|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > Zapadno pobrđe Suhe krajine
Države: Slovenija
Najviši vrh: Planski vrh, 777 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.83129, 14.74176
Države: Slovenija
Najviši vrh: Planski vrh, 777 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.83129, 14.74176
|
|
Uvod-
ENGLISH SUMMARY: Western Suha Krajina Hills
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS PODRUČJA
PRIRODA
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
Žužemberk, stara razglednica
|
20. stoljeće
Balkan Air force - južnoafrički Beaufighter baca bombe na Žužemberk, 1944. godine.
|
Žužemberk
|
|
Žužemberk je središnje naselje Suhe krajine s oko 1100 stanovnika (2024.) i sjedište je istoimene općine. Zaselak, a kasnije i grad, razvio se oko dvorca Žužemberk, na terasi iznad rijeke Krke.
Povijesni pregled. Žužemberk se u pisanim izvorima prvi put spominje 1246. godine, a kao trgovište gradska prava dobiva 1399. godine. Počeci školstva sežu u 18. stoljeće, od 1828. godine u mjestu postoji redovna škola. Od 1868. do Drugog svjetskog rata na trgu je bilo sjedište okružnog suda i drugih državnih ureda. Od 1998. godine Žužemberk, koji broji oko 1100 stanovnika, ponovno je središte samostalne općine. Žužemberk je od 1413. godine sjedište župe, koja je bila u sastavu pražupe Dobrnič. Iz nje se kao vikarijat odvojio prije 1399. i istodobno s matičnom župom prešao u posjed cistercitskog samostana u Stičnoj. Do Drugoga svjetskog rata uz župnu crkvu imala je 16 filijalnih crkava, čak 5 u Žužemberku i bližoj okolici. Danas u župi Žužemberk djeluje 12 filijalnih crkava. Žužemberk je postao važno poštansko stajalište kada je 1738. započela redovita poštanska veza između Ljubljane i Karlovca. Počeci školstva sežu u 18. stoljeće, a od 1828. godine na trgu djeluje redovita pučka škola. Od 1868. do Drugog svjetskog rata u naselju je bilo sjedište okružnog (kotarskog) suda i drugih državnih ureda. Zbog svog važnog položaja, Žužemberk je tijekom Drugog svjetskog rata bio poprište žestokih borbi u kojima su osim stambenih zgrada teško stradali i župna crkva na Zafari te žužemberški kaštel. Godine 1998. postaje središte istoimene općine. 
Žužemberk, pogled na grad i dolinu Krke s terase ispred crkve sv. Mohorja in Fortunata
|
Litografija Žužemberka iz zbirke Malerische Ansichten aus Krain (između 1842. i 1848.)
Ime mjesta navodno je slovenska izvedenica njemačke riječi za željeznu rudu koja se kopala u blizini.
Rimska cesta i trgovački koridor. Na području Žumberka nalaze se ostaci rimske ceste koja je vodila obroncima od Ivančne Gorice preko Žužemberka, Dvora i dalje prema Črnomlju. Put je nekada bio centralna veza za tadašnje stanovnike ovog kraja. Tom je cestom u kasnijim vremenima vodio carski trgovački put. Bio je u uporabi do 1859. godine, kada je izgrađena nova cesta dolinom rijeke Krke.
|
|
Gospodarske aktivnosti. Već u srednjem vijeku Žužemberk se razvio u gospodarsko središte Suhe krajine. Građani su se bavili raznim zanatima: kožarskim, postolarskim, krznarskim, krojačkim, a svoje su proizvode prodavali na brojnim sajmovima. Važan je bio i lov ribe i rakova.
Obrtnici su se udruživali u cehove, od kojih je najbrojniji bio kožarski ceh koji je djelovao sve do početka 19. stoljeća. Obrtnici su svoju robu nudili na mnogim tržnicama u trgovištu, na koje su dolazili kupci iz doline Krke i Suhe krajine. U mjestu je bila i mitnica koja se spominje već 1458. Budući da je rijeka Krka jedini izvor vode u Suhoj krajini, uz nju su još od 16. stoljeća počinju nicati industrijski pogoni vezani uz iskorištavanje energije vode (talionica i ljevaonica željeza u Zagradcu, tvornica papira u Žužemberku, željezara u Dvoru). Tvornica papira radila je uz rijeku od 1716. godine, a 1792. godine preuzeo ju je tiskar Ignac Kleinmayer. Nakon 1875. pretvorena je u kožaru i strojarnicu, koja je radila do 1945. Godine 1730. u naselju je bila i barutana. Mlinarstvo i pilarstvo bile su iznimno važne gospodarske djelatnosti sve do Drugog svjetskog rata. Između Prapreča i Žužemberka, na udaljenosti manje od kilometra, bilo je čak pet mlinova: Vehovčev, Zajčev, Rojčev, Gričarjev i Dularjev. Neki od njih imali su i venecijanere* na okomitu oštricu. U 17. stoljeću u Žužemberku je djelovala Strahova zvonarna. Poslijeratni razvoj industrije nije dosegao veće razmjere, Smanjenje energetskog korištenja rijeke povezano je s velikim gospodarskim i društvenim promjenama nakon 1., a prije svega nakon 2. svjetskog rata. Danas samo Zajčev mlin melje s vremena na vrijeme. Nakon završetka rata u naselju se počela razvijati industrija, ali nije poprimila veće razmjere, a mještani su posao tražili u Novom Mestu i Ljubljani. Obrtništvo i poljoprivreda i dalje predstavljaju važno dopunsko gospodarstvo. Zbog prirodnih obilježja i rijeke Krke, turizam postaje sve važniji. Znamenitosti. Gradska jezgra, dvorac Žužemberk, crkve sv. Roka i sv. Miklavža i spomenik Na Cviblju, zaštićeni su kao spomenici kulture. IZVOR Žužemberk. Wikipedija (sl) i dr. |
*Venecijaner. Pilane na vodeni pogon bile su drvene jarmače čija je konstrukcija u gorske dijelove Slovenije i Hrvatske preko Primorja vjerojatno došla iz Venecije pa su se zbog toga nazivale venecijanska jarmača ili popularno venecijaner. Ovakva je konstrukcija sve do izumiranja pilana vodenica bila osnovni pilanski stroj. Drvena venecijanska jarmača gotovo je u potpunosti drveni stroj što je zbog dostupnosti materijala vjerojatno bio dodatni razlog popularnosti. Metalno je bilo samo ono nužno: list pile te glavna osovina mehanizma koji je kružno gibanje zamašnjaka preko poluge (ojnice) pretvarao u linearno gibanje okvira u koji je bio umetnut list pile. S vremenom su se u tom okviru nalazila do tri lista čime se povećao prorez, pa je za to bilo potrebno ojačati konstrukciju, povećati snagu i dodati zamašnu masu. |
Žumberak, plan centra grada
Izvor: mapy.cz, 2024.
Izvor: mapy.cz, 2024.
|
Grajski trg. (hrv. Gradski trg) Na središnjem dijelu glavnog gradskog trga nalazi se fontana od lijevanog željeza, a uz njegov su rub ulazno pročelje zgrade dvorca i niz jednokatnih stambenih kuća s kamenim portalima i lokalima u prizemlju. Zgrade uz sporedne ulice su skromnije, uvjetovane seljačkim načinom gospodarstva.
Žužemberk, glavni gradski trg s fontanom od lijevanog željeza (zaštićena pokrovom preko zime)
Fotografije u nizu:
1. Pogled na glavni trg s crkvom sv. Jakoba, prije bombardiranja u Drugom svjetskom ratu 2. Glavne funkcine na i uz glavni gradski trg 3. Tlocrt središta grada, s naznačenom lokacijom nekadašnje crkve sv. Jakoba i današnjeg drvenog pavijlona |
|
Park znanih Suhokranjcev. Spomen-park znamenitih Suhokranjaca (Suhokrajišnika) nalazi se na trgu u samom središtu Žužemberka. Na zelenoj površini nasuprot drvenog paviljona nalaze se spomen obilježja i to kameni stup s pločom na kojoj su upisani svi poznati Suhokranci, kao i nekoliko spomenika koja se sastoje od po tri kamena stupa. Na stupovima su postavljeni brončani reljefi najzaslužnijih Suhokranjaca. Svečano je otvoren 10.7.2015. Spomen-park s 12 reljefa konačni izgled je dobio 2018. godine.
Već 2014. godine pojavila se inicijativa za nastajanje spomen parka i daljnji napori za očuvanje uspomene na poznate ličnosti s ovog područja. Park je posvećen raznim osobama, od kojih su većina svećenici i profesori, ali i pisci, filmske glumice, političari, slikari i piloti. Djelovali su kao veliki domoljubi, neprestano se zalažući za očuvanje i razvoj Suhe krajine. Brončani portretni reljefi prikazuju slijedeće osobe: knez Janez Vajkard Auersperg, dr. Fran Bradač, dr. Janez Gnidovac, Tomaž Humar, dr. Anton Kuhel, Lada Ambrožič, dr. Janez Gnidovac, dr. sc. Fran Bradač i dr.
|
|
|
Drveni paviljon. Paviljon je rezultat sudjelovanja mještana Žužemberka i dvoje engleskih arhitekata koji su pobijedili na natječaju, kao i studenata arhitekture i javnih djelatnika koji su dali svoj doprinos manifestaciji EASA013 (studenti arhitekture EASA, Topos, Aleksander S. Ostan, Aleš Kobe, Jack Richards, William Burgess). Oblikovanje zgrade proizlazi iz društvenih zahtjeva i prostornih problema, a nastoji riješiti teškoće trga koji je tijekom Drugog svjetskog rata i nakon njega ostao bez istočnog pročelja. Rahla građevina, smještena u parku između drveća, natkrivena je dvostrešnim krovom koji djelomice sažima tradicionalne uzore pučkog graditeljstva, poput kozolca, a istovremeno podsjeća na crkvu sv. Jakoba, koja je nekada stajala na trgu. Moderno krovište nudi utočište, a u isto vrijeme otvara grad prema budućnosti.
Ideja izgradnje paviljona je spoj (sinteza) različitih komponenti, koje su sve povezane s XXXIII. godišnjim susretom studenata arhitekture EASA-e, koji se održao od 4. do 18.8.2013. u Žužemberku. Prva komponenta su praktične radionice koje su redoviti dio ovakvih susreta i na kojima studenti arhitekture prenose znanja iz akademske zajednice u praksu. Drugo je darivanje mjesta domaćinu kako bi i nakon završetka susreta ostalo nešto korisno i lijepo. Treće je ambicija organizatora koji su spremni uz puno truda iskoristiti priliku i napraviti nešto kvalitetno. Odabir Žužemberka za domaćina skupa EASA-e nije bio slučajan. Tražilo se mjesto koje bi utjelovilo prirodne i kulturne karakteristike Slovenije, koje bi imalo dvorac i rijeku, te koje bi nudilo mnogo kvalitetnih otvorenih lokacija za intervencije. Upravo je ovo posljednje bilo najvažnije u odluci za natječaj, budući da je napušteni park uz dvorac nudio pravu lokaciju za smislenu intervenciju. Pogotovo s obzirom na činjenicu da je na ovome mjestu nelada stajala crkva sv. Jakoba, koja je uklonjena nakon Drugog svjetskog rata. 
Informativno-izložbeni paviljon u centru Žužemberka
Sadržaj s informativne ploče iz paviljona: Posjetiti Općinu Žužemberk u Suhoj krajini, krajolik uz gornji tok rijeke Krke, znači bijeg od gradske vreve, smoga, gužve, automobila i divlje svakodnevice. Priroda koja je bogato obdarila Žužemberk i Suhu krajinu pruža neslućene mogućnosti za obogaćivanje tijela i duha. Ako se volite okušati u sportskim aktivnostima, voziti čamac, bicikl, pecati ili ići u lov, ribolov, planinarenje, izlet kamperom, ostat će vam zauvijek u sjećanju i novo je iskustvo. Bogata kulturno-povijesna baština ovih mjesta zaista vrijedi posjetiti, dvorac Žužemberk, crkva sv. Nikole, ostaci rimske ceste, obnovljena visoka peć na Dvoru, crkva sv. Pitome, stoljetne lipe, ostaci mletačkih naselja, mlinova, ostaci tvornice papira i kožare, rimski nadgrobni spomenici... Suhi krajolik zanimljiv je svima - mladima, starima, planinarima, biciklistima, povjesničarima, nautičarima, slikari, pustolovi, istraživači... Svatko tko želi doživjeti nešto drugačije, moći će pronaći nešto za sebe. Mi domaći trudimo se ponuditi vam pomoć ako vam je potrebna. Kao turisti entuzijasti, radimo u turističkoj zajednici i pomažemo u akcijama čišćenja okoliša, kulturnim događanjima i promociji Suhokraja. Želimo da što više ljudi upozna naše krajeve i doživi ugodan posjet Žužemberku, u dolini rijeke Krke, uz žuborenje slapova, u prekrasnoj prirodi tajanstvenog krškog svijeta. Suhi krajolik poziva, gdje vrijeme drugačije teče. Žužemberk, rijeka Krka s dolinom dvoraca, poziva u mir, netaknutu prirodu, kulturno-povijesne znamenitosti i brojne mogućnosti za aktivno provođenje slobodnog vremena. Želimo da nas posjetite i sami doživite Suhu Krajinu. |
Središte Žužemberka pred Drugi svjetski rat
|
|
Grad Žužemberk. Dvorac Žužemberk (Seisenburg, Sosenberch) nalazi se na terasi iznad rijeke Krke i ujedno je središte naselja Žužemberk.
Povijesni pregled. Prema godini "1000", koja je uklesana na ulaznom portalu dvorca, prvu utvrdu na ovom je mjestu sagradio suprug svete Eme, Viljem I., tadašnji župan Savinjske krajine. Inače, dvorac se prvi put spominje 1295. godine, kada ga je 1374. godine, kao »castrum Sausenberc in marchia Sclauica«, od Heinzelina pl. Lupoglavskog (von Mahrenfels), kupio gorički grof Albert I. Godine 1374., nakon izumiranja istarske grane obitelji goričkih grofova, dvorac prelazi u posjed Celjskih. Kada je Ulrik II. Celjski 1456. godine umro bez nasljednika, s njim je izumrla i obitelj grofova Celjskih. Prema nasljednom ugovoru između Celjskih i Habsburgovaca, potonji su stekli svu imovinu prvih. Između ostalih i dvorac Žužemberk. Car Ferdinand ga je 1538. godine prodao obitelji Auersperg (Turjačani) kao zemaljski posjed. Kupila su ga braća Wolf Engelbert i Jurij. U 16. stoljeću izgrađene su obrambene kule i moćni bastioni. Godine 1559. u kaštelu je kratko vrijeme boravio nezakoniti sin Jurija Turjaškog, Grgur. U blizini je sa svojom vojskom bio i Herbart Turjaški, koji je povratio dvorac, te se okrutno obračunao s napadačima, bacajući ih preko zidina, a tijela su zatim divlje životinje odnijele u šumu. Godine 1575. pripitomljeni medvjed u dvorištu dvorca ubio je ženu Ivana Turjaškog Annu von Eck. U znak sjećanja na tragični događaj usred dvorišta zasađena je lipa koja je opstala 424 godine (posječena je 1999.). Knez Janez Vajkard I. Turjaški, koji je bio vijećnik i prvi ministar u Habsburškoj Monarhiji (također i tutor cara Ferdinanda III.), 1699. godine utemeljio je neprodajni nasljedni posjed (primogeniture fidejkomis). Dvorac Žužemberk bio je u vlasništvu Auersperga do Drugog svjetskog rata, U dvorcu su se nalazili i okružni sud i zatvori, a kada se sud izmijestio 1893. godine, dvorac je polako počeo propadati. Tijekom Drugog svjetskog rata u njemu je bio smješten talijanski garnizon, no nakon talijanske kapitulacije nakratko su ga okupirali partizani. 1960-ih godina započela je postupna obnova dvorca, a od 1996. tijekom ljetnih dana u njemu se održavaju tzv. "srednjovjekovni dani" i dr. kulturne priredbe. 
Auerspergovi su posjedovali grad Žužemberk do kraja Drugog svjetskog rata, u kojem su dvorac i trgovište zbog svog strateškog položaja teško stradali. Unatoč činjenici da je dvorac desetljećima bio u ruševinama, on je lijep primjer procvata dvorske arhitekture od 12. do 17. stoljeća.
|
Vrijeme posjeta
Individualni besplatni ulazak u dvorac moguć je u svakom trenutku (24/7). Obilazak dvorca u stručnom vodiču moguć je samo uz prethodni dogovor. 
Grb Žužemberka v"Veliki grbovni knjigi", autora Janeza Vajkarda Valvasora
(Pretpostavljena) zelena tinktura prikazuje zlatnog risa u neobuzdanoj pozi. Ris predstavlja snagu, ljutnju, čast i suočavanje sa svojim strahovima. Njegova zlatna metalna tinktura predstavlja veličanstvo, prestiž, nadmoć, dostojanstvo i bogatstvo, a dodjeljuje se za posebne zasluge. Bezobzirna poza predstavlja spremnost za bitku. Zelena tinktura štita predstavlja slobodu, radost, nadu i zdravlje. |
|
Opis. Sve do Drugog svjetskog rata njegovu dominaciju naglašavala je visoka središnja kula i renesansni zidni prsten s kruništem kula i bastiona. U 16. stoljeću obrambeni jarak sa sjeverne strane ispunjen je novim stambenim traktom. U 17. stoljeću podižu stambene prostore za jednu etažu, izravnavaju ih i zidaju parapete obrambenih zidova. Na dvorišnoj strani sjevernog i istočnog dijela zidina izgrađena je prva etaža arkadnih hodnika, a na sjeverozapadnom dijelu izgrađen je novi trakt s moćnom vinskom kletom čija se lučna shema naslanja na dva niza. kamenih stupova. Istodobno su pročelja ukrašena štukaturom.
Spomenička služba počela je obnavljati ruševine dvorca nedugo nakon 2. svjetskog rata, a novi zamah obnova je dobila nakon 1998. godine. IZVOR Grad Žužemberk. Wikipedija (sl) i dr. 
|
|
Spodnji Cvibelj (Žužemberk)
Zafara (Žužemberk)
Cerkev sv. Mohorja in Fortunata. Crkva sv. Mohora i Fortunata (hrv.) nalazi se na slikovitom brežuljku iznad Žužemberka. To je barokna crkva s dva tornja sagrađena u drugoj polovici 18. stoljeća. U Drugom svjetskom ratu spaljena je, pri čemu je uništen sav barokni namještaj, osim Marijina kipa. Godine 1993. crkva je obnovljena pod vodstvom arhitekta Franceta Kvaternika, a istodobno je sagrađen i župni dvor. Ima tri oltara (jedan glavni i dva bočna) i postaje križnoga puta (slo. križev pot) te barokne orgulje s 35 registara i tri manuala, blagoslovljene 2005. godine. Glavni oltar i Marijin oltar restaurirani su na temelju arhivskih fotografija. Uz Majku Božju stoje sveti Mohor i Fortunat.
Crkvu su stvarali različiti umjetnici, kao što su Tone Perko (oltarne slike župnih patrona i pieta u bočnom oltaru), Maša i Nikolaj Mašuk (14 postaja križnog puta), Miha Legan - domaći rezbar (ukrasi na orguljama, pozlaćeni barokni okvir na glavnom oltaru i na bočnom oltaru, zlatni okviri za postaje križnog puta i mnoge druge kreacije).
IZVOR Cerkev sv. Mohorja in Fortunata. Wikipedija (sl)
Crkvu su stvarali različiti umjetnici, kao što su Tone Perko (oltarne slike župnih patrona i pieta u bočnom oltaru), Maša i Nikolaj Mašuk (14 postaja križnog puta), Miha Legan - domaći rezbar (ukrasi na orguljama, pozlaćeni barokni okvir na glavnom oltaru i na bočnom oltaru, zlatni okviri za postaje križnog puta i mnoge druge kreacije).
IZVOR Cerkev sv. Mohorja in Fortunata. Wikipedija (sl)
|
Glavni oltar
Avtor: Petar Milošević – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=94704718 
|
Zgorji Cvibelj (Žužemberk)
CVIBELJ (GOLI VRH)
Pogled na brdo Cvibelj
|
Pristup spomeniku na brdu Cvibelj
|
|
Spomenik NOB na Cviblju (EID 1-08741). Spomenik se nalazi na 305 m visokom brdu Cvibelj, zvanom i Goli vrh, koji se uzdiže iznad Žužemberka. Spomenik s grobnicom, u kojoj su pokopani posmrtni ostaci palih, podignut je u znak sjećanja na poginule partizane i civilne žrtve koje su izgubile živote u borbama u Suhoj krajini od 1941. do 1945. godine. Među njima su bili i borci iz 17 zemalja, većinom Talijani, Austrijanci, Sovjeti i pripadnici jugoslavenskih naroda iz međunarodnih partizanskih jedinica koje su djelovale u sastavu Narodnooslobodilačke vojske Slovenije.
Metalna skulptura, rad arhitekta Marjana Tepine, postavljena je na 8 m visok trokutasti obelisk. U podnožju obeliska nalazi se kosturnica s posmrtnim ostacima palih. Uz spomenik su postavljene ploče od crnog poliranog granita s imenima 1135 palih slovenskih partizana i pripadnika drugih naroda te civilnih žrtava fašizma i nacizma. Spomenik je podignut 22.7.1961., na 20. obljetnicu ustanka slovenskog naroda, a obnovljen 1988. Na spomeniku još nema natpisa 914 imena; Nepoznate su 123 žrtve.
Šire spomen-područje obuhvaća neizgrađeni prostor niže spomenika koji se proteže zapadno i južno u smjeru naselja Žužemberk. Sa sjevera je omeđeno cestom koja vodi do spomenika, a s istoka cestom za Dobrnič. Zaštićen je kao spomenik lokalnog značaja. 
Izvod iz izvornog nacrta spomenika
|
Arhivska fotografija iz vremena otkrivanja spomenika 1961. godine
|
|
Lehnjakovi pragovi. (hrv. sedrene kaskade) Rijeka Krka je središnji vodotok Dolenjske koji Suhu krajinu dijeli na dva dijela. Druga je najduža slovenska rijeka i najveća dolenjska rijeka. U gornjem toku stvorila je usku dolinu i mjestimice gotovo okomite duboke klance, tako da pristup vodi nije moguć. Krka je jedina veća sedrotvorna rijeka u Sloveniji. Lokalno stanovništvo sedru (bigar, siga) zove lehnjak, lahki kamen ili lahkove. Najljepši i najbrojniji sedreni pragovi su na području između Dvora i Gornjeg Kota te između Zagradeca i Žužemberka.
Na gornjem toku rijeke Krke ima nekoliko sedrenih pragova. To su: (lehnjakovi) pragovi pod gradom Žužemberkom i (lehnjakovi) pragovi u Praprečama, Uz sedrene barijere radilo je mnogo mlinova i pilana, a danas su svi napušteni osim Zajčeva mlina u Praprečama. Uz rijeku Krku početkom 20. stoljeća radilo je čak 40 mlinova. Kapacitet proizvodnje mjerio se brojem mlinova, uglavnom su radili mlinovi s tri ili četiri para kamenova. Radile su i 24 pilane. Pad energetske eksploatacije Krke povezan je s društvenim i gospodarskim prilikama nakon Prvog svjetskog rata, a najviše nakon Drugog svjetskog rata, kada je 1952. godine prestalo mljevenje u seljačkim mlinovima. Između Žužemberka i Prapreča nalazilo se nekoliko pilana i mlinova, kao i industrijski pogon, uz dvije visoke sedrene barijere. 
Sedrene kaskade (slo. lehnjakovi pragovi) na rijeci Krki, podno starog grada Žužemberka
|
Sedra ili bigar je sedimentna stijena i pripada grupi karbonatnih stijena. Nastaje oko hladnih izvora, izlučivanjem kalcijevog karbonata iz zasićene vodene otopine kalcijevog hidrogenkarbonata. To se događa na mjestima gdje vodeni tok gubi kinetičku energiju ili zbog neke prepreke (vodeno bilje) ili zbog smanjenja nagiba. Šupljikava tekstura javlja se zbog toga što se kalcit taloži oko biljaka, a nakon njihovog izumiranja zaostaju šupljine.
|
|
Kopališče Loka. (kupalište Loka) Kupalište Loka popularno je prirodno kupalište uz veliki zavoj rijeke Krke u Žužemberku. Rijeka Krka pogodna je za kupanje, vožnju čamcem, ribolov, kampiranje i izlete. U sklopu kupališta nalazi se prostrano parkiralište. Tu je i mali mol gdje posjetitelji mogu sjesti ili skočiti u rijeku. Plaža je travnata i nudi hlad pod krošnjama drveća. Tijekom kupališne sezone radi bar. U sklopu prirodnog kupališta Loka nalaze se atraktivne kućice na drvetu koje su izgrađene 2013. godine u sklopu projekta Endor.
|
U Stranskoj vasi, na desnoj obali Krke nasuprot kupališta, nalazi se gostionica Koren (Koren gostinstvo in turizem) s koje se pruža odličan pogled na žužemberški dvorac i koja nudi lokalne specijalitete, poput: domaće juhe od gljiva u zdjelici od kruha (domača gobova juha v kruhovi skodeli), štrukle od skute (skutni štruklji) (sira), domaće žlikrofe, dimljenu ili pečenu pastrvu (prekajena ali pečena postrv), namaz od divljači (divjačinski namaz), seosku platu (kmečka pojedina) i mnoge druge specijalitete. Gostima također nude mogućnost iznajmljivanja plovila, team buildinga, kampiranja, ribolova i smještaja u sobama.
|
|
Hiške na drevesih (Endor). (hrv. Kućice na drvetu) Kućice na drvetu nastale su 2013. godine u sklopu projekta Endor. Nalaze se na području Loka i kupališta uz rijekue Krku. Svaka kuća sagrađena je na stablu i stupovima. Cijela konstrukcija je drvena, povezana čeličnim elementima. Posebnost objekta je njegovo pričvršćivanje za stabla, što je riješeno vijcima koji se uvrću u deblo stabala. Postignuto je samo minimalno ometanje drveća. Fasada kuća je izrađena od brisoleja, koji su na gornjem dijelu oslikani, što daje zanimljive efekte u stilu meksičkog arhitekta Luisa Barragana. Osim kućica na drvetu, nastao je i paviljon koji se nalazi u malom parku u blizini dvorca Žužemberk. Oba projekta, paviljon i kućice na drvetu, dio su događaja EASA013 koji se održao u Žužemberku u kolovozu 2013. EASA je neprofitna mreža studenata arhitekture u Europi koja je osnovana 1981. godine u Engleskoj. Otvorenje oba objekta uvršteno je u sveslovensku manifestaciju Open House of Slovenia 2013.
|
|
Stranska vas pri Žužemberku (Žužemberk)
NADMORSKA VISINA 242 m n.v.
NADMORSKA VISINA 242 m n.v.
|
Stranska Vas pri Žužemberku je nekadašnje samostalno naselje južno od gradskog središta Žužemberka u jugoistočnoj Sloveniji. Pripada Općini Žužemberk.
Stranska Vas pri Žužemberku nalazi se na terasi na desnoj obali rijeke Krke, nasuprot kaštela Žužemberk. Sa Žužemberkom je povezan mostom preko rijeke. Jugozapadno od sela nalazi se brdo Bačknica (508 metara) i Žužemberški boršt, poznat i kao Gradska šuma (Trški boršt). Ime Stranska vas pri Žužemberku doslovno znači 'selo na strani (padini) blizu Žužemberka' i potječe od slovenske riječi stran 'padina', što se odnosi na položaj naselja na padini brda. U prošlosti je bila poznata kao Streindorf na njemačkom. Tijekom Drugog svjetskog rata Stranska Vas pri Žužemberku pretrpjela je značajna oštećenja zajedno sa Žužemberkom 1942., 1943. i 1944. godine. Selo je 1953. godine pripojeno gradu Žužemberku, čime je prestalo postojati kao samostalno naselje. U Stranskoj Vasi pri Žužemberku postoje dvije crkve: crkva sv. Nikolaja na Bregu i crkva sv. Roka. Obje su crkve zaštićene kao spomenik kulture lokalnog značaja. Cerkev sv. Nikolaja (Miklavža) na Bregu (hrv. crkva Svetog Nikole na Brijegu). Filijalna crkvica najstarija je sačuvana crkva na području općine Žužemberk. Nalazi se na desnoj obali rijeke Krke, u Stranskoj vasi, danas dijelu grada Žužemberka. Crkva je sagrađena u 13. stoljeću, u gotičkom stilu, a kasnije je dograđivana. Crkva je u 17. stoljeću pregrađena u baroknom stilu. Unutar crkve nalazi se poligonalni kor iz 14. stoljeća, oznate freske iz 14. stoljeća i barokni oltar. Freska Adam i Eva navodno je djelo slikara Janeza Ljubljanskog, koji je bio najznačajniji freskopisac tog vremena. Na pročelju crkve vidi se freska Oluja na moru i ugrađeni rimski nadgrobni spomenik. Cerkev sv. Roka. Osim crkve sv. Nikolaja je najstarija crkva u općini također je i crkva sv. Roka, koja stoji na brežuljku, jugoistočno od jezgre Stranske vasi i centra Žužemberka. Izgrađena je u znak zahvalnosti kada je prestala kuga koja je pokosila mjesto 1625. to je ranobarokna jednobrodna crkva iz 1626. s osmerokutnim zvonikom na pravokutnoj osnovi iz 1693. godine. presvođena 1871. Glavni zlatni oltar datira oko 1693. Crkva sv. Roka bila je poznata hodočasnička ruta posebno za župe Žužemberk i Dobrnik. 
Pogled od Stranske Vasi (desna obala Krke) na Grad Žužemberk
Cerkev sv. Nikolaja (Miklavža) na Bregu (hrv. crkva Svetog Nikole na Brijegu)
|
Cerkev sv. Nikolaja (Miklavža) na Bregu (hrv. crkva Svetog Nikole na Brijegu)
Ugrađeni rimski nadgrobni spomenik na vanjskom zidu crkve
Crkva svetog Roka u Stranskoj Vasi pri Žužemberku, zaseoku Žužemberka
By Doremo - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=70620773 |
Stavča vas
Budganja vas
|
BAČKNICA
Jugozapadno od Žužemberka nalaziv se brdo Bačknica (508 metara; prema nekim izvorima 509 m) i Žužemberški boršt (506 m), poznat i kao Gradska šuma (Trški boršt). U blizini vrha brda Bačknice postoji zazidani izvor poznat kao Bačkin studenec.
|
MALI RJEČNIK boršt šumom zgusnuto obraslo zemljište |
PLEŠIVICA
|
Pogled na Plešivicu iz Žužemberka
|
|
|
SVETA KATARINA
Pogled od Svete Katarine na Žužemberk
|
Proplanak podno ruševina Svete Katarine
|
Plešivica
|
Gradenc
|
Gradenc je naselje u općini Žužemberk, 5 km udaljeno o općinskog središta, smješteno na brežuljkastom predjelu u središnjem dijelu Suhe krajine. U blizini su uzvisine Trški Boršt (509 m n.v.) i Plešivica (500 m n.v.) te plitka krška kotlina Dole. Gradenc također uključuje brežuljkasti vinogradarski zaselak Gradenška Gora istočno iznad sela, koji se sastoji uglavnom od zidanica (kleti). Pisani spomen datira iz 1382. godine, u 18. stoljeću je opsežno prerađivan. Selo je dobilo ime po dvorcu (gradu) čije su ruševine i danas vidljive.
Vinska gora iznad sela je vrlo velika i puna vinograda i zidanica. Pad bombardera. Pred kraj Drugog svjetskog rata, 9.3.1945., američki bombarder Boeing B-17 Flying Fortress, koji je oštećen tijekom napada na austrijski grad Graz, srušio se u polje kod Gradenca. Svih deset članova posade iskočilo je na vrijeme i preživjelo pad, nakon čega su se uz pomoć mještana i partizana sigurno vratili u bazu u Italiji. U znak sjećanja na ovaj događaj 2017. godine postavljena je spomen ploča. IZVORI Gradenc. Wikipedija (slo); Gradenc.si Arhivirano 2009-03-01 na Wayback Machine. 
Gospodarstvo. Poljoprivreda je bila osnovna djelatnost stanovnika. Bavili su se poljoprivredom, stočarstvom, vinogradarstvom i manjim dijelom voćarstvom. Kao dodatnu djelatnost potrebno je navesti branje i sušenje gljiva, branje malina, raznih vrsta kora (tršliovina - hrv. trušljika, lat. Frangula alnus; grab), cvijeta lipe, lišća kupine, raznog bilja (arnika, djetelina) itd. Bavili su se i domaćom radinošću kao dodatnom djelatnošću za vlastite potrebe i prodaju. U te zanate spadaju vapnenarstvo, ugljenarstvo, izrada čačkalica koje su predstavljale važan izvor prihoda te tkanje za vlastite potrebe (košare, korpe, mreže za sijeno i dr.). Na sajmovima u Žužemberku trgovalo se stokom, a pojedine kulture i proizvodi (krumpir, korabica, kupus, jaja, mrkva, maslac) prodavani su uglavnom kočevskim rudarima. Znatan dio zarade drvo je prodavano za ogrjev, od njega su se izrađivali željeznički pragovi, a služilo je i za izradu raznih alata za kućnu upotrebu.
Uzajamno pomaganje seljana uvijek je bilo vrlo živo. U poljoprivrednim radovima sudjelovala je cijela obitelj, često uz pomoć susjeda. Motorne pile, kosilice i prvi traktori koji su se pojavili krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina olakšali su posao poljoprivrednicima. S razvojem industrije pojedinci su se počeli zapošljavati u rudnicima u Kočevju, Velenju, u željezari u Jesenicama, te u Litostroju. Kod kuće su ostali oni koji su se nastavili baviti poljoprivredom i zaposlili u Iskri koja je u Žužemberku počela poslovati krajem 60-ih godina prošlog stoljeća. Danas su ljudi u većini slučajeva polupoljoprivrednici; uz zaposlenje, poljoprivredna djelatnost i dalje je izvor prihoda kao dodatna djelatnost, a većina se poljoprivredom bavi samo za vlastite potrebe. Seoska arhitektura. Arhitektonska slika Gradena značajno se promijenila tijekom četiri desetljeća. Ako su tada višekatnice bile više iznimka nego pravilo, danas je situacija upravo suprotna. Danas prevladavaju katnice od opeke, koje ne slijede neke tradicionalne oblike, smjernice koje su bile karakteristične za srednjoslovenski kulturni prostor, već slijede suvremene građevinske smjernice koje se mogu naći na cijelom slovenskom području. Nekada su dominirale visokopodrumske, prizemne, djelomično zidane kuće, koje su sadržavale elemente tipične za ovaj kulturni prostor. Potonji su danas uglavnom napušteni ili služe kao spremišta starog alata, dijelova namještaja... Slična sudbina zadesila je razne gospodarske zgrade: ili su napuštene ili im je promijenjena izvorna namjena. Neki su i nestali, kao npr čuvajnica ili skrovište za ljetinu, koja je, prema kazivanju starijih stanovnika, služila i za društvene aktivnosti. |
Naslovna fotografija
Pogled s padina Plešivice prema plitkoj krškoj kolini Dole Kočevski Rog je na horizontu. Vode oko sela
U okolici Gradenca se nalaze tri vodne površine:
Studenec (Bačkim studenen) se nalazi iznad sela. Voda teče podzemno niz brdo i izlazi na površinu između velikih stijena pod Vinovom gorom. 2000. godine ispumpana je sva voda, temeljito očišćen zdenac i voda puštena natrag. U njega su puštene i zlatne ribice, ali su ubrzo uginule. Prije nekoliko desetljeća ovdje se kupalo i navodnjavalo, a danas služi samo kao ukras i ponos sela. Poganka je neka vrsta lokve usred šume. Jeleni i druga divljač ovdje dolaze piti vodu. Čak i uz najveće kiše i uz najjaču sušu, u Poganki je uvijek ista količina vode. Cijela dolina sa šumom je u vlasništvu Potočarevih, koji se i brinu o njezinoj čistoći i uređenosti. Bačkenca ima sličan vodostaj kao i Poganka. Nalazi se iznad Komanca. Tu lovci imaju svoju kolibu, gdje održavaju razne sastanke. Bačkenca je malo veća od Poganke, pa je zbog toga i zagađenija. 
|
Crkva sv. Nikole
U sredini sela stoji crkva sv. Nikole koja je sagrađena 1382. godine, a obnovljena je 2001. godine.
U mjesecu svibnju su Šmarnice. Ljudi se okupe u crkvi, pročitaju priču iz knjige, a zatim se mole. Nemaju nikakve instrumente koji bi ih pratili, ali pjevanje starijih žena je divno.
Uz crkvu selo ima čak četiri kapelice i spomen križ.
U sredini sela stoji crkva sv. Nikole koja je sagrađena 1382. godine, a obnovljena je 2001. godine.
U mjesecu svibnju su Šmarnice. Ljudi se okupe u crkvi, pročitaju priču iz knjige, a zatim se mole. Nemaju nikakve instrumente koji bi ih pratili, ali pjevanje starijih žena je divno.
Uz crkvu selo ima čak četiri kapelice i spomen križ.
|
Šmarnice Šmarnice (đurđice) su i danas jedna od najpopularnijih pučkih pobožnosti u Sloveniji. Počeci pobožnosti Šmarnica zasigurno sežu prije 1815. godine, kada je papa Pio VII. potvrdio pobožnost mjeseca svibnja/maja i obdario ga oprostima. Pobožnost, nazvana Marijinim mjesecom, započela je u Rimu, odakle se brzo proširila po Italiji, Njemačkoj i Francuskoj. U Njemačkoj je zamijenio slavlje oko poganskog "svibanjskog drvca" (slo. majsko drevo; njem. Maibaum). I u Sloveniji su je rado prihvatili. Kod Slovenaca je prvomajska pobožnost započela u ljubljanskom sjemeništu na inicijativu četvrtogodišnjaka Jernea Lenčeka 1851. godine, a odatle se brzo proširila po Sloveniji. Tekst za ovu pobožnost, pod naslovom Marijin mjesec, već je 1842. godine s francuskog preradio Davorin Trstenjak. Godine 1852. ova se marijanska pobožnost slavila u Alojzijevišču u Ljubljani, 1855. već se slavila u prošteničkoj crkvi na Kalobju, a 1860. u mariborskom sjemeništu. Godine 1855. Janez Volčič napisao je knjigu pod naslovom Šmarnice, po cvijetu (đurđice) koji cvate početkom svibnja, i pod tim imenom pobožnost se brzo proširila među ljudima. Ljudi su ovu pobožnost uzeli kao svoju i slavili je u mnogim Marijinim kapelicama, gdje su čitali krunicu, molili litanije i pjevali Marijine pjesme. I danas je taj običaj sačuvan na mnogim mjestima, iako se danas u crkvama za vrijeme mise obično nalaze đurđice. PROĆITAJ VIŠE https://katoliska-cerkev.si/ljudska-poboznost-smarnic-v-zgodovini-slovencev; https://katoliska-cerkev.si/media/datoteke/2019/Zlozenka_razstava_smarnice.pdf |
Sela pri Hinjah
|
|
Ratje
|
Prevole
|
|
Pleš
|
Hinje
|
|
Hrib pri Hinjah
|
|
Župnijska cerkev Gospodovega oznanenja Mariji
|
|
Pogled od sela Hrib pri Hinjah preko niskih grebena Suhe krajine, prema Maloj gori
|
Lazina
VRŠIČEK (PREVOLSKI HRIB)
|
Žvirče
|
|
PLANSKI VRH
NADMORSKA VISINA 777 m
NADMORSKA VISINA 777 m
Naselje Videm i Planski vrh u pozadini
|
ŠIŠKI VRH
|
KAMNI VRH
VOLČJI HRIB
BOVLJEK
NADMORSKA VISINA 695 m
NADMORSKA VISINA 695 m
MAČKOV VRH
NADMORSKA VISINA 705 m
NADMORSKA VISINA 705 m
Pogled s Velikog Ostrog vrha na zapadni dio Suhe krajine: U sredini je kupa vrha Bovlje, a desno od njega Mačkov vrh.
|
IZVORI I LITERATURA
|
LAZAR, Branka: Dobrepoljska dolina stoji na jezeru: Dobrepoljske ljudske pripovedi. Ljubljana, 2010.
|
|
