|
|
SREDIŠNJI POJAS > POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > PROKLETIJE / BJESHKËT E NEMUNA > Grupa Trojan-Popadija
Države: Crna Gora, Albanija
Najviši vrh: Veliki Trojan (Veliki vrh), 2190 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.5501, 19.7490
Države: Crna Gora, Albanija
Najviši vrh: Veliki Trojan (Veliki vrh), 2190 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.5501, 19.7490
|
U SURADNJI SA:
|
UvodOvu planinsku grupu čine planine, odn. planinska područja i grebeni: Trojan, Kodra, Popadija, Volušnica i Ravni ključ-Karaula.
ENGLISH SUMMARY: Trojan-Popadija Group
- Ime (Etimologija)-
Veliki Trojan
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain 
Oglašavajte ovdje:
|
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
|
Na najvišem grebenskom području ove grupe jasno se uočava razlika između vapnenačkog područja Trojana i područja škriljevca - grebena Popadije.
Prokletije ~ Discover Montenegro in colour ™ | CINEMATIC video
Datum objave: 12.10.2020. Autor: Discover Montenegro Opis: The Prokletije mountains are one of the highest and without doubt most hyperkarstic mountain ranges of the Balkan Peninsula whose white naked karstic and jagged ridges and peaks, build form limestone and dolomite show many cirques that create an imposing wild image which sends shivers and fear to visitors as geographer Jovan Cvijic said in 1913. Because of it’s impressive and amazing beauty, Prokletije mountain range is also known as the “Southern Alps of Europe”. Prokletije is surely one of the last mountains in Europe that has not been discovered entirely yet, one of the most enclosed, most reserved and most romantic places in Europe. The Alps, the Dinaric Alps and the Prokletije Ranges represent a unique mountain system made by a folding action of the African plate which is under the European one. |
PRIRODA
|
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Katun Popadija
Proljetna striža (šišanje) ovaca na katunu Popadija
Striža ovaca - Iako je ovca s obzirom na tehnologiju uzgoja, smještaj i hranidbu, relativno skromna u odnosu na neke druge vrste domaćih životinja, ipak postoji jedan zahvat ili postupak koji je za mnoge ovčare vrlo zahtjevan, a za neke starije i pretežak – striža ili šišanje ovaca. Ovce se šišaju najmanje jednom godišnje iako neki (rijetki) ovce šišaju dva puta. Ovisno o temperaturama zraka i vremenu striža ovaca počinje od sredine 4. sve do početka 6. mjeseca. U nekim krajevima obavlja se i kasnije odnosno u 6. pa sve do 7. mjeseca. Vrijeme početka striže ovaca ovisi i o porastu nove vune. Ukoliko nije porasla nova vuna, a što ovisi o više čimbenika prije svega hranidbi i dobi životinje, šišanje je puno teže. Sam zahvat šišanja obavlja se ručnim ili električnim škarama. Kod striže sa ručnim škarama, gotovo je nemoguće ošišati ovcu ako vuna nije "podrasla". U velikom stadu prvo se šišaju ovnovi i jalove ovce jer im vuna prije "podraste", a kasnije ovce koje su se janjile. (tekst o striži ovaca: Bernarda Kasunić, dipl. ing. agr.stručna savjetnica za stočarstvo) |
Katuni na Trojanu, Kodri, Popadiji i Volušnici Katuni na Trojanu, Kodri, Popadiji i Volušnici su posebni lokaliteti na kojima se nalaze katuni. Osobina ovih lokaliteta je skoro ista i zbog toga smo ih obuhvatili sve skupa. Ustvari oni i čine, na neki način, cjelinu, jer se nadovezuju jedan na drugi. Ovdje izdižu mještani Grnčara, Dolje i Gusinja: Balići, Bajrovići (imaju kuće od tvrdog materijala na Kodri), Mrkulići, Deljani i još neki čija prezimena nijesam uspio saznati. Udaljenost od katuna im je oko jedan do dva sata hoda. Izdig je oko 1. juna, a povraćaj u kasnu jesen. Ovdje na svim lokalitetima ima dosta izvorske vode, izuzetno dobre paše, šume i borovnjaka. Da kažemo i to da su ovi katuni još uvijek posjećeni i da dosta žitelja izdiže sa stokom. Kolibe su relativno blizu jedne drugima. IZVOR Vasilije Mujo Spasojević: Crnogorski katuni. Zagreb-Split, 2006. 
Pastirska koliba iz suhozida (Trojan)
Autor fotografije: Dr. B. Gušić; Naše planine, 1964. Broj 3. |
1 RAVNI KLJUČ
Ravni ključ
Detalj stare topografske karte, izvornog mjerila 1:25.000
Detalj stare topografske karte, izvornog mjerila 1:25.000
Ravni ključ, prostorni prikaz
Izvor: Google Earth, 2021.
Izvor: Google Earth, 2021.
Škala
Podno livada Škale, od oštrog zavoja na cesti koja povezuje Gusinje s Grebajama, odvaja se u smjeru sjevera makadamska cesta, koja vodi do katuna Popadija. Do katuna ima ukupno oko 5 i pol kilometara, a najstrmijih je prvih 2 i pol kilometara, kojima se cesta penje uz jugoistočnu padinu Ravnog ključa (padina brijega Mehovića). Nakon strmine, cesta postepeno izlazi na zaravan Ravnog ključa na kome se nalaze livade i šumarci. Od Ravnog ključa blago se penje do katuna Popadija.
Cesta je od Škale do katuna u lošem stanju i njome je moguće proći samo terenskim ili sličnim vozilom. No, atraktivna je za planinare i izletnike, jer omogućuje da se relativno fizički i orijentacijski lako popne iz doline u planinsko područje, a na pojedinim dijelovima pružaju se lijepi pogledi na početak doline Grebaja, na Bradu i Karanfile, te na Trojan. |
|
Brijeg Mehovića
|
|
Livade Ravnog ključa (oko "Štale")
|
Ruševine štale nalaze se na 1441 m n.v.
|
Pogled na područje Ravnog ključa (na grebenu se uočava prostrana livada) i vrh Karaulu, s Velike livade, podno Trojana
|
Katun Tomin Ravni Ključ
Katun Ahmedmujovića
Katun Popadija |
NADMORSKA VISINA 1576 m
|
|
Katun Popadija nalazi se iznad sela Dolja. U katun izdižu mještani sela Dolja, Gusinjani, mještani sela Grnčar Lijevi i sela Kruševo. Katun je bogat vodom tijekom cijele sezone, ima više izvora pitke vode. Katun Popadija je još uvijek aktivan - u ljetnom razdoblju ovdje boravi sa stokom par obitelji iz Gusinja (stanje 2020. godine).
|
|
|
|
Bistrica
|
Bukove šume Bistrice izvorišno su područje riječice Bistričice, koja se kod Dolja spaja s Crnom Doljom, lijevom pritokom Vruje.
|
Katun Bistrica
2 NA TROJANU
Trojan
Detalj stare topografske karte, izvornog mjerila 1:25.000
Detalj stare topografske karte, izvornog mjerila 1:25.000
Velika livada
|
|
|
Pogled na istočni greben Trojana s Livade velike
PROKLETIJE Uspon na vrh Trojan - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanović |
Istočni greben Trojana
|
|
Trojanska Šuplja vrata
|
|
MALI TROJAN
|
TROJAN (VELIKI VRH) / MAJA E TROJANIT
|
U vršnom području Trojana ističu se tri vrha - dio autora smatra da bi prema tome njegovo ime bilo slavenskog porijekla. To su: Maja e Gur i Kul (2080 m), Veliki Trojan / Veliki vrh (2190 m) i Mali Trojan / Mali vrh (izohipse na topografskim kartama pokazuju da je nešto viši od 2040 m, dok se u raznoj literaturi navode podaci o 1922 m ili 1896 m). Masiv Trojana od Popadije dijeli prijevoj Gurikul / Gurit (oko 1865 m).
|
|
|
|
Vrhovi vidljivi s vrha Veliki Trojan (1)
Ustupljeno ljubaznošću autora: Nikola Stanković - Koke 
Vrhovi vidljivi s vrha Veliki Trojan (2)
Ustupljeno ljubaznošću autora: Nikola Stanković - Koke 
Vrhovi vidljivi s vrha Veliki Trojan (3)
Ustupljeno ljubaznošću autora: Nikola Stanković - Koke |
Južni trojanski greben
|
|
Ćafa Trojan (Ćafa Žuta prla)
|
MAJA GURI KUL (Gur i Kul / Gur i Kullë)
|
Gurikul dominira nad cijelim krajem Popadije, jer se okomito diže iznad njezinih ravnih i blago nagnutih livada. Gurikul se sastoji od dva vrha. Manji istočni, koji dominira nad krajem Popadije i nastavlja se direktno na sljeme Maje Popadije, a zapadni viši vrh nadovezuje se na bilo Trojana.
Pogled s grebena Popadije na zapadni (lijevo) i istočni (desno) vrh Guri Kula, između kojih se u daljini vidi vrh Trojan.
|
O nazivu vrha i prijevoja Guri kul Varijante koje se koriste Nopcsa (knjiga iz 1910.) bilježi Ćafa Guri Kuli. Rifat Mulić iz Gusinja (knjiga iz 2009.) piše Ćaf e Guri kulj. Na stijeni na samome prijevoju albanski markacisti su napisali qafa Gur kull. Na mnogim kartama navedeno je prijevoj Gurit. Na nekim albanskim kartama stoji Guri Ngut. (inače ngut na albanskom znači požuriti). Na sovjetskim vojnim kartama upisano je Гурит-те-Куле (Gurit-te-Kule; uz napomenu da su toponimi na toj karti u velikoj mjeri upisani prema fonološkom načelu – piši kao što govoriš). Radonja Šekularac (u knjizi Grbaja, i članku u Našim planinama iz 1990.) piše kako se radi o prijevoju Guri Kul, odn. Pobodeni kamen. O značenju Moguće dolazi od albanske imenice kullë (izgovara se kulə - zapravo se čuje kao kul), u značenju: toranj, kula. Prema Rječniku Albanske akademije znanosti (Fjalor i Gjuhës Shqipe - ASHSH 2006), isto značenje kamene kule (kule gurësh), ima i imenica ženskog roda kúl/e, -ja (plural; -e (t)), a također i značenje gomile trnja, koja je negdje sama nikla; mjesto prekriveno trnjem. Tako bi ime vrha doslovno prevedeno bilo kameni toranj - što zapravo i odgovara izgledu toga vrha. Ostale približne riječi - prema izgovoru - su također i kuli (kulaš – konj riđe boje, riđan), koji se izgovara kao kulji, i riječ kullotë - ispaša. Pobodeni kamen, naziv koji spominje Šekularac, sinonim je za kiljan (kiljen). Kiljan je balkanoromanski-starovlaški ostatak na tlu Crne Gore. Javlja se većinom na tlu Crne Gore i znači nadgrobni kamen, kamen-međaš (kamenje na granici polja koje razgraničava imanja – može biti i kolac ili panj), kamena ili drvena meta; kamen uzidan u svod krečàne (vapnenice) ili u sljeme kuće; brdo, uzvišenje, a izvorno: poboden kamen; uzidan kamen; brdo, uzvišenje (isprva s pobodenim ili nalazećim se kamenom na vrhu ili sl. Neki pretpostavljaju da mu je porijeklo u starovlaškom kălján(u), porijeklom od pretpostavljenog vlaškolatinskog calliánus lápis - kamen na (brdskoj) ispaši, brdu - uz ispadanje upravne reči lápis. Liljan ima također značenje nadgrobnog spomenika, obično kamena koji je vertikalno postavljen na mjesto gdje je neko od neprijatelja pogođen i pao. Kiljanom se još često zove i svaki nadgrobni mramor na groblju. Ako je negdje mjesto gdje je mnogo ljudi izginulo, kiljan se postavlja na mjesto svakoga poginulog. |
|
|
|
|
|
|
Ćafa Gurikul
|
Qafa Gurit (Gur i Kul)
|
3 NA POPADIJI
Popadija
Detalj stare topografske karte, izvornog mjerila 1:25.000
Detalj stare topografske karte, izvornog mjerila 1:25.000
Livade Popadije
Popadija je prostrano glacijalno udubljenje (cirk), između vrhova Karaule, Volušnice i Trojana.
Ostaci karaule na Popadiji
Ispod vrha Popadije u vrijeme kada ima više vode, nalazi se malo jezerce.
|
Zanimljivosti Znate li da je područje Popadije analizirano kao moguće područuje razvoja skijaškog turizma? Prema studiji OECD-a, objavljenoj pod naslovom "Analiza mogućnosti i problema razvoja zimskog turizma u Jugoslaviji" (Ženeva, 1969.), koju su izradili poznati eksperti za zimski turizam M. Rey i Z. Iten, skijaški potencijali gusinjskog dijela Prokletija spadaju među najveće u Crnoj Gori. Po toj studiji, ukupan zbir denivelacija potencijalnih skijaških staza na tom dijelu Prokletija iznosi 10.740 m. Od toga na planinu Bor (2149 m), u neposrednoj blizini Gusinja, otpada 5.775, a na Popadiju-Volšnicu 4975 m. Radi poredbe, prema istoj studiji Durmitor raspolaže sa svega 3.360 m denivelacija skijaških staza, ili tri puta manje od zbroja denivelacija podruĉja Gusinja. Po zbroju denivelacija staza određuje se i kapacitet skijališta. Potencijalni skijaški tereni Popadije i Volušnice dostupni su od Gusinja cestom uz dolinu Dolja-Bistračica (7 km). Teren je obrastao travom i smješten je u prostranom glacijalnom udubljenju (cirku), između vrhova Karaule, Volušnice i Trojana. Maksimalna dužina pojedinih potencijalnih staza iznosi 2.5 km, a visinska razlika 800 m. |
Greben Popadije
|
National Park Prokletije Montenegro TimeLapse in 4K
Datum objave: 28.8.2018. Autor: Ivan Dranishnikov Opis: TimeLapse in 4K in the Prokletije National park (Albanian Alps), August 2018 Montenegro hiking: Trail to Valušnica, Popadija, Talijanka peaks. Camping in Grebaje valley. Stars movement during Perseid meteor shower. |
POPADIJA (vrh) |
NADMORSKA VISINA 2030 m
|
|
TALIJANKA / MAJA E VAJUSHES |
NADMORSKA VISINA 2057 m
|
Vrhovi vidljivi s Talijanke (1)
Ustupljeno ljubaznošću: gosp. Nikola Stanković - Koke 
Vrhovi vidljivi s Talijanke (2)
Ustupljeno ljubaznošću: gosp. Nikola Stanković - Koke 
|
|
MAJA E FLAMURIT
|
Riječ flamur na albanskom znači zastava, odn. stijeg. Na ovome se vrhu, ogranku Talijanke, često vije albanska zastava.
|
Qafa e Vajushës PRIJEVOJ
Prijevoj Qafa e Vajushës
U pozadini se diže Hotski vrh. Desno od njega (i iza) su Maja Nigvacit i Maja Brinja e Lisit, a lijevo u daljini Maja Lagojve. 
|
Qafa e Vajushës je prijevoj između grebena planinskih grupa Shkurt na jugu i grebena grupe Trojan-Popadija na sjeveru. On je najniža točka prijelaza između gornjeg dijela doline Grebaje i Ljepuške doline (alb. Lugina e Lëpushës). Kako je pristup ovome graničnom području, posebno za turiste i planinare, bio otežan, pa i potpuno zabranjivan veći dio 20. stoljeća, a nakon toga i zbog sve manjeg broja ljudi koji su se bavili stočarstvom, tako su staze koje su preko njega vodile napuštene i zarasle, a stočarenje bilo zapušteno. U posljednje vrijeme dolazi oživljavanja područja razvojem planinskog turizma. Znatnije je oživjela dionica prema prijevoju od strane albanske Lepushe, dok je s crnogorske starne popularniji pristup preko grebena Volušnice (alb. Vallushnica), zbog lošeg stanja staze od posljednjih grebajskih livada do livade Vajusha.
|
4 NA VOLUŠNICI (alb. VALLUSHNICA)
|
Volušnica Prokletije
Autor: Svetlim Nocu Datum objave: 28.12.2022. Opis. Check our web site: www.outdoormontenegro.me |
|
|
Dolina Volušnice
Od napuštenog katuna u dolini Volušnice odvaja se staza koja vodi prema Ćafi Volušnice (1874 m) i dalje prema katunu Popadija. Staza polazi od ostataka katuna u polju i ide pored vodopada potoka Volušnice. Nakon 15-ak minuta uspona po škriljevastom terenu, stiže se do razvedene uvale Barica. U jednoj od manjih bočnih uvala Barica nalazi se kamena ploča s arheološki vrijednim crtežom. Iz uvale se dalje može nastaviti izlaskom na travnatu zaravan i s nje na prijevoj Volušnice - od prijevoja je moguće nastaviti preko livada Popadije na istoimeni katun, ili skrenuti lijevo (jugozapad) kako bi se uspelo na greben Popadije, kojime prolazi crnogorsko-albanska granica.
|
Stari sunčani sat
Ustupljeno zahvalnošću gosp. Slobodana Mišeljića 
Crteži na kamenu (petroglifi) za koje se pretpostavlja da potječu iz razdoblja oko 3000 p.n.e.
Ustupljeno zahvalnošću gosp. Slobodana Mišeljića 
Skretanje za prijevoj Volušnice
|
Potok Volušnica - izvorišno područje
|
|
Katun Volušnica
Ostaci koliba katuna Volušnice naziru se u polju.
|
Katun Volušnice je napušten. Na njega su izdizali mještani sela Dolje. Prostor katina bogat je izvorima pitke vode.
Ostaci betonskog korita za vodu u nekadašnjem katunu Volušnicer
|
Barica
|
|
|
Ćafa Volušnice
|
NADMORSKA VISINA 1874 m
|
|
MAJA E CANIT (MAJA E CAN) |
NADMORSKA VISINA 1823 m
|
|
Volušnica - Talijanka - Popadija 29.08.2020.
Datum objave: 4.9.2020. Autor: Planinari svih zemalja Opis: Planinarska tura na Volušnicu, Talijanku i Popadiju, pruža izvanredan pogled na masiv Prokletije sa vrhovima u Crnoj Gori Trojan, Karaula, Vezirova brada, Karanfili Ljuljaševića, Očnjak, Karanfili (Sjeverni, Veliki vrh), Bor, Dobra Kolata, Zla Kolata, Maja Rosita, i dr.. u Albaniji Maja e Šnikut, Maja e Mad, Maja e Langojve, Ropojanska vrata, i dr.. 
Vajuški vodopad / alb. Ujevara Vajushes
Periodični vodopad, visine preko 50 metara |
KOTA 1879 (VRH VOLUŠNICE)
|
Na grebenu Volušnice postoji jedan prirodni most (popularno nazvan "Šuplja vrata"), koji je vidljiv iz doline (katuna) Vajushe
|
Crni krš
|
Karaula
Pogled s Volušnice na greben i vrh Karaula. |
KARAULA
|
Vrh Karaula (1915 m) je izvanredan vidikovac s kojega se pruža jedan od najljepših pogleda na Karanfile i druge prokletijske vrhove iznad Grebajskog Zastana, prema Albaniji. Zbog njegova izoliranog položaja, pogled s ovog vrha je širok i obuhvaća također i vidik na Plavsko-gusinjsku dolinu, s rijekom Ljučom i Plavskim jezerom, na greben Trojana i Popadije i na vrhove visitorske planinske grupe. Vrh je obrastao starim stablima munike, od kojih su neka oštećena čestim udarima gromova.
|
|
Zijova staza
U znak sjećanja na Zija Ibrahimagića, koji je bio osnivač i višegodišnji predsjednik planinarskog društva "Karanfil" iz Gusinja, tradicionalno se svake godine posljednjeg vikenda u svibnju/maju organizira pohod iz doline Grebeja na vrh Karaula, pod imenom "Zijova staza". Staza je duga oko 6 kilometara, cijelom duzinom prolazi kroz nacionalni park. Realno i neslužbeno ovaj pohod predstavlja i otvaranje turističke sezone u nacionalnom parku Prokletije, koji je zbog visokog snijega zimi manje posjećen. Iako se radi o kraju 5. mjeseca, često se događa da se pohod odvija i po zasniježenim padinama te je u tim slučajevima potrebno je da sudionici imaju adekvatnu planinarsku opremu, jer organizator, zbog osobne i kolektivne sigurnosti pohodnika, ne dozvoljava sudjelovanje u pohodu osobama koje istu ne posjeduju. Da ovo ne treba olako shvatiti svjedoči i događaj iz 2015. godine kada se planinar Hakija Musić (61) radnik pošte u Plavu, s grupom od oko 100 sudionika tradicionalnog memorijalnog pohoda, vraćao s vrha Karaula, i na "Zijovoj stazi" krenuo kraticom i survao se u provaliju duboku 100 metara. Grupa planinara iz ekspedicije se za svega desetak minuta spustila do njega, ali su ga zatekli bez znakova života.Rukama su njegovo tijelo nosili nekoliko kilometara do prvog terenskog vozila, a onda su ga predali hitnoj službi i policiji koji su čekali u dolini Grebaje na Prokletijama. Uspon traje oko tri sata, a povratak sat i pol, do dva. Na pohod se kreće ujutro, s livade kod restorana Maja Karanfil u Grebajama. Staza velikim dijelom prolazi kroz bukovu šumu. Nije jako zahtjevna, i pogodna je za sve kategorije planinara, rekreativce i izletnike. Staza se u početku priključuje na šumsku cestu, pa ponovo prelazi na pješačku stazu, sve do kote 1402 m n.v. Tu se razdvajaju putevi za Volušnicu (jugozapadno) i Karaulu (sjeverozapadno). Oznake su ucrtane na bukovom stablu. Kroz sitnu mješovitu šumu, prema vrhu vodi nekadašnja granična patrolna staza, koja se pruža grebenom, ispod stijena Karaule. Usponom uz strme, ali interesantne kamenite stepenike, i preko travnatih padina stiže se do samog vrha na 1915 mnv. Za sve sudionika pohoda, nakon povratka, običnio je osiguran ručak i osvježenje. 
|
Priroda je moj dom / Nature is my home - EMISIJA 13 / Zijova staza I dio
Datum objave: 5.6.2020. Autor: Nacionalni parkovi Crne Gore Priroda je moj dom / Nature is my home - EMISIJA 14 / Zijova staza II dio
Datum objave: 5.6.2020. Autor: Nacionalni parkovi Crne Gore |
5 OD GUSINJA DO GREBAJA
Dolina rijeke Dolje
Rijeka Dolja
|
Rijeka Dolja nastaje od rijeka Bistračice i Crne Dolje, koja protječe kroz Grbaju, gdje kod stijena Škale tvori vodopad.
Rijeke Vrulja, Dolja i Grnĉar, tvore rijeku Ljuĉu, koja svojim tokom meandrira i naposlijetku se ulijeva u Plavsko jezero. 
Vrh Velika glava iznad doline Dolje
|
Dolja
Selo Dolja nalazi se 2 km od Gusinja, uz rječicu Dolju i cestu koja vodi od Gusinja prema dolini Grebaje. Naselje se smjestilo na kraju (ako se gleda od početka ledenjaka) Grebajsko-doljske ledenjačke doline. Sastoji se iz više zaselaka: Dolja, Ahmedmujovići, Budžaci, Luke, Laništa. Administrativno pripada općini Gusinje.
|
Crkva sv. Antona
Katolička crkva svetog Antona nalazi se u blizini katoličkog groblja u selu Dolja, s desne strane ceste koja vodi od Gusinja ka dolini Grebaja. Posvećena svetom Antonu Padovanskom, a kod lokalnog je stanovništva poznata pod imenom Katolička, odn. Latinska crkva. Građena je od 1933. do 1936. godine. Vlasništvo je barske mitropolije. Uz crkvu je postojao muzej kulturno-povijesne baštine, ali je eksponate odnio fratar koji je ovdje službovao. Renovirana je 2011. godine dobrovoljnim prilozima iseljenika s ovog područja, najviše onih u SAD-u. Poviše katoličke crkve, na obroncima Kačanika, nalazi se "grčko groblje" s brojnim grobovima položenim pravcem istok — zapad i prekrivenim velikim kamenim pločama bez ikakovih oznaka. Na vrhu ovoga brdašca naziru se temelji crkvice "primorskoga" tipa, nalik na srednjovjekovne crkvice, čijih ostataka nalazimo rasijane posvuda po Poibarju i Limskoj dolini.
Lijevo od ceste za Dolju, na samoj čeonoj moreni nekadašnjeg doljanskog ledenjaka, na mjestu zvanom "Glavica", nailazilo se kod obrađivanja zemlje na temelje kuća i na lončariju srednjovjekovnih naselja. Dalje na ulazu u Dolju, iznad prvih kuća, a na obroncima Kodre, na mjestu zvanom "Laže Grnčarske" nalaze se također temelji kuća i hrbine, za koje narod priča da su pripadale nekom "grčkom gradu", a pod samom Kodrom na Glavici Bajrovića stoji staro "latinsko groblje". (Izvor: Branimir Gušić: Brada u Prokletijama. Naše planine, 1964. broj 3.) 
Putokaz s prikazanim udaljenostima hoda, koji se nalazi na području sela Dolje kod Kačanika – prvog uzvišenog prijevoja kojime prolazi cesta od Gusinja prema Grebajama.
|
Vukelji, pripadnici albanske malisorske obitelji doseljeni su u Gusinje 1675. godine iz sela Vukël iz plemenske zajednice Klimenta (fis Kelmend), na području današnje Albanije. Beg Šabanagić dodijelio je selo Dolju Vukljima.
Ostaci pravoslavnog manastira
Prema pisanju Branislava Otaševića (Crkve i manastiri na svetim obalama Lima) područje današnje općine Plav je manje od područja Plavske župe koja je pripadala Dečanskom vlastelinstvu o čemu svjedoče Dečanske hrisovulje, darovnice srpskih srednjovjekovnih vladara, i drugi povijesni podaci. Iz doba Nemanjića prvi manastir po predaji i nekoliko zapisa napisanih na na temelju predaja, napravljen je oko 1250. godine i njegovi ostaci – zidine, sačuvani su do polovine dvadesetog stoljeća u selu Dolji kod Gusinja. Porušen je po ulasku Turaka u Plavo-gusinjski kraj 1455. godine. Dio kamenja od manastirskih zidina upotrijebljen je za zidanje katoličke crkve u Gusinju. Tome se suprotstavio, ali bezuspješno, gusinjski paroh prota Đorđije Šekularac, pri kraju devetnaestog i prve polovine dvadesetog stoljeća. Dio kamenja od manastirskih zidina i temelja koristio je jedan mještanin zidajući svoju kuću, pomoćne objekte i zid oko imanja, a da niko od nadležnih organa nije intervenirao. Pisanih povojesnih validnih dokumenata i zapisa nema, ali ga u svojim zapisima spominju neki autori (pop Miloš Velimirović, francuski konzul Viet i drugi), ali su njihovi zapisi na temelju predaja, a ne vjerodostojnih povijesnih dokumenata. |
Ahmedmujovići (Dolja)
|
|
Budžaci (Dolja)
|
U samoj Dolji povrh mosta preko rječice Bistričice i sadašnjeg groblja, na mjestu zvanom "Budžak", nalaze se ostaci "latinske crkve".
|
|
Luke (Dolja)
Česma u Dolji
|
Ovu spomen-česmu na polovici doline Dolje današnje lokalno stanovništvo naziva Česma u Dolji, a druga imena koja su u prošlosti koristila su bila Savića česma, ili pak Savina voda. Sadašnju česmu, na mjestu starije, a upotrebivši naziv "Savina voda", na području sela Dolja od Gusinja sagradilo je lovačko društvo "Maja Karanfil" 1977. godine, i tom prilikom postavilo ploču s natpisom o tome događaju (stanje 2019. godine: na ploči je čekićem otklesan/izbrisan natpis Savina). U vezi naziva česme, među onima koji su u publicistici zapisali kako je ime česme Savića (inače, u Plavsko-gusinjskom kraju javlja se prezime Savić), a ne Savina, bili su i dobri poznavatelji ovoga kraja Branimir Gušić (zapisao 1964. godine) i Rifat Mulić iz PD "Karanfili (zapisao 2009. godine).
|
Bistričica
Pogled na rječicu Bistričicu u uzvodnom smjeru; snimak od mosta kod zaselka Budžaci (Dolja), neposredno prije spajanja ove rijeke s Crnom Doljom koja pristiže iz doline Grebaja.
|
6 OD GREBAJA DO LJEPUŠE
GREBAJSKE LIVADE - VAJUSHA - VAJUSHËS - HOTIT
|
Po grebajskim livadama
Dolina Grebaje nastavak je doline Dolje. U nekim izvorima ćete moći pronaći podatke da postoje tri grebajske livade, u drugima se spominju četiri, pa i pet. Razlika je u tome odakle se počinju računati livade. U prostoru, fizički, zaista ima ukupno pet livada ako se one počinju računati od Škale, ali samo tri posljednje i najviše nose brojevne nazive: Prva, Druga i Treća. Škala je glacijalna morena nekadašnjeg grebajskog ledenjaka, preko koje prilazna cesta Grebajama prolazi oštrim zavojem kako bi savladala nagli uspon. Također podno Škale, u šumi istočno od ceste, nalazi se malo poznata mala klisura Grlja s nizom malih vodopada, od kojih najduži ima oko 10 metara i odakle vodotok teče pod imenom Crna Dolja (do Grlje je vodotok imao ime Ljukovača - ljeti obično presuši). Inače, riječ škala na više slavenskih jezika i danas znači stijena, dok je u drugima ta riječ arhaična, ali se zadržala u toponimima. Također, u pojedinim kontekstima škalja znači šljunak, mljeveni kamen, kamenjar. 
Crna Dolja po izlasku iz klisure Grlja podno Škale
LIVADA ŠKALE (LIVADA ŠKALA)
Odmah po izlasku iz uspona preko morene Škala, na višem, južnom dijelu morene nalazi se livada. Tu se pod nekadašnjim vojnim objektom (kasnije planinarskim domom kluba "Karanfili" iz Gusinja i policijskim objektom) nalazi kontrolno-informativna točka i naplatna kućica Nacionalnog parka "Prokletije" i ulaz u park. Poviše karaule je Planinarski dom "Branko Kotlajić, sagrađen 1964. godne, kojime upravlja PK "Radnički" iz Beograda. Na ovoj livadi ima najviše sagrađenih objekata, a izgradnja je bila intenzivna posebno nakon društvenih promjena 1990-ih godina. Osim područja na kome se nalazi, i samu livadu nazivaju Škala. Za razliku od livada u nastavku doline, koje su položitije (ravnije), ova je na padini, te ju možda i zbog toga neki nisu ubrajali pod grebajske livade. A pored toga, pojam doline Grebaje - u njegovom najužem smislu - odnosi se na područje koje počinje tek prelaskom potoka Valušnice od Škale, u smjeru juga - i prema tomu bi slijedeća livada bila prva livada u dolini Grebaje (Grebaje u najužem smislu). LIVADA KRUG / STARI KATUN ILI GRANIČARSKA LIVADA Nakon livade na moreni Škala, od nje razdvojena uskom prugom šume, koritom potoka Valušnice (koja s llijeve strane ceste ubrzo utječe u Ljukovaču) i vrlo blagim kratkim usponom iz korita, počinje tzv. Graničarska livada, tako nazvana jer se na sjevernom rubu livade nalazila vojna karaula - danas samo njezini ostaci. Od Valušničkog potoka, koji ljeti presuši, dolina Grebaje prema jugu duga je 2 km. Danas, ovu livadu domaći ljudi također poznaju pod imenom livada Krug ili Stari katun. Ovdje se još nalazi nekoliko objekata (ugostiteljski, vikendaški), među kojima je i jedan aktivan stočarski stan čijim se domaćim proizvodima opskrbljuju okolni restorani, ali i izletnici. Na toj livadi, uz makadamsku cestu, u dubokoj sjeni nekoliko crnogoričnih stabala koje ju okružuju, nalazi se Suljova česma - posljednja pitka voda u dolini Grebaje. Prostor Suljove fontane polazna je točka za brojne planinarske ture. Na detaljnoj karti autora Poljak-Marković upisan je naziv Livadi te Kauše, pretpostavljam da bi se na albanskom moglo pisati otprilike Livadhe të Kaushë. Prema suvremenim albanskim rječnicima riječ kau znači bik, dok je npr. kau i egër divlje govedo te bi doslovni prijevod glasio Bivolja ili Goveđa livada, a ako je možda kausha žensko govedo (ovo potonje za žensko govedo samo spekuliram jer nisam siguran) - onda možda ipak Goveđa livada (?) - što ne začuđuje jer se i danas ova livada koristi za ispašu goveda (tu je i stočarski stan). Ukoliko netko od domaćih ljudi ovo čita i zna točno značenje albanskih naziva, poput naziva ove livade i Druge grebajske livade, neka se slobodno javi (op. adm). Put dalje nastavlja sredinom livade kroz pojas šume, prema Prvoj grebajskoj livadi. PRVA LIVADA Albanski naziv ove livade je Livadhe të Liqeni Grbais, ili možda pravopisno ispravnije napisano Grëbais(?) / Livadi Lićeni Grbais (Livada Grebajskog jezera), koja je ime dobila prema malom periodičnom planinskom jezeru smještenom na sjeveroistočnom rubu livade, okruženo šumom s tri strane. Jezerce je periodičko i nepravilnog oblika. Vodu dobiva od potoka iz Prve i Druge grebajske livade i obično ljeti presuši, kao i njezina otoka rječica Ljukovača - koja od jezera teče ka ranije spomenutoj klisuri Grlji na Škali. Dubina jezera može biti do 1 m, a njegov promjer oko stotinjak metara. Put kroz Grebaju prelazi cijelu livadu njezinim zapadnim rubom i nastavlja dalje kroz pojas šume prema Drugoj livadi. DRUGA LIVADA Druga livada, udaljena kilometar i pol od Prve livade, ravna je i prostrana i s nje se šire pogledi na vertikale okolnih vrhova, posebno na Karanfile-Bradu (lijevo), vrhove oko grebajskog Zastana (sprijeda) i grebene Volušnice desno. Često je zbog položaja nazivaju i središnjom livadom. Ime livade je upisano i kao Livadi Dermiem (Livadhe të Dhermiem?). Inače, dher na albanskom znači vladajuć, glavni - no ipak nisam siguran je li Glavna, odn. Središnj livada pravo značenje albanskog naziva ove livade. S Druge livade je najbolji pogled na okno u grebenu Očnjaka, koje se zove Šuplja vrata (također znano kao Mačji poljubac ili dva medvjeda - mečke, ili medvjedicu i medvjedića - mečki i meče). TREĆA LIVADA Livadhi Vogël - Mala livada, smještena je podno grebajskog Zastana, u podnožju planinskih padina, koje ju amfiteatralno okružuju. Ova livada je bezvodna. Nakon Drugog svjetskog rata livada je počela zarastati u abdovinu (Sambucus ebulus; burjan, aptovina, smrdljiva bazga), a taj dio pod avtovcem i uz rub livade puni su šumskih jagoda. Visinska razlika između početnih i posljednje Treće livade je oko stotinjak metara i prođe se laganim hodom za manje od sat vremena. Zbog toga je šetnja po po grebajskim livadama prikladna tura za izletnike, i roditelje s djecom, a također i za planinare u danima odora između napornijih tura. 
Pogled s grebajskih livada u smjeru vrhova koji okružuju grebajski Zastan
Da bi se ispelo do Vajushe (Vokuše) potrebno je od Druge grebajske livade krenuti desno uzbrdo kako bi se došlo do prijevoja u usjeku koji se na fotografiji vidi skroz desno (donji rub oblaka), između vrha Maja Vojushit (pod oblačnom "kapom") i Volušnice. 
Oprezno preko sipara!
Najteži i najopasniji dio staze između Grebaja i Vajuše sipar je koji se obrušava padinom Volušnice. |
Planinarski, od Grebaja do Vajushe Od službenog ulaza u Nacionalni park "Prokletije", na livadi, gdje se nalaze kontrolno-naplatna kućica i rampa, valja nastaviti ravno glavnim putom preko slijedeće prostrane livade Krug ("Graničarske" livade). Ovdje se nalaze posljednji ugostiteljsko-turistički objekti, stočarski stan, te okružena s par stabala Suljova česma - mogućnost opskrbe odličnom pitkom vodom!. Nastaviti do Druge livade i na njezinom kraju, kod posljednjeg kamena (1176 m n.v.), treba skrenuti desno u bukovu šumu nekadašnjom konjskom stazom za Vajushu (Shtegu i Edhave = "Jareća staza") - dakle, ovdje paziti da se ne "zaluta", odn. ne nastavi glavnim putom na Treću livadu. Nakon šumovite dionice, izlazi se na strmi kamenjar, zapravo sipar pod stijenom Volušnice, koji je najteži i najopasniji dio uspona do Vajushe, posebno u vlažnim uvjetima (kiša, snijeg) i s posebnim oprezom ako se prelazi u grupi (odronjavanje kamenja i zemlje)! Također valja paziti na orijentaciju, tj. da se prečenjem sipara postigne potrebna visina i izađe na nastavak puta, ponovno kroz šumu. Taj nastavak staze kroz bukovu šumu je jasno vidljiv i njime se ulazi u usječen prostor (uvalu) između Volušnice i sjevernih padina Maje Vajushit, te se njome izlazi na manju travnate zaravan i nakon kratkog dijela zasipanog kamenjem sipara, stiže se državne granice i do glavnog dijela livade Vajuše. Od početka staze do livade ima oko sat i pol do dva sata hoda, uz visinsku razliku od oko 460 metara. Po izlasku na livadu Vajušu / Vojušu imate više mogućnosti: 1) Vratiti se istim putem u Crnu Goru, 2) Nastaviti u smjeru Ljepuše do prijevoja qafa e Vojushit iznad livade, na kojemu treba skrenuti prema sjeveru (desno-kada se dolazi iz smjera Grebeje) i izaći na greben Volušnice radi povratka u Grebaje. O varijanta prolazi pograničnim terenom, no praksa pokazuje da vlasti obje zemlje toleriraju boravak planinara i izletnika u tome pograničnom području - sve dok se ne ulazi dublje u teritorij druge države. 3) Posljednja varijanta - nastavka preko qafe Vajushit prema Nikcu, Thethu ili Ljepuši moguć je samo ako ste prethodno ishodovali potrebnu dokumentaciju za prelazak granice izvan graničnog prijelaza kod policijskih vlasti u Crnoj Gori i u Albaniji! 
Pogled na Grebaje
Pogled sa staze za Vajushu na Treću grebajsku livadu i vrhove Karanfila sa sipara podno Volušnice 
Kroz bukovu šumu
Dio staze između ispara pod Volušnicom i livade Vajuše 
Izlazak staze iz šume
Nakon završetka uspona iz Grebaja, i izlaska iz šume, stiže se na manju izduženu zaravan, koja se i dalje nalazi na crnogorskom teritoriju. Prelaskom te zaravni ubrzo se izlazi na glavnu livadu Vajuše. 
Maja e Vojushit
Kada uspinjući iz Grebaje već dobijemo na visini, vizurom s lijeve strane dominirati će vrh Maja e Vojuhit. |
Stanet e Vajushës / katun Vajuša
|
U ovoj maloj dolini smještenoj na oko 1580-1600 m n.v., duboko pod grebenima i vrhovima krševite vapnenačke grupe Shkurt-Lagojve (Maja e Vajushit, Maja e Hotit, i dr.) i nasuprot njima padina grupe Trojan-Popadija (Talijanka na Volušnici, južni greben Volušnice) građenih od škriljevačko-magmatskih stijena, nalazi se livada, koju je "presjekla" i crnogorsko-albanska granica. Albaniji pripada veći, zapadni dio, a Crnoj Gori istočni, onaj kojemu se livadi pristupa strmim usponom iz doline Grebaje. Na livadi Vajuše (alb. livadhet e Vajushes; u dijelu izvora moguće je naići i na oblik Vojuša) nalaze se ostaci stočarskih stanova Stanet e Vajushit. Posljednjih godina posjetitelji bilježe samo jedan aktivan stočarski stan. Tako je primjerice, prema jednom zapisu iz 2011., toga ljeta u njega sa blagom izdigao samo jedan stočar (Rifat) iz Koplika, u Albaniji. No, već par godina nakon toga stan je napušten. Livadom Vajuše teče istoimeni potok Vajuša.
Albanski internetski autori ponekad navode kako naziv ove livade na albanskom vajusha znači udovica - na standardiziranom albanskom vejushë je udovica. Kruža ruta Grebaje - Volušnica - Vajuša Jedna od mogućnosti planinarskog obilaska ove lokacije je i kružnom rutom - od ulaza u NP "Prokletije" kod Planinarskog doma u Grebajama, usponom na Volušnicu; prolaskom grebena Volušnice (vidikovac, Talijanka); spustom na prijevoj qafa e Vajushes; prelazak livade Vajuše; povratak na crnogorski teritorij i spust u dolinu Grebaje; izlazak na glavni put koji vodi preko livada Grebaje i povratak na polaznu točku. Ova ruta može trajati oko 6-7 sati, pogodna je i kao opcija za cjelodnevni izlet. Prvi dio rute, onaj od Grebaje do Talijanke je markiran i uređen. Za drugi dio puta potrebna je dobra orijentacija, i ovisno o osobnim orijentacijskim sposobnostima, preporučljiva i tehnička pomoć (karta, GPS, zabilježena trasa u aplikacijama Wikiloc i dr.). Posebno treba upozoriti na dio trase između livade Vajuše i doline Grebaje. Naime, nekadašnja stočarsko-konjska staza je zapuštena već dugo vremena i u jednome dijelu je potrebno prečiti strmi sipar i 300-tinjak metara visinske razlike, a ta je dionica posebno teška u vlažnim uvjetima. Poseban oprez i ako se ona prolazi u grupi! 
Pogled na 500-tinjak metara nižu dolinu Vajušu / Vojušu (alb. Livadhet e Vajushes; Vajusha) s Talijanke
|
Ujevara Vajushes / Vajuški Vodopad
Sa stijena Vajushe - Talijanke/Volušnice, one nad sjevernim rubom livade Vajushe, voda se u proljeće prelijeva preko 50 metara visokog vodopada. |
Maja e Vajushës NADMORSKA VISINA: 2210 m
|
Ime vrha dolazi od katuna Vajuša, odn. Vojuša iznad kojega se izdiže s jugoistočne strane. Tako da se i sam vrh spominje u varijantama: Maja e Vajushës, Maja Vajušes, Maja Vajushit, Vajušit, Vojuša, Vojushit). U današnjim izvorima najčešće će se naići na podatak o visini vrha od 2210 m, međutim u starijim izvorima (poput grebenske karte Karanfila iz druge polovice 20. st. te detaljne karte Karanfila iz 1963. godine, autora M. Markovića i Ž. Poljaka), na grebenu Vajuše su označena dva vrha: jedan visok 2210 m koji se nalazi na samoj albansko-jugoslavenskoj graničnoj liniji (danas crnogorskoj) i direktno se nadvija nad dolinom Grebaja, i drugi vrh u pozadini istoga grebena, u cijelosti na albanskom teritoriju, s visinom od 2270 m. Kako se taj vrh "u pozadini" izdiže nad grebajskim Zastanom, današnji lokalni planinari taj vrh nazivaju Maja e Zastanit (Zastanski vrh) i mjere ga 2275 m. Zapravo, greben Vajushita čine tri dijela: Vajushit I i Vajushit II (kako ih je netko jednom nazvao) i na njih oslonjen Maja e Zastanit.
Maja e Vajushës
Maja e Vajushës (2210 m)
Pogled s livade Vajuše na dva vrha jedinstvenog grebena maje Vajushit, koje nazivaju i Vajushit I i Vajushit II. 
Livada Vajusha podno vrha Maja e Vajushit (desno)
Vijenac Karanfila u pozadini |
Albansko ime Maja e Vajushës nosi i vrh visok 2057 m (izvori navode i 2056 m), koji se nalazi na Valušnici, iznad, odn. sjeverno od katuna Vajuša (Vajusha), a južno od vrha Popadija. S crnogorske strane taj se vrh naziva Talijanka.
PROKLETIJE Alpinizam Maja Vajushes sjeverno lice prvenstven smjer feb 2022 AK Slobodni penjači CT
Datum objave: 16.2.2022. Autor: rajko popovic Opis: PROKLETIJE 10-12.02.2022god. U alpinističkoj avanturi koja je trajala tri dana, ispeli smo još jedno u nizu sjeverno lice zimi u Prokletijama, ovaj put sjeverno lice vrha Maja Vajushes (2210mnm). I ujedno prvenstven smjer "Preveliki zalogaj za Vuka" M5, 60-70*, 700m, 9h + 5h silazak istim smjerom užadima. Naveza: Vuk i Rajko Popović (sin i otac) Alpinistički klub "Slobodni penjači-Cetinje" |
7 DOLINOM LJEPUŠE / LEPUSHË
Dolina Ljepuše (Lugina e Lëpushës)
Dolina Ljepuše smjestila se pod jugoistočnim padinama Trojana (Maja e Trojanit, 2194 m) i jugoistočnim padinama Grebena (Maja e Grebenit). Južno i jugistočno od doline nalaze se područja s nekim od najviših vrhova Prokletija, višima od 2400 m n.v.
Lepushë (Lepusha, Ljepuša)
|
Naziv sela potječe od žute zeljaste biljke, nazvane Caltha palustris (hrv. močvarna kaljužnica), koja raste na području sela. Ljepuša se sastoji od 4 skupine kuća, koje se prostiru na prostoru dvaju porječja: Vrmočke rijeke i Cijevne. Nalazi se na nadmorskoj visini od oko 1260 m. Ljepušu obilježava atraktivni položaj, u planinskoj dolini čijim jugoistočnim horizontom dominira stjenovita kulisa niza prokletijskih vrhova predvođenih vrhom maja e Shenikut, visine 2553 m, koji se također naziva i Maja e Madhe (prev., Veliki vrh). Zatim su tu u okolici Ljepuše oko 5300 hektara pašnjaka, i šume. Kroz selo prolazi rječica përroi i Lepushës, desna pritoka Vrmoše.
Područje sela poznato je po velikim količinama snijega, kojega znade napadati i preko 4 metara, najviše od svih albanskih naselja. Prvi stalni stanovnici naseljavaju Ljepušu u ranom 20. stoljeću. Oni su doselili iz keljmendskih naselja Vukli i Nikci. Krajem Drugog svjetskog rata ovdje ima 18 imanja, a 1998. ima 495 stanovnika. Ljudi se uglavnom bave stočarstvom, a od ratarskih vrsta najzastupljeniji je krumpir. Dodatne prihode stanovnici ostvaruju izradom predmeta od drva. U selu ima trgovina i osmogodišnja škola. Ljepuša je atraktivna lokacija za turističke aktivnosti u planini: planinarenje, istraživanje planinskog bilja, hodanje po snijegu s krpljama i dr. Selo je poznato po manifestaciji Logu bjeshkëve, godišnjem okupljanju pripadnika plemena Kelmendi, na obližnjem prijevoju Bordolecit. 
Lëpushë
Pogled s prijevoja Bordolecit 
Lepushë (zaseok Budaçi)
Pogled s grebena Trojana 
Cesta između Ljepuše i Vrmoša, prije asfaltiranja
Autor fotografije: Tetrix Tetrix, Panoramio |
Caltha palustri
Autor fotografije: Peter from Bern; Izvor: Wikipedija Ljepuša, močvarna kaljužnica (Caltha palustri) Močvarna kaljužnica je močvarna proljetna biljka, zeljasta trajnica iz umjerene i hladne Europe, Azije (Himalaja, Sibir) i Sjeverne Amerike. Pripada porodici žabnjakovki. Voli vlažno tlo, odakle joj i ime, pa raste po vlažnim livadama i uz jarke i potoke. Za kaljužnicu se kaže da je vrlo lijepa, cvjetovi su joj jarkožute boje, a raste u busenovima. Može narasti od 5 pa do 30-50 centimetara. Listovi su joj oblika bubrega ili srcasti s dugim peteljkama, uglavnom prizemni, tek pokoji na stabljici. Kako je otrovna (eterično ulje anemonol koji nagriza i nadražuje kožu, sluznicu) u narodnoj medicini slabo se koristi. Sastojci su joj i saponini, flavoni, kolin i u cvjetovima ksantofil i karotin. Ne smije se jesti sirova. Može izazvati i alergijske reakcije kod osjetljivih osba. Čak ju izbjegava i jesti stoka na ispaši. Jestivi su jedino potpuno mladi listovi, ali uz prethodno kuhanje i dvostruko mijenjanje vode. Također, uz kuhanje i dvostruku promjenu vode, mogu se koristiti njezini pupoljci, koji se potom kisele u octu i koriste kao kapari. Ova biljka poznata je pod mnogobrojnim sinonimnim nazivima (122): kalužina, žabokrečina, potočni lapuh, kaljužnica, zlatenica, ljepuša. Za sada je priznato šest podvrsta, to su:
|
Pogled na Ljepušu
Vrhovi, s lijeva na desno: padine Trojana, u pozadini u sredini travnata Popadija te na horizontu vrhovi planinskih grupa Karanfila i Maje Shkurt
Autorica fotografije: Marketa Novakova, Panoramio
Vrhovi, s lijeva na desno: padine Trojana, u pozadini u sredini travnata Popadija te na horizontu vrhovi planinskih grupa Karanfila i Maje Shkurt
Autorica fotografije: Marketa Novakova, Panoramio
Prijevoj Bordolecit (Qafa e Bordolecit, Qafa e Predelecit, Predelec) (1355 m n.v.)
|
Prijevoj Qafa e Bordolecit (Bordolec) - također se naziva i Qafa e Predelecit odn. Qafe Perdolec, Predelec ili Qafa e Lepushës - dijeli najistočniji dio Žijevskih (Kučkih) planina od središnjeg dijela Prokletija. Prijevoj je razvodnica Crnomorskog (porječje Lima) i Jadranskog sliva (porječje Cijevne, alb. Cem). Njime prolazi albanska državna cesta broj 20 (SH20) koja povezuje Hani i Hotit (Han i Hotit), na obali Skadarskog jezera, preko Tamare s Vrmošem, odn. dalje preko graničnog prijelaza Grnčar, prema Gusinju i Plavu u Crnoj Gori. To je glavna prometnica u području koje nastanjuje pleme Klimenti, koji nastanjuju prostore s obje strane prijevoja.
Jugoistočno od prijevoja nalazi se selo Lëpushë (Ljepuša), a dalje od prijevoja prema sjeveru državna cesta nastavlja prema ljepuškom zaseoku Budaç (Budace) te Vermoshu, dolinom istoimenog potoka (Ljepuša), prolazeći krajem bogatim šumama i pašnjacima. Prijevoj je od davnina prostor okupljanja naroda s prostora Kelmenda. Jednom godišnje, prve ili druge nedjelje u kolovozu/augustu ovdje se održava narodna fešta Logu i Bjeshkëve - Gorsko natjecanje. 
Prijevoj Bordolecit
Pogled na zaseoke Predelec (pod brdom), Budaç (Budace; u daljini u dolini rijeke) te u pozadini planine oko Vemoše - Malet e Vermoshit Autor fotografije: bjezhani (lushi), Panoramio 
Predelec; prijevoj Bordolecit (Qafa e Bordolecit)
Lokalne nogometne momčadi natječu se na terenu koji se nalazi na prijevoju, nekoliko dana prije tradicionalnog narodnog okupljanja i proslave Logu i Bjeshkëve. Autor fotografije: Albinfo, Wikipedija 
Predelec
Autor fotografije: bjezhani (lushi), Panoramio |
U staroj albanskoj terminologiji pojam "logu" imao je značenje mjesta gdje bi se ljudi sastajali radi raznih diskusija.
Prende (odn. Shënepremte, u dijalektu Gega: Prenne ili Petka; kršćanska Veneranda; grčka Parai) je izvorno pretkršćanska božica ljubavi i ljepote, koju su slavili Iliri i kasnije Albanci. U ranom srednjem vijeku je kristijanizirana i počela se poistovjećivati s kultom Svete Ane, majke Djevice Marije. U svakom slučaju, u Albaniji je poznata i kao sveta Veneranda. Prende je analogna rimskoj božici Veneri, ali postoji i mogućnost da potječe i od germanske mitološke božice Freye, također zaštitnice ljubavi i ljepote.
Prende je prema albanskoj mitologiji supruga Perendija. Perëndi je stara ilirska riječ za boga i za nebo, ali također i ime ilirskog boga grmljavine i oluja, čije se ime zazivalo u pjesmama i molitvama za kišu, a kojega zbog sličnosti imena i karaktera dovode u vezu (analogiju) i sa slavenskim bogom Perunom. Nakon širenja krćanstva u Albaniji njegovo ime se koristi kao uobičajen temin za boga. Njegova supruga Prende (Zoja Prenne; dama/gospa Prende) se u albanskim legendama spominje i pod imenom Zoja e bukuris (Dama/gospa ljepote), a njoj posvećen dan bio je petak, a posebno je bila obožavana u sjevernoj Albaniji i naročito od strane žena. U svojem "Rječniku albanske religije, mitologije i narodne kulture" (orig. A Dictionary of Albanian Religion, Mythology, and Folk Culture), autor Robert Elsie pojašnjava na koji se način Prende slavila u sjevernoj Albaniji. Slavlje u njezinu čast odvijalo se 26.7. svake godine, koji je također dan svete Ane, kada bi se njezine poklonice obukle u najbolju odjeću i iznijele avan s tučkom, što je imalo očitu erotsku simboliku. 
Avan s tučkom
Koristio se u domaćinstvu, prije svega za usitnjavanje tj. drobljenje začina. Avan je posuda u kojoj se ono vrši, a tučak je teži štap kojime se miješalo, usitnjavalo i drobilo. Pretpostavlja se kako je kršćanski kult svete Venerande (alb. Prende) potican od strane crkve u Albaniji kao strategija kako bi se zaustavilo širenje islama. Njezino vezivanje za petak značilo je da će vjernici nazočiti misi petkom umjesto molitvi u džamiji.
U Albaniji je petak dan posvećen božici ljubavi. Štoviše, i danas je naziv za petak na albanskom jeziku e premte. I u ostalim latinskim jezicima korijen naziva za petak je u imenu sv. Venerande (talij., venerdi, fr., vendredi).
Duga na nebu, inače vezana za ime svete Venerande (tj. Venerin pojas), u Albaniji se nazivala Prendin pojas i govorilo se da će svatko tko ju preskoči promjeniti spol. |
|
Na okupljanju se priprema hrana, sviraju i pjevaju tradicionalne pjesme sjeverne Albanije i plešu plesovi u narodnim nošnjama. Mlade djevojke odjevene u narodne nošnje ovoga kraja natječu se za titulu Miss Bjeshkëve (Miss gorja). Izvorno se festival održavao 26.7. na blagdan svete Prende, pretkršćanske božice ljepote, koja je kasnije u kršćanstvu identificirana sa slavljenjem (slavom) svete Ane, majke Djevice Marije. U sjevernoj Albanji je bilo je uobičajeno da se na ovaj dan žene urede i obuku svoju najbolju odjeću. Festival Logu i Bjeshkëve je obnovljen u sadašnjem obliku 1998. godine, nakon pada komunističkog režima u Albaniji.
Izvor: Wikipedija - Qafa e Bordolecit 
Miss Bjeshkëve (Miss gorja)
Autor fotografije: bjezhani (lushi), Panoramio |
Najava za festival Logu i Bjeshkëve 2017. godine
LOGU I BJESHKËVE 2017
Proizvodnja: TvKopliku AL Logu i Bjeshkëve
Datum objave: 9.6.2019. Autor: Studio Valbona Opis: Ruajtja e vlerave folklorike dhe kulturore të krahinës së Kelmendit në skajin verior të Shqipërisë. Ballafaqimi përmes këtyre vlerave të ruajtura na kthejnë në të shkuarën e largët ku si simbol është xhubleta e lashtësisë në trupin e vajzave të bukura të Kelmendit. Preservation of folklore and cultural values of the province of Kelmendi in the northern edge of Albania. |
Budaç (Lepushë)
|
|
Buni i Trojanit
Buni i Trojanit (katun Trojan), nalazi se na albanskoj sttrani Trojana, na 1750 m n.v.
Gropa e Dobkut
|
U gropi Dobkut nalaze se ostaci albanske granične karaule.
Pogled na Gropu Dobkut s prijevoja Qafa Dobkut
|
SHTEGTIM - BJESHKA E DOBKUT (na albanskom)
Proizvodnja: ShtegtimOfficial; Datum objave: 19.1.2020. Opis: Shtegtari yne, me tre miq te tij, te shtegtimeve ne Natyren dhe Kulturen e Shqiperise, shtegtojne per ne Kelmend. Shkojne atje ne kete janar me klime pranverore te vitit 2020, per te deshmuar per sa flitet ne bote per ndryshime klimatike. Ata ngjiten në bjeshket e Lepushes ne kembe, me ski edhe raketa bore. Le te ndjekim shtegtimin e tyre mes natyres dhe njerezve fisnike te Alpeve te Shqiperise. Emisionin "Shtegtim" me moderator Ilir Matin mund ta ndiqni çdo të dielë në orën 15:30 në ekranin e Report Tv |
8 SJEVERNI DIO PLANINSKE GRUPE
Sjeverni dio planinske grupe Trojan-Popadija, prostorni prikaz
Izvor: Google Earth, 2021.
Izvor: Google Earth, 2021.
Sjeverni dio planinske grupe Trojan-Popadija
Detalj stare topografske karte, izvornog mjerila 1:25.000
Detalj stare topografske karte, izvornog mjerila 1:25.000
KODRA
Pogled na greben koji dijeli dolinu Dolje od doline Grnčara.
|
Katun Kodra Bajrovića |
NADMORSKA VISINA 1574 m
|
Katun Kodra Bajrovića nalazi se iznad sela Dolja. U njega izdižu mještani sela Dolja. Katun je bogat vodom tijekom cijele sezone; ima više izvora pitke vode. U susjednoj uvali Gropa Bajrovića nalazi se još par koliba.
Ivan Gušić ostavio nam je zapis o izgledu ovoga katuna i nastavku svoga puta prema vrhu Trojana (članak Jedan dan u zapadnim Prokletijama, objavljen u časopisu Naše planine 1957., broj 3.):
Dakle, na grebenu Kodre dočekao nas je val svježega vjetra, usprkos tome, da je čitavo nebo bilo naoblačeno, kao da se sprema na kišu, a zrak je bio nekako sparan i težak. Tu smo naišli na nekoliko stanova, a to su bili uopće najbjedniji, ili blaže rečeno najprimitivniji stanovi na kakve smo dosad naišli. Zidovi su im bili ispleteni onako kako kod nas ljudi grade plotove. Krov se sastojao također od nabacanog granja, gdje je lišće igralo ulogu crepova. No, malo zatim, uvidjeli smo razlog tome. Tu su živjeli isključivo žene i djeca. One su bile i čobani i planinke, one su same izgradile te stanove. I tako svake godine, čitavo ljeto. Muževi ostaju u dolini da zarade koju paru. Kao i uvijek, svi su bili vrlo srdačni i vrlo radoznali. Odsjeli smo nekoliko trenutaka da se odmorimo a zatim se nastavio uspon. Ušli smo u šumu. Put je krivudao među bukvama, i gazili smo šušteći po debelom prošlogodišnjem lišću. Uspon je bio strm, a meni je bilo sasvim neobično kako smo ga brzo svladali, ovako bez tereta. Uskoro je šuma promijenila izgled. Bukvu je zamijenila crnogorica. Crna, oštra stabla bora rasla su iz sivog, kamenitog tla. I tu su bili stanovi, sa mnoštvom žutih, kudravih pasa, koje je tek udarac cepinom ili glas gospodarice mogao umiriti. Nastavili smo uspon hvatajući se usput za hrapavu koru okljaštrenih stabala. Uskoro smo izašli iz pojasa šume i posljednji povijeni borovi ostali su ispod nas. Penjali smo se strmim travnatim obroncima, išaranim bijelim žilama vapnenca. I tada se pred nama ukazao vrh Trojana. Visok, masivan i po svemu izgleda, lako pristupačan s ove strane. Ali bio je još dosta daleko. Tu se nalazila karaula i tu smo se zaustavili.
Ivan Gušić ostavio nam je zapis o izgledu ovoga katuna i nastavku svoga puta prema vrhu Trojana (članak Jedan dan u zapadnim Prokletijama, objavljen u časopisu Naše planine 1957., broj 3.):
Dakle, na grebenu Kodre dočekao nas je val svježega vjetra, usprkos tome, da je čitavo nebo bilo naoblačeno, kao da se sprema na kišu, a zrak je bio nekako sparan i težak. Tu smo naišli na nekoliko stanova, a to su bili uopće najbjedniji, ili blaže rečeno najprimitivniji stanovi na kakve smo dosad naišli. Zidovi su im bili ispleteni onako kako kod nas ljudi grade plotove. Krov se sastojao također od nabacanog granja, gdje je lišće igralo ulogu crepova. No, malo zatim, uvidjeli smo razlog tome. Tu su živjeli isključivo žene i djeca. One su bile i čobani i planinke, one su same izgradile te stanove. I tako svake godine, čitavo ljeto. Muževi ostaju u dolini da zarade koju paru. Kao i uvijek, svi su bili vrlo srdačni i vrlo radoznali. Odsjeli smo nekoliko trenutaka da se odmorimo a zatim se nastavio uspon. Ušli smo u šumu. Put je krivudao među bukvama, i gazili smo šušteći po debelom prošlogodišnjem lišću. Uspon je bio strm, a meni je bilo sasvim neobično kako smo ga brzo svladali, ovako bez tereta. Uskoro je šuma promijenila izgled. Bukvu je zamijenila crnogorica. Crna, oštra stabla bora rasla su iz sivog, kamenitog tla. I tu su bili stanovi, sa mnoštvom žutih, kudravih pasa, koje je tek udarac cepinom ili glas gospodarice mogao umiriti. Nastavili smo uspon hvatajući se usput za hrapavu koru okljaštrenih stabala. Uskoro smo izašli iz pojasa šume i posljednji povijeni borovi ostali su ispod nas. Penjali smo se strmim travnatim obroncima, išaranim bijelim žilama vapnenca. I tada se pred nama ukazao vrh Trojana. Visok, masivan i po svemu izgleda, lako pristupačan s ove strane. Ali bio je još dosta daleko. Tu se nalazila karaula i tu smo se zaustavili.
Katun Trojan
Pogled s vrha Trojana na greben, na kojemu se na livadi naziru ostaci stare graničarske karaule.
|
Ovaj katun nazivaju raznim imenima: katun Trojan, katun Bajilića, Trojanski katun i Gropa od Trojana.
Stazom 700-800 m hoda iznad katuna nalazi se Stara karaula (1898 m n.v.), a 300 m prema zapadu je Malo jezerce. 400-tinjak metara istočno od Stare karaule je izvor Graničarska česma. Stara karaula je odličan vidikovac. Na ovaj katun izdizali su mještani sela Dolja, kao i Gusinjani i mještani sela Grnčar Lijevi. Katun je bogat vodom tijekom cijele sezone; ima više izvora pitke vode. 
Pogled iz smjera Stare karaule prema vrhu Trojana
Izvorna fotografija pod naslovom "Trojan s graničarske staze", objavljena je u časopisu Naše planine, broj 7 iz 1990. godine; autor fotografije je Željko Poljak. |
Dolina Grnčara
Pogled preko doline rijeke Grnčar prema vrhovima Trojansko-popadijske grupe
U lijevom dijelu je područje Kodre, dok krajnji desni vrh pripada sjevrernom grebenu Trojana. |
Rijeka Grnčar
Rječica koja izvire podno kučkog Magliča i Širokara naziva se Vučji potok. Druga rječica, koja istječe iz Rikavačkog jezera podno Vile (2093 m) je Skrobotuša (Skrobotusha), i ona nakon spajanja s Vučjim potokom teče kroz najsjeverniji dio Albanije pod imenom Vrmoša (lumi i Vermoshit). Nakon prelaska na područje Crne Gore mijenja ime u Grnčar (alb. prr. Grençarit). Nakon prolaska kroz Gusinje Grnčar se spaja s Vrujom, koja pristiže iz doline Ropojana, i pod imenom Ljuča utječe u Plavsko jezero iz kojega istječe Rijeka Lim.
|
Dolina Vrmoše / Lugina e Vermoshit
Pogled iz doline Vrmoše prema području Alibegova škala
|
Rijeka Vrmoša (alb. Lumi i Vermoshit)
|
IZVORI I LITERATURA
GUŠIĆ, Ivan: Jedan dan u zapadnim Prokletijama. Naše planine 1957., broj 3. (PDF)
POPOVIĆ, Predrag: Volušnica, Talijanka vrh 2.057 mnm, Popadija 2.030 mnm, Prokletije. Vrhovi Crne Gore, 12.8.2018.
POPOVIĆ, Predrag: Volušnica, Talijanka vrh 2.057 mnm, Popadija 2.030 mnm, Prokletije. Vrhovi Crne Gore, 12.8.2018.
