---

SREDIŠNJI POJAS >​ POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > PROKLETIJE / BJESHKËT E NEMUNA > Grupa Trojan-Popadija 
Države: Crna Gora, Albanija
Najviši vrh: Veliki Trojan (Veliki vrh), 2190 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.5509, 19.7496

O planini

Uvod

Ime planine, etimologija

Geografija/zemljopis planine

Reljef planine

Geologija planine

Vrhovi

Reljefni i ostali oblici u prostoru

Klima

Hidrologija – vode (rijeke i jezera)

Priroda

Prirodna baština

Biljni svijet - flora

Životinjski svijet - fauna

Zaštita prirode i ekologija

Stanovništvo i naselja

Povijesni / historijski pregled

Kulturno-povijesna baština

Tradicionalne aktivnosti i narodna baština

Tradicionalna gastronomija – jela i pića

Turizam

Priče iz planine …

Vodič po planini i kraju

Praktične informacije

Aktivnosti

Kada boraviti u planini?

Pješačenje i planinarenje

Slobodno penjanje i alpinizam

Biciklizam – brdski i klasični

Aktivnosti na vodi

Aktivnosti u zraku

Boravak u planini i kraju

Pristupi planini

Smještaj

Ugostiteljski objekti i usluge

Vremenska situacija / Vremenske prilike

Prometna situacija / Saobraćajne prilike

Upozorenja i sigurnost u planini

Izvori

Uvod

---

Ovu planinsku grupu čine planine, odn. planinska područja i grebeni: Trojan, Kodra, Popadija, Volušnica i Ravni ključ-Karaula.

ENGLISH SUMMARY: Trojan - Popadija Group

-

GREBAJE Trojan-Popacija

ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI​​:

Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planinske grupe Trojan - Popadija

​Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain group

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS

---

Na najvišem grebenskom području ove grupe jasno se uočava razlika između vapnenačkog područja Trojana i područja škriljevca - grebena Popadije.

​Prokletije ~ Discover Montenegro in colour ™ | CINEMATIC video
Datum objave: 12.10.2020. Autor: Discover Montenegro
Opis: The Prokletije mountains are one of the highest and without doubt most hyperkarstic mountain ranges of the Balkan Peninsula whose white naked karstic and jagged ridges and peaks, build form limestone and dolomite show many cirques that create an imposing wild image which sends shivers and fear to visitors as geographer Jovan Cvijic said in 1913. Because of it’s impressive and amazing beauty, Prokletije mountain range is also known as the “Southern Alps of Europe”. Prokletije is surely one of the last mountains in Europe that has not been discovered entirely yet, one of the most enclosed, most reserved and most romantic places in Europe. The Alps, the Dinaric Alps and the Prokletije Ranges represent a unique mountain system made by a folding action of the African plate which is under the European one.

PRIRODA

---

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

Katun Popadija

Proljetna striža (šišanje) ovaca na katunu Popadija
Striža ovaca - Iako je ovca s obzirom na tehnologiju uzgoja, smještaj i hranidbu, relativno skromna u odnosu na neke druge vrste domaćih životinja, ipak postoji jedan zahvat ili postupak koji je za mnoge ovčare vrlo zahtjevan, a za neke starije i pretežak – striža ili šišanje ovaca. Ovce se šišaju najmanje jednom godišnje iako neki (rijetki) ovce šišaju dva puta. Ovisno o temperaturama zraka i vremenu striža ovaca počinje od sredine 4. sve do početka 6. mjeseca. U nekim krajevima obavlja se i kasnije odnosno u 6. pa sve do 7. mjeseca. Vrijeme početka striže ovaca ovisi i o porastu nove vune. Ukoliko nije porasla nova vuna, a što ovisi o više čimbenika prije svega hranidbi i dobi životinje, šišanje je puno teže. Sam zahvat šišanja obavlja se ručnim ili električnim škarama. Kod striže sa ručnim škarama, gotovo je nemoguće ošišati ovcu ako vuna nije "podrasla". U velikom stadu prvo se šišaju ovnovi i jalove ovce jer im vuna prije "podraste", a kasnije ovce koje su se janjile. (tekst o striži ovaca: Bernarda Kasunić, dipl. ing. agr.stručna savjetnica za stočarstvo)

Katuni na Trojanu, Kodri, Popadiji i Volušnici

​Katuni na Trojanu, Kodri, Popadiji i Volušnici su posebni lokaliteti na kojima se nalaze katuni. Osobina ovih lokaliteta je skoro ista i zbog toga smo ih obuhvatili sve skupa. Ustvari oni i čine, na neki način, cjelinu, jer se nadovezuju jedan na drugi. Ovdje izdižu mještani Grnčara, Dolje i Gusinja: Balići, Bajrovići (imaju kuće od tvrdog materijala na Kodri), Mrkulići, Deljani i još neki čija prezimena nijesam uspio saznati. Udaljenost od ka-tuna im je oko jedan do dva sata hoda. Izdig je oko 1. juna, a povraćaj u kasnu jesen. Ovdje na svim lokalitetima ima dosta izvorske vode, izuzetno dobre paše, šume i borovnjaka. Da kažemo i to da su ovi katuni još uvijek posjećeni i da dosta žitelja izdiže sa stokom. Kolibe su relativno blizu jedne drugima.
​
IZVOR  Vasilije Mujo Spasojević: Crnogorski katuni. Zagreb-Split, 2006.

Pastirska koliba iz suhozida (Trojan)
Autor fotografije: Dr. B. Gušić; Naše planine, 1964. Broj 3.

Po planini i po kraju

RAVNI KLJUČ

---

Ravni ključ
Detalj stare topografske karte, izvornog mjerila 1:25.000

Ravni ključ, prostorni prikaz
Izvor: Google Earth, 2021.

---

Škala

Podno livada Škale, od oštrog zavoja na cesti koja povezuje Gusinje s Grebajama, odvaja se u smjeru sjevera makadamska cesta, koja vodi do katuna Popadija. Do katuna ima ukupno oko 5 i pol kilometara, a najstrmijih je prvih 2 i pol kilometara, kojima se cesta penje uz jugoistočnu padinu Ravnog ključa (padina brijega Mehovića). Nakon strmine, cesta postepeno izlazi na zaravan Ravnog ključa na kome se nalaze livade i šumarci. Od Ravnog ključa blago se penje do katuna Popadija.
Cesta je od Škale do katuna u lošem stanju i njome je moguće proći samo terenskim ili sličnim vozilom. No, atraktivna je za planinare i izletnike, jer omogućuje da se relativno fizički i orijentacijski lako popne iz doline u planinsko područje, a na pojedinim dijelovima pružaju se lijepi pogledi na početak doline Grebaja, na Bradu i Karanfile, te na Trojan.

Brijeg Mehovića

Livade Ravnog ključa (oko "Štale")

Ruševine štale nalaze se na 1441 m n.v.

Pogled na područje Ravnog ključa (na grebenu se uočava prostrana livada) i vrh Karaulu, s Velike livade, podno Trojana

Katun Tomin Ravni Ključ

Katun Ahmedmujovića

Katun Popadija

NADMORSKA VISINA  1576 m

Katun Popadija nalazi se iznad sela Dolja. U katun izdižu mještani sela Dolja, Gusinjani, mještani sela Grnčar Lijevi i sela Kruševo. Katun je bogat vodom tijekom cijele sezone, ima više izvora pitke vode. Katun Popadija je još uvijek aktivan - u ljetnom razdoblju ovdje boravi sa stokom par obitelji iz Gusinja (stanje 2020. godine). 

Bistrica

Bukove šume Bistrice izvorišno su područje riječice Bistričice, koja se kod Dolja spaja s Crnom Doljom, lijevom pritokom Vruje.

---

Katun Bistrica

NA TROJANU

---

Trojan
Detalj stare topografske karte, izvornog mjerila 1:25.000

---

Velika livada

Pogled na istočni greben Trojana s Livade velike

PROKLETIJE Uspon na vrh Trojan - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanović

Istočni greben Trojana

Trojanska Šuplja vrata

MALI TROJAN

---

TROJAN (VELIKI VRH) / MAJA E TROJANIT

U vršnom području Trojana ističu se tri vrha - dio autora smatra da bi prema tome njegovo ime bilo slavenskog porijekla. To su: Maja e Gur i Kul (2080 m), Veliki Trojan / Veliki vrh (2190 m) i Mali Trojan / Mali vrh (izohipse na topografskim kartama pokazuju da je nešto viši od 2040 m, dok se u raznoj literaturi navode podaci o 1922 m ili 1896 m). Masiv Trojana od Popadije dijeli prijevoj Gurikul / Gurit (oko 1865 m). 

---

Južni trojanski greben

Ćafa Trojan (Ćafa Žuta prla)

MAJA GURI KUL (Gur i Kul / Gur i Kullë)

Gurikul dominira nad cijelim krajem Popadije, jer se okomito diže iznad njezinih ravnih i blago nagnutih livada. Gurikul se sastoji od dva vrha. Manji istočni, koji dominira nad krajem Popadije i nastavlja se direktno na sljeme Maje Popadije, a zapadni viši vrh nadovezuje se na bilo Trojana. 

Pogled s grebena Popadije na zapadni (lijevo) i istočni (desno) vrh Guri Kula, između kojih se u daljini vidi vrh Trojan.

O nazivu vrha i prijevoja Guri kul

Varijante koje se koriste

​Nopcsa (knjiga iz 1910.) bilježi Ćafa Guri Kuli. Rifat Mulić iz Gusinja (knjiga iz 2009.) piše Ćaf e Guri kulj. Na stijeni na samome prijevoju albanski markacisti su napisali qafa Gur kull. Na mnogim kartama navedeno je prijevoj Gurit. Na nekim albanskim kartama stoji Guri Ngut. (inače ngut na albanskom znači požuriti). Na sovjetskim vojnim kartama upisano je Гурит-те-Куле (Gurit-te-Kule; uz napomenu da su toponimi na toj karti u velikoj mjeri upisani prema fonološkom načelu – piši kao što govoriš). Radonja Šekularac (u knjizi Grbaja, i članku u Našim planinama iz 1990.) piše kako se radi o prijevoju Guri Kul, odn. Pobodeni kamen.

O značenju

Moguće dolazi od albanske imenice kullë  (izgovara se kulə - zapravo se čuje kao kul), u značenju: toranj, kula. Prema Rječniku Albanske akademije znanosti (Fjalor i Gjuhës Shqipe - ASHSH 2006), isto značenje kamene kule (kule gurësh), ima i imenica ženskog roda kúl/e, -ja (plural; -e (t)), a također i značenje gomile trnja, koja je negdje sama nikla; mjesto prekriveno trnjem. Tako bi ime vrha doslovno prevedeno bilo kameni toranj - što zapravo i odgovara izgledu toga vrha.
Ostale približne riječi - prema izgovoru - su također i kuli (kulaš – konj riđe boje, riđan), koji se izgovara kao kulji, i riječ kullotë - ispaša.
Pobodeni kamen, naziv koji spominje Šekularac, sinonim je za kiljan (kiljen). Kiljan je balkanoromanski-starovlaški ostatak na tlu Crne Gore. Javlja se većinom na tlu Crne Gore i znači nadgrobni kamen, kamen-međaš (kamenje na granici polja koje razgraničava imanja – može biti i kolac ili panj), kamena ili drvena meta; kamen uzidan u svod krečàne (vapnenice) ili u sljeme kuće; brdo, uzvišenje, a izvorno: poboden kamen; uzidan kamen; brdo, uzvišenje (isprva s pobodenim ili nalazećim se kamenom na vrhu ili sl. Neki pretpostavljaju da mu je porijeklo u starovlaškom kălján(u), porijeklom od pretpostavljenog vlaškolatinskog calliánus lápis - kamen na (brdskoj) ispaši, brdu - uz ispadanje upravne reči lápis. Liljan ima također značenje nadgrobnog spomenika, obično kamena koji je vertikalno postavljen na mjesto gdje je neko od neprijatelja pogođen i pao. Kiljanom se još često zove i svaki nadgrobni mramor na groblju. Ako je negdje mjesto gdje je mnogo ljudi izginulo, kiljan se postavlja na mjesto svakoga poginulog.

Ćafa Gurikul

Qafa Gurit (Gur i Kul)

NA POPADIJI

---

Popadija
Detalj stare topografske karte, izvornog mjerila 1:25.000

---

Livade Popadije

Popadija je prostrano glacijalno udubljenje (cirk), između vrhova Karaule, Volušnice i Trojana.

---

Ostaci karaule na Popadiji

Ispod vrha Popadije u vrijeme kada ima više vode, nalazi se malo jezerce.

Zanimljivosti

Znate li da je područje Popadije analizirano kao moguće područuje razvoja skijaškog turizma?
Prema studiji OECD-a, objavljenoj pod naslovom "Analiza mogućnosti i problema razvoja zimskog turizma u Jugoslaviji" (Ženeva, 1969.), koju su izradili poznati eksperti za zimski turizam M. Rey i Z. Iten, skijaški potencijali gusinjskog dijela Prokletija spadaju među najveće u Crnoj Gori. Po toj studiji, ukupan zbir denivelacija potencijalnih skijaških staza na tom dijelu Prokletija iznosi 10.740 m. Od toga na planinu Bor (2149 m), u neposrednoj blizini Gusinja, otpada 5.775, a na Popadiju-Volšnicu 4975 m. Radi poredbe, prema istoj studiji Durmitor raspolaže sa svega 3.360 m denivelacija skijaških staza, ili tri puta manje od zbroja denivelacija podruĉja Gusinja. Po zbroju  denivelacija staza određuje se i kapacitet skijališta. Potencijalni skijaški tereni Popadije i Volušnice dostupni su od Gusinja cestom uz dolinu Dolja-Bistračica (7 km). Teren je obrastao travom i smješten je u prostranom glacijalnom udubljenju (cirku), između vrhova Karaule, Volušnice i Trojana. Maksimalna dužina pojedinih potencijalnih staza iznosi 2.5 km, a visinska razlika 800 m. 

Greben Popadije

---

POPADIJA (vrh)

NADMORSKA VISINA  2030 m

TALIJANKA / MAJA E VAJUSHES

NADMORSKA VISINA 2057 m

---

MAJA E FLAMURIT

Riječ flamur na albanskom znači zastava, odn. stijeg. Na ovome se vrhu, ogranku Talijanke, često vije albanska zastava.

NA VOLUŠNICI (alb. VALLUSHNICA)

---

---

Dolina Volušnice

Od napuštenog katuna u dolini Volušnice odvaja se staza koja vodi prema Ćafi Volušnice (1874 m) i dalje prema katunu Popadija. Staza polazi od ostataka katuna u polju i ide pored vodopada potoka Volušnice. Nakon 15-ak minuta uspona po škriljevastom terenu, stiže se do razvedene uvale Barica. U jednoj od manjih bočnih uvala Barica nalazi se kamena ploča s arheološki vrijednim crtežom. Iz uvale se dalje može nastaviti izlaskom na travnatu zaravan i s nje na prijevoj Volušnice - od prijevoja je moguće nastaviti preko livada Popadije na istoimeni katun, ili skrenuti lijevo (jugozapad) kako bi se uspelo na greben Popadije, kojime prolazi crnogorsko-albanska granica.

Skretanje za prijevoj Volušnice

Potok Volušnica - izvorišno područje

Katun Volušnica

Ostaci koliba katuna Volušnice naziru se u polju.

Katun Volušnice je napušten. Na njega su izdizali mještani sela Dolje. Prostor katina bogat je izvorima pitke vode.

Ostaci betonskog korita za vodu u nekadašnjem katunu Volušnicer

Barica

Ćafa Volušnice

NADMORSKA VISINA  1874 m

---

MAJA E CANIT (MAJA E CAN)

NADMORSKA VISINA  1823 m

Volušnica - Talijanka - Popadija 29.08.2020.
Datum objave: 4.9.2020. Autor: Planinari svih zemalja
Opis: Planinarska tura na Volušnicu, Talijanku i Popadiju, pruža izvanredan pogled na masiv Prokletije sa vrhovima u Crnoj Gori Trojan, Karaula, Vezirova brada, Karanfili Ljuljaševića, Očnjak, Karanfili (Sjeverni, Veliki vrh), Bor, Dobra Kolata, Zla Kolata, Maja Rosita, i dr.. u Albaniji Maja e Šnikut, Maja e Mad, Maja e Langojve, Ropojanska vrata, i dr..

Vajuški vodopad / alb. Ujevara Vajushes
Periodični vodopad, visine preko 50 metara

---

KOTA 1879 (VRH VOLUŠNICE)

Na grebenu Volušnice postoji jedan prirodni most (popularno nazvan "Šuplja vrata"), koji je vidljiv iz doline (katuna) Vajushe

Crni krš

DOLINOM LJEPUŠE / LEPUSHË

---

Budaç (Lepushë)

---

Buni i Trojanit

Buni i Trojanit (katun Trojan), nalazi se na albanskoj sttrani Trojana, na 1750 m n.v.

---

Gropa e Dobkut

U gropi Dobkut nalaze se ostaci albanske granične karaule.

Pogled na Gropu Dobkut s prijevoja Qafa Dobkut

​SHTEGTIM - BJESHKA E DOBKUT (na albanskom)
Proizvodnja: ShtegtimOfficial; Datum objave: 19.1.2020.
Opis: Shtegtari yne, me tre miq te tij, te shtegtimeve ne Natyren dhe Kulturen e Shqiperise, shtegtojne per ne Kelmend. Shkojne atje ne kete janar me klime pranverore te vitit 2020, per te deshmuar per sa flitet ne bote per ndryshime klimatike. Ata ngjiten në bjeshket e Lepushes ne kembe, me ski edhe raketa bore. Le te ndjekim shtegtimin e tyre mes natyres dhe njerezve fisnike te Alpeve te Shqiperise. Emisionin "Shtegtim" me moderator Ilir Matin mund ta ndiqni çdo të dielë në orën 15:30 në ekranin e Report Tv

Karaula
Pogled s Volušnice na greben i vrh Karaula.

KARAULA

​Vrh Karaula (1915 m) je izvanredan vidikovac s kojega se pruža jedan od najljepših pogleda na Karanfile i druge prokletijske vrhove iznad Grebajskog Zastana, prema Albaniji. Zbog njegova izoliranog položaja, pogled s ovog vrha je širok i obuhvaća također i vidik na Plavsko-gusinjsku dolinu, s rijekom Ljučom i Plavskim jezerom, na greben Trojana i Popadije i na vrhove visitorske planinske grupe. Vrh je obrastao starim stablima munike, od kojih su neka oštećena čestim udarima gromova.

Zijova staza
U znak sjećanja na Zija Ibrahimagića, koji je bio osnivač i višegodišnji predsjednik planinarskog društva "Karanfil" iz Gusinja, tradicionalno se svake godine posljednjeg vikenda u svibnju/maju organizira pohod iz doline Grebeja na vrh Karaula, pod imenom "Zijova staza".
Staza je duga oko 6 kilometara, cijelom duzinom prolazi kroz nacionalni park. Realno i neslužbeno ovaj pohod predstavlja i otvaranje turističke sezone u nacionalnom parku Prokletije, koji je zbog visokog snijega zimi manje posjećen. Iako se radi o kraju 5. mjeseca, često se događa da se pohod odvija i po zasniježenim padinama te je u tim slučajevima potrebno je da sudionici imaju adekvatnu planinarsku opremu, jer organizator, zbog osobne i kolektivne sigurnosti pohodnika, ne dozvoljava sudjelovanje u pohodu osobama koje istu ne posjeduju.

Da ovo ne treba olako shvatiti svjedoči i događaj iz 2015. godine kada se planinar Hakija Musić (61) radnik pošte u Plavu, s grupom od oko 100 sudionika tradicionalnog memorijalnog pohoda, vraćao s vrha Karaula, i na "Zijovoj stazi" krenuo kraticom i survao se u provaliju duboku 100 metara. Grupa planinara iz ekspedicije se za svega desetak minuta spustila do njega, ali su ga zatekli bez znakova života.Rukama su njegovo tijelo nosili nekoliko kilometara do prvog terenskog vozila, a onda su ga predali hitnoj službi i policiji koji su čekali u dolini Grebaje na Prokletijama.

Uspon traje oko tri sata, a povratak sat i pol, do dva. Na pohod se kreće ujutro, s livade kod restorana Maja Karanfil u Grebajama. Staza velikim dijelom prolazi kroz bukovu šumu. Nije jako zahtjevna, i pogodna je za sve kategorije planinara, rekreativce i izletnike. Staza se u početku priključuje na šumsku cestu, pa ponovo prelazi na pješačku stazu, sve do kote 1402 m n.v. Tu se razdvajaju putevi za Volušnicu (jugozapadno) i Karaulu (sjeverozapadno). Oznake su ucrtane na bukovom stablu.

Kroz sitnu mješovitu šumu, prema vrhu vodi nekadašnja granična patrolna staza, koja se pruža grebenom, ispod stijena Karaule. Usponom uz strme, ali interesantne kamenite stepenike, i preko travnatih padina stiže se do samog vrha na 1915 mnv.

Za sve sudionika pohoda, nakon povratka, običnio je osiguran ručak i osvježenje.

​Priroda je moj dom / Nature is my home - EMISIJA 13 / Zijova staza I dio
Datum objave: 5.6.2020. Autor: Nacionalni parkovi Crne Gore

Priroda je moj dom / Nature is my home - EMISIJA 14 / Zijova staza II dio
Datum objave: 5.6.2020. Autor: Nacionalni parkovi Crne Gore

SJEVERNI DIO PLANINSKE GRUPE

---

Sjeverni dio planinske grupe Trojan-Popadija
Detalj stare topografske karte, izvornog mjerila 1:25.000

Sjeverni dio planinske grupe Trojan-Popadija, prostorni prikaz
Izvor: Google Earth, 2021.

---

Dolina rijeke Dolje

Rijeka Dolja

Rijeka Dolja nastaje od rijeka Bistračice i Crne Dolje, koja protječe kroz Grbaju, gdje kod stijena Škale tvori vodopad.
Rijeke Vrulja, Dolja i Grnĉar, tvore rijeku Ljuĉu, koja svojim tokom meandrira i naposlijetku se ulijeva u Plavsko jezero.

Vrh Velika glava iznad doline Dolje

---

Dolja

Selo Dolja nalazi se 2 km od Gusinja, uz rječicu Dolju i cestu koja vodi od Gusinja prema dolini Grebaje. Naselje se smjestilo na kraju (ako se gleda od početka ledenjaka) Grebajsko-doljske ledenjačke doline. Sastoji se iz više zaselaka: Dolja, Ahmedmujovići, Budžaci, Luke, Laništa. Administrativno pripada općini Gusinje. 

Crkva sv. Antona
Katolička crkva svetog Antona nalazi se u blizini katoličkog groblja u selu Dolja, s desne strane ceste koja vodi od Gusinja ka dolini Grebaja.  Posvećena svetom Antonu Padovanskom, a kod lokalnog je stanovništva poznata pod imenom Katolička, odn. Latinska crkva.
Građena je od 1933. do 1936. godine. Vlasništvo je barske mitropolije. Uz crkvu je postojao muzej kulturno-povijesne baštine, ali je eksponate odnio fratar koji je ovdje službovao. Renovirana je 2011. godine dobrovoljnim prilozima iseljenika s ovog područja, najviše onih u SAD-u.

Poviše katoličke crkve, na obroncima Kačanika, nalazi se "grčko groblje" s brojnim grobovima položenim pravcem istok — zapad i prekrivenim velikim kamenim pločama bez ikakovih oznaka. Na vrhu ovoga brdašca naziru se temelji crkvice "primorskoga" tipa, nalik na srednjovjekovne crkvice, čijih ostataka nalazimo rasijane posvuda po Poibarju i Limskoj dolini.

Lijevo od ceste za Dolju, na samoj čeonoj moreni nekadašnjeg doljanskog ledenjaka, na mjestu zvanom "Glavica", nailazilo se kod obrađivanja zemlje na temelje kuća i na lončariju srednjovjekovnih naselja.

Dalje na ulazu u Dolju, iznad prvih kuća, a na obroncima Kodre, na mjestu zvanom "Laže Grnčarske" nalaze se također temelji kuća i hrbine, za koje narod priča da su pripadale nekom "grčkom gradu", a pod samom Kodrom na Glavici Bajrovića stoji staro "latinsko groblje". (Izvor: Branimir Gušić: Brada u Prokletijama. Naše planine, 1964. broj 3.)

Putokaz s prikazanim udaljenostima hoda, koji se nalazi na području sela Dolje kod Kačanika – prvog uzvišenog prijevoja kojime prolazi cesta od Gusinja prema Grebajama.

Vukelji, pripadnici albanske malisorske obitelji doseljeni su u Gusinje 1675. godine iz sela Vukël iz plemenske zajednice Klimenta (fis Kelmend), na području današnje Albanije. Beg Šabanagić dodijelio je selo Dolju Vukljima.

Ostaci pravoslavnog manastira
Prema pisanju Branislava Otaševića (Crkve i manastiri na svetim obalama Lima) pod­ruč­je da­na­šnje op­ći­ne Plav je ma­nje od pod­ruč­ja Plav­ske žu­pe ko­ja je pri­pa­da­la De­čan­skom vla­ste­lin­stvu o če­mu svje­do­če De­čan­ske hri­so­vu­lje, da­rov­ni­ce srp­skih sred­njo­vje­kov­nih vla­da­ra, i dru­gi povijesni po­da­ci. Iz do­ba Ne­ma­nji­ća pr­vi ma­na­stir po pre­daji i ne­ko­li­ko za­pi­sa na­pi­sa­nih na na temelju predaja, na­pra­vljen je oko 1250. go­di­ne i nje­go­vi osta­ci – zi­di­ne, sa­ču­va­ni su do po­lo­vi­ne dva­de­se­tog stoljeća u se­lu Do­lji kod Gu­si­nja. Po­ru­šen je po ula­sku Tu­ra­ka u Pla­vo-gu­sinj­ski kraj 1455. go­di­ne. Dio ka­me­nja od ma­na­stir­skih zi­di­na upo­tri­je­bljen je za zi­da­nje ka­to­lič­ke cr­kve u Gu­si­nju. To­me se su­prot­sta­vio, ali bez­u­spje­šno, gu­sinj­ski pa­roh pro­ta Đor­đi­je Še­ku­la­rac, pri kra­ju de­vet­na­e­stog i pr­ve po­lo­vi­ne dva­de­se­tog stoljeća. Dio ka­me­nja od ma­na­stir­skih zi­di­na i te­me­lja ko­ri­stio je je­dan mje­šta­nin zi­da­ju­ći svo­ju ku­ću, po­moć­ne objek­te i zid oko ima­nja, a da ni­ko od nad­le­žnih or­ga­na ni­je in­ter­ve­ni­rao. Pi­sa­nih povojesnih va­lid­nih do­ku­me­na­ta i za­pi­sa ne­ma, ali ga u svo­jim za­pi­si­ma spo­mi­nju ne­ki auto­ri (pop Mi­loš Ve­li­mi­ro­vić, fran­cu­ski kon­zul Vi­et i dru­gi), ali su nji­ho­vi za­pi­si na temelju predaja, a ne vje­ro­do­stoj­nih povijesnih do­ku­me­na­ta.

Ahmedmujovići (Dolja)

Budžaci (Dolja)

U samoj Dolji povrh mosta preko rječice Bistričice i sadašnjeg groblja, na mjestu zvanom "Budžak", nalaze se ostaci "latinske crkve". 

Luke (Dolja)

Česma u Dolji

Ovu spo­men-če­smu na polovici doline Dolje današnje lokalno stanovništvo naziva Česma u Dolji, a druga imena koja su u prošlosti koristila su bila Savića česma, ili pak Savina voda. Sadašnju česmu, na mjestu starije, a upotrebivši naziv "Savina voda", na području se­la Do­lja od Gu­si­nja sa­gra­di­lo je lo­vač­ko dru­štvo "Ma­ja Ka­ran­fil" 1977. go­di­ne, i tom prilikom postavilo ploču s natpisom o tome događaju (stanje 2019. godine: na ploči je čekićem otklesan/izbrisan natpis Savina). U vezi naziva česme, među onima koji su u publicistici zapisali kako je ime česme Savića (inače, u Plavsko-gusinjskom kraju javlja se prezime Savić), a ne Savina, bili su i dobri poznavatelji ovoga kraja Branimir Gušić (zapisao 1964. godine) i Rifat Mulić iz PD "Karanfili (zapisao 2009. godine). 

Bistričica

Pogled na rječicu Bistričicu u uzvodnom smjeru; snimak od mosta kod zaselka Budžaci (Dolja), neposredno prije spajanja ove rijeke s Crnom Doljom koja pristiže iz doline Grebaja.

KODRA

Pogled na greben koji dijeli dolinu Dolje od doline Grnčara.

---

Katun Kodra Bajrovića

NADMORSKA VISINA 1574 m

Katun Kodra Bajrovića nalazi se iznad sela Dolja. U njega izdižu mještani sela Dolja. Katun je bogat vodom tijekom cijele sezone; ima više izvora pitke vode. U susjednoj uvali Gropa Bajrovića nalazi se još par koliba.

Ivan Gušić ostavio nam je zapis o izgledu ovoga katuna i nastavku svoga puta prema vrhu Trojana (članak Jedan dan u zapadnim Prokletijama, objavljen u časopisu Naše planine 1957., broj 3.):
​
Dakle, na grebenu Kodre dočekao nas je val svježega vjetra, usprkos tome, da je čitavo nebo bilo naoblačeno, kao da se sprema na kišu, a zrak je bio nekako sparan i težak. Tu smo naišli na nekoliko stanova, a to su bili uopće najbjedniji, ili blaže rečeno najprimitivniji stanovi na kakve smo dosad naišli. Zidovi su im bili ispleteni onako kako kod nas ljudi grade plotove. Krov se sastojao također od nabacanog granja, gdje je lišće igralo ulogu crepova. No, malo zatim, uvidjeli smo razlog tome. Tu su živjeli isključivo žene i djeca. One su bile i čobani i planinke, one su same izgradile te stanove. I tako svake godine, čitavo ljeto. Muževi ostaju u dolini da zarade koju paru. Kao i uvijek, svi su bili vrlo srdačni i vrlo radoznali. Odsjeli smo nekoliko trenutaka da se odmorimo a zatim se nastavio uspon. Ušli smo u šumu. Put je krivudao među bukvama, i gazili smo šušteći po debelom prošlogodišnjem lišću. Uspon je bio strm, a meni je bilo sasvim neobično kako smo ga brzo svladali, ovako bez tereta. Uskoro je šuma promijenila izgled. Bukvu je zamijenila crnogorica. Crna, oštra stabla bora rasla su iz sivog, kamenitog tla. I tu su bili stanovi, sa mnoštvom žutih, kudravih pasa, koje je tek udarac cepinom ili glas gospodarice mogao umiriti. Nastavili smo uspon hvatajući se usput za hrapavu koru okljaštrenih stabala. Uskoro smo izašli iz pojasa šume i posljednji povijeni borovi ostali su ispod nas. Penjali smo se strmim travnatim obroncima, išaranim bijelim žilama vapnenca. I tada se pred nama ukazao vrh Trojana. Visok, masivan i po svemu izgleda, lako pristupačan s ove strane. Ali bio je još dosta daleko. Tu se nalazila karaula i tu smo se zaustavili.

---

SJEVERNI GREBENI TROJANA

---

Katun Trojan

Pogled s vrha Trojana na greben, na kojemu se na livadi naziru ostaci stare graničarske karaule.

Ovaj katun nazivaju raznim imenima: katun Trojan, katun Bajilića, Trojanski katun i Gropa od Trojana.
​
Stazom 700-800 m hoda iznad katuna nalazi se Stara karaula (1898 m n.v.), a 300 m prema zapadu je Malo jezerce. 400-tinjak metara istočno od Stare karaule je izvor Graničarska česma. Stara karaula je odličan vidikovac.

​Na ovaj katun izdizali su mještani sela Dolja, kao i Gusinjani i mještani sela Grnčar Lijevi. Katun je bogat vodom tijekom cijele sezone; ima više izvora pitke vode.

Pogled iz smjera Stare karaule prema vrhu Trojana
Izvorna fotografija pod naslovom "Trojan s graničarske staze", objavljena je u časopisu Naše planine, broj 7 iz 1990. godine; autor fotografije je Željko Poljak.

Dolina Grnčara

Pogled preko doline rijeke Grnčar prema vrhovima Trojansko-popadijske grupe
U lijevom dijelu je područje Kodre, dok krajnji desni vrh pripada sjevrernom grebenu Trojana.

Rijeka Grnčar

Rječica koja izvire podno kučkog Magliča i Širokara naziva se Vučji potok. Druga rječica, koja istječe iz Rikavačkog jezera podno Vile (2093 m) je Skrobotuša (Skrobotusha), i ona nakon spajanja s Vučjim potokom teče kroz najsjeverniji dio Albanije pod imenom Vrmoša (lumi i Vermoshit). Nakon  prelaska na područje Crne Gore mijenja ime u Grnčar (alb. prr. Grençarit). Nakon prolaska kroz Gusinje Grnčar se spaja s Vrujom, koja pristiže iz doline Ropojana, i pod imenom Ljuča utječe u Plavsko jezero iz kojega istječe Rijeka Lim.

Dolina Vrmoše / Lugina e Vermoshit

Pogled iz doline Vrmoše prema području Alibegova škala

Rijeka Vrmoša (alb. Lumi i Vermoshit)

Praktično

IZVORI I LITERATURA

---

GUŠIĆ, Ivan: Jedan dan u zapadnim Prokletijama. Naše planine 1957., broj 3. (PDF)
POPOVIĆ, Predrag: Volušnica, Talijanka vrh 2.057 mnm, Popadija 2.030 mnm, Prokletije. Vrhovi Crne Gore, 12.8.2018.