povratak s Vučjeg zuba je moguć kružno, preko Reovačkog prijevoja (istočna strana Vučjeg zuba) na raskrižje u podnožju, pa nazad do Orjenskog sedla. Ova kružna tura s odmorima traje oko 7 sati. Tura je srednje težine, veći dio trase je lak, ali sa dodatnim oprezom duž grebena i na samom vrhu.
Staza Orjensko sedlo - Prasa - Vučji zub otvorena je 2015. godine i markirana je na inicijativu Đorđija Kovačevića, Grahovljanina s privremenom adresom u Vancouveru (Kanada), koji je želio pomoći oživljavanju svoga kraja kroz razvoj aktivnog turizma, te je ova staza zamišljena kao spona Orjena i Bijele gore (završava u Kešeljevića katunima, sjeverno od Vučjeg zuba, na početku makadamskog puta za Grahovo). Staza u najvećoj mogućoj mjeri slijedi trasu drevne stočarske trase, tako da izbjegava sve teže prohodne dijelove, što je i čini pogodnijom od već postojećih planinarskih staza preko vrha Orjena. Dio trase je uređen u suradnji s Grahovljanima i njihovim prijateljima okupljenim oko ove ideje, dok su čišćenje od vegetacije i markiranje izveli članovi PK "Subra“. IZVOR TEKSTA I KARTE: Planinarski Klub Subra 
Skica staze Orjen sedlo - Vučji zub, kao i dalje prema Bijeloj gori do Kešeljevića katuna
legenda: 1. Križanje u Reovcima Križanje na Reovačkom prijevoju 3. Križanje u Kešeljevića katunu 4. Križanje Preslo 5. Križanje na Prasi NAPOMENA: Plavom bojom je obilježena na mapi novomarkirana staza u 2015. god., a crvenom do tada postojeća postojeća. |
Preslo
PRIJEVOJ NADMORSKA VISINA 1634 m
Područje uz prijevoj Preslo
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Područje prijevoja Preslo
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Kršljev mramor
Kršljev mramor, u pozadini Jastrebica. Između njih je prijevoj Preslo.
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Greben Kršljevog mramora, gledan s Buganje grede. Lijevo je prijevoj Preslo.
Vrh piramidalnog oblika u pozadini je Pusti Lisac. Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Kršljev mramor, sjeverni je nastavak Vučjeg zuba.
Kršljev mramor, sjeverno podnožje
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Kroz Kršljev mramor - od prijevoja Preslo do vrha Vučji zub
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Kroz Kršljev mramor - od prijevoja Preslo do vrha Vučji zub
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Kroz Kršljev mramor - od prijevoja Preslo do vrha Vučji zub
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Kroz Kršljev mramor - od prijevoja Preslo do vrha Vučji zub
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Kroz Kršljev mramor - od prijevoja Preslo do vrha Vučji zub
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Kroz Kršljev mramor - od prijevoja Preslo do vrha Vučji zub
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
|
Vučji zub
Sjeverna, izrazito krševita padina Vučjeg zuba AUTOR FOTOGRAFIJE: IVAN IVANKOVIĆ - FJAKA |
IZ STARIH ZAPISA
|
KAP. ĐURO PANY
ORJENSKI SKLOP: VUČJI ZUB (1805 m)* Hrvatski planinar, 1930. broj 2, str. 45-51 (PDF) Jedna od glavnih zadaća podružnice HPD »Orjen« u Dubrovniku jest upoznavanje Krivošijskih brda, pa su njeni članovi u tome cilju do sada poduzeli nekoliko uspona u te predjele. I ako je Orjen (1895 m) najviši vrhunac tog kraja, sa kojeg se pruža na okolišne vrhunce najpregledniji vidik, nije on za planinara i najzanimivljiji. Već za prvog uspona na Orjen (»Hrv. Planinar« 1928., br. 10.) upale su mi u oči prema sjeveru raskidane stijene, koje se dižu iz guste šume sa najvišim vrhuncem Vučji Zub (1805 m.). Orjen je najviši vrhunac gorske kose Stirovnika, koja se proteže u pravcu sjeverozapad-jugoistok, a od te kose se kod Crljene Grede, južno od Orjena, odvaja prema jugu Šubra. Uporedo sa kosom Stirovnika teče oko 2 km sjeverno kosa Jastrebica-Pazua, koja čini nasuprot Orjenu malu izbočinu prema jugozapadu i na toj točki je Vučji Zub. Vučji Zub spojen je sa Orjenom gorskim bilom, zvanim Prasa, koje dijeli tako kotlinu između spomenutih dviju kosa u dvije. Sjeverozapadno od Prase leži Pirina poljana, koja prelazi u dolac, zvan Posrana Aluga, i svršava u dolini Ubli, gdje se nalazi mjestance istog imena. Jugoistočno od Prase protežu se Krivošije. Vučji Zub bio je svojevremeno tromeđa između Crne Gore, Dalmacije i Hercegovine, te je na vrhuncu ta točka i danas obilježena željeznom motkom, usađenom u maloj kamenoj piramidi. Stijene Vučjeg Zuba upadaju sa sviju strana u oči svojim bjelilom, jer druge stijene pokazuju više sivkastu boju, pa u mnogočem podsjećaju stijene Vučjeg Zuba na Bijele Stijene u Gorskom Kotaru u Velikoj Kapeli. (Slika 1.). Za vrijeme ledenog doba Orjenski je sklop — jer tome sklopu možemo da pribrojimo cijeli taj skup gorja — obilovao mnogim ledenjacima, njih oko 20 na broju, a najveći je bio onaj koji se je spuštao od Prasa prema sjeverozapadu kroz poljanu Pirina, a imao je dužinu od po prilici 10 km. Orjenski sklop obiluje divljači, a na Stirovniku imade i divokoza. Zvjeradi imade sve manje, jer je minuli rat toga mnogotoga utamanio. Izuzev dijelove prema sjeveru, gdje se na taj masiv nastavlja Bijela Gora sa svojim bukovim šumama, Orjen je sa svojim kosama svagdje nikao iz kamenih pustoši, karakteriziranih na specijalnim kartama stereotipnom oznakom za naše primorske krajeve »wasserarm«, a gdje nema vode, nema ni pravog života. Međutim počevši od visine od 1000 m počinje pojas bukove šume, koja biva sve gušća, doseže prosječno do 1600 m visine, a mjestimice pokriva i vrhunce, koji su manje izloženi vjetru, kao n. pr. Stirovnik (1650 m) i Jastrebica (1866 m). Najmanje pogoduju bukovoj šumi prema jugu otvoreni obronci, pa što je južnije, to je donja granica tog šumskog pojasa u većoj visini. Počevši od 140 m miješana je u bukovoj šumi munika (Pinus leucodermis, Panzer-kiefer), što je posebna vrsta crnog bora, koji raste samo u visinama i predstavlja za naše krajeve dosta veliku rijetkost. Slojevi preko 1600 m obrasli su samo munikom, koja je u nižim slojevima uspravnog rasta, dok na višim mjestima, gdje je izložena vremenskim nepogodama, pokazuje fantastične oblike rasta. I munika traži predjele, zaklonjene od južnih vjetrova, a doseže na Orjenu gotovo do samog vrha. Izuzetak čine na Orjenu i sjeverno ležećoj Gnjiloj Gredi obronci sjeveroistočni, koji se strašnim strminama spuštaju u poljanu Pirina i Krivošijsku kotlinu; ove strmine u velikim plohama uopće nemaju nikakove vegetacije, već samo razdrobljeno kamenje, ili gole stijene. (Slika 2.). Posebnu karakteristiku imade kosa Pazua, koja se proteže istočno od Vučjeg Zuba i koja ima glatku površinu. Poradi toga njezine su stijene mogle odolijevati razornom uplivu atmosfere. (Slika 3.). Izlet podružnice HPD »Orjen« u Dubrovniku na Vučji Zub morao je da bude ponovno odgođen radi nepogodnog vremena, jer je poznato, da taj kraj obiluje silnim kišama. Takovoj nagloj promjeni vremena bili su izloženi članovi podružnice »Orjen« koncem lipnja pr. g. za vrijeme izleta na Orjen. Iznenada su dospjeli u oluju praćenu tučom, koja na sreću nije dugo trajala. Tada su naši izletnici bili na samome vrhu, gdje nije bilo ama baš nikakovog zaklona. Na sreću se je oluja spustila u doline, pa neko vrijeme između tutnjave gromova nije bilo nikakovog razmaka. 28. septembra 1929. krenuli su naši izletnici, njih 9 na broju, pod večer autobusom do Trebinja, gdje je g. Dr. Lowy, član upravnog odbora podružnice »Orjen«, veoma susretljivim načinom priredio konačište i pobrinuo se za prevozna sredstva za slijedeći dan. U Trebinju nam se priključio još jedan planinar, i 29. rano u jutro krenuli smo u dva automobila do sela Ubli u dolini istoga imena. Put nas je vodio cestom, koja veže Trebinje sa Konavlima, a ide predjelom, zvanim Zupci. Naročito prije sela Tuli cesta se uspinje smionim zavojima kroz kraj, koji mjestimice nema niti trave, te nam je toliko više prijalo, kada smo iza sela Tuli pred nama vidjeli kosu Stirovnika u punom zelenilu. Od sela Kraj zakrenuli smo na jednu novo sagrađenu cestu preko polja Dubrava, kroz kotlinu Sutjesku u dolinu Ubli mimo Bogojević sela. Dolina Ubli leži u visini od 1100 m, udaljena je od Trebinja oko 1 sat vožnje, dakle od Dubrovnika ni puna dva sata, opkoljena bukovom šumom, djelomično miješanom sa munikom. Cijela je dolina divni pašnjak, zaštićen od vjetrova i podesan za zimski šport. Baš u nakani, da se u Ublima nešto stvori za promet stranaca, sagrađena je ta cesta od sela Kraj do sela Ubli, te će biti briga i podružnice HPD »Orjen«, da te krajeve češće posjećuje, a po mogućnosti i zimi, kako bi se ispitale mjesne prilike i o tome uputili Dubrovački stranci. Cesta svršava u Ublima u maloj borovoj šumici, gdje smo se iskrcali oko 6 ½ sati u jutro. Pošto smo skakanjem po livadi protegli od zime i sjedenja ukočene noge, uputili smo se najprije do seoca Koprivinj Do, gdje imade vanredna pitka voda. Odanle ušli smo u bukovu šumu ugodnim nogostupom, koji vodi kotlinom Kantunište i svršava proplankom Posrana Aluga (Slika 4.). Odanle pruža se divni pogled na Kršljev Mramor, sjeverni nastavak Vučjeg Zuba, kao i na Stirovnik i Gnjilu Gredu. Šuma iza Posrane Aluge postala je sve gušćom, stabla su sve deblja, a tlo pokriveno tolikom naslagom lišća, da je trebalo mjestimice u raznim smjerovima tražiti nastavak puta. Nakon kratkog odmora u šumi stigli smo na proplanak poljane Pirina, odakle se je u pozadini isticao Vučji Zub sa svojim bijelim stjenama. (Slika 5.). Opet kroz gustu šumu, u kojoj su mnoga stabla slomljena od snježnih lavina, koje se ruše sa obje strane, sudeći po položaju debala. Stigosmo na podnožje Vučjeg Zuba, ispod Prase, odakle vodi u početku staza, koja se na pola puta gubi među stjenama. Pogled sa podnožja na stijene Vučjeg Zuba je upravo veličanstven. Stojeći na dnu kotline, zatvorene s jedne strane gustom šumom, dok se na ostale tri strane dižu Kršljev Mramor, Vučji Zub, Prasa, Gnjila Greda i Buganja Greda, imade se utisak, kao da će se sve najedom stropoštati u taj dolac, opkoljen na potonje tri strane 3—500 m visokim stjenama. U tu kotlinu došli smo nešto prije 10 sati i uputili se spomenutom stazom uzbrdice put Prase. Neočekivano došli smo pred jedan oko 20 m široki i 10 m visoki otvor, koji vodi u oko 30 m duboki svod, a u nutrinji bijeli se jedan oko 8 m visoki ledeni masiv, koji se prema lijevoj strani proteže još kojih 30 m daleko u jednu usjeklinu, koja također svršava velikim otvorom, tako da je u tome svodu stalno hladan propuh. Ta ledena masa je na svome gornjem rubu posve oštra, otraga se spušta u tamnu provaliju, koju u pomanjkanju konopa nijesmo mogli da pretražimo. (Slika 6.). Tek pomnim traženjem uspjelo nam je, da nađemo uski prolaz uz ledenjak, na rubu stijene, kroz drugi otvor. Tom je zgodom malone došlo do teške nesreće, jer i ako smo napredovah sa najvećom pažnjom, ispod noge jednog od nas počela se da valja ogromna, par tona teška stijena na jednog našeg druga, koji nije imao a ma baš nikuda da se ukloni. Sretnim slučajem, baš prije nego je stijena došla na led, zaustavila se, i nama je svima odahnulo, jer bilo je užasno gledati sve to, a nemoći ama baš nikako pomoći. Oko stigli smo na Prasu, odakle nam se pružio divni pogled na Krivošije sa Crkvicama, bivši vojni logor, te na Orjenski masiv sa kosom Stirovnika i južno na Crljenu Gredu. (Slika 2). Uspon od Prase na vrh Vučjeg Zuba nije bio laka stvar, jer smo se morali i rukama i nogama da se uspinjemo preko stijena, koje su se ispod nas drobile i lomile, pa imademo da zahvalimo samo našem najvećem oprezu i pažnji, da je sve dobro prošlo. Na vrh smo se uspeli samo šestorica i nitko nije smio da krene na tome putu dalje, dok nije dobio uputu, kojim smjerom i do koje točke, gdje je imao da čeka, dok opet dođe na red, da nastavi uspinjanje. (Slika 7.). Sa vrhunca imali smo divni pogled, uz opisani na Orjenski masiv, prije svega na kosu Pazua i lijevo od nje na Bijelu Goru, koje se šuma sada eksploatira, a drva otpremaju žičnom željeznicom u Risan u Boci Kotorskoj, gdje pilana drva prerađuje, a građa se onda najviše za inozemstvo izvozi, (Slika 8.). Vanredan je pogled na Kršljev Mramor, sjeverno od Vučjeg Zuba, a kosa između ta dva predjela toliko je oštra, da onemogućuje hod; moguće je proći samo sjedeći, a desno i lijevo ruši se strma provalija od nekoliko stotina metara. Iza Kršljevog Mramora uzdiže se Jastrebica, a između ove i Stirovnika, iza Pirine Poljane otvara se u daljini pogled na Popovo Polje, u kojem se sasvim jasno ističe brežuljak Hum. (Slika 9.). Piramidu na vrhu Vučjeg Zuba označili smo inicijalima našeg društva i naveli godinu 1929., našeg prvog posjeta. (Slika 10.). Nakon jednosatnog odmora krenuli smo istim putem i jednakim oprezom na Prasu. Da je oprez bio na mjestu, dokazale su nam cijele tuče kamenja, koje su se znale pojedincu da ispod nogu upute; ali nam to nije zadavalo brige, jer smo se uvijek tako rasporedili, da nije bilo nikoga ispod onoga, koji je momentano bio u kretnji. Ispod Prase čekao nas je na proplanku dio našeg društva, koji nije sudjelovao na zadnjem usponu na vrh. Nakon kraćeg odmora uputili smo se istim putem u Ubli, gdje su nas čekali naši automobili. Još više nego kod uspona kod silaza smo svaki čas zastali, da se divimo krasnom vidiku, pretresujući mogućnost, da kod slijedećeg uspona na Vučji Zub umjesto jednakim putem natrag, nastavimo preko Prase na Orjen, pa preko Orjenske lokve u Vrbanje. Kod Koprivinjeg Dola dočekao nas je naš član g. Dr. Lowy na konju i nastavio sa nama do sela Ubli, zadovoljan, što smo se u tako dobrom raspoloženju vratili sa Vučjeg Zuba. U Ublima dočekao nas je velik broj seljaka, pa nekoliko žandara sa stanice Konjsko, koji su nas srdačno pozdravili. U razgovoru sa seljacima reče nam jedan, da on treba do Vučjeg Zuba 2 sata. Kako imade 12 km puta i oko 800 m uspona, na naš upit, da je to nemoguće i po kojem satu je gledao vrijeme trajanja, reče, da nema on sata, već da se ravna po suncu. Sjetili smo se, da je i kod naših seljaka običaj, da označuju vrijeme hoda sa brojem »cigar duhana«, t. j. koliko cigareta popuši, ali to sve za planinara nema važnosti, jer bit će da njihove cigare nijesu jednako debele i duge. Najtočnija je specijalkarta. Od Ubla vozili smo se našim automobilima do Trebinja. Iza kraćeg boravka oprostili se od naših tamošnjih znanaca i krenuli autobusom do Dubrovnika. Za vrijeme te vožnje uvjerili smo se, da doista nije sve najbolje, što je i najjeftinije, jer najprije je naš autobus stao nekih 10 puta, pošto mu se je utrnulo svijetlo. Iza toga ostao je hladnik bez vode, pa je trebalo da se iz kompliciranih kanta opet napuni. Konačno je iscurilo ulje, pa pošto je i ovo bilo nadoknađeno i mi ostali u uvjerenju, da više nema što da se pokvari, pukla je guma na stražnjem kotaču, otpao obruč i nije nam preostalo drugo, nego da pješke nastavimo kući, kamo smo stigli u 9 i pol sati na večer. I ovom prilikom pretresli smo koristi, što će ih imati razvitak planinarskog sporta od skloništa na Orjenskoj lokvi, koje mjesto je vrlo prikladno ishodište za izlete na Orjen, Vučji Zub, Crljenu Gredu, Šubru, Pazuu, Stirovnik i razne spilje ovog romantičnog kraja. Vlast u Trebinju, pod nadležnost koje spada područje, izjavila se je najpripravnijom, da nam odstupi zemljište, na kojem se već nalaze uporabivi zidovi bivšeg vojničkog objekta. U tu svrhu treba da geometar na licu mjesta izradi nacrt čestice. Uz gostoprimstvo, što ga uživaju naši planinari u žandarmerijskoj kasarni u Vrbanju, te udobno stanovanje u oporavilištu našeg člana g. Sime Petkovića iz Risna u Crkvicama, imat će u tome skloništu na Orjenskoj lokvi planinari svako olakoćenje prigodom svojih izleta u taj do sada dosta nepoznati kraj. Tako će Vučji Zub, a naročito Orjen s vremenom za posjetnike Dubrovnika postati privlačivom točkom, kao što je to sada bio Lovćen. *Toponimi su ovdje preneseni onako kako su i napisani u originalnom članku. Zanimljiva je razlika nekih tako zapisanih naziva u odnosu na današnju uporabu imena: tako za današnju Subru, u članku piše Šubra, a današnji Štirovnik autor naziva Stirovnikom. (op. adm.) 
Foto: J. Toth 8. Panorama Orjenskog masiva
|
Foto : J. Toth
1. Vrhunac Vučjeg Zuba, pogled sa podnožja Prase. 
Foto: G. Pany
2. Pogled sa Prase na Kršljev mramor, u pozadini Jastrebica. 
Foto: G. Pany
3. Pazua, desno straga početak Lovćena (1774). 
Foto: J. Toth
4. Dolina Posrana Aluga, otraga Stirovnik (1650 m). 
Folo: G. Pany
5. Pirina poljana. Straga lijevo Vučji Zub (1805 m), desno Gnjila Greda (1777). 
Foto: G. Pany
6. Ledenjak na Vučjem Zubu. 
Foto: G. Pany
7. Uspon sa Prase na vrh Vučjeg Zuba, u pozadini Vela Greda (1298 m) i Veli Kabao. 
Foto: J. Toth
9. Kršljev Mramor (1760 m), u pozadini Jastrebica (1866 m). 
Foto : G. Pany
10. Planinari na vrhu Vučjeg Zuba. |
Veliko okno
|
Veliko okno - Vučji zub - Orjen
Autor: PD "Vučji zub" - Trebinje Datum objave: 14.7.2019. Opis. Planina Orjen obiluju jamama i pećinama sniježnicama. U mnogima od njih snijeg i led se zadržavaju tokom cijele godine. Jedna od njih je i ova na Prasi podno Vučjeg zuba. Mala količina snijega na snimku je vjerovatno posledica ekstremno velikih kišnih padavina u proljeće. Ono što izdvaja ovu pećinu je veliko okno koje razdvaja dva ulaza |
Pogled na južnu stranu vertikala Kršljevog mramora (lijevo) i Vučjeg zuba (desno), sa staze kojom se na Vučji zub uspinje iz Dobrog dola.
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Podno Vučjeg zuba - sa staze kojom se na Vučji zub uspinje iz Dobrog dola.
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Pogled na južnu stranu vertikala Kršljevog mramora (lijevo) i Vučjeg zuba (desno), sa staze kojom se uspinje na Buganju gredu.
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Staza kojom se na Vučji zub uspinje iz Dobrog dola.
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka Ferrata Vučji zub
Nastavljeni radovi na Via ferrata "Vucji zub"
Autor: PD "Vučji zub" - Trebinje Datum objave: 26.5.2022. Via ferrata - Vučji zub
Autor: Danko Karic Datum objave: 28.3.2023, Opis.Via ferrata Vučji zub Trebinje |
Pogled s
Vrh Vučji zub
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka 
Pogled s Vučjeg zuba u smjeru istoka, na Reovačke grede i greben Pazue
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Pogled s
Vučjeg zuba na Zubački kabao
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
|
Greben Pazue
Pogled na greben Pazue s uspona na Vučji vrh sjevernom padinom. U sjevernom podnožju Pazue izdvaja se prostrani Borovi dô. AUTOR FOTOGRAFIJE: IVAN IVANKOVIĆ - FJAKA |
GREBEN PAZUE
NAJVIŠI VRH: PAZUA (1769 m)
Pogled sa Zubačkog kabla u smjeru sjever-sjeveroistok-istok
S lijeva na desno nižu se Jastrebica, Vučji zub i Reovačka greda, koja kulminira vrhom Pazua - na nekim kartama upisan kao Međugorje (1769 m).
S lijeva na desno nižu se Jastrebica, Vučji zub i Reovačka greda, koja kulminira vrhom Pazua - na nekim kartama upisan kao Međugorje (1769 m).
Pogled s utvrde Kom u smjeru zapada i sjeverozapada
Lijevo, od Orjenskog sedla (vidi se iza grana drveta) se uzdiže Zubački kabao, desno od njega niži greben Prasa (1707 m) te dalje dugačak greben Pazue. 
Pogled s Malog kabla u smjeru sjever-sjeveroistok
Lijevo se uzdiže Zubački kabao, a u pozadini su Vučji zub i Reovačka greda (desno). 
Pogled s vrha Velika Jastrebica na greben Pazue (u pozadini)
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković - Fjaka |
Osvajanje planine Orjen
Datum proizvodnje: 17.11.2015. Autor: Radio Slobodna Evropa Opis: Planinarsko društvo Vučji zub iz Trebinja koristi lijepo vrijeme, kako bi obišao djelove planine Orjen, koje do sada nisu nikada pohodili. Zahvaljujući njihovim snimcima iz vazduha možemo uživati u prirodnim ljepotama u zaleđu crnogorskog primorja. KAFA U 5 PLANINARI PD VUČJI ZUB NA REOVACKOJ GREDI ORJEN
Autor: Nebojsa Kolak; Datum objavljivanja: 10.11.2015. ORJEN Reovačke grede Đe me povede VII 210m AK Slobodni penjači-CT April 2023 kraća verzija filma
Autor: rajko popovic Datum objave: 10.5.2023. Opis. Kraća verzija filma.. U Reovačkim gredama na Orjenu ispeli smo prvenstven smjer tradicionalnom alpinističkom tehnikom "Đe me povede" VII / V, 210m, 7h. Smjer se nalazi u sektoru najeksponiranijih stijena, 15m lijevo od smjera "Tribute" VI+ njemačkog alpiniste Stefana Lieba. Penjući taj smjer prije dvije godine, vidio sam da možemo probati nešto u ovom sektoru, đe je centralna eksponirana barijera na prvi pogled neosvojiva. I eto, poslije 7h veoma teškog i neizvjesnog penjanja uspjeli smo. Na ovaj smjer sam posebno ponosan. U smjeru smo ostavili 2 klina, 4 "pješčana sata" i tri sidrišne pločice(po jednu u najtežim cugovima). Naveza: Vuk i Rajko Popović (Još detalja i skica biće ubrzo objavljeno na našem web sajtu slobodnipenjaci.com) 28.04.2023. Rajko DJE ME POVEDE VII- 210m Reovačke gred ORJEN April 2023 Slobodni penjači-Cetinje
Autor: rajko popovic Datum objave: 15.6.2023. Opis. U Reovačkim gredama na Orjenu ispeli smo prvenstven smjer tradicionalnom alpinističkom tehnikom "Đe me povede" VII- / V, 210m, 7h. Smjer se nalazi u sektoru najeksponiranijih stijena, 15m lijevo od smjera "Tribute" VI+ njemačkog alpiniste Stefana Lieba. Penjući taj smjer prije dvije godine, vidio sam da možemo probati nešto u ovom sektoru, đe je centralna eksponirana barijera na prvi pogled neosvojiva. I eto, poslije 7h veoma teškog i neizvjesnog penjanja uspjeli smo. U smjeru smo ostavili 2 klina, 4 "pješčana sata" i tri sidrišne pločice(po jednu u najtežim cugovima). Naveza: Vuk i Rajko Popović (Još detalja i skica prikazano je na našem web sajtu slobodnipenjaci.com) 28.04.2023. Rajko |
PAZUA
NADMORSKA VISINA 1769 m
VELJE LETO
NADMORSKA VISINA 1603 m
|
Pogled na Bijelu goru
Pogled s crnogorsko-hercegovačke granice prema zaravni Bijele gore. U dubini je područje sela Aranđelovo i Nudo u dolini rijeke Sušice (lijeva pritoka Trebišnjice) i njezinih pritoka. U prednjem planu lijevo, se vidi mali dio Mirotinskih greda, a desno brdo Klobuk s ostacima srednjovjekovnog grada. |
|
Pogled na Bijelu goru
Pogled s vrha Velika Jastrebica na prostranu kršku visoravan - Bijelu goru, s nekoliko vrhunaca, koji strmo padaju prema Klobuku i Grahovu. AUTOR FOTOGRAFIJE IVAN IVANKOVIĆ - FJAKA |
BIJELA GORA
NAJVIŠI VRH: VELIKA JASTREBICA (1865 m)
|
Bijela gora, sjeverni dio Orjenskog masiva, je prostrana krška visoravan, nadmorske visine 1200-1500 m, koju su oblikovali ledenjaci i karakterističan je primjer glaciokrša - krša razvijenog u glacijalnim terenima. Za vrijeme ledenog doba na Bijeloj gori se razvila jedinstvena ledena kapa površine oko 50 km² od koje se spuštalo par ledenjaka - jedan od njih i prema Grahovskom polju. Najviši vrh Bijele Gore je Velika Jastrebica (1865 m).
Glavni gospodarski resursi Bijele gore bila su rijetko naseljena pasišta i prostrane bukove šume. Od botaničkog značaja su endemske dinarske šume jele na karbonatnoj podlozi te nekoliko pronađenih rijetkih vrsta biljaka. Šumske površine s jelom i bukvom na Orjenu naseljavaju duboko zemljište na morenama. Iznad guste šume pojedinačne grupe jele i munike se nalaze na strmim stijenama. Jela je naročito zanimljivo drvo. Populacija na Bijeloj gori se nekim osobinama razlikuje od ostalih dinarskih populacija, osim možda onih na Biokovu. Naime, u pleistocenu je došlo do hibridizacije dviju balkanskih vrsta jele, europske i grčke. Hibridnih populacija ima naročito u Makedoniji, Bugarskoj i Grčkoj. Detaljnija istraživanja orjenske populacije nisu rađena. Primjerci jele su odneseni i u botanički institut Bayreuth u Njemačkoj. Prašume s jelom ostale su djelimice na Gvozdu i duž grebena od Gumbara do Veljeg leta. Nažalost, početkom 1960-ih godina počela je sječa šuma u Bijeloj gori, pa su znatne količine devastirane. Ostatak, i po estetskoj vrijednosti i genetičkom potencijalu, treba sačuvati. Bijela Gora je naseljena crnogorskim plemenima Katunske nahije. Poznati su po svojim epskim pjesmama u crnogorskoj usmenoj tradiciji. I jele Bijele gore su opjevane u narodnim pjesmama. Na Bijeloj gori ima jelena i veprova, rijeđe divokoza i smeđih medvjeda. Ispod zaravni Bijele gore nalaze se prostrane kotline uz doline rječica Jazine, Lastve i Sušice, koje su uglavnom naseljene i predstavljaju poljoprivredni kraj. Mijatova torina je najduža pećina u Parku prirode "Orjen" (BiH). Nalazi se na lokaciji Orovac, na Bijeloj Gori. Dugačka je oko 148 metara. Špilja se sastoji od ulazne dvorane koja se nastavlja strmim odsjekom visine 2 metra i na kraju završava jamom. Vertikalna razvedenost do najdublje točke iznosi 40 metara.
U čitavom masivu Orjena razvijen je podzemni krški reljef u kojemu se najčešće javljaju reljefni oblici jamskog i ponorskog tipa, dok su špilje poput Mijatove torine pretežito manjih dimenzija. Na temelju speleoloških istraživanja u Parku prirode "Orjen" utvrđeno je i opisano 47 speleoloških objekata. Od tog broja, njih 13 ima obilježja špilja, koje su za razliku od Mijatove torine, najviše one s dužinom kanala do 50 metara. Objašnjenje za razvoj ove pećine leži u razvoju krškog procesa u masivu Orjena, koji je stvorio sve neophodne uvjete za nastanak i razvoj duboke karstifikacije: velika dubina karbonatnih stijena, oštećenost ovih masa tektonikom, nabiranjem i rasjedanjem, velika količina agresivnih voda. IZVOR Mijatova torina. Wikipedija (sr) 
Bijela gora, pogled s Velike Jastrebice
Ustupljeno ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka |
Bjelogorske vite jele UKUSI CRNE GORE - Priče iz sela Nudo
Autor: RTCG - Zvanični kanal Datum objave: 12.12.2022. |
Pogled na Bijelu goru iz Klobuka u Hercegovini
LISAC (Bijela gora)
Pogled s Buganje grede preko prijevoja koji dijeli Veliku Jastrebicu od Vučjeg zuba, na Lisac na Bijeloj gori
Na horizontu se vide Vojnik (u sredini), Durmitor (lijevo) i Moračke planine (desno). Ustupljeno ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka |
|
Sjeverozapadno predgorje Orjena
Pogled s vrha Kabao (iznad Ubala) u smjeru Popovog polja (prostrana ravna površina na fotografiji), nad kojime dominira planina Bjelasnica (u pozadini desno). AUTOR FOTOGRAFIJE: IVAN IVANKOVIĆ - FJAKA |
KRAJNJI SJEVEROZAPADNI GREBENI ORJENA
|
Strač
|
KOORDINATE 42.6770, 18.3562
|
|
Tvrđava Strač, po građevinskim obilježjima jedno od najatraktivnijih starih utvrđenja iz austrougarskog razdoblja u okolini Trebinja, slovi za jednu od najvećih na Balkanu. Nalazi se jugoistočno od Trebinja, na 750 m n.v. Zahvaljujući položaju s tvrđave se pruža odličan pogled na Zupce, Petrovo polje, Trebinjsku šumu i Trebinje.
Strač je sagrađena u vrijeme austrougarske vlasti u sektoru Trebinje-Bileća (u Bosni i Hercegovini). Dio je fortifikacijskog sustava građenog od 1910. do 1916. godine, s ciljem zaštite Bokokotorskog zaljeva, odnosno također i priprema Austro-Ugarske za rat nakon pripajanja Bosne i Hercegovine. Bilo je drugo po veličini austrougarsko vojno utvrđenje u ovoj monarhiji. Austrijanac Konstantin Volker iz Instituta za povijesnu arhitekturu u Grazu istraživao je fortifikacijske objekte u okviru svoje doktorske disertacije. Objekti su imali ogromne profile željezne konstrukcije od kojih je veliki dio poslije Drugog svjetskog rata u obnovi i izgradnji zemlje skinut s kule i pretopljen. Ovaj fortifikacijski objekt bio je naoružan sa dvije haubice 100 milimetara od sedam kilometara dometa i sa dva topa za osobnu obranu, te sa 24 mitraljeza i 12 reflektora. Na vrhu ovog objekta su četiri čelične kupole, napola zidane a napola gotovo uklesane u kamen. Kupole su teške oko 25 tona, od kojih su dvije bile osmatračnice, a dvije su služile za haubice. One su izvučene, "Poršeovim" traktorom, a ne volovskim zapregama kako se mislilo. Istraživanje je potvrdilo i da su u unutrašnjosti objekta vojnici imali agregat na dizel gorivo, ali i žičaru koja se koristila prilikom gradnje objekta, o čemu svjedoče podaci iz Beča koje će trebati potvrditi. Danas je veći dio objekta Strača, koji je imao od 50 do 60 prostorija za smještaj vojske, urušen sam od sebe, a jedan dio je još očuvan pa je ono što se vidi najviše ruševina, osim jedne očuvane prostorije s protumitraljeskim štitom. Austrijski stručnjaci, preračunavajući ondašnje krune u današnju valutu euro, izračunali su da je gradnja ove tvrđave na Straču koštala 60 milijuna eura. Ovo mjesto ima ogromni turistički potencijal. Problem je što se još ne zna tko je vlasnik Strača – država, grad, neko drugo pravna ili fizička osoba. IZVOR Tvrđava Strač. Wikipedija (hr) PROČITAJ VIŠE LOJPUR, Z.: Čudo arhitekture nadomak Trebinja - Tajne i legende trebinjske tvrđave Strač. Hercegovina.info, 19.10.2020. NEPOZNAT AUTOR: Tajanstvena tvrđava Strač: Konačno će biti riješeni mitovi i enigma. Radio Sarajevo, 12.8.2016. PACHAUER, Volker Konstantin: Austro-Hungarian fortification in Bosnia-Herzegovina and Montenegro.Cultural heritage between value, touristic potential and extinction. International Journal Of Heritage Archit., Vol. 2, No. 1 (2018) (PDF) 
Skica konačnih projekata utvrde Strač nakon 1911.
Legenda: 1 – Blok vojarne. 2 – Haubička baterija. 3 – Mitraljeski položaji za blisku obranu. F – Kaponiri. (Izvor: Pachauer, 2016.) 
Skica trebinjskih utvrda iz priloga “Osterreich Ungarns Letzter Krieg2, autora Edmund Glaise-Horstenau, izdan u Beču, 1930-1939.
|
Vjerovali ili ne! Ministarstvo kulture BiH nikada nije zaštitilo tvrđavu Strač iznad Trebinja. 4K VIDEO - AUSTROUGARSKA TVRDJAVA STRAC KOD TREBINJA
Datum objave: 8.12.2019. Opis: Mirko Okuka Opis: Tvrđava Strač je najveće austrougarsko utvrđenje u Trebinju i okolini, a drugo po veličini u austrougarskoj monarhiji. Udaljeno oko 5 kilometara od centra Trebinja i ukopano u teško pristupačnom hercegovačkom kršu, utvđenje je imalo oko 60 prostorija od kojih se većina urušila sama od sebe. Prema istorijskim podacima izgradnja sistema tvrđava Strač je trajala od 1910. do 1916. godine. Naoružanje utvrđenja Strač: - dvije haubice 100 mm dometa 7 kilometara - dva topa za odbranu - 24 mitraljeza STRAČ--Austro-Hungarian fort--Austro-Ugarsko utvrđenje--(prikaz svih prostorija)
Datum objave: 27.11.2017. Autor: M&P Adventures |
Tvrđava Golo brdo
|
K. Želimir: Golo brdo - jedno od najljepših vojnih utvrđenja iznad Trebinja. Trebinje Live, 8.12.2019.
|
Tvrdjava Golo brdo Trebinje
Datum objave: 8.12.2019. Autor: Trebinje Live |
Tvrđava Petrina
KRAJEVI OKO ORJENA
Po Krivošijama
Cesta koja vodi kroz zaseoke krivošijskog sela Zvečava |
Priče iz kraja -- Dragalj polje ispod Orijena
Proizvodnja: RTCG Opis videa: U zaleđu Boke, na pola puta između Risna i Grahova leži Dragalj polje i, na njegovom obodu, Donje i Gornje Krivošije. Iako su Krivošije mjesto sa najobimnijim padavinama u Evropi, ovo je potpuno bezvodan predio. Ekipa Satelitskog programa RTCG boravila je u Krivošijama. Videćete zanimljivu priču o ljudima iz tog mjesta, teškim izazovima i surovim iskušenjima kojima su odoljevali. Autorica: Dragana Kršenković Brković. Snimatelj: Momčilo Šuškavčević |
|
Krivošije
Krivošije su krško planinsko područje iznad Risna u Boki kotorskoj, na oko 1000 m n.v., površine nešto veće od 100 km2. To je zaravan na istočnim ograncima masiva Orjena, koja se graniči s Katunskom nahijom na istoku i na jugu s Bokom. Područje obiluje izrazitim oblicima dubokog krša. Na fotografiji pogled s utvrde Kom na Krivošijsku zaravan, Boku kotorsku i Lovćen (vrhovi pod snijegom). |
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
Staza zdravlja
"Staza zdravlja" smještena je u okviru Parka prirode Orjen, u predjelu Žukovice i Vučjeg dola. Dio staze vodi kroz ambijentalno raznolik šumoviti predjel i zaravan, a pokazuje i pitomi dio krševitog Orjena. Staza je dužine 8,4 km, s visinskom razlikom od 150m. Obilazak traje oko četiri sata. |
|
Tradicionalni XIII "Uspon na Vucji zub i vrhove Orjena", Trebinje 08.10.2016.
Autor: Vidoslav Andzic; Datum objavljivanja: 11.10.2016. |
Rekreativni i brdski bicikizam
|
Sadržaj informativnih ploča postavljenih u hercegnovskom zaleđu
Izraženi kontrast mediteranskog priobalja i planinskog zaleđa (planina Orjen), omogućava izvođenje raznolikih i veoma atraktivnih mountainbiking tura, od mora pa sve do 1600 metara visine. Predložene trase, sa jednim izuzetkom, ujedno su putevi na kojima se odvija i (rjeđi) saobraćaj motornih vozila. Predložene mountainbiking trase su relativno kratke, prilagođene prvenstveno prosječnim rekreativcima. Za pasionirane mountainbike-re preporučujemo spajanje više trasa. Trase uključuju i savladavanje značajne visinske razlike. Dobar dio trasa podrazumijeva vožnju po neravnoj podlozi, čak i ako je u pitanju asfalt, a naročito beton. Ne preporučujemo biciklizam po strmijim dijelovima pri vlažnom vremenu, a pogotovo snijegu i ledu. Na Orjenu je snijeg redovna pojava i u višim zonama se može zadržati sve do kraja maja! 1 H. NOVI (85m) PJEŠAČKO-BICIKLISTIČKA STAZA “KOTOBILJ”(440m), 9km Vrijeme: 00:35 – 00:50, tehnička težina: mala, fizička težina: umjerena, odredište: Pješačko-biciklistička staza u okviru Rekreacione zone “Kameno”, sa vidikovcima, odmorištima i pješačkim stazama. 2 SELO KAMENO (485m)-SELO ŽLIJEBI (710m), 6km Vrijeme: 00:30 – 00:45, tehnička težina: mala, fizička težina: umjerena, odredište: staro kameno selo sa odličnim pogledom na ulaz u Zaliv 3 SELO KAMENO (485m)-KAMENSKA RAVAN (1160), 8km Vrijeme: 01:10 – 01:50, tehnička težina: velika, fizička težina: velika (u završnom dijelu), odredište: južni portal Orjena, ulaz u brojne planinarske staze 4 SELO KAMENO(485m)-SELO UBLI (750m), 16km Vrijeme: 01:10 – 01:35, tehnička težina: mala, fizička težina: umjerena, odredište: prostrana planinska uvala, sa pogledom na unutrašnji Zaliv 5 MOKRINE (490m)-SELO SITNICA (870m), 14 km Vrijeme: 01:20 – 01:50, tehnička težina: umjerena do velika, fizička težina: velika, međuodredišta: Vidov vrh i Ravni brijeg (odlični vidikovci) 6 PETIJEVIĆI (590m)-VUČJI DO (1030m), 12 km Vrijeme: 01:00 – 01:40, tehnička težina: umjerena, fizička težina: umjerena, odredište: katun tradicionalnog izgleda, smješten u podnožju Subre (jednog od najpoznatijih vrhova Orjena) 7 VRBANJ (1009m)-ORJENSKO SEDLO (1600m), 10km Vrijeme: 01:10 – 01:50, tehnička težina: velika, fizička težina: velika (u završnom dijelu), odredište: prevoj na najvišoj koti do koje se može stići putem, odličan vidikovac 8 IGALO( 2m)-SV. ILIJA (410m), 8km Vrijeme: 00:35 – 01:00, tehnička težina: umjerena, fizička težina: umjerena do velika, odredište: crkvica na samom grebenu koji dijeli Crnu Goru od Hrvatske, odličan pogled na otvoreno more i Boku Kotorsku |
Izgled informativnih ploča postavljenih u hercegnovskom zaleđu
|
Aktivnosti u zraku
Planirano je novo uzletište paraglajding kluba "Adriafly" i vidikovac na lokaciji Dizdarica, iznad Herceg Novog. Radovi podrazumijevaju postavljanje kućice-vidikovca na poletištu. (IZVOR: Dan.me, 2019.)
BORAVAK U PLANINI
Smještaj
Planinarski domovi, kuće i skloništa
Planinarski dom "Orjen sedlo" (1600 m)
Domom upravlja Planinarski klub "Subra" iz Herceg Novog, koji je ovaj objekt dobio u vrlo lošem stanju te je 2007. godine započelo s njegovo obnovom u više faza.
Dom se nalazi u središnjem dijelu masiva Orjena, na 1600 m n.v. Do doma se može stići markiranim pl. stazama iz 3 pravca (Vrbanj, Vratlo, Crkvice), a pored objekta prolazi i makadamska cesta Vrbanj (11km) - Crkvice (14 km). Pogodan je za dolazak terenskim, ali, uz pažnju, i običnim automobilima. Objekt je opremljen s 20 ležaja, 2 spavaonice, blagavaonicom, kuhinjom, agregatom za el. energiju i pomoćnim prostorijama. U blizini doma nalaze se izvor i cistjerna. Objekt je u vlasništvu PK Subra, a otvoren je uz najavu. Usluge koje stoje na raspolaganju su: smještaj, vođenje i ponuda hrane i pića. Grijanje je na drva. Obavezno je ponijeti vreću za spavanje ili posteljinu.
IZVOR: PK "SUBRA"
Dom se nalazi u središnjem dijelu masiva Orjena, na 1600 m n.v. Do doma se može stići markiranim pl. stazama iz 3 pravca (Vrbanj, Vratlo, Crkvice), a pored objekta prolazi i makadamska cesta Vrbanj (11km) - Crkvice (14 km). Pogodan je za dolazak terenskim, ali, uz pažnju, i običnim automobilima. Objekt je opremljen s 20 ležaja, 2 spavaonice, blagavaonicom, kuhinjom, agregatom za el. energiju i pomoćnim prostorijama. U blizini doma nalaze se izvor i cistjerna. Objekt je u vlasništvu PK Subra, a otvoren je uz najavu. Usluge koje stoje na raspolaganju su: smještaj, vođenje i ponuda hrane i pića. Grijanje je na drva. Obavezno je ponijeti vreću za spavanje ili posteljinu.
IZVOR: PK "SUBRA"
Planinarski dom "Za Vratlom" (1160 m)
|
Planinarski dom "Za Vratlom" u potpunosti je rekonstruiran 2011. godine. Dom se nalazi na početnoj točci Crnogorske primorske planinarske transverzale Orjen - Lovćen - Rumija - projekt realiziran u saradnji i sa Njemačkim društvom za međunarodnu saradnju (GIZ) i Planinarskim Savezom Crne Gore (PSCG). Sada je to moderan objekat u rangu motela s svim pripadajućim sadržajima. Nalazi se 7 km zračne linije od Herceg Novog, na visini od 1160 m. Objekt je u srcu planine, do njega se stiže isključivo terenskim vozilom ili pješačenjem, pa je sačuvao i izgled i duh dobrih starih pl. domova. Objekt je u vlasništvu PK "Subra", Herceg Novi. Otvoren je vikendom i po potrebi (najavi). Dom se nalazi u južnom dijelu masiva Orjena, do njega vodi markirana staza od gradske autobusne stanice, a do bivšeg Motela ''Borići'' od koga je udaljen 1h hoda, vodi asfaltna cesta (preko Kamenog). Okružuju ga pašnjaci i bukove šume iznad kojih se uzdižu brojni stjenoviti vrhovi. Zdanje je opremljeno sa 50 ležajeva, 7 spavaonica, velikom blagavaonicom, kuhinjom, centralnim grijanjem na drva, dvije bistjerne za vodu (kišnica) i hidroforom, solarnim panelima i agregatom za struju. PK "Subra" pruža usluge smještaja, vođenja, a tu je i ponuda hrane i pića.
IZVOR: PK "SUBRA" |
ORJEN - Planinarski dom Za Vratlom
Datum objave: 20.9.2016. FalcoNero Opis: Produced by Falco Nero www.falconero.me |
Planinarska kuća "Vrbanj" (1009 m)
Planinarska kuća "Vrbanj" nalazi se na Orjenu u Crnoj Gori. To je zidana katnica na području Krušljevice. na cesti prema Orjenskom sedlu. Kuću su nakon Domovinskog rata vlasti Crne Gore vratile HPD-u "Dubrovnik", koje je njime upravljalo prije raspada Jugoslavije, a dubrovački su je planinari temeljito obnovili i uredili za prihvat planinara. Otvorena je i opskrbljena po dogovoru. Ima 50 mjesta za noćenje
Prilaz vozilom: Iz Dubrovnika prema Trebinju, 3 km prije Trebinja skrenuti prema Herceg Novom. Nakon 10 km izlazi se iz BiH i ulazi u Crnu Goru (granični prijelaz Sitnica). Nakon daljnjih 4 km treba skrenuti lijevo prema mjestu Kruševice, pa nastaviti u zavojima do Vrbnja (ukupno 65 km vožnje iz Dubrovnika). Moguć je i prilaz iz Herceg Novog, cestom prema Trebinju, preko Kameno Mokrine. Potom skrenuti desno na lokalnu cestu i nakon 4 km stiže se u naselje Kruševice. Od Kruševica još 4 km asfaltnom cestom do naselja Vrbanj .
INFORMACIJE (2018. god.): Krešimir Ivanišević ++385 (0)20 313-193, Stela Soko ++385 (0)99 8092-264
IZVOR: HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ (2018.)
Prilaz vozilom: Iz Dubrovnika prema Trebinju, 3 km prije Trebinja skrenuti prema Herceg Novom. Nakon 10 km izlazi se iz BiH i ulazi u Crnu Goru (granični prijelaz Sitnica). Nakon daljnjih 4 km treba skrenuti lijevo prema mjestu Kruševice, pa nastaviti u zavojima do Vrbnja (ukupno 65 km vožnje iz Dubrovnika). Moguć je i prilaz iz Herceg Novog, cestom prema Trebinju, preko Kameno Mokrine. Potom skrenuti desno na lokalnu cestu i nakon 4 km stiže se u naselje Kruševice. Od Kruševica još 4 km asfaltnom cestom do naselja Vrbanj .
INFORMACIJE (2018. god.): Krešimir Ivanišević ++385 (0)20 313-193, Stela Soko ++385 (0)99 8092-264
IZVOR: HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ (2018.)
Planinarski dom na Ublima
|
Nakon višegodišnje borbe, koja trjae od 2008. godine, Planinarsko društvo "Vučji zub" iz Trebinja dobilo je na korištenje Planinarski dom na izletištu Ubla. Također su se tijekom 2013. godine trebinjski planinari usprotivili odluci tadašnje lokalne vlasti da proda dom na Ublima, prikupljajući i potpise protiv prodaje. Promjenom vlasti, Dom na Ublima je krajem 2016. godine dodijeljen ovom društvu na korištenje. Kako je ovaj objekt preuzet u lošem stanju, krajem 2018. godine započela je njegova rekonstrukcija.
INFORMACIJE: PLANINARSKO DRUŠTVO "VUČJI ZUB", Trebinje (FACEBOOK)
|
Planinarski dom Ubla (video)
Autor: Slavenko Vukasovic Datum objavljivanja: 19.2.2013. Opis videa: Planinarsko društvo „Vučji zub" iz Trebinja pokreće akciju „Zaustavimo prodaju planinarskog doma i izletišta na Ublima" zbog najava iz uprave grada Trebinje da je na pomolu odluka o prodaji ovog objekta, kako bi se od prodaje nadoknadio deficit u gradskom budžetu. Cilj akcije je da se odlukom gradskog parlamenta zaustavi prodaja planinarskog doma, a planirane su i dodatne aktivnosti o kojima će se javnost informisati i putem zvanične internet stranice društva www.vucjizub.org. Planinarsko društvo „Vučji zub" poziva građane Trebinja da svojom građanskom incijativom podrže ovu akciju i daju svoj iskreni doprinos zajedničkoj inicijativi da se ovo izletište oživi i da napokon koristi svim građanima ovog grada, izletnicima, ljubiteljima prirode, djeci i omladini. Ne dozvolimo da izgubimo jedino trebinjsko planinsko izletište! DA SMO ZDRAVO! www.vucjizub.org |
IZVORI I LITERATURA
|
Reljef i geologija
HUGHES, P.D., WOODWARD, J.C., CALSTEREN, van P.C., THOMAS, L.E., ADAMSON, K.R.: Pleistocene ice caps on the coastal mountains of the Adriatic Sea. Quaternary Science Reviews 29 (2010), str. 3690-3708 (PDF) MARKOVIĆ, Miroslav: Geomorfološka evolucija i neotektonika Orjena. Disertacija. Univerzitet u Beogradu, Rudarsko geološki fakultet. Beograd, 1973. RIĐANOVIĆ, Josip: Orjen. Acta Geographica Croatica, Vol.5. No.1. Listopad 1966. (PDF) RIĐANOVIĆ, Josip: Neue Beobachtungen über die Eiszeitwirkungen im Orjen-Gebirge (Jugoslawien). Geographisches Institut der Universität, Würzburger Geographische Arbeiten 20. Würzburg, 1967. RIĐANOVIĆ, Josip: Les Conditiones Specifiques de la Glaciation de l’Orjen. u Dylik. J (Ed.), Report of the 6th International congress of Quaternary - Warszawa, 1961. Wydawnictwo Uniwersytetu Łódzkiego. Lodz, 1967. RIĐANOVIĆ, Josip: Orjen, prilog poznavanju reljefa primorskih krških planina. Disertacija. Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 1963. SAWICKI von, Lubomir: Die eiszeitliche Vergletscherung des Orjen in Süddalmatien. In: Zeitschrift für Gletscherkunde 5, 1911,, str. 339–355. STEPIŠNIK, Uroš: Glaciokarst of western Orjen, Montenegro. Cave and Karst Science 36(1):21-28 . January 2010. (PDF) VASOVIĆ, M.: Radoštak-Oblici glacijalnog reljefa. Glasnik Srpskog geografskog društva, Vol.32(1), 21–42. Beograd, 1952. Vegetacija CIKOVAC, Pavle: Soziologie und standortbedingte Verbreitung tannenreicher Wälder im Orjen-Gebirge (Montenegro). Diplomarbeit an der LMU, Departement für Geowissenschaften. 2003. (researchgate:PDF) CIKOVAC, Pavle: Prirodne osnove za floru i vegetaciju Orjena. (PDF) HORVAT, Ivo : Istraživanje vegetacije Biokova, Orjena i Bjelašnice. Ljetopis Jugoslovenske Akademije, Zagreb, 53, 163–172. Zagreb, 1941. (HTML) Regionalno LAZAREVIĆ, Radenko: Grahovsko polje. Glasnik Srpskog Geografskog Društva 29, 1949. Baština MEDAKOVIĆ, Dejan. O manastru Savini. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21, br. 1 (1980): 411-426. (PDF) TISKANI I ELEKTRONSKI ČLANCI
POPOVIĆ, Predrag: Veliki (Zubački) kabao 1.894 mnm - Orjen (najviši vrh). Vrhovi Crne Gore, 6.3.2016. (HTML) Uskoro sportsko penjalište i biciklistička staza na Kamenom. Radio Jadran, 13.3.2016. Otvoren Avanturistički park na Vrbanju, najveći u regionu. Boka News, 21.10.2018. M., K.: Agencija za zaštitu Orjena kreće u realizaciju projekta ruralnog razvoja zaštićenog područja. DAN, 20.2.2021. M., K.: Zaštitiće i Orjen. DAN, 17.3.2021. MATOVIĆ, Ksenija: Boljim putevima do bolje turističke ponude Parka prirode Orjen. DAN, 16.11.2022. OSTALA LITERATURA
KUSIJANOVIĆ, M.: Iz Dubrovnika kroz Konavle na Subru. Hrvatski planinar 1932/5, str. 131.-147. (PDF) OLIVA, Armando: U magli na planini Dobroštici (1570 m). Hrvatski planinar, 1944/6, str. 90.-94. (PDF) OLIVA, Armando: Utisci s izleta na Orjen. Hrvatski planinar, 1941/1, str. 1.-8. (PDF) PANY, Đuro: Radoštak. Hrvatski planinar, 1940/3, str. 74.-76. (PDF) |
NOVOSTI
2015. Tokom ljeta zajedničkim radom mještana Grahova i njihovih prijatelja, a uz pomoć planinarskog kluba „Subra“ iz Herceg-Novog, pročišćeno je i izmarkirano više planinarskih staza u zaleđu Grahovo – Bijela gora i te staze su sada spojene sa onima sa druge strane Orjena. Konačan cilj je povezivanje destinacija na nikšićkom, kotorskom i hercegnovskom dijelu ove planine u zajedničku turističku ponudu. VIJESTI.ME |
