BOROVŠKA GORA
Područje: Krške visoravni (planote) Slovenije i Hrvatske
Grupa: Notranjsko-dolenjski plato
Država: Slovenija
Najviši vrh: Cerk 1192 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.5464, 14.7642
Grupa: Notranjsko-dolenjski plato
Država: Slovenija
Najviši vrh: Cerk 1192 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.5464, 14.7642
O planini ...
|
|
UvodBorovška gora nalazi se na jugu Slovenije, u kočevskom kraju (slov. Kočevsko). Proteže se dinarskim smjerom, između gornje doline rijeke Kupe (slov. Zgornja kolpska dolina) i Goteniške gore. Najviši vrh je Cerk (1192 m).
Na ovoj gori postoji više zaštićenih prirodnih područja: Gozdni rezervat Borovec (šumski rezervat), Pragozd Krokar (prašuma), Naravni rezervat Krempa (prirodni rezervat), i dr. ENGLISH SUMMARY: Borovška goraBorovška gora (Borovec´s mountain) is located in the south of Slovenia, in the Kočevje region (Kočevsko, in Slovenian). It extends in a classical Dinaric direction (NW-SE), between the upper Kolpa River valley (Kupa, in Croatian) and Goteniška Gora. The highest peak of Borovška gora is Cerk (1192 m). There are several protected natural areas on this mountain: Borovec Forest Reserve (Forest Reserve), Krokar Virgin Forest, Krempa Nature Reserve (Nature Reserve), etc. ImeIme je gora dobila prema naselju Borovec pri Kočevski Reki, koje se smjestilo pod sjeveroistočnim padinama Borovške gore.
Pogled na Borovšku goru iz zaselka Ravne
Izvor: GoogleMaps, 2019. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Borovške gore
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS PLANINE
Borovška gora, reljef
Izvor: Fallingrain.com 
Borovška gora, prostorni prikaz - Pogled na južnu, kupsku stranu
Izvor: GoogleMaps 
Borovška gora, prostorni prikaz - Pogled iz smjera sjevera, od Goteniškog Snežnika
Izvor: GoogleMaps |
Borovška gora, prostorni prikaz - Pogled iz smjera jugoistoka
Izvor: GoogleMaps 
Borovška gora, prostorni prikaz - Pogled iz smjera istoka
Izvor: GoogleMaps |
PRIRODA
Ekologija i zaštita prirode
|
Borovška gora nalazi se unutar dva ekološki važna područja Slovenije: (1) Kočevsko i (2) Srednje područje životnog prostora velikih zvijeri (slov. Osrednje območje življenjskega prostora velikih zveri). Pored toga na njoj ima više zaštićenih i nezaštićenih prirodnih vrijednosti državnog i lokalnog značaja.
Šumski rezervatiGozdni rezervat Firštov Rep (šumski rezervat) Netaknuta šuma kod vrha Log iznad doline Kupe; odlični vidici; Površina: 15,35999966 ha; Visina: 868,0 m n.v. Gozdni rezervat Pragozd Krokar (šumski rezervat Prašuma Krokar) Površina: 74,48999786 ha; Visina: 1138,4 m n.v. Gozdni rezervati Borovec (šumski rezervat) Površina: 47,88999939 ha; Visina: 1165,4 m n.v. Gozdni rezervat Krempa (šumski rezervat) Površina: 1,63999999 ha; Visina: 820,3 m n.v. Gozdnegi rezervat Krajc-bukovje (šumski rezervat) Površina: 15,76000023; Visina: 271,6 m n.v. 
Popis zaštićenih prirodnih vrijednosti na Borovškoj gori
POJEDINAČNE PRIRODNE VRIJEDNOSTI
Loška stena - skalni samotar - Značaj: lokalni; Kratki opis: samotna stijena ispod Loške stijene (Loška stena) nad dolinom Kupe; Vrsta vrijednosti: geomorfološka; Visina: 749,4 m n.v. Borovec pri Kočevski Reki - bodika (hrv. božikovina) - Značaj: lokalni; Kratka oznaka: Božikovina (slov. bodika) u šumi jugoistočno od Borovca pri Kočevski Reki; Vrsta vrijednosti: drvo; Visina: 690,7 m n.v. Nova sela - tisa - Značaj: lokalni; Kratki opis: Tisa u naselju Nova sela; Vrsta vrijednosti: drvo; Visina: 538,0 m n.v. OSTALE PRIRODNE VRIJEDNOSTI Belica - potok - Značaj: lokalni; Kratki opis: Dolina lijevog pritoka Čabranke sa sutjeskom u gornjem toku, kod naselja Belica; Vrsta vrijednosti: hidrografska, geomorfološka; Visina: 412,2 m n.v. Vezanski potok - Značaj: lokalni; Kratki opis: Lijevi pritok Kupe istočno od naselja Malinišče; Vrsta vrijednosti: hidrografska, geomorfološka; Visina: 368,2 m n.v. Ribiški potok - Značaj: lokalni; Kratki opis: Potok sa sutjeskom u njegovom gornjem toku, lijevi pritok Kupe, ušće kod naselja Ribjek; Vrsta vrijednosti: hidrografska, geomorfološka; Visina: 401,3 m n.v. Sušica - Značaj: lokalni; Kratki opis: Lijevi pritok Kupe sa sutjeskom kod naselja Bosljiva Loka; Vrsta vrijednosti: hidrografska, geomorfološka; Visina: 326,6 m n.v. Loška stena - Značaj: državni; Kratki opis: Stijena nad dolinom Kupe kod naselja Ložec; Vrsta vrijednosti: geomorfološka, botanička, zoološka; Visina: 822,0 m n.v. Krokar - stena - Značaj: državni; Kratki opis: Stijena Krokara nad dolinom Kupe; Vrsta vrijednosti: geomorfološka, botanička, zoološka; Visina: 1025,9 m n.v. Krokar - pragozd - Značaj: državni; Kratki opis: Prašuma na Krokaru iznad Kupe; Vrsta vrijednosti: ekološki sustav; Visina: 1164,9 m n.v. Borovec - gozd - Značaj: lokalni; Kratki opis: Očuvana šuma na Borovški gori, zapadno od Borovca pri Kočevski Reki; Vrsta vrijednosti: ekološki sustav; Visina: 1151,8 m n.v. Mirtoviški potok - Značaj: državni; Kratki opis: Porječje Mirtoviškog potoka, lijevog pritoka Kupe; Vrsta vrijednosti: geomorfološka, (zoološka), (botanička), (hidrografska); Visina: 532,0 m n.v. Krempa - Značaj: državni; Kratki opis: Stanište narcisa na sedlu između Krokarja i Krempe; Vrsta vrijednosti: botanička; Visina: 843,0 m n.v. Vodena draga - Značaj: lokalni; Kratki opis: Ponornica (slov. ponikalnica) sa zamočvarenom dolinom zapadno od naselja Banja Loka; Vrsta vrijednosti: hidrografska, ekološki sustav; Visina: 547,0 m n.v. Jelenja jama - Značaj: lokalni; Kratki opis: Ponornica zapadno od Banja Loke; Vrsta vrijednosti: geomorfološka, hidrografska; Visina: 501,4 m n.v. Sv. Ana - Značaj: lokalni; Kratki opis: Brdo (slov. grič) Sv. Ane u dolini Kupe, kod naselja Srobotnik ob Kolpi; Vrsta vrijednosti: geomorfološka; Visina: 303,1 m n.v. Rački potok - Značaj: lokalni; Kratki opis: Tjesnac (slov. grapa) lijevog pritoka Kupe jugoistočno od naselja Srobotnik ob Kolpi; Vrsta vrijednosti: hidrografska; Visina: 276,7 m n.v. Stružnica - Značaj: lokalni; Kratki opis: Termofilna šuma s mediteranskim biljnim vrstama na istočnom dijelu Kuželjske stijene nad Kupom; Vrsta vrijednosti: ekološki sustav, botanička; Visina: 781,4 m n.v. Kuželjska stena - Značaj: državni; Kratki opis: Kuželjska stijena - Stijena nad dolinom Kupe nad naseljem Kuželj; Vrsta vrijednosti: geomorfološka, zoološka, botaniča; Visina: 709,5 m n.v. Topli potok - Značaj: lokalni; Kratki opis: Lijevi pritok Kupe zapadno od naselja Potok; Vrsta vrijednosti: hidrografska; Visina: 241,0 m n.v. Kolpa (hrv. Kupa) - Značaj: državni; Kratki opis: Granična rijeka i glavni belokranjski odvodnik; Vrsta vrijednosti: hidrografska, (zoološka); Visina: 282,3 m n.v. Obrh - Značaj: lokalni; Kratki opis: Lijevi pritok Toplog potoka s krškim izvorima kod naseja Jakšič; Vrsta vrijednosti: hidrografska; Visina: 271,0 m n.v. Nežica - Značaj: državni; Kratki opis: Sedrenotvorni vodotok (slov. lehnjakotvorni potok) sa slapovima, lijevi pritok Kupe, kod naselja Fara; Vrsta vrijednosti: hidrografska, geomorfološka; Visina: 387,1 m n.v. Krajc - Bukovje - sestoj jelke - Značaj: državni; Kratki opis: Najnižje prirodno stanište jele u Sloveniji kod naseja Kostel ob Kolpi; Vrsta vrijednosti: ekološki sustav; Visina: 291,5 m n.v. Kostel - Značaj: lokalni; Kratki opis: Brdo u Kostelu nad suteskom Kupe; Vrsta vrijednosti: geomorfološka; Visina: 396,4 m n.v. IZVOR: ARSO (Agencija Republike Slovenije za okolje) 
Prašuma Krokar
Autorica: Ljuba Brank; Wikipedija |
Geomorfološke podzemne prirodne vrijednostiBrezno pri medvedovem dreku - Značaj: državni; Kratki opis: jama; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 962,2 m n.v. Ledene note - Značaj: državni; Kratki opis: Špilja s ponorom i više razina, te nagibom; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: špilja otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 961,4 m n.v. Brezno Tanja - Značaj: državni; Kratki opis: jama; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 965,6 m n.v. Brezno pri Dragarjih - Značaj: državni; Kratki opis: jama; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 880,0 m n.v. Zaslužena jama - Značaj: državni; Kratki opis: Špilja s ponorom i više razina, špilja s nagibom; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: špilja otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 1052,2 m n.v. Morsko brezno - Značaj: državni; Kratki opis: jama; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 1045,5 m n.v. Bezgarska jama 2 - Značaj: državni; Kratki opis: špija; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 932,2 m n.v. Zgublena jama - Značaj: državni; Kratki opis: špilja; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 972,3 m n.v. Seba 1 - Značaj: državni; Kratki opis: špilja s ponorom i više razina, špilja s nagibom; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: špilja otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 960,9 m n.v. Seba 2 - Značaj: državni; Kratki opis: horizontalna špilja; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: špilja otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 970,7 m n.v. Brezno nad Votlo luknjo 1 - Značaj: državni; Kratki opis: jama; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 1060,0 m n.v. Votla luknja 1 - Značaj: državni; Kratki opis: kratka vodoravna špilja pod prevjesnom stijenom (slov. spodmol -, kevdrc); Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: špilja otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 1034,5 m n.v. Votla luknja 2 - Značaj: državni, Kratki opis: kratka vodoravna špilja pod prevjesnom stijenom (slov. spodmol -, kevdrc); Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: špilja otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 1030,2 m n.v. Jazbine - Značaj: državni; Kratki opis: kratka vodoravna špilja pod prevjesnom stijenom (slov. spodmol -, kevdrc); Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: špilja otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 1022,4 m n.v. Votla luknja 3 - Značaj: državni; Kratki opis: kratka vodoravna špilja pod prevjesnom stijenom (slov. spodmol -, kevdrc); Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: špilja otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 1081,2 m n.v. Votla luknja 4 - Značaj: državni; Kratki opis: špilja s ponorom, više razina, i nagibom (slov. poševna jama); Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: špilja otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 1036,4 m n.v. Jazbine 2 - Značaj: državni; Kratki opis: kratka vodoravna špilja pod prevjesnom stijenom (slov. spodmol -, kevdrc); Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: špilja otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 980,2 m n.v. Spodmol v Jazbinah - Značaj: državni; Kratki opis: kratka vodoravna špilja pod prevjesnom stijenom (slov. spodmol -, kevdrc); Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: špilja otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 1019,4 m n.v. Bolnica Stanetov dom - Značaj: državni; Kratki opis: kratka vodoravna špilja pod prevjesnom stijenom (slov. spodmol -, kevdrc); Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: špilja otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 1010,2 m n.v. Obrh pri Gašparcih - Značaj: državni; Kratki opis: špilja, povemeni izvor, uz stalni tok; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: špilja otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 324,6 m n.v. Orlovska jama-Velika luknja - Značaj: državni; Kratki opis: kratka vodoravna špilja pod prevjesnom stijenom (slov. spodmol -, kevdrc); Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: špilja otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 368,5 m n.v. Ponor pod Gornjo Brigo - Značaj: državni; Kratki opis: ponor (slov, brezno, občasni ponor); Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 617,7 m n.v. Vodena draga - Značaj: državni; Kratki opis: špilja, stali ponor, špiljski sustav; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: špilja otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 566,3 m n.v. Jelenja jama - Značaj: državni; Kratki opis: jaa, povremeni ponor; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 503,7 m n.v. Drežniška jama - Značaj: državni; Kratki opis: špilja, povremeni ponor, Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: špilja otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 510,6 m n.v. Skopano brezno Pri dveh prepadih - Značaj: državni; Kratki opis: jama; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 788,8 m n.v. Pri dveh prepadih - Značaj: državni; Kratki opis: jama; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Višina: 802,5 m n.v. Azbestoza - Značaj: državni; Kratki opis: špilja s jamom i nivoima, pod nagibom; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: špilja otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 695,1 m n.v. Polajnarjeva jama - Značaj: državni; Kratki opis: jama s nagibom, odn. stupnjevita; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Višsna: 654,7 m n.v. Novo brezno pri Stružnici - Značaj: državni; Kratki opis: špilja; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Visina: 411,2 m n.v. Vidervolova jama - Značaj: državni; Kratki opis: šplja s jamom i razinama, pod nagibom; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Višina: 698,6 m n.v. Azbestoza - Značaj: državni; Kratki opis: šplja s jamom i razinama, pod nagibom; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: špilja otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Višina: 698,6 m n.v. Brezno izgube - Značaj: državni; Kratki opis: jama nagibima, stupnjevita jama; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Višina: 613,0 m n.v. Brezno udora - Značaj: državni; Kratki opis: jama; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Višina: 595,6 m n.v. Vrtačna jama pri Novih seli - Značaj: državni; Kratki opis: jama; Vrsta vrijednosti: geomorfološka podzemna prirodna vrijednost; Režim pristupa: otvorenog tipa sa slobodnim ulazom; Višina: 561,9 m n.v. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
21. stoljeće
2000.
19.4.2000. Predstavnici Ministarstva okoliša i prostornog planiranja R. Slovenije i načelnici deset općina potpisali su sporazum o suradnji u uspostavljanju Regionalnog parka Kočevsko-Kolpa (slov. Regijski park Kočevko-Kolpa). Ovo je važan dan za sudbinu Regionalnog parka Kočevsko - Kolpa, jer se niz godina radilo na dokumentaciji kako bi se ovo područje proglasilo regionalnim parkom.
NAPOMENA: 2019. godine još se vijek radi o projektu koji nije u potpunosti zaživio.
19.4.2000. Predstavnici Ministarstva okoliša i prostornog planiranja R. Slovenije i načelnici deset općina potpisali su sporazum o suradnji u uspostavljanju Regionalnog parka Kočevsko-Kolpa (slov. Regijski park Kočevko-Kolpa). Ovo je važan dan za sudbinu Regionalnog parka Kočevsko - Kolpa, jer se niz godina radilo na dokumentaciji kako bi se ovo područje proglasilo regionalnim parkom.
NAPOMENA: 2019. godine još se vijek radi o projektu koji nije u potpunosti zaživio.
Po planini, i po kraju ...
Borovška naravoslovna pot BOROVŠKA PRIRODOSLOVNA STAZA; KOORDINATE: 45.9, 14.766667
 Znak Borovške prirodoslovne staze
Borovški prirodoslovni put (slov. Borovška naravoslovna pot) je šumska poučna staza koja posjetitelja upoznaje s tajnama prašume Krokar, narcisima (sunovratima) koji rastu na padinama Krempe i drugim zanimljivim lokacijama oko Borovca pri Kočevski Reki, naselju koje je ishodišna točka staze.
Staza je dugačka oko 8 kilometara. s visinskom razlikom od 280 m. Radi se o kružnoj stazi koja se prolazi za 3 do 4 sata hoda. Označena je specifičnim markacijama u obliku narcisa. Slovenski Zvod za šume (Zavod za gozdove, Območna enota Kočevje) izdao je 2001. godine vodič ove staze. Na nekoliko mjesta uz stazu postavljene u informativne table koje slikom i rIječju prikazuju povijest i prirodno bogatstvo ovog kraja. ZNAČAJ I NAJZZNIMLJIVIJE TOČKE STAZE Borovec pri Kočevski Reki - Naselje je polazna točka i kraj obilaska prirodoslovne staze. Ovdje je moguće parkirati automobil, osvježiti se i dobiti osnovne informacije o ruti na informativnoj tabli postalvjenoj u blizini raspela u središtu naselja. Šumski rezervat Borovec - Staza koja prolazi kroz šumski rezervat Borovec prikazuje napušteni kulturni krajolik koji je čovjek iskorištavao, obrađivao i njegovao stoljećima, a napušten je u Drugom svjetskom ratu. Ovdje se mogu vidjeti moćna stabla karakteristična za kočevske šume. Prašuma Krokar - Prolazak uz posebno zaštićenu prašumu Krokar omogućuje pogled na netaknutu prirodu. Šuma je puna stoljetnih džinovskih stabala koja kada padnu, leže i raspadaju se puni svih vrsta života. Sjekira ovdje nikad nije radila, a priroda je provodila svoje zakone već tisućljećima. Da bi se prašuma sačuvala, uska staza vodi do strmog obronka Krokara, li prolazi samo rubom šumskog rezervata. Obilazak ponekad otežavaju stabla koja su pala. Prašuma je zanimljiva u svako doba godine: u proljeće je puno cvijeća, guste krošnje stabala ublažavaju ljetne vrućine, jesenje lišće je posebno zanimljivo, a zimi duboka tišina. Prirodni rezervat Krempa - središnji dio Borovškog prirodoslovnog puta obihvaća prolazak kroz prirodni rezervat Krempa. Travnato Kremparsko sedlo iznad Inlaufa, i s druge strane kanjona rijeke Kupe, u proljeće je puno narcisa koje ovdje imaju najjužnije stanište u Sloveniji. Ovdje je i križanje s planinarskom stazom koja se strmo spušta prema dolini Kupe. Kremparski prijevoj - Na prijevoju se nalazi raskrižje planinskih staza; Kočevski planinarski put vodi od kroz šume i brežuljke visoko iznad zelene doline Kupe, a poprečna staza na dionici Borovec pri Kočevski Reki - Bosljiva Loka spušta nas s visina do nivoa rijeke Kupe. Od sedla se Borovški prirodoslovni put vraća prema početnoj točci selu Borovcu. 
Borovška naravoslovna pot.»Speljana je po izrazito gozdnati krajini okoli borovške doline po lovskih poteh in po vlakah. Je krožna, dolga približno osem kilometrov. Če smo hitri, jo prehodimo v dobrih dveh urah, če pa hodimo po njej z radovednostjo in opazujemo okolico, bomo porabili še enkrat toliko časa.
Pot je označena z markacijo, cvetom narcise. Začetek in konec poti je pri informacijskih tablah na začetku vasi Borovec. Gozdarji Zavoda za gozdove Slovenije so pot opremili z informacijskimi tablami in zloženko. Na poti spoznamo naravne in zgodovinske znamenitosti. Takoj na začetku naletimo na bunker – arhiv, kjer je bil hranjen dosje marsikaterega Slovenca. Spominja nas na obdobje, ko je kraj sodil v zaprto območje in je bil nedostopen širši javnosti. Ob poti spoznamo načine gospodarjenja z gozdom v preteklosti in danes, oglarjenje, delovanje parnih žag, posamezne primere drevesnih, grmovnih in rastlinskih vrst ter živali. Pot se dotakne tudi največjega pragozdnega ostanka Krokarja. Pragozd Krokar predstavlja nedotaknjene prvinske gozdove v osrčju sicer dobro ohranjenih gozdov Kočevske, ki so tudi del omrežja Natura 2000 v Sloveniji. Snežnik-Ždrocle pa predstavlja starodavne bukove gozdove, s predeli prvinskih gozdov. Včasih je potrebno preplezati podrto deblo, ki je obležalo na poti.. Pot je zahtevnejša, a ne pretežka. Najlepša pa je v poznem pomladanskem času, ko nas na Krempi pričaka belo pregrinjalo narcis.« Tekst: Mirjam Mikulič, Zavod za gozdove Slovenije. Podnebje
Podnebje Kočevske je zmerno vlažno z relativno veliko padavinami. Po dolini reke Kolpe prihaja vpliv celinskega podnebja. Letna povprečna količina padavin na območju (podatki iz meteorološke postaje Iskrba, v neposredni bližini rezervata) znaša med 1000 mm in 1800 mm (ARSO, 2013). Povprečna letna temperatura znaša 5 °C (Grce, 2010), z najhladnejšim mesecem v januarju in najtoplejšim v juliju. Zaradi višje nadmorske višine so podnebne razmere lahko zaostrene, temperaturni ekstremi lahko nihajo med -30 °C in +35 °C (Gozdnogospodarski načrt …, 2007). Spremembe vremena so podvržene pogostim JZ vetrovom, ki vplivajo tudi na temperaturo. Jeseni in pozimi se na območju pogosto zadržujeta megla in nizka oblačnost, ki močno vplivata na zmanjšanje količine sončnega 10 Kamenik K. Razvojna dinamika v pragozdovih Šumik in Krokar. Dipl. delo. Ljubljana. Univ. v Ljubljani, BF, Odd. za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, 2013 sevanja in posledično znižanje temperature. Število dni s snežno odejo znaša med 40 – 100 dni, ki doseže tudi do 100 cm. Vegetacijska perioda znaša med 40 – 100 dni (Pisek, 2010). 3.1.1.3 Geološka podlaga in tla V geološkem smislu pripada celotno območje Dinaridom. Matično podlago predstavljajo apnenci in dolomiti z vsemi značilnimi kraškimi elementi; kraške vrtače, doline, brezna, žlebovi, vodne in kapniške jame, kraška polja in požiralniki. V samem pragozdu je v severnem delu zastopan debelo-kristalast siv dolomit, južneje pa apnenec drobnozrnate strukture (Hočevar in sod., 1985). Na apnencu se pojavljajo rjava pokarbonatna tla. V žepih in na dnu vrtač so ta tla globoka in dobro preskrbljena s hranili in vodo. Na dolomitu je površje gladko in bolj zaobljeno, brez površinske kamnitosti in z enakomerno globino tal. Na grebenih in strmih pobočjih so se razvila plitva tla rendzine, ki so sušna in manj ugodna za rast drevja. Na manjših nagibih in v vznožju pobočij se razvijejo globoka rjava pokarbonatna tla, ki so za rast gozda ugodna (Gozdnogospodarski načrt …, 2007). 3.1.1.4 Vegetacija Vegetacijsko se pragozd Krokar členi v preddinarski in dinarski del. Predinarskemu vegetacijskemu območju pripada večji del pragozda, z izjemo obrobnih delov na vzhodu, zahodu in severu ter manjše območje v osrednjem delu (Hočevar, 1985). Najpogostejša vrsta, ki prevladuje po vsej površini gozda, je bukev (Fagus sylvatica), s primesjo jelke (Abies alba). Delež jelke ponekod v dinarskem delu prevladuje. Mestoma se pojavlja tudi gorski javor (Acer pseudoplatanus), veliki jesen (Fraxinus excelsior) in gorski brest (Ulmus glabra) sta redka. Na skalnatih strminah, ki so sicer že izven meja rezervata, vendar pa v njegovi neposredni bližini lahko opazimo tudi posamezna drevesa črnega bora (Pinus nigra), ki so zavzeli ekstremna rastišča z južno ekspozicijo. Na južnem robu so prisotne tudi nekatere minoritetne vrste, kot je topokrpi javor (Acer obtusatum) in 11 Kamenik K. Razvojna dinamika v pragozdovih Šumik in Krokar. Dipl. delo. Ljubljana. Univ. v Ljubljani, BF, Odd. za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, 2013 mokovec (Sorbus aria ) (Bončina, 2011), ki zaradi svojega toploljubnega in svetloljubnega značaja ne morejo konkurirati v sklenjenem sestoju. Zaradi prepleta različnih matičnih podlag in fitogeografskih območij je raznolikost pragozdnega rastlinja zelo pestra. Znotraj samega rezervata se pojavlja pet fitocenotskih sintaksonov: jelovja Omphalodo-Fagetum, Stellario montanae-Fagetum s primešanim javorjem in čista bukovja Arunco-Fagetum, Lamio orvalae-Fagetum in Allio victorialisFagetum (Accetto, 2002). In the Kocevje region (Slovenia) there are five virgin forests (Rajhenavski Rog, Pecke, Kopa, Krokar, Strmec) and three fragmentary virgin forests (Prelesnikova, PodsteniSka and Rozeska kolisevka). Among them the less known are the virgin forests of Krokar or Ravenski pragozd (72,72 ha) and Strmec or Kocenski pragozd (15,68 ha). Both are overgrown with the association ABIETI-FAGETUM var. geogr. OMPHALODE S VERN A (HT. 1938) TREGUBOV 1957 emend. PUNCER 1978 [=ABIETI-FAGETUM DINARICUM , (HT. 1938) TREGUBOV 1957 emend. PUNCER 1978] which is (sub-)divided into the following 139 © Verlag Alexander Just: Dorfbeuern - Salzburg - Brüssel; download unter www.biologiezentrum.at subassociations: ACERETOSUM, OMPHALODETOSUM, MERCURIALETOSUM and FESTUCETOSUM, which passes here and there into NECKERETOSUM. |
Karta Borovškog planinarskog puta
Najzanimivejše kotičke Kočevske nam odkriva vse več naravoslovnih poti. Popeljejo nas skozi gozdove, mimo gozdnih rezervatov, ruševin nekdanjih vasi... Odkrivajo posebnosti gozda, drevesne orjake, kraške jame, razgledišča, skriti živalski svet in kdo ve kaj še vse... To je priložnost za dolge pohode ali jutranji sprehod - vedno v naravi.
Posebej so izbrane markacije s simboli iz živalskega in rastlinskega sveta Kočevske: sova za Učno pot Rožni studenec, medvedja šapa za Roško pešpot, narcisa za Borovško pot. Opremljene z vodniki, predstavitvenimi tablami... pa postajajo pešpoti tudi prava zakladnica znanja. Borovška naravoslovna pot je označena s posebno markacijo - narciso, saj je morda najlepša meseca maja, ko narcise pobelijo travnato sedlo Krempe. Pot pa nas pelje tudi v pradavnino, po robu pragozda, med stoletne bukve in jelke. Krožno speljano pot z izhodiščem v Borovcu, kjer parkiramo avto in se po končanem izletu lahko okrepčamo, prehodimo v obratni smeri urinega kazalca. 7,5 kilometra in 280 metrov višinske razlike nas ne bo preveč utrudilo, saj se pot zložno dviguje. To je 2-urni sprehod za najhitrejše, 3 ure za radovedne, ki berejo predstavitvene table in nekaj več za tiste, ki uživajo v naravi. Planinske pohode po Borovški gori pa lahko nadaljujemo po Kočevski planinski poti. Pravi podvig je spust v kanjon Kolpe. Strma stezica po razglednih grebenih in vrhovih nas pripelje prav do reke. |
Borovška dolina
|
Borovška dolina smjestila se između južnih obronaka Goteniške gore (Kota 1016, vrh Ravne), sjeveroistočnih padina Borovške gore (Kota 1095, vrhovi Cerk, Krokar, Krempa) i brda Ajbig (765 m) na njezinoj istočnoj strani. Proteže se dinarskim smjerom, od Lovačkog doma Ravne i zaselka Ravne na sjeverozapadu, do zaselka Inlauf na jugoistoku, paralelno s Borovškom gorom. Ime je dobila po najvećem naselju Borovec pri Kočevski Reki, koje se smjestilo na sjeveroistočnom rubu doline, otprilike na 2/3 njezine duljine. U dolini se križa više cesta: od Borovca prema Kočevskoj Reki, zatim prema dolini Kupe (Osilnica, i dr.), te ona prema Kostelu i Brodu na Kupi (u HR), preko naselja Gornja i Dolnja Briga.
Slikovita Borovška dolina bila je uzorno obrađivana, a seoski posjedi dosizali su visoko u padinu Krokara, gdje se u šumi Auersperga, prema usmenoj predaji, stajala netaknuta prašuma. |
Borovška dolina, prostorni prikaz
Pogled iz zraka, iz smjera sjeveroistoka na Borovšku dolinu. U pozadini dominira Borovška gora na čijoj suprotnoj strani se nalazi dolina Kupe. Desno dolje/ispred doline su posljednji obronci Gotenške gore. Izvor: GoogleMap, 219. |
Borovec pri Kočevski Reki KOORDINATE: 45.546383, 14.784444; NADMORSKA VISINA: 670 m; BROJ STANOVNIKA (219.): 63; WIKIPEDIJA
Položaj Borovca, arhivska fotografija
U prednjem planu (desno), također u Borovškom polju vidi se kapela sv. Kuzme i Damjana u blizini obližnjeg sela Inlauf. Iza Inlaufa, podno obronaka Goteniške gore vide se kuće Borovca s crkvom sv, Mihovila. Na horizontu je planina Stojna. Borovec pri Kočevski Reki (njem. Morobitz, kočevarski/Gottscheerish: Mərobits) je naselje u slovenskoj Općini Kočevje, u pokrajini Dolenjskoj. Uključuje nekadašnje zaselke naselja Draga (Suchen), Ravne (Eben), Pleš (Plösch), i Inlauf (Inlauf). Nekadašnje selo Ajbik (ili Ajbig; njem. Eibig) pripojeno je Borovcu pri Kočevski Reki 30.1.1953.
IME NASELJA Ime naselja promijenjeno je 1953. godine iz Borovec u Borovec pri Kočevski Reki (hrv. Borovec kod Kočevske Reke) 1953. Ime je izvedeno od slovenske imenice borovec - 'bor'. Raniji njemački naziv bio je Morobitz. ZEMLJOPIS Borovec pri Kočevski Reki je kompaktno selo koje se proteže uz cestu od Kočevske Reke do Dolnje Brige u dolini Borovec (slov. Borovška dolina), odijeljeno niskim brežuljkom od doline Gotenica - Kočevska Reka (slov. Goteniškoreška dolina). Okolne uzvisine uključuju Cerk (1192 m) i brdo Mozg (1125 m) na zapadu, brdo Krempa (944 m) na jugu, brdo Ravne (846 m) na sjeveru i brdo Ajbig (765 m) na istoku. Tlo u polju je ilovasto i pjeskovito, a voda se dovodi iz izvora sjeverno od naselja. POVIJESNI RAZVOJ NASELJA Borovec pri Kočevski Reki je jedno od najstarijih sela na Kočevskom, jer je postojalo i prije naseljavanja Nijemaca - Kočevarja. Selo se razvilo iz zaselka, a u zapisima (urbar) prvi put se spominje 1498. godine pod imenom Barobetz. Prema tim zemljišnim knjigama Borovec je imao pet cjelovitih poljoprivrednih gospodarstava i dvije polovine poljoprivrednih gospodarstava. U registru iz 1574. evidentirano je 10 polovičnih poljoprivednih farmi, i jedno puno gospodarstvo te dvije kolibe u Borovcu, tri cjelovita poljoprivredna gospodarstva podijeljena na polovice u zaselku Ravne, i puno poljoprivredno gospodarstvo u Plešu. Do 1770. godine Borovec je narastao na 25 kuća, a Pleš na šest kuća. Selo se razvijalo u naselje tzv. cestovnog tipa, u kome su kuće stajale uz seosku cestu, praćene izduženim prugastim zemljišnim parcelama, s okućnicama i malim voćnjacima, koje su također sadržavale gospodarske zgrade. Prodaja drveta, poljoprivreda i sitna trgovina (slov. krošnjarenje) bile su aktivnosti kojima su stanovnici sela zarađivali za život. Borovets je i dalje rastao, te je oko 1900. godine, za austrougarske vlasti, zabilježen maksimalni broj stanovnika - 135 stanovnika. Razvio se u manje odmaralište, izletište i polazište planinara koji obilaze okolna brda, posebno Krempu. Zbog položaja i povoljne klime, selo su popularno zvali "kočevskom Švicarskom". U to vrijeme prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, u naselju su bile dvije gostionice, jedna sa gostinskim sobama, trgovina prehrambenim proizvodima Zurl i Brischke (ili Briški), te mesnica, krojač, stolar i obućar 
Borovec pri Kočevski Reki, arhivska fotografija
Izvorni naziv: Straße in Morobitz; Autor: H. Otterstädt; www.gottschee.cc U razdoblju između dva svjetska rata selo je imalo mješovito slovensko i kočevarsko njemačko stanovništvo i jedno je od najstarijih sela na području Kočevja s izvornim slovenskim stanovništvom. U tome razdoblju je u 35 kuća u Borovcu živjelo do 127 osoba. Od toga je, primjerice 1936. godine, bilo 28 Slovenaca, a ostatak, odn. većinu činili su kočevski Nijemci. U selu je radila parna pilana, ali je ona izgorjela tijekom Drugog svjetskog rata, kada su ponovno bombariran Borovec i Ravne. Kočevski Nijemci emigrirali su početkom rata 1941. godine, i u selu je ostalo samo šest Slovenaca. Na kraju rata u Borovcu više nije bilo žive duše i kuće su bile u potpunosti uništene. Nakon rata selo su naselili ljudi iz raznih krajeva Slovenije.
No, nekoliko godina nakon rata, gotovo 200 kvadratnih kilometara kočevskog kraja postalo je zatvoreno područje. Kako se u tome području nalazio i Borovec, i tamo je kretanje bilo ograničeno, a naseljavanje ili preseljavanje je bilo moguće samo uz dozvolu. Na području je podignut bunker za pohranu dokumenata tajne službe, a postavljene su i veće štale kako bi služile planiranom socijalističkom zadružnom društvu, zbog čega su se povremeno u selo doseljavali radnici. Nakon pada socijalističkog režima 1990. godine, selo je ponovo postalo otvoreno i dostupno. 
Fotografija Borovca (njem. Morobitz) s objektom škole i nekadašnje župne crkve sv. Mihaela snimljena oko 1930. godine
Izvori: arhiva dr. Mitja Ferenc; Kočevski brlog, blog; TV Kočevje ZNAMENITOSTI
Ostaci Crkve sv. Mihovila (Cerkev sv. Mihaela) Lokalna crkva posvećena sv. Mihovilu, nekada je bila župna crkva, a naselje sada pripada župi Banja Loka. Izgrađena je između 1858. i 1863. U crkvi sv. Mihovila je 1.9.1922. postavljena prva spomen-ploča u kočevskom kraju poginulim borcima u Prvom svjetskom ratu. Bila je to ploča visoka 1 m i široka 80 cm od sivog mramora s imenima poginulih vojnika upisanim zlatim slovima, postavljena na desnom zidu crkve, pod propovjedaonicom. Izradila ju je tvrtka Venchiarutti und Stander iz sela Štalcerja. Iste godine crkva je dobila nova zvona. U dijelu Drugog svjetskog rada u crkvi je bila smješten privremena prtizanska bolnica, koju je 1943. napala talijanska vojska i zapalila. 1952. godine uklonjeni su ostaci crkve, i sačuvani su samo temelji izvorne građevine. 
Borovec pri Kočevski Reki danas
Izvor: GoogleMaps, 2019. |
Morobitz (Borovec), kočevarske obitelji koje su živjele u selu
Legenda: Broj/ime kuće/ime obitelji 1 Župni dvor; 2 Juklsch Georg Poje; 3 Schimolaisch Johann Weber; 4 Lerasch Schoolhouse; 5 Schimonsch Franz Poje; 6 Kheslsch Georg Stampfei; 7 Khrishn Franz Schager; 8 Schpäl Franz Zurl; 9 Mattaisch Tscheme; 10 Hansisch Franz Poje; 11 Miklsch Johann Loser; 12 Mottaisch Johann Panter; 13 Brigasch Johann Händler; 14 Miklpalsch Gregor Maunn; 15 Handlasch Matthias Michitsch; 16 Schtampflsch Josef Grabner; 17 Öberschtampflsch Paul Wittreich; 18 Pleschamattlsch Maria Jonke-Terasch; 19 Micholaisch Maria Hudolin; 20 Paitlasch Anton Brischke; 21 Pleschapalsch Franz Muchitsch; 22 Micholaisch Liane Richard Poje; 23 Parglaisch Mallner; 24 Shnaidasch Johann Simorada; 25 Paitl-Neashe Röthel; 26 Hatasch Johann Pirstitz; 27 Johannjöshe Poje; 28 Prünnsch Lena Hudolin; 29 Schimo-Pale Michitsch; 30 Göraisch Hutter; 31 Jukl-Hanshe Johann Stampfei; 32 Schimolaisch Schtekkhle Johann Weber; 33 Trochasch Georg Oswald; 34 Kheslsch Kösel; 35 Schrümpichlasch Paul Michitsch IZVOR: www.gottscheerland.at, Karl Ruppe IZVORI I LITERATURA
Borovec pri Kočevski Reki na karti: Geopedia Pre–World War II map of Borovec pri Kočevski Reki with oeconyms and family names MORIĆ, Ana: World War I memorials in the Kočevska (Gottschee) region. Kočevski brlog, 23.5.2019. RUPPE Karl: Morobitz - plan naselja prije Drugog svj. rata. Gottscheerland (PDF) PRIJEDLOG: Kružna tura po Borovškoj goriUspon obuhvaća uspon na vrhove: Cerk, Krokar, Krempa i Borič Ugodna i tehnički nezahtjevna staza, vodi uglavnom kroz šumu, od sela Borovec pri Kočevski Reki (676 m), pored lovačkog doma (Lovski dom) u zaselku Ravne, na šumom prekrivene vrhove (900 do 1192 m n.v.): Cerk, Krokar, Krema, Borič. Uz put se na mjestima otvaraju pogledi na divlju dolinu Kupe između Osilnice i Kužlja. Nakon spusta s Boriča prema Dolnjoj Brigi, može se kroz dolomitsku dolinu Briškog potoka i pokraj ostataka kočevarskog sela Inlauf, vratiti do Borovca. Dijelom se ova ruta poklapa s trasom Borovške prirodoslovne poučne staze. UKUPNO VRIJEME HODA: 5-6 sati. |
Ravne KOORDINATE: 45.556925, 14.773056; NADMORSKA VISINA: 746,8 m; WIKIPEDIJA
|
Ravne, njemački Eben, kočevarski (Gottscheerish): Ebn, Ebnə) je naselje u općini Kočevje. Danas je to dio naselja, odn. zsaelak Borovca pri Kočevski Reki.
IME NASELJA Ravne je relativno uobičajen naziv za mjesta u Sloveniji (Ravne, Ravne na Koroškem, itd.). Naziv doslovno znači razina, odn. ravnina i pridjevskog je porijekla. Obično je to elipsa (figura koja nastaje kad se iz rečenične cjeline izostavljaju pojedine riječi, op.) od ravne njive, a odnosi se na malu izduženu kultiviranu terasu. Njemački naziv Eben je semantički identičan, što znači razina i odnosi se također na obrađivanje zemlje. POVIJESNI RAZVOJ NASELJA Godine 1498. Ravne su imale tri cjelovita poljoprivredna gospodarstva podijeljena na polu-farme, što je odgovaralo broju stanovnika između 35 i 40 osoba. Godine 1770. selo je imalo 13 kuća. Jedan od pogubljenih vođa Pobune Kočevarja u vrijeme francuske okupacije 1809. godine, bio je iz ovoga naselja. Selo je 1937. imalo 18 kuća i 47 stanovnika. Ovdje je radila i parna pilana, koja je izgorjela tijekom Drugog svjetskog rata. Selo se tijekom rata bilo bombardirano iz zraka. Poslije rata poduzeće Posestvo Snežnik ovdje je imalo staju za stoku. ZNAMENITOSTI Hodočasnička kapela Žalosne Matere božje i svetište Šumska hodočasnička kapela poznata kao Gospa od šume (njemački: Maria im Walde) sagrađena je između Ravna (Ebena) i Borovca pri Kočevski Reki, 1905. na mjestu popularnog svetišta Eben (njemački: Ebener Bild, ili Ebner Bild, kočevarski (Gottscheerish): Ēbmar pillain). Crkva je sagrađena kao rezultat epidemije kolere 1855. godine, tijekom koje bi stanovnici Borovca pješačili vrha brda Ravne (njemački: Ebner Berg, 846 m), i kojom je prilikom svećenik spomenuo da bi se mogla sagraditi mala crkva na mjestu gdje je bilo svetište s likom Gospe od sedam žalosti, vjerojatno podignuto oko 1440. ili 1450. godine duž karavansko-trgovačkog puta kojime se tovarnim životinjama išlo do grada Rijeke na obali. Kapela je bila dugačka 10,5 m, široka 5,5 m i visoka 15 m, na pročelju s tornjićem (na preslicu) s dva zvona. Bila je izgrađena od neobrađenog kamena. Izgradnja kapele je započela 5.7.1905., a posvećena je 17.9.1905. Kapela je bila okružena šumarkom starih stabala, ali je 1930-ih godina lokalno poduzeće za sječu drva oborilo sva stabla na ovom mjestu. Kapela je uništena tijekom Drugog svjetskog rata. 
Ravne, danas
Izvor: GoogleMaps, 2019. |
Hodočasnička kapela Žalosne Matere božje i svetište
Arhivska snimka IZVORI I LITERATURA
Ravne na karti: Geopedia RUPPE Karl: Eben - plan naselja prije Drugog svj. rata. Gottscheerland (PDF) Borovec pri Kočevski Reki - Lokacija kapele Žalostne Matere božje u registru nacionalne baštine. Ministarstvo kulture Republike Slovenije |
Draga KOORDINATE: 45.564653, 14.732989; NADMORSKA VISINA: 817,6 m; WIKIPEDIJA
|
Draga, odn. Dragarji, njemački Suche, je udaljeno napušteno naselje u općini Kočevje. Područje naselja danas pripada selu Borovec pri Kočevski Reki. Nalazilo se na šumskoj poljani smještenoj između obronaka Goteniške i Borovške gore.
|
OSTALI IZVORI
Draga na karti: Geopedia RUPPE Karl: Suchen - plan naselja prije Drugog svj. rata. Gottscheerland (PDF) |
Inlauf KOORDINATE: 45.539933, 14.781803; NADMORSKA VISINA: 735,8 m; WIKIPEDIJA
|
Inlauf; u starijim izvorima i Innlauf, njemački: Inlauf, kočevarski (Gottscheerish): Inlaf, Enlaf je selo u općini Kočevje, danas je zaselak Inlauf (oko 2013. samo su dvije kuće u zaselku stalno naseljene) dio naselja Borovec pri Kočevski Reki.
IME NASELJA Slovensko ime naselja dolazi od identičnog standardnog njemačkog imena, Inlauf. U kočevaskom dijalektu su ga zvali i Inlaf ili Enlaf. Naziv je izveden iz riječi einlauf, u značenju ulaz, ulazni otvor, uvala (poput uvale na kraju doline, op.), ponor, utočište. Njemački nazivi mjesta sufiksirani s -lauf (dosl. izvod, staza i sl.), kao što je Inlauf, često se povezuju s tekućom vodom, a ponornica Briški potok, izvire upravo u okolici Inlaufa. Godine 1943. ime Innlauf, zasnovano na imenu ovog njemačkog kočevarskog sela, bilo je predloženo kao novo germanizirano ime za dotadašnje Površje kod Krškog, selo koje je bilo određeno za novo prebivalište iseljenih Kočevara, a u to je vrijeme pripadalo Trećem Njemačkom Reichu.
POVIJEST NASELJA
Prvi puta se spominje u urbaru Kočevske Reke 1498. godine pod imenom Hinlaff. U srednjem vijeku imao je čak i župana koji je za svog feudalnog vlasnika na području naselja regulirao tlaku i prikupljao poreze, kako bi se oni na vrijeme prikupili. Kmeti iz Inlaufa su ih trebali plaćati nekoliko dana nakon blagdana sv. Martina, dakle sredinom 11. mjeseca. U zemljišnim knjigama iz 1574. godine zapisano je kako je Inlauf tada imao četiri cjelovita poljoprivredna gospodarstva, od kojih su dva bila podijeljena u četiri manja, polu-gospodarstva, što je odgovaralo broju stanovnika od 35 do 40 godina. Inlauf se razvijao kao naselje kolonista s objektima uz cestu. Većina kuća bila je okrenuta prema cesti dužim stranama, što nije uobičajeno u kočevskom kraju. U prvoj polovici 19. stoljeća naselje je imalo 13 numeriranih kuća. Između 1880. i 1921. godine broj stanovnika je bio neizmijenjen: 68-80. Nakon 1880. među njima je bilo 10 do 22 Slovenaca. Od sredine 18. stoljeća ovo je mjesto bilo dio općine Borovec (udaljen manje od 1 km), a od 1933. nadalje bilo je dio općine Kočevska Reka (udaljena 8 km). Župa i škola bili su u Borovcu. Stanovnici Inlaufa su za život dijelom zarađivali poljoprivredom i prikupljanjem šumskih plodova, ali većim dijelom od iskorištavanja šume. Veće smanjenje broja stanovnika zabilježeno je 1931. godine, tijekom posljednjeg popisa stanovništva Kraljevine Jugoslavije, kada je u selu popisano 15 kuća i 63 osoba, što je petinu manje nego deset godina prije toga. Prije Drugog svjetskog rata u Inlaufu je bilo 18 numeriranih kuća, od kojih je 4 bilo srušenih. Za vrijeme popisa stanovništva koji je napravljen 31.7.1941., prije emigracije kočevarskih Njemaca, u pet kuća živjelo je 17 Slovenaca. 1941. godine u sklopu operacije Der Sturm Borovec, 49 Nijemaca iz devet kuća odlučilo je napustiti selo i preseliti se u područje slovenskog Posavlja (slov. Posavje), koje je tada bilo okupirano i anektirano u Veliki Njemački Reich - što su i učinili 25. i 26.11.1941. Njihovo ostavljeno vlasništvo je nakon toga pripalo talijanskom poduzeću Emona. Skica talijanske vojske napravljena u proljeće 1943. godine prikazuje selo kao nepostojeće. Čini se da je naseljena samo jedna kuća, ali na kraju rata ovdje je ipak bilo 27 stanovnika. Naime, kraj Drugog svjetskog rata selo je dočekalo gotovo u potpunosti uništeno, a stanovanje je bilo moguće u samo tri kuće u kojima je stanovalo tih 27 osoba, koje su se također uskoro odselile. Početkom 1950-ih ovo je naselje postalo dio zabranjene zone Kočevske reke. Više nije bilo stalnih stanovnika. U selu je na livadi, na južnom rubu naselja, formiran jugoslavenski muški radni logor (kaznena kolonija) za političke zatvorenike, koji je djelovao od 1952. do 1955. godine. Bio je ograđen bodljikavom žicom i stražarskim stupovima, pri čemu su kao jednu stražarsku promatračnicu koristili postojeću kapelu. Izgrađene su dvije veće drvene barake za zatvorenike, jednu za stražare, i kuhinju. Kada je 1955. logor napušten, svi su njegovi ostaci uklonjeni. Godine 1953. Inlauf je pripojen Borovcu. Ono što je ostalo od napuštenih kamenih kuća koristilo se u razne građevinske svrhe. Inlauf je ostao dio zatvorene zone do demokratskih promjena 1990. godine. U 2013. godini su tri kuće bile naseljene, i u njihovoj blizini sagrađene staje. Uređena je pješačka staza do Krempe i uz nju postavljeni putokazi. 
Pogled na Borovec pri Kočevski Reki (lijevo) i Inlauf (desno) s Borovške gore
|
Inlauf from TV Kocevje on Vimeo. 
Inlauf
Pročelje nekadašnje kapele sv. Kuzme i Damjana (slov. Kapela sv. Kozme in Damijana ) Hans GanslmayerGodine 1885. u Inlaufu je rođen doktor veterinarske medicine, Hans Ganslmayer. 1903. je započeo studij na Veterinarskom fakultetu u Beču koji završava 1908. god. Stekao je međunarodnu slavu kao stručnjak za bakteriologiju i serologiju (znanost o serumima), a također su usvojene njegove metode za liječenje ljudi. U Inlaufu je razvio Antiseptom koji se nakon smrti otkrivača također koristio pod drugim imenom u liječenju ljudi. Dr. Ganslmayer imao je istaknutu ulogu u razvoju veterinarske medicine u mladoj Republici Turskoj, u koju je došao 1926. godine i radio kao stručnjak dvije godine na Institutu za vojnu veterinarsku bakteriologiju i serologiju u Ankari. Njegov brat Rudolf Ganslmayer, također veterinar i savjetnik, postao je glavni veterinar Štajerske nakon neobično uspješne karijere.
Prof. Dr. Hans Ganslmayer, dok je bio student u
Beču
Izvor: Veterinarski fakultet, Biblioteka Bečkog sveučilišta za veterinu |
Cerk KOORDINATE: 45.5464, 14.7642; NADMORSKA VISINA: 1192 m
|
Cerk (1192 m), najviši vrh na borovškoj gori pretežito je obrastao vegetacijom i pruža nešto malo pogleda na okolna gorja i na selo Borovec pri Kočevski Reki. Na vrhu se nalaze kutija s upisnom knjigom te žig.
Na sjeveroistočnim padinama Borovške gore koje gledaju prema Borovškoj dolini, u prostoru između Cerka i južnije smještenog vrha Krokar nalazi se - iz doline vidljiva - skupina stijena nazvana Kameni zid. Jednako tako je s Kamenog zida lijep pogled na dolinu u podnožju i okolna pobrđa. |
Krokar
Gozdni rezervat Krokarski pragozd (Šumski rezervat Prašuma Krokar)
|
Prašuma Krokar, koja se naziv i Ravenski gozd, očuvano je i zaštićeno područje na gornjem dijelu planinskog masiva Borovške gore (Planina nad Kolpom), koje obuhvaća površinu od 74,49 ha. Ta netaknuta prašuma bukve i ekosustav neprestane promjene ravnoteže između tla, klime i brojnih živih organizama, zaštićen je u kategoriji strogog rezervata, i dio je područja Natura 2000. Zaštićeni prostor prepušten je prirodnim procesima, bez utjecaja čovjeka. Pristupiti mu se može samo pogledom jer je njegovim rubom provedena prirodoslovna poučna staza Borovška naravoslovna učna pot.
Krokar je, zajedno sa šumskim rezervatom Snežnik-Ždroclje uvršten u UNESCO-vu svjetsku baštinu (kao drugi objekt u Slovenjii, nakon Škocjanskih jama), što pokazuje njegov izniman značaj. Prostire se na njegovim sjeverozapadnim, sjeveroistočnim i istočnim padinama i visoravni s istaknutim jugozapadnim padinama između vrhova Cerka (1188 m) i Krokara (1121 m), na nadmorskoj visini od 840 m do 1170 m. Šuma pripada katastarskoj općini Borovets i ima parcelu broj 1080/1. Leži u 81. odjelu šumskog okruga Ravne (Hočevar, 1985), GGE Ravne. Prostire se na površini od 74,49 ha i smatra se najvećim šumama u Sloveniji. Reljef padina u području prašume jako je stjenovit i vijugav. Na jugoistočnom i južnom dijelu rezervata, u neposrednoj blizini prvog nalazišta, nalaze se oborinske stijene i zidovi koji čine granicu rezervata. Stjenovite padine i litice također su prisutne u istočnom dijelu rezervata Pragozd Krokar, (imenovan tudi Ravenski gozd) je lociran na ovršnem delu gorskega masiva Borovška gora – Planina nad Kolpo. Razprostira se čez njegova severozahodna, severovzhodna in vzhodna pobočja ter planotasti del z izrazitimi jugozahodnimi pobočji med vrhoma Cerka (1188 m) in Krokarja (1121 m), na nadmorski višini med 840 m do 1170 m. Pragozd spada pod KO Borovec in ima parcelno številko 1080/1. Leži v 81. oddelku gozdnega revirja Ravne (Hočevar,1985), GGE Ravne. Zavzema površino 74,49 ha in velja za največji pragozdni rezervat v Sloveniji. Relief pobočij na območju pragozda je močno skalovit in vrtačast. Na jugovzhodnem in južnem delu rezervata, v neposredni bližini prve raziskovalne ploskve, se nahajajo prepadne skalne pečine in ostenja, ki predstavljajo mejo rezervata. Skalnate strmine in ostenja so prisotna tudi v vzhodnem delu rezervata Neokrnjeni, pragozdni bukovi sestoji so spomladi prekriti z divjim česnom. Pragozd Krokar je kraljestvo bukve. Vendar je ekosistem stalno spreminjajoče se ravnovesje med tlemi, klimo in neštetimi živimi organizmi – od mikroskopsko majhnih do medveda in dreves, ki so zagotovo najpomembnejši del pragozda, ogrodje in najdebelejša koža življenja v visokokraškem gozdu. Vsakih 10 let premerimo vsa drevesa, debelejša od 10 cm. Podatki leta 1995: na celotni pragozdni površini je 38.734 živih in še izmerljivih odmrlih dreves. Skupna lesna masa je 59.968 m3. Lesna odeja pragozda je kar 2 do 3 krat debelejša kot v okoliškem gozdu. To je uskladiščena energija, ki se stalno, varno in varčno obnavlja. Tu nič ne gre v nič, stari so pomešani z mladimi in življenje je povezano v trden in zdrav sistem. Primerjava lesnih mas po desetletjih pa pove, da pragozd ni tako nespremenljiv kot kaže na prvi pogled. Bukev prevladuje, vendar meritve jasno kažejo nihanje deležev drevesnih vrst, skupna lesna masa – nakopičena energija – pa ostaja skoraj nespremenjena. IZVORI I LITERATURA https://www.kocevsko.com/sl/kocevsko/pragozd-in-gozdovi/ https://life-kocevsko.eu/pragozd-krokar/860/5000 Šuma Krokar (koja se još naziva i gavrana šuma) nalazi se na gornjem dijelu planinskog masiva Borovška gora - Planina nad Kolpom. Prostire se na njegovim sjeverozapadnim, sjeveroistočnim i istočnim padinama i visoravni s istaknutim jugozapadnim padinama između vrhova Cerka (1188 m) i Krokara (1121 m), na nadmorskoj visini od 840 m do 1170 m. Šuma pripada katastarskoj općini Borovets i ima parcelu broj 1080/1. Leži u 81. odjelu šumskog okruga Ravne (Hočevar, 1985), GGE Ravne. Prostire se na površini od 74,49 ha i smatra se najvećim šumama u Sloveniji. Reljef padina u području prašume jako je stjenovit i vijugav. Na jugoistočnom i južnom dijelu rezervata, u neposrednoj blizini prvog nalazišta, nalaze se oborinske stijene i zidovi koji čine granicu rezervata. Stjenovite padine i litice također su prisutne u istočnom dijelu rezervata |
Gavran se na slovenskom jeziku kaže krokar, odn. raven
Pragozd Krokar (Ravenski pragozd) Površina: 74,49 ha Godina utemeljenja: 1991 Pragozd Krokar meri 74,49 hektarov. Nahaja se na nadmorski višini 880 do 1190 m. Matično kamnino sestavlja na severnem delu dolomit, na južnem pa apnenec. Klima je na tem območju zmerna, z daljšimi zimami, padavin je okoli 2000 mm na leto. Vsakih 10 let gozdarji premerijo vsa drevesa debelejša od 10 cm. Skupna lesna masa leta 2005 je znašala 639 m3/ha, odmrlo drevje 125 osebkov/ha. V pragozdu je glavno drevo bukev. V povprečju je gostota 18.048 osebkov na ha. Ekosistem se stalno spreminja in je v ravnovesju med tlemi, klimo in brezštevilnimi živimi organizmi - od mikroskopsko majhnih do medveda in dreves. Grof Auersperg je že leta 1893 izločil 73 hektarjev gozda iz gozdarskih dejavnosti in ga spremenil v enega prvih pragozdov v Sloveniji ter tako gozd ohranil bodočim rodovom. Na 41. zasedanju UNESCO-ve svetovne dediščine, ki se je odvijalo v Krakovu na Poljskem med 2. in 12. julijem 2017 je bil pragozd Krokar dodan kot čezmejna razširitev območja svetovne dediščine »prvotnih bukovih gozdov Karpatov in drugih regij Evrope« (Nemčija, Slovaška, Ukrajina) (Primeval Beech Forests of the Carpathians and Other Regions of Europe), ki se sedaj razteza čez 12 držav (Albanija, Avstrija, Belgija, Bolgarija, Hrvaška, Nemčija, Italija, Poljska, Romunija, Slovaška, Slovenija, Španija, Ukrajina).[1] Sklici
IZVORI I LITERATURA ACCETTO, M.: Pragozdno rastlinje rezervata Krokar na Kočevskem. Gozdarski vestnik, 60, 10: str. 419-444. Ljubljana, 2002. BONČINA, Živa: Vpliv svetlobnih razmer na pomlajevanje v pragozdnem rezervatu Krokar. Diplomski rad. Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta. Ljubljana, 2011. (PDF) GRCE, D.: Razvoj mladje na rastišču Isopryo – Fagetum v pragozdu Krokar: diplomsko delo. Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta. Ljubljana, 2010. HOČEVAR, S., BATIČ, F., MARTINČIĆ, A., PISKERNIK, M.: Preddinarski gorski pragozdovi: Trdinov vrh in Ravna gora na Gorjancih, Kopa v Kočevskem Rogu in Krokar na hrbtu pogorja Borovška gora – Planina nad Kolpo (mikroflora, vegetacija in ekologija). Ljubljana, 1985. KAMENIK, Klemen: Razvojna dinamika v pragozdovih šumik in Krokar. Diplomski rad. Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta. Lubljana, 2013. (PDF) ŽUPANČIĆ, Mitja, PUNCER, Ivo: Über zwei weniger bekannte Urwälder Krokt und Strmec in Slowenien / Less known virgin forests Krokar and Strmec (Slovenia). Sauteria 6, 1995. str. 139 -156 (PDF) |
Krempa KOORDINATE: 45.53108, 14.78095; NADMORSKA VISINA: 944 m
|
Krempa je 944 m visok vrh (može se naći i podatak o 942 m n.v.), koji se nalazi u srednjem dijelu Borovške gore. Na vrhu Krempe nalazi se upisna kutija i žig Kočevskog planinarskog put (Kočevska planinska pot). Malo pod vrhom, nalazi se Kremparsko sedlo.
Uspon na Krempu iz sela Borovec pri Kočevski Reki traje nešto manje od sat vremena, a staza prati u prvom dijelu Mali Kočevski planinarski put (do Kremparskog sedla) te Kočevski planinarski put, od sedla, grebenom do Krempe. OPIS USPONA NA KREMPU NA HRIBI.NET: Borovec pri Kočevski Reki - Krempa / 50 min / lahka označena pot Kremparsko sedlo NADMORSKA VISINA: 866 m odn. 869 mŠumski prijevoj između obronaka Krokara (1122 m) na sjeverozapadu i Krempe (944 m) na jugoistoku. Staza kojom se prelazi prijevoj povezuje Inlauf kod Borovca pri Kočevski Reki s grebenom Borovške gore i naseljima u dolini Kupe (Bosljiva Loka, Mirtoviči). Jugoistočno od prijevoja pada visina grebena Borovške gore i dalje prema jugoistoku niže se više vrhova, no svi su niži od 1000 m n.v.: Krempa (944 m), Borič (909 m), Gana (828 m), i dalje vrhovi oko područja Stružnica: Kapič (905 m), Mali Kapič (813 m), Vitez (806 m), Vršič (820 m), Kuželjska stena (874 m), i dr. Od sedla vode staze na greben Borovške gore i njezine najviše vrhove vrhove - grebenu najbliži vrhovi su Krokar i Krempa.
Na sedlu se nalazi lokalitet sa znatnom populacijom narcisa, njihovo najjužnije stanište u Slovenii. Narcise cvatu - ovisno o vremenskoj situaciji u konkretnoj godini - između kraja 4., pa do početka 6. mjeseca. Travnato sedlo nekada je bilo popularno izletište, a danas je zaštićeno kao rezervat prirode. Travnata padina se i dalje održava kasno ljetnom košnjom i povremenom sječom grmlja i rubova. Gozdni rezervat Krempa (hrv. Šumski rezervat Krempa)The Krempa Forest Reserve is the focal point of the Borovets Nature Trail. The Krempa meadow pass area above the Kolpe canyon has always been a popular excursion destination, and in the summer it gets coloured in white by daffodils, which have the southernmost habitat here in Slovenia. There is also a crossroads of other mountain trails that descend towards the Kolpa, offering a beautiful view of the mighty trees of the forest of Krokar, which has been listed on the UNESCO World Heritage List since 2017.
https://www.kocevsko.com/en/poi/page-476/ The Krempa forest reserveIt is a very popular destination with a view of the Kolpa River canyon. The Krempa natural reserve is a central point of the Borovec nature trail. The grassy pass above the canyon of the Kolpa River is full of daffodils in spring and considered the most southern daffodil growing site in Slovenia. Here is also the crossroads of other mountain trails which run steeply down to the Kolpa River valley. https://life-kocevsko.eu/en/the-krempa-forest-reserve/ |
Pragozd Kokar (Prašuma Kokar)Gozdni rezervat Krempa Šumski rezervat Krempa
IZVOR: http://life-kocevsko.eu/gozdni-rezervat-krempa/ Je od nekdaj priljubljena izletniška točka z razgledom v kanjon reke Kolpe. Naravni rezervat Krempa je osrednja točka Borovške naravoslovne poti. Travnato sedlo nad kanjonom reke Kolpe je spomladi polno narcis, ki imajo tukaj najjužnejše rastišče v Sloveniji. Tukaj je tudi križišče drugih planinskih poti, ki se strmo spustijo proti dolini Kolpe. Načrt pohoda. Pot začenjamo na Ravnah pri Borovcu. Sledimo markaciji narcise. Ustavimo se ob zanimivih točkah, na katere opozarjajo informacijske table. Vodič nam bo postregel z dodatnimi informacijami. Med potjo bomo opazovali obrobje pragozda Krokar,ki je bil vpisan med Unescovo naravno dediščino. Daljši postanek si bomo privoščili na Krempi, ki nam ponuja lep razgled na Kolpsko dolino, Risnjak , vse do Notranjskega Snežnika. Krempa je zanimiva tudi zato, ker se tu prepleta mešanica dinarsko, alpskega in kontinentalnega rastlinstva. Najlepša pa je maja in junija meseca, ko jo krasijo narcise. Sledi še spust do Borovca. Za zaključek nas na turistični kmetiji čaka enolončnica. Pečejo pa tudi odojka in jančka(opcija). Pokrajina. Kočevski gozdarji so na začetku tretjega tisočletja v pragozdu Krokar našteli natanko 38.734 živih dreves. Na Kočevskem je še pet drugih pragozdov in 34 drugih gozdnih rezervatov. Naravni rezervat Krempa je travnato sedlo nad kanjonom reke Kolpe. Je tudi križišče planinskih poti. Kočevska planinska pot vodi po gozdovih in ostenjih visoko nad zeleno dolino Kolpe, Prečka pa jo pot Borovec – Bosljiva Loka, ki se z orlovskih višin spusti po divjih strminah do reke Kolpe. Krempa je nekaj manj kot tri hektarje velika jasa, ki se od roba sedla med Krokarjem in Krempo trikotno zlega proti staremu kočevarskemu kolovozu Tu se nahaja najjužnejše rastišče narcise in črnega bora v Sloveniji. |
Stružnica
Južni dijelovi Borovške gore
Pogled sa Špičastog vrha u Hrvatskoj. u pozadini je planina Stojna. |
Biciklom Od Kočevske Reke do Borovške gore Območje:iz Kočevske Reke na Goteniški Snežnik, od tam na Borovško goro, v strmem spustu čez skriti prehod po Strmi rebri v dolino Kolpe in do Petrine, potem pa nazaj na Gote-niško goro in skozi Borovec na izhodišče Izhodišce: Kočevska Reka (569 m n.v.) Dolžina (km):72 km; varianta čez Banjo Loko 75 km Višinska razlika (m):1750 Čas vožnje:7:00 Nošenje kolesa:0 Zahtevnost vzpona:vzpon po cesti na Goteniški Snežnik V 3 z nekaj mesti V 4; zadnji del po markirani poti na vrh V 6; iz vasi Potok na Stružnico V 4; drugo V 2 - V 3 Zahtevnost spusta:z vrha Goteniškega Snežnika po markirani poti do ceste S 4 z mesti S 5; Čez Strmo reber v Zg. Čačič S 5 - S 6; drugo S 1 in S 2 Zahtevnost skupaj:V+ Značilnosti:ena najdaljših tur v tem vodniku, po najbolj divjih in odmaknjenih gozdnih predelih Slovenije, orientacijsko zelo zahtevna. Najnižja točka:220 m n.v. Najvišja točka:1284 m n.v. Navigcija:[GDB] [GPX] [KML] [LMX] [PLT] [QUO] [WPT] [Google maps] Ena najdaljših tur v tem vodniku, po najbolj divjih in odmaknjenih gozdnih predelih Slovenije, orientacijsko zelo zahtevna. http://pavlin.si/wp/en/kolo/strme-kolesnice/kocevsko-in-gorjanci/borovska-gora-2/ Kočevska planinska pot Pot se deli na Malo Kočevsko planinsko pot in na Veliko Kočevsko planinsko pot. Obe imata izhodišče v Koči pri Jelenovem studencu. Mala Kočevska planinska pot Koča pri Jelenovem studencu – Mestni vrh – Fridrihštajn – Livoldski vrh – Štalcerji – Gorenja Žaga ob Kolpi – Kostel – Orlek – Kuželjska stena – Borič – Krempa – Borovec pri Kočevski Reki – Lovski dom Koče – Nagelbihl – Koča pri Jelenovem studencu. Za Malo Kočevsko pot je predvidena poraba časa 2 do 3 dni zmerne hoje pri 9 do 12 urah hoje dnevno. Velika Kočevska planinska pot Koča pri Jelenovem studencu – Mestni vrh – Fridrihštajn – Livoldski vrh – Štalcerji – Gorenja Žaga ob Kolpi – Kostel – Orlek – Kuželjska stena – Borič – Krempa – Cerk – Firstov rep – Taborska stena – Goteniški Snežnik – Žaga Medvedjek – Sušni vrh – Glažuta – Grčarice– Jasnica – Slovenski vrh – Ledenik – Koča pri Jelenovem studencu. Za Veliko Kočevsko planinsko pot je predvidena poraba časa 5 dni. Planinska pot Kočevje – Bosljiva Loka ob kolpi Od Kočevja do sedla Krempe je pot skupna z Malo kočevsko planinsko potjo. Na vsej poti od sedla Krempe dalje so čudoviti razgledi v dolino Kolpe, po Gorskem Kotarju, na desni vidimo drzno ostenje Loške stene. V mokrem je del poti pod Krokarjem, kjer se vije po strmem travnatem pobočju, lahko zelo nevaren in zahteva veliko mero previdnosti. Kostelska planinska pot Začne se v vasi Potok pri Fari, po lepi gozdni poti pod vasjo Jakšiči čez vas Planina pod Planinsko steno, do razvalin gradiča in žičnice Stružnica ter nato nad vasjo Stružnica do gozdne ceste, ki prispe iz Banja Loke. Po cesti gremo levo do gozdnih koč, kjer zapustimo cesto in se po vlaki in stezi povzpnemo na Kuželjsko steno. Od tu mimo naravnega okna navzdol do vasi Rake, tu levo po opuščenem kolovozu strmo v cikcakih navzdol do reke Kolpe na asfaltirano cesto. Po njej gremo v smeri toka reke in kmalu se pot razcepi v dve varianti. Po prvi skrenemo s ceste levo v hrib in hodimo po obronkih do zaselka Laze pri Kostelu, kjer se obe poti zopet združita, druga pa gre po cesti skozi vas Kuželj in naprej v Laze. Od tu ponovno v breg in po strmini do vrha Kosa, dalje do kolovoza in po njem desno mimo vasi Štajer nazaj na izhodišče v vas Potok. Pot zahteva od 6 do 7 ur zmerne hoje po sicer nezahtevni poti. Kostelska planinska pešpot Fara - Potok – Jakšiči - Planina – Stružnica – Kuželjska stena – Rake – Kuželj – Laze pri Kostelu – Štajer - Potok. Pot je krožna in je namenjena predvsem če imate v mislih celodnevni pohod. Dolžina poti je 22 km, 6 do 7 ur zmerne hoje. Kostelska planinska pot se začne na prireditvenem prostoru pri Fari. Od tu nadaljujemo skozi Potok in Jakšiče, kjer se pot začne vzpenjati, mimo Planine, do gozdnate planote Stružnica. Nadaljujemo po gozdni cesti do gozdarskih koč nato po poti in stezi do vrha Kuželjske stene kjer je krasen razgled na dolino reke Kolpe in Gorski Kotar. Pod steno vidimo naš in hrvaški Kuželj. Pot se v nadaljuje po robu Kuželjske stene v rahlem spustu in nas pripelje do prečudovite naravne znamenitosti, 7 m velike odprtine v steni, ki ji pravimo Kuželjsko okno. Od tu se spuščamo mimo vasice Rake v dolino. Pri Račkem potoku zopet zaslišimo šumenje Kolpe in stopimo na asfaltno cesto po kateri nadaljujemo skozi Kuželj do vasice Laze. V vročih poletnih dneh pa lahko tik pred Kuželjem zavijemo v gozd in po gozdni poti nadaljujemo proti Lazom. Iz Lazov nas pot vodi pretežno skozi gozd, mimo vasice Štajer do našega izhodišča v Potoku oziroma Fari. Kostelska grajska pešpot Poteka v prvem delu po trasi Kočevske planinske poti od zaselka Žaga ob Kolpi po dolini potoka Potok, se povzpne proti vasicama Podstene in Suhor, kjer zapusti Koč. p.p. in zavije po cesti proti magistralni cesti, jo prečka in doseže vas Kaptol. Povzpne se do vasi Ajbel in nato zmerno navzdol do vasi Briga, Banja Loka, Vimolj, Rajšele nato po cesti do Kostela (razvaline gradu v obnavljanju) in nazaj do Žage. Pot je dolga okoli 16 km, z višinsko razliko okoli 400 m, primerna je tudi za kolesarjenje, saj poteka večinoma po poteh in cestah. Osilniška planinska pot Mirtoviški potok – Kobila – Mirtoviči se prične v vasici Mirtoviči pri mali hidroelektrarni. V prvem delu teče pot ob slikovitem Mirtoviškem potoku kjer spotoma obiščemo korito manjšega pritoka nato nadaljujemo v sotesko, tik ob strugi enega večjih pritokov in pridemo do mesta kjer po deževju voda izvira izpod z mahom poraslih skal. Tu skrene pot močno v levo in se po serpentinah povzpne na večji skalni blok (razgled), nato pa naprej po lovskih stezah nad glavnim tokom. Steza se prilagaja terenu, čez čas prečkamo glavni tok, ki pride izpod Krokarja in Krempe, naša steza pa se dvigne pod prepadno ostenje in kmalu smo zopet pri enem od pritokov. Tu se lovska steza konča mi pa se, deloma po grebenu, deloma v vijugah, povzpnemo v sedlo pod Kobilo, kjer se pridružimo poti, ki pripelje iz sedla Krempe in pelje v Bosljivo Loko. Skupno s to potjo se povzpnemo na Kobilo in po njej se nato začnemo spuščati proti dolini. Kmalu za A drogom elektro omrežja se ločimo od skupne poti in krenemo v levo, navzdol v dolino Mirtoviškega potoka. Po približno 3 do 4 urah pridemo na izhodišče, kjer smo pričeli s pohodom. Pot je zmerno zahtevna, zlasti v mokrem pa obstaja nevarnost zdrsa zato je priporočljiva višja previdnost. Gozdni pešpoti Kozice: Predgrad - razgledišče - pretvornik RTV - Pajtlerica - Goli hrib - Laze – Predgrad Mala pešpot je krožna in ima izhodišče v vasici Laze pri Predgradu. Od tu se pot skozi gozd vzpenja proti Špičastemu hribu in naprej do roba kanjona Kolpe z razglednim vrhom Kozice. Na razglediščih pri pretvorniku so lepi razgledi na kanjon Kolpe in vasice pod njim. Pot se nekoliko vzravna in nato ponovno dviguje proti vrhu z zanimivim imenom Pajtlerica in nadaljuje naprej do najvišje točke Goli hrib. Vseskozi se nam izmenjuje razgledi na pogorja okoli nas, kanjon Kolpe, vasice in na trenutek se odpre razgled celo do Kočevje in naprej. Od Golega vrha pridemo kmalu do kapelice, kjer je tudi vpisna knjiga, nato skrenemo v levo in se mimo Peklenskega zidu vrnemo na izhodišče. Za pot, ki je dolga okoli 9 km porabimo 4 do 5 ur zmerne hoje po ne preveč zahtevni poti. Velika pešpot ima izhodišče bodisi v Predgradu ali ob Kolpi v Dolu. Poteka v obratni smeri kot mala in sicer hodimo po pobočju Kozic (kanjona Kolpe), deloma skozi opuščene vinograde občasno nad prepadnimi stenami in kmalu pridemo do opuščene vasice Hreljin. Od tu se prične pot vzpenjati in kmalu pridemo do oznak za malo pot, ki pa pelje v desno na Špičasti vrh. Mi nadaljujemo pot proti Lazom in kmalu smo pri informac. tabli oz. izhodišču male poti. Skupno z malo potjo se vzpenjamo mimo Peklenskega zidu, , kapelice, Golega hriba do pretvornika Kozice, kjer se poti ločita. Naša krene v levo in se deloma po stezi, vlaki in manjši del po cesti spusti na izhodišče do Predgrada. Če pa smo pot pričeli v Dolu imamo do tja še okoli pol ure spusta. Za to pot, ki je dolga 14 km in z višinsko razliko 640 m pa bomo porabili 6 do 7 ur zmerne hoje. Kostelska-Trška pešpot je najkrajša med kostelskimi peš potmi. Izhodišče ima pod gradom, kjer nas informativna tabla pouči o znamenitostih poti. Pot se spusti navzdol po stezici med zaraslimi travniki in njivami do ceste, ki se vije nad reko Kolpo. Nekaj časa sledimo toku reke in pridemo do zaselka Žaga, kjer se združi s Kostelsko grajsko peš potjo in Kočevsko planinsko potjo. Tu je tudi več informativnih tabel. Poti se pričnejo dvigati v smeri gradu, vendar jih naša pot zapusti in skrene v gozdni rezervat ter nazaj proti izhodišču. Pot je dolga okoli 3 km in nam nudi 2 do 3 ure prijetnega pohoda na 200 m višinske razlike. |
Gornja Briga
Dolnja Briga
Jesenov Vrt
Drežnik
Briga
Banjaloka
Nova sela
UZ GORNJU DOLINU KUPE
Od Osilnice do Kužlja
Od Kuželja do Kostela
Dolina rijeke Kupe
Pogled sa Špičastog vrha u Hrvatskoj. Lijevo od toka rijeke Kupe vide se planine Gorskog kotara, a desno je Borovška gora. |
Slavski Laz na slovenskoj obali Kupe
Pogled sa Špičastog vrha u Hrvatskoj |
Kostelska planinska pot KOSTELSKI PLANINARSKI PUT
|
Opis staze
Ukupno vrijeme hoda: 6 h DIONICA KT-1 POTOK (225 m)-STRUŽNICA vrijeme hoda 1:05 h Izhodišče poti in KT-1 (odcep z glavne ceste, na betonskem stebru kozolca) je v vasi Potok, ki leži nad magistralno cesto Kočevje-Petrina-Delnice. Pot pelje po asfaltni cesti do roba vasi Jakšiči, kjer nad križiščem krenemo levo v hrib do zaselka Planina. Cesta se tu konča, mi pa se dvigamo po traktorski poti pod Planinsko steno do planote, kjer se nam z desne pridruži Kočevska planinska pot. Smo pri razvalinah lovskega gradiča ter ostankih zgornje postaje tovorne žičnice na Stružnici, kjer je tudi KT-2. KT-2 STRUŽNICA (655 m)-KUŽELJSKA STENA (čas hoje 55 minut) Nadaljujemo po prijetni poti nad zaselkom Stružnica do gozdne ceste in po njej do dveh »gozdarskih« koč. Nekaj 100 m naprej je obračališče in tu pot skrene levo, strmo v breg po vlaki, ki nato preide v stezo, katera nas pripelje na vrh Kuželjske stene. Tu je tudi kontrolna točka Kočevske planinske poti, mi pa za žigosanje na KT-3 uporabimo žig Kostelske planinske poti (KPP), ki je pritrjen v skali. KT-3 KUŽEUSKA STENA (874 m)-RAKE (čas hoje 40 minut) Z vrha se spustimo po slabi stezi (pazljivo!) mimo naravnega okna na vlako. Ta se prične kmalu precej strmo spuščati (vmes sta tudi ravna odseka) in hitro pridemo blizu zaselka Rake, kjer je na križišču planinskih poti KT-4. KT-4 RAKE (550 m)—LAZE (čas hoje 1 ura 50 minut) Tu se ločita naša in Kočevska planinska pot, ki skrene v desno, mi pa se spustimo levo in po razgledni poti oziroma stezi pridemo do asfaltne ceste, ki povezuje Petrino z Osilnico. Sedaj smo tik nad reko Kolpo. V levo nadaljujemo po cesti mimo mesta, kjer se izliva (večino leta je struga suha) v reko Rački potok. Podaljšamo še dober kilometer do točke, kjer imamo za nadaljevanje poti dve možnosti. Prva je po cesti naprej skozi vas Kuželj in kmalu nato levo v breg v Laze. Druga različica pa zavije s ceste v levo, po stezi se neopazno dviguje ter spušča do zaselka Ograja (hišna št. Laze 10) in hitro doseže stičišče naših poti. Nadaljujemo skozi vas Laze, kjer nas na koncu naselja čaka znamenje sv. Antona Padovanskega in KT-5 (žig na desni strani zidu znamenja). KT-5 LAZE (320 m)-KOSA (čas hoje 50 minut) Gremo v levo po neizraziti stezi najprej čez travnik, nato pa v gozd. Pot se počasi dviga, na manjšem sedlu zavijemo v levo. Steza pelje po pobočju in je zlasti v mokrem vremenu precej spolzka. Čez čas se obrne strmo v breg in po grebenu doseže križišče stez na Kosi, kjer je tudi KT-6. KT-6 KOSA (480 m)-POTOK (čas hoje 40 minut) Nato nas markacije popeljejo rahlo v desno in navzdol. Kmalu pridemo na kolovoz in se mimo zaselka Štajer po cesti spuščamo do struge potoka Potok. Gremo do magistralne ceste, zavije |
Karta Kostelskog planinarskog puta (izv. Kostelski planinski pot)
|
IZVORI I LITERATURA
http://www.kocevje.info/tour/
https://issuu.com/emka/docs/poti_za_vse_dni/15
https://www.kocevje.info/
https://www.kocevje.info/tour/po-borovski-naravoslovni-poti-mimo-pragozda-krokar/
http://www.kocevje.info/po-borovski-naravoslovni-poti-mimo-pragozda-krokar/
http://www.pd-podpec-preserje.net/utrinki-s-poti-od-kostela-do-borovca-4-5-2016/
https://www.hribi.net/izlet/borovec_pri_kocevski_reki_krempa_/26/1477/2495
KONSTANTINOVIČ, Petra: Zasnova regijskega parka Kočevsko - Kolpa : diplomsko delo. Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, Oddelek za geografijo.Ljubljana, 2016. (PDF)
https://issuu.com/emka/docs/poti_za_vse_dni/15
https://www.kocevje.info/
https://www.kocevje.info/tour/po-borovski-naravoslovni-poti-mimo-pragozda-krokar/
http://www.kocevje.info/po-borovski-naravoslovni-poti-mimo-pragozda-krokar/
http://www.pd-podpec-preserje.net/utrinki-s-poti-od-kostela-do-borovca-4-5-2016/
https://www.hribi.net/izlet/borovec_pri_kocevski_reki_krempa_/26/1477/2495
KONSTANTINOVIČ, Petra: Zasnova regijskega parka Kočevsko - Kolpa : diplomsko delo. Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, Oddelek za geografijo.Ljubljana, 2016. (PDF)
