|
|
SREDIŠNJI POJAS > KRŠKE VISORAVNI (PLANOTE) SLOVENIJE I HRVATSKE > KRŠKE VISORAVNI NOTRANJSKE I DOLENJSKE > Stojna
Država: Slovenija
Najviši vrh: Ledenik, 1073 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.6311, 14.8207
Država: Slovenija
Najviši vrh: Ledenik, 1073 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.6311, 14.8207
O planini
|
|
UvodStojna je oko 15 km duga gora, koja se proteže paralelno s Kočevskim poljem (na njegovom jugozapadnom rubu), dinarskim smjerom SZ-JI, od Dolenje vasi i Rakitnice na sjeverozapadu do prijevoja Štalcerski preval (588 m) i naselja Štalcejri na jugoistoku, te Kočevske Reke na jugu. Planina je izrazito okršena, i prekrivena gustom bukovo-jelovom šumom.
Na Stojni se nalazi pet vrhova viših od 1.000 m: Ledenik (1073 m; na pojedinim kartama navedeno je 1072 m), Slovenski vrh (1040 m), Mestni vrh (1034 m), Požgani hrib (1009 m) i Suhi hrib (1002 m). Uz same padine planine nalazi se gradić Kočevje i prilično gusto naseljeno Kočevsko polje, tako da je Stojna isprepletena brojnim šumskim cestama i putovima, te markiranim planinarskim stazama. Na prvi pogled Stojna, svojom relativno malom visinom i jednoličnim reljefom, koji je prekriven gustim i kontinuiranim šumama, djeluje nezanimljivo, međutim ona skriva mnoge zanimljive prirodne i društveno-povijesne lokalitete: guste šume, krški reljef s brojnim krškim oblicima, među kojima su najznačajnije brojne špilje, stanište divljih životinja, brojne planinarske i poučne staze, ruine srednjovjekovnog grada i dr. ENGLISH SUMMARY: StojnaStojna It is about 15 km long mountain, which runs parallel to the Kočevje Field, in the classical Dinaric direction (NW-SE), from Dolenje vas and Rakitnica in the northwest to Štalcerji in the southeast. This typical karstic mountain is covered with thick beech-fir forest There are five peaks higher than 1,000 m on Stojna: Ledenik (1073 m; od 1072 m according to some maps), Slovenski vrh (1040 m), Mestni Vrh (1034 m), Požgani hrib (1009 m) and Suhi hrib (1002) m). Just under the slopes of the mountain lays the small town of Kočevje, so Stojna is overcrossed with numerous forest roads and paths, and marked hiking trails. 
Prilaz Kočevju iz smjera istoka i gora Stojna u pozadini
Stojna, pogled iz Ribniškog polja
ImeIme Stojna, prema jednom od mišljenja, možda dolazi od njemačke riječi "stein" (kamen), i moglo bi se odnositi na kamenu, vapnenačku podlogu gore Stojne.
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Stojne
Oglašavajte ovdje:
|
PRIRODA
Biljni svijet
|
Poput ostatka Kočevske (čije je područje 90% pokriveno šumom) i Stojna je u cijelosti prekrivena gustom šumom, u kojoj prevladava bukovo-jelova sastojina.
Prostrane krške visoravni Roga, Stojne i Goteniške gore su do 19. stoljeća obilovale nepristupačnim prašumama. Zahvaljujući viziji kneza Auersperga i stručnom djelovanju šumara dr-a Leopolda Hufnagla na zaštiti prirode, u to su vrijeme od značajnije eksploatacije sačuvane vrijedne bukovo-jelove šume, ujedno i vrijedno obitavalište raznih divljih životinja. Štoviše, Hufnagl je jednim svojim zapisom u planu gospodarenja šumama (slov. "naj ostane pragozd"; hrv. neka ostane prašuma"), među prvima u Europi nama do današnjeg dana ostavio dragocjenu prirodnu zaostavštinu: prašumu (slov. pragozd). Na padinama Stojne tako se nalazi šumski rezervat Pragozd Strmec. Pragozd Strmec (Prašuma Strmec) Šumski rezervat Pragozd Strmec prostire se na 15,50 hektara. U njemu prevladava sastojina bukve i jele, ali je atraktivan i zbog značajnih fragmenata javora i smreke. Svoj prašumski status duguje činjenici da se ova šuma nikada nije šumarski iskorištavala te tisućama godina živi bez utjecaja čovjeka. |
Prašuma Prašuma je šuma koja se nikada nije eksploatirala. Rijetka i vrijedna baština je tamo prepuštena samo prirodnom razvoju: stabla se ne sijeku, mrtva stabla se ne uklanjaju, niti šumski plodovi, životinje se ne uznemiravaju i posjet je ograničen samo za znanstveno-stručne potrebe. U Sloveniji su prašume u prostoru označene s dvije horizontalne crte plave boje, a prašuma se može vidjeti samo markiranim stazama koje vode uz margine rezervata. |
Životinjski svijet
Kočevske šume dom su brojnih životinjskih i biljnih vrsta, od kojih je neke teško pronaći u drugim dijelovima Slovenije. Među njima je najpoznatiji smeđi medvjed - Kočevska se smatra medvjeđim krajem, koji je ujedno i njezin zaštitni znak. No, unatoč velikom broju medvjeda na ovom području, najveću europsku zvijer rijetko susreću i domaći ljudi. Druge autohtone vrste zvijeri koje također naseljavaju ove šume su: vuk, obična europska lisica, divlja mačka, kuna bjelica, kuna zlatica, jazavac, lasica, feretka / europski tvor (slov. dihur), i dr. Godine 1973. u šumama Kočevje naseljeno u postupku reintrodukcije ove životinje, nekoliko risova. Među ptičjim vrstama ovdje obitavaju i planinski orao i bijeli orao.
Po planini i po kraju
1. JUGOISTOČNIM PODNOŽEM STOJNE
- DUŽ KOČEVSKOG POLJA -
Kočevsko polje WIKIPEDIJA: Kočevsko polje
|
Kočevsko polje je netipično polje u kršu, na tektonskom rasjedu dinarskog smjera. Dugo je 18 km i široko 5 km, a sa 60-100 km2 više ili manje ravnog dna najveće je krško polje u Sloveniji. Polje je manje iskrčeno i manje naseljeno od susjednog Ribničkog polja (slov. Ribniško polje). Na središnjem, dubokom i tektonski oblikovanom ravnom dijelu je većina najboljih poljoprivrednih površina i najgušća naseljenost. Grupirana i dijelom cestovna naselja imaju jedinstven prostorni raspored i arhitekturu. Kočevsko polje je s obje strane okruženo gorama koje dosežu visinu od nešto više od 1000 metara. Na zapadnoj strani je viši greben Stojne, a s istočne strane to je Mala gora (Kočevska mala gora).
Na zapadnoj strani polja ravnica u dodiru sa strmom padinom Stojne tvori naglašeni rub polja i vrlo karakterističan krajobrazni element. Meandrirajući potok Rinža glavno je prirodno obilježje nizinskog dijela. Sredinom polja ide razvodna linija između Krke i Kupe - Željnski potok teče pod zemljom u izvor Radeščice, koja je pritok Krke. Izmjena polja i pašnjaka s međuprostorima šuma stvara izrazitu krajobraznu raznolikost. Slika krajolika polako se mijenja prema jugoistoku, udio šumskih i ravnih obilježja se smanjuje. Na polju se, sjeveroistočno od Kočevja, nalazi i Rudniško (prijev. rudničko/rudarsko) jezero, koje je nastalo u depresiji dnevnog kopa nakon napuštanja rudnika smeđeg ugljena. 
Kočevsko polje
Pogled s Livoldskog vrha na Stojni. U podnožju Stojne smjestilo se Kočevje, na čijem se zapadnom rubu nalazi Rudniško jezero. Na horizontu se nalaze Mala kočevska gora (lijevo) i Kočevski Rog (desno). |
Rinža RIJEKA PONORNICA; DUŽINA: 14 kmRinža je rijeka ponornica i glavni vodotok u Kočevskom polju, u Sloveniji. Duga je 14 km. Ljeti njeno korito presuši i samo u vrijeme jačih kiša Rinža teče kontinuirano od Ložina do Črnog potoka pr Kočevju gdje ponire. Prvi izvori (dva izvora) Rinže (Prednja Rinža) nalaze se u uzanoj dolinskoj padini koja vezuje dva polja u kršu: Ribničko i Kočevsko, pod brdom Jasnica (577 m), kod sela Gornje Ložine i oni se javljaju samo za vrijeme kišnih padalina. U razdoblju plavljenja na Ribničkog polja voda pritječe po obično suhom koritu sjeverno od Jasnice (Zadnja Rinža). Za izrazito visokih voda u cijeloj Ribničkom i Kočevskom polju (Ribniško-kočevsko podolje) postoji samo jedan tok vode. Rinža tada poplavi oko 7 km2 Kočevskog polja. Za redovnog vodostaja (u normalnim vodnim uvjetima) Rinža prima vodu iz Reberskog studenca kod sela Slovenska vas, pod Slovenskim vrhom (1041 m) na Stojni. Iz krških izvora dobija još druge pritoke. Nakon Kočevja gubi vodu u ponorima i teče podzemnim koritom u 11,5 km udaljen izvor Bilpa čija voda odlazi u rijeku Kupu. U nadzemnom koritu od Kočevja do Livolda vode ima vrlo rijetko, a do Mozlja, samo u vrijeme poplava. WIKIPEDIJA 
Rijeka Rinža u Kočevju
Autor: Sl-Ziga; Wikipedija |
Gornje Ložine KOORDINATE: 45.692364, 14.800325; NADM. VISINA: 476 m; BROJ STANOVNIKA: 128 (2019.); WIKIPEDIJA
|
Gornje Ložine je naselje u pokrajini Dolenjskoj, u slovenskoj Općini Kočevje, sjeverozapadno od Kočevja. U starijim izvorima se također spominje kao Gorenje Ložine, a njemački naziv je Oberloschin. Na području naselja nalazi se lokacija nekadašnjeg starog grada Schweinberga, u podnožju brda Jasnica (577 m; njem. Schweinberg), na mjestu kojega se danas nalazi zapušten turističko-rekreacijski centar Jasnica.
Lokalna crkva posvećena je svecima Petru i Pavlu (Cerkev sv. Petra in Pavla) i pripada župi Stara Cerkev. Riječ je o građevini kasne gotike iz 15. stoljeća koja je obnovljena u 19. stoljeću. Crkva ima pravokutni brod sa zvonikom na zapadnoj strani i trostrani završni prezbiterij. Glavni oltar datira iz 1861. a bočni protestantski (evanđeoski; slov. evangelijski) oltar je iz sredine 19. stoljeća. U naselju se nalazi i spomen-obilježje palima u NOB-u (slov. Spominsko znamenje padlim v NOB), podignuto 1958. godine. Nalazi se uz usjek ceste Ljubljana - Kočevje, u blizini motela Jasnica. To je pravokutna svijetla kamena ploča s uklesanim napisom, ugrađena u djelomice dozidanu prirodnu stijenu, i posvećena četvorici talaca, aktivista Osvobodilne fronte, koji su streljani u blizini 21.8.1942. 
Brdo Jasnica (577 m)
Izvor: GoogleMaps, 2019. |
Gornje Ložine
Crkva sv. Petra i Pavla; izvor: GoogleMaps, 2019. |
Dolnje Ložine KOORDINATE: 45.688869, 14.808683; NADM. VISINA: 474 m; BROJ STANOVNIKA: 155 (2019.); WIKIPEDIJA
|
Dolnje Ložine je malo naselje u gornjoj dolini Rinže, u općini Kočevje, u Dolenjskoj. U starijim izvorima se također spominje kao Dolenje Ložine, a njemački naziv je Niederloschin. Ime naselja promijenjeno je iz Srednje Ložine u Dolnje Ložine 1952.
U naselju, uz cestu u središtu sela, nalazi se mala seoska kapela-svetište (Dolnje Ložine - Kapelica v vasi) zatvorenog tipa, posvećena Svetoj Obitelji, sagrađena je 1913. godine. Istočna niša zatvorena je kovanom ogradom, a pročelje raščlanjeno pilastrima i polukružnim lukom, nad kojime, na vrhu su polukružni krov i zabat . U kapelici se nalazi skulptura Svete Obitelji. |
Dolnje Ložine
Izvor: GoogleMaps, 2019. |
Nove Ložine KOORDINATE: 45.686272, 14.816008; NADM. VISINA: 467 m; BROJ STANOVNIKA: 36 (2019.); WIKIPEDIJA
|
Nove Ložine (njem. Neuloschin) su malo naselje u općini Kočevje, uz cestu Ljubljana-Kočevje.
|
Nove Ložine
Izvor: GoogleMaps, 2019. |
Koblarji KOORDINATE: 45.679636, 14.831692; NADM. VISINA: 469 m; BROJ STANOVNIKA: 285(2019.); WIKIPEDIJA
|
Koblarji, u starijim izvorima također Kovlerji (njemački: Koflern, kočevarski (Gottscheerish): Kowlarn), je naselje sjeverozapadno od Kočevja u općini Kočevje.
NAZIV SELA Koblarji se u pisanim izvorima prvi put spominju pod njemačkim imenom kao Koflern ili Koflein, dok današnje slovensko potječe od njemačkog imena. Izvorno njemačko ime dolazi od srednjogornjonjemačkog naziva (razvoj njemačkog jezika u vremenskom razdoblju između otprilike od 750.-1050. do otprilike 1350.-1650.) kofeler - stanovnik brda, riječ izvedena iz srednjogornjonjemačkog kofel (šumovito brdo). Druga, iako manje vjerojatna pretpostavka je da naziv sela potječe od srednjogornjonjemačkog kobeler (stanovnik kolibe). POVIJESNI RAZVOJ SELA Koblarji su bili selo njemačkih Kočevarja. Prema zemljišnim knjigama iz 1574. godine naselje je imalo osam cjelovitih poljoprivrednih gospodarstava, podijeljenih na 16 poljoprivednih gospodarstava sa 16 vlasnika, što je odgovaralo broju 58 i 65 stanovnika. U popisu stanovništva 1770. selo je imalo 39 kuća. Stanovništvo Koblarja neprestano se smanjivalo od 1869., s 255 stanovnika u 44 kuće, na samo 196 ljudi u 1931. - uglavnom zbog emigracije. U prošla vremena seosko se gospodarstvo temeljilo na uzgoju usjeva i životinja, šumarstvu i sitnoj trgovini (sitna prodaja - slov., krošnjarenje -> prema krošnji - pletenoj košari u kojoj su se prenosili sitni predmeti za prodaju) potrošne robe. U selu su svojevremeno bile dvije gostionice, kojima su upravljale obitelji Perz i Erker ili, prema nekim izvorima, Vode i Barthol. Stanovnici sela etnički Nijemci, njih 150, iseljeno je tijekom Drugog svjetskog rata, no za razliku od mnogih naselja Kočevarja, selo nije zapaljenolo tijekom rata. Nakon rata, 41 seoska kuća bila je useljiva, a naselje je imalo 114 stanovnika. Do 2011. godine, broj stanovnika je narastao na 292. ZNAMENITOSTI
Kapela sv. Štefana Lokalna crkva, posvećena Svetom Stjepanu i Svetom Antunu Padovanskom (cerkev sv. Štefana in Antona Padovanskega), bila je građevina iz 16. stoljeća koja je preživjela Drugi svjetski rat manje ili više netaknuta, ali je srušena 1956. Crkva, pravokutne lađe, je najvjerojatnije izvorno imala uzidani zvonik. Trostrana sakristija je vjerojatno dodana na jugozapadnu stranu crkve 1788. godine, a veliki zvonik dodan je 1817. Dva zvona izlivena 1835. i 1848. visjela su na zvoniku, ali su uklonjena tijekom Prvog svjetskog rata. Zamijenjena su željeznim zvonima izlivenima 1921. godine, ali ta su uklonjena tijekom Drugog svjetskog rata. Mala kapela posvećena Svetom Stjepanu (Sveti Štefan) sagrađena je na mjestu bivše crkve 2004. godine. Kuća br. 21 Kuća br. 21 u selu (Koblarji - Hiša Koblarji 21), zaštićena je kao kulturna baština R. Slovenije. Sagrađena je 1911. godine. Prizemna djelomično podrumska kuća. Duža fasada ima pet osi, a glavni ulaz je u srednjoj osi. Na pravokutnom kamenom portalu upisani su 1911. godina, i inicijali FG. Fasade su izrađene u secesijskom stilu. Na krškom terenu u okolici sela nalaze se brojne špilje. ZNAMENITI LJUDI ROĐENI U NASELJU
Značajni ljudi koji su rođeni ili živjeli u Koblarjima uključuju:
Koblarji
Izvor: GoogleMaps, 2019. |
Koblarji
U središtu naselja nalazi se mali plitki ribnjak (zlatne ribice). 
Kapela sv. Stjepana u Koblarjima
Špilja Koblarska jama
KOORDINATE: 45.7122, 14.83005; LOKACIJA NA GEOPEDIJI.SI Na obroncima Male Kočevske gore, na području naselja Koblarji nalazi se Koblarska špilja (slovenski: Koblarska jama) i istoimeno arheološko nalazište (Koblarji - Arheološko najdišče Koblarska jama) ostataka iz kasnog brončanog doba. Ulaz u špilju nalazi se 3250 m udaljen sjeverno od crkve u Koblarjima, na 640 m (speleol. izvori), odn. n.v. (590 M, arheol. izvori). U izvorima se spominje još pod imenima: Dolga jama, Velika jama pri Koblarjih; njem. Weites Loch bei Koflern, Kofler Grotte). Postojanje špilje prvi puta je zabilježeno 1882. godine (Graf). Špilju je prvi istraživao Moser, koji je u njoj, osim osam ljudskih kostura, pronašao i prapovijesnu keramiku u lijevoj bočnoj stijeni. Oblici i ukrasi na keramici upućuju na kulturu žarnih polja. Godine 1901. iz špilje je iznijeto nekoliko sanduka antropološkog materijala; M. Bukovec je 1929. pronašao ljudske kosture u jugoistočnom tunelu. Nalazi se čuvaju muzejima u Ljubljani i Beču. U okolici Koblarja nalazi se još nekoliko špilja: Grozdna jama, Črna jama, Lisičja jama. Špilja Lisičja jama KOORDINATE: 45.70603, 14.82904 Lisičja šplja (slov. Lisičja jama, Mala Željnska jama,), u literaturi poznata i kao Fuchsloch. Špilja je istoimeno arheološko nalazište (Koblarji - Arheološko najdišče Lisičja jama). Prvi puta se spominje 1897. (Moser K.) Ulaz u špilju nalazi se 160 m udaljen od Koblarja, na 552 m (speleol. izvori), odn. 470 m n.v. (prema arheološ. izvorima) Nalazi starijeg željeznog doba (od 750 p.n.e. do 300 p.n.e.). Godine 1894. Wolsegger je na lijevoj stijeni špilje pronašao tri velike halštatske urne s dvije ručke, koje je Moser pripisao keltsko-rimskim vremenima. Nalazi su bili u privatnoj kolekciji Wolseggro u Kočevju. IZVORI I LITERATURA JAMNIK, P., LEBEN SELJAK, P., BIZJAK J., HORVAT, B.: Koblarska jama na Kočevskem - prazgodovinsko grobišče in kultni prostor. Antropološka analiza skeletnih ostankov z opisom pridatkov. Arheološki vestnik 53. 2002. str: 31-49. |
Stara Cerkev
Slovenska vas
Na suprotnoj strani magistralne ceste Ljubljana-Kočevje od Stare crkve, nalazi se grupirano naselje Slovenska vas. Selo se prvi put spominje 1436. godine i jedno je od najstarijih naselja Kočevske. Prvi doseljenici bili su Slovenci. Kako su se u Kočevsku već ranije doselili Nijemci i bili su većinsko stanovništvo, ovo selo je dobilo ime Slovenska vas jer su u njemu većina stanovnika bili Slovenci. Oko sela su staje i prostrani pašnjaci. U blizini naselja teče rijeka Rinža, a iznad nje u planini Stojna uzdiže se Slovenski vrh (1040 m), koji je ime dobio po selu.
Breg pri Kočevju
Kočevje KOORDINATE: 45.6395, 14.8601; NADMORSKA VISINA: 466 m; BROJ STANOVNIKA: 2500 (2019.); WIKIPEDIJA: Kočevje
Kočevje
Panorama Kočevja s obronaka Stojne na rubu grada
Panorama Kočevja s obronaka Stojne na rubu grada
|
Kočevje (njemački: Gottschee) je grad i središte istoimene općine u južnoj Sloveniji, nedaleko od granice sa Hrvatskom. Grad pripada pokrajini Dolenjskoj. Grad leži na Kočevskom polju, polju u kršu, na nadmorskoj visini od oko 460-466 m, s obje strane krške rijeke ponornice Rinže. Nad gradom i jugozapadnom stranom polja se uzdiže strma gora Stojna s nekoliko vrhova viših od 1000 metara. Istočno od grada i polja je Kočevski Rog, 1099 m) i na sjeveru Mala gora, odn. Mala kočevska gora (Črni vrh, 963 m). Kočevje je Magistralnom cestom povezano s Ljubljanom i Hrvatskom (granični prijelaz Petrina), a povezano je i s Novim Mestom kao regionalnim središtem dolenjske regije.
Naselje je nastalo na poluotoku između desne obale Rinže, koji je izgradnjom prokopa bio okružen vodom i visokim zidinama. Otoku i naselju se pristupalo drvenim mostom. U 18. stoljeću zidovi su srušeni i kanal je nasipan, a Kočevje se potom proširilo na lijevu obalu Rinže. Kad je željeznica 1893. godine stigla do Kočevja, naselje se proširilo u smjeru kolodvora. Tu je nastalo i prigradsko rudarsko naselje Rudnik. Nakon Drugog svjetskog rata nastali su i drugi dijelovi grada: na Trati i Mestni log. Kočevje ima kontinentalnu klimu s vrlo visokim ljetnim temperaturama. Mjeseci od studenog do travnja su hladni i vlažni, a srpanj i kolovoz vrući i suhi. Prosječna godišnja temperatura jedna je od najnižih u Sloveniji i kreće se od 4° C do 8° C. POVIJEST NASELJA Kočevje se prvi put spominje 1339. Nastalo je na području između sadašnjeg grada i sela Šalka vas tijekom rane kolonizacije Kočevskog njemačkim doseljenicima. Od 1247. krajem su vladali su Ortenburgovi. Mjesto se razvilo kao gospodarsko središte tog područja; godine 1377. već se spominje kao trgovište. 1469. godine spalili su ga Turci. Novo naselje izgrađeno je na desnoj obali Rinže, i prvo je utvrđeno jarkom, a u 16. stoljeću i zidinama. Car Frederik III. je 1471. godine Kočevju dao status grada. Grad su 1491. godine ponovo uništili Turci, a od 1528. do 1598. napadnut je devet puta. Grad je tri puta spaljen, pet puta ga je poharala kuga. Stanovnici grada su se najviše bavii trgovinom. Ovuda je prolazio živahan promet iz smjer Trsta i Ljubljane prema Gorskom kotaru. Kočevje s okolnim područjem pripalo je 1418. Celjskim vladarima, a 1456. Habsburgovcima. Nakon 1507. promijenilo se nekoliko feudalnih gospodara, a 1641. postalo je vlasništvo grofa Engelberta Auersperga, koji je 1650. godine u gradu sagradio snažnu utvrdu. U 18. stoljeću zasut je obrambeni jarak i porušene su zidine sjednjovjekovnog grada. Godine 1735. započela je nastava u novoj školskoj ispostavi, a 1818. u redovnoj školi. Njemačka niža gimnazija osnovana je 1872., a 1911. godine i viša. U školskoj godini 1919/20 ona je postala slovenska. Godine 1881. osnovana je organizacija Schulverein koja je do iseljenja kočevskih Nijemaca u prosincu 1941. brinula o konsolidaciji Nijemaca u Kočevju i drugim mjestima koja su naseljena Nijemcima-Kočevarima. Kočevje je bilo žarište njemačko-slovenske nacionalne borbe, posebno u tridesetim godinama 20. stoljeća, kada se utjecaj njemačkog nacizma sve više osjećao među kočevskim Nijemcima. Grad se počeo brže razvijati, posebno nakon 1893. godine, kada je izgrađena željeznica. Kočevje imalo važnu ulogu tijekom NOB-a u Drugom svjetskom ratu. U svibnju/maju 1941., mjesec dana nakon talijanske okupacije grada, osnovan je odbor Osvobodilne fronte (OF). Nacionalno svjesni slovenski rudari i radnici, s kojima je surađivao prof. Jože Šeško, su u ožujku/martu 1942. u velikom broju izbjegli u partizane. Talijani su 28.4.1942., nakon jedne izdaje, u selu Konca vas zarobili nekoliko članova okružnog odbora Komunist. partije Slovenije, uključujući Jožu Šeška, koji je ubijen je 11.5.1942. u špilji Gramozna jama u Ljubljani. Nakon kapitulacije Italije, Okružni odbor OF i Zapadno-dolenjski odred ušli su u Kočevje 9.9.1943., a Kočevje je postalo središte velikog oslobođenog teritorija u ovom dijelu Slovenije. 12.9.1943. u Kočevju je osnovana 9. slovenska narodnooslobodilačka brigada. Od 1. do 3.10.1943. održan je sastanak izaslanika slovenskog naroda u bivšem Sokolskom domu (sada Šeškov dom), na kojemu je donijet niz važnih odluka i izabran 120-članski slovenski narodnooslobodilački odbor (SNOO), tj. vrhovni plenum OF. SNOO je bio najviši organ vlati, a kao vrhovni plenum najviši politički organ. Dvorana u kojoj je održan ovaj zbor obnovljena je 1993; sačuvan je natpis iznad pozornice: Narod si bo pisal sodbo sam (Narod će sam pisati svoju sudbinu). U prostoru kina održano je 9. i 10.10.1943. suđenje zarobljenim vođama suradnika okupatora, bijele i plave garde, koji su bili zarobljeni na Turjaku i u Grčaricama nakon kapitulacije Italije; 16 optuženika osuđeno je na smrt, četvorica osuđena na prisilni rad, a jedan je oslobođen. Grad je bio slobodan do 28.1.1943., kada su ga Nijemci zauzeli u velikoj ofanzivi. Jedinice NOV povukle su se na vrijeme pred prejakim neprijateljem. Nijemci su nastavili nasilje nad stanovništvom koje su već ranije provodii Talijani. Dana 8.12.1943. XIV. divizija napala je Kočevje. U trodnevnim borbama zauzeli su cijeli grad, osim grada Auersperga, u koji su se Nijemci povukli. Opkoljeni neprijatelj pozvao je pomoć radijskom vezom. Jake oklopne jedinice, uz podršku bombardera, spasile su ih u posljednji trenutak. U borbi je poginulo 60 boraca NOV, uključujući zapovjednika XIV. divizije Mirka Bračića. Budući da je Kočevje bilo važno strateško mjesto u njemačkoj operativnoj zoni "Jadransko primorje", bilo je zauzet jakim postrojbama. U studenom 1944. godine gotovo sve jedinice 7. partizanskog korpusa, uz podršku savezničkog zrakoplovstva, napale su grad, ali nisu ga mogle zauzeti. Tijekom NOR-a Kočevje je bombardirano 22 puta, a 80 posto kuća je spaljeno i srušeno. Grad je 4.5.1945. godine oslobodila Gubčeva brigada. Sjećanje na narodnooslobodilački rat čuva nekoliko spomenika i spomen-obilježja. Trg na kojem je nekada bio stari grad lokacija je spomenika oslobođenju (Spomenik osvoboditve), čiji su autori kipari Lojze Lavrič, Boge Pengov, Stane i Marjana Keršič te arhitekt Zoran Didek. U blizini je i spomenik narodnom heroju Mirku Bračiću. Na groblju se nalazi grobnica 73 poginula borca, sa spomenikom. Spomen-ploča u predvorju Šeškovog doma svjedoči sastanku skupštine izaslanika slovenskog naroda. U gradskom parku su poprsja narodnih heroja, mještana Jože Šeška, Evgena Matejke - Pemca, Ivana Omerza - Johana, Dušana Remiha - Duška i Antona Marincelja - Janka. IZVORI: PESPOTI.SI, WIKIPEDIJA |
Kočevje je gospodarsko i upravno središte kraja poznato kao Kočevsko. Grad je sjedište općine i raznih općinskih ustanova i organizacija. U njemu su gimnazija i srednja metalska škola i odjeće, šumarija, drvna industrija, tiskara, industrija transporta i opreme, kemijska tvornica, transportno poduzeće, i nekoliko drugih tvrtki. Grad ima sudnicu, banku, poštu, ljekarnu, nekoliko trgovina i restorana, hotel i više zanatskih radionica. Planinarske i pješačke staze po Kočevskom polju
Halštatska gomila vabi (Halštatska grobnica zove)
Staza vodi od Kočevja (464 m) šumskim stazama u okolici Kočevja, Stare Crkve i Gorenja, gdje su otkriveni ostaci humki (tumuli) iz halštatskog razdoblja. Pogodna je i za vožnju biciklom. Dužina stze je 11 km, traje 2-3 h, označena je. Visina najviše točke iznosi 866 m; visinska razlika iznosi 190 m. Pot kurirjev in vezistov trasa - dionica Kočevje-Ribnica
Put kurira i vezista NOV Slovenije najduža je i jedna od najljepših slovenskih transverzalnih ruta. Ruta je obilježena u znak sjećanja na organizaciju kurirske, telefonske i radio komunikacije u narodnooslobodilačkoj borbi slovenskog naroda, kao i na kurire i veziste koji su obavljali važne zadatke prenošenja i slanja pisanih, telefonskih i radio poruka. Ruta, duga 1000 km, prolazi kroz sve slovenske regije, od Prekmurja do slovenske Istre. Dionica Kočevje-Ribnica srednje je zahtjevna, duga 16,7 km, i obiđe se za oko 4 sata. PROČITAJ VIŠE na portalu Pešpoti.si 
|
Dolga vas
Livold
Zajčje Polje
Črni potok pri Kočevju
Mozelj
2. PO PLANINI
Parga
Parga je šumom obrasla padina koja diže od zapadnog ruba Kočevskog polja prema grebenu Stojne. Pruža se iznad polja, od Slovenske Vasi na sjeverozapadu, preko zapadnog ruba Kočevja, do Zajčjeg Polja na jugoistoku.
|
Gozdarski center Marof (Šumarski centar Marof)
Park skulptur na Marofu (Park skulptura na Marofu) Ovdje, na rubu Kočevja, uz podnožje Stojne, u parku kod Šumarskog centra Marof, nalazi se Forma viva - skupina skulptura od drva kipara Staneta Jarma. Park je nastao 1980. godine, kada je Kočevje bilo domaćin Europskog natjecanja šumarskih radnika. Većina statua napravljena je još ranije, i kreirane su na temu pjevanja, jer su bile izložene na 7. ljubljanskom bijenalu. Tako one nose imena: Pesem (hrv. Pjesma), Obup (Očaj), Zamišljeni, Kozolec, Duet, Nonet, i dr. Na želju šumara, te su skulpture postavljene u Marofu. Skulptura Molitev gozda (Šumska molitva) nastala je u Umjetničkoj radionici Misel i korenine (hrv. Misli i korijeni) u Kočevju 1993. godine. 
Šumarski centar Marof i ulaz u park skulptura Forma viva
Izvor: GoogleMaps, 2019. 
Parkiralište i ulaz na šumsku poučnu stazu Rožni studenec, kod Šumarskog centra Marof
Izvor: GoogleMaps, 2019. |
Stane Jarm
Slovenski kipar, grafičar in pedagog, (31.10.1931., Osilnica, † 1.10.2011., Ljubljana) ŽIVOT Akademski kipar Stane Jarm rođen je u obitelji s tradicijom rezbarenja i slikanja. Nakon osnovne škole u Osilnici 1946. godine, uz pomoć sestre polaže prijemne ispite na Srednjoj školi za obrt u Ljubljani. Školovanje je nastavio na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je između 1950. i 1954. studirao kiparstvo kod prof. Zdenka i Borisa Kalina. Nakon diplome upisao je specijalizaciju kiparstva i uspješno ga završio 1956. kod prof. Zdenko i Boris Kalin. Nakon završenog školovanja preselio se u Kočevje, gdje je do umirovljenja 1995. godine bio zaposlen kao učitelj umjetnosti. U osnovnoj školi predavao je umjetničko obrazovanje, a istodobno je nekoliko godina proveo predavajući povijest umjetnosti u kočevskoj gimnaziji. Zajedno s Ivanom Brudarom i Milošem Humekom osnica Likovni salon Kočevje. Kao stvaralac bio je aktivan na području kiparstva, grafike i crteža. Sudjelovao je na brojnim likovnim susretima - kolonijama, skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu i simpozijama o kiparstvu. Autor je šesnaest javnih spomenika u Sloveniji. Široj je javnosti poznat po ekspresionističkim prikazima križa i križnog puta. Njegovi radovi čuvaju se u privatnim i javnim zbirkama. Dio djela prikupljen je u galeriji koju je Jarm uredio u svojoj rodnoj kući u Osilnici. NAJZNAČAJNIJA DJELA
PRIZNANJA I NAGRADE 1964. dobio je nagradu Prešernove zadužnbine, a 1998. Šeškovu nagradu za životno djelo. 2000. godine postao je počasnim građaninom Općine Kočevje, a 2007. godine počasnim građaninom Općine Ribnica. 2001. godine nagrađen je odličjem Sv. Ćirila i Metoda, koje dodjeljuje Slovenska biskupska konferencija. 2012. godine bio je prva osoba kojoj je općina Kočevje dodijelila priznanje Deklica s piščalko (Djevojka sa sviralom). IZVORI I LITERATURA FAJFAR, Simona: Jarmovo umetniško Kočevje. Delo, 10.10.2012. FAJFAR, Simona: Osnovno orodje Staneta Jarma – glasna motorna žaga. Delo, 3.11.2011. WIKIPEDIJA: Stane Jarm
|
Gozdna učna pot Rožni studenec (Šumska poučna staza Rožni studenec)
Poučna šumska staza Rožni Studenec najstarija je poučna staza u regiji Kočevsko. Otvorena je 1995. godine, a 2005./2006. godine je obnovljena i opremljena novim informativnim pločama (20 ploča), koje prikazuju i opisuju život u šumi. Put je lagan, dug nešto manje od 3 km, minimalne visine 460 m, maksimalne visine 483 m, označen znakom sove. Vrijeme obilaska je oko 1 sat. Poučna staza pripada mreži Natura 2000 i Regionalnom parku Kočevsko-Kolpa. Za razgled je uređeno 2500 metara staza, uređena je šumska učionica, i postavljeno nekoliko mostova na močvarnim dijelovima terena. Također možemo vidjeti i poplavljene terene i krško vrelo.
TIJEK STAZE Šumska staza počinje od rijeke Rinže, u blizini Šumarskog centra Marof (Gozdarski center Marof), na rubu Kočevja. Prolazi pored izvora Rožni studenec do brane na rijeci Rinži i do izvora Mrzli studenec, te se kružno se vraća na početnu točku. Uz put su slijedeći informativni panoi (redoslijedom pohoda):
Među informativnim pločama postavljeni su i informativni stupovi (19 stupova) na kojima je opisana svaka biljka. Uz put pronalazimo: obični jasen (slov. veliki jesen / beli jesen; lat. Fraxinus excelsior), topola (slov. evroameriški topol), crna joha (slov. črna jelša; lat. Alnus glutinosa), sremza / sremsa / trpika (slov. čremsa; lat. Prunus padus), zelena duglazija (lat. Pseudotsuga menziesii), malolisna lipa (slov. malolistna lipa; lat. Tilia cordata / Tilia parvifolia Ehrh); divlja trešnja (slov. divja češnja; lat. Prunus avium); hrast lužnjak (slov. dob; lat. Quercus robur), planinska jarebika (slov. jerebíka; lat. Sorbus aucuparia), gorski brijest (slov. gorski brest / goli brest; lat. Ulmus glabra), bukva (slov. bukev; lat. Fagus sylvatica), gorski javor (slov. gorski javor; lat. Acer pseudoplatanus), obični grab (slov. beli / navadni gaber; lat. Carpinus betulus); američki borovac / vajmutov bor (slov. zeleni bor / gladki bor; lat. Pinus strobus), obična jela (slov. navadna jelka /bela jelka, lat. Abies alba); obična smreka (slov. navadna smreka, lat. Picea abies); vrba iva (slov. iva; lat. Salix caprea); obična breza / viseća breza (slov. navadna breza; lat. Betula pendula), europski / listopadni ariš (slov. evropski / navadni macesen; lat. Larix decidua). Uz to, predstavljeni su i stanište šumskog velikog crvenog ili rusog mrava (slov. velika rdeča mravlja; lat. Formica rufa), šumska tla i podzemna špilja. IZVORI I LITERATURA Video film o učni poti Zemljovid staze na Geopedia.si WIKIPEDIJA: Gozdna učna pot Rožni studenec |
Položaj poučne staze Rožni studenec, na rubu grada Kočevja
Plan poučne šumske staze Rožni studenec
Izvor: Zavod za gozdove Slovenije 
Brošura "Gozdna učna pot Roni studenec" (PDF)
|
Planinarske transverzale koje prolaze vršnim dijelom Stojne
|
Na Stojni su uređene mnoge planinarske, pješačke i šumske poučne staze. Prve markirane staze u Kočevju su uredili turisti njemačkog govornog područja koji su u vrijeme kada su ovdje još živjeli kočevski Nijemci (Kočevarji) dolazili u Kočevje na ljetovanje s rodbinom. Nekada su planinske staze bile označene crnim krugovima okruženim crvenim.
Naslovna fotografija:
Pogled s obronaka Stojne na grad Kočevje u Kočevskom polju 
Karta Kočevskog planinarskog puta (Kočevski planinski pot - KPP)
|
KOČEVSKA PLANINSKA POT
(VELIKA KOČEVSKA PLANINSKA POT) Staza povezuje znamenitosti jugozapadnog dijela Općine Kočevje i općina Kostel i Osilnica, a na sjeverozapadu povezuje se s planinskim stazama općina Loški potok i Ribnica. Započinje od Koče na Jelenovem studencu (850 m). U prvom dijelu, na planini Stojna, staza Velikog Kočevskog planinarskog puta podudara se s trasom Malog KPP, a zatim nastavlja svoj put obroncima Borovške i Goteniške gore do Goteniškog Snežnika, Medvedjaka, Sušnog Vrha i propadajućeg Šumarskog centra Glažut, kroz Grčarice do Jasnice, dodiruje Veliku goru, i uz vrhove Stojne natrag do Koče pri Jelenovom studencu. Čitava je transverzala obilježena, i s putokazima na svim raskrižjima. Veliki dio staze prolazi kroz visokogorski krš, kojega obilježava mnoštvo ponora, ponikava, stijena, špilja. Staza je zahtjevna, duga 130 km, ima 24 kontrolne točke, i za njezin obilazak je potrebno oko 120 sati - oko 4-5 dana. Obilježena je. Visina naviše točke (Goteniški Snežnik) iznosi 1289 m, a najniže (Gorenja pila) 208 m. PROČITAJ VIŠE MALA KOČEVSKA PLANINSKA POT
Ova planinarska staza povezuje znamenitosti jugozapadnog dijela Kočevja, Kostela i Osilnice. Počinje od Koče pri Jelenovom studencu (850 m) i ide do Kupe kod Gorenje Žage, obroncima kanjona Kupe (slov. Kolpa) do sedla Krempa, i vraća se nzod do Koče preko Borovca i Kočevske Reke, pokraj Ledene špilje. Prvi dio staze vodi uglavnom prirodnim i očuvanim jelovo-bukovim šumama. Između je samo nekoliko sela i zaseoka, što ukazuje na slabo naseljenu i šumom obraslu Kočevsku. Čitav rub kanjona Kupe predstavlja jedinstveno stanište za rijetke i ugrožene biljne i životinjske vrste. Staza je zahtjevna, duga 70 km i za njezin obilazak potrebno je 48-72 sata, ovisno o osobnoj kondiciji. Obilježena je. Nadmorska visina najviše točke je 1034 m. TRIMČKOVA PLANINSKA POT
Trimčkova planinarska staza prolazi vrhovima iznad Kočevja, a skreće i na Požgani vrh s pogledom prema Kočevskoj Reki i Gotenici. Staza je laka, pogodna za sve vrste izletnika, uključujući obitelji s malom djecom. Put se također može skratiti ovisno o okolnostima ili sposobnostima pojedinca. Staza je promovirana 1980. godine kao Trim transverzala. Za rutu je kreiran dnevnik s prostorima za žigove. Duga je 12 km. Za obilazak cijele staze potrebno je 4 do 5 sati umjerenog hoda. Stazu održava Planinsko društvo Kočevje. PROČITAJ VIŠE 
Trimčkova planinska pot
Karta transverzalnog puta |
Ostale planinarsko-pješačke staze po vršnom dijelu Stojne
Plezalna pot na Fridrihštajn (Penjačka staza do Fridrihštajna)
Vrlo zahtjevna, osigurana staza duž zidina Fridrihštajna. Početak je u podnožju zapadnog zida i, nakon djelomično prevjesne stijene, uspinje se do dvorišta ruševina starog grada uz pomoć klinova i sajli. Ugrađeno je 30 klinova i 45 m sajli. Uspon traje 5-10 minuta; visinska razlika je 45 m. Pri usponu je potreban izraziti oprez. Treba napomenuti kako je 2017. godine pronađen mrtav penjač koji je pao prilikom penjanja po zidinama Fridrihštajna. Po poteh Veronike Deseniške (Putovima Veronike Desinićke)
Srednje teška ruta vodi od Kočevja (464 m) do ostataka ruševina dvorca Fridrihštajn (956 m), ljubavnog gnijezda Veronike Desinićke i Fridrika Celjskog, a zatim nastavlja put kroz šume do dvorca Kostel i dalje do Fare. Tijekom obilaska mogućnost je posjete proizvođim kočevskog šumskog meda i kostelske rakije. Staza je duga 29,4 km, obilazak traje oko 8 h, markirana. Kalanova pot (Kalanova staza)
Jednosatni uspon od Kočevja (464 m) strmom i kratkom stazom do popularnog izletišta Koča pri Jelenovem studencu. Koliba je ujedno i polazna točka za kratke šetnje do Mestnog vrha (1034 m), dvorca Fridrihštan ili Livoldskog Vrha. Dužina staze je 3,4 km, potrebno vrijeme uspona 1-1:30 h; visinska razlika iznosi 670 m. Po poteh medveda (Medvjeđim stazama)
Umjereno težak put vodi iz mjesta Ribnica (464 m) kroz šume preko Slovenskog vrha i Ledenika, najvišeg vrha Stojne, do planinarskog doma Koča pri Jelenovem studencu. U blizini se može pogledati i Ledena špilja. Zatim se spušta do grada Kočevje gdje se mogu razgledati kulturne znamenitosti. Dužina staze iznosi 26,4 km, a obilazak traje oko 6 sati. |
Brošura "Pješački putovi na Stojni" (PDF)
|
Koča pri Jelenovem studencu NADMORSKA VISINA: 850 m
|
Planinarska kuća, udaljena je od Kočevja oko 1:15 do 1:30 h uspona (Kalanova pot, Grajska pot). Smještena je na malom proplanku u Dolini pri Jelenovem studencu, podno Mestnog vrha. Kuća je dobila ime po obližnjem Jelenjem izvoru (slov. Jelenov studenec) koji ne presušuje čak ni tijekom vrućih ljetnih dana.
Objekt planinarskog doma trebao se prvo nalaziti na 829 m visokom Lovskom vrhu iznad Oneka, zbog pogleda na dolinu Kočevja. No, kako planinari nisu dobili građevinsku dozvolu za ovu lokaciju, ponuđen im je zamjenski prostor za izgradnju kuće - dolina ispod Mestnog vrha. Na tome su mjestu već stajale dvije kolibe i jedna šupa. Kolibe su vjerojatno bile sagrađene 1947, za potrebe njemačkih ratnih zatvorenika koji su bili uključeni u sječu i manipulaciju drvenom građom u ovom dijelu Stojne. No, te 1952. godine to je sklonište za šumske radnike bilo već napušteno, te su ga planinari iz Kočevja preuredili u planinarski objekt, koji je već 1953. primio prve posjetitelje. Tijekom godina njezin je izgled izmijenjen, ali je ostao izvorni dizajn brvnare u kombinaciji s rezanim drvetom. Obnavljana je 1963.-1964., i 1974. godine. Prva veća modernizacija i proširenje bila je 1982. godine, zatim 2000., kada je Dom proširen za 110 m2, a stariji dio moderniziran. Dom je otvoren subotom, nedjeljom i praznicima tijekom cijele godine. Za grupe je otvoren prema dogovoru. Kuća ima 40 ležja u 6 soba i 10 u skupnoj spavaonici. Blagavaonica je kapaciteta 80 osoba. Sobe za goste grije peći na drva; voda je kišnica, bunar je udaljen 60 m, struja je iz solarnih ćelija, ima i agregat za struju. Osim pristupa pješačkim stazama, do parkinga u blizini doma moguće je stići i šumskom cestom iz Kočevja (9 km). Pješački pristupi:
Koliba je polazište Velikog i Malog Kočevskog planinarskog puta i prirodoslovne poučne staze Jelenov studenec. Ujedno je i polazna točka za kratke šetnje do Mestnog vrha (1034 m), dvorca Fridrihštajn (30 min), Livoldskog Vrha, ili tri špilje koje su u blizini Kuće (udaljene od 20 min do 1 h hoda): Jama treh bratov (Jama tri brata, 20 min), Eleonorina jama (1 h) i Ledena jama (hrv. Ledena špilja). Kućom gospodari PD "Kočevje". IZVOR: PLANINSKA ZVEZA SLOVENIJE , i dr. |
Koča pri Jelenovem studencu
Izvor Jelenov studenec Jelenov studenec izvire na SZ rubu doline, nakon čega teče ivicom šume, i malo pred kraj doline ponire u tlo. Naziv jelenov vjerojatno je dobio jer su ovdje šumari viđali jelene kako piju vodu. Izvor je obnovljen 1991. godine zahvaljujući šumaru Ivanu Puglju. Izvor potoka zasvođen je konstrukcijom u obliku kupole, obložen kamenjem, a zatim je kupola zasuta zemljom kako bi se prikrila umjetna konstrukcija. S prednje strane se može vidjeti samo manji otvor za prikupljanje vode, s rešetkom. S izvora je moguće zahvatiti i popiti vodu uz pomoć vrča pričvršćenog na žicu unutar zida. Također je od kamena sagrađen preljev i manji bazen iz kojega se vodom mogu napajati divlje životinje, te početni dio korita. Postojanje izvora vjerojatno je bio jedan od glavnih razloga za izgradnju koliba u blizini. |
Naravoslovna pot Jelenov studenec (Prirodoslovna poučna staza J. st.)
Početna točka staze je kod planinarskog doma Koča pri Jelenovem studencu (850 m), gdje je postavljena informativna ploča koja govori o samoj stazi i znamenitostima koje se nalaze na putu. Ideja o ovoj stazi došla je od samih šumarskih radnika jer se na prostoru oko Mestnog vrha nalazi više lokacija, objekata, i prirodnih pojava koje zaslužuju da se o njima nešto više dozna, između ostalih, to su: izvor Jelenov studenec, špilja Jama nad Jelenovim studencem, debelo stablo jele, bunkeri iz Drugog svjetskog rata, vidikovac na Kočevsko polje s uzletištem za paraglajdere, velika stijena - eratički blok (slov. skalni balvan) ledenjačkog podrijetla, Mestni vrh i dr. Staza je kružna, obilježena znakom jelenjih tragova (kao asocijacija na Jelenov studenec), dijelom je samostalna, a dijelom se podudara s trasom planinarske staze koja vodi do Mestnog vrha (1034 m). Staza je lagana, duga 3,5 km i vrijeme obilaska iznosi oko 1 h. |
Žutom bojom je na karti prikazana staza Naravoslovna pot Jelenov studenec (Prirodoslovna poučna staza J. st.)
|
Špilje na Stojni u blizini Jelenjeg studencaLedena jama v Fridrihštajnskem gozdu (odn. Ledena jama na Stojni) KOORDINATE: 45.61324, 14.84368 Nalazi se jugozapadno od Mestnog vrha. Ulaz u špilju je na 870 m n.v. i okrenut je prema jugu. Dugačka je 180 m, duboka 105 m. Prem tipu je o otvorena jama s ograničenim pristupom (zbog teškog pristupa potrebna dobra oprema), vječnim ledom i lijepim ledenim špiljskim ukrasima - po čemu je i jedna od najpoznatijih u Sloveniji. Zbog količine leda u njoj (procjena i do 20.000 m3) u šali ju nazivaju podzemnim ledenjakom. Kako se špilja nalazi unutar šumskog rezervata Stojna okružena je gustom šumom što doprinosu očuvanju svježije mikroklime i time njezinog ledenog pokrova. Prema predaji, vlasnik fridrihštajnskog grada Fridrik je Ledenu špilju koristio za skladištenje mesa i vina. Na području Stojne gdje je i Ledena jama nalazi se Sekundarna prašuma (pragozd) Ledena jama, u kojemu šumarski radnici ne sijeku još od 1892. Ovaj šumski rezervat obuhvaća nešto manje od 15 ha. Jama z dvema vhodoma (Mostna jama) KOORDINATE: 45.62443, 14.83952 Ulaz se nalazi na 918 m n.v.. Špilja je duga 104 m, duboka 21 m. Otvorena špilja sa slobodnim ulazom. Jama treh bratov pri Kočevju (Drinbrudergrotte) KOORDINATE: 45.62721, 14.84682 Nalazi se sjeverozapadno od Kuće, ulaz je na oko 90 m n.v. Lako je dostupna. Duga je oko 80 m, duboka oko 45 m. Na kraju ove velike špilje, vodoravnog tipa, nalaze se tri velika stuba koji kao tri brata stoje na straži pred ulazom u lijepu pozadinu, po čemu je špilja i dobila ime. |
Vidikovci i razglediStojna je najvećim dijelom obrasla gustom šumom (iako teško oštećenom u ledolomu 2014. godine), no s par njezinih vrhova pruža se dobar pogled. To su prije svega najposjećeniji Mestni vrh, Fridrihštajn i Livoldski vrh, s kojih se pruža pogled na Kočevsko polje s Kočevjem, sjeveroistočno na Kočevsku Malu Goru i Kočevski Rog, jugoistočno i južno do obronaka Stojne i dalje do Gorskog kotara, do Kleka, vrhova Velike Kapele i Risnjaka. Jugozapadno su goleme šume Goteniške gore iznad kojih se uzdiže najviši vrh Goteniški Snežnik (1289 m), sa zapadne strane stražnja strana Stojne prema Velikoj gori, a na sjeveru Mala gora iznad Ribničkog polja. Za dobre vidljivosti vide se Gorjanci (Žumberak), Zasavske planine i daleko iza Male gore vide se Kamniške Alpe, a lijevo od njih, Julijske Alpe s Triglavom. |
Risova učna pot (Risova poučna staza)
U sklopu projekta Life Lynx u okolici Kočevja 24.9.2021. godine otvorena je nova poučna staza za djecu. Staza duga oko kilometar opremljena je raznim edukativnim igrama, a na kraju će djeca biti bogata za nova saznanja o životu najveće europske mačke - euroazijskog risa. Opremljena je informativnim pločama na kojima se prezentiraju zanimljivosti o risu, pruža uvid u život risa, ulogu risa u ekosustavu, zašto je važan u prirodi, kako istraživači istražuju risove, kako ih prebrojati te s kakvim prijetnjama se ris suočava. Ove stručne i edukativne informacije posjetiteljima daje zamišljeni lik risa Mala, kao i didaktička pomagala koja omogućuju da se oni okušatju u raznim vještinama. Populacija risa u Sloveniji i susjednim zemljama posljednjih je godina ponovno bila ugrožena zbog parenja u srodstvu, pa je 2017. pokrenut projekt Life Lynx kojim se ponovno nastoji ojačati populacija risa u Sloveniji, Hrvatskoj, Italiji, Rumunjskoj i Slovačkoj. U sklopu projekta u Sloveniju dovezeno više risova, od kojih je prvi došao iz Rumunjske, a njegov je potomak ris imenom Mala. Staza je označena posebnim oznakama. Stazu risa čine kraća i duža staza. Kraća Risova staza duga je 700 m i ima 8 tematskih postaja s brojnim atrakcijama. Staza je lagana i pogodna za obitelji i djecu, a pri njezinom obilasku preporuča se sportska obuća. Dulja staza risa duga je 2,7 km, i uz nju se nalazi 8 tematskih postaja. Prema tipu staze radi se o lakšoj planinarskoj stazi s kraćim usponima, te je za njezin obilazak preporučljivo koristiti cipele za planinarenje. Dulja ruta vodi kroz životni prostor risa, uspinje se do Mestnog vrha, i završava kod Koče pri Jelenovom studencu. Polazna točka za posjet Stazi je Koča pri Jelenovom studencu iznad Kočevja. Do kolibe vodi makadamski put iz Kočevja, a u blizini kolibe je moguće parkiranje. Iz Kočevja se može doći i pješice, Kalanovom stazom (Kalanova pot, 1 sat i 15 minuta) ili Gradskom stazom (Grajska pot, 1 sat i 20 minuta). |
Risovu poučnu stazu izgradili su Biotehnički fakultet iz Ljubljane, Zavod za zaštitu prirode iz Novog Mesta, Zavod za šume Kočevje, Javni zavod za turizam Kočevje i Planinarsko društvo Kočevje u sklopu projekta Life Lynx, čiji je glavni zadatak od 2017. godine spašavanje Dinarsko-jugoistočnoalpske populacije risa od izumiranja.
Nova introdukcija je bila prilično uspješna, jer je u uzgoju sudjelovalo nekoliko risova koji već imaju mladunčad. U odnosu na razdoblje s kraja 1990-ih, kada je u Sloveniji zemlji bilo tek 10 do 15 risova, sada je situacija puno bolja. Trenutno 2021. godine, u Sloveniji ima najmanje 25 risova, ali se procjenjuje da ih ima oko 30. |
MESTNI VRH |
KOORDINATE: 45,61989, 14,85088; NADMORSKA VISINA: 1034 m
|
|
Mestni vrh (1034 m n. m.) je drugi po visini vrh na Stojni i jedan od njih 5 viših od 1000 m n.v. Udaljen je 30 minuta hoda umjerenim ritmom od planinske kuće Koča pri Jelenovem studencu. Na samom vrhu, koji je kupastog oblika, je proplanak, s kojega se, zbog okolne vegetacije ne pruža pogled. Na njemu se nalaze kutijica s upisnom knjigom i žigom, te nekoliko klupica. Sjeveroistočno od vrha uređen je vidkovac (nadograđen na metalnu konstrukciju s pločom koja se nekada koristila za telekomunikaciju), s kojega se pruža dobar pogled u smjeru Kočevskog Roga i na Kočevsko polje, a za dobre vidljivosti mogu se vidjeti Julijske Alpe s Triglavom, Kamniške Alpe, Zasavsko hribovje i Gorjanci/Žumberačka gora. Na vrhu je, zbog nadzora Kočevskog polja, u vrijeme Drugog svjetskog rata talijanska vojska sagradila istureni položaj - sustav bunkera sa stalnom posadom i povezan s Kočevjem vučnom žičarom s malim vagonom. Prije, i neko vrijeme nakon Drugog svj. rata, na vrhu je stajao razgledni stup. Kasnije je na Mestnom vrhu sagrađeno i malo drveno uzletište za paraglajding. Kako se vrh nalazi blizu gradića Kočevja, on je, zajedno s ostacima Fridrihštajna i planinarskom kućom, jedna od najomiljenijih turističko-planinarskih i rekreacijskih lokacija na Kočevskom.
PRISTUP - Do Mestnog vrha se može stići pješice te automobilom, ili biciklom (do parkirališta kod obližnje Koče pri Jelenovem Studencu). Pješački pristup iz Kočevja može se započeti od parkirališta u Kočevju, odakle na obronke Stojne vode Kalanova staza (60-90 min. hoda, nešto strmija) i Grajska pot (Gradska staza; 90-120 min. hoda), duža ali lakša staza. 
Mestni vrh
Pogled s gradine Fridrihštajn 
Mestni vrh
Pogled s Livoldskog vrha prema Mestnom vrhu i ostalim grebenima Stojne |
Opisi uspona
Opis uspona Kočevje - Mestni vrh (Grajska pot), na Hribi.net Opis uspona Kočevje - Mestni vrh (Kalanova pot), na Hribi.net |
FRIDRIHŠTAJN (vrh) |
KOORDINATE: 45.611606, 14.860372; NADMORSKA VISINA: 970 m
|
|
Fridrihštajn (970 m) je vrh na Stojni, na manjem, nižem grebenu između Požganog hriba i Livoldskog vrha, na kojemu su ostaci srednjovjekovnog rada Fridrihštajna iz 15. stoljeća.
Dio Stojne oko grada naziva se Fridrihštajnski gozd (slov. gozd = šuma). Oko 1960. godine planiralo se provesti žičaru iz Kočevja na sedlo između Fridrihštajna i Mestnog vrha, no projekt je napušten, a od njega su na padini Stojne ostali vidljivi pojedinačni betonski temelji za nosive stupove žičare. PRISTUPI Vrhom prolazi Kočevski planinarski put (ovdje se nalazi KT-3). Od planinarske kuće Koča pri Jelenovem studencu do Fridrihštajna ima 40 minuta hoda. Od Fridrihštajna do Livoldskog vrha je 30 min. hoda. Od Fridrihštajna do vrha Požgani hrib je 30 min. hoda. Od Kočevja do Fridrihštana ima 1:3 h uspona. Godine 2000 je na Fridrihštajn sa zapadne strane proveden i označen vrlo zahtjevan alpinistički smjer. Do Fridrihštajna je moguće stići i vozilom, odn. biciklom, šumskom cestom (4 km od Kočevja). 
Vrh Fridrihštajn i obilježje kontrolne točke (KT-3) na Kočevskom planinarskom putu
|
Stara jela Jedno od najvećih stabala jele u Sloveniji nalazi se pod gradom Fridrihštajnom. Njena procijenjena starost je 200 godina. |
Grad Fridrihštajn
|
Grad Fridrihštajn, njem. Burg Friedrichstein je razrušeni stari grad na planini Stojni (njem. Stim) u kraju Kočevsko, u regiji Dolenjskoj u Sloveniji. Grad se nalazio na području koje su nekada nastanjivali Kočevarji, ili Kočevski Nijemci (Gottscheer), nekadašnjem otoku njemačkog jezika (Gottscheer Land), koji je nastao u 14. i 15. stoljeću iz feudalnog lena koruških grofova Ortenburg.
Fridrihštajn je sagradio početkom 15. stoljeća (između 1423. i 1425.) Fridrik II (slov. Friderik II. Celjski), sin grofa Hermana II. (Cejskog), za svoju ljubavnicu Veroniku Desiničku (slov. Veronika Deseniška), za koju se oženio nakon smrti prve supruge Elizabete Frankopanske. Prvo rušenje grada - Herman II. dao je utopiti Veroniku Desinićku nakon što ju je celjski sud odbio osuditi kao vješticu, svoga sina dao je zatvoriti a grad Fridrihštajn srušiti. Nakon smrti drugog sina Hermana III. pustio je Fridrika II iz zatvora, a potonji je obnovio razrušeni dvorac. Izumiranje celjskih grofova - Nakon što je 1456. ubijen posljednji celjski grof, Friderikov sin Urlik II i izumrla dinastija celjskih grofova, njihova imanja i grad Fridrihštajn pripali su habsburškom caru Fridriku III. Habsburškom koju ga je grad na doživotnu skrb nekadašnjem upravitelju Celjskog grada, a potom je bio u vlasništvu raznih zakupnika ili vlasnika kočevskog fudalnog imanja. Grad je cijelo to vrijeme bio sjedište uprave toga feudalnog posjeda, a neko vrijeme i sjedište zemaljskog suda. Turski upadi i prva slovenska seljačka buna - Od 1469. godine zaredali su se brojni napadi Turaka na ove krajeve. Zbog turske devastacije, zemlja je pala u neopisivo siromaštvo, mnoga sela bila su uništena, polja opustošena, a stanovništvo desetkovano. Siromaštvo je pogoršala samovolja tadašnjeg posjednika grada Fridrihštajna, baruna Jurija Thurna (njem. Georg von Thurn). Kada je on 1515. godine proizvoljno znatno podigao porez svojim potčinjenim subjektima, podigao se val pobune - pokrenuo se tako prvi slovenski seljački ustanak. Seljaci su zahtijevali "staru pravdu" - stara, od cara stečena prava. Prestali su sa svim plaćanjima gradu, dažbinama i vlastitim radom (tlakom), a u isto vrijeme se u gradu javio nedostatak hrane. Bilo je to nakon blagdana Svijećnice (2. veljača), kada se gradski upravitelj Steržen uputio u Slovensku vas radi utjerivanja dugova. Došlo je do sukoba, koji je doveo i do napada na Fridrihštajn. Pobunjevnici (puntarji) su ubili uravitelja i baruna Thurna, i osvojili omraženi grad. U Kočevju se nakon dugo vremena slavilo. Ali, radost je uskoro završila. Ujedinjeni feudalci porazili su slovenske i hrvatske seljačke pobunjenike, a vođe pobune obješene su na gradskom gubilištu, na brdu Corpus Christi. Propadanje grada - Nakon 1610. grad je počeo propadati, u njemu su bili samo skrbnik i straža. Dvorac je tako gotovo jedno stoljeće ostao gotovo netaknut u zaklonu kočevske šume, kao sjedište kočevskog gospodstva. Zajedno s teritorijem na kojem je stajao, kupio ga je 1641. grof Auersperg Turjaški, koji je za izgradnju svog novog dvorca u Kočevju nakon 1650. također koristio materijal iz Fridrihštajna. U Valvasorovo vrijeme (17. stoljeće) još su se u gradskoj kapeli Sv Ivana Krstitelja (grajska kapela Sv. Janeza Krstnika) održavale tri mise godišnje. Prije rušenja grada, sva oprema crkve i predmeti za bogoslužje preneseni su iz kapele u dolinu. U župi Kočevje i danas se čuva oltarna slika Jezusov krst (hrv. Krštenje Isusovo) poznatog baroknog slikara Valentina Metzingera. Poznati njemački pisci bajki braća Grimm izvijestili su još davne 1795. godine da je u očuvanom dijelu grada živio lovac sa svojim slugama, tako da je dvorac vjerojatno konačno napušten tek negdje početkom 19. stoljeća. U 19. stoljeću dvorac je već u potpunosti razrušen. Godine 1963. godine ruševine u obišli stručnjaci i utvrđen je tlocrt dvorca, a članovi Turističkog društva Kočevje očistili su ruševine. Tada je predloženo da se restauriraju gradske zidine. Franc Cankar i Ivan Hiti su 1968. u gradu iskopali kasnosrednjovjekovno posuđe. Nakon 1993. godine Općina Kočevje, na inicijativu šumara koji su grad ponovno očistili od raslinja, započela je planskom obnovom ruševina dvorca, uz stručnu pomoć državnog zavoda za zaštitu kulturne baštine. Fridrihštajn danas - Danas su od grada ostali samo razrušeni zidovi i ostaci temelja. Područje su 1993. godine počeli čistiti i profesionalno obnavljati. Trenutno su zidovi obnovljeni kako bi se zaštitili od daljnjeg propadanja. Dio zidova je obnovljen, a ruševine grada su danas poznate kao izletište i točka na pješačko-planinarskim pohodima po planini Stojni. 
Fridrihštajn, tlocrt grada
Grad Fridrihštajn
Grafika iz 19. stoljeća 
Zidine grada
Ulaz u grad Fridrihštajn
Na ostacima Fridrihštajna
U pozadini je Mestni vrh. 
Gradina Fridrihštajn
|
Fridrik II. CeljskiFridrik II. Celjski (slov. Friderik II. Celjski; njem. Friedrich II Graf von Cilli) (1379.-1454. grad Žovnek), celjski knez, celjski grof, zagorski grof, krapinski baron, austrijski i hrvatsko-ugarski velikaš, ban čitave Slavonije iz obitelji grofova Celjskih. Sin je Hermana II. i Ane Schaunberške. Godine 1405. oženio se Elizabetom, kćerkom kneza Stjepana I. Frankapana, koja je kao miraz od oca dobila polovinu otoka Krka, gradove Trsat, Bakar i Bribir u Vinodolu, a Fridrikov otac Herman II. darovao je mladom paru na uživanje Steničnjak, Samobor u Slavoniji te Krško, Kostanjevicu, Mehovo i Novo Mesto u Dolenjskoj. Nakon smrti kneginje Elizabete, za čiju je smrt osumnjičen, Fridrik je bio prisiljen odreći se svih frankapanskih posjeda. Godine 1424. trebao mu je suditi danski kralj Erik VII., na molbu kralja Žigmunda, zbog smrti supruge, ali presuda nije bila donesena.
Poslije vjenčanja s novom suprugom, Veronikom Desinićkom, sumnje u ubojstvo Elizabete su se povećale te je Fridrik pao u nemilost oca Hermana II. koji ga je dao zatvoriti u Ojstricu, a zatim ga je dao zatočiti u Gornjem Celju, nakon čega je dao pogubiti Veroniku. Fridrik II. se ponovno pojavljuje u javnosti 1426. godine, a tri godine kasnije dobio je od kralja Kritpu u Slavoniji. Godine 1436. kralj Žigmund je proglasio Fridrika II. i njegova sina Ulrika II. nasljednim knezovima Svetog Rimskog Carstva. Kralj Albert II. Habsburški potvrdio mu je 1443. nasljedni naslov kneza, nakon čega Celjski sklapaju s Habsburgovcima međusobni ugovor o nasljeđivanju. Godine 1445. postao je, zajedno sa sinom Ulrikom II., ban cijele Slavonije čime osnažuje svoju moć u Slavoniji i Ugarskoj, zbog čega je došao u sukob s članovima velikaške obitelji Hunjadi, koji su spriječili put Celjskih prema bosanskoj kraljevskoj kruni. WIKIPEDIJA Juraj ThurnJurij Thurn (slov. Jurij Thurn; njem. Georg on Thurn), barun, † 1512, Friedrichstein.
rođen je oko 1460. godine, najvjerojatnije u Gorici. Nakon studija prava u Padovi, stupio je u službu budućeg cara Maksimilijana. Bio je zakupac kočevskog gospodstva i vlasnik dvorca Fridrihštajn. Iako se smatra da je umro u seljačkoj pobuni 1515. godine, neki izvori pokazuju da su ga njegovi podanici ubili još 1512. godine kada ih je zatočio na sastanku. Auersperg Grb prinčeva AuerspergIzvor: Der Durchlauchtigen Welt zum funffzehendemal neu vermehrter und verbesserter Geschichts- Geschlechts und Wappen- Calender auf das Jahr 1737, Nürnberg 1736. Auersperg, njemačka velikaška obitelj, podrijetlom iz Bavarske ili Švapske, s posjedima u Kranjskoj. Po svom gradu Turjaku nazivali su se i Turjaškima. Prvi put se spominju 1220. godine u kranjskim dokumentima i to kao Owersperch. Godine 1550. obitelj je stekla barunat, 1630. godine grofovski, a 1653. godine kneževski naslov. Obitelj je posjedovala brojne posjede, među kojima su najznačajniji Kočevje, Čatež, Mokrice, Samobor, Sotesku i Turen. Nakon što su stekli grad Thengen, postali su i državni knezovi Svetog Rimskog Carstva. Brojni pripadnici obitelji istaknuli su se u 16. i 17. stoljeću obnašajući istaknute vojne službe diljem Vojne krajine. U 19. stoljeću jedan član obitelji, Karl Wilchelm (1827.-1890.), istaknuo se na položaju austrijskog premijera.
Veronika DesinićkaVeronika Desinićka (1380.-17.10.1425., Grad Ojstrica), kneginja Celjska, grofica Celjska, bila je druga supruga Fridrika II. Celjskog. Zbog nepoželjnosti njihovog braka protiv Veronike je pokrenut progon, a premda je oslobođena optužbe, usmrćena je i tako postaje žrtva prvog zabilježenog progona vještica u Sloveniji. Malo se zna o njenom ranom životu. Vjeruje se da ime Desinićka potječe od sela Desinića u Hrvatsko zagorju, gdje je Fridrik također imao prostrana imanja. Danas se uglavnom navodi da je Veronika Desinićka bila pučanka; neki stariji izvori navode da je bila iz redova sitnog plemstva. Njezino ime se pojavljuje u oblicima Deseniška (slov.), Dessnitz, Dessenitz, Desnicze, Teschnitz, Teschenitz i Dessewitz u raznim povijesnim izvorima. POPULARNA KULTURA Krajem 19. stoljeća, napisao je Hinko pl. Davila povijesni roman "Zagorska ruža", koji na romantičan način prikazuje tragičnu povijest Fridrika i Veronike. Ansambl "Lado" je u svoj repertoar unio suvremeni folklorni balet s pjevanjem "Veronika Desinička": glazbu za balet skladao je Davor Bobić, a koreografiju potpisuje Dinko Bogdanić. Pjesme su uzete iz hrvatske narodne baštine. Legenda o Veroniki Desinićkoj je sastavni dio kulturne i turističke prezentacije značajnog hrvatskog dvorca Veliki Tabor. Također, lik Veronike Desinić možemo naći i u kultnom hrvatskom filmu "Kalvarija" Zvonimira Maycuga. I u slovenskoj beletristici i umjetnosti lik Veronike je često korišten (M. Schneider: 1817, drama Ulrich Graf Zellsky; Josipina Urbančič - Turnograjska,1851, povest Nedolžnost in sila;Jožef Iskrač-Frankolski, 1863, epična pesem Veronika Deseniška; A. Turkuš, 1867, drama Veronika Deseniška; Josip Jurčič, 1880, drama Veronika Deseniška; Viktor Parma, 1893, opera Urh, grof Celjski, bes. A. Funtek; Marica Gregorič-Stepančič, 1909–10, drama Veronika Deseniška; Dragan Šanda, 1922–33, drame Grofov Celjskih pentalogija; Oton Župančič, 1924, drama Veronika Deseniška; Anton Novačan, 1928, drama Herman Celjski I.; R. Vrečer, ok. 1930, drama Ulrik grof celjski in Teharjani; Bratko Kreft: 1932, drama Celjski grofje; Ana Wambrechtsamer: 1940, roman Danes grofje celjski in nikdar več), prev. N. Kuret; Danilo Švara:1943, opera Veronika Deseniška; Franček Rudolf: 1968, drama Celjski grof na žrebcu; 1974, veseloigra Veronika; Sandi Sitar: 1974, roman z Desenic Veronika z Desenic; Matjaž Kmecl (1980, drama Friderik in Veronika; Ivan Sivec: Samotna divja roža (2016, roman; Leon Firšt, Janez Usenik, 2016, mjuzikl Veronika Deseniška). Lik Veronike sreće se i u češkim, talijanskim i njemačkim literarnim djelima. WIKIPEDIJA Predaje o Veroniki DesinićkojLegenda o Veroniki Desinićkoj je stoljećima stara legenda o strastvenoj, ali zabranjenoj ljubavi između mladog grofa Fridrika, sina moćnog velikaša grofa Hermana II. Celjskog, i Veronike sa Velikog Tabora, tada posjeda Celjskih. Sve varijante legende govore da je mladi Fridrik Celjski zanemarivao svoju zakonitu ženu Elizabetu Frankopan, ostavljajući je u dvoru dok je dugo izbivao obilazeći ljubavnice. Na jednom takvom putovanju se strastveno zaljubio u lijepu Veroniku Desinićku, koja je živjela u blizini Velikog Tabora. Ubrzo potom, optužen za ubojstvo svoje žene Elizabete Frankopan, Fridrik bježi s Veronikom u Fridrihštajn u blizini Kočevja u južnoj Sloveniji i u tajnosti organizira vjenčanje. Grof Herman šalje vojsku po njih, Fridrika baca u tamnicu, a Veroniku daje utopiti i zazidati u zidine Velikog Tabora. ŽIVA STIJENA Među ruševnim zidinama grada Fridrihštajna nalazi se živa stijena na kojoj je prema predaji ostao otisak Veronike Desinićke. Legenda kaže da je Frederik II. na dan vjenčanja poljubio svoju Veroniku, a stijena na kojoj je ona sjedila u tom trenutku, rastopila se pod utjecajem njihove vruće ljubavi. VERONIKA ČAROBNICA Postoji i legenda o Veroniki Desinićkoj kao o čarobnici koja je spasila Veliki Tabor od Turaka. Provalivši kroz vanjski obrambeni zid, Turci su došli do ispred samog grada. Veronika je na prozoru rezuckala slamu na sitne komadiće. Kad su se Turci približili, prosula je na njih izrezanu slamu koja se pretvorila u jato stršljena i tako otjerala Turke. |
Panoramski pogled s gradine Fridrihštajn
U prvom planu (desno) nasuprot starog grada je zaobljeni Mestni vrh (1035 m).
U prvom planu (desno) nasuprot starog grada je zaobljeni Mestni vrh (1035 m).
LIVOLDSKI VRH |
NADMORSKA VISINA: 981 m
|
Staza između grada Fridrihštajna i Livoldskog vrha
Pet minuta hoda pod vrhom u smjeru sjeveroistoka nalazi se vidikovac s odličnim pogledom na cijeli kompleks krškog Kočevskog i Ribničkog polja (slov. Kočevsko-ribniško podlje) te na Malu (kočevsku) goru i Kočevski Rog. U izvorima i kartama navedena je kao visina vrha 981 m, a u dijelu izvora 994 m.
Vrhom prolazi Kočevski planinarski put (ovdje je KT-4). Od Kočevja (460 m) do Livoldskog vrha ima 1:30 h uspona. Od Fridrihštajna do Livoldskog vrha je 30 min. hoda. Ime je vrh dobo po elu Livodu, koje se nalazi u njegovu podnožju. 
Livoldski vrh
Oznaka Kontrolne točke broj 4 (Livoldski vrh, 994 m) Kočevskog planinarskog puta |
Livoldski vrh
Vrh i oznaka vrha 
Grad Kočevje
Pogled s vidikovca podno Livoldskog vrha |
Ledenik NADMORSKA VISINA: 1073 m
Eleonorina jama (Eleonorengrotte)
KOORDINATE: 45.62485, 14.81698
Ulaz u špilju nalazi se na 950 m n.v., u neposrednoj blizini prašume Strmec, na jugozapadnoj padini Ledenika (1073 m) najvišeg vrha Stojne. To je špilja vodoravnog tipa, duga 130 m, duboka 25 m. Dobila je ime po ženi kneza Auersperga. Najvjerojatnije se radilo o grofici Eleonori Breunner (1864.-1920.), supruzi kneza Karla, posljednjeg kočevskog vojvode i vlasnika okolnih šuma.
Eleonorina špilja se razlikuje od Ledene šilje na Stojni, jer ima mali ulaz (veličine 2x1 m) koji ublažava vanjske klimatske utjecaje i na taj način spriječava propadanje špiljskih ukrasa. Tako je još 1926. godine bio zatvoren njezin ulaz i uređen u turističke svrhe. Prolaz kroz špilju bio je olakšan drvenim stepenicama, pješačkim mostom i stepenicama urezanim u pod. Špilja je prije Drugog svjetskog rata bila prilično posjećivana. U prošlosti su su se u njoj šumarski radnici opskrbljivali vodom vodu i u njezinom hladu čuvali sadnice potrebne za pošumljavanje. Zbog propadanja (sve do eventualne obnove) danas je kretanje po njoj dosta opasno zbog raspadnutih mostova i klizavih stubišta.
Uzani ulaz vodi preko strmog kamenog nagiba do drvenog pješačkog mosta i stepenica koje olakšavaju prelazak u manju dvoranu. Nakon kraćeg tunela s drvenim stepenicama slijedi Velika dvorana, koja je mjestimice lijepo ukrašena špiljskim nakitom i u čijem se zadnjem dijelu nalazi bazen (8x3 m) dubine do 6 m. S lijeve strane bazena nalazi se staza koja vodi uklesanim stepenicama uz padinu velike sigaste kupe. Slijedi tehnički zahtjevniji nastavak preko 10 m dubokog ponora, kojime se dolazi u prostor s manjim jezercem i do 3 m visokim sigama - Dvorana tri stupa. Na desnoj strani dvorane otvara se 13 m dubok ponor i rov ispunjen vodom, koji završava tjesnacem nakon 10 metara.
POSJET: Danas u podzemlje špilje posjetitelje vode alpinisti i speleolozi, koji brinu o jami tom ju prilikom osvjetle.
IZVORI: Katastar jama Slovenije i IZVORNI ČLANAK NA LIFE-KOČEVSKO.SI
KOORDINATE: 45.62485, 14.81698
Ulaz u špilju nalazi se na 950 m n.v., u neposrednoj blizini prašume Strmec, na jugozapadnoj padini Ledenika (1073 m) najvišeg vrha Stojne. To je špilja vodoravnog tipa, duga 130 m, duboka 25 m. Dobila je ime po ženi kneza Auersperga. Najvjerojatnije se radilo o grofici Eleonori Breunner (1864.-1920.), supruzi kneza Karla, posljednjeg kočevskog vojvode i vlasnika okolnih šuma.
Eleonorina špilja se razlikuje od Ledene šilje na Stojni, jer ima mali ulaz (veličine 2x1 m) koji ublažava vanjske klimatske utjecaje i na taj način spriječava propadanje špiljskih ukrasa. Tako je još 1926. godine bio zatvoren njezin ulaz i uređen u turističke svrhe. Prolaz kroz špilju bio je olakšan drvenim stepenicama, pješačkim mostom i stepenicama urezanim u pod. Špilja je prije Drugog svjetskog rata bila prilično posjećivana. U prošlosti su su se u njoj šumarski radnici opskrbljivali vodom vodu i u njezinom hladu čuvali sadnice potrebne za pošumljavanje. Zbog propadanja (sve do eventualne obnove) danas je kretanje po njoj dosta opasno zbog raspadnutih mostova i klizavih stubišta.
Uzani ulaz vodi preko strmog kamenog nagiba do drvenog pješačkog mosta i stepenica koje olakšavaju prelazak u manju dvoranu. Nakon kraćeg tunela s drvenim stepenicama slijedi Velika dvorana, koja je mjestimice lijepo ukrašena špiljskim nakitom i u čijem se zadnjem dijelu nalazi bazen (8x3 m) dubine do 6 m. S lijeve strane bazena nalazi se staza koja vodi uklesanim stepenicama uz padinu velike sigaste kupe. Slijedi tehnički zahtjevniji nastavak preko 10 m dubokog ponora, kojime se dolazi u prostor s manjim jezercem i do 3 m visokim sigama - Dvorana tri stupa. Na desnoj strani dvorane otvara se 13 m dubok ponor i rov ispunjen vodom, koji završava tjesnacem nakon 10 metara.
POSJET: Danas u podzemlje špilje posjetitelje vode alpinisti i speleolozi, koji brinu o jami tom ju prilikom osvjetle.
IZVORI: Katastar jama Slovenije i IZVORNI ČLANAK NA LIFE-KOČEVSKO.SI
|
Gozdni rezervat Pragozd Strmec (Šumski rezervat Prašuma Strmec)
Šumski rezervat Pragozd Strmec, odn. Kočenski pragozd, prostire se na 15,50 hektara. U njemu prevladava sastojina bukve i jele, ali je atraktivan i zbog značajnih fragmenata javora i smreke. Svoj prašumski status duguje činjenici da se ova šuma nikada nije šumarski iskorištavala te tisućama godina živi bez utjecaja čovjeka svojim prirodnim ciklusom obnove, rasta i umiranja. Količina mrtve mase prirodno palog drveća je velika, kao i raznovrsnost i količina raznih gljiva. Ovdje jele rastu i do 50 m visine, 150 cm debljine debla i dočekaju 500 godina tarosti. U blizini se nalazi Eleonorina jama. IZVORI I LITERATURA MARINČEK, Lojze, MARINŠEK, Aleksander: Vegetacija pragozdnega ostanka Strmec. Hacquetia. 8. str. 5-30. 2009. (PDF) PRUS, T.: Poročilo o raziskavah tal v pragozdnem ostanku Strmec. Biotechnical Faculty, Center za pedologijo in varstvo okolja. Ljubljana, 2002. |
Položaj šumskog rezervata Pragozd Strmec
Izvor: Marinček, Lojze & Marinšek, Aleksander. (2009). Vegetacija pragozdnega ostanka Strmec. Hacquetia. 8. 5-30. |
3. ZAPADNIM I JZ PODGORJEM STOJNE
|
Planinska pot Kočevje–Bosljiva Loka ob Kolpi (Planinarski put Kočevje–Bosljiva Loka ob Kolpi)
Od Kočevja (464 m) do sedla Krempa, staza je zajednička s planinskom stazom Mala Kočevska planinska pot. Na cijelom putu od sedla Krempa pruža se veličanstven pogled na dolinu Kolpe i Gorski kotar. U vlažnom dijelu staze ispod Krokara, gdje staza vijuga po strmoj travnatoj padini, može biti vrlo opasno i zahtijeva puno opreza. Staza je srednje zahtjevna, duga je 21 km, obilazak traje 7-9 h; visina najviše točke je 866 m. |
Kočevska Reka
|
Po sledeh narcis (Putovima narcisa)
Put od Kočevske Reke (560 m) vodi do najskrivenijih kutaka nekada zabranjenog područja Kočevske Reke (Goteniška gora). Uz put upoznajemo i načine gospodarenja šumom u prošlosti i danas, proizvodnju drvenog ugljena (slov. oglarjenje), rad parnih pila, pojedinačne primjerke drveća, grmlja i biljnih vrsta i životinja. Staza se dotiče i ostataka najveće prašume Krokara. Najljepše je u kasno proljeće kad nas na Krempi dočeka pogled na bijeli narcis. Staza je srdnje zahtjevna, duga 12 km, i može se obići za 4-5 sati. Visina najviše točke je 866 m, uz visinsku razliku 350 m. VIŠE INFORMACIJA P4.3 Po sledeh narcis
Autor: heritagetrails |
Jelendol
|
Lovački dvor Strmec
Na sjeverozapadnoj granici općine Kočevje, neposredno iznad sela Jelendol, stoji skriveni biser, nekadašnji lovački dvor zvan Strmec, ili Vierköpfl. Okružen je zaštićenom šumom koja također nosi naziv brda na kojem stoji. Karl Auersperg (1814.-1890.), potomak nekad najvećih vlasnika zemlje u Kranjskoj, počeo je graditi dvorac, ali ga nije dovršio. Ostaci zidova, obrasli mahovinom i grmljem, ukazuju na planove koje je imao ovaj posljednji kočevski vojvoda. Unatoč promjenama gospodara, ovaj dvor nikad nije zaživio i danas propada. Pored glavnog objekta izgrađena je i gospodarska zgrada. |
Speči princ from TV Kocevje on Vimeo. |
4. BRDSKO-PLANINSKO PODRUČJE JI OD STOJNE
Kolpsko gričevje
Južno od Stojne i Roga nalazi se brdsko-gorsko područje Kolpskog gričevja (Kupskog pobrđa), koje se strmo spušta prema dolini rijeke Kupe (slo. Kolpa).
Grgelj
JAMNIK, P.: Jama treh bratov ob Kolpi. Proteus 55, 254 ss, Ljubljana, 1992.-1993.
MIHEVC, Andrej: Brlog in Jama treh bratov pri Verdrengu. Inštitut za raziskovanje krasa (PDF)
MIHEVC, Andrej: Brlog in Jama treh bratov pri Verdrengu. Inštitut za raziskovanje krasa (PDF)
Podstene pri Kostelu
Lukova jama (hrv. Lukova špilja)
Lukova špilja je novije eneolitsko nalazište i nalazište pleistocenske faune u južnoj Sloveniji. Najvažniji životinjski ostatci su špiljskog lava.
LITERATURA: TURK, Ivan, VELUŠČEK, Anton, DIRJEC, Janez, JAMNIK, Pavel: Lukova jama v dolini Kolpe, v Sloveniji. Arheološki vestnik, letnik 47, številka 1. Ljubjana, 1996. (PDF)
Lukova špilja je novije eneolitsko nalazište i nalazište pleistocenske faune u južnoj Sloveniji. Najvažniji životinjski ostatci su špiljskog lava.
LITERATURA: TURK, Ivan, VELUŠČEK, Anton, DIRJEC, Janez, JAMNIK, Pavel: Lukova jama v dolini Kolpe, v Sloveniji. Arheološki vestnik, letnik 47, številka 1. Ljubjana, 1996. (PDF)
Praktično
BORAVAK
Opasnosti i upozorenja
Susreti s divljim životinjama
Medvjed
|
Na ovome šumovitom području krećete se kroz staništa divljih životinja, što uvijek trebate imati u vidu. Jedna od tih vrsta je i smeđi medvjed. Dinarsko-pindska populacija medvjeda teritorijalno je prostrana i uglavnom stabilna.
Letak koji je objavljen u sklopu projekta „Life Dinalp Bear“, a čiji je cilj pružiti informacije kako se ponašati u slučaju susreta sa smeđim mjedvjedom. Ukoliko želite saznati više o ovom projektu i medvjedima općenito posjetite web stranicu www.dinalpbear.eu. 
|
DODATNI SAVJETI IZVOR TEKSTA Udruga Animalia; Autor tekstova o medvjedu: Ante Radoslović Animalia je nestranačka, neprofitabilna i nevladina udruga građana osnovana radi ostvarivanja ciljeva iz područja zaštite prirode na teritoriju cijele Republike Hrvatske. POVEZNICA NA STRANICU UDRUGE Susreti sa smeđim medjvedom - pravila ponašanja Pravila ponašanja u staništu medvjeda kako bi se izbjegao konflikt s medvjedom Iz situacija kad dolazi do neželjenog susreta s medvjedom možemo izvesti pravila ponašanja koja će spriječiti neželjene susrete s ovom životinjom:
Ukoliko ugledate medvjeda treba voditi računa o sljedećem:
Razlikovanje lažnog od pravog napada Medvjed poduzima, u svojoj namjeri da se odbrani ili dokaže da je gospodar situacije, dvije vrste napada: lažni i pravi.
|
IZVORI I LITERATURA
|
ILEŠIĆ, Svetozar. Kočevski zbornik; Razprave o Kočevski in njenih ljudeh. Ljubljanski zvon letnik 59. številka 5. 1939.
KRANJC, Andrej, LVRENČAK, Franc: Poplavni svet na Kočevskem polju. Ljubljana, 1981. (PDF) KRANJC, Andrej: Poskus valorizacije kraških votlin v občini Kočevje z naravovarstvenega vidika. Varstvo narave (Nature Conservation), Vol. 9, str. 3-20. Ljubljana, 1976. KRANJC, Andrej: Kraški svet Kočevskega polja in izraba njegovih tal. Ljubljana, 1970. (PDF) MRAK, Irena: Vpliv planinske in izletniške dejavnosti na ekološko ravnovesje na Mestnem vrhu na Kočevskem. Diplomski rad. Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport. Ljubljana, 2009. (PDF) NOSAN, A.: Kočevje—Fridrihštajn—Željne—Kočevje. Geološki izleti po Sloveniji. Ljubljana, 1958. NOVAK, D.: Željnske jame. Proteus 19/3. Ljubljana, 1956. NOVAK, D.: Malodane pozabljene Željnske jame. Turist. vestnik 12. Ljubljana, 1956. NOVAK, D.: Nekaj jam iz okolice Mozlja na Kočevskem. Speleolog 3 (1955)/3-4. Zagreb, 1956. NOVAK, D.: Nekaj o vodnih razmerah na Kočevskem polju. Acta carsologica (Krasoslovni zbornik), VI. Inštitut za raziskovanje krasa SAZU, str. 367-394. Ljubljana, 1974. PAPEŽ, J.: O nastanku smrekovih gozdov na Kočevskem polju. Gozdarski vestnik, 31/8. str. 281-288. Ljubljana, 1973. SIMONIČ, I.: Geografski pregled kočevskega jezikovno mešanega ozemlja. Geološkogeomorfološki opis. Kočevski zbornik. str. 7-21. Ljubljana, 1939. SIMONIČ, I.: Zemljepisna podoba kočevskega ozemlja. Kočevsko (vodnik z adresarjem). str. 247. Kočevje, 1956. SIMONIČ, I.: Občina Kočevje, splošni pregled. Krajevni leksikon Slovenije, II. knj. str. 204-216. Ljubljana, 1971. OSTALI ELEKTRONSKI IZVORI Geocache: Jelenov studenec me vabi. autori: Ammy Holmes & Enra13 (pristupljeno 27.9.2019.) Planinsko društvo Kočevje: Planinske poti |
Javni zavod za turizem, ki ga je leta 2015 ustanovila Občina Kočevje je v letu 2016 vzpostavil destinacijsko blagovno znamko Kočevsko - Skrivnostni gozd Slovenije, s katero se je pospešeno pričela izvajati strategija razvoja turizma v sodelovanju s turističnimi ponudniki na kočevskem, ki pokriva Občino Kočevje, Kostel in Osilnico.
Destinacija Kočevsko predstavlja najbolj ohranjen in zaokrožen gozdni habitat v Evropi, z izjemno bogato zgodovinsko in kulturno dediščino.
Ponuja veliko različnih aktivnosti: pohodništvo (23 opisanih pohodniških poti, v skupni izmeri 370 kilometrov), kolesarjenje (10 opisanih kolesarskih poti, v skupni izmeri 475 kilometrov), vodni športi ( čolnarjenje, jadranje, plavanje, supanje), ribolov (Rudniško jezero, reka Kolpa, Reško jezero), jahanje, fotolov ( opazovanje živali), potapljanje ( doživetje podvodnega sveta Rudniškega jezera in gozdne reke Kolpe) in ogledov ter izletov (Vzdržljivostni pohod po Medvedovih stopinjah, Skrivnostni Bunker Škrilj, Sprehod po Kočevju, Jarmova pot, Izlet Staneta Jarma, Pokrajinski muzej Kočevje.…) in s pestrim programom kulturno umetniške dejavnosti (koncerti, gledališče, kino in ostali kulturni dogodki) bogati kulturno življenje družbe.
|
