---

SREDIŠNJI POJAS >​ PODRUČJE VISOKE HERCEGOVINE > PLANINSKI VIJENAC CRVANJ - LEBRŠNIK > Vilovica
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Vilovica, 1608 m
Koordinate najvišeg vrha: 

Tuhobić i Bulatovići - U posjeti starim Bosanskim selima
Datum objave: 12.4.2021. Autor: Narodna televizija
Opis: ZAHVALJUJEM SE STANOVNICIMA NA LIJEPOM DOČEKU I GOSTOPRIMSTVU Još od prapovijesti dolinom rijeke Neretve i njenih rubova vodile su komunikacije koje su povezivale srednju Bosnu sa Jadranskim primorjem. Uz korekcije i prilagođavanja trase, ovuda su prolazile važne komunikacije u antičko, srednjovjekovno i osmansko doba, sve do probijanja puta kroz kanjon Neretve od Jablanice na jug osamdesetih godina 19. vijeka. Srednjobosansko rudogorje, plodna zemlja u dolini Neretve i bogate planinske ispaše doprinijeli su da se na velikom koljenu Neretve, između planinskih masiva Bitovnje, Bjelašnice i Visočice na sjeveru, te Prenja i Čvrsnice na jugu, formiraju brojna naselja u svim periodima, shodno uvjetima i zahtjevima vremena u kojem su nastajala. Tuhobić je smješten u uvali oko dva kilometra niže od Repovaca, uz put za Bulatoviće. Ovdje na Rijeci, Između Repovačkog i Lađa potoka, nalazi se mala džamija koja je prvobitno bila pokrivena pločom i imala je drvenu munaru. Džamija je sagrađena, kako se vidi iz natpisa tušom na njenom minberu, 1722/23. godine. Podignuta je na Jusufbegovića zemljištu. Po nekim navodima sagradio ju je Muhamed-beg Repovac, koji je umro u Repovcima polovinom XVIII stoljeća i sahranjen u turbetu, no, ovo treba uzeti s rezervom, jer je moguće da je taj Muhamed-beg ista osoba koja je sagradila Repovačku džamiju u Konjicu i da je ova džamija u Tuhobiću sagrađena u XVI stoljeću, a da ju je 1722/23. obnovio Muhamed-beg Repovac. Godine 1938. uklonjena je drvena munara koja je bila ostarjela te je džamija do 1957. bila bez munare. Godine 1957. džamija je obnovljena i uz nju napravljena mala munara od betona. Krajem 2008. na ovoj džamiji je izgrađena natkrivena sofa. Imami u ovoj džamiji bili su: Mustajbeg ef. Jusufbegović, Salih ef. Lojić, Smajil ef. Puzić, Osman ef. Šabanović, Agan ef. Memić, Omer ef. Muhibić, Vrače ef. Mumin, Nafiz ef. Boloban, Asim ef. Hubijar, Faruk ef. Hajdarević, Elvedin ef. Čorbo, Aladin ef. Bilanović. Nekropola sa stećcima nalazi se na lokalitetu „Greblje“, na brijegu iznad sela Tuhobići, udaljenom od centra Konjica 30-ak km, na nadmorskoj visini od oko 800 m. Nacionalni spomenik se nalazi na parcelama označenim kao k.č. br. 2339, z.k. uložak 197, k.o. Bulatovići, općina Konjic, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina. Povijest U široj okolini Konjica, u ranije doba srednjeg vijeka, postojali su župa Neretva, dio župe Zagorja (kraj oko Bjelimića) i dio Komske župe (kraj oko Glavatičeva). Ona se prostirala između župa Rame i Koma. Pretpostavlja se da je već polovicom 11. vijeka, ova župa bila priključena bosanskoj državi. Od tada do dolaska bana Tvrtka na vlast 1353. godine, imala je poseban status u bosanskoj državi. Oko polovice 14. vijeka u župi Neretvi može se prati intenzivnija ekonomska i politička aktivnost bosanskih vladara. Početkom 15. vijeka došlo je do razgraničenja kasnije “Kraljeve zemlje” i feudalne oblasti Kosača. Od 1404. godine do 1463. godine bosanski dio župe Neretve pripada "Kraljevoj zemlji", a humska Neretva i Kom pripadaju feudalnoj oblasti Kosača - kasnijoj Hercegovini. Granica ovih dviju oblasti je bila rijeka Neretva, od granica župe Kom do granica župe Rame. Područje koje se nalazilo na lijevoj obali Neretve pripadalo je Kosačama, a ono na desnoj obali rijeke „Kraljevoj zemlji“. Pomoćna osmanska vojska pod vođstvom Mahmut-paše Anđelovića u ljeto 1463. godine osvojila je obje Neretve i Kom. U protuakciji hercega Stjepana, od srpnja do rujna iste godine, oslobođena je tzv. humska Neretva, osim grada Borovca, i zapadni dio bosanske Neretve. Ovi krajevi su definitivno osvojeni sredinom 1465. godine prodorom bosanskog sandžak-bega Isa-bega Ishakovića u hercegovu zemlju.(1)