|
|
PRIMORSKI POJAS > PLANINE DALMACIJE > PLANINE JUŽNE DALMACIJE I MEDITERANSKE HERCEGOVINE > Šibanica i Predolac
Država: Bosna i Hercegovina, Hrvatska
Najviši vrh: Gladavac, 247 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.0377, 17.6690
Država: Bosna i Hercegovina, Hrvatska
Najviši vrh: Gladavac, 247 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.0377, 17.6690
O planini
|
|
UvodŠibanica je brdo na granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske, u prijelaznom prostoru između Dalmacije i Hercegovine, na čijim se sjeverozapadnim obroncima, pod grebenom Predolac, nalazi grad Metković. Najviši vrh Šibanice je Gledavac visok 247 m (odn. 246,6 m).
Brdo Šibanica jedno je od par brda koja čine jedinstvenu lokalnu brdsku skupinu omeđenu rijekom Neretvom, i njezinom pritokom Krupom, Hutovim blatom, rijekom Mislinom i njezinom pritokom Pologošom. To su brda: Popina-Bulutovac (208 m), (U)Metaljka (331 m), Šibanica i Dešenj (229 m). Ova se skupina u smjeru jugoistoka nastavlja na brdo Zvijezdina, a dalje prema istoku (u smjeru Ljubinja i Popovog polja) na površ Humina. Sva navedena brda tvore sjeverno predbrđe planine Žabe - dominantne planine istočnog dijela Neretvanske krajine i neumskog zaleđa. ENGLISH SUMMARY: Šibanica and Predolac
Šibanica is a hill on the border of Bosnia and Herzegovina and Croatia, in the transitional area between the regions of Dalmatia and Herzegovina. On Šibanica' s northwestern slopes, under the ridge Predolac in Croatia, lays the town of Metković. The highest peak of Šibanica is Gledavac, 247 m high (or 246.6 m). Šibanica with Predolac is part of a unique local mountain group bordered by the river Neretva, and its tributary Krupa, Hutovo blato, the river Mislina and its tributary Pologoša. This group consists of the hills: Popina-Bulutovac (208 m), Metaljka (331 m), Šibanica and Dešenj (229 m). The group continues in the southeast direction to the hill of Zvijezdina. All these hills form the northern foothills of the Žaba mountain - the dominant mountains of the eastern part of the Neretva region and the Neum hinterland. |
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici brda Šibanice
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Šibanica, detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000
Pogled iz smjera juga na najviši greben Šibanice (desno) i Predolac (lijevo) pod kojime se nalazi Metković.
Pogled s brda Predolac iznad Metkovića, preko doline rijeke Neretve, zaustavlja se na horizontu siluetom Podgradinsko-slivanjskih brda.
|
|
Metković podno Predolca krajem 19. stoljeća
Fotografija Metkovića objavljena je u knjizi Durch Bosnien und die Herzegovina kreuz und quer; Wanderungen (1897.), u kojoj autor Heinrich Renner opisuje svoje pohode po Bosni i Hercegovini u 19. stoljeću. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
Prapovijest
Prema dosadašnjim arheološkim nalazima na brdu Predolcu iznad Metkovića, jedne od dominantnih točaka u Donjoj Neretvi, život je otpočeo još u pretpovijesno doba. Pretpostavlja se da su prvi poznati žitelji u donjem toku Neretve bili helenizirani Iliri Daorsi, koje su kasnije potisnuli ratoborni Ardijejci i Delmati. O njima svjedoče mnogobrojne gradine i kamene gomile na brdima u okolici Metkovića.
15. stoljeće
Metković se prvi put u arhivskim dokumentima spominje 1422.,
18. stoljeće
Sve do 18. stoljeća Metković nema većeg značaja. Današnje naselje nastalo je 1716. g., nakon utvrđivanja granice prema Turskoj, te nakon što su Mlečani porušili Gabelu i osnovali novu luku. Karakteristično je, za formaciju naselja da se krajem 18. stoljeća razvija na obronku brda Predolac, kao dominantnoj koti - na čijoj je glavici smješteno groblje. Dijelovi tog starog Metkovića djelomično su sačuvani.
19. stoljeće
Znatne promjene u životu neretvanskog kraja donosi vrijeme francuske uprave 1806.-1813. Francuzi duž Dalmacije grade cestu (tzv. Napoleonova cesta: Zadar-Knin-Vrlika-Sinj-Trilj-Katuni-Župa-Vrgorac-Metković-Dubrovnik) koja zaobilazi Opuzen i prolazi sjevernije. Na tom dijelu, prije malo selo s poviješću, Metković postaje glavnim naseljem u delti.
Naselje Metković se tek početkom i sredinom 19. stoljeća, u vrijeme austrijske uprave, zahvaljujući trasi Napoleonove ceste, trgovini s Bosnom i Hercegovinom u zaleđu, uz osnivanje riječne luke i kasniju uspostavu željeznice, pretvara od varošice u gradić. Tada se formira i glavna gradska ulica, s okomito pružajućim uličicama koje se gube u obroncima brda Predolac. Na kosini brijega gradi se 1867. godine, na temeljima starije crkve, župna crkva Sv. Ilije sa zvonikom, u historicističkom slogu, dajući urbanistički naglasak cijelom gradiću.
Radi bolje plovnosti Neretva je 1889. regulirana: od ušća do Metkovića, koji postaje središtem cijeloga kraja, urbanizirano naselje-grad.
Naselje Metković se tek početkom i sredinom 19. stoljeća, u vrijeme austrijske uprave, zahvaljujući trasi Napoleonove ceste, trgovini s Bosnom i Hercegovinom u zaleđu, uz osnivanje riječne luke i kasniju uspostavu željeznice, pretvara od varošice u gradić. Tada se formira i glavna gradska ulica, s okomito pružajućim uličicama koje se gube u obroncima brda Predolac. Na kosini brijega gradi se 1867. godine, na temeljima starije crkve, župna crkva Sv. Ilije sa zvonikom, u historicističkom slogu, dajući urbanistički naglasak cijelom gradiću.
Radi bolje plovnosti Neretva je 1889. regulirana: od ušća do Metkovića, koji postaje središtem cijeloga kraja, urbanizirano naselje-grad.
20. stoljeće
Fotografija Metkovića iz 1938. godine sa starim trolukim mostom
Autor www.metkovic.hr - http://www.metkovic.hr/, Poštena uporaba, https://hr.wikipedia.org/w/index.php?curid=487903 
Pogled s Lakta na Predolcu prema rijeci Neretvi i starom trolučnom čeličnom mostu u Metkoviću (1960.-tih godina)
|
Metković 1936. godine
Autor Leo Wehrli - This image is from the collection of the ETH-Bibliothek and has been published on Wikimedia Commons as part of a cooperation with Wikimedia CH |
Baština
Maraton Lađa.
Neretvanski Maraton lađa amaterska je sportska utrka tradicionalnih veslačkih brodica na 22,5 kilometarskoj ruti niz Neretvu od Metkovića, preko Opuzena, do Ploča. Smatra se najvećim maritmnim sportskim događajem kojeg posjeti do 50 000 posjetitelja svake godine. Održava se posljednje subote u kolovozu. PROČITAJ VIŠE
KLARIĆ, Monika: Maraton lađa kao nematerijalno kulturno dobro. Diplomski rad. Sveučilište u Zadru, Odjel za etnologiju i antropologiju. Zadar, 2019. (PDF) |
Rivalstvo sto nas veze - Maraton ladja na Neretvi
Datum objave: 1.1.2019. Autor: RA Jerkovac Opis: Lađe, posebni, lokalno prepoznatljivi plitki i široki transportni čamci dio su tradicije doline Neretve, do čijeg je zamiranja s vremenom dovela melioracija i izgradnjom cesta intenzivirana uporaba automobila. No, 1998. g. pokrenut je maraton lađa – veslačka utrka od 22 km od Metkovića do Ploča – koji je među Neretvane vratio interes za ovo tradicijsko plovilo. Međutim, i stari – gotovo da možemo reći tradicijski – antagonizmi između pojedinih susjednih mjesta također se javljaju i, štoviše, pojačavaju kada, par mjeseci uoči maratona, ekipe počnu trenirati. Tada krene “špijunaža” i “kontrašpijunaža”, jer važno je znati što protivnik radi. Krenu i priče jednog mjesta o drugom, koje su tijekom svih tih godina održavanja ove utrke već prerasle u legende. No, to je rivalstvo dio sveukupnosti pojava i efekata maratona i dio njegovog šarma u kojem Neretljani, zapravo, uživaju, i zbog kojeg je neretvanska lađa ponovo našla svoje mjesto pod suncem. Film „Rivalstvo što nas veže“ dokumentarac je napravljen u maniri sportskog TV prijenosa koji prati sam tijek ove utrke od Metkovića do Ploča. Sve ostale priče, koje oslikavaju ozračje u kojem dolina Neretve živi uoči maratona tijekom njegovih priprema, protkane su kroz „prijenos“ kao TV prilozi. Uvjerljivosti ovdje fingirane TV forme svakako pridonosi i pojavljivanje prekaljenog sportskog urednika i novinara HTV-a, Bože Sušeca, u ulozi TV komentatora. Redatelj: IVO KUZMANIĆ Scenaristi: IVO KUZMANIĆ & ALEKSEJ PAVLOVSKY Snimatelji: BRANKO CAHUN (glavni snimatelj), PERO ŠTRBE, JURE JERKOVIĆ, DRAGAN TOMIĆ, ZVONKO CONJAR, IVO KUZMANIĆ, podvodni snimatelj TONČI NAJEV montažeri: IVICA GOLIK, IGOR KOŽIĆ, SINIŠA BERSTVOŠEK, MLADEN RADAKOVIĆ Narator: BOŽO SUŠEC Urednik i autor teksta: ALEKSEJ PAVLOVSKY |
Po planini i po kraju
Šibanica, detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000
Šibanica, prostorni prikaz
Izvor: Google Earth, 2021.
Izvor: Google Earth, 2021.
|
Pogled s mosta
Lučki most (stari nazivi: Jelisavin most, Most prestolonasljednika Petra, Most maršala Tita) je most preko rijeke Neretve u gradu Metkoviću, s kojega se pruža dobar pogled na Predolac. |
PREDOLAC
|
Predolac obično zovu brdom - zapravo se radi o nižem rubnom grebenu Šibanice. Na obroncima Predolca se, podno župne crkve sv. Ilije, razvio grad Metković. Najviša točka Predolca je na oko 114,2 m i u njezinoj se blizini nalazi gradsko groblje sv. Ivana Nepomuka.
Naslovna fotografija
Pogled na greben Predolac i grad Metković, s ceste koja povezuje Metković i Dubravicu, na području zvanom Rep. |
Pogled s male rive na Metković, 1900. godine
Arhivska fotografija brda Predolac i gradića Metkovića u njegovom podnožju, na obali rijeke Neretve - arhivska fotografija. 
Stari dio Metkovića na padinama Predolca
Autor Jure Grm - Vlastito djelo postavljača, Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=6075714 |
Park šuma Predolac–Šibanica
|
Bogata šuma koja se sa Šibanice proteže i na susjedni Predolac proglašena je Park šumom Predolac-Šibanica i zaštićena 1968. godine, a aktom o zaštiti obuhvaćena je površina 67 ha (ali je kasnijom GIS analizom utvrđeno da to područje obuhvaća 42,7 ha). Ta šumska površina predstavlja najvrjedniji i najsačuvaniji šumski kompleks na području grada Metkovića.
Temeljne vrste su: alepski bor (Pinus halepensis) oko 70 %, čempres (Cupressus sempervirens) s horizontalnim i vertikalnim varijetetima oko 20 %, česvina (Quercus ilex) i ostali sredozemni florni elementi. Sedlo između Predolca i Šibanice nekada je bilo značajno za prelet ptica. Prelet se odvijao od Hutova blata do močvara Donjeg Poneretavlja (delte Neretve) na Koševu i Vrbovcima (danas poljoprivredne površine). Cijeli Predolac i područje Šibanice značajno je za zimovanje mnogih ptičjih vrsta, osobito pjevica. Prva zabilježena organizirana pošumljavanja su već iz 1875. godine. IZVOR Šibanica. Wikipedija (hr) (nasaneretva.net) |
Položaj na karti zaštićenog područja Predolac-Šibanica
|
Metković
Metković, pogled iz smjera juga
U pozadini je brdo Mitruša u Hercegovini |
Jama u Predolcu
|
Jama u Predolcu je jama kod kuće obitelji Vuica u podnožju brda Predolca u gradu Metkoviću.
Smještena na rubu brijega Predolac i neretvanskog polja, podno brda Šibovnica blizu stare ceste za Dubrovnik. Delta Neretve, koja pripada području dinarskog krša, obiluje špiljama, jamama i drugim krškim pojavama. Jama u Predolcu je najznačajniji speleološki objekt na području doline Neretve i jedan je od najznačajnijih speleoloških objekata na području Dalmacije. 
Položaj jame u Predolcu
ma. Jama je razvijena unutar alveolinsko numulitnih eocenskih vapnenaca uz tektonske lomove. Dugačka je 56 metara, a duboka do 20 m.
Ulaz u jamu (11m n.v.) širok je 3 m, a visok 2,7 m. S ulaza, gdje se nalaze i fosilni ostaci alga i puževa, vidi se prostrana ulazna dvorana na dnu koje se nalazi podzemno slatkovodno jezero. Visinska razlika između ulaza i jezera iznosi 9 metara. Po sredini jezera uzdignut je greben koji ga razdvaja na dva jezera: Plitko i Duboko. Na južnoj strani Dubokog jezera, 5 m iznad površine vode, nalazi se ulaz u Zasigani kanal, dugačak 10-ak m. Na kraju Zasiganog kanala nalazi se vertikalni skok od 5 m kojim se dolazi do Vodenog kanala. Kanal je malen i bogat sigastim ukrasima. Njime se dolazi do malog, Trećeg jezera, a time i do kraja jame. Dubina Dubokog i Trećeg jezera iznosi u prosjeku 10,5 m, što znači da kroz porozni krški teren more prodire u donje slojeve jezera. Unutrašnjost jame bogata je sigama – podzemnim ukrasima, od kojih jedan podsjeća na portret majke s djetetom u krilu. Najveća vrijednost Jame u Predolcu je njezina biološka raznolikost. Stanište je dinarskog špiljskog školjkaša (Congerie kusceri) jedinog školjkaša na svijetu koji živi u podzemlju. Osim dinarskog špiljskog školjkaša u jami živi još jedan živi fosil, endem Dinarida mnogočetinjaš (Marifugia cavatica). Unatoč značajnoj podzemnoj fauni i interesantnoj morfologiji, jama još nije do kraja istražena prvenstveno zbog tehničkih razloga. Zaštita i opstojnost ovog lokaliteta ovisi prvenstveno o načinu i u kojoj mjeri će se hidrotehnički zahvati u Popovu polju ostvarivati, infrastrukturne aktivnosti, načinu i primjeni agrotehničkih mjera na okolnim poljoprivrednim površinama. Istraživanja. Jama je donedavno bila poznata samo malom broju stanovnika iako se nalazi u samom gradu Metkoviću. Prva istraživanja jame poduzeli su slovenski biospeleolozi u kolovozu 1965. godine. Oni su u jezeru jame pronašli veliku koloniju dinarskog špiljskog školjkaša. Congerie kusceri je dobila ime upravo po svome pronalazaču, slovenskome malakologu Ljudevitu Kuščeru. Bilo je to važno otkriće jer se radilo o prvom nalazištu živih školjkaša roda Congeria u Hrvatskoj. Zanimanje za jamu ponovno oživljava od 1993. do 1995. godine, kada jamu djelomično istražuju djelatnici Hrvatskog prirodoslovnog muzeja iz Zagreba u sklopu projekta "Biospeleološka i speleološka istraživanja donjeg toka rijeke Neretve". Edukativni centar "Congeria". Markica Vuica kroz čije se dvorište pristupa jami neposredno uz nju uredio je edukativni centar "Congeria" u kojem se može upoznati sa svim vrijednostima ovog iznimnog speleološkog objekta ali i podzemlja općenito, pa je ulaz i pristup Jami učinio dostupnim javnosti, a time i turistima. Rezultat svega je aktivna zaštita ovog iznimnog lokaliteta, te otvaranje novog jedinstvenog turističko-edukativnog središta u ovome kraju. Edukativni centar "Congeria" nalazi se na samom ulazu u Jamu. Ime je dobio zbog činjenice kako u njoj živi jedini slatkovodnu podzemni školjkaš na svijetu, endem Dinarida - Congeria kusceri, otkriven 1971. godine. Edukativni centar omogućuje da posjetitelji mogu upoznati značajke podzemlja i njegovu ulogu za život čovjeka. Centar se sastoji od tri cjeline: u prvoj je obrađeno podzemlje općenito i predstavljeni su najznačajniji speleološki objekti na području donjoneretvanskog kraja. Druga cjelina je sama jama gdje posjetitelj može doživjeti dio podzemlja, a treća cjelina je soba Congerie gdje je moguće vidjeti dio faune jame i glavne značajke cijelog prostora i uživo u akvariju vidjeti jedinstvenog dinarskog špiljskog školjkaša. U tom akvariju, u koji se doprema voda direktno iz jezera jame, nalaze se i ostali špiljski organizmi: špiljski cjevaš, špiljska kozica, riba basak i bodonja (koljuška). 
Biospeleologija jame Jama u Predolcu stanište je Dinarskog špiljskog školjkaša Congerie kusceri, jedinog školjkaša koji živi u podzemlju. Congeria kusceri je živi fosil i tercijalni relikt, endem Dinarida i jedini predstavnik svoje skupine koja je bila rasprostranjena u tercijaru, ali su svi njeni srodnici izumrli prije 5 milijuna godina. Congeria kusceri najprije je živjela u jezerima, pa je prešla u podzemlje gdje je preživjela do današnjih dana kao relikt iz tercijarnog doba. Ljuštura dinarskog špiljskog školjkaša veličine je do 20 mm, ovalnog je oblika i nema pigmenta. Žive pojedinačno ili u skupinama pričvršćene za stijene. Hrane se čistim organskim česticama koje uzimaju filtracijom vode. Razdvojenog su spola, oplodnja je unutarnja, a razvoj se vrši preko ličinke. Danas su poznate tri vrste špiljskih školjkaša (Congeria kusceri, C. jalzici i C. mulaomerovici) i sve su tri obligatorni stanovnici podzemlja. Jedini su predstavnici podzemnih školjkaša na svijetu, i čije su žive populacije do danas danas pronađene samo na šest lokaliteta u Hrvatskoj, jednom u Sloveniji i na osam lokaliteta u BiH. Po kriterijima Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), Congeria kusceri u Hrvatskoj je svrstana u kategoriju kritično ugroženih vrsta (CR), ali i na popisu strogo zaštićenih životinjskih vrsta Europske unije. Ova je vrsta kritično ugrožena zbog onečišćenja podzemnih voda te je velik rizik od njenog nestajanja iz prirodnih staništa. Osim Dinarskog špiljskog školjkaša u Jami živi još jedan živi fosil, endem Dinarida mnogočetinjaš Marifugia cavatica. Uz ova dva živa fosila koji žive isključivo u podzemlju, u Jami žive i mnoge druge podzemne životinje, te mnoge nadzemne životinje koje susrećemo u okolnim vodotocima. Upravo ta raznolikost faune ukazuje na jedinstven ekosustav i najveća je vrijednost ovog speleološkog objekta, osobito zbog toga što ovakvih primjera nema drugdje.
|
Lolacija jame u Predolcu uz cestu Metković-Bijeli Vir
Podzemlje doline Neretve Većina djelomično i potpuno potopljenih speleoloških objekata te izvora doline Neretve nalazi se na kontaktu rastresitih kvartarnih naplavnih riječnih naslaga i čvrstih karbonatnih stijena kredne starosti koje izgrađuju okolni brdoviti reljef i imaju ulogu akumuliranja i provođenje oborinske vode do erozijske baze doline Neretve. U ovoj skupini pojavljuje se niz manjih speleoloških objekata i izvora. Dio ovih objekata čine špilje koje su prije pleistocenskog podizanja razine Jadrana bile djelomično ili potpuno suhe o čemu svjedoče sige nastale u nekadašnjim vadoznim uvjetima, koje su danas potopljene vodom. Primjeri takvih objekata su Čekrk jama, Izvor špilja kod kapelice sv. Mihovil te Jama u Predolcu (s jedinstvenom špiljskom faunom, turistički uređena). 
Informativna ploča Jame u Predolcu na obali rijeke Neretve u Metkoviću (Ulica iseljenika)
JAMA U PREDOLCU - TEHNIČKI PODACI Nadmorska visina: 11 m n.v. Najniža razina: -5 m n.v. Najveća visina: 15 m Dužina: 56 m Približna starost: 146 – 166 milijuna godina (kreda) 
Jama u Predolcu
Autor www.metkovic.hr - metkovic.hr, https://hr.wikipedia.org/w/index.php?curid=526049 IZVORI
Jama u Predolcu. Wikipedija (hr); Turistička zajednica Metkovića Povijest jame Službena stranica Jame u Predolcu. Arhivirano 7. siječnja 2015. Pristupljeno 13. rujna 2020. Jeste li znali Grad Metković. Pristupljeno 13. rujna 2020. Arhivirano 13. rujna 2020. Sadržaj preuzet uz dopusnicu. metkovic.hr: Metković dobio još jedno turističko odredište 
Jama u Predolcu – susret svjetova
AUTORI: Helena Bilandžija, Kazimir Miculinić, Ana Komerički, Branko Jalžić Izdavači: Udruga za promicanje zaštite prirodne i kulturne baštine Neretve Baštinik, Hrvatsko biospeleološko društvo. Mjesto i godina izdanja: Zagreb, 2012. Opis. Početkom 2012. godine tiskana je knjižica Jama u Predolcu – Susret svjetova u izdanju Udruge za promicanje zaštite prirodne i kulturne baštine Neretve Baštinik i Hrvatskog biospeleološkog društva. Tiskanje ove publikacije financijski su pomogli Hrvatske vode i Jama Baredine. Autori teksta članovi su Hrvatskog biospeleološkog društva. Dimenzije su joj 20 x 20 cm. Ima meke korice u boji. Na 19 stranica uz tekst o povijesti istraživanja ove špilje koje je započelo 1965. godine, piše se i o položaju objekta, geologiji i postanku jame, njezinu opis i, najvažnijoj stvari, vodenom svijetu jame. Naime jama u Predolcu prvo je nalazište živoga špiljskog školjkaša (Congeria kusceri) u Hrvatskoj. Više o ovom objektu pročitajte u samoj knjižici koja je pisana dvojezično (hrvatski/engleski). Uz tekst objavljeno je i 17 fotografija u boji, 3 karte i nacrt objekta. 
Brošura Edukativnog centra "Congeria"
Autor www.metkovic.hr - metkovic.hr, https://hr.wikipedia.org/w/index.php?curid=526050 |
Metkovske skale
|
|
Put groblja
Stepenište Put groblja kod župne crkve
Stepenište Put groblja
|
Put groblja
Metković, Put groblja
Gornji dio stepeništa Put groblja - na vrhu stepeništa vide se zidovi groblja
|
Vrh Predolca
Pristup cestom tjemenu brda Predolac
Vidikovac na tjemenu brda Predolac, s pogledom na dio doline Neretve i pobrđa planine Žabe
|
Tjeme Predolca s gradskim grobljem
Napušteni bunkeri na vrhu Predolca
Napušteni bunkeri na vrhu Predolca
|
Pješačke staze kroz značajni krajobraz Predolac - Šibanica
Pješačka staza i vidikovac na Predolcu
Karta na informativnoj ploči postavljenoj na brijegu Predolac
|
Godine 2019. krenulo se s revitalizacijom oko 5 km pješačkih staza i šetnica na području Predolac-Šibanica. Osim klasičnog parkovnog mobilijara (klupe, koševi za otpatke i sl), formirana je trim staza, postavljene su informativne ploče i panoi edukativnog karaktera i uređeni vidikovci. Planirani zahvat nalazi unutar područja ekološke mreže Natura 2000: područje očuvanja značajno za vrste i stanične tipove (POVS) HR5000031 Delta Neretve i područje značajno za očuvanje ptica (POP) HR1000031 Delta Neretve. Pješačke staze na ovome brijegu potječu još iz raazdoblja Austro – Ugarske.
Do staza na Predolcu stiže brzo iz centra Metkovića. |
Gradsko groblje i crkva sv. Ivana Nepomuka i sv. Roka
|
Crkva sv. Ivana Nepomuka i sv. Roka, koja pripada župi sv. Ilije, podignuta je oko g. 1850. na vrhu brda poviše Metkovića. Već od 1855. godine ispred crkve počinju i prvi ukopi, a crkva od 1855. do danas služi kao grobna kapela. Do tada je groblje u Metkoviću bilo malo niže na padinama Predolca kod župne crkve sv. Ilije. Nakon što je 1867. godine srušena stara župna crkva i počela izgradnja nove, groblje je u potpunosti preseljeno na lokaciju ispred crkve sv. Ivana i sv. Roka. Već nakon Drugog svjetskog rata groblje se proširilo i iza crkve, a od tada do danas se neprestano širi. Crkva je izvana obnovljena 2019. godine, a unutrašnjost 2020.
Kako se nalazi na vrhu brda Predolac i na vrlo važnoj strateškoj točki groblje je u svim ratovima bilo korišteno kao svojevrsna utvrda i vojni logor. Tako je od 1878. do 1889. bilo otežano ukapanje na groblju, jer je postao vojni logor austro-ugarske vojske u borbi za zaposjedanje Bosne i Hercegovine. U Drugom svjetskom ratu bila je tu baza talijanske i njemačke vojske, a bila je i važna obrambena točka Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. IZVOR Župa sv. Ilije, Metković 
Crkva sv. Ivana Nepomuka i sv. Roka na Gradskom groblju
|
Glavni ulaz u Gradsko groblje iz smjera parkirališta
Gradsko groblje u Metkoviću
Gradsko groblje u Metkoviću
|
Župna crkva sv. Ilije proroka
|
Župna crkva sv. Ilije izgrađena je na brežuljku g. 1700. na mjestu starije crkve, koja je bila posvećena Uznesenju Marijinu. Proširivana je g. 1780. i 1830. Međutim, crkva je ubrzo postala trošna i pretijesna za župu koja je brojčano rasla, pa se pomišljalo na gradnju nove i veće crkve. God. 1858. carica Elizabeta obdarila je crkvu s nešto robe. To je početak traženja sredstava za gradnju nove za koju je nacrt izradio ing. J. Marocochi. Gradnja je počela g. 1867. i dovršena za dvije godine.
To je trobrodna crkva centralnog tlocrta, sagrađena u neoromaničkom i neogotičkom stilu. Sa sjeverne strane crkve podignut je g. 1872. 35 m visoki zvonik na koji je g. 1875. postavljen sat, nabavljen iz Trsta (I. Solari). Crkva je posvećena tek g. 1930. Iz stare crkve je Gospina slika na drvetu i Križni put (18. st.), u novije vrijeme obnovljeni (fra B. Buljević). Glavni oltar izrađen je u Bilinićevoj radionici u Splitu g. 1878. Na njegovim krajevima postavljeni su g. 1908. kipovi sv. Ćirila i Metoda, vjerojatno iz iste radionice. God. 1973. odvojena je oltarna menza i od nje napravljen oltar prema puku. U crkvi su još četiri pobočna mramorna oltara: Gospin (1878.), sv. Josipa (1887.), sv. Ante (1918.) iz Bilibićeve radionice i Krista Kralja (1940.), rad Ante Franka. Crkvu su dekorirali g. 1928. braća Šimun i Mirko Ugrin. Za Drugoga svjetskog rata crkva je oštećena, ali je već do g. 1948. popravljena. Od bombardiranja su stradale i stare orgulje, postavljene 1898. god., nove su nabavljene kod tvrtke Franca Jenka iz Ljubljane 1963. godine. God 1958. sa sjeverne strane crkve podignuta je, prigodom 100. godišnjice ukazanja u Lurdu, špilja Gospe Lurdske. U novije vrijeme (1970.) na crkvi je promijenjen krov, g. 1972. betoniran teren oko nje, a g. 1973. obnovljena je unutrašnjost i uvedena nova električna instalacija. God. 1990. postavljen je novi razglas a na prozor sakristije postavljen je, prema Plečnikovu medaljonu iz crkve Gospe Lurdske u Zagrebu, vitraj Kraljice Hrvata, rad J. Botterija. God. 1995. crkva je obnovljena prema projektu ing. T. Tokića. Na krov je stavljena betonska ploča i na nju cigla, stavljene su nove električne instalacije. Unutrašnjost crkve je rekonstruirana po idejnom rješenju dr. fra B. Škunce, menza je vraćena na svoje prijašnje mjesto, a ispred oltara postavljen pomični metalni oltar prema puku, rad ak. kipara Marka Gugića. God. 2006. crkva je klimatizirana. IZVOR Crkva sv. Ilije u Metkoviću. Wikipedija (hr) 
Župna crkva sv. Ilije proroka
Župna crkva sv. Ilije proroka
Župna crkva sv. Ilije proroka
|
Župna crkva sv. Ilije proroka
Župna crkva sv. Ilije proroka
Župna crkva sv. Ilije proroka
25.11.2020., sve pošiljke koje su zaprimljene u metkovskoj Pošti bile su označene posebnim žigom s motivom crkve sv. Ilije proroka u Metkoviću . Žig kojega je grafički oblikovao Ivica Puljan napravljen je u suradnji GU Metković 600 i Hrvatske pošte prigodom obilježavanja 150 godina od izgradnje crkve sv. Ilije u Metkoviću. U oblikovanju žiga korišten je motiv crkve sv. Ilije kojega je napravio Edo Petrić za naslovnicu "Iskre" povodom 100 godina njezine izgradnje. Inicijativa za ovaj projekt GU Metković 600 je potekla od metkovskog filatelista Marija Gabrića koji je u svom kratkom obraćanju naglasio filatelističku vrijednost ovoga poduhvata koji uz prigodnu kuvertu čini filatelističku cjelinu. Ovaj datum je odabran iz razloga što je 25.11.1003., na sv. Katu, bila posveta crkve koju je obavio kotorski biskup Frane Uccellini.
|
Crkva sv. Đorđa (Crkva Svetog Velikomučenika Georgija)
|
Crkva sv. Đorđa (Crkva Svetog Velikomučenika Georgija) pravoslavna je crkva u Metkoviću. Nalazi se u starom dijelu Metkovića, na brdu Predolac. Izgrađena je na mjestu crkve građene od 1847. do 1852. Križnoga je tlocrta, u unutrašnjosti presvođena bačvastim svodom, a na sjecištu glavnog broda i transepta natkrivena kupolom. Uz crkvu se nalazi pravoslavno groblje i parohova kuća (kuća za potrebe svećenika).
Metković, crkva sv. Đorđa i groblje
Parohova kuća
|
Metković, turistička oznaka crkve sv. Đorđa i parohove kuće
Metković, crkva sv. Đorđa
|
Spomenik parkovne arhitekture – Čempres
Zaštićeni čempres (Cupressus sempervirens var. pyramidalis) nalazi se u centralnom dijelu Metkovića, u blizini mosta na Neretvi. Njegova je visina oko 30 m, opseg u prsnoj visini 3,35 m. Najveći obujam krošnje je 5 m. Na visini između 3 i 5 m nalazi se splet grana, a na visini od cca 10 m bočna grana poremećuje piramidalni oblik. Čempres u Metkoviću predstavlja izuzetno lijep i vrijedan primjerak te vrste. Spomenikom parkovne arhitekture proglašen je 1965. godine.
Zaštićeni čempres (Cupressus sempervirens var. pyramidalis) nalazi se u centralnom dijelu Metkovića, u blizini mosta na Neretvi. Njegova je visina oko 30 m, opseg u prsnoj visini 3,35 m. Najveći obujam krošnje je 5 m. Na visini između 3 i 5 m nalazi se splet grana, a na visini od cca 10 m bočna grana poremećuje piramidalni oblik. Čempres u Metkoviću predstavlja izuzetno lijep i vrijedan primjerak te vrste. Spomenikom parkovne arhitekture proglašen je 1965. godine.
Lučki most u Metkoviću
|
Lučki most (stari nazivi: Jelisavin most, Most prestolonasljednika Petra, Most maršala Tita) je most preko rijeke Neretve u gradu Metkoviću, s kojega se pruža dobar pogled na Predolac.
Lučki most i pogled na Gradski park u Metkoviću
Most je otvoren za promet 5.12.1895. Tada je nosio naziv prema carici Elizabeti Austrijskoj, supruzi Franje Josipa I. Bio je to most s tri luka spajana zakovicama koji je kroz svoju povijest mijenjao naziv, već prema političkim prilikama.
Tijekom Drugog svjetskog rata, prigodom povlačenja hrvatskih oružanih snaga (HOS)i njemačke okupacijske vojske u listopadu 1944. most je bio miniran, ali ne i srušen. Ono što nije tada učinjeno, učinjeno je u noći s 29. na 30.1.1945. most su srušili pripadnici hrvatskih oružanih snaga prilikom iznenadnog povlačenja iz Mostara. Tom prigodom ubijen je i stražar na mostu. Od siline eksplozije srušen je luk prema desnoj obali Neretve, a oštećen je i središnji luk. Rušenjem mosta napravljena je velika šteta prometu i gospodarstvu, kako Metkovića, tako i cijele šire regije. Most je obnavljan sve do 1948. godine. Do završetka obnove automobili, zaprežna kola, stoka i ljudi prelazili su Neretvu preko skele na čelično uže koja se nalazila 100-tinjak metara uzvodno. Današnji izgled Lučki most ima od 1973. godine, kada je dovršena jednogodišnja rekonstrukcija današnjeg Lučkoga mosta. Na dva drvena pilona starog trolučnog željeznog mosta, koji su adaptirani za potrebe nove čelične kontinurane punostijene konstrukcije s tri jednaka raspona od po 49,35 m. Širina mosta je 12,30 m, s kolnikom širokim 7 m i dva pješačka hodnika po 1,5 m. Ukupna duljina mosta je 157 m. Most je rekonstruiran jer nije zadovoljavao sve veće prometne potrebe, pogotovo jer nije imao dva vozna traka. Iako je most stagnacijom prometa u Luci Metković izgubio nekadašnje gospodarsko značenje, preko njega je povećan lokalni promet jer spaja dvije strane grada Metkovića. Taj promet bit će još veći kada Metković dobije spoj na autocestu A1. |
Metković podno Predolca
ZANIMLJIVOSTI
|
Pogled s mosta prema brdu Predolac
|
Zgrada Gradskog kulturnog središta u Metkoviću (kino "Pobjeda" i dr.), ispred koga je postavljena bista Stjepana Radića.
|
|
Tunel Predolac
Godine 1980. probijen je tunel kroz brdo Predolac kod Metkovića i kanalom je, zahvatom uzvodno od Metkovića) dovedena voda do Male Neretve, Neretvina pritoka, a iz nje se lokalnim kanalnim mrežama razvodi po čitavome melioriranom prostoru. Dovod svježe vode iz rijeke Neretve u melioracijsko područje Donje Neretve omogućuje Crpna stanica (CS) Metković preko tunela "Predolac" i glavnog vodosprovodnika. Ovin sustavom se navodnjava oko 3.000 ha u području Donje Neretve. Nakon 1950. godine, intenzivirala se melioracija od dijela delte Opuzen – Ušće, na temelju projekata koje su napravili eksperti FAO-a. Bili su to ruski stručnjaci pod okriljem UN-a, s iskustvom na sličnim poslovima melioracije uz Kaspijsko more. Novostvoreno obradivo tlo definirano je kao voćarsko-vinogradarsko-povrtlarsko područje. Uvela se i proizvodnja agruma (mandarina), i ona je s vremenom postala i glavna kultura u Donjoneretvanskoj delti.
IZVOR GALIĆ, Jelica: Regionalizacija donjoneretvanske delte. Izvorni znanstveni članak. Naše more 58(1-2)2011. (PDF) |
Mjesto izlaza vode iz tunela Predolac, jugoistočno od Metkovića
Izvor: Google Maps, 2021. |
ŠIBANICA
Pogled prema vrhu Gledavac s ceste koja povezuje Metković i Dubravicu
Zapadnim podnožjem Šibanice prolazi lateralni kanal koji vodi od ruba Metkovića u Kuti.
|
Praktično
BODLJE
|
Otpada je posvuda po šumi na Predolcu i u njegovu podnožju.
STANJE 2021. GODINE
STANJE 2021. GODINE
IZVORI I LITERATURA
BILANDŽIJA, Helena, MICULINIĆ, Kazimir, KOMERIČKI, Ana, JALŽIĆ, Branko: Jama u Predolcu – susret svjetova. Udruga za promicanje zaštite prirodne i kulturne baštine Neretve Baštinik, Hrvatsko biospeleološko društvo. Zagreb, 2012.
SCAPOLATIELLO, Annalisa.; MANFRIN, Chiara; GRECO, Samuele; RONČEVIĆ, Tomilsav; PALLAVICINI, Alberto; PULJAS, Sanja; GERDOL, Marco: Variation of Gene Expression in the Endemic Dinaric Karst Cave-Dwelling Bivalve Mollusk Congeria kusceri during the Summer Season. Diversity 2023, 15, 707. (HTML)
SCAPOLATIELLO, Annalisa.; MANFRIN, Chiara; GRECO, Samuele; RONČEVIĆ, Tomilsav; PALLAVICINI, Alberto; PULJAS, Sanja; GERDOL, Marco: Variation of Gene Expression in the Endemic Dinaric Karst Cave-Dwelling Bivalve Mollusk Congeria kusceri during the Summer Season. Diversity 2023, 15, 707. (HTML)
- Sažetak. The cave systems of the Neretva River basin in the Dinaric Karst are home to Congeria kusceri, one of the very few known examples of stygobiotic bivalve mollusks, which displays several unique life history traits and adaptations that allowed its adaptation to the subterranean environment. This endemic species is undergoing rapid decline, most likely linked with habitat degradation, which might seriously threaten its survival in the next few decades. Unfortunately, the urgent need for effective conservation efforts is hampered by the lack of effective regulations aimed at preserving remnant populations as well as by our limited knowledge of the biology of this species. Although the precise factors underlying the disappearance of C. kusceri from its type locations are not entirely clear, the alteration of seasonal changes in water temperatures and alkalinity is most likely involved, as these are the main drivers of shell growth, spawning, and the onset and progression of the new gametogenic cycle. While these aspects have so far only been studied using morphological and physiological observations, future conservation efforts would certainly benefit from an integrated multidisciplinary approach. Here, using RNA-sequencing, we provide an overview of the modulation of gene expression recorded in five key tissues (the mantle, gonads, gills, adductor muscle, and digestive gland) between early June and late September. We highlight the presence of markedly tissue-specific responses, with the most dramatic changes affecting the gonads, mantle, and gills. We further identified a drastic switch in the use of energy budgets between the two periods, with evidence of ongoing shell growth and high metabolic activity in the mantle and gills at the early time point, followed by a massive redirection of all available energy to the gonads for the generation of new gamete primordia in early autumn.
