---

Narodna i tradicijska medicina

Tradicijska medicina predstavlja zbroj znanja, vještina i praksi utemeljenih na teorijama, vjerovanjima i iskustvima specifičnim za određenu kulturu. Ona mogu biti objašnjiva ili ne objašnjiva, a zajednička im je svrha održavanje zdravlja, bilo da se radi o metodama prevencije, dijagnostike, poboljšavanja ili održavanja zdravstvenoga stanja u slučaju fizičke ili mentalne bolesti. Tradicijska medicina često se stavlja u kontrast prema modernoj medicini kao znanosti utemeljenoj na dokazima. Tradicijska medicina nije ni potpuno jednoznačan pojam s onim narodne medicine. Uporabom je pojam narodne medicine postao izraz za opća znanja o praksama liječenja bez konzultiranja sa strukom. Narodna medicina u potpunosti počiva na usmenoj predaji, nema stručnjake, dok tradicijska medicina može izrasti u kompleksan sustav (kakav je na primjer kineska tradicijska medicina). Ako se određena tradicijska medicina koristi u kulturi u kojoj nije izvorno nastala, smatra se dijelom komplementarne ili alternativne medicine.
Obuhvaća medicinske sustave koji su se sustavno razvijali kroz generacije različitih društava prije modernog doba medicine. Tradicijske metode liječenja su primjerice  biljne metode, islamska medicina, i druga medicinska znanja sa svih krajeva svijeta. Znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem tradicijske medicine je  medicinska antropologija ili etnomedicina.
IZVOR  Tradicijska medicina. Wikipedija (hr)

Metode lječenja

Metode kojima se koristi(la) narodna i tradicijska medicina su:

• travarstvo
• korištenje ljekovitih pripravaka različitoga podrijetla
• izazivanje pobačaja
• liječenje povreda kostiju i iščašenja
• vađenje kamenaca
• operacije mrene
• puštanje krvi
• vađenje zuba
• vjerske metode liječenja (prinošenje votiva, gatanje, molitve, zapisi, itd.)

Postupci: 

• odučavanje
• saljevanje strave
• proturanje kroz lozu
• skidanje kroz tespih
• paljenje alame. 
• osobna higijena

Lijekovi prema porijeklu:

• lijekovi biljnog porijekla (u različitim oblicima - čaja, svježe iscijeđenoga soka, kuhanih pripravaka, zatim u obliku ulja, umočene u rakiju, ili su se dijelovi biljke stavljali na mjesto na koje bi trebali djelovati)
• lijekovi životinjskog porijekla ((med, masti, mlijeka, sirevi, čitave životinje ili njihovi dijelovi, njihov izmet ili urin). 
• lijekovi ljudskog porijekla (majčino mlijeko, menstrualna krv, mokraća, izmet, znoj, slina)
• lijekovi mineralnog porijekla (različito kamenje i kristali, te voda)

Ljekaruše

U Hrvatskoj su znanja tradicijske medicine ostala sačuvana u ljekarušama. Ljekaruše su zbirke rukom pisanih recepata i uputa za liječenje ljudi i životinja. Zbornici su znanja koja su imali katolički svećenici koji su bili herbara kojima su pučani odlazili liječiti se, jer su bježali od liječnika i  ljekarna, nego su odlazili  herbarima na narodna liječenja. Ti se svećenici u liječenju nisu samo molili Bogu, nego su liječili i ljekovitim travama. Najčešće su se prepisivale i dopunjavale u samostanima te sačuvale u samostanskim knjižnicama. No, nalaze se i u privatnim zbirkama. Sadržajno, ljekaruše su zbirke slojevitih napisa iz kojih se iščitavaju tragovi antičke grčke, rimske ili pak arapske medicine, no jednako tako i magijsko-religiozne rituale te višestoljetnu terapijsku praksu i iskustvo.
​
PROČITAJ VIŠE Ljekaruše. Wikipedija (hr)

Pojmovi

Magijska medicina

Prve začetke tradicionalne medicine nalazimo u magijskoj medicini. Ovaj oblik lečenja bio je zasnovan na magiji – čaroliji, vradžbinama, veštini potčinjavanja volji tajanstvenih sila prirode, duhova i  demona, ili verovanju da čovek svojim rečima i činima može uticati na tok prirodnih događaja, pa tako i na tok bolesti i zaštitu od njih.

Animistička medicina

Na verovanju da neka nevidljiva duhovna bića, anime (anima – duša, duh), utiču na sudbinu čoveka pa tako i na njegov život, zdravlje i bolest, zasnivala se animalna medicina. Ona je podrazumevala lečenje zasnovano na ritualima i tehnikama čiji je cilj bio da se umilostive duhovi – anime, zli dusi koji ugrožavaju zdravlje i život.

Teurgijska medicina

Teurgija (čin, čarolija, sposobnost činjenja čuda, vidovitost), svoje principe lečenja zasnivala je na upražnjavaju molitve pomoću kojih se pokušavalo zaštititi zdravlje ili postići izlečenje bolesti.

Etnomedicina ili narodna medicina

Skup iskustava i njihova praktična primena na očuvanju zdravlja, produženju života, sprečavanju i lečenju bolesti koje je sam narod otkrio naziva se etnomedicina ili narodna medicina. Ova znanja su sticana iskustvom i prenosila su se sa pokolenja na pokolenje, prvo usmenim, a potom i pismenim putem. To je iskustvena, empirijska medicina, do izvesne mere i stručna, ali najčešće prožeta mistikom, sujeverjem, i konzervativnim idejama, što je davalo prostora da se u okviru nje infiltrira magija, nadrilekarstvo, šarlatanstvo koje je teško odvojiti jedno od drugih.

IZVORI I LITERATURA

TUFEKČIĆ, Adnan: Etnopedagoške odrednice očuvanja dječijeg zdravlja u tradicionalnoj kulturi. Baština sjeveroistočne Bosne broj 1, 2008. str. 123-134 (PDF)

• Sažetak. U radu su dati etnopedagoški opisi tradicionalnih postupaka liječenja djece i održavanja lične higijene koji su prikupljeni u okviru terenskog istraživanja na području nekoliko naselja na planini Majevici. Postupci koji se opisuju u radu su: odučavanje, saljevanje strave, proturanje kroz lozu, skidanje kroz tespih i paljenje alame, paljenje crvenog vjetra i liječenje rana i uboja.

---