Države dinarskog prostora
i njihova prirodna obilježja
Slovenija
Izvor: http://www.ezilon.com/
Slovenija (Republika Slovenija), država u srednjoj Europi; obuhvaća 20 273 km². Na sjeveru graniči s Austrijom (duljina granice 330 km), na zapadu s Italijom (232 km), na sjeveroistoku s Madžarskom (102 km), a na jugu i istoku s Hrvatskom (670 km); izlazi na Jadransko more (duljina obale 46,6 km).
Prirodna obilježja: Slovenija zauzima područje na dodiru Alpa, Panonske nizine i Dinarida te Mediterana. Pretežito je planinska zemlja; najvećim dijelom obuhvaća Alpe i alpsko predgorje (42% površine) s Dinarskim kršom (28%). Nizina ima samo na sjeveroistoku zemlje (peripanonska Slovenija) i u primorju. Južnovapnenačkim, visokim Alpama, koje se pružaju na sjeveru i sjeverozapadu, pripadaju Julijske Alpe (Triglav, 2864 m, najviši je vrh Slovenije), Kamniškosavinjske Alpe (Grintavec, 2558 m) i Karavanke (Stol, 2236 m). Građene su uglavnom od trijaskih vapnenaca, osim Karavanki, kod kojih se javljaju i paleozojski škriljevci i eruptivne stijene. Na sjeveroistoku zemlje pružaju se nastavci Središnjih Alpa – Pohorje (Črni vrh, 1543 m) i Kozjak. Središnji dio zemlje obuhvaća predalpska sredogorja i pobrđa: Tolminsko, Cerkljansko, Škofjeloško, Posavsko hribovje i dr. Ona su odvojena dolinama rijeka i kotlinama, među kojima se ističe Ljubljanska kotlina s Barjem. Na jugu je Dinarski krš, u kojem prevladavaju mezozojski vapnenci i dolomiti; čine ga planinske zaravni i bȉla te polja (Laško, Cerkniško, Ribničko) Notranjskoga i Dolenjskoga s razvijenim krškim oblicima (Postojnska i Škocjanska jama); glavni planinski lanac čine Trnovski gozd–Hrušica–Nanos–Snežnik (1796 m). Dinarskomu kršu na jugoistoku pripada i Suha krajina, s obiju strana gornjokrške doline, te Bela krajina, u porječju srednjega toka Kupe. Predalpsko-peripanonski kraj na istoku zemlje sastoji se od ravnica uz Muru i Dravu, dolinâ Save (Zasavje), Savinje i Sutle te brdovito-brežuljkastoga kraja između njih (Slovenske gorice, Haloze, Goričko, Kozjansko, Macelj, Ravna gora). Slovensko primorje zahvaća krajnji sjeverozapadni dio Istre. To je ravničarski, uski priobalni pojas, građen većim dijelom od eocenskih flišnih naslaga. Izvor: Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. |
|
Hrvatska
Izvor: http://www.ezilon.com
|
|
|
Hrvatska (Republika Hrvatska), država u jugoistočnoj Europi, između Slovenije na sjeverozapadu (duljina granice 667,8 km), Madžarske na sjeveru (355,5 km), Srbije na istoku (317,6 km), Crne Gore (22,6 km) na jugoistoku te BiH na jugu odnosno istoku (1011,4 km); obuhvaća 56 594 km². Glavni grad je Zagreb.
Položaj. Geografske koordinate krajnjih točaka: najsjevernija Žabnik, općina Sveti Martin na Muri, 46°33′N i 16°22′E; najjužnija otok Galijula (palagruški otoci), 42°23′N i 16°21′E; najistočnija Ilok 45°12′N i 19°27′E; najzapadnija Bašanija (rt Lako), 45°29′N i 13°30′E; najjužnija točka na kopnu je rt Oštra, općina Cavtat, 42°24′N i 18°32′E. Prirodna obilježja: Hrvatska je pretežno nizinska zemlja. Nizine (teren ispod 200 m apsolutne visine) zauzimaju 53,4% teritorija, brežuljci (200 do 500 m apsolutne visine) 25,6% teritorija, a gorsko i planinsko područje (iznad 500 m apsolutne visine) 21,0% Hrvatske. Potkovast oblik teritorija upućuje na važnost panonske i primorske cjeline, međusobno spojenih pretežno krškim gorskim krajem. Prva od tih cjelina obuhvaća velik dio peripanonskog i manji dio panonskoga prostora, a druga najveći dio istočnojadranskoga prostora s gotovo svim jadranskim otocima. Pretežno krški gorski kraj Gorskoga kotara i Like, kao najuži dio planinskoga prostora gorske Hrvatske, spaja peripanonsko-panonski i jadranski prostor. Veći dio teritorija Hrvatske građen je od sedimentnih stijena, od kojih su najzastupljenije karbonatne stijene vapnenac i dolomit. U znatnoj su mjeri zastupljene i klastične naslage: glineni škriljevci, lapori, pješčenjaci, konglomerati i breče. Eruptivnih je stijena malo, a zastupljene su intruzivima (granit, gabro, diorit), efuzivima (dijabaz, melafir, riolit, trahit, dacit, andezit, bazalt) te u neznatnoj mjeri pegmatitskim žilama i peridotom. Ima i miješanih sedimentno-eruptivnih (tufovi, bariti i dr.) te metamorfnih (gnajsi, tinjčevi škriljevci, serpentini, kvarciti, filiti, mramori i dr.). Sve hrvatske planine, osim Panonskih pripadaju Dinarskom gorju. Najviše su Dinara (Dinara, 1831 m), Kamešnica (Kamešnica, 1810 m), Biokovo (Sveti Juraj ili Jure, 1762 m), Velebit (Vaganski vrh, 1757 m), Plješivica (Ozeblin, 1657 m), Bjelolasica (1533 m), Risnjak (Risnjak, 1528 m), Svilaja (Svilaja, 1509 m), Snježnik (Snježnik, 1506 m). Za Vanjske Dinaride karakterističan je krški reljef (zauzima 45,5% teritorija Hrvatske). Krš je razvijen u području Gorskoga kotara, Like, Banovine, Korduna, Istre, Dalmacije sa Zagorom i na otocima. To je područje uglavnom građeno od vapnenca i dolomita te jako rasjednuto (česti potresi) i korodirano. Korozijom se pukotine u vapnencu proširuju i međusobno spajaju u mrežu podzemnih šupljina i kanala koji mjestimično sežu do velike dubine i ispod morske razine; voda izbija pod tlakom iz podmorskih vrulja duž cijele hrvatske obale Jadrana. Poniranjem vode duž rasjeda nastaju jame ili ponori. U njihovu se dnu javljaju stalni ili povremeni vodeni tokovi, a neke su u cijelosti ispunjene vodom (Crveno jezero). U Hrvatskoj je otkriveno oko 6000 jama. Najdublje jame nalaze se na Velebitu (Lukina jama – Trojama 1392 m; Slovačka jama, 1301 m; Patkov gušt, 553 m i dr.) i Biokovu (Stara škola, 576 m; Vilimova jama, 572 m i dr.), a u znatnom broju ima ih u Gorskom kotaru (Stupina jama, 407 m i dr.), Lici (Balinka, 328 m i dr.) i dr. Erozijom i korozijom duž horizontalnih rasjeda u krškom podzemlju nastaju špilje. Od mnogobrojnih špilja duljinom se ističu Đulin ponor–Medvedica (16 396 m) u Gorskom kotaru, zatim Muškinja–Panjkov ponor (12 385 m) na Kordunu te Veternica (7100 m) na Medvednici. Rijeke ponornice (Lika, Gacka, Mrežnica, Krbava, Otuča, Korenica, Ričica i dr.) poniru u krškim pukotinama (ponori). Izdašna krška vrela, za razliku od slabijih izvora površinskih tokova u nepropusnim stijenama, često opskrbljuju vodom cijeli tok neke rijeke u kršu. Ponikve nastaju proširivanjem površinskih pukotina ili urušivanjem pokrova nad podzemnim šupljinama. One često imaju ravno dno pokriveno crvenicom. Najveće su zavale s ravnim naplavnim dnom polja u kršu (Ličko, Gacko, Krbavsko, Koreničko i dr.). Pokriveni krš nastaje kada se preko krškog terena nataloži naplavljeni materijal koji zaštićuje kršku podlogu od izravne površinske erozije i denudacije. Hrvatskoj pripada 31 067 km² akvatorija Jadranskoga mora. Premda je zračna udaljenost od ušća rijeke Dragonje do rta Oštre samo 526 km, duljina hrvatske obale iznosi 5835,3 km, od čega kopnene 1777,3 km (30,5% ukupne obale), a otočne 4058,0 km (69,5%). Takav tip razvedenosti svjetski je poznat kao dalmatinska obala (otoci, obalna crta i planine pružaju se usporedno). Pred njom je 718 otoka i otočića, 389 hridi (uvijek iznad razine mora) i 78 grebena (ispod, u razini ili, za oseke, iznad mora). Stalno je naseljeno 50-ak otoka. Na njima živi 120 625 st. (2011; bez dijela Trogira na otoku Čiovu), dok je 1991. bilo 127 485 st. Većina otoka nastala je izdizanjem morske razine nakon posljednje pleistocenske glacijacije. Izvor: Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. |
(1/5) Hrvatske planine - Dinaridi, dokumentarni serijal
Datum objave: 9.12.2020. Objavio: pro patria Opis: Autor serije, najuspješnijii hrvatski alpinist svih vremena i jedan od najboljih na svijetu, Stipe Božić, u ovoj nas seriji vodi po hrvatskim planinama, od najjužnijih vrhova gorskog lanca Dinarida do naoko ravne Slavonije. Iako se hrvatske planine visinom ne mogu mjeriti s mnogo višim gorskim lancima Himalaje ili Alpa, one su svejedno zanimljive. U povijesti su one, unatoč vrletnim krškim zaprekama i nepredvidljivim vremenskim ćudima, bile staništa i omiljena utočišta. Za ljetnih mjeseci hrvatske su planine bogate ispašom, a plodne, obradive udoline davale su izvrsne usjeve. Zimi, kad padne snijeg i led sve okuje, život u planini postaje gotovo nemoguć. Ali on se uvijek iznova s proljećem vraća. Planine su danas gotovo puste. Posjećuju ih samo zaljubljenici: šumari, planinari, lovci i rijetki izletnici. Pašnjaci i šume su opustjeli, a divljač odavno izlovljena, zato je možda najbolje puške zamijeniti fotoaparatima i umjesto u lov krenuti na fotosafari. (3/5) Hrvatske planine - Od Velebita do Slavonije, dokumentarni serijal
Datum objave: 9.12.2020. Postavio: pro patria Opis: Putovanje po hrvatskim planinama nastavlja se od Srednjeg Velebita sve do panonskih planina u Slavoniji. Od nekada plodne obradive oaze Dabra vodi jedna od najljepših planinskih cesta u Hrvatskoj. Prolazi kroz tunele i slikovite usjeke koji su nekoć probijeni radi pristupa velebitskim šumama. Najpoznatije područje Srednjega Velebita je Štirovača, koja je već 1928. godine proglašena nacionalnim parkom. Područje sjeverozapadno od Štirovače prije nekoliko godina ponovno je stavljeno pod zaštitu države. |
Bosna i Hercegovina
Izvor:, http://www.ezilon.com
|
Bosna i Hercegovina (akronim BiH), država u jugoistočnoj Europi, obuhvaća 51 209,2 km². Na sjeveru, zapadu i jugu graniči s Hrvatskom (duljina granice 1011,4 km), na istoku sa Srbijom (357 km), a na jugoistoku s Crnom Gorom (249 km); obuhvaća 51 209,2 km². Na temelju Daytonskog sporazuma iz 1995. sastoji se iz Federacije BiH i Republike Srpske.
Prirodna obilježja: BiH je pretežno gorovita; 85,8% teritorija iznad je 200 m apsolutne visine. Nizine (područje do 200 m apsolutne visine) obuhvaćaju samo 14,2% teritorija, a nalaze se u rubnim dijelovima: na sjeveru uz rijeku Savu (Lijevče polje na zapadu, Semberija na istoku i dr.) te na jugu uz rijeku Neretvu i njezine pritoke. Sastoji se od peripanonske Bosne, središnjega planinskog prostora (srednja Bosna i bosansko-hercegovačka regija visokoga krša) i niske Hercegovine. Peripanonska je Bosna (Bosanska Posavina) oko 80 km širok pojas nižeg zemljišta uz Savu. Isprekidana je nižim otočnim planinama (Prosara, 363 m; Motajica, 652 m; Vučjak, 368 m). Savska ravnica prodire prema jugu dolinama rijeka Une i Sane, Vrbasa, Bosne i Spreče, te Drine. Središnji planinski prostor visok je prosječno oko 500 m. Od peripanonskih dijelova zemlje odijeljen je Grmečom (1604 m), Manjačom (1236 m), Čemernicom (1339 m), Vlašićem (1943 m), Konjuhom (1326 m) i Javorom (1552 m), a od niske Hercegovine Dinarom (1913 m), Kamešnicom (1848 m), Čvrsnicom (2226 m), Prenjom (2103 m), Veležom (1967 m) i Bjelasnicom (1867 m). Srednja Bosna područje je između peripanonskog dijela na sjeveru i bosansko-hercegovačkoga visokoga krša na jugu. Građena je od mezozojskih vapnenaca i dolomita te paleozojskih škriljevaca i eruptiva. Zbog nečistoće vapnenca i nepropusnih stijena tu nema krša. U njezinu se središtu ispinju Vranica (2110 m), Šćit (Štit, 1780 m) i Bitovnja (1700 m). Najprostranija je dolina planinskog područja sarajevsko-zenička zavala. Bosansko-hercegovački visoki krš odijeljen je od srednje Bosne Grmečom, Srneticom, Vitorogom, Radušom, Bitovnjom, Treskavicom, Lelijom i Maglićem. Uglavnom je građen od propusnih mezozojskih vapnenaca, a samo u manjoj mjeri od škriljevaca. Razvijen je krš s mnogobrojnim krškim poljima: Livanjsko (405 km²), Nevesinjsko (188 km²), Glamočko (129 km²), Duvanjsko (121,6 km²), Kupreško (94,8 km²), Vukovsko, Bjelajsko, Bravsko (37,5 km²), Imotsko-bekijsko (95 km², od toga 50 km² u BiH), Popovo (59,5 km²), Petrovačko (47,5 km²), Mostarsko blato (35,7 km²), Mostarsko (Bišće, 35 km²), Dabarsko, Fatničko, Medeno i dr. Niska Hercegovina dio je sredozemnog prostora. Sastoji se od vapnenačkih zaravni, polja u kršu (Posuško blato, Popovo polje, dio Imotsko-bekijskog polja i dr.) te nizina uz rijeku Neretvu i njezinih pritoka (Trebižat, Bregava, Mala Buna). Veći dio teritorija (sr. Bosna, bos.herc. regija visokoga krša) obuhvaća visoke planine, od kojih mnoge prelaze 2000 m: Maglić (2386 m), Volujak (2336 m), Ljubišnja (2238 m), Čvrsnica (2226 m), Plasa (2116 m), Vranica (2110 m), Prenj (2103 m), Treskavica (2086 m), Vran (2074 m), Bjelašnica (2067 m), Lelija (2032 m), Zelengora (2014 m) i Cincar (2006 m). Izvor: Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža |
Crna Gora
Izvor: http://www.ezilon.com
|
Crna Gora, država u jugoistočnoj Europi između Srbije (duljina granice 124 km) na sjeveroistoku, Kosova (79 km) na istoku, Albanije (172 km) na jugoistoku, Jadranskoga mora i Hrvatske (22,6 km) na jugozapadu te BiH (225 km) na zapadu i sjeverozapadu; obuhvaća 13 812 km².
Prirodna obilježja: Crna Gora zauzima uglavnom planinsko područje, a sastoji se iz pet prirodnih regionalnih cjelina: Stare Crne Gore, Brda, Sjeveroistočnoga škriljavoga gorja, Središnjega nizinskog prostora i Primorja. Stara Crna Gora prostrana je krška zaravan (800 do 1000 m) nagnuta prema depresiji Skadarskoga jezera. Obuhvaća Katunski krš te Cetinjsko (7 km²), Grahovsko (6,4 km²), Njeguško (3,3 km²) i Dragaljsko polje. Od mora je odvojena primorskim gorjem: Orjen (1893 m), Lovćen (1749 m), Rumija (1594 m), a od unutrašnjosti Golijom (1942 m), Lukavicom (2141 m) i Maganikom (2123 m). Uglavnom je građena iz krednih vapnenaca. Brda se ističu visinom (prosječno 1400 do 1700 m). Prevladavaju otvoreni ravnjaci s planinama višima od 2000 m: Durmitor (Bobotov kuk, 2522 m), Volujak (2254 m), Ljubišnja (2238 m), Sinjajevina (2253 m), Bjelasica (2137 m). Građena su od trijaskih naslaga i od škriljevaca. To je gotovo nenaseljeno područje. Gušće je naseljeno samo niže područje dolina rijekâ Ćeotine (Pljevaljska kotlina; dio Sandžaka), Tare, Lima i Ibra. Sjeveroistočno škriljavo gorje područje je jugoistočno od Sinjajevine, a obuhvaća Komove (2487 m) i Prokletiju (Maja Rozit, 2522 m). Građeno je od nepropusnih permskih i karbonskih škriljevaca. Središnji nizinski prostor obuhvaća područje Skadarske zavale, dolinu donjega toka rijeke Zete (240 km²) i Nikšićko polje (48 km²). Ondje je prirodno središte i raskrižje putova iz zaleđa (doline Zete i Morače) prema primorju. Povoljan položaj i slobodan prostor omogućuju razvoj Podgorice, glavnog grada. Najveći dio ravnice pokriven je debelim pokrovom sterilnoga fluvioglacijalnog šljunka. Područje oko Skadarskoga jezera močvarno je i neplodno. Primorje. Crnogorsko primorje obuhvaća uski obalni pojas od poluotoka Oštre (Hrvatska) do ušća rijeke Bojane (granica prema Albaniji) te zaljev Boku kotorsku (90 km²). Obala je duga 293,5 km (90 km zračne linije) i osrednje razvedena (koeficijent razvedenosti iznosi 3,0). Izvor: Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža |
Srbija
Izvor: http://www.ezilon.com
|
Srbija (Republika Srbija), država u središnjoj i jugoistočnoj Europi, između Madžarske (duljina granice 166 km) na sjeveru, Hrvatske (317,6 km), BiH (391 km) i Crne Gore (124 km) na zapadu, Kosova (352 km) na jugozapadu, Makedonije (62 km) na jugu te Bugarske (371 km) i Rumunjske (544 km) na istoku, odnosno sjeveroistoku; obuhvaća 77 474 km².
Prirodna obilježja: Teritorij Srbije sastoji se od uže ili središnje Srbije (55 968 km² ili 72,2% teritorija) i Vojvodine (21 506 km² ili 27,8% teritorija). Vojvodina je nizinski (do 200 m) panonski prostor. Čine ju lesni ravnjaci i terase, naplavne ravnice Dunava, Tise, Tamiša, Begeja i dr., pješčare (Deliblatska peščara, 300 km², i dr.) te dvije izdvojene gorske cjeline: Fruška gora (538 m) i Vršački breg (640 m). Rijeke Dunav (2857 km, od čega 588 km u Srbiji) i Tisa (966 km; 168 km u Srbiji) dijele Vojvodinu na prirodno-geografske regije: Banat (područje između Tise, Dunava i državne granice), Bačku (područje između Dunava i Tise te granice s Madžarskom) i Srijem (područje između Dunava i Save te državne granice). Više od 2/3 Vojvodine pokriveno je obradivim plodnim tlom (černozem). Uz Dunav i Tisu najznačajnije su rijeke Tamiš (359 km; 118 km u Vojvodini), Sava (946 km; 206 km u Srbiji), Begej (244 km; 75 km u Vojvodini); značajni su i plovni kanali (420,8 km u Bačkoj i 518,4 km u Banatu), koji uglavnom povezuju Dunav i Tisu. Najveće je jezero Palićko (4,2 km²). Klima je kontinentalna sa samo 500 do 700 mm oborina godišnje; srednja zimska (siječanj) temperatura –2 do 0 °C, ljetna (srpanj) 22 do 23 °C. Srbija (uža ili središnja) sastoji se od Peripanonske Srbije (oko 22 000 km²) na sjeverozapadu i u srednjem dijelu, Karpatsko-balkansko-rodopske Srbije (oko 25 000 km²) na istoku i jugu, te Dinarske Srbije (oko 10 000 km²) na jugozapadu. Peripanonsku Srbiju čine Sjeverozapadna (Posavina, Podrinje s Podgorinom) i Srednja (Zapadno i Veliko Pomoravlje) Srbija. S juga je omeđena Tarom (1544 m), Zlatiborom (1497 m), Javorom (1519 m), Čemernom (1579 m) i Velikim Jastrepcem (1491 m), Rtnjom (1570 m) i Beljanicom (1339 m). Čine ju aluvijalne ravnice Save i Dunava, niska pobrđa, te usamljeno Šumadijsko gorje i Podrinjsko-valjevske planine. Karpatsko-balkansko-rodopska i Dinarska Srbija planinski je i visokoplaninski prostor (Stara planina, 2170 m; Kopaonik, 2017 m) uže Srbije. On s jugozapadne, jugoistočne i istočne strane obrubljuje niži peripanonski prostor. Niži tereni građeni su od sedimentnih i metamorfnih stijena uglavnom tercijarne i kvartarne starosti. U istočnoj Srbiji prevladavaju mezozojski vapnenci (krš) i dolomiti, a u planinskom području magmatske i metamorfne stijene prekambrijske i paleozojske starosti. Klima je umjereno kontinentalna do planinska. Srednja zimska (siječanj) temperatura –2 do 2 °C, srednja ljetna (srpanj) 22 do 24 °C. Godišnja količina oborina 450 do 900 mm. Najdulje su rijeke Dunav, Sava, Drina (346 km; 220 km u Srbiji), Južna Morava (295 km), Ibar (272 km), Zapadna Morava (308 km; s Golijskom Moravicom), Nišava (218 km; 151 km u Srbiji), Timok (202 km; Beli Timok i Trgoviški Timok), Velika Morava (185 km), Mlava (78 km), Toplica (130 km), Pek (129 km), Kolubara (82 km). Od prirodnih jezera najveće je Vlasinsko (16,0 km²), te Belo (4,8 km²); od umjetnih jezera najveće je Đerdapsko (253 km², od čega 178 km² u Srbiji) na Dunavu. Izvor: Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža |
Kosovo
Izvor: http://www.ezilon.com
|
NAPOMENA:
Kosovo ili Kosovo i Metohija je de facto polu-nezavisna država u jugoistočnoj Europi. Nezavisnost je proglašena 17.2.2008. godine aklamacijom u kosovskom parlamentu u Prištini. Srbija, u čijem je sastavu Kosovo ranije bilo, protivi se ovoj odluci kosovske skupštine. Kosovo je do sada priznalo više od 100 država članica Ujedinjenih naroda, uključujući sve zemlje dinarskog područja, osim Srbije i BiH. (ref: Wikipedia) Kosovo (albanski Republika e Kosovës; srpski Republika Kosovo), država u jugoistočnoj Europi, između Srbije na sjeveru i istoku (duljina granice 352 km), Makedonije na jugu (159 km), Albanije na jugozapadu (112 km) i Crne Gore (79 km) na zapadu; obuhvaća 10 908 km². Prirodna obilježja: Kosovo se obično geografski poistovjećuje s velikim kotlinama: Metohijskom ili Dukagjinskom (albanski Rraft i Djuqaginit) na zapadu i Kosovskom na istoku. Metohijska kotlina leži na 350 do 450 m apsolutne visine, a Kosovska na 510 do 570 m apsolutne visine. Međusobno su odvojene niskim pobrđem Drenice. Teritorij države obuhvaća i niz manjih kotlina te planinske krajeve: znatan sjeverozapadni dio Šar-planine, veliku površinu istočnih Prokletija (Đeravica, 2656 m) i južni Kopaonik. Kotline su najvažnija žarišta naseljenosti i gospodarskog života. Najveći dio planinskoga prostora Kosova zauzimaju padine, koje čine okvir kotlina. Izvor: Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža |
Albanija
Izvor: http://www.ezilon.com
|
Albanija (Republika e Shqipërisë), država u jugoistočnoj Europi, između Crne Gore (duljina granice 172 km) na sjeveru i sjeverozapadu, Kosova (112 km) na sjeveroistoku, Makedonije (151 km) na istoku, Grčke (282 km) na jugoistoku i jugu, Jadranskog i Jonskog mora na zapadu i jugozapadu; obuhvaća 28 748 km².
Prirodna obilježja: Albanija je uglavnom brdovita zemlja (70% teritorija planinsko je područje). Sjeverni dio zauzimaju Prokletije (Jezerca, 2694 m), koje pripadaju Dinarskomu gorju, a južni dio Šarsko-pindske planine s najvišim vrhom države Korabom (Mali i Korabit, 2764 m) na albansko-makedonskoj granici. U albanskom dijelu Epira gorje se pruža do morske obale. Građeno je pretežno od mezozojskih, paleozojskih i eruptivnih stijena, a brežuljci u primorskoj nizini od tercijarnih vapnenaca i fliša; značajna nalazišta nafte i prirodnoga plina. Obala (316 km) je niska, močvarna i slabo razvedena. Veći su zaljevi Drimski, Drački i Vlorski s otokom Sazan (5,7 km²). Izvor: Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža |
Italija
|
Dinarskom gorju u Italiji pripada samo mali dio talijanskog teritorija, oko grada Trsta, u provinciji Friuli - Venezia Giulia (Furlanija - Julijska krajina)
Kras (tal. Carso) je slovenski naziv za vapnenačku visoravan povezanu nepropusnim flišnim stijenama, a koja se sa svojih skoro 500 km² prostire na jugu slovenskih pokrajina Primorske i Notranjske, te manjim dijelom u talijanskoj pokrajini Trstu. Rasprostire se od Tršćanskog zaljeva na zapadu, na sjeveru Vipavskom dolinom, na istoku gornjim dijelom doline Pivka i planinom Brkini, te do Socerba na jugu. Pokriva područje slovenskih općina Sežana, Hrpelje - Kozina, Divača i Komen, dok u Italiji zauzima samo područje oko grada Trsta (naselja Opicina, Sistiana, Duino i Aurisina). Izvor: Wikipedia |
