|
|
PLANINE SJEVEROZAPADNE SRBIJE > Jelova gora
Država: Srbija
Najviši vrh: Jelina glavica / J. glava (1011 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.9505, 19.7742
Država: Srbija
Najviši vrh: Jelina glavica / J. glava (1011 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.9505, 19.7742
|
|
UvodJelova gora (ćiril. Јелова гора) je planina u zapadnoj Srbiji. Smjestila se u prijelaznom prostoru, na dodiru masa maljensko-povlenskih i starovlaških planina. Proteže se u dinarskom smjeru sjeverozapad - jugoistok. Nalazi se desetak kilometra sjeveroistočno od grada Užica. Ovo je gusto pošumljena valovita visoravan, na prosječnoj nadmorskoj visini od oko 850 m, površine od oko 20 km², na kojoj se smjenjuju zaravni i blaga uzvišenja. Najviši vrhovi su: Đakov kamen (1003 m) i Zborište. Najviši vrh planine je Jelina glavica (1011 m). Planina je bogata vodotocima, sa dosta izvorske vode.
Prateći dinarski smjer pružanja, u sjeverozapadnom nastavku glavnog grebena Jelove gore, prema Drini, nalazi se Staparska površ (kao dio prostranije Ponikvansko-Staparske površi) i nešto izdvojeni greben s vrhom Kamenjača, u čijem je nastavku Dobrotinska planina. Na planini raste divlja borovnica, "kraljica šuma", biljka izuzetno zdravih plodova koja je svojevremeno s Jelove Gore išla na stolove kraljevskih dvorova i predsjedničkih rezidencija. U čast toj biljci poslednjih godina se na planini redovno održava manifestacija "Dani borovnice". Jelova Gora je bogata divljači. Ima veliki turistički potencijal (bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta, kvalitetan zrak. blagi reljef, krajolici s proplancima, livadama i šumama, gusta mreža šumskih puteva i markiranih staza), koji nije dovoljno poznat ni iskorišten. ENGLISH SUMMARY: Jelova goraJelova gora (Serbian Cyrillic, Јелова гора) is a mountain in western Serbia. Belongs to the area of the Maljen-Povlen mountains. It extends in the classical Dinaric direction northwest - southeast. It is located about ten kilometers northeast of the town of Užice. This is a densely wooded undulating plateau, at an average altitude of about 850 m, an area of about 20 km², alternating between flat and gentle hills. The highest peaks are: Đakov kamen (1003 m) and Zborište. The highest peak of the mountain is Jelina Glavica (1011 m). The mountain is rich in watercourses, with plenty of spring water. Wild blueberry grows on the mountain, the "Queen of the Forests", a plant of exceptionally healthy fruits that once went from Jelova Gora to the tables of royal courts and presidential residences. In honor of this plant, the Blueberry Days event has been regularly held on the mountain in recent years. Jelova Gora is rich in wildlife. It has great tourism potential (rich flora and fauna, quality air. gentle relief, landscapes with meadows, meadows and forests, dense network of forest roads and marked trails), which is not well known or used enough. 
Položaj Jelove gore
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:300.000 |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Jelove gore
Oglašavajte ovdje:
|
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Reljef
Reljef Jelove gore
Podloga: Elastic Terrain |
Vrhovi na Jelovoj gori
|
Hidrologija (Vode)
Planina je bogata vodotocima, s dosta izvorske vode (Jovanova voda, Batina voda, Izvorak, Studenac, Samadžinac - u novije vrijeme poznat kao Desankina česma). Najveća rijeka koja prolazi planinom je Tatalija, spaja se sa Tmušom i utječe u Skrapež.
PRIRODA
Biljni svijet
Najviše ima bukove, grabove, brezove, jasikove, a najmanje hrastove šume. U novije vrijeme sve veće površine prekrivene su borom, jelom, smrekom, omorikom, planinskim čempresom.
Jelova gora nadaleko je poznata po borovnicama, koje ovdje odlično uspjevaju jer je kemijski sastav tla pogodan za ovu biljnu vrstu. Krajem kolooza/avgusta na planini se organizuje turističko-kulturna manifestacja posvećena borovnici.
Jelova gora nadaleko je poznata po borovnicama, koje ovdje odlično uspjevaju jer je kemijski sastav tla pogodan za ovu biljnu vrstu. Krajem kolooza/avgusta na planini se organizuje turističko-kulturna manifestacja posvećena borovnici.
Životinjski svijet
Jelova gora je planinska zona, bogata i raznovrsnim divljim životinjama, među kojima su najbrojnije srne, a ima i lisica, zečeva, kuna, jazavaca i raznovrsnih šumskih ptica.
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Turizam
|
Središte turističkih i ugostiteljskih objekata nalazi se na zaravni, ispod Zborišta (motel, odmaralište Ministarstva unutarnjih poslova i mnogobrojne vikendice). Jelova gora još uvek nije dovoljno poznato izletište iako je bez sumnje bogata lijepim pejzažima - livadnim prostranstvima, živopisnim proplancima i šumama, i čistim planinskim zrakom.
|
KUD 'Prvi partizan' // DANI BORNOVICE - Jelova Gora 2019. // Igre iz Uzica
Autor: Lela Ivanovic Art; Datum objave: 10.8.2019. Opis: KUD 'Prvi partizan' igre iz Uzica Nastup na manifestaciji Dani Borovnice, Jelova Gora 2019. |
Vršni dio Jelove gore
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000
|
Ruta po Jelovoj gori: Kadinjača - Jelova Gora - Užice OPIS RUTE Krećući se iz smjera Užica prema Bajinoj bašti, 500 m prije spomen-kompleksa Kadinjača (kod kafane "tri bora"), nalazi se početak rute. Prvi dio rute slijedi makadamsku cestu, kojom se uspinje na greben planine. S ove ceste pruža se pogled na doline prema Drini i vrhove Tare i Zlatibora. Nakon pređenih 4,5 km izlazi se na vrh Đakov kamen (1003 m), drugi vrh po visini na Jelovoj Gori. Ovaj vrh zbog šumovitosti ne pruža neki poseban pogled. Sa Đakovog kamena, šumskim putem silazi se do asfaltne ceste Užice – Varda i njome lijevo nastavlja par stotina metara. Zatim se ulazi u prirodne šume bukve i ljutskom rukom podignute šume crnogorice (smreka, duglazija, crni bor). Ovaj dio rute je prilično ravan, a onda se počinje spuštati sve do Jovanove vode, poznatog izletišta Užičana - posebno za prvomajski uranak. Na ovom mjestu, širi šumski kompleks smjenjuju livade. Na jednom kraju Jovanove vode nalazi se česma. U blizini česme je tabla s prikazom markiranih planinarskih staza i to njih 4 – crvena, plava, žuta i zelena. Ruta nastavlja kroz šumu, a onda uskom asfaltnom cestom pored šumske kuće i rasadnika do križanja cesti prema Užicu, Vardi, vrhu Đakov kamen i zaseoku Jokovići. Trasa slijedi cestu prema Jokovićima. Od Jokovića se treba spustiti do potoka, pritoke Volujačke reke, koja se u Užicu ulijeva u rijeku Đetinju, a nakon toga sliedi duži uspon na prijevoj zvani Spasovnjača. Sa Spasovnjače sijedi novo spuštanje do Koštičkog potoka i pored njega do Užica. TEHNIČKI PODACI Dužina rute: 19,5 km; Najniža točka rute: 420 m; Najviša točka rute: 1003 m; Kondicijska težina: 3/10; Tehnička težina: 1/10 IZVOR Slobodan Stefanović: JELOVA GORA Kadinjača – Jelova Gora – Užice (19,5 km). Staze i bogaze, 23.2.2011. Kadinjača - Jelenina glava (1011 m) - selo Jelova gora (1011 m) Ruta počinje kod spomenika borcima Radničkog bataljona u spomen-području na Kadinjači (14 km od Užica, na magistralnoj cesti Užice-Bajina Bašta). Od spomenika krenuti markiranom stazom u pravcu repetitora. Duž staze pržaju se odlični vidici. Na prvom račvanju ide se desno. Staza potom ulazi u šumu i vodi do Đakovog kamena (1003 m). Nastavak prema vrhu Jelenina glava (1011 m), prijelaskom magistrale pa opet kroz šumu. Uskoro se izlazi na vrh koji se nalazi u šumi. S vrha se spustiti do sela Jelova Gora, gdje je postalvjena ploča s prikazom svih staza na Jelovoj gori. Od Kadinjače do vrha ima 2,5 sata hoda. Strogi prirodni rezervat Iznad Tatalije
|
ЈЕЛОВА ГОРА; поред Ужица
Autor: Kamerom kroz Srbiju; Datum objave: 4.7.2017. Opis: Јелова Гора је планина у западној Србији. Налази се девет километрa североисточно од града Ужица. Ово је густо пошумљена заталасана висораван, површине од око 20km², на просечној надморској висини од око 850 м. Највиши врхови су: Ђаков камен (1003м) и Збориште. Највиши врх планине је Јелина главица (1011 мнв). Планина je богата водотоцима, са доста изворске воде. Планина има велики туристички потенцијал који није довољно познат ни искориштен. JELOVA GORA posumljavanje goleti
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objave: 20.4.2013. Opis: Preko 50 studenata Visoke poslovno tehničke škole u Užicu sa 20-ak članova Ekološkog kluba Užice, uz veliku pomoć zaposlenih iz Šumskog gazdinstva ,,Užice,, i uz doprinos Lovačkog Udruženja ,,Aleksa Dejović,, iz Užica, Grada Užica, užičkih firmi ,,Zlatan Reisen,, , ,,Nova pekara,, i ,,Blue moon,, su dana 20. aprila 2013. godine pošumili bivše požarište na planini Jelovoj Gori iznad Užica sa preko 3000 sadnica. Glavni organizator ove akcije je Ivan Milutinović, student VPTŠ u Užicu. JELOVA GORA vrh Veliko Prisedo - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objave: 19.1.2020. Opis: Planinarski klub ,,ERA,, iz Užica je u nedelju 19. januara 2020. godine organizovao jednodnevnu planinarsku akciju sa usponom na vrh Veliko prisedo (972 m) na Jelovoj Gori u kojoj je učestvovalo i 13 planinara iz PD ,,Sunčevica,, iz Arilja.. Na stazu se krenulo oko 9,00 časova iz centra sela Zaglavka i preko zaseoka Blagojevići, ispod vrha Orašac do vrha Veliko prisedo. Nastavak staze preko mesta Konder i pored zaseoka Jankovići.. Povratak na početnu tačku nakon pređenih oko 15 km do 14,00 časova. |
Kadinjača
|
Kadinjača je selo, četrnaest kilometara udaljeno od grada Užica, uz magistralnu cestu Užice-Bajina Bašta. Poznata je po spomeničko-memorijalnom kompleksu "Kadinjača" kod istoimenog prijevoja.
Pored lijepog prirodog krajolika, Kadinjača se može pohvaliti uspjehom u proizvodnji krumpira, maline i dobrom šljivovicom. Mještani tog kraja su u velikoj mjeri vezani za grad Užice u kome su mnogi zaposleni po užičkim poduzećima. |
|
Spomen-kompleks na Kadinjači
Pogled na Spomen-kompleks "Kadinjača"
|
Spomen-kompleks "Kadinjača" kod Užica posvećen je događajima s kraja 1941. godine kada su pripadnici Radničkog bataljona Užičkog partizanskog odreda, kojime je zapovjedao Andrija Đurović, pružili žestok otpor daleko nadmoćnijem neprijatelju koji je u tome razdoblju provodio ofenzivu na oslobođenom teritoriju "Užičke republike". Borci Radničkog bataljona hrabro su stradali u bitki na Kadinjači 29.11.1941. godine. Neprijateljske snage su probile posljednju obranu slobodnog Užica, ali heroizam tih junaka ostao je upamćen u vremenima koja su uslijedila. Spomen kompleks Kadinjača predstavlja memorijalni prirodni spomenik.
OPIS Sam kompleks predstavlja složenu arhitektonsko-muzeološku cjelinu koju čini niz segmenata građenih u razdoblju između 1952. i 1979. godine. U prvoj fazi, godine 1952. na Kadinjači je podignut spomenik piramidalnog oblika pod kojim se nalazi kosturnica u kojoj počivaju posmrtni ostaci pripadnika Radničkog bataljona stradalih tijekom bitke na Kadinjači. Znatno proširenje i obogađenje kompleks je doživio 1979. godine kada je, po projektu čiji su autori kipar Miodrag Živković i arhitekt Aleksandar Đokić, okončano njegovo uređenje čime je on dobio svoj današnji izgled. Čitav memorijalni kompleks svečano je otvorio predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito 23.9.1979. godine.Kompleks se sastoji od tri cjeline: amfiteatar Užičke republike, aleja Radničkog bataljona i visoravan slobode. Poseban segment kompleksa čini muzejska postavka u Spomen domu, s preko tri stotine autentičnih predmeta i dokumenata mahom u vezi s pripadnicima Radničkog bataljona. U pitanju su osobni dokumenti, fotografije, arhivska građa, oružje i drugi trodimenzionalni eksponati. Na Memorijalnom spomeniku su zapisani stihovi užičkog pjesnika Slavka Vukosavljevića. "Partizanov drvored" Kao dio spomen kompleksa, naspram spomenika, 1984. godine, prilikom smotre partizana Jugoslavije, podignut je park sa 88 stabala u čast Josipa Broza Tita, kao znak sjećanja na godine njegovog života, sa primjercima trofejnog artiljerijskog oruđa. 
Pogled iz zraka na memorijalni kompleks "Kadinjača"
Autorica: TijanaCvijović; Wikipedija 
Nacrt spomeničkog kompleksa na Kadinjači
|
Spomenik borcima Radničkog bataljona na Kadinjači
Autor: Ванилица; Wikipedija Spomen kompleks Kadinjača - 4k snimak iz vazduha
Proizvodnja: FLY Media video produkcija; Datum objave: 11.10.2015. Opis: Snimak iz vazduha spomen kompleksa „Kadinjača” kod Užica. www.flymedia.rs 
75 godina od osnivanja Užičke republike
"Pošta Srbije" izdala je 2016. godine poštanske marke povodom 75 godina od osnivanja Užičke republike, prvog od nacista slobodnog teritorija u okupiranoj Europi 1941. godine. Marka je izrađena u suradnji s Narodnim muzejom Užica. Na poštanskoj marki prikazani su spomenik na Kadinjači i tri radnika u radničkim odijelima, s kapama. Ovo potonje izazvalo je prijepore u javnosti, jer su borci prikazani bez partizanskih obiježlja – crvene perokrake. Međutim, tijekom javnih rasprava saznalo se kako nitko nije uklonio petokrake sa slike, jer one na njoj nikad nisu ni bile. Naime, radi se o radu užičkog slikara Dragoljuba Vuksanovića pod nazivom “Borci sa Kadinjače” iz 1970. godine, na kojoj su borci radničkog bataljona zaista prikazani bez zvijezde petokrake. 
|
Česma kod Spomen doma na Kadinjači
|
Spomen dom (Prihvatni centar) na Kadinjači
|
Bitka na KadinjačiBitka na Kadinjači se odigrala u sklopu Prve neprijateljske ofanzive 29.11.1941. godine na prijevoju Kadinjača, između njemačkih okupacijskih trupa i Radničkog užičkog bataljona i još nekoliko partizanskih odreda. Bitka je bila više žrtvovanje nego obrambena akcija, jer su tom prilikom izginuli su svi borci Radničkog bataljona, štiteći odstpunicu Vrhovnom štabu koji se povlačio iz Užica ka Sandžaku. PRIPREME ZA NEPRIJATLJSKI NAPAD Užička republika je za okupacijske snage bila veliko iznenađenje, jer okupator nije mogao vjerovati da se u državi koja je bila tako lako slomljena i raskomadana, može javiti dobro organizirani otpor. S druge strane, očekivanja pokreta otpora u Srbiji su bila da će napad Njemačke na SSSR biti velika prekretnica u dotadašnjem ratu i da će za nekoliko mjeseci sovjetska armija potući njemačku vojsku. Vrhovni štab NOV i POJ zapovijedio je 28.11.1941. Radničkom bataljonu Užičkog NOP odreda, ojačanom s dvije čete Posavskog NOPO-a i topom Artiljerijske baterije, da na Kadinjači zatvori pravac Bajina Bašta–Užice, uspori napredovanje desne kolone njemačke 342. divizije i time omogući evakuaciju ranjenika i ratnog materijala iz Užica ka Zlatiboru, a zatim da se jedinice s Kadinjače orijentiraju za zaštitu prema Kremnima. Vrhovni štab je znao Nijemci prodiru u pravcu Užica, ali nije znao da se radilo o oklopnoj, već je bio uvjeren da se radi o pješadijskoj diviziji. Zbog toga su ostavljene partizanske postrojbe bile samo lako naoružane, i nisu se mogle oduprijeti tenkovima koje su posjedovali Nemci. Radnički bataljon, sastava tri čete (Pekarska, Krojačko-obućarska i Tkačka – ukupno oko 270 boraca), stigao je noću sa 28. na 29.11. na prijevoj Kadinjaču. Borcima Radničkog bataljona izdana je zapovijed da ne otvaraju vatru dok njemačke snage ne uđu duboko u kliješta koja su činili partizanski položaji na prednjem kraju obrane. NAPAD NEPRIJATELJSKIH POSTROJBI Dana 29.11. oko 8 sati njemačke postrojbe, koje su četnici upozorili da je cijela Kadinjača puna partizana i da će uporno biti branjena, krenule su iz Zaglavka izviđačkim snagama naprijed pročešljavajući teren kako bi otkrile položaj Radničkog bataljona i uočile glavne otporne točke. Kada su se ove snage zavukle dosta duboko između prve i druge okuke ceste, s Kadinjače je odjeknuo pucanj partizanskog topa i gotovo istog trena sručila se na njemačke vojnike vatra boraca Pekarske i Krojačko-obučarske čete. Da bi što brže slomili otpor branitelja na Kadinjači, Nijemci su uputili obuhvatne kolone jačine dva bataljuna. Poslije jednosatne snažne artiljerijske pripreme u valovima su napadali položaje branitelja Kadinjače. Odbijeno je više njihovih juriša i povela se borba prsa u prsa. U borbi vođenoj do popodneva branitelji Kadinjače nisu dozvolili neprijatelju da prodre u Užice. Uz put su njemački vojnici hvatali seljake i gonili ih da nose municiju, a onda ih ubijali. Kada su s obje kolone izbili na prijevoj Kadinjače, počeli su s bokova vršiti pritisak na borce Posavskog odreda, Oraške čete 2. šumadijskog odreda i 2. zlatiborske čete Užičkog odreda. Oko 14 sati borba na Kadinjači počela je jenjavati, a oko 14,30 sati sasvim je prestala. Tek kada je izginuo čitav radnički bataljun s komandantom Andrijom Đurovićem, komandantom Užičkog NOPO-a Dušanom Jerkovićem i političkim komesarom Posavskog NOPO-a Borom Markovićem, njemačke jedinice su uspjele prijeći preko Kadinjače i istog dana navečer ući u Užice. POSLJEDICE Poraz partizanskih snaga na Kadinjači za novoosnovani pokret otpora imao je katastrofalan utjecaj. Bitka na Kadinjači označila je kraj Užičke republike koja je trajala od 24.9. do 29.11.1941. godine. U bitki je izginuo cijeli Radnički bataljon, dok su Nijemci imali dva mrtva. Iz Užica se Tito jedva spasio. Vrhovni štab je bio zahvaćen panikom i rastrojstvom. Partizanski ranjenici su uhvaćeni i poubijani. Evakuacijom ranjenika iz Užica rukovodili su: dr Gojko Nikoliš, dr Dejan Popović, dr Boris Andersen, i student medicine Mika Pavlović. Ranjenici su prevezeni na Zlatibor do 29.11.1941. Nijemci su tenkovima izbili na Zlatibor 30.11. Streljano je oko 100-120 ranjenika. Odredi, koji su tijekom postojanja Užičke republike bili organizirani i popunjeni, brzo su se počeli raspadati uslijed masovnog dezertiranja i prelazaka u četničke odrede. Tako je Romanijski odred koji je brojao više od tisuću ljudi, spao na 200-300 boraca. Vrhovni štab je s oko 1.500 boraca prešao Uvac i našao se u Sandžaku. PROČITAJ VIŠE Povlačenje partizana u Sandžak 1941. WIKIPEDIJA |
Užicka republika - Ceo film
Delta Video Rođena zemljo jesi li znala? IZVORI I LITERATURA
POPOVIĆ, Marko: Užički grad. Istorijski arhiv Užice, 2004. (PDF) STANIMIROVIĆ, Angelina, MARINKOVIĆ, Milivoje: Kadinjača - Titovo Užice. Monografije pojedinih mjesta iz NOB. Beograd, 1983. VOJIĆ, Milosav: Bitka na Kadinjači. Poglavlje, u: Užička republika - Zbornik sećanja (PDF) Kadinjača Memorial Complex. Spomenik Database Spomen-kompleks Kadinjača. Wikipedija 
Kadinjača - Titovo Užice
Autori: Angelina Stanimirović, Milivoje Marinković Monografije pojedinih mjesta iz NOB |
Kamenjača |
Zaglavak - uspon na vrh Kamenjača - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objave: 20.1.2012. Opis: Akcija od 08.11.2008. godine. Vodič i snimatelj:Stefanović Slobodan, član PK ,,ERA,, iz Užica |
|
Srednjovjekovni Užički grad
Odličan pogled na tvrđavu pruža se od magistralne ceste koja od Užica vodi prema Zlatiboru, Šarganu i Mokroj Gori. Ta cesta prati tzv. Zlatiborski put, kojime su, pored starog grada vjekovima prolazile trgovačke karavane, ali i vojni pohodi od Vrhbosne, današnjeg Sarajeva, do Beograda i dalje. |
Užice
Pogled na grad Užice s Užičkog grada
|
Užički grad
|
Užički grad je srednjovjekovna tvrđava koja se nalazi na lijevoj obali rijeke Đetinje, na visokom stjenovitom grebenu. To je tipično srednjovjekovno utvrđenje za borbu hladnim oružjem.
Točno vrijeme nastanka grada se ne zna. Užički grad je srednjovjekovna tvrđava koju su najvjerojatnije u drugoj polovini 14. st. podigli velmož Vojislav Vojinović i Altoman Vojinović kao glavno sjedište države Vojislava i Altomana Vojinovića iz vlastitelinske dinastije Vojinovića, radi štićenja Užica i karavanskog puta koji je dolinom Đetinje povezivao Moravsku dolinu s Bosnom, Hercegovinom i obalom Jadranskog mora, prvenstveno Dubrovačkom Republikom.
Najpoznatiji događaj u njezinoj povijesti dogodio se novembra/studenog 1373. godine kada su udružene snage kneza Lazara (1371.-1389.) i bosanskog bana Tvrtka (1353.-1391.) potpomognute odredima kralja Mađarske Lajoša I (1342.-1382) koje je predvodio mačvanski ban Nikola Gorjanski Stariji u njoj opsjedale velikog župana Nikolu Altomanovića (1366.-1373.). Poslije kraće opsade, uz pomoć topova i opsadnih sprava, Nikola se predao i tu je po naredbi Stefana Musića (uz Lazarevu prešutnu suglasnost) oslijepljen, a njegove zemlje su među sobom razdijeili pobjednici. Od tada pa do pada pod Tur kebio je u sastavu srpske države, ali se rijetko spominje u izvorima. Nije, pouzdano poznato niti kada su Turci osvojili Užice: da li se to dogodilo u vrijeme pada Despotovine, 1459. godine, ili nešto kasnije. Zna se, međutim, da u to vreme Turci nisu mnogo brinuli o utvrđivanju tek osvojenih oblasti. Žurilo im se da granice odmaknu što dalje prema zapadu. Od 1737. do 1863. naizmjenice je u rukama Srba, Austrijanaca i Turaka. Tvrđava je konačno napuštena krajem 1862. godine sa još 6 drugih kada ju je prema sporazumu s knezom Mihailom (1839.-1842., 1860.-1868) napustila osmanlijska vojna posada, nakon čega je, sukladno odredbama tog ugovora, krajem zime 1863. godine dignuta u zrak i onesposobljena za dalju vojnu upotrebu. Danas su od utvrde ostali ostaci bedema, kula i zgrada u visini od oko jedan metar, na koliko su svedeni razaranjem 1863. godine, ali se i pored toga može naslutiti nekadašnji izgled utvrde. Ona je danas jedna od turističkih atrakcija Užica u kojoj se tijekom ljetnih mjesec ponekad postavi improvizira gledalište, u kome se tijekom večeri izvode predstave i jedno je od omiljenih izletišta Užičana. S grada se pruža odličan pogled na grad Užice u Užičkoj kotlini. Odličan pogled na tvrđavu pruža se s planinarsko-pješačke staze koja vodi lijevom stanom klanca Đetinje te također i od magistralne ceste koja od Užica vodi prema Zlatiboru, Šarganu i Mokroj Gori. Ta cesta prati tzv. Zlatiborski put, kojime su, pored starog grada vjekovima prolazile trgovačke karavane, ali i vojni pohodi od Vrhbosne, današnjeg Sarajeva, do Beograda i dalje. IZVOR Užički grad. Wikipedija (sr) 
Tlocrt Užičkog grada
Tlocrt grada je nepravilnog izduženog oblika i prilagođen je reljefu terena. Na najvišoj točci brijega nalazi se manji dio grada, koji je bio izoliran i dobro utvrđen donžon (donjon) kulom. Drugi, niži dio grada opasuju zidovi koji se spuštaju ivicom grebena sve do Đetinje, na čijoj se lijevoj obali nalazi kula iz koje se grad opskrbljivao vodom. Do Đetinje je nekad iz najniže kule (80-ak metara u dubinu) vodilo 168 stepenica.
Ulaz u tvrđavu je na sjeverozapadnoj strani. Južno od ulaza, u unutrašnjosti prostora koji je bio utvrđeno podgrađe, nalaze se ostaci laguma – dvije u stijenu ukopane i međusobno povezane prostorije koje su služile kao sklonište i skladište municije. Prvi znatniji radovi na arheološkom istraživanju, konzervaciji i djelomičnoj restauraciji započeli su 1973. i trajali su do 1980. godine. Grad je potom bio zapušten, sve do 2014. godine, kada su volonteri udruženja "Urbanera" uredili ovaj prostor i očistili ga od nakupljenog smeća. Nakon toga grad je temeljito obnovila država. 
Kompeks laguma
Sadašnji izgled lagumi su dobili u turskom razdoblju, prema su korišteni i u srednjem vijeku. Ove prirodne pećine zbog velike vlage nisu mogle biti kontinuirano korištene za smještaj ljudi ili kao magacini za hranu i municiju, ali su predstavljale sigurno sklonište za ljudstvo u vremenima opsada. Veći lagum, u koga se ulazilo kroz glavni ulaz sa zapada, imao je i sa suprotnog kraja ozidan prolaz s vratima koja su vodila ka istočnom dijelu srednjeg grada. U lagume se ulazilo kroz prizemni dio objekta koji je ujedno predstavljao i glavnu komunikaciju od ulazne kapije prema jugoistočnom dijelu srednjeg grada i citadeli. Ovaj objekt imao je i etažu s odajama za zapovjednika tvrđave. |
Dvorište Užičkog grada
Stari grad na fotografiji iz 1940. godine
Stariji tlocrt Užičkog grada
Užički grad iz zraka
Autor: Predrag Supurovic (Предраг Супуровић) - http://www.uzice.net, CC BY 1.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=12638547 |
Donjon (donžon) kula ili citadela Užičkog grada
|
Užički stari grad prije obnove početkom 21. stoljeća
Izvor: SANU, Beograd |
IZVORI I LITERATURA
Literatura
GRUPA AUTORA: Užička republika, Beograd, 1978. (PDF)
STANIMIROVIĆ, Angelina, MARINKOVIĆ, Milivoje: Kadinjača - Titovo Užice. Monografije pojedinih mjesta iz NOB. Beograd, 1983.
VOJIĆ, Milosav: Bitka na Kadinjači. Poglavlje, u: Užička republika - Zbornik sećanja (PDF)
STANIMIROVIĆ, Angelina, MARINKOVIĆ, Milivoje: Kadinjača - Titovo Užice. Monografije pojedinih mjesta iz NOB. Beograd, 1983.
VOJIĆ, Milosav: Bitka na Kadinjači. Poglavlje, u: Užička republika - Zbornik sećanja (PDF)
Elektronski izvori
Jelova gora. WIKIPEDIJA
Jelova gora. Turistička organizacija Užica
JELOVA GORA (Jelenina glava 1011 m). Planinarenje za neupućene. Jul, 2012.
Strogi prirodni rezervat Iznad Tatalije. Wikipedija
Plan upravljanja Strogim rezervatom prirode " Iznad Tatalije. Javno preduzeće za gazdovanje šumama "Srbijašume". Arhivirano iz originala (PDF, Wayback Machine) na datum 29. 7. 2018.
Kadinjača Memorial Complex. Spomenik Database
STEFANOVIĆ, Slobodan: JELOVA GORA Kadinjača – Jelova Gora – Užice (19,5 km). Staze i bogaze, 23.2.2011.
Jelova gora. Turistička organizacija Užica
JELOVA GORA (Jelenina glava 1011 m). Planinarenje za neupućene. Jul, 2012.
Strogi prirodni rezervat Iznad Tatalije. Wikipedija
Plan upravljanja Strogim rezervatom prirode " Iznad Tatalije. Javno preduzeće za gazdovanje šumama "Srbijašume". Arhivirano iz originala (PDF, Wayback Machine) na datum 29. 7. 2018.
Kadinjača Memorial Complex. Spomenik Database
STEFANOVIĆ, Slobodan: JELOVA GORA Kadinjača – Jelova Gora – Užice (19,5 km). Staze i bogaze, 23.2.2011.
