|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > Gorske kose Brodmoravičke krške zaravni
Države: Hrvatska
Najviši vrh: Lovnik, 902 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.3987, 15.0919
Države: Hrvatska
Najviši vrh: Lovnik, 902 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.3987, 15.0919
|
|
UvodBrodmoravička krška zaravan, je rubno goransko gorsko područje u Brodmoravičkom kraju koje se nalazi južno od doline rijeke Kupe (između naselja Čedanj i Lukovdol) i sjeverno od gornjeg toka rijeke Dobre, odn. otprilike prostora kojime prolazi dionica magistralne ceste Zagreb - Rijeka. Dominantne su gorske kose na ovoj zaravni u njezinom jugoistočnom dijelu, i to su: Lovnik, Okrugljak i Litorić, pa se tako ona često naziva i gorska skupina Litorić-Lovnik.
ENGLISH SUMMARY: Karstic plateau around Brod Moravice
- 
Uspon na Okrugljak
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Reljef Brodmoravičke krške zaravni
Izvor podloge: Elastic Terrain Map |
Brodmoravički kraj, Gorski kotar, Hrvatska (2022.)
Datum objave: 22.4.2022. Autor: DINARSKO GORJE Opis. Brodmoravički kraj (Špičasti vrh, dolina Kupe, sela: Šimatovo. Gornji Kuti) Datum snimke: 18.4.2022. Pročitaj više: https://www.dinarskogorje.com/brodmor... |
Vode
Rijeka Kupa podno severinskog dvorca
|
PRIRODA
|
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Kulturno-povijesna baština
U brodmoravičkom kraju djeluje etno udruga "Turanj", kojoj je jedan od glavnih ciljeva jedan od ciljeva očuvanje brodmoravičkih starina.
Male brodmoravičke privatne zbirke ("mali muzeji") su:
Male brodmoravičke privatne zbirke ("mali muzeji") su:
- Naša željeznica
- Povijesna učionica "Vilko Golubić"
- Kula Zrinski
- Zbirka starih obrta
- birtija "Plavi podrum"
ZAPADNI DIO ZARAVNI
Brod Moravice - Gornji Kuti - Maklen - Delači - Moravička Sela - Špičasti vrh
Brod Moravice
Brod Moravice i okolna naselja, topografska karta izvornog mjerila 1:25.000
Brod Moravice, središnji trg
Župna crkva sv. Nikole
Na uzvisini u središtu mjesta smještena je crkva sv. Nikole koja je, uz gerovsku, najstarija na području Gorskoga kotara. S natpisa na pročelju crkve vidljiva je godina njene gradnje 1434. Crkva je obnovljena 1834. godine. Na ploči je uklesan zapis: "Me seculo ab erectione qvarto devoti populi pietas restauraverat 1834., što znači: “Mene (tj.crkvu) je četiri stoljeća poslije podignuća obnovila pobožnost puka". Osim u podu sačuvanih nadgrobnih ploča iz 18. st., u unutrašnjosti dominira dobro očuvan cjelovit inventar iz 19. stoljeća. U crkvi, jednobrodnoj građevini s višestrukom apsidom, nalaze se grobovi s nadgrobnim pločama iz 18.st. za koje se pretpostavlja kako su vječna počivališta nekih iz obitelji Zrinskih i Frankopana. Tijekom II. svjetskog rata, za Uskrs 1944., prilikom bombardiranja mjesta, izgorio je krov, ali je unutrašnjost sačuvana. Poslije rata obnovljeni su krov i toranj, crkva je u cijelosti adaptirana. Uz začelje crkve, iznad sakristije, na jugoistočnoj strani je zvonik - nekadašnji obrambeni toranj, "zrinski branič kula iz 16. stoljeća."Nešto niže, sjeverozapadno, smješten je župni dvor koji datira iz 18. stoljeća. Završno oblikovanje crkve ostvareno je u 19. stoljeću. Crkva sv. Nikole i župni ured u Brod Moravicama 2004.g. proglašeni su kulturnim dobrom prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara Republike Hrvatske. Svetak crkve je 6.12. (blagdan sv. Nikole). 
Brod Moravice, župna crkva sv. Nikole
Skulptura pokućarca
U spomen na vremena kada su goranskim cestama prolazili pokućarci, u parku u središtu Brod Moravica postavljena je skulptura takvog jednog putujućeg trgovca, izrađena od hrastova drveta. Kip pokućarca djelo je autora Antona Tonča Frbežara, potomka iseljenih Gorana – kućaraca . Skulptura je otkrivena 2012. godine. 
Parag
S brda Parag (na nekim kartama upisano kao Parak), koje se smjestilo iznad samog mjesta, puca pogled na veći dio Gorskog kotara, a za povoljnog vremena i na i slovenske Alpe. Na vrhu brda (705 m .n.v.) nalazi se crkvica sv. Andrije. Na brdu se pali prvomajski krijes 30. travnja. Kal
Izvor pitke vode Kal, koji se nalazi jugoistočno od centra naselja, je srednje izdašan izvor pitke vode, mjesto gdje su stoljećima Brodmoravičani napajali stoku. Kako je stoke bivalo sve manje, tako je i važnost Kala nestajala, tako da danas služi za napajanje šumskih životinja, naročito za vrijeme velikih suša. Borake
Šumarak Borake kod Brod Moravica zasađen je početkom 20. stoljeća, no on je devastiran je djelovanjem smrekovog potkornjaka početkom 21. stoljeća, zbog čega se planira novo pošumljavanje. |
Tekst o povijesnom razvoju i stanovništvu Moravica Preuzeto iz knjige Gorski kotar: Stanovništvo i naselja, Zagreb, 2003. str. 88-94 (POVEZNICA) Selo Moravice zvalo se nekoć Muravice i to ime nalazimo i na zemljopisnim kartama 16. i 17. stoljeća. Od 18. stoljeća toponim je preinačen u Moravice. Već od 17. stoljeća selo se podijelilo: starije naselje dobilo je ime Gornje, a mlađe Donje Moravice. Kada su turski martolozi prestali harati po ovom dijelu Gorskoga kotara i kada se on opet počeo naseljavati, potpale su Gornje Moravice pod brodsko vlastelinstvo. Tada se to mjesto prozvalo Brodske Moravice ili Brod Moravice. Donje Moravice došle su pod upravu bečke Komore i zato su dobile ime Komorske Moravice. To ime važilo je do vremena osnutka Kraljevine Jugoslavije, kada je preimenovano u Srpske Moravice. Ovo ime nastalo je otuda što se u tom selu naselilo dosta pravoslavnih Vlaha, koje je ovamo stiglo nakon turskoga rasula u Lici. Tada je mnogo turskih martologa iz Like pobjeglo na krajišku stranu jer više nisu bili voljni služiti vojsku na turskoj strani. Uprava Vojne krajine naseljavala je ove prebjege po selima Gorskoga kotara i karlovačke okolice. Tako je i u Donje Moravice naseljeno dvadesetak pravoslavnih porodica koje su u 19. stoljeću usvojile srpsko nacionalno osjećanje. Zbog toga su državne vlasti Kraljevine Jugoslavije tom selu dale ime Srpske Moravice. Gornje Moravice potpadale su do sredine 16. stoljeća pod imanja knezova Krčkih, odnosno Frankopana. Od 1572. godine sva imanja koja su Frankopani imali u Gorskom kotaru prešla su u posjed porodice Zrinskih, pa to važi i za Gornje Moravice (tada još Muravice). Krajevi od Ogulina do rijeke Kupe vrlo su stradali u 16. stoljeću od turskih martologa. Zbog toga je tu staro hrvatsko stanovništvo bilo istrijebljeno ili je prebjeglo u susjednu Belu krajinu. Postoje dokumenti koji pokazuju da su turski martolozi u Moravicama i Gomirju (tada Gomerju) srušili ovdašnje crkve, a naselja pretvorili u pustoš. Kada je ustrojena organizacija Vojne krajine i kada su ovi krajevi postali sigurniji, puste Moravice došle su u sastav vlastelinstva Broda na Kupi. Prvi poznati upravitelj toga vlastelinstva zvao se Jeronim Vrbanić, koji je bio pouzdanik ovdašnjih feudalnih gospodara grofova Zrinskih. Prema ispravi iz 1590. godine grof Juraj Zrinski naselio je u Moravice nekoliko porodica iz Bele krajine. Bijahu to obitelji: Ivana Mrinića, Mate Pelegrinića, Jurja Šnepergara, Ambroza Prajdića i Jurja Ferderbara. Druga kolonizacija uslijedila je nešto kasnije. Tada su u Moravice doselili pokatoličeni Vlasi iz Prilišća i Rosopajnika koji su nekoć živjeli u turskoj Lici. S obzirom da su se ti Vlasi pokazali kao valjani i pouzdani ljudi, karlovački general Juraj Lenković naselio je u Moravice još jednu skupinu pravoslavnih Vlaha. Ti doseljenici odmah su ishodili od nadvojvode Ferdinanda iz Graza rješenje da u novom zavičaju neće biti vlastelinski podanici, već krajiški vojnici. Kako je Vojna krajina u to doba trebala vojsku, rješenje nije bilo teško dobiti. Tako je u tadašnjim Moravicama živjelo dalje dvovrsno stanovništvo, jedni bijahu doseljenici iz obližnje Kranjski i pokatoličeni Vlasi, a drugi pravoslavni Vlasi koji su se u toj sredini osjećali kao vojnički narod koji je samo promijenio svoje gospodare. Nakon smrti Stjepana Frankopana Ozaljskog nastale su između porodice Zrinskih i Frankopana sudske parnice, jer je svaka strana smatrala da je u Gorskom kotaru punopravni vlasnik svih goranskih naselja. Tako se dogodilo i sa selom Moravice. Zbog toga je ovamo došao županijski sudac Barnard Severšić iz Bosiljeva. On je 17. rujna 1602. godine presudio da su Zrinski punopravni posjednici u Moravicama i da tu Frankopani nemaju tražiti nikakva prava. Godine 1622. naselio je Juraj Zrinski u Moravice i susjedne Drage porodice: Ivana Klobučara, Petra Šporčića, Matije Prama, Andrije Štajdohara, Jakoba Pramara i Jurja Šenbergera. Oni nisu zahtijevali da budu krajiški vojnici, već su u toj sredini dobili status vlastelinskih podanika. Sljedeća kolonizacija Moravica dogodila se 1625. godine. Tada je ovamo ogulinski kapetan doveo nove pravoslavne Vlahe koji su do toga vremena živjeli na području Gacke. Nakon ove kolonizacije došlo je, odmah, do otvorenih sukoba između pravoslavnih i katoličkih žitelja Moravica. Jedni su u mjestu htjeli živjeti kao ratoborni krajiški vojnici, a drugi kao mirno vlastelinsko stanovništvo. Krajiške vlasti nisu bile voljne umiriti pravoslavne Vlahe, jer su u njima vidjele prave junačine kakve su im trebale u redovima krajiške vojske. Kada su se Zrinski pritužili Vuku Frankopanu da su u moravičkim sukobima pale i prve žrtve, poslao je on u Moravice svoje povjerenstvo. Ono se prilikom izvida u selu nije htjelo izjasniti u korist bilo koje strane, već je samo zahtijevalo da se moravički kmetovi i Vlasi moraju pokoravati naredbama pretpostavljenih vojnih i vlastelinskih gospodara. Međutim, ti gospodari nisu imali slična gledišta. Zrinski su smatrali da nejasnoće potječu zbog toga što su se na tom zemljištu križale granice posjeda Frankopana, gospodara Bosiljeva i Severina, i njihova brodskog vlastelinstva. Zato je u Moravice došlo novo povjerenstvo u kojem su bili Ivan Verneg i zagrebački kanonik Ivan Somođi. Međe koje su bile ustanovljene na terenu, zabilježene su u posebnom zapisniku napisanom 30. rujna 1632. u Bosiljevu. Međutim, ni taj zapisnik nije donio Moravicama željeni mir. Svaka je strana ostala pri svojem gledištu, a to su najviše koristili ovdašnji Vlasi koji su smatrali da takvu slobodu mogu iskoristiti za svoje buntovničke namisli. Kada se grof Petar Zrinski 27. rujna 1641. oženio Katarinom, kćerkom karlovačkog generala Vuka Frankopana, nestalo je neprijateljstva između te dvije obiteljske strane. Tada je u Moravice došlo zajedničko povjerenstvo Zrinsko-Frankopanskih. - Stranu obitelji Frankopana zastupali su barun Planker, karlovački kapetan Portner i bosiljevački prefekt Malinarić. - Stranu grofa Petra Zrinskoga zastupali su kapetan Juraj Szili i ozaljski prefekt Baltazar Babonosić. Spomenuti članovi povjerenstva ispitali su u Moravicama dvanaest najstarijih ljudi. Bili su to: Juraj Podnar, Petar Butina, Matija Goljak, Petar Ambamović, Jakov Goršeta, Lovro Crnković, Martin Goljak, Matija Šneperger, Juraj Šneperger, Jakov Butina, Mihalj Šepac i Martin Blažević. Njihovim iskazima o granici između Zrinsko-Frankopanskih posjeda na moravičkom području vlasnici su bili zadovoljni. Međutim, tim dokumentom moravički Vlasi dobili su nove povode da napadaju susjede nevlaškoga podrijetla. Novim neprijateljstvima sada je pogodovalo što su katoličkim stanovnicima Moravica upravljali vlastelinski činovnici, a pravoslavnim Vlasima karlovački časnici i dočanici među kojima je velik broj bio vlaškoga podrijetla. Kada su u Hrvatskoj uspostavljeni civilni sudovi po pojedinim kotarskim oblastima, prvi takav sud osnovan je u Ravnoj Gori gdje je ostao samo dvije, tri godine, a potom je premješten u Moravice. Tu je kotarski sudac postao poznati riječki patriota Erazmo Barčić, ali ni on nije bio u stanju smiriti moravičke Vlahe da se odreknu svoga načina života i stalne i neutažive želje za ratovanjem. U popisu stanovništva od 1805. godine navodi se da je u Komorskim Moravicama bilo oko tisuću stanovnika, od kojih su tri četvrtine bili vlaški pravoslavci. Ti su Vlasi u selu imali svoju crkvu i parohiju, pod koju su spadala i obližnja vlaška sela. Rimokatoličko stanovništvo imalo je župu sv. Ivana Nepomuka u obližnjem Vrbovskom. Kako je u međuvremenu pravoslavna crkva u Srbiji i okolnim zemljama postala autokefaina, svi pravoslavni vjernici usvojili su srpsko nacionalno osjećanje, pa se to dogodilo i sa stanovništvom ovoga dijela Gorskoga kotara. U Donjim Moravicama situacija bila je drukčija. Tu je većinsko stanovništvo bilo katoličko, a malobrojni Vlasi koji su u njima živjeli nisu se usuđivali praviti nerede. Netrpeljivost između Gornjih i Donjih Moravica ipak se tijekom vremena smirivala i ona se do početka 20. stoljeća sasvim stišala. Danas u tim selima žive potomci nekoć suprotstavljenoga stanovništva u mirnom suživotu. Razlike iz prošlosti primjećuju se jedino u govoru starih stanovnika Moravica. Oni iz Gornjih Moravica ili Brod Moravica govore još pomalo kajkavskim narječjem, dok oni koji žive u Srpskim Moravicama (danas se naselje zove Moravice, op.) govore ijekavskim štokavskim narječjem. Međutim, ta se razlika pod utjecajem suvremenih medija sve više ublažava i sigurno će je doskora nestati. Prije turskih provala u moravički kraj govorili su ovdašnji Hrvati čakavskim narječjem. Oni su, kako je to već ranije spomenuto, na tom području nestali. |
Gornji Kuti
|
Selo Gornji Kuti nalazi se kilometar sjeverno od Brod Moravica. Selo je poznato po zvonu i Hrvatskoj čitaonici sela Kuti, koja je smještena u kućici na rubu sela.
Partizanska škola
Prilikom fašističkog bombardiranja Brod Moravica 8.4.1944., na samu Veliku subotu, izgorjela je zgrada tadašnje Pučke škole. U plamenu je nestala sva oprema škole, učila i velika knjižnica, čime je daljnji rad u školi bio onemogućen. Za dio učenika ubrzo je daljnje pohađanje nastave organizirano po privatnim kućama. Za djecu iz Gornjih Kuti i još nekih bližih naselja, mještani su sami u organizaciji Narodnooslobodilačkog odbora sela Kuti izgradili školu (devenu baraku s dvije prostorije koje su služile kao učionice) u obližnjoj šumi Lazica. Taj je objekt kasnije među žiteljima nazvan "Partizanska škola" Baraka je ponovo autentično rekonstruirana 1977. godine, a njome danas upravlja PD "Vršak". Kako je objekt smješten u šumi i izložen vlazi, 2023. godine je ponovno temeljito obnovljen u suradnji s Etno udrugom Turanj. Cilj radova obnove je da se taj objekt osposobi za planinarsko sklonište, budući da se nalazi na trasi Goranskog planinarskog puta. IZVOR KRMPOTIĆ, Marinko: Etno udruga Turanj i Planinarsko društvo Vršak započeli obnovu “Partizanske škole". Novi list, 20.7.2023. |
Moravička Sela
|
Crkva Majke Božje Škapularske u Moravičkim Selima
Velika zavjetna crkva u Moravičkim Selima posvećena je Majci Božjoj Škapularskog i Majci Božjoj Karmelskoj pa je na glavnom oltaru pomična slika Majke Božje Karmelske. Prigodne se svetkovine održavaju dva puta godišnje: 18. srpnja i 6. rujna. Crkva u Moravičkim Selima prvi se put spominje 1633. godine. Smještena je na uzvisini usred mjesta. Ima oblik pačetvorine i višekutnu apsidu te masivan zvonik šiljatog krova ispred zapadnog pročelja. Danas se u crkvu ulazi kroz pokrajnja vrata na južnoj fasadi koja su povijesno vrlo zanimljiva jer imaju kameni okvir barokne dekoracije. Čitavim prostorom dominira drveni izrezbareni glavni oltar izuzetne spomeničke vrijednosti. Crkva ima dva kata, donji je širi i razrađeniji, a u pokrajnjim nišama su skulpture svetaca. U središnjoj niši, iza slike sv. Ane, nalazi se kip Bogorodice s djetetom koji su izradili domaći drvorezbari i pod zaštitom je Zavoda za zaštitu kulturne baštine. Tijekom godina crkva je više puta dograđivana i preuređivana. Krovište crkve se 1977. g. urušilo. Ponovno je obnovljena 1989., ali zbog ranijeg nedostatka krova njena je unutrašnjost oštećena. Svetak crkve je 16.7. na blagdan Majke Božje Karmelske. 
Pogled na Moravička Sela
|
Crkva Majke Božje Škapularske u Moravičkim Selima
|
ŠPIČASTI VRH NADMORSKA VISINA: 702 m
|
Visoko nad dolinom rijeke Kupe, na krajnjem zapadnom grebenu Brodsko moravske krške zaravni smjestio se Špičasti vrh, s malom livadom na njegovom tjemenu. Ime je dobio po svojim strmim stranama prema dolini Kupe, dok je teren u smjeru istoka i sjeveroistoka (greben prema Moravičkim Selima), i prema sjeveru (prema Levešnom vrhu, 734 m, s kojim je povezan grebenom), stupnjevit i znatno blaži.
Špičasti vrh je vrlo atraktivan vrh i vidikovac. U smjeru zapada i juga otvara se pogled prema dolini Kupe i okolnom planinskom prostoru. Vidikom na jugozapadnoj strani dominira Drgomalj, iza kojega se vide vrhovi: Risnjak, Snježnik, Guslica i Jelenc. Na sjeverozapadnoj strani je slovenski Snežnik, najviši vrh sjeverozapadnog dijela Dinarskog gorja. Na južnoj strani nalazi se Skradski vrh. Nad suprotnoj, slovenskoj strani doline Kupe uzdiže se Borovška gora. Na vrhu se nalazi klupa za odmor i betonski stupić na koji je ugrađen metalni tuljac s upisnim knjigom te ugrađen metalni žig. Vrh je jedna o kontrolnih točaka na Goranskom planinarskom putu (GPP) i Hrvatskoj planinarskoj obilaznici (HPO). 
|
PRILAZI ŠPIČASTOM VRHU 1. Moravička Sela - Špičasti vrh 40-50 min. Staza polazi od parkirališta uz crkvu Majke Božje Škapularske u Moravičkim Selima, do koje je lak pristup vozilom, asfaltnom cestom iz Brod Moravica - oko 3 km. Od crkve krenuti u smeru zapada, prateći markacije Goranskog planinarskog puta (GPP). Staza je lagana (pogodna i za djecu i osobe manjih kondicijskih sposobnosti), bez strmih i teških dionica. Nakon izlaska iz sela prolazi se naizmjenice šumom i livadama, a posljednja trećina ide položito uskim grebenom nad dolinom potoka Čedanj, sve do Špičastog vrha. 2. Željeznička postaja. Brod Moravice – Moravička Sela – Špičasti vrh 1:10 h Većim dijelom (druga polovica staze od M. Sela do vrha) podudara se s prethodno opisanim usponom br. 1. i prikladna je za posjetitelje koji dolaze vlakom. NAPOMENA: U mnogim vodičima i opisima navedeno je trajanje ovoga uspona 1:45, ali radi se o dužem - zaobilaznom putu koji uključuje uspon sa željezničke stanice do naselja Brod Moravice i Gornji Kuti te dalje Moravičkih Sela. Međutim najkraćim usponom direktno od stanice do Moravičkih sela potrebno je samo 15-20 min uspona (oko 1,5 km), 3. Željeznička postaja Žrnovac – Podstene – Špičasti vrh 2:45 h 
|
LEVEŠNI VRH
Zavrh
U blizini malog naselja Zavrh nalazi se Obrh (563 m) vidikovac nad rijekom Kupom.
"Pri svetoj Barbari"
Na tromeđi starih puteva između zaselaka Donji Šehovac – Šimatovo – Zavrh, na lokalitetu zvanom "Pri sv. Barbari" 2022. godine je obnovljen i postavljen križ – krajputaš. Poslove obnove i postavljanja realizirali su članovi vrlo aktivne Etno udruge "Turanj" iz Brod Moravica. Obilježje se nalazi na starom karavanskom putu koji je ovaj kraj spajao u jednom pravcu preko Donjih Kuti, Velikih i Malih Draga i Razdrtog prema Lukovdolu, Severinu na Kupi s Karlovcem, a u drugom pravcu preko Novih Hiša, Kocijana s Brodom na Kupi, Delnica s Primorjem.
Zanimljivo je da na tome putu jedan toponim nosi naziv "Karlovac", što samo po sebi, ukazuje na pravac toga puta. Nestankom žitelja s ovih prostora, ovaj starinski put, kao i mnogi drugi, polako zarastaju u šipražje i nestaju, a time i mnoga obilježja uz njega.
Ovo obilježje postavljeno je na inicijativu i zaslugom Antuna Colnara, rodom iz Donjeg Šehovca i povremenim stanovnikom ovog naselja, koji je ovim putem u djetinjstvu prolazio nebrojeno puta. Ovaj križ predstavljen je javnosti povodom blagdana Uzvišenja Sv. Križa budući da se na ovaj blagdan obilježava i Dan župe Završje.
IZVOR Marinko Krmpotić: Tromeđa starih puteva / Akcija članova Etno udruge Turanj: “Pri sv. Barbari” obnovljen i postavljen – krajputaš. Novi list, 27.9.2022.
Na tromeđi starih puteva između zaselaka Donji Šehovac – Šimatovo – Zavrh, na lokalitetu zvanom "Pri sv. Barbari" 2022. godine je obnovljen i postavljen križ – krajputaš. Poslove obnove i postavljanja realizirali su članovi vrlo aktivne Etno udruge "Turanj" iz Brod Moravica. Obilježje se nalazi na starom karavanskom putu koji je ovaj kraj spajao u jednom pravcu preko Donjih Kuti, Velikih i Malih Draga i Razdrtog prema Lukovdolu, Severinu na Kupi s Karlovcem, a u drugom pravcu preko Novih Hiša, Kocijana s Brodom na Kupi, Delnica s Primorjem.
Zanimljivo je da na tome putu jedan toponim nosi naziv "Karlovac", što samo po sebi, ukazuje na pravac toga puta. Nestankom žitelja s ovih prostora, ovaj starinski put, kao i mnogi drugi, polako zarastaju u šipražje i nestaju, a time i mnoga obilježja uz njega.
Ovo obilježje postavljeno je na inicijativu i zaslugom Antuna Colnara, rodom iz Donjeg Šehovca i povremenim stanovnikom ovog naselja, koji je ovim putem u djetinjstvu prolazio nebrojeno puta. Ovaj križ predstavljen je javnosti povodom blagdana Uzvišenja Sv. Križa budući da se na ovaj blagdan obilježava i Dan župe Završje.
IZVOR Marinko Krmpotić: Tromeđa starih puteva / Akcija članova Etno udruge Turanj: “Pri sv. Barbari” obnovljen i postavljen – krajputaš. Novi list, 27.9.2022.
Donji Šehovac
U završkom kraju, između Donjeg i Gornjeg Šehovca, nalazi se pitoreskna lokva. U neposrednoj blizini lokve nalaze se temelji nekadašnje omanje kapele sv. Ilije.
SREDIŠNJI DIO ZARAVNI
Vele Drage - Male Drage - Razdrto - Orlova stijena - Okrugljak - Litorić
|
U okolici Velikih Draga nalaze se tri lokalno poznata izvora: Kal, Plavanovka i Stedenc. Izvor Kal je izvrstan primjer očuvanog i održavanog izvora. Na izvoru Plavanovke nekoć se napajalo blago.
|
Vele Drage
|
Crkva Srca Isusova
U selu se nalazi Crkva Srca Isusova, izgrađena 1906. godine. Svetak crkve je 23.6. (Srce Isusovo). 
|
Vele Drage, crkva Srca Isusova
|
Male Drage
|
Selo je započelo svoj život 1622. godine kada se ovdje nastanilo šest obitelji. Male Drage su prema popisu stanovništva 1900. godine imale 40 kuća i 278 stanovnika. Danas (2020.) su ovdje tek četiri stalno nastanjene kuće s dvije umirovljeničke obitelji i dvije mlađe osobe.
Pogled na selo Male Drage
Crkva sv. Duha
U Malim Dragama, u središtu mjesta, 1892.g. ranije sagrađena kapela produžena je i povišena. Izgrađen je i novi zidani zvonik umjesto negdašnjeg drvenog. Kapela je jednostavna građevina višekutna oblika i četvrtastog zvonika ispred zapadne fasade. Unutrašnjost je svođena. Ima rebra koja se spajaju u središnjem zaglavnom kamenu. Kameni okvir vrata je spljoštenog luka. Upravo svod i luk predstavljaju zakašnjele rustikalne gotičke oblike nastale u 17. stoljeću. Krovište je nedavno pokriveno običnim biber crijepom Piramidalni završetak zvonika ima obojeni lim. Svetak crkve je 4.6. (Duhovi) 
Male Drage, crkva sv. Duha
|
Kamenoklesarska tradicija
Mr. Emil Crnković, poznati proučavatelj goranske povijesti, priprema knjigu o tradiciji kamenoklesarstva na području Brod Moravica, s radnim naslovom “U sjeni Okrugljaka” (podatak iz 2020.). Naziv knjige dolazi od činjenice kako su sela u podnožju planine Okrugljak (Razdrto, Male Drage, Čabra i Ivanovo Selo ili Ivanka) nekad davno bila poznata po kamenoklesarskom zanatu, a tragovi rada tih davnih majstora klesanja kamena vidljivi su i danas u tim naseljima. Središte tog kamenoklesarskog rada bile su upravo Male Drage, u kojima su živjeli najpoznatiji majstori, iz obitelji Majetić. Potomci posljednjih kamenoklesara Majetića sačuvali su u Malim Dragama u jednoj prostoriji sav njihov kamenoklesarski alat te time i sjećanje na njih. IZVOR (KRMPOTIĆ, 2020.) 
Obitelj Majetić
Najpoznatiji kamenoklesarski obrtnici u brodmoravičkom kraju bili su članovi obitelji Majetić. Majetići su se u Male Drage doselili 1740. godine s područja Like (Otočac, Gospić). Poput mnogih drugih majstora i oni su se doselili zbog poslova vezanih uz izgradnju Karolinske ceste, a velik dio njih je i ostao živjeti i raditi u Gorskom kotaru - među njima i obitelj Majetić, čijih je pet narednih generacija ovdje živjelo i bavilo se tim obrtom. Mr. Emil Crnković, zapisao je kako se niti jedna druga obitelj na području cijelog Gorskog kotara nije tako dugo i kroz toliki broj generacija bavila tim zanatom, kao to je to bio slučaj s Majetićima. I danas u Malim Dragama ima tridesetak njihovih radova (nadgrobni spomenici na grobljima ovog kraja, šterne i bunari, korita za napajanje domaćih životinja, kameni za mljevenje, portali i volte na vratima, stepenice i dr.) . Tako je pr. zdenac u blizini sela izradio Josip Majetić, otac posljednjih kamenoklesara. Majetići su puno radili i u susjednom selu Razdrto. |
Razdrto
|
Prema povijesnim dokumentima, Razdrto se spominje kao slobodno selo još u 18. st. Selo je krajem 19. stojeća brojilo 30-ak kuća i 180 stanovnika. Početkom 20. st. imalo je 150 stanovnika, dok je na posljednjem popisu 2011. u selu od tridesetak kuća prijavljeno samo dvoje stalnih stanovnika.
Članovi poznate kamenklesarske obitelji Majetić iz susjednih Malih Draga puno su radili u Razdrtom, jer je ovo selo bilo relativno imućnije, s obirom kako su iz njega zbog neimaštine mnogi stanovnici početkom 20. stoljeća iselili u SAD, odakle su zatim u domovinu slali novac, kojime se dosta gradilo u Razdrtom. 
|
Franjo Kuretić
U rodnom selu Franjina oca lokalna Udruga za očuvanje brodomoravičkih starna "Turanj", postavil je 2017. godine spomen ploču Franku Kurtisu ili Franji Kuretiću, amerikancu goranskog porijekla, svjetski poznatom konstruktoru sportskih i trkaćih automobila. Zbog teškog života, neimaštine i surove klime, početak 20. stoljeća obilježile su velike ekonomske migracije goranskog stanovništva, pa tako i obitelji Kuretić iz Razdrtog. 1911. godine je samo s područja današnje općine Brod Moravice migriralo čak 677 stanovnika od čega njih 445 u Ameriku, među kojima su bila i petorica braće iz obitelji Kuretić. Jedan od njih imao je sina Franju Kuretića koji je prema obiteljskoj tradiciji trebao postati kovač, ali se u Americi zainteresirao za automobile, njihovo konstruiranje i proizvodnju. 
|
Orlova stijena NADMORSKA VISINA 502 m
|
Vjerojatno je najbolji pogled na Spodnjelošku goru u Sloveniji s vidikovca na Orlovoj stijeni koja se uzdiže 300 m iznad desne obale Kupe na hrvatskom teritoriju. Ovdje rijeka Kupa polukružno prolazi pored najjužnijih padina Spodnjeloške gore, a sjeverno od planine Okrugljak. Orlova stijena nalazi se sjeveroistočno od sela Razdrto, od kojega je udaljena oko 20 minuta hoda. Također je jedna od kontrolnih točaka na Goranskom planinarskom putu (GPP). Vidikovac s betonskim klupama i stolom uredila je 1959. godine Šumarija Vrbovsko.
Prilaz vidikovcu, Spodnjeloška gora u pozadini
|
Vidikovac na Orlovoj stijeni
|
OKRUGLJAK
|
Okrugljak je najviša planina na području Općine Brod Moravice. Visoka je 886 metara i ispod nje su smještena naselja Razdrto, Male Drage, Čabra i Ivanovo Selo ili Ivanka.
|
|
|
|
LITORIĆ
|
|
JUŽNI I JUGOISTOČNI DIO ZARAVNI
Lovnik - Lukovdol - Umol - Severin na Kupi
LOVNIK
Pogled s padine gorske Kose ravan, preko kuća naselja Lukovdol, na greben Lovnika u pozadini
|
|
Lukovdol
|
|
|
|
|
|
|
Pogled s vidikovca
S vidikovca koji se nalazi u perivoju dvorca u Severinu na Kupi pruža se odličan pogled na rijeku Kupu koja vijuga uz livade i šume, podno brda Umol i šumovite gorske kose Ravan. |
UMOL
|
Ravan
|
Ravan je šumovita gorska kosa na jugoistočnom rubu Umola.
|
Visibaba (Galanthus nivalis)
|
Lesci
|
Lesci su izumrlo selo u Gorskom kotaru, Primorsko-goranska županija.
Smještaj. Izumrlo selo Lesci nalazi se u sjeveroistočnom dijelu Gorskog kotara nekoliko kilometara sjeverno od Lukovdola na području grada Vrbovskog, na nadmorskoj visini od oko 175 metara. Blizu je i Severinu na Kupi. Lesci su pokupsko selo; nalaze se na samoj obali Kupe. S jedne strane ga okružuje brdo Umol, a s druge rijeka Kupa te brda susjedne Slovenije. Točno nasuprot Lesca, na slovenskoj obali Kupe, nalazi se selo Špeharji. Stanovništvo. Selo Lesci iskazuje se kao naselje od 1869. g. pod imenom Breg. Te godine imalo je 24 stanovnika, a prema popisu iz 1961. g. 17. Najviše (26) stanovnika bilo je 1931. g. Selo je nenaseljeno od oko 1965. g., prema službenom popisu provedenom 1971. g. više nije imalo žitelja. Danas se još jedva mogu vidjeti kameni ostaci kuća i mlina u gotovo netaknutom dijelu prirode i dolini rijeke Kupe. Gospodarstvo. U selu su živjele četiri obitelji (Lesci, Panijan, Madronić ...) uglavnom od poljoprivrede i ribarstva. Izvor prihoda bio je i mlin koji je radio za potrebe ljudi iz okolnih mjesta. U naselju nije bilo struje, vodovoda, a niti asfaltiranog puta zbog čega ljudi odlaze u veća sela i gradove. Zanimljivost. Poznati hrvatski pjesnik Ivan Goran Kovačić, rodom iz susjednog Lukovdola, u svojoj pjesmi spominje izvjesnog Petra, harmonikaša iz Lesca: Ako se je jókal ali smèjal Zaprta bila vusta so i oči, - Z harmoniko je svoje soze lèjal, Čez tipke njeje smeh se njegov tòčil. Njegòvo dušo imal njeji meh, Njegòvo srce, njegov vzdih i smeh. I celi život bil mu je popêvka, Cel život tan'c, svati, pirovânje, Muzìkal do svojèga je sršetka, - I na oblâke š'l je v svatovânje... To znadó sì: da je Petr Breški Pri ajngeli hàrmonikâš nebêški. To ní izmìslil nigdo, to so glasi Od Boga prišli o mrtvâčke maše: Čim plòvan zapopêval "Bože, spasi!" Zagrmèle orgùlje so naše Na tan'c - kudi muzìke Petròve - I ko da celo selo v nebo zove! IZVOR Lesci (Breg). Wikipedija (hr) 
Lesci u prvoj polovini 20. st
Autor Stefo - Vlastito djelo postavljača, Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=10477188 |
Ostaci mlina (malanice) na Kupi
Autor Stefo - Vlastito djelo postavljača, Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=10476962 
Kupa kraj sela Lesci (Breg)
Autor Stefo - Vlastito djelo postavljača, Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=10477426 |
Severin na Kupi
NADMORSKA VISINA 232 m
|
Severin na Kupi je naselje u Primorsko-goranskoj županiji. Nalazi se u Gorskom kotaru, u blizini grada Vrbovskog, kojem administrativno pripada. Na desnoj je obali rijeke Kupe (slo. Kolpa), a obala na suprotnoj strani rijeke pripada susjednoj državi Sloveniji.
Obližnja naselja su: Lukovdol, oko 3 km zapadno, Veliki i Mali Jadrč, 2 km južno, te Zdihovo, 4 km istočno. Promet. Smješten je uz državnu cestu D3 Zagreb-Rijeka i poznato je odmorište. Međutim, izgradnjom autoceste Rijeka-Zagreb, izgubio je na prometnom značaju. Nedaleko od sela prolazi i slijepa željeznička pruga. Ona je prije 2. svjetskog rata djelomično izgrađena od Vrbovskog do Zdihova i trebala je biti izgrađena do Črnomelja u susjednoj Sloveniji. Zbog rata projekt je stao te nikada nije nastavljen. Stanovništvo. Mjesto ima 157 stanovnika, prema popisu iz 2001. godine. Iako smješten u regiji koju karakterizira izrazita i dugotrajna depopulacija uzrokovana ponajprije emigracijom, kretanje broja stanovnika u Severinu, od kada postoje službeni popisi, imalo je čak tri etape rasta. Druga polovina 19. st. razdoblje je porasta broja stanovnika sa 102 1857. g. na 178 1890. g. Početkom 20. st. dolazi do pada (1921. g. 93 stanovnika), a sredinom istog stoljeća do drugog razdoblja porasta broja žitelja (1953. g. 133 stanovnika). Zatim slijedi tridesetogodišnja stagnacija te koncem 20. st. ponovni porast broja stanovnika. Popis iz 1991. g. naročito je zanimljiv jer je prema njemu postignut rekord od čak 209 stanovnika, a što je gotovo dvostruko više nego prema popisu koji mu je prethodio. No, ne radi se o stvarnom povećanju već o činjenici što u Severinu ima mnogo vikendica pa su mnogi njihovi vlasnici prijavili boravište u Severinu kako bi izbjegli plaćanje poreza na vikendice, iako tamo doista ne žive. Povijest. Do sredine 17. stoljeća Severin na Kupi je središte Severinske županije, a 1776. godine prima povelju kraljice Habsburške Monarhije Marije Terezije uz privilegije. Cesta Lujzijana je do mjesta Severin na Kupi dovršena 1808. govine. Mjesto je već tada bilo poznato po nekoliko godina ranije obnovljenom Zrinsko-Frankopanskom kaštelu, koji je u to vrijeme postao dvorac s perivojem. 
Sveti Florijan "čuva" severinski dvorac i naselje
Šterna (bunar) u naselju Severin na Kupi
|
Severinska županija
Severinska županija je upravna jedinica, nazvana upravo po Severinu na Kupi, koju je 14.2.1776. godine reskriptom (carska odluka, naredba, otpis) utemeljila carica Marija Terezija na području Gorskog kotara između Kupe i sjevernog Jadrana, uključujući i grad Rijeku (Riječki gubernij). Sjedište joj je bilo u Karlovcu. Severinska županija postojala je do 1786. godine kada ju je car Josip II. Habsburški ukinuo (20.3.1786.), te njezin goranski dio priključio Zagrebačkoj županiji kao posebni distrikt, dok je priobalni pojas od Rijeke do Novog Vinodolskog postao Ugarskim primorjem. 
Prije glavnog ulaska u dvorac, s desne strane, nalazi se manji object, koji je nekada služio kao Vatrogasni dom Dobrovoljnog vatrogasnog društva. A ispred tog objekta stoji kamena figura sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca.
Objekt nekadašnjeg Vatrogasnog doma
Bista Ivana Gorana Kovačića ispred istoimene severinske područne škole (dijelu matične škole OŠ I.G. Kovačića, Vrbovsko,)
|
|
Frankopanski dvorac u Severinu na Kupi
Dvorac. U Severinu se nalazi Frankopanski dvorac, sagrađen na stijeni i većim dijelom šumovitoj padini desne obale rijeke Kupe, s koje se puža odličan pogled na rijeku Kupu i Sloveniju na suprotnoj obali. Do dvorca se stiže iz centra naselja prilaznom cestom uz osnovnu školu u Severinu, uz koju su ostaci drvoreda starih stabala gorskog jasena (Fraxinus excelsior), od kojih su neka zbog starosti posječena posljednjih godina. Dvorac se spominje od 1558. godine. Najprije je bio u posjedu Frankopana. Frankopani se udružuju s knezovima Zrinskim u borbi protiv Turaka pa dijele svoja dobra. Severin su 1580. g. knezovi Zrinski prepustili knezu Gašparu Frankopanu Tržačkom, a njega nasljeđuje Vuk Krsto Frankopan. Dvorac je bio u posjedu Frakopana sve do propasti obitelji Zrinski-Frankopan1671. g. nakon čega je opljačkano cijelo vlastelinstvo kao i svugdje gdje su imali imanja. Dvorac je sve do te 1671. godine i propasti obitelji Zrinski-Frankopan služio svojoj temeljnoj svrsi fortifikacijskog i objekta kojim su te ove velikaške obitelji čuvale i kontrolirale svoje posjede te branile Hrvatsku od turskih osvajanja. Nakon hrvatskih velikaša Severin je najprije pripao pod Ugarsku pa zatim pod Austrijsku vlast. 1682. godine kralj Leopold dodijelio je Severin grofu Ivanu Franji Oršiću. Obitelj Oršić je dvorac 1803. g. preuredila čime je dvorac dobio današnji izgled. Poslije Oršića dvorac kupuje istaknuti Ambroz Vranyczany, za čijeg je vremena (razdoblje Ilirskog preporoda) Severin postao glavno okupljalište prekokupskih domoljuba. Nakon Vranyczanija dvorac je još prije Drugog svjetskog rata bio u vlasništvu zagrebačkog poduzetnika Vladimira Arka. Nakon drugog svjetsog rata dvorac je nacionaliziran i u njemu je počeo raditi ugostiteljski, objekt sve do 1980-ih. Danas je zapušten i u lošem stanju (stanje 2023. godine). Uz ulaz u dvorac nalazi se vidikovac s kamenom šternom. Odatle se pruža lijep pogled na rijeku Kupu i slovensku obalu. 
Prilaz dvorcu
|
Glavni ulaz u dvorac zatvaraju teška drvena vrata zaključana velikim lokotom, iznad kojih je ploča s natpisom.
Šterna (bunar) u predvorju dvorskog kompleksa, na terasi s vidikovcem, koja se naslanja na sjeveroistočni obod objekta dvorca.
Pogled s terase (ulazno predvorje kompleksa), preko Kupe, na slovensku stranu
U ulaznom dvorištu, lijevo od glavnog ulaza u dvorac (kada se ulazi), na unutrašnjem dijelu zidina nalaze se mala vrata, koja uz istočnu kulu vode prema perivoju koji okružuje dvorac.
|
|
Kapela sv. Florijana. Unutar kompleksa dvorca, uz istočnu stranu objekta dvorca, nalazi se kapela Svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca. Kapela je malih dimenzija. Ima naglašeni lučnim portal i vitki tornjić. Kao dio kompleksa dvorca Severin na Kupi, zaštićena je kao nepokretno kulturno dobro.
Kapela nije u funkciji, napuštena je i devastirana. Zidovi su goli i u vrlo lošem stanju. Nema inventara, ni prozora. niti vrata. Kameni oltar, koji je okrenut prema zidu, ukazuje na to da ona nije dugo korištena za mise jer je takav položaj oltara bio do koncilske liturgijske reforme II. Vatikanskog sabora (1962.-65.). Sve su pokretnine iz nje iznesene, čak i podna ploča s uklesanim imenima velikaša pokopanih u kapelici, čija je prazna rupa naknadno ispunjena betonom. Sa vanjske desne strane kapelice nalaze se stepenice, kojima se ulazi u malu grobnicu ispod kapele. U njoj se nalaze ugrađene traverze (poprečne grede) na kojima su se čuvali ljesovi. Na zidu grobnice je ispisana godina 1861. 
|
Dio zida kompleksa dvorca koji se nalazi iza kapele
|
|
Perivoj. Pored dvorca nalazi se perivoj, zaštićeni spomenik parkovne arhitekture. Severinski dvorac je današnji izgled dobio 1803.g. prilikom obnove tadašnjeg vlasnika Ivana Oršića, a uz obnovu unutrašnjosti dvorca tada su uređeni vrt, park i zvjerinjak. Perivoj je spomenikom parkove arhitekture proglašen 1966. godine. Među drvećem se nalazi ribnjak, a pokraj kapelice ostaci vodoskoka. Niz liticu na kojoj se nalazi dvorac uređene su staze za šetnju sve do Kupe. Perivoj i stari frankopanski dvorac čine neraskidivu cjelinu, danas (stanje 2023. godine) zaboravljenu i zapuštenu.
Povijesni perivoj koji okružuje dvorac građen je stepenasto, u tri razine i zasađen je rijetkim vrstama drveća. Prvi i najviši dio smješten je neposredno uz dvorac. Čine ga omanji drvored božikovine (Ilex aquifolium), koje zimi rese živo crvene bobice, nekoliko stabala Lawsonovog pačempresa (Chamaecyparis lawsoniana) i stabla divljeg kestena (Aesculus hippocastanum). S južne strane uz dvorac zasađeni su brijestovi (Ulmus sp.), tise (Taxus baccata) i grmovi šimšira (Buxus sempervirens). Do druge i treće razine perivoja spuštaju se kamene stube. Druga terasa je najvrijedniji dio perivoja jer je tu smještena središnja skupina starih stabala. Zadivljujući primjerci dendroflore predstavljeni su Lawsonovim pačempresom (Chamaecyparis lawsoniana), američkim borovcem (Pinus strobus), američkim crvenim hrastom (Quercus rubra), američkom tujom (Thuja occidentalis) i drugim drvećem. To su većinom vrste podrijetlom iz Sjeverne Amerike. Od domaćih vrsta starošću se izdvaja stablo lipe (Tilia platyphyllos) čije je deblo pri dnu šuplje. U pukotine kore starih pačempresa brgljezi (Sitta europaea) često kljunom utiskuju sjemenke drveća kako bi lakše iskljucali njihov jestivi dio. Na starim stablima redovito se čuje brzo kuckanje djetlića (Dendrocopos major), a ponekad ovdje navrate i srne (Capreolus capreolus). 
Opći podaci o perivoju Kategorija zaštite: spomenik parkovne arhitekture Godina proglašenja: 1966. Dokument o proglašenju zaštite: Rješenje br. 80/7 – 1966., Republički zavod za zaštitu prirode, Zagreb. Položaj: na području Grada Vrbovskog (Gorski kotar) Površina: 7 ha Prirodne vrijednosti perivoja Flora: Lawsonov pačempres (Chamaecyparis lawsoniana), američki borovac (Pinus strobus), američki crveni hrast (Quercus rubra), američka tuja (Thuja occidentalis) i drugo autohtono i alohtono drveće i grmlje Fauna: crni kos (Turdus merula), brgljez (Sitta europaea), djetlić (Dendrocopos major) 
Vidikovac
Posebna je zanimljivost perivoja severinskog dvorca odličan pogled na rijeku Kupu i njenu dolinu podno dvorca. Do obala rijeke vode atraktivne šetnice, od perivoja po strmim padinama kroz šumu. U rano proljeće na šumskom tlu ovdje cvate obilje proljetnica, osobito visibaba (Galanthus nivalis). 
Ostaci fontane u perivoju
|
|
JUŽNI DIO ZARAVNI
LOVNIK
-
Hajdine
Stubica
Nadvučnik
Moravice
|
Pero Kvrgić
4.3.1927. godine u Moravicama je, u obitelji Milana i Julijane Kvrgić, rođen Pero Kvrgić (1927.-2020.), jedan od najznačajnijih hrvatskih glumaca. Njegov je otac Milan na željezničkoj postaji u Moravicama u najmu imao restoran. Već u sedamnaestoj godini, u vrijeme Drugog svjetskog rata, počeo baviti glumom u tadašnjim partizanskim amaterskim kazališnim skupinama, gluma je i nakon rata ostala njegov životni poziv, Čuvena predstava Stilske vježbe. u kojoj je glumio s Lelom Margitić slovi – u svjetskim okvirima – kao najdugovječnija kazališna predstava s istom postavom - premijera te predstave održana je 19.1.1968. godine U ožujuku/martu 2022. na zidu kuće, na željezničkoj postaji u Moravicama, gdje je Pero proveo svoje djetinjstvo postavljena je i otkrivena spomen ploča u znak sjećanja na ovog kazališnog glumca. PROČITAJ VIŠE Pero Kvrgić. Wikipedija (hr) |
AKTIVNOSTI
|
3 vidikovca kanjona Kupe
Datum objave: 17.8.2022. Autor: alki9969 Opis. Jednodnevni posjet vidikovcima iznad zapadnog kanjona Kupe - Špićasti Vrh, Kavranca (Stenica) i Medveja stena. Ko je dobre kondicije može obić sva 3 odjednom, kao ja. Naravno može se obić prvo Špićasti vrh (iz Moravićkih Sela) pa onda autom do Šimatova i onda ostala 2 ali se gubi čar šetnje kroz lijepu šumu. |
IZVORI I LITERATURA
|
KRMPOTIĆ, Marinko: Male Drage i danas čuvaju radove »majstora od kamena«. Novi list, 20.9.2020.
KRMPOTIĆ, Marinko: Etno udruga Turanj: Predstavljena povijest brodmoravičkog kraja. Novi list, 27.9.2020. KRMPOTIĆ, Marinko: TROMEĐA STARIH PUTEVA. Akcija članova Etno udruge Turanj: "Pri sv. Barbari" obnovljen i postavljen – krajputaš. Novi list, 27.9.2022.
Brod Moravice - crkve. Brošura (PDF) Zemljovidi
SMAND Planinarska karta GPP: Gorski kotar, Goranski planinarski put, u suradnji s HPD "Zagreb-Matica" SMAND Planinarska karta br, 13: Gorski kotar III |
Brošura Zeleni vidikovci Primorsko-goranske županije:
Vidikovci na području sliva rijeke Kupe 
Tragom goranskih (po)kućaraca
Autor: Emil Crnković Mala brodmoravička zbirka ; knj. 2 Udruga za očuvanje brodmoravičkih starina "Turanj", Brod Moravice, 2012. 199 str. : ilustr. ; 24 cm Opis: Knjiga mr. sc. Emila Crnkovića objavljena u izdanju Udruge za očuvanje brodmoravičkih starina »Turanj« iz Brod Moravica govori o brodmoravičkim (po)kućarcima – pretečama trgovačkih putnika. Riječ je o muškarcima koji su u 18. stoljeću sitnom trgovinom, ali i vještim obrtničkim rukama zarađivali za prehranu obitelji. Riječ je o djelatnosti koja je preko dva stoljeća ali baš doslovce hranila tadašnje mnoge i mnogobrojne goranske obitelji koje su u prosjeku imale po osmoro članova. Tražeći svoju priliku, barem jedan muškarac iz obitelji pronašao je kruh u putujućoj trgovini (torbarenju), kasnije u putujućem obrtu. Kućarenje će tada, kao jedini izvor prihoda, biti jedna od važnih poluga za život uopće na tadašnjim goranskim prostorima. Na kojima život ni danas nije odveć lak. |
