|
|
PRIMORSKI POJAS > PLANINE NISKE HERCEGOVINE > Ozren (kod Čitluka)
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: vrh Ozrena, 593 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.2970, 17.6022
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: vrh Ozrena, 593 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.2970, 17.6022
O planini
|
|
Uvod-
ENGLISH SUMMARY: Ozren (near Čitluk)
- 
Ozren (kod Čitluka), prostorni pogled
Izvor: Gogle Earth, 2021. |
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Ozrena (kod Čitluka)
Oglašavajte ovdje:
|
Po planini i po kraju
BROTNJO
|
Područje današnje općine Čitluk, odnosno Brotnja, prvi put u povijesti spominje se 1306./07. godine u trgovačkim odnosima s Dubrovnikom. Taj do sada pronađeni najstariji datum nađen je u dubrovačkom Povijesnom arhivu, što nas upućuje na to da je Brotnjo u to doba bilo povezano s tim primorskim gradom još u srednjem vijeku. Na ovom području do današnjih dana sačuvan je veći broj ilirskih gomila i gradina, rimskih hramova, ostataka antičke i rimske kulturne baštine, srednjovjekovnih, starohrvatskih crkvenih zgarišta, starih turskih kula, bezbroj vrlo različitih stećaka.
U Brotnju je sačuvan veliki broj ilirskih gradina, a najpoznatije su u Hamzićima, Gradnićima i Krehin Gradcu. U tim prapovijesnim spomenicima pronađeni su grobovi, oružje, te razne vrste nakita, keramičkog posuđa i oruđa. Osim Ilira, na području Brotnja živjeli su i Kelti u 4. i 3. stoljeću p.n.e. Na ovim područjima i Grci su imali značajnog utjecaja. Osim Grka, i Rimljanima su bili zanimljiva ova područja istočne obale Jadranskog mora, a njihovim dolaskom u ove krajeve opadao je utjecaj grčke kulture. Za vrijeme Rimljana u ovim krajevima, Brotnjo je teritorijalno pripadalo rimskoj provinciji Dalmaciji. Ostatci rimske materijalne kulture još su vidljivi u mnogim naseljenim mjestima Brotnja i to u Čerinu, Čitluku, Krehin Gradcu, Tepčićima, Biletići Polju... Na ovim lokalitetima pronađeni su rimski novac, rani ostatci graditeljske arhitekture, kameni spomenici, rimski crijep, keramika, razne alatke, nakit i oruđe. Slavenska plemena, u vrijeme velike seobe naroda, dolaze u ove krajeve od 597. godine, a najintenzivnije naseljavanje zbilo se u 6. i 7. stoljeću. Župa Brotnjo, u to doba, pripadala je pokrajini Zahumlje, odnosno zapadnom Humu, koji se prostirao na sjeveru do Ivan planine, na jugu do Trebinja i Dubrovačkog primorja, a na istoku je graničio sa župom Gacko, te na zapadu do Imotskog i Kočerina. Srednjovjekovno Broćno (kasnije se udomaćilo ime Brotnjo) stalno se nalazilo u sastavu Humske zemlje. Brotnjo je zemljopisno smješteno u zapadnoj Hercegovini. Poznato je da su granice srednjovjekovne župe Brotnjo, odnosno Broćno, kako se tada župa nazivala, bile mnogo šire od današnjih granica. Prema najnovijim istraživanjima, ime Brotnjo potječe od biljke broć (Rubia tinctorum), kojom se u srednjem vijeku u Brotnju bojilo sukno (platno). Ta biljka karakteristična za ovo podneblje Brotnja nalazi se u grbu općine Čitluk. IZVOR Brotnjo. Wikipedija (hr) 
Visoravan Brotnjo
Autor: Piotr Frydecki - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=30502666 |
Broć (Rubia tinctorum)
Broć (brojuć, lat. Rubia), biljni rod korisnih trajnica iz porodice broćevki (Rubiaceae) kojemu pripada osamdesetak vrsta. Ne smije se brkati sa rodom broćika (Galium).
U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i okolnim balkanskim zemljama rastu strani ili sredozemni broć (Rubia peregrina) i pravi ili bojadisarski broć (Rubia tinctorum). Korijen biljke sadrži antracenski spoj zvani alizarin koji se upotrebljava bojenje tekstila poznatog kao ružičasta rubija. Također je korišten kao boja, posebno za slikarstvo, koja se naziva jezerasta rubija. Sinteza alizarina uveliko je smanjila potražnju za prirodnim spojem. Bojadisarski broć (broč pitomi, broć veliki, pravi broć, broć crveni, lat. Rubia tinctorum), biljka je iz porodice Rubiaceae. Tradicionalno se koristila za bojenje tkanina i kože, a koristila se i kao ljekovita biljka. Na južnoslavenskim prostorima, još se od predkršćanskih vremena korijen biljke upotrebljava za bojanje pisanica. Stari Egipćani, Grci i Perzijanci također su poznavali ovu biljku.
Pravi ili bojadisarski broć (Rubia tinctorum).
Autor Otto Wilhelm Thomé - Flora von Deutschland, Österreich und der Schweiz, Gera, Germany ; www.biolib.de, Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=1410870 
Broć (Rubia peregrina)
Flore coloriée de poche du littoral méditerranéen de Gênes à Barcelone y compris la Corse, 1902. |
Praktično
IZVORI I LITERATURA
-
