  |
  |
|
SREDIŠNJI DINARSKI POJAS > POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > KOMOVSKI MASIV > Planinski vijenac Planinica - Mojan - Marlulës
Država: Crna Gora, Albanija
Najviši vrh: Maja Madhe (ostala imena: Maja Pallaverces, Maja Pallavercës, Maja e Madh), 2194,7 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.6167, 19.7167
Država: Crna Gora, Albanija
Najviši vrh: Maja Madhe (ostala imena: Maja Pallaverces, Maja Pallavercës, Maja e Madh), 2194,7 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.6167, 19.7167
O planini
|
|
Uvod-
Reljef južnog komovskog vijenca: Planinica - Mojan - Marlulës
|
Avanturistički centar & hostel Mojan
selo Japan, Crna Gora KLIKNI LOGOTIP ZA VIŠE INFORMACIJA 
U SURADNJI SA: VIA DINARICA
BOOKING
Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine  
Oglašavajte ovdje: lokalnu ponudu, usluge i servise - smještaj - gastronomija - lokalni proizvodi - turistička ponuda - aktivnosti na otvorenom i dr. |
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Planine, grebeni i vrhovi
Najznačajniji vrhovi na južnom komovskom vijencu su:
Planinica (2153 m.) je ogranak južnih Komova i pruža se uz granicu s Albanijom. Predstavlja izvorišni dio čelenke Mojanske rijeke, iznad čije se doline izdižu Sumor (1967 m), Paljevi (1565 m), Kapuran (1688 m) i greben Samar. Na granici su Crne Gore s Albanijom, a na jugoistoku Donje Planinice (1957 m) i vrhovi Maja e Zabeljit / Zabel (2130 m).
Mojan se prostire istočno od Planinice uz granicu s Albanijom i dio je izvorišne čelenke Mojanske rijeke. Najveći vrh je Veliki Mojan (2157 m), a ističu se još: Mali Mojan (2070 m) i još tri vrha iznad 2000 m (jedan na granici s Albanijom - 2121 m i dva u centralnom dijelu Mojana - 2054 m i 2065 m). Ogranci Mojana prema sjeveru su Suvi vrh (1960 m), Vučje rupe, Vujeva planina i Surdup, čije se strane spuštaju prema dolini Mojanske rijeke.
Paunova planina (2163 m) je sjeveroistočno od Mojana uz granicu s Albanijom, a njenim stjenovitim grebenima povučena je državna granica. Njezin ogranak na sjeveru je Gornja voda (2036 m).
Ilijina glava (2165 m) se pruža uz granicu s Albanijom, čijim je stjenovitim grebenom povučena državna granica, dok se prema sjeveru spušta postepeno u dolinu Mojanske rijeke.
Žijeva glava (2129 m) je istočno od Ilijine glave i pruža se uz granicu s Albanijom.
Bradavec (vrh Đurovac, 1968 m) je sjeverno od Žijeve glave, čije se strane prema sjeveru spuštaju u njegove ogranke - Žarska kosa i Ristova jela.
Asanac (2174 m) se prostire jugoistočno od Žijeve glave i uz granicu s Albanijom. Sjeveroistočno od njega je Crnogora (1939 m), a sjeverno od Crnogore je Jelova glava (1647 m). Istočno od Asanca su: Siljeva glava (1966 m), Siljevo brdo (1691 m) i Usovi (1442 m).
Tomova glava (2123 m i 2089 m) je stjenoviti greben duž crnogorsko-albanske granice.
Maja Zabelit (2055 m) nalazi se u Albaniji iznad katuna Seferce.
Biograd (2100 m) je, takođe, stjenoviti greben duž državne granice s Albanijom. Jugoistočno od njega su: Šarovo brdo (1760 m), Pčelinjak i Kutska glava (1684 m), a prema jugu su Micanova gora (1488 m) i Šutica (1659 m), duž koje je granica s Albanijom i koja se strmo spušta u dolinu Kutske rijeke na 1073 m n.v.
Marlulës (2188 m) nalazi se na albanskom državnom teritoriju.
Maja Madhe (2194,7 m); ostala imena: Maja Pallaverces, Maja Pallavercës, Maja e Madh; Koordinate; Najviši je vrh južnog komovskog vijenca.
Jaričina glava (2130 m).
Planinica (2153 m.) je ogranak južnih Komova i pruža se uz granicu s Albanijom. Predstavlja izvorišni dio čelenke Mojanske rijeke, iznad čije se doline izdižu Sumor (1967 m), Paljevi (1565 m), Kapuran (1688 m) i greben Samar. Na granici su Crne Gore s Albanijom, a na jugoistoku Donje Planinice (1957 m) i vrhovi Maja e Zabeljit / Zabel (2130 m).
Mojan se prostire istočno od Planinice uz granicu s Albanijom i dio je izvorišne čelenke Mojanske rijeke. Najveći vrh je Veliki Mojan (2157 m), a ističu se još: Mali Mojan (2070 m) i još tri vrha iznad 2000 m (jedan na granici s Albanijom - 2121 m i dva u centralnom dijelu Mojana - 2054 m i 2065 m). Ogranci Mojana prema sjeveru su Suvi vrh (1960 m), Vučje rupe, Vujeva planina i Surdup, čije se strane spuštaju prema dolini Mojanske rijeke.
Paunova planina (2163 m) je sjeveroistočno od Mojana uz granicu s Albanijom, a njenim stjenovitim grebenima povučena je državna granica. Njezin ogranak na sjeveru je Gornja voda (2036 m).
Ilijina glava (2165 m) se pruža uz granicu s Albanijom, čijim je stjenovitim grebenom povučena državna granica, dok se prema sjeveru spušta postepeno u dolinu Mojanske rijeke.
Žijeva glava (2129 m) je istočno od Ilijine glave i pruža se uz granicu s Albanijom.
Bradavec (vrh Đurovac, 1968 m) je sjeverno od Žijeve glave, čije se strane prema sjeveru spuštaju u njegove ogranke - Žarska kosa i Ristova jela.
Asanac (2174 m) se prostire jugoistočno od Žijeve glave i uz granicu s Albanijom. Sjeveroistočno od njega je Crnogora (1939 m), a sjeverno od Crnogore je Jelova glava (1647 m). Istočno od Asanca su: Siljeva glava (1966 m), Siljevo brdo (1691 m) i Usovi (1442 m).
Tomova glava (2123 m i 2089 m) je stjenoviti greben duž crnogorsko-albanske granice.
Maja Zabelit (2055 m) nalazi se u Albaniji iznad katuna Seferce.
Biograd (2100 m) je, takođe, stjenoviti greben duž državne granice s Albanijom. Jugoistočno od njega su: Šarovo brdo (1760 m), Pčelinjak i Kutska glava (1684 m), a prema jugu su Micanova gora (1488 m) i Šutica (1659 m), duž koje je granica s Albanijom i koja se strmo spušta u dolinu Kutske rijeke na 1073 m n.v.
Marlulës (2188 m) nalazi se na albanskom državnom teritoriju.
Maja Madhe (2194,7 m); ostala imena: Maja Pallaverces, Maja Pallavercës, Maja e Madh; Koordinate; Najviši je vrh južnog komovskog vijenca.
Jaričina glava (2130 m).
Uvala Vučjeg potoka podno Katuna Krivodoljskog u Kučkim planinama. Na horizontu vijenac planina Planinica - Mojan - Zabelj - Marlulës
Vrhovi Mojana i Zabelit iznad izvorišnog područja Mojanske rijeke
Pogled sa staze koje povezuje katune Kočevi i Sumor.
Pogled sa staze koje povezuje katune Kočevi i Sumor.
PRIRODA
|
Katun Bindža
Katun Bindža izvanredan je vidikovac prema prokletijskim vrhovima u Albaniji i Crnoj Gori. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
Pogled s padina Donje Planinice
U pozadini Komovi, desno zapadna padina Suvog vrha. U dubini izvorišno područje Mojanske rijeke. |
1. IZMEĐU CARINA I OPASANICE
|
Prijevoj Carine (Bilo od Carina)
Carinama se naziva prijevoj (Bilo od Carina), vrh (1987 m) i katun (Carine). Prijevoj Carine su razvođe Mojanske rijeke (koja teče prema rijeci Jošanici, Zlorečici i Limu u Andrijevici) i izvorišnih dolina rijeke Tare (koja teče prema Mateševu i Kolašinu). U blizini prijevoja nalazi se katun Sumor.
|
Pogled od katuna Bijela Voda prema Bilu od Carina
|
Katuni na Carinama
Carine, ili kako netko voli reći katuni na Komovima su možda najudaljeniji prostor od sela u Kučima. Na Carine izdižu seljani čitavih Kuča, naravno koji imaju svoje katune. Znači, tu su imali i imaju i danas pravo podići katun žitelji Kuča. Ovo je nepregledno prostranstvo po kome mogu pasti najveća stada i krda. Pašnjaci su bogati planinskom travom, a uz to ima dosta vode. Na Carinama je i manastir Komovi s crkvom posvećenom Svetom proroku Iliji kod koga se svake godine održavaju čobanski sabori na Ilindan 2. avgusta. Ovdje dolaze čobani i oni koji imaju svoje katune na ovim prostorima. Inače, da kažemo i to da je ovaj manastir, a time i katuni udaljeni od Podgorice 74 kilometra. Međutim, stočari stižu za jedan dan pješačkog hoda. Kažu dobri poznavaoci kučkih katuna kako je sir s Komova izuzetno dobar i ukusan.
|
Katun Popovića (Carine)
KOORDINATE: 42.6689781, 19.6390022
Katun Popovića se nalazi u podnožju vrha Komova, jugoistočno pod Rogamskim vrhom i jugozapadno pod vrhom Bavan. Prostor je izuzetno velik i obiluje živom vodom, prostranim pašnjacima i šumom koja je nešo udaljenija od katuna. Ovdje izdižu Popovići i Petrovići sa Meduna. Da bi izašli na katune potrebno im je oko 12 sati pješačkog hoda, računajući da tjeraju stoku ispred sebe. Kolibe su u nizu i nisu puno udaljene jedna od druga. Izdig polovinom juna, a povraćaj oko Male gospođe.
Katun Mijovića (Katun Sumor)
Katun Sumor nalazi se na samome prijevoju Carine, južno od istoimenog vrha Sumora (1967 m). Na prostoru Sumora su katuni Mijovića i Spaića iz Liješti koji su udaljeni od sela oko 12 sati hoda. Inače, kao i ostali komovski katuni i ovi su bogati izvorskom vodom, dobrom pašom i šumom. Izdig je isti kao i na ostalim komovskim katunima. Kolibe u katunu su dosta grupirane.
|
Monasi Srpske crkve spašeni od smrzavanja, 24. decembar 2011.
Proizvodnja: RTCG |
|
Carine, crkva sv. Ilije
Fotografija prikazuje crkvu sv. Ilije (Krst od Prevlake) na prijevoju Carine, kod katuna Sumor. Crkvica se nalazi na oko 1800 metara nadmorske visine. Nad njezinim ulazom stoji natpis: "Ovaj hram podiže njegovo visočanstvo knjaz Nikola Prvi Petrović za pokoj duše svoga oca vojvode Mirka Petrovića Njegoša, hrabrom plemenu Kuča 1900. godine". Obnovljena je 1993-95. godine. Te 1995. ovdje je također podignut zvonik i manastirski konak. Pored crkve nalaze se tzv. mramori – odn. mramorje (grobovi ratnika, kopljanika i čobana-pastira, mnogi bez imena i znamenja. Na Carinama su se održavali zborovi i dogovarala su se brđanska plemena (za Ilindan). U pozadini lijevo se nalazi vrh Sumor (1967 m), a iza njega Bavan (2252 m) i Vasojevički Kom. |
|
|
Komovi (pogled sa katuna "Kurlaj)
Pogled sa katuna "Kurlaj", na Planinicu, katune Luke i Bijelu vodu, Bilo od Carina, crkvu Svetog Ilije i crkveni konak, katun "Lekov brijeg", Suvi potok i vrh od Koma. |
Pogled od katuna Biela Voda na sjeverozapadnim padinama Planince prema najvišim vrhovima Komova
Katun Bijela Voda
Katun Bijela Voda na Komovima nalazi se u susjedstvu Carina. Ovdje izdižu Vujoševici iz Kupusaca, Dedići i Marovići iz Brskuta. Udaljenost ovih katuna od sela je oko 12 sati pješačkog hoda. Izdig je sredinom juna pa do kraja septembra. Kolibe su djelimično grupirane.
Katun Savovića
Katuni Savovića se nalazi na istočnom obronku Kurlaja. Radi se o prostoru na kome ima žive vode i dobrih pašnjaka. Ima i šume za domaće potrebe. Izdig je oko 15. juna, a zdig oko 15. septembra. Udaljenost od sela do katuna je oko 12 sati. Ovdje izdižu mještani sela Momče: Savovići, Jovovići i Vujadinovići.
|
Katun Camovića (Kurlaj Camovića)
Na ovaj katun izdižu članovi obitelji Camović iz sela Stravča. Ono je udaljeno od katuna oko 9 sati pješačkog hoda računajući da tjeraju stoku ispred sebe. Na ovom prostoru ima dosta žive vode, bogatih pašnjaka i šume. Izdig je sredinom juna, a povraćaj sredinom septembra.
|
Pogled od katuna Bindža prema području dodira Kučkih planina i masiva Komova
U prednjem planu koliba na katunu Bindža. Desno na fotografiji šumovita padina Kurlaja (1957 m) prelazi preko prijevoja Rupa od Kozelja na Kozelj (vrh Stražarica, 1885 m) - greben Magliča kučkog (u pozadini lijevo; najviši vrh 2142 m). Maglič kučki se grebenom nastavlja na Crnu planinu (u pozadini desno; najviši vrh Suvovrh, 1911 m) koja se proteže sve do Veruše. |
2. OKO PLANINICE
Pogled na Planinicu od katuna Zagon u Kučkim Planinima. Komovi su u pozadini lijevo, iza Planinice.
|
Planinica (2153 m)
|
Planinica (2153 m.) je ogranak južnih Komova i pruža se uz granicu s Albanijom. Predstavlja izvorišni dio čelenke Mojanske rijeke, iznad čije se doline izdižu Sumor (1967 m), Paljevi (1565 m), Kapuran (1688 m) i greben Samar. Najviši dio Planinice naziva se Gornja Planinica. Od nje prema istoku i uz samu albansku granicu široka je uvala Donja Planinice i nešto niži greben Planinice (1957 m).
Katuni na Planinici su: - katun Bindža - katun Bijela Voda - katun Luke - katun Sumor, na prijevoju prema Komovima na sjeveru - katun Redžica, područje između Planinice i Maje e Zabelit. 
Pogled od Katuna Krivodoljskog u Kučkim planinama prema grebenu Planinice i katunu Bindža
|
PLANINICA - uspon na vrh Planinica u Crnoj Gori
Autor: Slobodan Stefanović Opis videa: Planinarska grupa Ekološkog kluba Užice je dana 5.8.2013. godine izvela planinarsku akciju na planini Planinica u Crnoj Gori u području između planina Komovi i Prokletije. Izvršen je uspon na vrh Planinica (2153 m). |
Katun Bindža (alb., Bidzha)
|
Katun Bindža se nalazi na prostranoj izduženoj terasi, podno jugozapadnih padina Gornje Planinice. Na ovaj katun tradicionalno su izdizali mještani Kržanje u Kučima: Milići, Radosavovići, Arambašići, Nikolići. Udaljenost ovih katuna od sela je oko 10 do 12 sati pješačkog hoda. Inače, ima dosta izvorske vode, bogatih pašnjaka i šume. I ovdje je izdig oko 15. juna, a povraćaj u kasnu jesen.
NAPOMENA: Bindža je živ katun na kome obitelj Perić boravi svakog ljeta. Izdižu iz Orahova (Oraova) kod Podgorice, zaseok Lazorce. (Podatak iz 2015. godine) 
Bindža pod južnim padinama Planinice
Koliba na katunu Bindža
|
Katun Bindža
Ovaj usamljeni i rijetko posjećeni katun je jedan od najljepših vidikovaca na širem području, s prostranim pogledom na središnji i zapadni dio Prokletija (u Albaniji i CG) te Kučkih planina (u CG), uz nezaboravne izlaske i zalaske sunca. |
Maja Zabelit / Zabel (2130 m)
Na samoj granici Crne Gore s Albanijom, a na jugoistoku od Donje Planinice (1957 m) je vrh Maja e Zabelit (čita se Zabeljit) / Zabel (2130 m, na nekim novijim kartama sjeverne Albanije navedeno je 2131 m).
|
Mojan (alb., Maja e Mojanit)
Mojan se prostire istočno od Planinice uz granicu s Albanijom i dio je izvorišne čelenke Mojanske rijeke. Najveći vrh je Veliki Mojan (2157 m), a ističu se još: Mali Mojan (2070 m) i još tri vrha iznad 2000 m (jedan na granici s Albanijom - 2121 m i dva u centralnom dijelu Mojana - 2054 m i 2065 m). Ogranci Mojana prema sjeveru su Suvi vrh (1960 m), Vučje rupe, Vujeva planina i Surdup, čije se strane spuštaju prema dolini Mojanske rijeke.
Katuni na obroncima Mojana u Crnoj Gori su: - Mojanski katun, u centralnom dijelu Mojana i - katun Kočevi na krajnjim sjevernim padinama Vujeve planine, u dolini Mojanske rijeke. PLANINA MOJAN - uspon na vrh Veliki Mojan
Autor: Slobodan Stefanović Opis videa: Planinarska grupa Ekološkog kluba Užice je 4.8.2013. godine izvela planinarsku akciju na planini Mojan u Crnoj Gori u području između planina Komovi i Prokletije. Izvršen je uspon na vrh Veliki Mojan (2157 m). |
Paunova glava, odn. Paunova planina (2163 m, alb. Maja Chardhakut)
Paunova planina (2163 m) nalazi se sjeveroistočno od Mojana uz granicu s Albanijom, a njenim stjenovitim grebenima povučena je državna granica. Ogranak Paunove planine na sjeveru naziva se Gornja voda (2036 m).
Ilijina glava (2175 m, alb. Maja Lugu i Dolit)
Ilijina glava (2175 m) se pruža uz granicu s Albanijom, čijim je stjenovitim grebenom povučena državna granica, dok se prema sjeveru spušta postepeno u dolinu Mojanske rijeke, gdje se nalazi katun Lomovi.
Žijeva glava (2129 m) i Bradavec (1968 m)
Žijeva glava (2129 m) nalazi se istočno od Ilijine glave i pruža se uz granicu s Albanijom.
Bradavec (vrh Đurovac, 1968 m) je sjeverno od Žijeve glave, čije se strane prema sjeveru spuštaju u njegove ogranke - Žarska kosa i Ristova jela. Poznati katuni su Ravni i Rupa.
Bradavec (vrh Đurovac, 1968 m) je sjeverno od Žijeve glave, čije se strane prema sjeveru spuštaju u njegove ogranke - Žarska kosa i Ristova jela. Poznati katuni su Ravni i Rupa.
Asanac (2174 m)
Asanac (2174 m) se prostire jugoistočno od Žijeve glave i uz granicu Crne Gore s Albanijom. Sjeveroistočno Asanca je Crnogora (1939 m), a sjeverno od Crnogore je Jelova glava (1647 m). Istočno od Asanca su: Siljeva glava (1966 m), Siljevo brdo (1691 m) i Usovi (1442 m).
Katuni na crnogorskom području su: Štavni dô i Omanov dô.
Napomena: na novijim kartama sjeverne Albanije, ovaj vrh visok 2174 m upisan je kao M. Zhilloves
Katuni na crnogorskom području su: Štavni dô i Omanov dô.
Napomena: na novijim kartama sjeverne Albanije, ovaj vrh visok 2174 m upisan je kao M. Zhilloves
Maja Zabelit (2055 m)
Maja Zabelit (2055 m) nalazi se u Albaniji iznad katuna Seferce. Za razliku od istomimenog vrha (visine 2130 m) kod Planinice koji se nalazi na granici Crne Gore i Albanije, ovaj je vrh u potpunosti na albanskom državnom teritoriju i zapravo je najsjeverniji albanski vrh viši od 2000 m n.v. i najsjeverniji albanski vrh uopće.
Stanet e Sefercës (Seferce)
|
Ovaj katun nalazi se u Albaniji podno vrhova Maja Zabelit (2055 m), Ilijine glave, Tomove glave i Paunove planine, te u blizini prijevoja Qafa e Saharcës.
Groblje u katunu Seferce
Autor fotografije: szymek.ka; Panoramio |
Stanet e Sefercës (Seferce)
Autor fotografije: Jan.Pipek; Panoramio |
Tomova glava (2123 m)
Tomova glava (2123 m i 2089 m) je stjenoviti greben duž crnogorsko-albanske granice.
Napomena: na topografskoj karti JNA upisana je visina Tomove glave 2123 m, a na novijim kartma Albanije ovaj vrh je upisan kao Maja Kapuranit 2121,5 m.
Napomena: na topografskoj karti JNA upisana je visina Tomove glave 2123 m, a na novijim kartma Albanije ovaj vrh je upisan kao Maja Kapuranit 2121,5 m.
Biograd (2100 m)
|
Biograd (2100 m: koordinate: 42.6356 and 19.7572) je stjenovit greben duž državne granice Crne Gore s Albanijom. Jugoistočno od njega su: Šarovo brdo (1760 m), Pčelinjak i Kutska glava (1684 m), a prema jugu su Micanova gora (1488 m) i Šutica (1659 m), duž koje je granica s Albanijom i koja se strmo spušta u dolinu Kutske rijeke na 1073 m n.v.
Na istočnim padinama Biograda nalaze se katuni: Repišta i Lazi. Na novijim kartama sjeverne Albanije vrh Biograd upisan je s albanskom nazivom kao Maja Domdekes s visinom od 2098 m - ostale verzije imena na albanskom jeziku su: Maja e Dombenjes (Maja e Dombenjës), Maja e Domdekes (Maja e Domdekes). 
Pogled na vrh Biograda
Autor fotografije: Ribo Raičević; Panoramio KUTI Uspon na vrh Biograd - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanović Opis videa: Dana 3.8.2014. godine, planinarska ekipa iz Užica je izvršila uspon na vrh Biograd (2100 m). Vrh se nalazi na granici Crne Gore i Albanije i u području je između planina Zeletina i Komova. Uspon je izvršen iz sela Kuti kod Andrijevice. |
Kota Biograd i pogled na Komove
Autor fotografije: Ribo Raičević; Panoramio 
Pogled s Biograda na Prokletije
Autor fotografije: Ribo Raičević; Panoramio |
Kuti
Selo Kuti smješteno je uz granicu s Albanijom na oko 1000 m n.v., u dolini rijeke Kucjake, koja se nalazi oko 20 kilometara južno od Andrijevice. Nekada je bilo raskrižje karavanskih putova, a danas ovdje ima svega par naseljenih kuća.
Ostali vrhovi na albanskom teritoriju
Na južnom grebenu vijenca Planinica - Mojan - Marlulës, svi unutar albanskog državnog teritorija, nalaze se vrhovi:
Bjeshkët e Përvices:
Maja Marlulës (čita se Marljules); ostala imena: Mali i Marlules (Mali i Marlulës) Mali i Marlulës, Maj' e Marlules, Maj' e Marlulis, Maj'a Marlules, Maja e Marlules, Maja e Marlulës, Maj’ e Marlulis, Maj’ e Marlulës, Maj’a Marlulës, Mali i Marlules, Mali i Marlulës. Na starijim jugoslavenskim vojnim topografskim mapama obilježavan je kao Marljuijs.
Maja Madhe (2194,7 m); ostala imena: Maja Pallaverces, Maja Pallavercës, Maja e Madh; Koordinate: 42.6167, 19.7167. Najviši je vrh južnog komovskog vijenca.
Bjeshka e Kërsh Djegurit
Maja e Kershi i Djegur (2130 m); ostala imena: Maja e Kërshi i Djegur; na jugoslavenskoj topografskoj karti: Kerši i Đegum
Maja Lugu i Niles (2124,5 m)
Maja Shtocicës (1980 m); ostala imena: Maja e Shtocices, Maja e Shtociçës; na jugoslavenskoj topografskoj karti: Maja Štoćica, s upisanom visinom 1988 m; Koordinate 42.6056 and 19.7333
Maja Bojës (1936 m); ostala imena: Maja e Bojes, Maja e Bojës); Maj' e Bojse, Maj' e Bojses, Maja Bojse, Maja Bojsë, Maja e Bojes, Maja e Bojses, Maja e Bojsës, Maja e Bojës, Maj’ e Bojsë, Maj’ e Bojsës; Koordinate: 42.5953 and 19.7503
Bjeshkët e Përvices:
Maja Marlulës (čita se Marljules); ostala imena: Mali i Marlules (Mali i Marlulës) Mali i Marlulës, Maj' e Marlules, Maj' e Marlulis, Maj'a Marlules, Maja e Marlules, Maja e Marlulës, Maj’ e Marlulis, Maj’ e Marlulës, Maj’a Marlulës, Mali i Marlules, Mali i Marlulës. Na starijim jugoslavenskim vojnim topografskim mapama obilježavan je kao Marljuijs.
Maja Madhe (2194,7 m); ostala imena: Maja Pallaverces, Maja Pallavercës, Maja e Madh; Koordinate: 42.6167, 19.7167. Najviši je vrh južnog komovskog vijenca.
Bjeshka e Kërsh Djegurit
Maja e Kershi i Djegur (2130 m); ostala imena: Maja e Kërshi i Djegur; na jugoslavenskoj topografskoj karti: Kerši i Đegum
Maja Lugu i Niles (2124,5 m)
Maja Shtocicës (1980 m); ostala imena: Maja e Shtocices, Maja e Shtociçës; na jugoslavenskoj topografskoj karti: Maja Štoćica, s upisanom visinom 1988 m; Koordinate 42.6056 and 19.7333
Maja Bojës (1936 m); ostala imena: Maja e Bojes, Maja e Bojës); Maj' e Bojse, Maj' e Bojses, Maja Bojse, Maja Bojsë, Maja e Bojes, Maja e Bojses, Maja e Bojsës, Maja e Bojës, Maj’ e Bojsë, Maj’ e Bojsës; Koordinate: 42.5953 and 19.7503
Detalj topografske karte Vojnogeografskog zavoda iz Beograda; Sekcija: Gropa e Selces 149-3-4, mjerilo 1:25.000; tiskano 1980. prema podacima iz 1972. godine
3. SJEVERNIM PODNOŽJEM
Dolinama rijeka Zlorečice, Kuckaje, Perućice i Mojanske rijeke
Rijeka Zlorečica
Zlorečica
Dolina rijeke Zlorečice između Andrijevice i sela Dulići |
O rijeci Zlorečici
Rijeka Perućica i Kuckaja u selu Djulićima, grade Zlorečicu, bistru i studenu rijeku koja se u starim rukopisima pominje kao dobra rijeka. Kako je onda postala zla ... Legena kaže izato što je "ubila" dvoje mladih koji se mnogo volješe. Mještani pak nazvaše je zlom jer ili pomahnita od jesenjih kiša, nadodje, mutnu pjenu valja i sve pred sobom nosi. Ali, ipak, za letnjih večeri slušaš njene talase u Andrijevci, podno varoši, gdje se ona utapa u Lim, kako šumi, grgori na mjesečični, nasloniš glavu na jastuk, sklopiš oči i ne treba da prizivaš ovce da bi dozvao san. Zla rijeka je tada uspavanka. Autor: Šćepan Vuković i Dušan Stijović u knjizi "Varoš i zvijezde" O rijeci Perućici odn. Zlorečici ...
Rijeka Perućica nastala je od brojnih komskih riječica i potoka i jedinstvena je po svojim brzacima i bistini vode koja je, prema predanju izbjelila i košulju Svetog Save. Legenda kaže da je u davna vremena ovim krajem hodio Sveti Sava. Kad je u bistoj vodi oprao svoju košulju... O kako se začudio Sveti Sava?! Bože, i svi sveci sa Tobom, voda samo voda, ništa više a košulja čista, bijela kao snijeg cijelac sa najvišeg komskog vrha. Kako je Perućica dobila naziv postoje razne priče. Dvije verzije navodi Bogdan Labović u knjizi Život na Komovima. Po prvoj, ime je dobila po slovenskom Bogu sunca-Perunu. Dali su joj ime Srbi koji su bili na prostorima Komske župe prije dolaska Vasojevića. Po drugima, dobila je naziv tako što bi sluge cara Dušana, poslije lova i poslova u carskim ljetnjikovcima na Carinama prali svoje odežde u ovoj vodi. Voda je imala takvu moć da lako i brzo pere. Po tome su je prozvali Perućica. Međutim, jedne večeri nastupile su jake kiše, velike bujice su napunile korito, noseći sve pred sobom. Car je sa svojom pratnjom bio na području današnjih Đulića. Kada su vidjeli podivljalu rijeku, koja je nosila sve pred sobom, nazvali su je Zla rijeka, kasnije Zlorečica. [2] |
Konjuhe
|
Selo Konjuhe nalazi se 10 kilometara udaljeno od općinskog središta Andrijevice i rasprostire se na većoj površini, obuhvaćajući više zaseoka.
Konjuhe su se nalazile na tzv. "ljetnom putu" između Duklje, Budimlja, Vrmoše, Dečana i Skadra. Tu su prolazili i odmarali se carevi, pa su zato neki zaseoci po njima dobili imena - Carevi Konaci i Carevo Kućište. Drugi izvor navodi kako je Carevo Kučište dobilo ime po tome što su u njemu stanovali carski čobani. Godine 1330. selo je spomenuto u osnivačkoj povelji manastira Dečani, odnosno u Dečanskoj hrisovulji (Dobra rijeka i u njoj Konjusi.). Prema podacima iz 1903. godine selo Konjuhe imalo je 197 kuća sa 1200 stanovnika. Godine 2008. [7] selo je imalo oko 360 kuća, ali je od toga bilo čak više od 200 napuštenih. Ukupno je u selu, sa zaseocima, živjelo 170 stanovnika od kojih je bilo čak 67 neženja i samo tri djevojke. (Žene neće na selo i odlaze u grad a momci su vezani za djedovinu - u nasljeđe su ostavljena ogromna imanja, kažu u selu). Jedan od razloga odlaska devojaka iz sela je nedostatak radnih mjesta. Nekada su u ovom kraju radile tvornice „Termovent“, „Polimka“, „Soko Štark“, „Mermer“ koje su zapošljavale preko 500 radnika. Godine 2008. preostala je samo "Fabrika za papir" koja je nekada zapošljavala stotinjak radnika, a 2008. samo trećinu toga broja. Ranije je selo vrvjelo od djece, a osnovna škola „Milić Keljanović“ imala je i više od 460 učenika. U centru Konjuha nalazi se škola, crkva, prodavaonica, kafana Selo se nalazi u pitomom kraju, bogatom voćkama, poznato po kvalitetnoj domaćoj hrani i raznim vrstama domaćih rakija. 
Pogled na Komove iz Konjuha
|
Vasojevići u crnogorskoj granici
Autori: pop Bogdan Lalević i Ivan Protić, Izdavač: Srpska kraljevska akademija, Beograd, 1903. (str. 579-580). Objavljeno: Poreklo prezimena, selo Konjuhe (Andrijevica); priredio Vojislav Ananić Konjuhe (Konjue) nalazi se s obeju strana rečice Perućice, a na blagim nagibima rečnih strana. Deo sela na levoj strani reke prisojan je, a onaj je na desnoj u osoju. Selo je dugačko uz Perućicu 2, a široko 1 sahat. Uza selo, levom stranom Perućice, ide jedan put od Andrijevice preko Carina u Podgoricu (letnji put). Celo je Konjuhe podvodno sem jednog Košutića. Redovničkih vodenica ima na potocima mnogo, a bilo ih je i na Perućici do 1896., kada ih je reka, neobično nadošavši, sve odnela, kao i mnoge kuće koje su bile u blizini. Konjušani imaju tri planine: Vardu, koja je udaljena 2 sahata i na nju izdiže selo Dulinolje; Crnogoru, i na nju izdiže selo Košutiće i, najzad, Ravni, malo manje od sahata i na njih izdiže selo Mimiće. Konjuhe se računa u veliko selo i deli se na neka manja »sela« i to na levoj strani reke: Košutiće, Savrdak i Duli a one, a na desnoj: Čečevo i Mimiće. Po narodnom predanju Konjuhe je ime dobilo, po tome što su prestolonaslednici u vreme Nemanjića, koji su sedeli u Budimlju, ovde slali ergele konja na pašu. Po predanju Košutiće se tako prozvalo što je na njegovu mestu bio košutnjak manastirski. Dulipolje se zvalo Delipolje, kad je reka tekla ispod Mimića, a ispod današnjeg Dulipolja bila je poveća ravnica, pa kad docnije reka promeni svoj tok, te pokvari celo polje načinivši velika dula (vrtače), selo se prozove današnjim imenom. Savrdak se zove tako još iz vremena doselenja Vasojevića iz Lijeve Rijeke. Naime kad su došli otuda na ovom mestu našli su nekog Cimbaljevića u savrdaku (dubirogu), te taj naziv i celo selo dobije. Čečevo se opet tako prozvalo što je dosta strmeno, t. j. što čuči — čeči. Na vrh Konjuha pod Pehom zove se jedno mesto Carevo Kućište. Predanje veli da se tako prozvalo po tome što su u njemu stanovali carski čobani. Za Perućicu prača predanje da je to ime dobila po tome, što kada je nekad Sveti Savo putovao iz Zete preko Carina u Budimlje došavši na vrh Konjuha počine i naredi sluzi da otkuje konja i da mu sve četiri noge opere, kako ne bi pod pločama preneo zemlju iz proklete Dukljanovine u blagoslovenu Rasiju, te se po tome ta reka nazove Perućica. Tom je prilikom Sveti Savo zakopao na tome mestu neke srebrne novce pod jednom kruškom, te se to mesto prozove Srebrnica. Perućica odmah počne činiti štete, razdirući baštine i Sv. Savo opazivši to, pošto se odmakao od mesta na kome je počivao, poviče : „zla li je ova rijeka!« Te se otuda ona zove od sastavka sa Kuckajom — Zlorečica. Potok Dakiša dobio je ime otuda što ga za vreme suše nestaje, te od toga što se govori: »da je kiše!“ prozove se Dakiša. Na vrh Konjuha na izvoru potoka Bradavca nalazi se Bježanska Ledina, a na hiljadu metara od nje uz Perućicu nalazi se Robovi Laz (vidi str. 543.). Na dnu Dulipolja, na ušću potoka Dakiše u Perućicu, nalazi se crkva, trorazredna privatna škola i jedan han. A na dnu Košutića, na desnoj obali Perućice, na jednom kršu, nalaze se razvaline nekog starog manastira, za koji se kaže da je iz doba Nemanjića. Na košutićskom groblju opet ima jedna crkvina. Poreklo familija U Konjuhu ima 197 kuća sa 1200 stanovnika. Kuće su tako izmešane da se između pojedinih odeljaka — »sela“ ne može postaviti granica. Stanovnici su od Kovačevića: Kastratovići (Vojvodići), od Novakovića: Babovići i Kočanovići, od Mijomanovića: Jovovići, Guberinići i Fatići; zatim ima nekoliko kuća Cimbaljevića iz Pipera i Keljanovića iz Bratonožića. Zbog velikog prostora Konjuhe ima dva groblja: kod crkve na Dulipolju i na Košutiću kod stare crkvine. |
|
Mojanska rijeka
Mojanska rijeka
Mojanska rijeka između Jošanice i katuna Mojanska rijeka (Kočevi). Desno gore, pod snijegom, nazire se stijenoviti bedem vrha Bavan (2252 m) i Koma Vasojevićkog (2461 m). |
Mojanska rijeka
Opis Videa: Mojanska rijeka je rečica koja protiče dolinom Komova gdje se nalazio katun koji je nekada brojao i do 50 stanova.U njemu su uglavnom svoja stada izdizali: Babovići, Fatići, Leposavići, Keljanovići, Vučeljići, Vojvodići, Pajovići, Turkovići, Keljanovići i drugi.Film je snimljen 1983 godine i beleži samo mali dio toga vremena. |
Japan
|
Selo Japan smjestilo se u Podkomovlju, u blizini granice sa Albanijom, uz Mojansku rijeku, u općini Andrijevica (12 km od Andrijevice), ima 50-ak kuća i svega 10-ak aktivnih domaćinstava.
LEGENDE O IMENU SELA [4] ; Višegodinja legenda o ovome selu glasila je ovako: 1. Selo je, prema predanju, dobilo ime zbog svađe seljaka oko rusko-japanskog rata iz 1904. godine. Nakon što su 1904. zaratili Rusija i Japan, mala crnogorska knjaževina je „u ime vjekovne bliskosti s Majkom Rusijom“, objavila rat carskom Japanu. Iako je Rusija izgubila rat i i sklopila mir sa Japanom zaključila već 1905. godine, rat između CG i Japana trajao je i dalje, sve do 2006. godine,kada je zaključen, barem na simboličnoj razini, nakon što je Crna Gora obnovila neovisnost i, kada je posebni izaslanik Japana došao u CG s priznajem nove-stare države. Međutim, smatra se kako se radi ipak samo o legendi, a da su ostale legende ipak vjerodostojnije, poput ovih: 2. Kako se selo nalazi ispod strme padine visokih Komova, nakon što prve sunčeve zrake obasjaju selo, scenografija podsjeća na zemlju izlazećeg Sunca, kako i zovu Japan. Također i s obzirom na velik broj voćaka (pr. trešanja) u ovome kraju, u vrijeme proljetne cvatnje obronci planine podsjećaju na Japan. 3. Slijedeća legenda temelji se na priči iz doba Kraljevine Crne Gore, kada je seoski pametar i bajraktar Samilo Fatić, istaknuti borac u ratu sa Austro-Ugarskom, prilikom dodjele odlikovanja rekao kralju Nikoli da bi mu najveća želja i nagrada bile da dovede vodu u svoje selo sa izvorišta zvanog Biruljak. Kada ga je kralj pitao gdje je to selo, on je rekao „Daleko je u neviđ-bog, daleko je kao Japan.“ 4. Posljednju legendu mnogi smatraju najvjerojatnijom. Toponim Japan dolazi od „iapanus“ što znači župan, krajišnik - čuvar Krajine. Ta verzija datira iz 13. stoljeća, kada je selo bilo u sastavu metoha manastira Dečani, i nije vezana za bilo kakav rat sa Japanom. Kasnije, s nestankom župe, krajišnika i sokolara, selo je bilo izgubilo naziv Japan, ali nakratko. 
Jošanica, most na Mojanskoj rijeci
Most na Mojanskoj rijeci u selu Jošanica (u Konjuhama), na 922 m n.v. Od mosta vodi cesta do sela Japan, a prema zapadu odvojak koji prati tok Mojanske rijeke, sve do katuna Mojanska rijeka. U blizini mosta, u Mojansku rijeku se ulijeva Desna i odavdje počinje rijeka Perućica (Peročica) koja dalje teče prema istoku sve do spoja sa Kuckajom s kojom čini Zlorečicu. Selo Japan u Andrijevici posjetio nerezidentni japanski ambasador u Crnoj Gori Tadashi Nagai, polovinom novembra. Za to selo čuo je prije 35 godina i san mu je bio da ga obiđe. Da ostvari što je snio pomogli su mu mještani Japana i mjesne zajednice Konjuhe koji su ga pozvali da ih posjeti, ne očekujući da će se to desiti. Ipak, dogodilo se 16. novembra! Njegova ekselencija, g-din Nagai bio je oduševljen prirodom i dočekom i obećao da će njegova vlada pomoći ovom kraju, ako mještani kažu što im je potrebno.
Prelijepom selu pod Komovima nijepromijenjen ni davnašnji naziv, ni teritorija, ali je u njemu sve manje ljudi. Od 50-ak kuća svega je 10 aktivnih domaćinstava. Teški i nesigurni uslovi za život uticali su na raseljavanje stanovništva. U samom selu nema škole, ima je u obližnjoj Jošanici, no iz Ministarstva najavljuju ukidanje i matične škole „Milić Keljanović“ u mjesnoj zajednici Konjuhe, koja će od naredne godine postati četvororazredno istureno odjeljenje Osnovne škole u Andrijevici. Seosku školu su ranije posjetili studenti i profesori Univerziteta u Tokiu i ostavili fragment „Gorskog Vijenca“ na japanskom, koji je preveo Kazi Tanaka. Velika je šteta da Podkomovlje ostane bez prosvjete jer je u Konjusima davne 1862. bila otvorena Konjuška univerza, poslije Cetinjske jedina škola u Crnoj Gori. Otvorio je jedan od najznamenitijih ljudi ovog kraja Petar Vulić koji je u Petrogradu završio Učiteljsku i Bogoslovsku školu. Saznajemo da je znamenit bio i njegov brat-vojskovođa, junak Ljermontovog romana “Junak našeg doba“. Ima ovaj, jedan od najljepših djelova Crne Gore, i danas velike ljude. Još jedna spona ovog kraja sa velikim Japanom je Maja Vojvodić, čiji je otac iz Konjuha. Ona je magistar japanskog jezika, i naravno, učestvovala je u dočeku japanskog ambasadora, pozdravila ga na japanskom i na našem jeziku. Živjela je i studirala u Japanu i sve najljepše govori o zemlji koja je daleko 11 sati avionom. Pozdravila su ga na japanskom i djeca iz osnovne škole, u kimono odijelima, a on im poklonio knjige koje su stigle direktno iz Japana, da čitaju i gledaju slike iz tradicije, istorije i kulture te stare civilizacije. Iz jedne od najjačih ekonomskih sila svijeta, sa oko 130 miliona stanovnika, stigao je gospodin Tadashi Nagai, koji je odavno znao za selo sa imenom svoje države i bio mu je san da ga posjeti, a on se i ostvario polovinom novembra. O svojim utiscima kaže na crnogorskom: “Drago mi je što sam uspio da dođem poslije 35 godina od kad sam saznao da postoji selo Japan. Nijesam ni očekivao ovakvu dobrodošlicu. Vidio sam da je selo vrlo lijepo, iako nijesmo vidjeli planine. Imate sve što je potrebno za lijep život – rječice, planine, livade... “ Vjerovatno ambasadoru onda nije ni bilo jasno zašto su ovo selo uglavnom napustili njegovi stanovnici. A jesu. Nijedno dijete iz tog sela nema za školu, tačnije sva djeca su već odrasla. Naš vodič, učitelj Tomislav Fatić se čudi kako jedan od njegovih sinova je ostao tu da živi, kako on jedini voli selo i poljoprivredu. Jedino mu nije pravo što se još ne ženi. Gospodin ambasador kaže da su mu se svidjele vasojevićka šljiva i priganice s medom. Ukoliko se mještani Japana budu obratili, japanski narod će im pomoći, obećava njegova ekselencija pred kamerama. Razmišljamo nakon toga što bi im to bilo potrebno, kad sve više njih odlazi. Skoro je probijen makadamski put do vrha Japana (oko 1300 metara nadmorske visine), teško da bi asfalt nešto promijenio. Jedino kad bi bili stimulisani ljudi da se vrate zbog zemljoradnje i stočarstva, da za to bude organizovan otkup... Ili bi trebalo iskoristiti izvanredne turističke potencijale ovog kraja - ljeti dovesti Japance i ostale strance na Komove i pod njihove visove, organizovati manifestaciju od trešanja, obilazak rijeke, mostova i mlinova. Moglo bi biti atraktivno i čekanje svanuća u selu izlazećeg Sunca. A onda fino na doručak od tople pogače, sira i mlijeka... Sve je ovdje, kažu - vječno, beskrajno tužno i daleko, uzeto od života i vremena, ali u svemu ima topline i radovanja. Ovaj predio je među najljepšima u Crnoj Gori... Kroz Japan i obližnja sela teče živopisna rijeka Perućica koja je vjerovatno dobila naziv po Perunu, bogu Sunca, iz slovenske mitologije, rijeka sa sedam mostova. Na njoj je još aktivan jedan od mlinova. Kao da prkosi nestajanju ovog kraja. Možda je to „mlin dobre nade“, onaj koji kazuje da život ovog kraja uporno teče, ipak se nastavlja… [10] Azijski i crnogorski Japan uspostavili su "službene odnose" u jesen 2008. godine. Tada je japanski nerezidencijalni ambasador u Crnoj Gori Tadaši Nagai posetio Japan kod Andrijevice. Od tada, na ulazu u selo, stoji natpis sa domaćim i japanskim nazivom mjesta. Ambasador je davno čuo za Japan u Crnoj Gori i želja mu se ispunila - da vidi taj "evropski" Japan. U selu su ga dočekali sa šljivom i priganicama sa medom, a on je donio knjige o Japanu. Bio je zadivljen kada ga je Maja Vojvodić, poreklom baš sa Komova, pozdravila na crnogorskom i japanskom jeziku. Ona je studirala u Japanu. Prije ambasadora, pod Komove je došla i grupa studenata Univerziteta u Tokiju. Seoskoj školi su poklonili japanski prevod "Gorskog vijenca".
Izvor: Kurir, 2008.) [4] |
Selo Japan je, prema jednom od predanja, dobilo ime zbog svađe seljaka oko rusko-japanskog rata iz 1904. godine....
Kada su 1904. zaratili Rusija i Japan, Crnogorci nisu, kako se veli, časili časa: u ime vjekovne bliskosti sa Majkom Rusijom, mala balkanska knjaževina objavila je rat carskom Japanu. Rusija je rat izgubila i mir sa Japanom zaključila već sljedeće godine. Ali Crna Gora nije. Rat između Crne Gore i Japana trajao pune 102 godine – sve do 2006, kada je Crna Gora obnovila nezavisnost. B92 je 16. 6. 2006. pisao: “Da je rat završen, ali i da Japan priznaje Crnu Goru kao nezavisnu državu, biće definitivno potvrđeno dolaskom specijalne izaslanice japanskog premijera i zamenice ministra spoljnih poslova Akiko Jamanaka u Crnu Goru 21. i 22 juna. Jamanaka će se sastati sa najvišim zvaničnicima Crne Gore i predati pismo japanskog premijera Junićira Koizumija predsedniku Vlade Crne Gore Milu Đukanoviću.” Na sajtu montenegrina.net, u tekstu “Crnogorci u rusko-japanskom ratu”, dr. Đuro Batrićević tvrdi kako crnogorsko-ruskog rata, pa tako ni mira sklopljenog 2006, nije bilo. U sukobu Rusije i Japana je učestvovao veliki broj Crnogoraca, piše Batrićević, a među njima i pomorski kapetani i generali. Istoričar dr. Novak Ražnatović, na kojega se Batrićević poziva, objasnio je stepen ovisnosti tadašnje Crne Gore o Rusiji: „Tako, materijalna pomoć Rusije Crnoj Gori na početku dvadesetog vijeka bila je: za crnogorsku vojsku kompletno naoružanje i oprema, uključujući trošak za dva bataljona redovne vojske; gotovo kompletno izdržavanje relativno skupog crnogorskog dvora; trošak za Crnogorsko poslanstvo u Carigradu; izdržavanje dvije srednje škole - Bogoslovsko učiteljska i Đevojački institut; Ruska crkva, vlada i narod značajno su pomagali Crnogorsku mitropoliju, odeždama, utvarima, knjigama, prilozima za gradnju i popravku crkava. Posebno, osobito u nerodici, Rusija je Crnoj Gori poklanjala znatne količine žita gotovo svake godine”. Rusija je finansirala manje-više čitav crnogorski budžet. Što će reći da je crnogorska ljubav prema majčici Rusiji imala veoma čvrsto finansijsko utemeljenje i nipošto nije bila slijepa. Andrej Nikolaidis, Al Jazeera Balkans [5] Japan - Selo u Crnoj gori
Opis videa (Youtube): U veoma gledanoj emisiji RTS-a "Kvadratura kruga" 18. januara prikazana je reportaža o selu u Crnoj Gori koje se zove Japan. Kako je i kada ovo selo dobilo takvo ime, to niko pouzdano ne zna, a nijedna od tri legedne o nastanku imena crnogorskog Japana nije do kraja utemeljena. U ovom Japanu ne žive ni Crnogorci, ni Japanci, ni Albanci, već isključivo Srbi, koji su "u ratu" sa crnogorskom vladom zato što ih je odvojila od Srbije, i što godinama ništa nije ulagala u njihov kraj – rečeno je u emisiji. Selo se nalazi na samoj granici sa Albanijom, ispod planine Komovi, ima nekoliko stotina stanovnika, ali oni sve više odlaze i selo se prazni. U emisiji je pomenut i period Rusko-japanskog rata (8 februar 1904 – 5 septembar 1905 ) u kome je nekoliko stotina Crnogoraca učestvovalo na strani Rusije – kao dobrovoljci. Istorija nam kaže da Crna Gora nije nikada objavila rat Japanu, mada se to često pominje kao istorijska istina. Urednik emisije Branko Stanković autor je 18 dokumentarnih filmova i dve drame koje su ekranizovane na RTS-u, a i mnoštva dokumentarnih emisija, koje su, kao i filmovi, nagrađivane na domaćim i međunarodnim festivalima. |
Katun Mojanska rijeka (katun Kočevi)
Katun Kočevi (Mojanska rijeka)
|
Tamo gdje se Mojanska rijeka svojim brzacima i čistom vodom probija uz jugoistočnu stranu Božićkog (Vasojevićkog) Koma, a s južne strane podno Vujove planine i Mojana, u planinskoj uvali nalazi se katun Mojanska rijeka (Kočevi) gdje su stada izdizala vasojevićka bratstva iz sela Konjuhe, a posebno Babovići, Fatići, Leposavići, Keljanovići, Vučeljići, Vojvodići, Pajovići, Turkovići, Kočanovići i drugi. Nekada je ovaj katun brojio i do 50 stanova (koliba), danas je tu ostao pokoji stan jer je u ovom kao uostalom i u cijeloj Crnoj Gori sve manje stoke. [2]
Katun je udaljen 6 km od Jošanice, od koje vodi makadamski put. Godine 2008. aktivna su bila samo dva stana. U prvom stanu tako su boravila tri brata Babovića. Imaju stado od 200 ovaca i 5 krava. Godišnje prodaju oko 100 jaganjaca. [7] Godine 2014. u katunu je instaliran sustav, koji uz pomoć sunčeve energije proizvodi struju. Informacija iz iste godine navodi kako je put Jošanica-katun, zbog ranijih visokih voda (primj. 2010. godine) i dalje neprohodan za vozila. |
Katun Mojanska rijeka (Kočevi)
U pozadini lijevo uzdiže se Suvi vrh (1960 m), a desno od njega je nešto niži vrh (kota 1854 m). Podno oba vrha, koji čine sjeverozapadni ogranak planine Mojan, prostire se šumom prekrivena padina Surdupa. Desno iznad (na visini) nalazi se prijevoj Carine.
U pozadini lijevo uzdiže se Suvi vrh (1960 m), a desno od njega je nešto niži vrh (kota 1854 m). Podno oba vrha, koji čine sjeverozapadni ogranak planine Mojan, prostire se šumom prekrivena padina Surdupa. Desno iznad (na visini) nalazi se prijevoj Carine.
Vrhovi Mojana i Zabelit iznad izvorišnog područja Mojanske rijeke
Pogled sa staze koje povezuje katune Kočevi i Sumor.
Pogled sa staze koje povezuje katune Kočevi i Sumor.
|
Katun Surdup
Iznad katuna Kočevi (Mojanska rijeka) nalazi se manji katun Surdup gdje izdižu stoku Jevrići i Vojvodići. Pored izuzetno kvalitetne trave i bistre Mojanske rijeke, ovdje je priroda izuzetne ljepote. [2]
|
Gusta listopadna šuma na izvorišnom području Mojanske rijeke
Između planine Komovi, Planinice i Mojana |
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
PLANINA MOJAN - uspon na vrh Veliki Mojan
Autor: Slobodan Stefanović Opis videa: Planinarska grupa Ekološkog kluba Užice je dana 4.8.2013. godine izvela planinarsku akciju na planini Mojan u Crnoj Gori u području između planina Komovi i Prokletije. Izvršen je uspon na vrh Veliki Mojan (2157 m). |
PLANINICA - uspon na vrh Planinica u Crnoj Gori
Autor: Slobodan Stefanović Opis videa: Planinarska grupa Ekološkog kluba Užice je dana 5.8.2013. godine izvela planinarsku akciju na planini Planinica u Crnoj Gori u području između planina Komovi i Prokletije. Izvršen je uspon na vrh Planinica (2153 m). |
BORAVAK
Smještaj
Planinarski domovi, kuće i skloništa
|
Planinarska koliba Carine - sklonište na katunu Carine (1868 m)
KOORDINATE: 42.668619 N, 19.637391 E Na katunu Carine u jedna je koliba uređena kao zaklonište. Vlasnik kolibe (Kuči kažu glada) je Stanko Popović sa Meduna. Koliba je otvorena za sve dobronamjerne goste u volji i u nevolji. Mole se svi posjetitelji da čuvaju inventar i da ne ostavljaju nered za sobom. Kolibu su, uz pomoć prijatelja i rođaka obnovili Stankovi sinovi Sreten, Slavko i Mladen, kako bi služila ljubiteljima Komova - planinarima. Potrebne informacije mou se dobiti na: Mladen Stankov Popović 067660054; mladenmpop@gmail.com. Izvor: http://wikimapia.org/8970417/sr/Katun-Carine, 2015. godina 
Planinarska koliba Carine
Autor fotografije: Joe Stiegler, DAV Sektion Ludwigsburg Joe Stiegler, DAV Sektion LudwigsburgJoe Stiegler, DAV Sektion Ludwigsburg |
Klikom na logo BOOKING.COM
direktno pronađi smještaj na području Komova |
Ostali smještaj
|
Klikom na logo BOOKING.COM
direktno pronađi smještaj na području Komova |
