|
|
SREDIŠNJI POJAS > SREDIŠNJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLANINE > GRUPA BIOČ - MAGLIĆ - VOLUJAK > Bioč
Države: Crna Gora
Najviši vrh: Veliki Vitao, 2397 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.2251, 18.7566
Države: Crna Gora
Najviši vrh: Veliki Vitao, 2397 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.2251, 18.7566
|
|
UvodBIOČ je najviša planina u planinskoj skupini Bioč-Maglić-Volujak, koja se smjestila u graničnom području Crne Gore i Bosne i Hercegovine, omeđena kanjonskim dolinama rijeka Drine, Pive (i Pivskim jezerom) na istoku, Sutjeske na zapadu te Vrbnice na jugu. Bioč zauzima najjužniji dio ovoga masiva i po prostranstvu je njegova najveća planina, a na njemu se nalaze najviši vrhovi i najviše stijene ove skupine.
Sjevernu granicu planine Bioč čini Mratinjska kotlina, južnu i istočnu Pivsko jezero (nekadašnji kanjon rijeke Pive), a zapadnu, prema Magliću i Volujku, dolina Smrekovac i ledenjački cirk Urdeni dolovi. Planina Bioč zapravo je prostrani plato iz kojega se uzdižu stjenoviti grebeni i vrhovi. Uski i izduženi grebeni se pružaju u dinarskom smjeru (SZ-JI), a između njih se nalaze duboke doline. Glavni grebeni su (navedeni kako se ide od sjevera prema jugu) su Vrsta - Oblik, Oštrac, Vitlovi i Biočke grede. Na širem području planine Bioč nalaze se Stabanska jezera - Veliko Stabansko jezero (1319 m n.v.) i Malo Stabansko jezero (1194 m) - može se ponekad naići i na naziv Stabljanska, te još i Veliko Mratinjsko jezero (1504 m) i Malo Mratinjsko jezero. Bioč je krševit i pretežito gol, s rijetkom vegetacijom, mjestimično se susreće klekovina. Na mnogim mjestima snijeg se često zadržava i ljeti. Najpovoljniji pristupi Bioču su od prometnice Nikšić-Plužine-Foča i to preko Plužina i Stabna, te preko Mratinja u Mratinjskoj dolini, a sa zapada od Sutjeske (s područja BiH), preko doline Suhe i Trnovačkog jezera te preko sela Izgori. ENGLISH SUMMARY: BiočBIOČ is the highest mountain in the Bioč-Maglić-Volujak mountain group, located in the border area of Montenegro and Bosnia and Herzegovina, bounded by the canyons and river valleys of the Drina, Piva (and Piva Lake) to the east, Sutjeska to the west and Vrbnica to the south. Bioč occupies the southernmost part of this massif and is according to the surface its largest mountain, with the highest peaks and highest vertical rocks of this group. The northern boundary of the Bioč mountain is the Mratinje basin, to the south and east is artificial Piva Lake (formerly, the canyon of the Piva River), and to the west in direction of Volujak mountain is the valley of Smrekovac and glacial cirque of Urden doli. Bioč Mountain is actually a vast karstic plateau from which rocky ridges and peaks rise. Narrow and elongated ridges extend in the Dinaric direction (NW-SE), with deep valleys between them. The main ridges (listed from north to south) are Vrsta - Oblik, Oštrac, Vitlovi and Biočke grede (“Bioč rocks”). In the wider area of Bioč massif there are more lakes, like Stabanska lakes: Large Stabansko lake (Veliko Stabansko jezero, at 1319 m alt.) and Small Stabansko lake (Malo Stabansko jezero, 1194 m). Aso there are other lakes: Large Mratinjsko lake (Veliko Mratinjsko jezero; 1504 m) and Small Mratinjsko jezero (Malo Mratinjsko jezero ). Bioč is karstic and mostly bare, with sparse vegetation. In many places, snow often stays contained even in summer. The most convenient access to Bioč is from the Nikšić-Pluzine-Foča road, via Plužine and Stabna, and over the village of Mratinje in the Mratinje valley. Also, from the west, from Sutjeska valley (in Bosnia and Herzegovina), through the valley of Suha river and Trnovačko Lake, and over the village of Izgori. 
Položaj Bioča i okolnih planina
Detalj stare zrakoplovne karte; izvorno mjerilo 1:200.000 |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planine Bioč
Oglašavajte ovdje:
Park prirode "Piva"
|
|
Pogled iz Plužina
Vrh Suvor (2016 m), stjenoviti vrh na llijevoj strani grebena Bioča, dominira vidikom koji se pruža s obale Pivskog jezera, nedaleko od Plužina. Na Suvor se nadovezuju stijene zvane Grede. |
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE
Bioč, karta
Detalj stare topografske karte; Izvorno mjerilo 1:200.000
Detalj stare topografske karte; Izvorno mjerilo 1:200.000
Prostorni prikaz masiva Bioča - pogled od juga
Izvor: GoogleMaps, 2019 |
Prostorni prikaz masiva Bioča - pogled od sjevera
Izvor: GoogleMaps, 2019 |
Pogled na Bioč sa obronaka Ledenice, podno naselja Orah
|
|
Pogled s Lebršnika
Sa grebena planine Lebršnik, koja se nalazi jugozapadno od Bioča, pruža se širok pogled prema cijelom južnom dijelu Bioča i njegovom najvišem vrhu Veliki Vitao (blago lijevo od sredine fotografije). U podnožju grebena biočkih vrhova (duž lijeve strane) nalaze se uvale Prodoli, Smrekovac te Urdeni dolovi. |
PRIRODA
Biljni svijet
Planine Bioč, Maglić i Volujak značajna su područja biodiverziteta. Florističku raznovrsnost potvrđuje postojanje 815 vrsta vaskularnih biljaka iznad 1400 m nadmorske visine, a procijenjeno je da je 1200 njihov ukupan broj, što je 1/3 ukupne flore Crne Gore.
Na posebnu vrijednost ovog područja ukazuje podatak da se 68 zaštićenih biljnih vrsta (od ukupno 274 zaštićene vrste vaskularne flore prema trenutno važećem popisu zaštićenih biljnih vrsta Crne Gore) nalazi na ovom teritoriju.
Biljne vrste od međunarodnog značaja su:
Pancicia serbica – srpska pančićija
Hieracium maglicense – maglićka runjika
Daphne malyana – Malijev likovac
Rijetke, zakonom zaštićene vrste:
Amphoricarpos neumayeri Vis. A (iv)
Daphne malyana Blecic A(i)
Micromeria croatica (Pers) Briq. A(iv)
Najznačajniji šumski ekosustavi
41.1 Bukove šume;
41.2 Hrastovo-grabove šume;
41.7 Termofilne i supra-mediteranske šume hrasta;
42.62 Zapadno-balkanske šume bora (Pinus nigra);
44.1 Obalne vrbove formacije
Na posebnu vrijednost ovog područja ukazuje podatak da se 68 zaštićenih biljnih vrsta (od ukupno 274 zaštićene vrste vaskularne flore prema trenutno važećem popisu zaštićenih biljnih vrsta Crne Gore) nalazi na ovom teritoriju.
Biljne vrste od međunarodnog značaja su:
Pancicia serbica – srpska pančićija
Hieracium maglicense – maglićka runjika
Daphne malyana – Malijev likovac
Rijetke, zakonom zaštićene vrste:
Amphoricarpos neumayeri Vis. A (iv)
Daphne malyana Blecic A(i)
Micromeria croatica (Pers) Briq. A(iv)
Najznačajniji šumski ekosustavi
41.1 Bukove šume;
41.2 Hrastovo-grabove šume;
41.7 Termofilne i supra-mediteranske šume hrasta;
42.62 Zapadno-balkanske šume bora (Pinus nigra);
44.1 Obalne vrbove formacije
Ekologija i zaštita prirode
|
Cijelo područje Bioča nalazi unutar granica Parka prirode Piva, zajedno s dijelovima planina Maglić, Volujak i Pivska planina.
O Parku prirode Piva
Park prirode “Piva” se nalazi na krajnjem sjeverozapadu Crne Gore (između državne granice sa Bosnom i Hercegovinom i granice Nacionalnog parka “Durmitor”) zauzimajući značajan dio teritorija općine Plužine (katastarske Opštine: Brijeg, Brljevo, Vojvodići, Vučevo, Jerinići, Mratinje, Nedajno, Nikovići, Miloševići, Stabna, Trsa, Unač, Crkvičko Polje i Šarići). Regionalni park “Piva” predstavlja prirodnu vezu između nacionalnih parkova “Durmitor” i “Sutjeska” u Bosni i Hercegovini, te je njegovo osnivanje prepoznato nizom nacionalnih i međunarodnih dokumenata i inicijativa. Regionalni park obiluje izuzetnim prirodnim obiježjima. Vrlo raznovrstan reljef čije su najvažnije karakteristike planinske površi sa bogatim pašnjacima i šumama, duboko usječeni gorostasni kanjoni Tare, Pive i Sušice i planinska jezera (Stabanjska i Trnovačko) već privlači brojne ljubitelje prirode i avanturiste iz regije, ali i šire. Područje regionalnog parka ima vrlo raznolike tipove ekosistema i staništa. Na vrhovima i visokim planinskim površima nalaze se elementi alpske flore i faune dok duž kanjona i riječnih dolina (posebno rijeka Pive i Tare) topli zrak omogućava elemente mediteranske flore i faune. U regionalnom parku ima preko 1500 vrsta biljaka od kojih su mnoge (preko 80 registriranih do sada) rijetke i ugrožene vrste; ima i oko 2000 vrsta gljiva na ovom području; dobro očuvane šume bijelog i crnog bora, bukve i jele, javora, smreke (smrče) i jasena i dr. samo upotpunjuju bogatstvo flore u parku. U tim šumama regionalnog parka svoje mjesto su našli i medvjedi, divlje svinje, a u listopadnim šumama i srne. Rijeke u regionalnom parku, posebno Tara i Piva, su bogate potočnom pastrmkom, lipljenom i mladicom. U prirodnim jezerima regionalnog parka možemo naći najkarakterističnije predstavnike životinja crnogorskih visokoplaninskih jezera – tritone ili mrmoljke. Sliku područja upotpunjuju i 20-ak manjih sela, skladno uklopljenih u predio s karakterističnom izvornom arhitekturom kao i brojni tradicionalni stočarski katuni, kao elementi kulturnog predjela koje svjedoče o povijesti, kulturi i naslijeđu Pive. Ovdje su stvoreni posebni uvjeti života koji čuvaju neke od posljednjih predstavnika rijetkih i zaštićenih vrsta. Raniji naziv parka bio je: Regionalni park Bioč, Maglić i Volujak IZVOR: SLUŽBENA STRANICA PARKA PRIRODE "PIVA" 
Primjerak ulaznice u Park prirode "Piva"
Svakako je jedan od najboljih pogleda na masiv Bioča onaj koji se pruža s platoa Pivske planine.
|
Područje Parka prirode Piva
Značaj Parka prirode "Piva" Regionalni park prirode Piva, proglašen 2015. godine, prvo je zaštićeno područje te kategorije (park prirode) u Crnoj Gori. PP Piva slijednik je Regionalnog parka Maglić, Bioč i Volujak. Jedna od temeljnih ideja zbog koje se išlo u reorganizaciju sustava zaštite na ovome području je povezivanje čak tri zaštićena područja u dvije države čime je stvoren zaista veliki prirodni prostor pod zaštitom: Nacionalni park "Sutjeska" (BiH), PP "Piva" te NP "Durmitor", koji uživa dvojaku međunarodnu zaštitu kao svjetska prirodna baština i rezervat biosfere koji obuhvaća kanjon rijeke Tare. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
Prapovijest
Između 8300 i 1800 godina prije nove ere
Pod jugoistočnim padinama Bioča, uz ušće rijeke Vrbnice u rijeku Pivu (danas poplavljeno vodom akumulacije Pivskog jezera), manja ljudska prapovijesna zajednica povremeno je ili stalno nastanjivala špilju Odmut, od razdoblja mezolitika (srednje kameno doba) do ranog brončanog doba - od 8300. godine p. n. e. do 1800. godine p. n. e., kada je stanište napušteno.
Pod jugoistočnim padinama Bioča, uz ušće rijeke Vrbnice u rijeku Pivu (danas poplavljeno vodom akumulacije Pivskog jezera), manja ljudska prapovijesna zajednica povremeno je ili stalno nastanjivala špilju Odmut, od razdoblja mezolitika (srednje kameno doba) do ranog brončanog doba - od 8300. godine p. n. e. do 1800. godine p. n. e., kada je stanište napušteno.
20. stoljeće
1968.
Otkriveno je u špilji Odmut stanište pretpovijesnih ljudi. Arheološka istraživanja su obavljana od 1972. do 1975. godine.
Otkriveno je u špilji Odmut stanište pretpovijesnih ljudi. Arheološka istraživanja su obavljana od 1972. do 1975. godine.
|
1969.
U razdoblju od 1969. do 1976. godne u kanjonu rijeke Pive građena je lučna betonska brana visine 220 m. Svi objekti hidroelektrane: dovodni cjevovodi, trojarnica, odvodni tunel, trafo-sala i razvodno postrojenje, su podzemni i smješteni u lijevom boku, neposredno uz branu. Teški i nepristupačni terenski uvjeti tražili su vrlo učinkovito organiziranje gradilišta. Poseban problem je bio dovoz cementa s obzirom da se morao koristiti pomorski, željeznički i cestovni prijevoz na ukupnoj dužini od oko 600 km. Gradnja, s pripremama, je trajala gotovo 10 godina, a više od 5000 radnika, ugradilo je u branu vie od 800.000 kubičnih metra betona i 5000 tona čelika. 1975. Dovršena je izgradnja brane Mratinje prema projektu Energoprojekta iz Beograda. Zatvaranjem kanjona Pive započelo je akumuliranje vode i potapanje kanjona uzvodno od brane, što je rezultiralo stvaranjem Pivskog jezera, dugog 42 km, i prostranog 12.5 km². Vodom akumulacijskog jezera potopljeno je više sela i zaselaka, kao i staro naselje Plužine, koje je izgrađeno na novoj lokaciji. Sličnu sudbinu doživio je i Pivski manastir, spomenik kulture, koji je preseljen na novu lokaciju, kamen po kamen, zajedno sa svim freskama. 
Topografska karta Plužina i okolice prije potapljanja
|
Pogled na staru varošicu Plužine, prije potapljanja
Stare Plužine
|
Bioč, krajnji zapadni dio
Detalj stare topografske karte; Izvorno mjerilo 1:50.000 |
Bioč, središnji dio
Detalj stare topografske karte; Izvorno mjerilo 1:50.000 
Stara karta područja Vokujka, Maglića i Bioča, objavljena u časopisu Hrvatski planinar 1949. godine, broj 8.
|
Od Vrbnice do Stabanskih jezera
Stabna
|
Selo Stabna jedno je od najstarijih naselja u Pivi. Smjestilo se u dubokoj uvali, između južnih obronaka Bioča (Kručica) i krajnjeg istočnog grebena Lebršnika (greben Lalova gora, s vrhom Borjen, 1405 m). Nad selom na sjevernoj strani dominira Bijeli kuk, na rubu visoravni Kručica. Objekti naselja grupirani su u tri cjeline Donja Stabna, Gornja Stabna i noviji dio. Noviji dio naselja s nekoliko bivših društvenih objekata nalazi se na padinama prema rijeci Vrbnici, u blizini njezina ušća u Plivsko jezero. U selu Stabna je nekada bilo 40-ak aktivnih domaćinstava, no danas ovdje stalno živi jedva desetak osoba. U Donjim Stabnima nalazi se mala seoska crkva.
Noviji dio sela uz VrbnicuU novijem dijelu sela, uz tok Vrbnice nalazi se objekt stare škole, koja je u Drugom svjetskom ratu služila kao bolnica, a danas je to stambena zgrada. I ostali društveni objekti koji se nalaze u ovoj grupi zgrada su napušteni i zapušteni: nekadašnji motel, prodavaonica, ambulanta, otkupna stanica i šumarija, a od nekoć mnogobrojnih vodenica na rijeci Vrbnici, moguće je ovdje vidjeti ostatke jedne stare, koja je prestala s radom 1988. godine. U blizini se nalazi i zapuštena nekropola sa srednjovjekovnim stećcima. Ovdje je i zgrada nove škole, koju pohađaju malobrojni đaci iz deset okolnih sela.
Nedaleko od škole je postavljena je spomen ploča na kojoj piše: 13. JUNA 1943. GODINE STABNA POSTAŠE VELIKA GROBNICA NEDUŽNIH STANOVNIKA. NJEMAČKE NEMANI UBIŠE PA SPALIŠE - NA TRESULJI 96 -NA JASENU 30 - NA MALOM JEZERU 22 STANOVNIKA TAKO SE ZA TREN U JEDNOM DANU UGASI 148 ŽIVOTA MEĐU KOJIMA 82 DJECE. OPŠTINSKI ODBOR SUBNOR-A PLUŽINE Uz Vrbnicu se nalazi Kamp Vrbnica. Donja StabnaTaban grad iznad Stabana
Pored Soko grada (iznad današnjeg Šćepan-Polja) u kome se nalazio dvor feudalne obitelji Kosača, u Pivskoj župi postojala su i druga utvrđenja Stare Hercegovine. Tako je kod Stabana na stjenovitom vrhu iznad rijeke Vrbnice (Gradina, 1137 m) sagrađen Taban grad. U izvorima se ne nalazi pod tim imenom, ali se pretpostavlja da je to Novi u Pivskoj župi koji se spominje u povelji Alfonsa V iz 1444. godine. Konfiguracija terena utjecala je na oblik i izgled utvrđenja. Strme stijene činile su njegovu prirodnu obranu. Zidovi, nekad jaki i stabilni, sada su ruinirani i obrasli raslinjem. I narodna predaja povezuje selo Stabna s hercegom Stjepanom, vlasnikom Tabangrada. Poznate su zidine zvane Ercegov grad i ispod njih Vinogradi Ercega. Ondašnji zaseoci Suknari i Brašnari, u podgrađu Taban grada više ne postoje, ali živa predaja kazuje da je to nekada bio živi srednjovjekovni zanatski kraj gdje su se izrađivali samari, sedla, razni alati, oružje i sukno, i gdje se mljelo žito za potrebe hercega Stjepana i njegovih podanika. Herceg Stjepan je vodu s izvora pod Bijelim kukom (na drugoj strani udoline Stabna) doveo lučevim cijevima (lûč = borovina u obliku klade ili iverja). IZV: PP Piva, i dr. Crkva svetog Jovana
Crkva je sagrađena 1889. godine, poslije Hercegovačkog ustanka i oslobođenja Pive od Turaka. Popravci na vanjskoj fasadi i unutrašnjosti crkve obavljene su 1989. godine. U porti crkve podignut je spomenik žrtvama zločina u 2. svjetskom ratu. 
Crkva sv. Jovana u Stabnima
Donja Stabna
Pješački put prema Stabanskim jezerima i vrhovima Bioča prolazi uz kuće donjeg naselja Stabna. 
Donja Stabna
Donja Stabna
Seoska idila u selu Stabna. Idila u oku posjetitelja, međutim iza toga često stoji naporan rad njegovih žitelja. |
Planinarska staza Stabna (1145 m) - Katun Jezera - Stabanska jezera - Zemunica - Veliki Vitao (2397 m) Stazu je obilježio. Park prirode "Piva". Početak uspona je u Stabnima kod kuće Đajića. Obilježja planinarske staze:
Uspon na vrh Veliki Vitao nije težak ali iziskuje solidnu planinarsku kondiciju zbog relativne nadmorske visine i dužine staze. Na stazi nema opasnih dionica osim dijela od Krvavih brda do vrha gdje je potrebna povećana opreznost zbog krševitog terena i povećanih nagiba na stazi. Ova atraktivna planinarska staza prolazi kroz gustu šumu, pašnjake i pored dva živopisna Stabanska jezera (Veliko i Malo). Iznad Velikog Stabanskog jezera se nalazi izvor Zemunica koji ne presušuje i gdje se planinari mogu opkrbiti čistom izvorskom vodom. Čitavom dužinom na ovoj stazi je postavljena signalizacija i markacija. IZV: PP PIVA 
Tradicijska izgradnja u Donjim Stabnima
Uspon "prvom morenom", između Stabana i katuna Jezero
|
Katun Jezera
|
Katun Jezera je danas napušten. U njemu se nalazi izvor Kotača.
Na lokaciji nekadašnjeg katuna postavljena je spomen ploča koja obilježava stradanje 22 žrtve koje su okupatorske snage žive zapalile na ovome mjestu 1943. godine, tijekom 5. neprijateljske ofanzive, poznatije pod imenom "Bitka na Sutjesci". RATNI ZLOČIN U STABNIMA U lipnju/junu 1943. godine pripadnici zloglasne divizije "Princ Eugen" i ustaše iz gatačkog sreza i okolice, samo nekoliko dana nakon zločina nad stanovnicima pivskih Dola, također su počinili zločine nad nenaoružanim narodom. u selima Stabna i Jasen, na Kručici i Stabanskim jezerima. U zločinima su stradali pripadnici pivskih bratstava Kandića, Tufegdžića, Radojičića, Tijanića, Đajića, Suknovića, Bajagića, Govedarica i Šumića. Prema podacima koje je tijekom rata i neposredno nakon oslobođenja prikupio Obren Blagojević, jedan od organizatora ustanka u Crnoj Gori, na području Pive njemački okupator je izvan borbe ubio 1.080 osoba (oko 10% cjelokupnog stanovništva Pive), od čega u Župi pivskoj (zapadni dio Pive) 910, a na Planini pivskoj (istočni dio Pive) 170. Među ubijenima bilo je 282 pripadnika obitelji (bratstva) Blagojević. Poput drugih sela u Pivi, kada su vojnici počeli ubijati po selu, preplašeno stanovništvo Stabana pokušalo je naći spas sakrivanjem u šumama. Stabljani napraviše dva zbjega u katune na Malom jezeru (katun Jezera) i na Tresulji. Mnogi međutim nisu uspjeli ostvariti svoje namjere. Vojnici Princ Eugen divizije presretali su zbjegove i na licu mjesta ubijali zarobljene civile, ili ih odvodili u obližnja sela i s drugim zarobljenicima spaljivali u kolibama. Samo u jednoj većoj kolibi, na lokaciji Tresulja, spaljeno je gotovo 100 osoba. Na Malom jezeru su uhvatili izbjegle stanovnike, satjerali ih u kolibu, a zatim spalili - njih dvadeset dvoje, dok se od plamena smrti uspjela isčupati jedna petogodišnja djevojčica. Krvavi pir je nastavljen i za nekoliko dana na području Stabana zvjerski su ugašena 148 života, od kojih je bilo 82 djece. Pripadnici 7. SS divizije spalili su svako selo u Pivi u koje su zakoračili, što je podrazumijevalo pljačkanje i ubijanje stoke. Ove mjere su poduzimane u cilju izgladnjivanja i desetkovanja glađu izbjeglog stanovništva. O ratnom zločinu na području katuna Jezero zapisano je slijedeće: Drugi zbjeg sela Stabana (prvi je bio na katunu na -> Kručici) nalazio se na svom katunu kod Malog Jezera, na Bioču. Nijemci su ga i tamo pronašli, ali na početku nijesu nikoga dirali, čekajući momenat da se oslobode i svi iskupe. Govorili su da će im dati hrane, a djeci su nudili keksa i bonbona. Kad su zaključili da se većina vratila, pohvatali su 37 stanovnika, utjerali u jednu kolibu, a onda ih pobili iz automata. Poslije toga kolibu su zapalili. Od svih jedino se spasla Ljubinka Tijanić stara četiri i po godine iako je bila ranjena. Kad su Nijemci otišli, ova djevojčica, koja je jedina ostala živa, umotala je rane na ruci nekom krpom, izišla iz kolibe i poslije dužeg lutanja naišla na grupu ljudi među kojima su bili i njeni roditelji. Pored nje ubijen je njen brat star dve i po godine. — Bato je spavao pored mene, — pričala je djevojčica roditeljima. Ja sam ga zvala, zvala, ali on nikako da se probudi. Koliba je gorjela i ja sam i bez njega izišla. 
Napušteni katun Jezera
Ostaci objekata na katunu Jezero
|
Spomen-ploča na mjestu zločina, katunu Jezera
7. SS dragovoljačka brdska divizija Prinz Eugen) je bila njemačka dobrovoljačka Wafen-SS brdska divizija specijalizirana za antipartizansko ratovanje. Početni sastav je bio u potpunosti dragovoljački (od folksdojčera, podunavskih Nijemaca), ali se kasnije pristupilo mobilizaciji. Divizija se predala 11.5.1945. jugoslavenskim snagama, a tijekom četvorogodišnjeg rata na prostoru Jugoslavije je stekla reputaciju najozloglašenije njemačke jedinice. Borbena djelovanja divizije bila su isključivo na prostoru Jugoslavije. Ova formacija počinila je mnogobrojne zločine na području Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske, prvenstveno nad civilnim stanovništvom, bez obzira na etničku pripadnost, uključujući pretežito ubojstva žena i djece. IZVORI I LITERATURA TADIĆ, Janko: Na zgarištima, Sutjeska: zbornik radova, III. Beograd, 1959. (PDF) WIKIPEDIJA: Zločini 7. SS divizije Prinz Eugen Najviše svedoka govorilo je o zločinima Princ Eugen divizije i Šmidhuberovog 14. puka za vreme ofanzive na Sutjesci. Svedok Mitar Đukanović dao je izjavu o streljanju Velike Drašković i njene ćerke Zorke od 4 godine u selu Lukovu. Dušan Čolović iz Šipačkog kod Nikšića svedočio je da su pripadnici Princ Eugen divizije u selu Gornje Polje ubili 64 osobe i zapalili više kuća. Milo Šarac dao je izjavu o bacanju 10 osoba porodice Velja Tomića u zapaljenu kuću. Đuro Gojković govorio je o masovnom streljanju u selu Orah, a Momčilo Kandić u selu Stabno, gde je 106 žena i dece zatvoreno u 3 kuće i zapaljeno. Jovan Ružić iz Miloševića izjavio je: 'Živ su narod bacali na vatru, malu decu, starce i starice. . . Svedok Božidar Jovanović izjavio je na sudu da je gledao kako su nemački vojnici iz Princ Eugen divizije ubili 50 ranjenih partizana. |
Stabanska jezera
|
Stabanska, odn. Stabanjska jezera (Veliko i Malo) a u starijim izvorima i Stabljanska, dobila su naziv po selu Stabna (općina Plužine, Crna Gora), od kojih su udaljena 4,5 km. Veliko Stabansko jezero leži na 1319 m nadmorske visine, a Malo na 1194 m nadmorske visine. Najlakši prilaz jezerima je iz pravca Plužina, stazom uz Vrbnicu i Stabanski potok. Veliko Stabansko jezero je dugačko 305 m. (Izvor: TO Plužine)
|
Malo Stabansko jezero
Malo Stabansko jezero nalazi se na 1194 m nadmorske visine: U vrijeme ljetnih vodostaja dugačko je oko 165 m. Boja jezerske vode je zelenkasta, sa svjetlijim tonovima u priobalnim dijelovima i tamnijim u centralnom dijelu. Za razliku od Velikog jezera, Malo ima vodu žućkasto-zelene boje. Ovakva boja vode potječe od boje muljevitog dna i karakteristična je za ljetne mjesece.
|
|
|
|
Veliko Stabansko jezero
|
|
Zemunica
Pogled od izvora Zemunica na Veliko Stabansko jezero
U pozadini je glavni greben (lijevo) planine Lebršnik i stražnja njegova ogranka Kuk (desno). 
Korito izvora Zemunice
|
Uspon od Velikog Stabanskog jezera prema Zemunici
Izvor Zemunica
|
Gornja Stabna
|
U Gornjim Stabnima nalazi se uređen izvor Stuba.
Gornja Stabna
Susret na planini
Kako bi dolje, u dolini, u svome rodnom selu Gornja Stabna (Plužine, C. Gora) pomogao u košnji trave, Kandić - mlađi spustio se toga jutra konjem s katuna Kručice (1600 m n.v.) na planini Bioč, da bi se istoga predvečerja vratio u planinu (1 sat uspona konjem, 1 do 1:30 h pješice), kako bi s ocem nastavio brigu o blagu na sezonskoj ispaši na planini. Na katunu Kručice nalazi se izvor pitke vode. |
Planinarska staza
Stabna - Stabanski katun - Mramorje - Kručica - Veliki Vitao (2397 m) Osim iz Donjih Stabna, postoji i druga mogućnost uspona na visoravan Kručicu i dalje na Veliki Vitao i ostale vrhove Bioča. To je tradicionalna staza kojime je domaće stanovništvo penjalo iz Gornjih Stabna do Stabanskog katuna. Kako bi se došlo na početak ove staze potrebno je proći pored seoske crkve u Stabnima i nakon 80 metara na križanju skrenuti desno uskom asfaltnom cestom do Gornjih Stabna. Proći još 1,1 km i među kućama, skrenuti lijevo na lokalni zemljani put prema strmoj pošumljenoj padini. Dalje nastaviti stazom kroz šumu brojnim zavojima sve dok se ne izađe na zaravan Stabanskog katuna. Staza dalje vodi sjeverozapadno preko golih strana prekrivenih pašnjacima sve do Mramorja (staro groblje, u narodu zvano i Grčko groblje). Od Mramorja staza sjeverozapadno povija prema prirodnom usjeku do izvora Zemunica na padini Kručica. Od Kručice u pravcu sjevera se nastavlja markiranom stazom na Veliki Vitao, a zapadno padinama spušta se markiranom stazom prema V. Stabanskom jezeru i dalje prema selu Stabna. Planinari mogu koristiti ovu stazu kao prvu dionicu uspona na najviši vrh Bioča, ili se - kružna varijanta - od Kručice preko Stabanskih jezera mogu vratiti na početnu točku u selo Stabna. Planinarska staza Stabna-Kručica spada u lakše planinarske staze dužine je 5,50 km, visinska razlika iznosi 720 m. Uspon po stazi od Stabna do Kručica traje oko 2h i 20 minuta, a povratak, u zavisnosti pravca povratka oko 1h i 40 do 1h i 50 minuta. Po karakteristikama navedena planinarska staza zahtijeva srednju planinarsku kondiciju i preporučuje se i planinarima početnicima. IZVOR: PP "Piva" 
Planinarska staza Stabna-Stabanski katun-Mramorje-Kručica
Ova staza je dio planinarske staze koja od Kručice dalje vodi na vrh Veliki vitao (2397 m). Izvor: Park prirode "Piva" 
|
Katun Kručica odn. Stabanski katun
|
O katunima na Kručici zapisao je Vasilije Mujo Spasojević u svojoj knjizi Crnogorski katuni:
Katuni na Kručici: Kručica je planina koja doseže do Maglića i Volujaka. Ustvari ona i pripada tim planinama. Prema narodnom predanju, na Kručici su postojali katuni i prije dolaska Turaka na ove prostore. Katuni su bogati šumom, livadama, njivama i živom vodom. Pašnjaci su zaista veliki i po njima su nekada pasla velika stada ovaca i koza i krda govedi. Na ove katune izdižu mještani sela Stabna, Tufegdžići i Radojičići; iz Kovača Tijanići i Prodani i Šumići iz Jasena. Sva ova bratstva izdižu oko 1. maja i može se reći da skoro svi izdignu u kratkom intervalu. Ovdje snijeg padne nešto ranije i čim se primijeti njegov dolazak, sa katuna se zdiže u selo. Na Kručici postoje tri jezera od kojih je dosta poznato Trnovačko jezero i Malo jezero. Obzirom da je ovdje dosta katuna, to se zna da su isti relativno razbacani. Svako je tražio što ljepše mjesto za svoj katun. 
TresuljaTresulja je naziv za istočni dio Kručice, dio katuna na rubnima padinama Stavora na Bioču, sjeveroistočno od Stabna. Na ovome mjestu je počinjen zločin u Drogom svjetskom ratu. O tome je zapisano slijedeće:
Zbjeg iz sela Stabne sklonio se još prije dolaska Nijemaca na Katun Kručica. Međutim, kad su naše jedinice posjele položaje na Kručici, seljaci su se pomjerili prema selu u donji dio katuna. Poslije teških borbi Nijemci su zauzeli i Stabna i Kručicu. Tada je kod njih došao Nedjeljko Kandić, koga su Nijemci našli u selu i poslali ga da javi stanovništvu da se vrate u selo, što je ovaj i učinio. Narod se počeo kolebati, jer je tu bio i dobar broj onih koji su ranije bili pod uticajem četničke propagande. Nedjeljko Tufegdžić, odbornik, pokušavao je da ih na razne načine ubijedi da se ne vraćaju, upozoravajući da će ih Nijemci sve pobiti i da se odavde sklanjaju, ne obazirući se ni na stoku ni na drugu imovinu. Nažalost, nijesu ga poslušali, a to im se uskoro teško osvetilo. Ubrzo su stigli Nijemci i sve ih pohvatali, a zatim skupili u jednu dolinu zvanu Tresulja. Tu su ih slikali, a zatim su ih pustili i rekli im da idući dan svi dođu ponovo da prime objave, daće im još i hrane, a onda mogu slobodno ići svojim kućama. Naglasili su da treba da dođu i ostali koji se još skrivaju po šumama, jer će i njima dati objave. Narod im je povjerovao i idućeg dana skupilo se oko 100 ljudi u dvije kolibe, većinom stariji ljudi, žene i djeca, i tu čekali Nijemce. Poslije podne stigli su Nijemci i, umjesto objave, donijeli su im smrt. Odmah su pucali u narod iz automata, a zatim su zapalili obje kolibe. Plamen ih je brzo zahvatio od dna do vrha, jer je slama kojom su bile pokrivene brzo gorjela. Iz zapaljenih koliba uspjele su da pobjegnu, iako ranjene, Ljubica Prodan, ostavljajući u kolibi dvoje ubijene djece, i djevojka Ljubica Tijanić. Nekoliko dana kasnije, pošto su se Nijemci povukli, preživjeli ljudi došli su na ova zgarišta. Pred njima je bio strašan prizor. U upola izgorjelim kolibama ugledali su lješeve. Skoro svi su bili u sjedećem položaju, zbijeni jedno uz drugo. Odijelo i kosa su im izgorjeli, a tijelo ispečeno. Majke su na krilima ili grudima još držale svoju djecu, jer su neke zajedno sa djecom ubijene u momentu dok su djeca sisala. |
|
Štirno - Okruglica
|
|
PO VRŠNOM PODRUČJU BIOČA
Jedan od najboljih pogleda na Bioč pruža se s grebena Lebršnika
Visoravan Kručica
|
Domaće stanovništvo ovu planinsku visoravan koja je najjužniji dio vršnog područja Bioča, naziva planinom Kručicom. Nazivanje planinom pojedinih padina ili strana jedne veće planine uobičajeno je na dinarskom području, posebice u krajevima sa stočarskom tradicijom, gdje su pastiri sa stokom izdizali na određeno visinsko područje tj. planinu i pasište, i tamo se zadržavali preko ljeta, a područje svoga izdiga i pasišta često nazivali planinom. Planinom su tako nazivane pojedinačne padine, planinske strane i područja ispaše, neovisno o stvarnoj morfologiji tih planinskih prostora, i neovisno što možda je na istoj planini neka druga padina, strana, ili visoravan također među lokalnim stanovništvom, među drugim stočarima, dobila status "planine", no pod drugim nazivom.
Dvije manje lokve za napajanje stoke nalaze se na padini Kručice iznad izvora Zemunice.
|
BIOC Stabna - Kljusine - Biocke grede - Zemunica - Stabanjska jezera
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objavljivanja: 27.9.2017. Opis: PK ,,ERA,, iz Užica je 10. septembra 2017. godine organizovao uspon na vrh Biočke grede iz sela Stabna kod Plužina - Crna Gora. Prešlo se preko mesta zvanog Kručica i Kljusine. Prilikom prelaska preko istočnog dela Biočkih greda, po maglovitom vremenu, četvoročlana planinarska ekipa je nakon izlaska na istočni vrh Biočkih greda (2135 m), naišla na dubok stenoviti odsek, koji je onemogućio dalji uspon prema zapadnom vrhu Biočkih greda (2195m). Sledi silazak ispod Đokovog dola i Krvavih brda do izvora Zemunica i dalje do Velikog i Malog Stabanjskog jezera i sela Stabna. Vodič: Stefanović Slobodan iz Užica. |
Mramorje (Grčko groblje)Na platou Kručica (u starijim izvorima naveden je naziv: Kručična), iznad izvora Zemunice, nalazi se lokacija Grčko groblje, s više monumentalnih ploča i dva dosta dobro očuvana stećka. Lokacija sa stećcima se u narodu još naziva Mramorje, riječ koja ima značenje više mramornih blokova i sl. koji čine cjelinu.
|
Otkuda nazivi Grčko groblje? Kada se radi o području srednjovjekovne Bosne, Hercegovine, Crne Gore i okolnih područja , nekropolama se nazivaju lokaliteti s grupama stećaka, nadgrobnih spomenika. Radi se o manjim grupama, ali i lokalitetima sa stotinama nadgrobnih spomenika (nekropole stećaka). Pored naziva nekropola, za srednjovjekovne lokalitete sa stećcima u upotrebi su i nazivi grčko groblje i svatovsko groblje. U pozadini narodne tradicije, uporaba ova dva naziva je izraz od starine, stručnog nepoznavanja pokojnika pod stećcima, ali i izraz respekta i poštovanja prema pokojnicima i njihovim nadgrobnim spomenicima. Grčko groblje predstavlja izraz običnog čovjeka koji Grčku smatra najstarijom zemljom (Star ko' Grčka) i Grke najstarijim narodom, bez obzira što se lokaliteti sa stećcima nalaze i na mjestima gdje obrisi grčke civilizacije nisu ostavljali tako vidnog traga u povijesti. Narodna tradicija je sklona pojašnjavati kako su ti Grci poslije niza gladnih godina i teških zima napustili svoja obitavališta, a da su iza njih ostajala njihova (grčka) groblja. Narod ih ne dira iz poštovanja prema starini, sudbini mrtvih i takvoj sudbini preživjelih koji su morali otići. Svatovsko groblje zasnovano je na priči o sukobu svatova koji je tragično završio i ostavio iza sebe groblje koje se poštuje zbog sudbine onih koji su u životu krenuli u najboljim namjerama a završili u najgoroj situaciji - izginuli u svatovima. IZVOR: Wikipedija (Nekropola) 
|
Velika lokva na južnoj visoravni Bioča
|
Jajac
Pogled preko Bioča prema Durmitoru
Na Durnitoru su jasno su uočljive geološke strukture Prutaša (vertikalni slojevi stijena), plato Pivske planine i u njezinom podnožju, rukavac Pivskog jezera s varošicom Plužine |
|
Zapadno rubno područje Bioča
Smrekovac
|
BIOČ Uspon na vrh Veliki Vitao iz Papinog dola - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objavljivanja: 11.6.2012. Opis: Planinari iz Užica su 07.06.2012. godine organizovali uspon od planinarskog doma ,,Volujak,, u mestu Papin do na Veliki Vitao, najviši vrh planine Bioč. Učesnici: Vasilijević Milica, Pergar Zorica i Stefanović Slobodan (vodič u PK ,,Era,, i snimatelj), svi iz Užica i Nićiforović Mirko iz Jagodine, član P.S.D. ,,Juhor,,. |
|
Bioč - Zimski uspon na Veliki Vitao (2397mnv) | 4K
Autor: Branislav Vujaskovic Datum objave: 22.4.2022. Opis. Bioč je planina u graničnom području Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Spada u skupinu središnjih bh. planina. On je najjužniji deo visokoplaninskog masiva Maglić-Volujak-Bioč. Omeđuju je kanjonske doline reka Drine, Pive (i Pivsko jezero) na istoku, Sutjeske i Suhe na zapadu i Vrbnica na jugu. Kanjon Pive preseca Bioč. Bioč i planine Maglić, Volujak, Vlasulja i Trnovački Durmitor okružuju Trnovačko jezero. Najviši vrh Bioča je Veliki Vitao (2397 m) Bioc je u stvari prostrani plato iz kojega se uzdižu stjenoviti uski i izduženi grebeni i vrhovi, koji se pružaju u dinarskom smjeru, a između grebena su duboke doline. Bioč kao i ostale planine iz ove skupine ima obilje tragova glacijacije ili ledenog doba. Primeri su lednjački cirkovi i doline, morene, te krški oblici, oštri planinski vrhovi i ivice. Takođe ima visoravni i planinskih pašnjaka. Na Bioču se nalazi nekoliko jezera: Stabanska jezera - Veliko na 1319 m n.v. i Malo na 1194 m, Veliko Mratinjsko jezero (1504 m) i Malo Mratinjsko jezero Vegetacija na Bioču je retka. Planina je pretežito gola, krševita. Često se čak i leti sneg na mnogo mesta zadržava. Kod ostalih planina iz ove skupine šuma ima na nižim obroncima, do oko 1600 metara n.v. - mešavine bukove i četinarske šume. U jednodnevnoj planinarskoj akciji posetili smo Julijske Alpe i pukašali da se popnemo na vrh Velika Mojstrovka (2366mnv) u zimskim uslovima. Dužina trase – 11 km Ukupni uspon – 1130 m Najniža tačka – 1440 m Najviša tačka – 2397 m Kondiciona težina – 6/10 Tehnička težina – 5/10 Datum akcije: 16.04.2022 Akciju organizovalo: PD Alma Mons Adventures - Novi Sad Vodič: Siniša Carević Snimatelj: Branislav Vujašković Narator: Branislav Vujašković Montaža: Branislav Vujašković Oprema za snimanje: Akciona kamera - GoPro HERO8 Black Fotoaparat - Nikon D5300 18-55mm Telefon - HUAWEI P30 PRO Program za montažu: DaVinci Resolve 17 |
|
Zimski uspon na Pločnik/Bezimeni vrh- Bioč
Autor: Igor Škero; Datum objavljivanja: 29.3.2013. Opis: Uspon na biočki vrh Pločnik (2385 mnv) iz pravca planinarskog doma "Volujak". Relacija: Papin do- Krvavac- Ljubota- Smrekovac- Urdeni dolovi- Pločnik. |
Južnim podgorjem - Od Vrbnice do Brljeva
|
Rijeka Vrbniica je lijeva, najveća pritoka rijeke Pive. Nalazi se uzvodno od HE "Piva". Vrlo je bogata vodom, čiju razinu povećavaju brojne pritoke: rijeke Orašnica i Bukovica, Ljutovac, Sutulija i Stabanski potok. Vrbnica počinje ispod Ravnog, potokom Ljutovac, pa s lijeve strane prima ispod Stubice potok Sutuliju, a ispod Stabana Stabanski potok. S desne strane prima prvo Orašnicu, a zatim Bukovicu, koja izvire ispod Crvene grede i teče prvo na istok a zatim skreće ka sjeveru. Donji tok rijeke, između Bioča i brda Žagrice potopljen je formiranjem Pivskog jezera nakon izgradnje brane "Mratinje".
Dužina toka od njezina izvorišta do ušća u Pivu iznosi oko 15 km, a do ušća u akumulaciju Pivsko jezero 9 km. Podužni pad, od izvorišta kod sela Zukva do kote normalnog uspora HE "Pive“ (675 m n.v.) iznosi 480 m. Teče djelomice kroz duboke, šumovite kanjone, a djelomice kroz proširenu plodnu dolinu, u kojoj su najstarija i u klimatskom pogledu najpovoljnija pivska sela. Po predaji je na Vrbnici kroz povijest bilo i po 70 vitlova (mlinova). Posebnu atrakciju predstavlja vodopad Vrbnica, koji je izuzetne ljepote i privlačnosti. |
:(
Lokalni parlament Plužina je 2017. godine usvojio prijedlog odluke za donošenje lokalne lokacijske studije za izgradnju male hidroelektrane "Vrbnica" i gradnju derivacijskog cjevovoda za taj objekt u trupu lokalne ceste Stabna–Ravno, na dionici Stabna–Zukva u dužini od oko tri kilometra. |
Karta koja prikazuje dolinu rijeke Vrbnice i položaj gradića Plužina prije potapljanja
Panoramski pogled na rukavac Pivskog jezera (nekadašnja dolina donjeg toka Vrbnice), na najjužniji greben Bioča (Budanj), te na visoke vrhove Bioča (lijevo, u pozadini)
Izvor: Park prirode Piva
|
|
|
Pećina Odmut
Odmut je naziv špilje i arheološkog lokaliteta koji se nalazio pored Plužina, na ušću Vrbnice u Pivu. Potapanjem zemljišta na kome sada leži Pivsko jezero izgubljena je i pećina Odmut. Uprkos tomu Odmut je jedan od najpotpunije istraženih lokaliteta u Crnoj Gori – istraživanja su obavljana prije građenja akumulacijskog jezera u Pivi. Odmut se nalazi tri kilometara od starih Plužina, na samom nekadašnjem ušću rijeke Vrbnice u Pivu, na 558 m nadmorske visine. Arheološka istraživanja koja su obavljana od 1972. do 1975. godine, pokazala su da je čovjek ovo špiljsko stanište naseljavao, povremeno ili stalno, u dugom vremenskom razdoblju između 8300 i 1800 godina prije nove ere. Dvije rijeke, bogate ribom, koje su tekle u blizini špilje, kao i guste šume pune raznovrsne divljači, pružile su optimalne uvjete da jedna manja ljudska zajednica opstane na ovom prostoru u tako dugom vremenskom razdoblju. Arheološki nalazi s ovoga lokaliteta mogu se pogledati u Spomen-kompleksu u Dolima (južno od Plužina). ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA Špilja tlocrtne širine 20 m a visine 14 m, otkrivena je 1968. godine, a arheološka istraživanja počela su 1972. Sam ulaz u špilju širok je 20 metara, dubok 11 metara i gleda na jugoistok. Špilja sadrži 7 kulturnih slojeva (stratuma), debljine 4 m, koji se datiraju u razdoblje od mezolitika (srednje kameno doba) do ranog brončanog doba (8300. godine p. n. e. do 1800. godine p. n. e.). U Odmutu 1 otkrivene su kosti divljih životinja, a od oruđa, alatke od okresanog kamena, koje su slične onima koji su pronađenim u Crvenoj stijeni (iznad Bilećkog jezera). Karakteristični oblici su: noževi, strugači, šiljci i harpuni od jelenjeg roga. U Odmutu 2 otkriveni su ostaci glinenog posuđa. Odmut 3 - 5 se datira u razdoblje od 4900. godine p. n. e. do 2500. godine p. n. e. tijekom kojeg je špilja vjerojatno služila kao sezonsko stanište. Od keramičkih oblika javljaju se lonci i zdjele, bez ornamenata, a od oruđa kamene strijele i sjekire. Odmut je napušten oko 1800. godine p. n. e. IZVORI I LITERATURA CRISTIANI Emanuela, BORIĆ, Dušan: Mesolithic harpoons from Odmut, Montenegro: Chronological, Contextual, and Techno-functional Analyses. Quaternary International XXX (2016). str. 1-27 (PDF) KOZLOWSKI, J.K., KOZLOWSKI, S.K., RADOVANOVIĆ, I.: Meso- and Neolithic Sequence from the Odmut Cave (Montenegro). Wydawnictwa Uniwesytetu Warszawskiego, Warszawa, 1994. MARKOVIĆ, C.: The stratigraphy and chronology of the Odmut cave. Archaeologia Iugoslavica XV. bEOGRAD, 1974. str. 7-12. MIHAILOVIĆ, Dušan: Upper palaeolithic and mesolithic chipped stone industries from Crvena stijena / Prehistoric settlements in caves and rock–Shelters of Serbia and Montenegro Fascicule II. Univerzitet u Beogradu. Center for Archaeological Research Volume 22. Beograd, 2009. (PDF) SREJOVIĆ, D.: The Odmut Cave – a new facet of the Mesolithic Culture of the Balkan Peninsula. Archaeologica Iugoslavica 15. Beograd, 1974. str. 3–6. TLOCRT ŠPILJE ODMUT (PDF) Odmut Cave, na Balkan Cave Archeology (HTML) PROČITAJ VIŠE Pećina Odmut Autor: G. Radović Jedan od najkompletnije istraženih lokaliteta u Crnoj Gori je pećina Odmut - lokalitet koji se prije građenja akumulacionog jezera u Pivi nalazio tri kilometara od starih Plužana. Pećina se nalazi na samom ušću rijeke Vrbice u Pivu. Širina otvora pećine u osnovi iznosi 20 metara, a visina 14 metara. Od otvora prema dnu pećina se levkasto sužava i na udaljenosti od 11 metara prelazi u kanal širine 2,30 do 2,50 metara. Arheološka istraživanja koja su vršena od 1972. do 1975. godine, pokazala su da je čovjek ovo pećinsko stanište naseljavao, povremeno ili stalno, u dugom vremenskom periodu između 8300 i 1800 godina prije nove ere. Dvije rijeke koje protiču u blizini pećine koje su prebogate ribom, kao i guste šume pune raznovrsne divljači, pružile su optimalne uslove da jedna manja ljudska zajednica opstane na ovom prostoru u tako dugom vremenskom periodu. U kulturnom sloju prosječne debljine oko 4 metra izdvojeno je sedam stratuma (slojeva) od kojih najstariji pripada srednjem kamenom dobu - mezolitu, a poslednji ranom bronzanom dobu. Najstariji sloj (Odmut I), debljine 1,50 metara leži na aluvijalno-eolskim nanosima i žutom bojom i lesolikom strukturom jasno se odvaja od mlađih slojeva (Odmut II-VII) koji se sastoje od mrke rastresite zemlje izmiješane sa većom količinom gara, pepela i izlomljenog kamena. U sloju Odmut I pronađene su isključivo kosti divljih životinja (kozoroga, jelena, medvjeda, divljih svinja, srna i dr.) što nam ukazuje da su se prve generacije stanovnika Pive bavile lovačko- sakupljačkom privredom. Među kamenim oruđem sloja Odmut I, izrađivanim pretežno od zelenkastog rožnjaka ili sivkastog kamena, može se izdvojiti pet osnovnih vrsta: noževi strugači, strugalice, šiljci i tzv. geometrijski mikroliti. Harpuni od jelenjeg roga daju osoben pečat najstarijoj kulturi pećine Odmut. U sloju I nađeno je 56 cijelih i fragmentovanih harpuna. Uočavaju se dva osnovna oblika: pljosnati harpuni (52 primjerka) i cilindrični harpuni (četiri primjerka). Svi harpuni su jednoredni tj. sa jednim ili dva zupca na jednoj strani. Pljosnati harpuni imaju redovno jednu ili dvije rupice za vezivanje užeta koje su uvjek perforirane u korijenu zupca. Metodom mjerenja izotopa radio aktivnog ugljenika (C14) utvrđeno je da sloj Odmut I pripada razdoblju između 8300 i 5200 godina prije nove ere. Najstarija kultura Pive, zastupljena u sloju Odmut I, ima sve karakteristike kulture srednjeg kamenog doba - mezolita. Alatke od okresanog kamena slične su oruđima iz Crvene stijene, dok predmeti od kosti i zuba divlje svinje i harpuni od jelenjeg roga imaju sasvim posebne oblike koji se ne srijeću ni u jednoj mezolitskoj kulturi Balkanskog poluostrva. Pljosnati i cilindrični harpuni iz sloja Odmut I mogu se povezati jedino sa harpunima iz azilijenske kulture jugozapadne i zapadne Evrope. Arheološki nalazi iz sloja Odmut II - glineno posuđe, uglačane kamene alatke i kosti pripitomljenih životinja (ovca, koza, goveče), pokazuju koliko je kultura Pive doživjela dubok preobražaj oko 5200. godine prije nove ere. Kultura koja je zastupljena u sloju Odmut II pripada starijoj fazi mlađeg kamenog doba (stariji neolit). Metodom C14 nalazi pronađeni u sloju Odmut II datirani su u period između 5200 i 4900 godina prije nove ere. Arheološki materijal pronađen u sledeća tri sloja (Odmut II-V) potvrđuje jednu dužu etapu kulturnog razvitka u oblasti Pive čije je trajanje, metodom C14, određeno u vrijeme između 4900 i 2500 godina prije nove ere. U ovom periodu pećina Odmut više nije stalno boravište, već povremeno sezonsko stanište vrsnih pastira i lovaca. Uz mnoge fragmente keramičkog posuđa (monohromne, neukrašene zdjele i lonci) u ovim slojevima nađen je veliki broj kamenih sjekira i strelica od kamena. Kultura Odmut III-V srodna je međuneolitskoj kulturi srpskog Podunavlja (vinčanska kultura) i južnog Jadrana (danilska i hvarska kultura). Poslednje razdoblje u ranoj istoriji Pive vezano je za slojeve Odmut VI-VII, datiranih, metodom C14, između 2500 i 1800 godina prije nove ere čija kultura označava potpuni prekid s lokalnim tradicijama. Ona je stranog porijekla, odnosno vezana je za nomade koji su se u prvim stoljećima trećeg milenijuma stare ere pokrenuli iz južno ruskih stepa i oko 2500 godine prije nove ere stigli do jezgra balkanskog poluostrva. Njihova keramika se razlikuje od one iz prethodnih slojeva, izrađivana je od neprečišćene zemlje i redovno je loše pečena. Ostaci faune pokazuju da su žitelji Odmuta u ovo vrijeme posjedovali velika stada sitne stoke i da su lovili divlje svinje, medvjede, dabrove i zečeve. Pećina Odmut je napuštena oko 1800 godina prije nove ere. Živim etno-kulturnim kretanjima u oblasti Pive su prenesena nova znanja i vještine. Pridošli stanovnici su poznavali vrijednosti novih sirovina - bakra, zlata, srebra. Sa oružjem od metala vrsni pastiri brzo su postali hrabri ratnici, napustili su pećine i zaklone ispod stijena i podigli prva naselja u drugim područjima Pive. IZVOR Montenegrina.net, Pećina Odmut |
Pogled na Odmut za vrijeme arheoloških istraživanja
Odmut
Cijepano litičko oruđe iz slojeva XD (1–17) i Ib (18–39) (crtež iz Kozłowski, i dr., 1994) 
Nalazi koštanih harpuna (cjeloviti i fragmentarni) iz špilje Odmut - pronađeno je više od 50 primjeraka.
|
Istočnim podgorjem - od Brljeva do Mratinja
|
|
Pivsko jezero
Pogled na Pivsko jezero i Plužine s vidikovca Kruška
Kooridnate: N=43°10,126´ E=18°51,464´. Vidikovac se nalazi uz cestu Plužine – Trsa (biciklistička staza br. 193) na zavoju ispod vrha Kruška. S vidikovca je odličan pogled na Pivsko jezero, Plužine, planine Ledenice i Bioč. |
KOORDINATE: 43.1679, 18.8543
Pivsko jezero je umjetno jezero na sjeverozapadu Crne Gore, u općini Plužine. Površina jezera iznosi 12,5 km², dužina 45 km, a najveća dubina je 188 m. Nadmorska visina iznosi 675 m. Pivsko jezero je najveće umjetno jezero koje se cijelo nalazi na području Crne Gore i za njega se obično kaže kako je ukupno drugo po veličini jezero u Crnoj Gori nakon Skadarskog jezera. Iako ovdje treba dodati kako Crnoj Gori također pripada i manji dio umjetnog Bilećkog jezera koje je s površinom od 33 km² najveće na Balkanu Jezero je nastalo pregradnjom kanjona rijeke Pive, izgradnjom brane visoke 220 m, jedne od najvećih u Europi. Izgradnja brane počela je 1967. godine i završena je 1975. Nastankom jezera potopljeno je staro naselje Plužine, kao i manastir Piva, koji je premješten na novu lokaciju. Jezero se koristi za potrebe hidroelektrane Piva i predstavlja glavni energetski potencijal zemlje. Pivsko jezero je jezero s najpitkijom vodom na Balkanu. Jezero ima zelenkasto-plavu boju, i predstavlja jednu od najatraktivnijih lokacija u regiji, uprkos tomu što nije prirodna, već umjetna tvorevina. Njegovu ljepotu ističe kanjon rijeke Pive. Jezero je plovno cijele godine, temperatura kupanja je ljeti povoljna, voda je čista i bistra što pogoduje razvoju raznih vodenih sportskih aktivnosti kao što je ribarenje (pecanje), koje je dozvoljeno, a na raznim mestima postoje mreže za ulov ribe. (Izvor: Wikipedia - Pivsko jezero) |
Brljevo
|
Brljevo je naselje u općini Plužine u Crnoj Gori. U naselju je 2003. živjelo je 10 punoljetnih stanovnika (5 Crnogoraca i 5 Srba), a prosječna starost stanovništva iznosi 68,2 godina (63,8 kod muškaraca i 70,1 kod žena). U naselju ima 7 domaćinstava, a prosječan broj članova po domaćinstvu je 1,43. U posljednja tri popisa, primjećen je pad broja stanovnika. Prema popisu iz 1991. bilo je 30 stanovnika). [1]
Godine 2012. u selu je ostao samo jedan stalni stanovnik. [2] Vidi članak - OTVORI |
TV Arhiv: Selo Brljevo u Pivi 1978. godine
Opis videa (izvor: Yutube): Priča o selu Brljevo koje je Pivsko akumulaciono jezero odsjeklo od svijeta. Učestvuju Stevan Ćalasan, Đurko Ćalasan. Krsto Vasović. Mirko Vasović, Milovan Lješević, Stana Vasović, Vukosava Kužić, Mihailo Ćalasan, Gojko Mićanović. Urednik emisije Rajko Banović. Izbor muzike Vlado Radulović. Proizvodnja TV Titograd 1978. |
Oko Mratinja - Sjeveroistočni dio Bioča
Naslovna fotografija
Pogled na Bioč s obale Pivskog jezera Pogled prema stjenovitom kuloaru iznad katuna Oblik. S lijeva na desno Zmajeva greda (2273 m) - Nož (2299 m) i greben Razvršje - Rudina (1971 m). 
Na suprotnoj strani Pivskog jezera vide se (s lijeva na desno): Bioč, Maglić (najdalje, na horizontu) i Mratinjske grede koje se dižu nad Mratinjskom dolinom.
U ljeto 1943. godine, u vrijeme 5.neprijateljske ofanzive, poznatije kao Bitka na Sutjesci, na mratinjskom području počinjen je ratni zločin nad nenaoružanim stanovništvom. O tome je zapisano slijedeće:
1943. |
Karta Mratinja i okolice prije potapljanja kanjona Pive
Sa svojih 220 metara visine, brana Mratinje je 2019. godine bila 34. najviša na svijetu, odn 6. u Europi (bez Rusije i Turske).
Osnovni podaci o brani
Visina brane: 220 m Dužina u kruni: 296 m Širina u kruni: 6 m Širina u osnovi: 26 m Količina iskopa: 730.000 m3 Količina betona: 731.000 m3 Podzemni iskopi: 167.000 m3 Podzemni beton: 53.000 m3 Instalisani protok: 800 m3/sec Instalisana snaga: 360 MW Akumulacija: 880.000.000 m3 
Mratinjska jezeraVeliko Mratinjsko jezero nalazi se u blizini Zmajeve stijene na 1504 m n.v.. Dugačko je 80 m, široko 60 m, dubine između 1,5 i 3 metara. Krenuvši stazom prema katunu Oblik, nakon 500 metara stiže se do Malog Mratinjskog jezera.
Malo Mratinjsko jezero, smješteno na 1630 m n.v, nalazi se neposredno podno Zmajeve stijene. Promjera je oko dvadeset metara. Voda u njemu je vrlo bistra i hladna. Pristup Mratinjskim jezerima je iz sela Mratinje - stazom od koliba Vukovića u smjeru istoka kroz bukovu šumu, sve do proplanka na kome se, među velikim kamenim blokovima nalazi prvo, Veliko Mratinjsko jezero. Malijev likovac (Daphne malyana Blecic)
Kanjon Pive je utvrđen kao područje značajno za biljke (Important Plant Area – IPA). Utjecaj mediteranske klime i klime planinskih masiva utjecali su na floru ovog terena. Kanjon Pive i Komarnice su nalazišta endemične vrste biljke malijev likovac (Daphne malyana Blecic). Nažalost, najveći dio populacije ove vrste je potopljen izgradnjom brane HE Mratinje. Upravo je prvi puta stanište M. likovca koje je zabilježeno i opisano, ono na vapnenačkim stijenama u kanjonu rijeke Pive u Crnoj Gori (Blečić, 1953). Poslije je zabilježena na nekoliko lokaliteta u istočnoj Bosni i Hercegovini (Maglić i Zelengora, kanjon rijeke Sutjeske), kao i na sjeveru Crne Gore (Durmitor, Sinjajevina i Lukavica) te u kanjonima Tare i Rijeke Komarnice (Lakušić i Pulević, 1980; Pulević, 2005). O BILJCI Malijev likovac (lat. Daphne malyana Blečić je endemska biljka iz porodice Thymelaeaceae: likovci. Malijev likovac je zimzeleni patuljasti, polegli grmić, obično visine 5-10 pa do 30 cm. Prema općem habitusu izgleda kao da je srastao s okomitom stjenovitom liticom,gdje obično raste. Grane i ogranci su brojni, ali kratki i ispresavijani, sa kvržičastim ožiljcima od ranije opalih listova. Kora mu je sivkasta ili smeđecrvena, potpuno gola. Listovi sitni, dugi oko 15-18 mm, a široki oko 6 mm. Lopatasti su, a produžuju se u kratku peteljku. Zatupljeni su, a rijetko s malim šiljkom, kožasti. Obod im je obrubljen, lice zeleno, a naličje modrozeleno s razasutim prileglim dlačicama. Cvjeta u travnju/aprilu. Cvjetište je cjevasto produženo, slično ocvijeću. Dlakavo je ili gotovo golo, a nije naduveno. Na rubu cvjetišta ima 4 čašična, jajolika lapa koji su zašiljeni ili lancetasti. Kraći su od cvjetišta ili jednako dugi. Plodnica je svilenkasto-dlakava ili skoro gola, jednodijelna, s jednim sjemenim zametkom. Njuška tučka je sjedeća, slabo maljava. Plod je suha, jajolika, zelenkasta jednosjemena koštunica, poput bobe; rano sazrijeva. EKOLOGIJA I RASPROTIRANJE Malijev likovac raste na teško pristupačnim, okomitim vapnenačkim liticama, na nadmorskim visinama od oko 600 do 1.750 (ponegdje i 1.800) m. Na nižim visinama uspijeva na sjenovitijim staništima, dok se na višim javlja na južnim ekspozicijama. Na bosanskim planinama je obično u sastavu endemo-reliktne biljne zajednice koje, uz njega, obilježavaju vrste roda Edraianthus. Ova vrsta je endem Jugoistočnih Dinarida. U Bosni se najčešće susreće na slijedećim planinama: Zelengora, Volujak, Maglić, i visoravan Vučevo, a u Crnoj Gori u kanjonu Pive, Komarnice, Sušice i Tare. Locus classicus je u Crnoj Gori: kanjon Pive - Seljani, Rudinice, Bezuje i Mratinje (Blečić, V. 1953.). IZVORI I LITERATURA JUŠKOVIĆ, Marina, VASILJEVIĆ, Perica, RANDJELOVIĆ, Vladimir, STEVANOVIĆ, V., STEVANOVIĆ, Branka: Comparative analysis of populations of the Balkan endemic species Daphne malyana Blečić (Thymeleaceae). Archives of Biological Sciences. 2010. (PDF) ŠILIĆ, Čedomir: Endemične biljke. 3. izdanje. Svjetlost. Sarajevo, 1990. WIKIPEDIJA: Malijev likovac 
Malijev likovac
(Daphne malyana Blecic) 
Zabilježena staništa malijeva likovca
IZV: Jušković i dr., 2010.) |
|
Litice Zmajeve stijene na Bioču visoke su oko 600 metara.
|
Vrsta [3]
Vrh Vrsta dominira južnom stranom Mratinjske doline. Njegova sjeveroistočna stijena visoka je oko 700 m a zapadna oko 300 m. Sjeveroistoćna stijena svojim izloženim grebenom stvara sa zapadnim grebenom Oblika amfiteatar strmih sipara (točila) i stjenovitih skokova koji dosižu do sjeverne stijene barijere Velikog Bioča i Gladišta. U stijeni Vrste nalaze se 2 smjera od 700 m, Istočni brid, IV i Centralni smjer, V, koji su popeti jos oko 1950-ih godina ali jos uvijek nemaju prvo ponavljanje! Pristup sjeveroistočnoj stijeni Vrste ide od Mratinjskog jezera u blizini Mratinja, kroz šumu, poreg manjeg jezera na sipare pod stijenu. Oblik Vrh Oblik se nalazi istočno od Vrste i njegova sjeverna stijena je nastavak sjevernoistočne stijene Vrste. Sjeverna stijena Oblika visoka je oko 450 m, a široka oko 1000 m. Pristup ovoj stijeni isti je kao pristup za stijene Vrste. Gladište Sjeverna stijena Gladišta je najveća stijena na Bioču. Visoka je oko 750 m, široka oko 3.5 km. Uprkos svojoj veličini sakrivena je od pogleda gotovo sa svih strana. Pristup stijeni ide od Mratinja pastirskom stazom na jug, šumovitom padinom na livade katuna Oblik. Idući jugoistočnim stranama Oblika izlazi se kroz šumu na sipare. Priječenjem sipara izlazi se iznad dvije vrtače ispod sjeverne stijene. Do katuna Oblik moguce je doći od Mratinjskog jezera priječenjem podnožja sjeverne stijene Vrste i Oblika. Impozantna stijena Gladišta je vidljiva s obala akumulacijskog Pivskog jezera, negdje sa pola puta koji vodi od Plužina do brane Mratinje. Stijena nije ispenjana. Detaljnije informacije na stranici Outdoor club Podgorica. |
|
Grebeni Bioča
Pogled na biočke grebene s platoa Muratovica gdje se smjestilo pivsko selo Smriječno. |
BORAVAK
Smještaj
|
Zvono (Guesthouse Zvono)
ul. Baja Pivljanina bb, 81435 Plužine, Crna Gora Smješten u Plužinama, kuća za odmor Zvono je udaljena 10 minuta hoda od Pivskog jezera. Besplatan WiFi, vrt i restoran. Sve sobe imaju grijanje i garderobu, drvene podove i TV, poglede na vrt i planine i kupaonicu s tušem i sušilom za kosu. Hladnjak se nalazi u svakoj sobi. Mogućnot svakodnevnog služenja doručka, lokalnih specijaliteta u restoranu u kući. Mogućnost pranja odjeće. Mogućnost za razne aktivnosti u okolici. Besplatan parking. Prenoćište: 6 soba. |
|
|
Bungalow Holiday
Rosulje, bb, 81435 Plužine, Montenegro U Bungalowu Holiday dobrodošli su i Vaši kućni ljubimci. Besplatan WiFi i privatni parking. Kuhinja s hladnjakom. TV. Terasa. Razne aktivnosti u okolici: ribarenjem vožnja kanoima, planinarenje. Mogučnost smještaja: 4 osobe. |
|
IZVORI I LITERATURA
Reference
[1] Wikipedija - Brljevo
[2] http://www.vijesti.me/vijesti/neobicni-pivljanin-vec-godinama-jedini-stanovnik-sela-brljevo-71651
[3] Montenegro climbing - Bioč
[2] http://www.vijesti.me/vijesti/neobicni-pivljanin-vec-godinama-jedini-stanovnik-sela-brljevo-71651
[3] Montenegro climbing - Bioč
Literatura
BLAGOJEVIĆ, Obren: Piva: priroda, istorija, etnografija, revolucija. Beograd, 1971.
BLAGOJEVIĆ, Obren: Piva. Beograd, 1996.
GRUPA AUTORA: Studija zaštite za Regionalni park "Piva" (Ranije Regionalni park Bioč, Maglić i Volujak) u opštini Plužine - Stručna podloga. Zavod za zaštitu prirode Crne Gore. Podgorica, 2011. (PDF)
BLAGOJEVIĆ, Obren: Piva. Beograd, 1996.
GRUPA AUTORA: Studija zaštite za Regionalni park "Piva" (Ranije Regionalni park Bioč, Maglić i Volujak) u opštini Plužine - Stručna podloga. Zavod za zaštitu prirode Crne Gore. Podgorica, 2011. (PDF)
Članci, zapisi i blogovi
