|
|
SREDIŠNJI DINARSKI POJAS > POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > KOMOVSKI MASIV > Planinski vijenac Planinica - Mojan - Marlulës
Država: Crna Gora, Albanija
Najviši vrh: Maja Madhe (ostala imena: Maja Pallaverces, Maja Pallavercës, Maja e Madh), 2194,7 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.6180, 19.7137
Država: Crna Gora, Albanija
Najviši vrh: Maja Madhe (ostala imena: Maja Pallaverces, Maja Pallavercës, Maja e Madh), 2194,7 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.6180, 19.7137
|
|
UvodVijenac vrhova Planinica-Mojan-Marlulës, nalazi se u južnom dijelu šireg komovskog područja, duž granice Crne Gore i Albanije. Ovi brojni grebeni i vrhovi viši od 2000 m n.v. pružaju se između dolina Mojanske rijeke, Perućice može se sresti i naziv Peročica), Kutske rijeke odn. Kuckaja rijeka) i doline Vermosha u Albaniji. Nešto izdvojeniji je najzapadniji greben ovoga vijenca Kurlaj.
Reljef južnog komovskog vijenca: Planinica - Mojan - Marlulës
Ime
U nedostatku tradicijskog naziva za ovaj planinski vijenac ponekad se s crnogorske strane može čuti i naziv Mojanske planine.
|
 Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain 
U SURADNJI SA: VIA DINARICA
Oglašavajte ovdje: lokalnu ponudu, usluge i servise - smještaj - gastronomija - lokalni proizvodi - turistička ponuda - aktivnosti na otvorenom i dr. |
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Planine, grebeni i vrhovi
|
Najznačajniji vrhovi na južnom komovskom vijencu su:
Planinica (2153 m) je ogranak južnih Komova i pruža se uz granicu s Albanijom. Predstavlja izvorišni dio čelenke Mojanske rijeke, iznad čije se doline izdižu Sumor (1967 m), Paljevi (1565 m), Kapuran (1688 m) i greben Samar. Na granici su Crne Gore s Albanijom, a na jugoistoku Donje Planinice (1957 m) i vrhovi Maja e Zabeljit / Zabel (2130 m). Mojan se prostire istočno od Planinice uz granicu s Albanijom i dio je izvorišne čelenke Mojanske rijeke. Najveći vrh je Veliki Mojan (2157 m), a ističu se još: Mali Mojan (2070 m) i još tri vrha iznad 2000 m (jedan na granici s Albanijom - 2121 m i dva u centralnom dijelu Mojana - 2054 m i 2065 m). Ogranci Mojana prema sjeveru su Suvi vrh (1960 m), Vučje rupe, Vujeva planina i Surdup, čije se strane spuštaju prema dolini Mojanske rijeke. Paunova glava (2163 m) je sjeveroistočno od Mojana uz granicu s Albanijom, a njenim stjenovitim grebenima povučena je državna granica. Ilijina glava (2165 m) se pruža uz granicu s Albanijom, čijim je stjenovitim grebenom povučena državna granica, dok se prema sjeveru spušta postepeno u dolinu Mojanske rijeke. Žijeva glava (2176 m) je istočno od Ilijine glave i pruža se uz granicu s Albanijom. Bradavac (vrh Đurovac, 1968 m) je sjeverno od Žijeve glave, čije se strane prema sjeveru spuštaju u njegove ogranke - Žarska kosa i Ristova jela. Asanac se prostire jugoistočno od Žijeve glave i uz granicu s Albanijom. Sjeveroistočno od njega je Crnogora (1939 m), a sjeverno od Crnogore je Jelova glava (1647 m). Istočno od Asanca su: Siljeva glava (1966 m), Siljevo brdo (1691 m) i Usovi (1442 m). Tomova glava (2123 m i 2089 m) je stjenoviti greben duž crnogorsko-albanske granice. Maja Zabelit (2055 m) nalazi se u Albaniji iznad katuna Seferçe. Biograd (2100 m) je, takođe, stjenoviti greben duž državne granice s Albanijom. Jugoistočno od njega su: Šarovo brdo (1760 m), Pčelinjak i Kutska glava (1684 m), a prema jugu su Micanova gora (1488 m) i Šutica (1659 m), duž koje je granica s Albanijom i koja se strmo spušta u dolinu Kutske rijeke na 1073 m n.v. Marlulës (2188 m) nalazi se na albanskom državnom teritoriju. Maja Madhe (2194,7 m); ostala imena: Maja Pallaverces, Maja Pallavercës, Maja e Madh; Koordinate; Najviši je vrh južnog komovskog vijenca. 
Uvala Vučjeg potoka podno Katuna Krivodoljskog u Kučkim planinama. Na horizontu vijenac vrhova Planinica - Zabelj - Mojan - Marlulës
Vrhovi Mojana i Zabelit iznad izvorišnog područja Mojanske rijeke
Pogled sa staze koje povezuje katune Kočevi i Sumor. |
Mojanske Planine
Datum objave: 3.11.2021. Autor: Svetlim Nocu |
PRIRODA
|
Katun Bindža
Katun Bindža izvanredan je vidikovac prema prokletijskim vrhovima u Albaniji i Crnoj Gori. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Priče o planini
Karaule. Na području sela Đuliće i Kuti nalaze se tri karaule koje su svojevremeno pripadale nekadašnjoj Jugoslovenskoj narodnoj armiji, a za koje su 2024. godine mještani potkomovskih sela pokrenuli inicijativu da se zaštite od propadanja stavljanjem u određenu funkciju (npr. turističko-uslužni sadržaji).
1. OKO CARINA
Prijevoj Carine (Bilo od Carina)
|
Carinama se naziva prijevoj (Bilo od Carina), vrh (1987 m) i katun (Carine). Prijevoj Carine su razvođe Mojanske rijeke (koja teče prema rijeci Jošanici, Zlorečici i Limu u Andrijevici) i izvorišnih dolina rijeke Tare (koja teče prema Mateševu i Kolašinu). U blizini prijevoja nalazi se katun Sumor.
Pogled od katuna Bijela Voda prema Bilu od Carina
|
Cesta preko Carina Među brojnim inicijativama mještana potkomovskih sela dugo vremena nalazi se ona koja se odnosi na izgradnju ceste Konjuhe - Carine - Podgorica. Ta bi cesta u značajnoj mjeri skratila putovanja stanovnika ovog kraja ka glavnom crnogorskom gradu (stanje 2024.godine). Stanovnici potkomovskih sela su u prošlosti pješice ili na konjima do Podgorice i Cetinja išli preko Carina. To je bila najkraća relacija kojom se, preko Mojanske rijeke i Kuča, moglo doći doći do Podgorice. Jači i spremniji ljudi su mogli u istome danu otići do Podgorice i vratiti se nazad. |
Katuni na Carinama
Carine, ili kako netko voli reći katuni na Komovima su možda najudaljeniji prostor od sela u Kučima. Na Carine izdižu seljani čitavih Kuča, naravno koji imaju svoje katune. Znači, tu su imali i imaju i danas pravo podići katun žitelji Kuča. Ovo je nepregledno prostranstvo po kome mogu pasti najveća stada i krda. Pašnjaci su bogati planinskom travom, a uz to ima dosta vode. Na Carinama je i manastir Komovi s crkvom posvećenom Svetom proroku Iliji kod koga se svake godine održavaju čobanski sabori na Ilindan 2. avgusta. Ovdje dolaze čobani i oni koji imaju svoje katune na ovim prostorima. Inače, da kažemo i to da je ovaj manastir, a time i katuni udaljeni od Podgorice 74 kilometra. Međutim, stočari stižu za jedan dan pješačkog hoda. Kažu dobri poznavaoci kučkih katuna kako je sir s Komova izuzetno dobar i ukusan.
|
Katun Popovića (Carine)
KOORDINATE 42.6689781, 19.6390022
Katun Popovića se nalazi u podnožju Komova, jugoistočno pod Rogamskim vrhom i jugozapadno pod vrhom Bavan. Prostor je izuzetno velik i obiluje živom vodom, prostranim pašnjacima i šumom koja je nešo udaljenija od katuna. Ovdje izdižu Popovići i Petrovići sa Meduna. Da bi izašli na katune potrebno im je oko 12 sati pješačkog hoda, računajući da tjeraju stoku ispred sebe. Kolibe su u nizu i nisu puno udaljene jedna od druga. Izdig polovinom juna, a povraćaj oko Male gospođe.
Na katunu Carine, Na ruti Prve crnogorske transverzale CT1, u podnožju Kučkog Koma, nalazi se koliba, otvorenog tipa, uređena kao zaklonište i prenoćište za planinare i prolaznike. Na mapi je upisana kao Planinarska kućica. Vlasnik kolibe (Kuči kažu glada) je Stanko Popović sa Meduna. Koliba je otvorena za sve dobronamjerne goste u volji i u nevolji. Mole se svi posjetitelji da čuvaju inventar i da ne ostavljaju nered za sobom. Kolibu su, uz pomoć prijatelja i rođaka obnovili Stankovi sinovi Sreten, Slavko i Mladen, kako bi služila ljubiteljima Komova - planinarima (-> pročitaj više u poglavlju Smještaj). 
Planinarska koliba "Carine" u katunu Popovića na Carinama
Katun Milovića (Carine)
Katun je napušten. Katun Ivanovića (Carine) Katun je napušten. Katun Ljakovića (Carine) Katun je napušten. Katun Vuksanovića (Carine) Katun je napušten. Katun Petrovića (Carine) Katun je napušten. |
Monasi Srpske crkve spašeni od smrzavanja, 24. decembar 2011.
Proizvodnja: RTCG |
Katun Sumor
Katun Mijovića (Katun Sumor)
|
Ruševine katuna Sumor nalaze se na samome prijevoju Carine, južno od istoimenog vrha Sumora (1967 m). Na prostoru Sumora su katuni Mijovića i Spaića iz Liješti (nom. Liješta) u Kučima, koji su udaljeni od sela oko 12 sati hoda. Inače, kao i ostali komovski katuni i ovi su bogati izvorskom vodom, dobrom pašom i šumom. Izdig je bio isti kao i na ostalim komovskim katunima. Kolibe u katunu su dosta grupirane.
Kolibe katuna Sumor podno Planinice
Katun Lješanski (Sumor)
Katun Bakočevića (Sumor)
|
|
Carine, crkva sv. Ilije
Fotografija prikazuje crkvu sv. Ilije (Krst od Prevlake) na prijevoju Carine, kod katuna Sumor. Crkvica se nalazi na oko 1800 metara nadmorske visine. Nad njezinim ulazom stoji natpis: "Ovaj hram podiže njegovo visočanstvo knjaz Nikola Prvi Petrović za pokoj duše svoga oca vojvode Mirka Petrovića Njegoša, hrabrom plemenu Kuča 1900. godine". Obnovljena je 1993-95. godine. Te 1995. ovdje je također podignut zvonik i manastirski konak. Pored crkve nalaze se tzv. mramori – odn. mramorje (grobovi ratnika, kopljanika i čobana-pastira, mnogi bez imena i znamenja. Na Carinama su se održavali zborovi i dogovarala su se brđanska plemena (za Ilindan). U pozadini lijevo se nalazi vrh Sumor (1967 m), a iza njega Bavan (2252 m) i Vasojevički Kom. |
|
Pogled od katuna Bijela Voda na sjeverozapadnim padinama Planince prema najvišim vrhovima Komova
2. JUGOZAPADNI GREBEN
Pogled iz smjera prijevoja Širokar u Kučkim planinama
|
KURLAJ
NADMORSKA VISINA 1957 m
|
Kurlaj je prijelazni greben između sjevernih dijelova Kučkih planina i grebena Planinica-Mojan-Marlulës. Naime, od obje ove planinske skupine dijele ga prijevoji podjednake visine: prijevoj kod Konjskog Dola razdvaja ga od grebena Planinice, dok ga Rupa od Kozelja dijeli od grebena Kozelj u Kučkim planinama.
Pogled od katuna Bindža Krivodoljska prema području dodira Kučkih planina i masiva Komova
U prednjem planu koliba na katunu Bindža Krivodoljska. Desno na fotografiji vidi se manji dio šumovite padine Kurlaja (1957 m) koja prelazi preko prijevoja Rupa od Kozelja na Kozelj (vrh Stražarica, 1885 m) - greben Magliča kučkog (u pozadini lijevo; najviši vrh 2142 m). Maglič kučki se grebenom nastavlja na Crnu planinu (u pozadini desno; najviši vrh Suvovrh, 1911 m) koja se proteže sve do Veruše. 
Pogled na Kurlaj (šumovito-travnati vrh desno) sa padine iznad katuna Bindža Krivodoljska
|
Komovi (pogled sa katuna "Kurlaj)
Pogled sa katuna "Kurlaj", na Planinicu, katune Luke i Bijelu vodu, Bilo od Carina, crkvu Svetog Ilije i crkveni konak, katun "Lekov brijeg", Suvi potok i vrh od Koma. 
|
Vujadinovića katun (Kurlaj Vujadinovića)
|
Katun Vujadinovića se smjestio na sjeveroistočnoj padini Kurlaja, nedaleko prijevoja i križanja više staza i cesti na Konjskom dolu. Katunom također prolazi Planinarska transverzala CT-1 na dionici od kučkog Magliča prema Carinama (Komovi). Zanimljivost katuna Vujadinovića su kolibe (glade) s naslaganim kamenom tamno zelene boje, kakav je karakterističan za geologiju toga predjela (za razliku od nekih katuna u blizini gdje prevladava vapnenac te je kamen bijele boje). Kolibe formiraju katun zbijenog tipa, što je čest slučaj kod Kuča, pogotovo u "Gornjoj planini" (sjeverni dio Kučkih planina), a razlozi su dijelom odrambeni, a dijelom da bi što više prostora ostalo za ispašu. Kolibe su usmjerene ka Komovima, a sam katun je smješten u blagoj udolini i time zaštićen od vjetra.
IZVOR Komovi, Planinica. Nestvarna Blog, Carine, oktobar 2020. 
Kolibe katuna Vujadinovića na padini Kurlaja
|
Momačka voda
Podno Vujadinovića katuna, uz šumsku cestu koja povezuje Opasanicu s Carinama |
Katun Savovića (Kurlaj Savovića)
Katuni Savovića se nalazi na istočnom obronku Kurlaja. Radi se o prostoru na kome ima žive vode i dobrih pašnjaka. Ima i šume za domaće potrebe. Izdig je oko 15. juna, a zdig oko 15. septembra. Udaljenost od sela do katuna je oko 12 sati. Ovdje izdižu mještani sela Momče: Savovići, Jovovići i Vujadinovići.
Katun Camovića (Kurlaj Camovića)
Na ovaj katun izdižu članovi obitelji Camović iz sela Stravča. Ono je udaljeno od katuna oko 9 sati pješačkog hoda računajući da tjeraju stoku ispred sebe. Na ovom prostoru ima dosta žive vode, bogatih pašnjaka i šume. Izdig je sredinom juna, a povraćaj sredinom septembra.
|
|
Lučka rijeka
|
Lučka rijeka spaja se (na 1222 m n.v.) s Kozeljskom rijekom i zajedno tvore rijeku Kurlaj. ime je Lučka rijeka dobila po katunu Luke - gdje se nalazi njezino izvorišno područje - smješteno na sjeverozapanim padinama Planinice, podno prijevoja na Carinama.
Dolina Lučke rijeke
|
Spomen osobi poginuloj u dolini Lučke rijeke
|
Kosa Camovića
Kosa Camovića, pogled iz doline Lučke rijeke
|
Katun Camovića (Kurlaj Camovića)
Na ovaj katun izdižu članovi obitelji Camović iz sela Stravča. Ono je udaljeno od katuna oko 9 sati pješačkog hoda računajući da tjeraju stoku ispred sebe. Na ovom prostoru ima dosta žive vode, bogatih pašnjaka i šume. Izdig je sredinom juna, a povraćaj sredinom septembra.
|
Kozeljska rijeka
Polje u kojemu se spajaju Lučka i Kozeljska rijeka i zajedno tvore rijeku Kurlaj
|
Pogled na dolinu Kozeljske rijeke
Kozeljska rijeka spaja se na ovome polju s Lučkom rijekom i zajedno tvore rijeku Kurlaj, koja pak zajedno s rijekom Margaritom tvori Opasanicu (Opasanica s rijekom Verušom tvori rijeku Taru). |
PLANINICA
NADMORSKA VISINA 2153 m
Panoramski pogled na sjevernu stranu Planinice
|
Planinica (2153 m.) je najzapadniji ogranak grebena južnog dijela Komovske grupe planina, odn skupine Planinica-Mojan-Marlules i pruža se uz granicu s Albanijom. Predstavlja izvorišni dio čelenke Mojanske rijeke, iznad čije se doline izdižu Sumor (1967 m), Paljevi (1565 m), Kapuran (1688 m) i greben Samar. Najviši dio Planinice naziva se Gornja Planinica. Od nje prema istoku i uz samu albansku granicu široka je uvala Donja Planinice i nešto niži greben Planinice (1957 m).
Značajni katuni na Planinici su: - katun Bindža - katun Bijela Voda - katun Luke - katun Sumor, na prijevoju prema Komovima na sjeveru - katun Redžića, područje između Planinice i Maje e Zabelit. 
Pogled na Planinicu od katuna Zagon u Kučkim Planinama. Komovi su u pozadini lijevo, iza Planinice.
|
PLANINICA - uspon na vrh Planinica u Crnoj Gori
Datum objave: 12.8.2013. Autor: Slobodan Stefanović Opis videa: Planinarska grupa Ekološkog kluba Užice je dana 5.8.2013. godine izvela planinarsku akciju na planini Planinica u Crnoj Gori u području između planina Komovi i Prokletije. Izvršen je uspon na vrh Planinica (2153 m). |
Sjeverozapadnim podnožjem Planinice
Prijevoj Carine i Planinica
|
|
Katun Bijela Voda
Katun Bijela Voda, ostaci koliba
|
Katun Bijela Voda pod Planinicom nalazi se u susjedstvu Carina. Ovdje izdižu Vujoševici iz Kupusaca, Dedići i Marovići iz Brskuta. Udaljenost ovih katuna od sela je oko 12 sati pješačkog hoda. Izdig je sredinom juna pa do kraja septembra. Kolibe su djelimično grupirane.
|
Katun Čarapića
|
Katun Luke
Katun Luke
Pogled na ostatke koliba katuna Luke i na dolinu Lučke rijeke u pozadini
|
Na katun Luke izdizali su Dedovići i Marovići.
|
Katun Koljati
Jugozapadnim podnožjem Planinice
Konjski dô
|
|
|
Svitanje nad Bindžom
S katuna Bindža (na fotografiji je Bindža Oraovska) u Crnoj Gori, pruža se širok pogled u smjeru juga, na crnogorske i albanske planine i brojne vrhove koji pripadaju planinskim skupinama Prokletija i Kučkih planina (Žijeva). |
Katun Bindža (alb. Bidzha)
|
Katun Bindža se nalazi na prostranoj izduženoj terasi, podno jugozapadnih padina Gornje Planinice. Dvije su skupine koliba: Bindža Krivodoljska i Bindža Orahovska. Na ovaj katun tradicionalno su izdizali mještani Kržanje u Kučima: Milići, Radosavovići, Arambašići, Nikolići. Udaljenost ovih katuna od sela je oko 10 do 12 sati pješačkog hoda. Inače, ima dosta izvorske vode, bogatih pašnjaka i šume. I ovdje je izdig oko 15. juna, a povraćaj u kasnu jesen.
Bindža je živ katun na kome obitelj Perić boravi svakog ljeta. Izdižu iz Orahova (Oraova) kod Podgorice, zaseok Lazorce. (Podatak iz 2015. godine) 
Pogled od Katuna Krivodoljskog u Kučkim planinama prema grebenu Planinice i katunu Bindža
|
|
Bindža Krivodoljska
|
Bindža Krivodoljska
Koliba na katunu Bindža
Bindža pod južnim padinama Planinice
|
Bindža Krivodoljska
|
|
Bindža Oraovska
|
Bindža Orahovska (Bindža Oraovska)
Katun Bindža
Ovaj usamljeni i rijetko posjećeni katun je jedan od najljepših vidikovaca na širem području, s prostranim pogledom na središnji i zapadni dio Prokletija (u Albaniji i CG) te Kučkih planina (u CG), uz nezaboravne izlaske i zalaske sunca. 
|
Svitanje nad katunom Bindža
|
Katun Dedića
Katun Redžića (Bindža Redžića)
Terasa podno Bindže Oraovske, uz crnogorsko-albansku granicu, na kojoj se smjestio katun Redžica
|
Katun Redžića smjestio se podno Bindže Oraovske, na području između Planinice i Maje e Zabelit (Zabelj), na zaravnjenoj terasi uz crnogorsko-albansku granicu.
|
Gornja Planinica
Najviši vrh Planinice (2153 m, lijevo) i Gornji vrh 2016 m (desno).
Kota 2076 m na Planinici gledana sa Bila od Carina
|
|
Pogled s padina Donje Planinice
U pozadini Komovi (lijevi Kučki Kom, krajni desno Vasojevićki Kom), desno zapadna padina Suvog vrha. U dubini izvorišno područje Mojanske rijeke. |
Donja Planinica
Pogled na Donju Planinicu od izvorišnog područja Mojanske rijeke
|
MAJA ZABELIT / ZABEL
NADMORSKA VISINA 2130 m OSTALI NAZIVI Maja e Zabeljit
|
Na samoj granici Crne Gore s Albanijom, a na jugoistoku od Donje Planinice (1957 m) je vrh Maja e Zabelit (čita se Zabeljit) / Zabel (2130 m, na nekim novijim kartama sjeverne Albanije navedeno je 2131 m).
Pogled na vrh Zabel od Carina
Pogled na Zabel od Planinice Donje
Tri vrha Planinice (lijevo) i Maja e Zabelit (desno), pogled iz smjera juga (od maje e Grebenit)
Pogled na Zabelj od izvorišnog područja Mojanske rijeke
|
Maja e Zabelit, pogled iz smjera juga (od maje e Grebenit)
|
|
Vrhovi Mojana
Bandera od Mojana (2157 m) iza koje se lijevo u pozadini nazire stožak Velikog Mojana (2157 m). Pogled iz smjera Carina. |
MOJAN / MAJA E MOJANIT
NADMORSKA VISINA Veliki Mojan, 2157 m
|
Mojan se prostire istočno od Planinice uz granicu s Albanijom i dio je izvorišne čelenke Mojanske rijeke. Najveći vrh je Veliki Mojan (2157 m), a ističu se još: Mali Mojan (2070 m) i još tri vrha iznad 2000 m (jedan na granici s Albanijom - 2121 m i dva u centralnom dijelu Mojana - 2054 m i 2065 m). Ogranci Mojana prema sjeveru su Suvi vrh (1960 m), Vučje rupe, Vujeva planina i Surdup, čije se strane spuštaju prema dolini Mojanske rijeke.
Katuni na obroncima Mojana u Crnoj Gori bili su: - Mojanski katun, u centralnom dijelu Mojana (u blizini je staro albansko groblje s jednostavnim kamenim obilježjima) - katun Kočevi na krajnjim sjevernim padinama Vujeve planine, u dolini Mojanske rijeke. 
Pogled na Mojan s prijevoja Carine
Pogled na Mojan s vrha Planinice
U sredini fotografije je stožac Bandere od Mojana (2157 m), desno iza njega proviruje Veliki Mojan (2157 m), a lijevo od Bandere je zasniježeni Mali Mojan (2117 m). Izraženiji vrh pozadi i desno od Velikog Mojana je Maja e Marlulës u Albaniji. 
Pogled na Mojan iz katuna Mojanska Rijeka
|
Mojan (Lokalni Hodači)
Autor: Lokalni Hodači Datum objave: 2.9.2023. Opis. Na poziv Mladena Zečevića iz TO Andrijevica, otkrili smo neke nove ćoškove Crne Gore - planinu Mojan! PLANINA MOJAN - uspon na vrh Veliki Mojan
Autor: Slobodan Stefanović Opis videa: Planinarska grupa Ekološkog kluba Užice je 4.8.2013. godine izvela planinarsku akciju na planini Mojan u Crnoj Gori u području između planina Komovi i Prokletije. Izvršen je uspon na vrh Veliki Mojan (2157 m). PROČITAJ VIŠE
Ivan Dugandžić; Nebojša Atanacković: Mojan. Nestvarna.com, januar 2023. 
Pogled na sjevenu stranu Mojana iz katuna Mojanska Rijeka
|
SUVI VRH
Pogled na Suvi vrh iz doline Mojanske rijeke
|
Suvi vrh je sjeverozapadni izdanak Mojana, smješten između izvorišne čelenke Mojanske rijeke i planinske uvale Surdup. Najviša točka nalazi se na 1960 metara n.v.
|
Ostali vrhovi na albanskom teritoriju
|
Na južnom grebenu vijenca Planinica - Mojan - Marlulës - svi unutar albanskog državnog teritorija - nalaze se vrhovi:
Bjeshkët e Përbicës / Përvices: (prema naselju Përbicës u južnom podnožju) Maja Marlulës (čita se Marljuljs) (2188 m); ostala imena: Mali i Marlules (Mali i Marlulës) Mali i Marlulës, Maj' e Marlules, Maj' e Marlulis, Maj'a Marlules, Maja e Marlules, Maja e Marlulës, Maj’ e Marlulis, Maj’ e Marlulës, Maj’a Marlulës, Mali i Marlules, Mali i Marlulës. Na starijim jugoslavenskim vojnim topografskim mapama obilježavan je kao Marljuijs. Maja Madhe (2194,7 m); ostala imena: Maja Pallaverces, Maja Pallavercës, Maja e Madh; Koordinate: 42.6167, 19.7167. Najviši je vrh južnog komovskog vijenca. Bjeshka e Kërsh Djegurit Maja e Kershi i Djegur (2130 m); ostala imena: Maja e Kërshi i Djegur; na jugoslavenskoj topografskoj karti: Kerši i Đegum Maja Lugu i Niles (2124,5 m) Maja Shtocicës (1980 m); ostala imena: Maja e Shtocices, Maja e Shtociçës; na jugoslavenskoj topografskoj karti: Maja Štoćica, s upisanom visinom 1988 m; Koordinate 42.6056 and 19.7333 Maja Bojës (1936 m); ostala imena: Maja e Bojes, Maja e Bojës); Maj' e Bojse, Maj' e Bojses, Maja Bojse, Maja Bojsë, Maja e Bojes, Maja e Bojses, Maja e Bojsës, Maja e Bojës, Maj’ e Bojsë, Maj’ e Bojsës; Koordinate: 42.5953 and 19.7503 |
Detalj topografske karte Vojnogeografskog zavoda iz Beograda; Sekcija: Gropa e Selces 149-3-4, mjerilo 1:25.000; tiskano 1980. prema podacima iz 1972. godine
MAJA MARLULËS
NADMORSKA VISINA 2188 m
Maja Marlulës (čita se Marljuljs); ostala imena: Mali i Marlules (Mali i Marlulës) Mali i Marlulës, Maj' e Marlules, Maj' e Marlulis, Maj'a Marlules, Maja e Marlules, Maja e Marlulës, Maj’ e Marlulis, Maj’ e Marlulës, Maj’a Marlulës, Mali i Marlules, Mali i Marlulës. Na starijim jugoslavenskim vojnim topografskim mapama obilježavan je kao Marljuijs.
Katun Mal i Zi (katun Crna Gora)
Përbicës
Katun Smutirogë / Smutirog
Katun Bišnat
MAJA PALLAVËRCËS / MAJA MADHE
NADMORSKA VISINA 2194,7 m
|
Maja Madhe (2194,7 m), odn. Maja Pallavërcës. Ostala imena: Maja Pallaverces, Maja e Pallavercës, Maja e Madh; Koordinate: 42.6167, 19.7167. Najviši je vrh južnog vijenca komovske grupe planina. Na pojedinim starim jugoslavenskim kartama upisan je naziv Jaričina glava.
|
MAJA E KERSHI I DJEGUR
NADMORSKA VISINA 2130 m
Maja e Kershi i Djegur (2130 m); ostala imena: Maja e Kërshi i Djegur; na jugoslavenskoj topografskoj karti: Kerši i Đegum
MAJA LUGU I NILES
NADMORSKA VISINA 2124,5 m
MAJA SHTOÇIÇËS
NADMORSKA VISINA 1980 m
Maja Shtoçiçës (1980 m); ostala imena: Maja e Shtocices, Maja e Shtoçiçës; na jugoslavenskoj topografskoj karti: Maja Štoćica, s upisanom visinom 1988 m; Koordinate 42.6056 and 19.7333
MAJA BOJËS
KOORDINATE 42.5953, 19.7503 NADMORSKA VISINA 1936 m
|
Maja Bojës (1936 m); ostala imena: Maja e Bojes, Maja e Bojës); Maj' e Bojse, Maj' e Bojses, Maja Bojse, Maja Bojsë, Maja e Bojes, Maja e Bojses, Maja e Bojsës, Maja e Bojës, Maj’ e Bojsë, Maj’ e Bojsës.
Dolina rijeke Vermosh i prepoznatljiv stožac Maje e Bojës
|
3. SJEVEROISTOČNI GREBEN
|
Paunova glava
Slijeva nadesno vidi se dio Ilijine glave s ogrankom Dobra voda (B6/XVII, 2036 m), potom slijede vrhovi Paunove glave: Kota B6/XV (2086 m), Kota B6/XIV i Kota B6/XII - s 2163 m n.v. najviši vrh Paunove glave. Desno od procijepa (prijevoja) je Mali Mojan. Lijevo, Iza Kote B6/XV naziru se travnata tjemena Tomove glave (2123 m) i Zabelja (2041 m) iznad Seferća. |
PAUNOVA GLAVA / MAJA CHARDHAKUT
NADMORSKA VISINA 2163 m OSTALI NAZIVI Paunova planina
Paunova glava, pogled iz katuna Mojanska Rijeka
U pozadini; Šumoviti "amfiteatar" Vujeve planine podno Paunove glave (lijevo) i Mojana (desno)
|
Paunova glava (2163 m) nalazi se sjeveroistočno od Mojana uz granicu s Albanijom, a njenim stjenovitim grebenima povučena je državna granica. U pojedinim izvorima navedeno je kako je Gornja voda - granična točka B6/XVII (2036 m), koji se diže iznad istoimene planinske uvale, najsjeverniji ogranak Paunove glave, no on se ipak veže na Ilijinu glavu kao njegov jugozapadni nastavak, a od Paunove glave je taj ogranak odvojen nižim prijevojem (kod granične točke B6/XVI).
Planinske padine podno Paunove glave nose naziv Vujeva planina. |
ILIJINA GLAVA / MAJA LUGU I DOLIT
NADMORSKA VISINA 2175 m
|
Ilijina glava (2175 m) se pruža uz granicu s Albanijom, čijim je stjenovitim grebenom povučena državna granica, dok se prema sjeveru spušta postepeno u dolinu Mojanske rijeke, gdje se nalazi katun Lomovi.
Ilijina glava, u sredini fotografije
Pogled na Ilijinu glavu od katuna Mojanska Rijeka
|
|
Ilijina i Žijeva glava
Pogled s lijeva nadesno; Izdvojeni zaravnjeni travnati greben Bradavac, iznad koga je Žijeva glava s vrhovima (najviši vrh Žijeve glave se ne vidi): Matterhorn od Žijeva i B6/XIII, slijedi zatim Ilijina glava s vrhovima: B6/XXII (2129 m), B6/XXI i dva najviša bliska vrha na tjemenu: B6/XX (2165 m) i B6/XIX. Desno, u nastavku vidi se dio Paunove glave. |
ŽIJEVA GLAVA / MAJA E ZHIHOVES I BRADAVAC
NADMORSKA VISINA Žijeva glava, 2176 m (2174 m prema dijelu izvora i kartama); Bradavac (Đurovica), 1968 m
|
Žijeva glava (2176 m; Maja e Zhihoves, M. Zhilloves) nalazi se istočno od Ilijine glave i pruža se uz granicu s Albanijom. Tu je najsjevernija točka Albanije: granična točka B6/XII.
Bradavac (vrh Đurovac, 1968 m) je zaravnjena travnata terasa sjeverno od Žijeve glave, čije se strane prema sjeveru spuštaju u ogranke Žarska kosa i Ristova jela. Poznati katuni su Ravni i Rupa. Na starijim vojnim kartama upisan je kao Bradavec. |
Vrhovima Andrijevice / Žijeva glava i Zeletin (Lokalni Hodači)
Autor: Lokalni Hodači Datum objave: 8.9.2024. Opis. Nastavak druževanja sa ekipom iz Andrijevice koja nas je i ovog puta vodila na, za nas potpuno nova mjesta. |
|
Katun Rupa (Katun Crnagora)
Katun Rupa se smjestio na visini od 1737 uz greben Crnagora (1939 m; nalazi se sjeveroistočno od Žijeve glave) i podno Jankovog bora i Baljušine glave. Nekada su skoro sva domaćinstva iz sela Košutiće imala svoje ljetne kolibe na katunu. 1950-ih godina bilo ih je više od 40-50, i to u vremenima kada nije bilo ni ceste ni dobre vode. Sad svega nekoliko stočara iz sela koristi planinu ljeti za ispašu stoke. U prvim desetljećima 21. stoljeća ostalo ih je samo 3 aktivnih. Do katuna se stiže asfaltnom cestom koja vodi od Andrijevice prema Konjusima (i put Komova); u selu Košutiće se skrene lijevo, pored zidina manastira Čečevo, i dalje uskom vijugavom stazom nastavljate kroz bukovu šumu prema planini Crnogora. Po dolasku u podnožje same Crnogore, na mjestu zvanom Stupica, nalaze se velika korita za pojenje stoke. Iznad katuna, prema Žijevu i vrhu zvanom Sedla, jer liči na konjsko sedlo (s čije se druge strane nalazi Albanija), naziru se zidine vojne karaule, kao i ostaci brojnih stanova, koje više niko ne obnavlja. IZVOR DAN (Pristupljeno 28.4.2023.) |
Asanac
|
Asanac se prostire jugoistočno od Žijeve glave i uz granicu Crne Gore s Albanijom. Sjeveroistočno Asanca je Crnogora (1939 m), a sjeverno od Crnogore je Jelova glava (1647 m). Istočno od Asanca su: Siljeva glava (1966 m), Siljevo brdo (1691 m) i Usovi (1442 m).
Katuni na crnogorskom području su: Štavni dô i Omanov dô. Napomena: na novijim kartama sjeverne Albanije, ovaj vrh visok 2174 m upisan je kao M. Zhilloves |
MAJA ZABELIT
NADMORSKA VISINA 2055 m (2042 m prema Open Street Map)
|
Maja Zabelit (2055 m; 2042 m prema Open Street Map) nalazi se u Albaniji iznad katuna Seferçe. Za razliku od istoimenog vrha (visine 2130 m) kod Planinice koji se nalazi na granici Crne Gore i Albanije, ovaj je vrh u potpunosti na albanskom državnom teritoriju i zapravo je najsjeverniji albanski vrh viši od 2000 m n.v. i uopće najsjeverniji vrh cijeli pripada Albaniji.
|
Stanet e Seferçës (Seferçe, Seferće)
|
Katun Seferçe nalazi se u Albaniji podno vrhova Maja Zabelit (2055 m), Ilijine glave, Tomove glave i Paunove glave, te u blizini prijevoja Qafa e Saharcës.
Stanet e Seferçës (Seferçe)
Autor fotografije: Jan.Pipek; Panoramio |
Groblje u katunu Seferçe
Autor fotografije: szymek.ka; Panoramio |
TOMOVA GLAVA / MAJA E KAPURRANIT
NADMORSKA VISINA 2123 m
|
Tomova glava (2123 m i 2089 m) je stjenoviti greben duž crnogorsko-albanske granice.
Napomena: na topografskoj karti JNA upisana je visina Tomove glave 2123 m, a na novijim kartama Albanije ovaj vrh je upisan kao Maja Kapuranit 2121,5 m. |
BIOGRAD / MAJA E DOMGJEKËS
NADMORSKA VISINA 2100 m
|
Biograd (2100 m: koordinate: 42.6356 and 19.7572) je stjenovit greben duž državne granice Crne Gore s Albanijom. Jugoistočno od njega su: Šarovo brdo (1760 m), Pčelinjak i Kutska glava (1684 m), a prema jugu su Micanova gora (1488 m) i Šutica (1659 m), duž koje je granica s Albanijom i koja se strmo spušta u dolinu Kutske rijeke na 1073 m n.v.
Na istočnim padinama Biograda nalaze se katuni: Repišta i Lazi. Na novijim kartama sjeverne Albanije vrh Biograd upisan je s albanskom nazivom kao Maja Domdekes s visinom od 2098 m - ostale verzije imena na albanskom jeziku su: Maja e Dombenjes (Maja e Dombenjës), Maja e Domdekes (Maja e Domdekes). 
Kota Biograd i pogled na Komove
Autor fotografije: Ribo Raičević; Panoramio 
Pogled s Biograda na Prokletije
Autor fotografije: Ribo Raičević; Panoramio |
Pogled na vrh Biograda
Autor fotografije: Ribo Raičević; Panoramio KUTI Uspon na vrh Biograd - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanović Opis videa: Dana 3.8.2014. godine, planinarska ekipa iz Užica je izvršila uspon na vrh Biograd (2100 m). Vrh se nalazi na granici Crne Gore i Albanije i u području je između planina Zeletina i Komova. Uspon je izvršen iz sela Kuti kod Andrijevice. |
|
Vrhovi sjeveroistočnog dijela Mojanskih planina
Pogled iz doline rijele Zlorečice na greben Biograda (desno, zaobljeni vrh), Siljevu glavu (lijevo) i u sredini na vrhove Asanac i Tomovu glavu (desniji, u pozadini - pod sniježnim pokrivačem). |
CRNOGORA
NADMORSKA VISINA 1939 m
SILJEVO BRDO I SILJEVA GLAVA
NADMORSKA VISINA Siljeva glava, 1966 m
Pogled na Siljevu glavu iz doline rijeke Zlorečice
|
Kuti
|
Selo Kuti smješteno je uz granicu s Albanijom na oko 1000 m n.v., u dolini rijeke Kucjake, koja se nalazi oko 20 kilometara južno od Andrijevice. Nekada je bilo raskrižje karavanskih putova, a danas ovdje ima svega par naseljenih kuća.
|
Село Кути код Андријевице-међаш Црне Горе
Autor: dexter dab Datum objave: 14.11.2025. Opis. Прича о селу граничару, о дивним Кутима, које не тражи много, да би му се удахнуо нови дах... |
4. SJEVERNIM PODNOŽJEM
Dolinama rijeka Zlorečice, Kuckaje, Perućice i Mojanske rijeke
ZLOREČICA
Drina < Lim < Zlorečica (L)
Drina < Lim < Zlorečica (L)
Zlorečica
Dolina rijeke Zlorečice između Andrijevice i sela Dulići |
O rijeci Zlorečici
Rijeka Perućica i Kuckaja u selu Djulićima, grade Zlorečicu, bistru i studenu rijeku koja se u starim rukopisima pominje kao dobra rijeka. Kako je onda postala zla ... Legenda kaže i zato što je "ubila" dvoje mladih koji se mnogo volješe. Mještani pak nazvaše je zlom jer ili pomahnita od jesenjih kiša, nadodje, mutnu pjenu valja i sve pred sobom nosi. Ali, ipak, za letnjih večeri slušaš njene talase u Andrijevci, podno varoši, gdje se ona utapa u Lim, kako šumi, grgori na mjesečični, nasloniš glavu na jastuk, sklopiš oči i ne treba da prizivaš ovce da bi dozvao san. Zla rijeka je tada uspavanka. Autor: Šćepan Vuković i Dušan Stijović u knjizi "Varoš i zvijezde" O rijeci Perućici odn. Zlorečici ...
Rijeka Perućica nastala je od brojnih komskih riječica i potoka i jedinstvena je po svojim brzacima i bistini vode koja je, prema predanju izbjelila i košulju Svetog Save. Legenda kaže da je u davna vremena ovim krajem hodio Sveti Sava. Kad je u bistoj vodi oprao svoju košulju... O kako se začudio Sveti Sava?! Bože, i svi sveci sa Tobom, voda samo voda, ništa više a košulja čista, bijela kao snijeg cijelac sa najvišeg komskog vrha. Kako je Perućica dobila naziv postoje razne priče. Dvije verzije navodi Bogdan Labović u knjizi Život na Komovima. Po prvoj, ime je dobila po slovenskom Bogu sunca-Perunu. Dali su joj ime Srbi koji su bili na prostorima Komske župe prije dolaska Vasojevića. Po drugima, dobila je naziv tako što bi sluge cara Dušana, poslije lova i poslova u carskim ljetnjikovcima na Carinama prali svoje odežde u ovoj vodi. Voda je imala takvu moć da lako i brzo pere. Po tome su je prozvali Perućica. Međutim, jedne večeri nastupile su jake kiše, velike bujice su napunile korito, noseći sve pred sobom. Car je sa svojom pratnjom bio na području današnjih Đulića. Kada su vidjeli podivljalu rijeku, koja je nosila sve pred sobom, nazvali su je Zla rijeka, kasnije Zlorečica. [2] |
Konjuhe
|
Selo Konjuhe nalazi se 10 kilometara udaljeno od općinskog središta Andrijevice i rasprostire se na većoj površini, obuhvaćajući više zaseoka.
Konjuhe su se nalazile na tzv. "ljetnom putu" između Duklje, Budimlja, Vrmoše, Dečana i Skadra. Tu su prolazili i odmarali se carevi, pa su zato neki zaseoci po njima dobili imena - Carevi Konaci i Carevo Kućište. Drugi izvor navodi kako je Carevo Kučište dobilo ime po tome što su u njemu stanovali carski čobani. Godine 1330. selo je spomenuto u osnivačkoj povelji manastira Dečani, odnosno u Dečanskoj hrisovulji (Dobra rijeka i u njoj Konjusi.). Prema podacima iz 1903. godine selo Konjuhe imalo je 197 kuća sa 1200 stanovnika. Godine 2008. [7] selo je imalo oko 360 kuća, ali je od toga bilo čak više od 200 napuštenih. Ukupno je u selu, sa zaseocima, živjelo 170 stanovnika od kojih je bilo čak 67 neženja i samo tri djevojke. (Žene neće na selo i odlaze u grad a momci su vezani za djedovinu - u nasljeđe su ostavljena ogromna imanja, kažu u selu). Jedan od razloga odlaska devojaka iz sela je nedostatak radnih mjesta. Nekada su u ovom kraju radile tvornice „Termovent“, „Polimka“, „Soko Štark“, „Mermer“ koje su zapošljavale preko 500 radnika. Godine 2008. preostala je samo "Fabrika za papir" koja je nekada zapošljavala stotinjak radnika, a 2008. samo trećinu toga broja. Ranije je selo vrvjelo od djece, a osnovna škola „Milić Keljanović“ imala je i više od 460 učenika. U centru Konjuha nalazi se škola, crkva, prodavaonica, kafana Selo se nalazi u pitomom kraju, bogatom voćkama, poznato po kvalitetnoj domaćoj hrani i raznim vrstama domaćih rakija. 
Pogled na Komove iz Konjuha
Između Konjuha i Jošanice
|
Vasojevići u crnogorskoj granici
Autori: pop Bogdan Lalević i Ivan Protić, Izdavač: Srpska kraljevska akademija, Beograd, 1903. (str. 579-580). Objavljeno: Poreklo prezimena, selo Konjuhe (Andrijevica); priredio Vojislav Ananić Konjuhe (Konjue) nalazi se s obeju strana rečice Perućice, a na blagim nagibima rečnih strana. Deo sela na levoj strani reke prisojan je, a onaj je na desnoj u osoju. Selo je dugačko uz Perućicu 2, a široko 1 sahat. Uza selo, levom stranom Perućice, ide jedan put od Andrijevice preko Carina u Podgoricu (letnji put). Celo je Konjuhe podvodno sem jednog Košutića. Redovničkih vodenica ima na potocima mnogo, a bilo ih je i na Perućici do 1896., kada ih je reka, neobično nadošavši, sve odnela, kao i mnoge kuće koje su bile u blizini. Konjušani imaju tri planine: Vardu, koja je udaljena 2 sahata i na nju izdiže selo Dulinolje; Crnogoru, i na nju izdiže selo Košutiće i, najzad, Ravni, malo manje od sahata i na njih izdiže selo Mimiće. Konjuhe se računa u veliko selo i deli se na neka manja »sela« i to na levoj strani reke: Košutiće, Savrdak i Duli a one, a na desnoj: Čečevo i Mimiće. Po narodnom predanju Konjuhe je ime dobilo, po tome što su prestolonaslednici u vreme Nemanjića, koji su sedeli u Budimlju, ovde slali ergele konja na pašu. Po predanju Košutiće se tako prozvalo što je na njegovu mestu bio košutnjak manastirski. Dulipolje se zvalo Delipolje, kad je reka tekla ispod Mimića, a ispod današnjeg Dulipolja bila je poveća ravnica, pa kad docnije reka promeni svoj tok, te pokvari celo polje načinivši velika dula (vrtače), selo se prozove današnjim imenom. Savrdak se zove tako još iz vremena doselenja Vasojevića iz Lijeve Rijeke. Naime kad su došli otuda na ovom mestu našli su nekog Cimbaljevića u savrdaku (dubirogu), te taj naziv i celo selo dobije. Čečevo se opet tako prozvalo što je dosta strmeno, t. j. što čuči — čeči. Na vrh Konjuha pod Pehom zove se jedno mesto Carevo Kućište. Predanje veli da se tako prozvalo po tome što su u njemu stanovali carski čobani. Za Perućicu prača predanje da je to ime dobila po tome, što kada je nekad Sveti Savo putovao iz Zete preko Carina u Budimlje došavši na vrh Konjuha počine i naredi sluzi da otkuje konja i da mu sve četiri noge opere, kako ne bi pod pločama preneo zemlju iz proklete Dukljanovine u blagoslovenu Rasiju, te se po tome ta reka nazove Perućica. Tom je prilikom Sveti Savo zakopao na tome mestu neke srebrne novce pod jednom kruškom, te se to mesto prozove Srebrnica. Perućica odmah počne činiti štete, razdirući baštine i Sv. Savo opazivši to, pošto se odmakao od mesta na kome je počivao, poviče : „zla li je ova rijeka!« Te se otuda ona zove od sastavka sa Kuckajom — Zlorečica. Potok Dakiša dobio je ime otuda što ga za vreme suše nestaje, te od toga što se govori: »da je kiše!“ prozove se Dakiša. Na vrh Konjuha na izvoru potoka Bradavca nalazi se Bježanska Ledina, a na hiljadu metara od nje uz Perućicu nalazi se Robovi Laz (vidi str. 543.). Na dnu Dulipolja, na ušću potoka Dakiše u Perućicu, nalazi se crkva, trorazredna privatna škola i jedan han. A na dnu Košutića, na desnoj obali Perućice, na jednom kršu, nalaze se razvaline nekog starog manastira, za koji se kaže da je iz doba Nemanjića. Na košutićskom groblju opet ima jedna crkvina. Poreklo familija U Konjuhu ima 197 kuća sa 1200 stanovnika. Kuće su tako izmešane da se između pojedinih odeljaka — »sela“ ne može postaviti granica. Stanovnici su od Kovačevića: Kastratovići (Vojvodići), od Novakovića: Babovići i Kočanovići, od Mijomanovića: Jovovići, Guberinići i Fatići; zatim ima nekoliko kuća Cimbaljevića iz Pipera i Keljanovića iz Bratonožića. Zbog velikog prostora Konjuhe ima dva groblja: kod crkve na Dulipolju i na Košutiću kod stare crkvine. |
Jošanica
Jošanica
|
U selu Jošanica, u podnožju planine Komovi, od drugog desetljeća 21. stoljeća održava se manifestacija pod nazivom "Dani srijemoše", čiji su organizatori, Općina Andrijevica, DOO Park prirode Komovi i mještani potkomovskih sela, s ciljem promocije vrijednosti ovoga kraja, a prije svega ljekovite biljke srijemoš (srijemuš, medvjeđi luk, sremuš, divlji bijeli luk) koja u izobilju raste blizu ovog mjesta i koja je pogodna za spremanje različitih jela i napitaka.
|
|
Iz prošlosti kraja
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, iznad sela Alje, izginuli su mještani od sniježne lavine. |
MOJANSKA RIJEKA
Drina < Lim < Zlorečica < Perućica < Mojanska rijeka
Drina < Lim < Zlorečica < Perućica < Mojanska rijeka
Mojanska rijeka
Mojanska rijeka između Jošanice i katuna Mojanska rijeka (Kočevi). Desno gore, pod snijegom, nazire se stijenoviti bedem vrha Bavan (2252 m) i Koma Vasojevićkog (2461 m). 
|
mojanska rijeka
Autor: Miodrag Babovic Datum objave: 9.5.2014. Opis. Mojanska rijeka je rečica koja protiče dolinom Komova gdje se nalazio katun koji je nekada brojao i do 50 stanova.U njemu su uglavnom svoja stada izdizali: Babovići,Fatići,Leposavići,Keljanovići,Vučeljići,Vojvodići,Pajovići, Turkovići,Keljanovići i drugi.Film je snimljen 1983 godine i beleži samo mali dio toga vremena. 
Cesta prema katunu Mojanska rijeka
|
Japan
|
Selo Japan smjestilo se u Podkomovlju, u blizini granice sa Albanijom, uz Mojansku rijeku, u općini Andrijevica (12 km od Andrijevice), ima 50-ak kuća i svega 10-ak aktivnih domaćinstava.
LEGENDE O IMENU SELA [4] ; Višegodinja legenda o ovome selu glasila je ovako: 1. Selo je, prema predanju, dobilo ime zbog svađe seljaka oko rusko-japanskog rata iz 1904. godine. Nakon što su 1904. zaratili Rusija i Japan, mala crnogorska knjaževina je „u ime vjekovne bliskosti s Majkom Rusijom“, objavila rat carskom Japanu. Iako je Rusija izgubila rat i i sklopila mir sa Japanom zaključila već 1905. godine, rat između CG i Japana trajao je i dalje, sve do 2006. godine,kada je zaključen, barem na simboličnoj razini, nakon što je Crna Gora obnovila neovisnost i, kada je posebni izaslanik Japana došao u CG s priznajem nove-stare države. Međutim, smatra se kako se radi ipak samo o legendi, a da su ostale legende ipak vjerodostojnije, poput ovih: 2. Kako se selo nalazi ispod strme padine visokih Komova, nakon što prve sunčeve zrake obasjaju selo, scenografija podsjeća na zemlju izlazećeg Sunca, kako i zovu Japan. Također i s obzirom na velik broj voćaka (pr. trešanja) u ovome kraju, u vrijeme proljetne cvatnje obronci planine podsjećaju na Japan. 3. Slijedeća legenda temelji se na priči iz doba Kraljevine Crne Gore, kada je seoski pametar i bajraktar Samilo Fatić, istaknuti borac u ratu sa Austro-Ugarskom, prilikom dodjele odlikovanja rekao kralju Nikoli da bi mu najveća želja i nagrada bile da dovede vodu u svoje selo sa izvorišta zvanog Biruljak. Kada ga je kralj pitao gdje je to selo, on je rekao „Daleko je u neviđ-bog, daleko je kao Japan.“ 4. Posljednju legendu mnogi smatraju najvjerojatnijom. Toponim Japan dolazi od „iapanus“ što znači župan, krajišnik - čuvar Krajine. Ta verzija datira iz 13. stoljeća, kada je selo bilo u sastavu metoha manastira Dečani, i nije vezana za bilo kakav rat sa Japanom. Kasnije, s nestankom župe, krajišnika i sokolara, selo je bilo izgubilo naziv Japan, ali nakratko. 
Jošanica, most na Mojanskoj rijeci
Most na Mojanskoj rijeci u selu Jošanica (u Konjuhama), na 922 m n.v. Od mosta vodi cesta do sela Japan, a prema zapadu odvojak koji prati tok Mojanske rijeke, sve do katuna Mojanska rijeka. U blizini mosta, u Mojansku rijeku se ulijeva Desna i odavdje počinje rijeka Perućica (Peročica) koja dalje teče prema istoku sve do spoja sa Kuckajom s kojom čini Zlorečicu. Selo Japan u Andrijevici posjetio nerezidentni japanski ambasador u Crnoj Gori Tadashi Nagai, polovinom novembra. Za to selo čuo je prije 35 godina i san mu je bio da ga obiđe. Da ostvari što je snio pomogli su mu mještani Japana i mjesne zajednice Konjuhe koji su ga pozvali da ih posjeti, ne očekujući da će se to desiti. Ipak, dogodilo se 16. novembra! Njegova ekselencija, g-din Nagai bio je oduševljen prirodom i dočekom i obećao da će njegova vlada pomoći ovom kraju, ako mještani kažu što im je potrebno.
Prelijepom selu pod Komovima nijepromijenjen ni davnašnji naziv, ni teritorija, ali je u njemu sve manje ljudi. Od 50-ak kuća svega je 10 aktivnih domaćinstava. Teški i nesigurni uslovi za život uticali su na raseljavanje stanovništva. U samom selu nema škole, ima je u obližnjoj Jošanici, no iz Ministarstva najavljuju ukidanje i matične škole „Milić Keljanović“ u mjesnoj zajednici Konjuhe, koja će od naredne godine postati četvororazredno istureno odjeljenje Osnovne škole u Andrijevici. Seosku školu su ranije posjetili studenti i profesori Univerziteta u Tokiu i ostavili fragment „Gorskog Vijenca“ na japanskom, koji je preveo Kazi Tanaka. Velika je šteta da Podkomovlje ostane bez prosvjete jer je u Konjusima davne 1862. bila otvorena Konjuška univerza, poslije Cetinjske jedina škola u Crnoj Gori. Otvorio je jedan od najznamenitijih ljudi ovog kraja Petar Vulić koji je u Petrogradu završio Učiteljsku i Bogoslovsku školu. Saznajemo da je znamenit bio i njegov brat-vojskovođa, junak Ljermontovog romana “Junak našeg doba“. Ima ovaj, jedan od najljepših djelova Crne Gore, i danas velike ljude. Još jedna spona ovog kraja sa velikim Japanom je Maja Vojvodić, čiji je otac iz Konjuha. Ona je magistar japanskog jezika, i naravno, učestvovala je u dočeku japanskog ambasadora, pozdravila ga na japanskom i na našem jeziku. Živjela je i studirala u Japanu i sve najljepše govori o zemlji koja je daleko 11 sati avionom. Pozdravila su ga na japanskom i djeca iz osnovne škole, u kimono odijelima, a on im poklonio knjige koje su stigle direktno iz Japana, da čitaju i gledaju slike iz tradicije, istorije i kulture te stare civilizacije. Iz jedne od najjačih ekonomskih sila svijeta, sa oko 130 miliona stanovnika, stigao je gospodin Tadashi Nagai, koji je odavno znao za selo sa imenom svoje države i bio mu je san da ga posjeti, a on se i ostvario polovinom novembra. O svojim utiscima kaže na crnogorskom: “Drago mi je što sam uspio da dođem poslije 35 godina od kad sam saznao da postoji selo Japan. Nijesam ni očekivao ovakvu dobrodošlicu. Vidio sam da je selo vrlo lijepo, iako nijesmo vidjeli planine. Imate sve što je potrebno za lijep život – rječice, planine, livade... “ Vjerovatno ambasadoru onda nije ni bilo jasno zašto su ovo selo uglavnom napustili njegovi stanovnici. A jesu. Nijedno dijete iz tog sela nema za školu, tačnije sva djeca su već odrasla. Naš vodič, učitelj Tomislav Fatić se čudi kako jedan od njegovih sinova je ostao tu da živi, kako on jedini voli selo i poljoprivredu. Jedino mu nije pravo što se još ne ženi. Gospodin ambasador kaže da su mu se svidjele vasojevićka šljiva i priganice s medom. Ukoliko se mještani Japana budu obratili, japanski narod će im pomoći, obećava njegova ekselencija pred kamerama. Razmišljamo nakon toga što bi im to bilo potrebno, kad sve više njih odlazi. Skoro je probijen makadamski put do vrha Japana (oko 1300 metara nadmorske visine), teško da bi asfalt nešto promijenio. Jedino kad bi bili stimulisani ljudi da se vrate zbog zemljoradnje i stočarstva, da za to bude organizovan otkup... Ili bi trebalo iskoristiti izvanredne turističke potencijale ovog kraja - ljeti dovesti Japance i ostale strance na Komove i pod njihove visove, organizovati manifestaciju od trešanja, obilazak rijeke, mostova i mlinova. Moglo bi biti atraktivno i čekanje svanuća u selu izlazećeg Sunca. A onda fino na doručak od tople pogače, sira i mlijeka... Sve je ovdje, kažu - vječno, beskrajno tužno i daleko, uzeto od života i vremena, ali u svemu ima topline i radovanja. Ovaj predio je među najljepšima u Crnoj Gori... Kroz Japan i obližnja sela teče živopisna rijeka Perućica koja je vjerovatno dobila naziv po Perunu, bogu Sunca, iz slovenske mitologije, rijeka sa sedam mostova. Na njoj je još aktivan jedan od mlinova. Kao da prkosi nestajanju ovog kraja. Možda je to „mlin dobre nade“, onaj koji kazuje da život ovog kraja uporno teče, ipak se nastavlja… [10] Azijski i crnogorski Japan uspostavili su "službene odnose" u jesen 2008. godine. Tada je japanski nerezidencijalni ambasador u Crnoj Gori Tadaši Nagai posetio Japan kod Andrijevice. Od tada, na ulazu u selo, stoji natpis sa domaćim i japanskim nazivom mjesta. Ambasador je davno čuo za Japan u Crnoj Gori i želja mu se ispunila - da vidi taj "evropski" Japan. U selu su ga dočekali sa šljivom i priganicama sa medom, a on je donio knjige o Japanu. Bio je zadivljen kada ga je Maja Vojvodić, poreklom baš sa Komova, pozdravila na crnogorskom i japanskom jeziku. Ona je studirala u Japanu. Prije ambasadora, pod Komove je došla i grupa studenata Univerziteta u Tokiju. Seoskoj školi su poklonili japanski prevod "Gorskog vijenca".
Izvor: Kurir, 2008.) [4] |
Selo Japan je, prema jednom od predanja, dobilo ime zbog svađe seljaka oko rusko-japanskog rata iz 1904. godine....
Kada su 1904. zaratili Rusija i Japan, Crnogorci nisu, kako se veli, časili časa: u ime vjekovne bliskosti sa Majkom Rusijom, mala balkanska knjaževina objavila je rat carskom Japanu. Rusija je rat izgubila i mir sa Japanom zaključila već sljedeće godine. Ali Crna Gora nije. Rat između Crne Gore i Japana trajao pune 102 godine – sve do 2006, kada je Crna Gora obnovila nezavisnost. B92 je 16. 6. 2006. pisao: “Da je rat završen, ali i da Japan priznaje Crnu Goru kao nezavisnu državu, biće definitivno potvrđeno dolaskom specijalne izaslanice japanskog premijera i zamenice ministra spoljnih poslova Akiko Jamanaka u Crnu Goru 21. i 22 juna. Jamanaka će se sastati sa najvišim zvaničnicima Crne Gore i predati pismo japanskog premijera Junićira Koizumija predsedniku Vlade Crne Gore Milu Đukanoviću.” Na sajtu montenegrina.net, u tekstu “Crnogorci u rusko-japanskom ratu”, dr. Đuro Batrićević tvrdi kako crnogorsko-ruskog rata, pa tako ni mira sklopljenog 2006, nije bilo. U sukobu Rusije i Japana je učestvovao veliki broj Crnogoraca, piše Batrićević, a među njima i pomorski kapetani i generali. Istoričar dr. Novak Ražnatović, na kojega se Batrićević poziva, objasnio je stepen ovisnosti tadašnje Crne Gore o Rusiji: „Tako, materijalna pomoć Rusije Crnoj Gori na početku dvadesetog vijeka bila je: za crnogorsku vojsku kompletno naoružanje i oprema, uključujući trošak za dva bataljona redovne vojske; gotovo kompletno izdržavanje relativno skupog crnogorskog dvora; trošak za Crnogorsko poslanstvo u Carigradu; izdržavanje dvije srednje škole - Bogoslovsko učiteljska i Đevojački institut; Ruska crkva, vlada i narod značajno su pomagali Crnogorsku mitropoliju, odeždama, utvarima, knjigama, prilozima za gradnju i popravku crkava. Posebno, osobito u nerodici, Rusija je Crnoj Gori poklanjala znatne količine žita gotovo svake godine”. Rusija je finansirala manje-više čitav crnogorski budžet. Što će reći da je crnogorska ljubav prema majčici Rusiji imala veoma čvrsto finansijsko utemeljenje i nipošto nije bila slijepa. Andrej Nikolaidis, Al Jazeera Balkans [5] Japan - Selo u Crnoj gori
Opis videa (Youtube): U veoma gledanoj emisiji RTS-a "Kvadratura kruga" 18. januara prikazana je reportaža o selu u Crnoj Gori koje se zove Japan. Kako je i kada ovo selo dobilo takvo ime, to niko pouzdano ne zna, a nijedna od tri legedne o nastanku imena crnogorskog Japana nije do kraja utemeljena. U ovom Japanu ne žive ni Crnogorci, ni Japanci, ni Albanci, već isključivo Srbi, koji su "u ratu" sa crnogorskom vladom zato što ih je odvojila od Srbije, i što godinama ništa nije ulagala u njihov kraj – rečeno je u emisiji. Selo se nalazi na samoj granici sa Albanijom, ispod planine Komovi, ima nekoliko stotina stanovnika, ali oni sve više odlaze i selo se prazni. U emisiji je pomenut i period Rusko-japanskog rata (8 februar 1904 – 5 septembar 1905 ) u kome je nekoliko stotina Crnogoraca učestvovalo na strani Rusije – kao dobrovoljci. Istorija nam kaže da Crna Gora nije nikada objavila rat Japanu, mada se to često pominje kao istorijska istina. Urednik emisije Branko Stanković autor je 18 dokumentarnih filmova i dve drame koje su ekranizovane na RTS-u, a i mnoštva dokumentarnih emisija, koje su, kao i filmovi, nagrađivane na domaćim i međunarodnim festivalima. |
|
Hostel Mojan
Selo Japan (Jošanica) Avanturistički centar Mojan smješten je u zgradi koja je nekada služila kao granična kasarna čija je glavna dužnost bila čuvanje granice nekadašnje Jugoslavije sa Albanijom. Avanturistički centar Mojan se nalazi u selu koje nosi naziv Japan. Naziv avanturističkog centra Mojan potiče od manje poznatog dijela komovskog masiva, od njegovog južnog ogranka u kom visinom dominira planina Mojan. Avanturistički centar. Centar ima ukupno 9 soba za spavanje, sa 31 ležajem. Dvije sobe se nalaze u prizemlju objekta, a ostale su na spratu. Sve su opremljene novim namještajem, udobnim madracima, čisto je i prijatno. Ono što je značajno i što na drugim mjestima nećete naći jesu karakteristične i unikatne dekoracije, koje je uradilo udruženje kreativnih žena KALA. Naime, svaka od soba ima svoju specifičnu temu, a sve teme su odabrane iz okruženja objekta, tako da ćete naći sobe koje nose temu pečurke, jabuke, šljive, Japana, čaja, bora i slično. Sobe nemaju zasebna kupatila, već se kupatila nalaze na svakom spratu. Većina soba (sve osim 4 sobe), imaju svoje peći za grijanje, i mogu se koristiti i u kasnu jesen ili zimi. KONTAKT Avanturistički centar & hostel Mojan, selo Japan, Crna Gora. Telefon: +38163330270 Email: [email protected] |
2023. godine Avanturistički centar pripao je Općini Andrijevica, koja ga ustupila na korištenje JP Park prirode Komovi.
Krajem proljeća u Avanturističkom centru Mojan održava se manifestacija pod nazivom "Dani srijemuše i tradicionalne kuhinje", na kojoj posjetitelji mogu probati specijalitete od ljekovite biljke srijemuše (srijemuš), poznate u narodu kao divlji luk, koja u izobilju raste blizu ovog mjesta i koja je pogodna za spremanje različitih jela i napitaka. Također, u ponudi su i različita domaća jela i pića koja su dio tradicionalne kuhinje ovog kraja, kao i ljekobilje i proizvodi domaće radinosti.
|
|
Pogled iz katuna
Vrhovi iznad katuna Mojanska Rijeka: lijevo su padine planine Mojan, a desno je mojanski Suvi vrh koji se spušta prema šumom pokrivenom hrptu Surdup. |
Katun Mojanska Rijeka (katun Kočevi)
Katun Kočevi (Mojanska Rijeka)
Katun Mojanska Rijeka (Kočevi)
U pozadini lijevo uzdiže se Suvi vrh (1960 m), a desno od njega je nešto niži vrh (kota 1854 m). Podno oba vrha, koji čine sjeverozapadni ogranak planine Mojan, prostire se šumom prekrivena padina Surdupa. Desno iznad (na visini) nalazi se prijevoj Carine. 
Katun Kočevi, odn. Mojanska Rijeka na istoimenoj rijeci
U pozadini nižu se komovski vrhovi: Sumor, Carine i Suvovh 
Katun Mojanska Rijeka; u pozadini se izdižu Ilijina i
Paunova glava
|
Tamo gdje se Mojanska rijeka svojim brzacima i čistom vodom probija uz jugoistočnu stranu Božićkog (Vasojevićkog) Koma, a s južne strane podno Vujove planine i Mojana, u planinskoj uvali nalazi se katun Mojanska Rijeka (Kočevi) gdje su stada izdizala vasojevićka bratstva iz sela Konjuhe, a posebno Babovići, Fatići, Leposavići, Keljanovići, Vučeljići, Vojvodići, Pajovići, Turkovići, Kočanovići i drugi. Nekada je ovaj katun brojio i do 50 stanova (koliba), danas je tu ostao pokoji stan jer je u ovom kao uostalom i u cijeloj Crnoj Gori sve manje stoke. [2]
Katun je udaljen 6 km od Jošanice, od koje vodi makadamski put. Godine 2008. aktivna su bila samo dva stana. U prvom stanu tako su boravila tri brata Babovića. Imaju stado od 200 ovaca i 5 krava. Godišnje prodaju oko 100 jaganjaca. [7] Godine 2014. u katunu je instaliran sustav, koji uz pomoć sunčeve energije proizvodi struju. Informacija iz iste godine navodi kako je put Jošanica-katun, zbog ranijih visokih voda (primj. 2010. godine) i dalje neprohodan za vozila. Godina 2022: katun je opustjeo - na njega više nitko ne izdiže. 
Manja pritoka Mojanske rijeke na prostoru istoimenog katuna
|
Panoramski pogled na katun Mojanska Rijeka
Katun Surdup
Planinska uvala između Mojana (lijevo) i Suvog vrha (desno) sa šumovitim grebenom Surdupa
|
Iznad katuna Kočevi (Mojanska Rijeka) nalazi se manji katun Surdup gdje izdižu stoku Jevrići i Vojvodići. Pored izuzetno kvalitetne trave i bistre Mojanske rijeke, ovdje je priroda izuzetne ljepote. [2]
|
Od Katuna Kočevi do Carina
Cesta koja vodi od katuna Rijeka Mojanska prema izvorišnom području Mojanske rijeke, zaobilazeći greben mojanskog Suvog vrha.
Desno se izdižu stijene komovskog vrha Bavan, a u pozadini, na horizontu je Suvovrh. 
Šumska cesta i Planinica na horizontu
Dolina Mojanske rijeke; na horizontu šiljak vrha Sumor na Carinama
Pogled na Planinicu
Pogled na Bavan iz doline Mojanske rijeke
|
Izvorišno područje Mojanskog potoka, smješteno između Suhog vrha, Mojana, Zabelja i Planinice
Bavan iznad doline Mojanske rijeke
|
Vrhovi Mojana, Zabelja i Planinice iznad izvorišnog područja Mojanske rijeke
Pogled sa staze koje povezuje katune Kočevi i Sumor. 
Donja Planinica, pogled iz šume na izvorišnom području Mojanske rijeke
|
Gusta listopadna šuma na izvorišnom području Mojanske rijeke
Između planine Komovi, Planinice i Mojana 
|
5. DOLINOM VRMOŠE (VERMOSHE)
Pogled na dolinu Vermoshe iz podnožja Magliča kučkog
|
Vermosh
|
|
Centar naselja Vermosh
|
|
Maja e Kershi i Djegur (2130 m) i Maja Lugu i Niles (2124,5 m), lijevo iznad Vermoša
Livade i polja na padinama južno od Vermosha
|
Maliaj (Vermosh)
|
|
Velipojë (Vermosh)
Velipojë
|
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
Odmor u katunu Mojanska Rijeka
|
PLANINA MOJAN - uspon na vrh Veliki Mojan
Autor: Slobodan Stefanović Opis videa: Planinarska grupa Ekološkog kluba Užice je dana 4.8.2013. godine izvela planinarsku akciju na planini Mojan u Crnoj Gori u području između planina Komovi i Prokletije. Izvršen je uspon na vrh Veliki Mojan (2157 m). PLANINICA - uspon na vrh Planinica u Crnoj Gori
Autor: Slobodan Stefanović Opis videa: Planinarska grupa Ekološkog kluba Užice je dana 5.8.2013. godine izvela planinarsku akciju na planini Planinica u Crnoj Gori u području između planina Komovi i Prokletije. Izvršen je uspon na vrh Planinica (2153 m). |
BORAVAK
Smještaj
Planinarski domovi, kuće i skloništa
|
Planinarska koliba Carine - sklonište na katunu Carine (1868 m)
KOORDINATE 42.668619 N, 19.637391 E Na katunu Carine, Na ruti Prve crnogorske transverzale CT1, u podnožju Kučkog Koma, ova je koliba, otvorenog tipa, uređena kao zaklonište i prenoćište za planinare i prolaznike. Na mapi je upisana kao Planinarska kućica. Vlasnik kolibe (Kuči kažu glada) je Stanko Popović sa Meduna. Koliba je otvorena za sve dobronamjerne goste u volji i u nevolji. Mole se svi posjetitelji da čuvaju inventar i da ne ostavljaju nered za sobom. Kolibu su, uz pomoć prijatelja i rođaka obnovili Stankovi sinovi Sreten, Slavko i Mladen, kako bi služila ljubiteljima Komova - planinarima*. *Ovdje je naveden broj žiro računa, na koji posjetitelji mogu po želji i mogućnosti donirati simboličan iznos, čime bi pomogli u održavanju kolibe funkcionalnom i čime bi se produžio njen vijek trajanja. Takođe, pomoć planinarskih saveza i društava bi dobrodošla, u svakom obliku. Ukoliko želite donirati financijska sredstva, broj bankovnog računa je: Mladen Popović, Medun bb - IBAN: ME25520036000002970937 / Hipotekarna banka, Podgorica - SWIFT: HBBAMEPGXXX INFORMACIJE Potrebne informacije mogu se dobiti na: Mladen Stankov Popović +38267660054; [email protected].
|
 Klikom na logo BOOKING.COM
direktno pronađi smještaj na području Komova |
Ostali smještaj
|
IZVORI I LITERATURA
CEROVIĆ, Branislav: Komovi. U: Crnogorske planine - Odabrane planinarske ture. Beograd, 2002. str. 126-140.
SOFTIĆ, Tufik: Biser u podnožju Komova: Mojan - raj za turiste. RTCG, 12.8.2023.
