---

NERETVANSKA KRAJINA

Područje:
Obližnje grupe:
​Obližnji krajevi: 
Obližnje planine: 
Država: Hrvatska

OPĆENITO O KRAJU VODIČ PO KRAJU AKTIVNOSTI PRAKTIČNO IZVORI

O kraju 

Uvod

Ime kraja, etimologija

Geografija/zemljopis kraja

Reljef

Geologija

Klima

Hidrologija – vode (rijeke i jezera)

Priroda

Prirodna baština

Biljni svijet - flora

Životinjski svijet - fauna

Zaštita prirode i ekologija

Stanovništvo i naselja

Povijesni / historijski pregled

Kulturno-povijesna baština

Tradicionalne aktivnosti i narodna baština

Tradicionalna gastronomija – jela i pića

Turizam

Priče iz kraja …

Vodič po kraju

Praktične informacije

Aktivnosti

Kada boraviti u kraju?

Pješačenje i planinarenje

Slobodno penjanje i alpinizam

Biciklizam – brdski i klasični

Aktivnosti na vodi

Aktivnosti u zraku

Boravak u kraju

Kako doći?

Smještaj

Ugostiteljski objekti i usluge

Vremenska situacija / Vremenske prilike

Prometna situacija / Saobraćajne prilike

Upozorenja i sigurnost

Izvori

Uvod

---

Neretvanska krajina, naziv je za povijesno područje primorja između ušćâ Neretve i Cetine u Jadransko more.
Danas je time nazivom obuhvaćeno područje gradova Metkovića, Opuzena i Ploča te općina Kula Norinska, Pojezerje, Slivno i Zažablje. 

ENGLISH SUMMARY: Neretva region (Delta of Neretva river)

Neretva region (cro. Neretvanska krajina) is the name for the historical area of the coast between the confluence of the rivers of Neretva and Cetina into the Adriatic Sea.
Today, the name covers the area of the towns of Metković, Opuzen and Ploče, as well as the municipalities of Kula Norinska, Pojezerje, Slivno and Zažablje.

Planina Rujnica, pogled s obale rijeke Neretve

-

ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI​​:

Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području Neretvanske krajine

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

Ime

Ovaj se kraj u praksi i znanstvenoj literaturi naziva raznim imenima: 

• Neretvanska krajina; ovo ime, između ostalih, spominju u 18. st. fra Andrija Kačić-Miošić i fra Luka Vladmirović, a posve je uobičajeno do 1950-ih godina)
• Donje Poneretavlje, naziva ga tako hrvatski povjesničar i leksikograf Trpimir Macan, a kasnije i Ivan Jurić, povjesničar iz Metkovića
• Donjoneretvanski kraj, koriste ga Ivan Jurić i Zoran Curić, geograf iz Metkovića
• Delta Neretve, koristi ga Martin Glamuzina, geograf rodom iz Rogotina)
• Hrvatsko Poneretavlje, koristi ga etnolog i povjesničar Jakša Raguž
• Neretva ili Donja Neretva, ime je kojime ovaj kraj najčešće naziva lokalno stanovništvo
• Neretvanska dolina odn. Dolina Neretve, nazivi su koji se često koriste u popularnoj pubicistici, tiskovinama i sl.

Domagoj Vidović, jezikoslovac, zagovara korištenje naziva Neretvanska krajina jer, kako kaže, riječ je o povijesno potvrđenome imenu koje je i terenski potvrđeno. Dodaje kako su druga mjesna imena neprikladnija za uporabu jer su višeznačna. Tako je ime Neretva i hidronim, ali i povijesni ojkonim (starije ime današnje Gabele), a imena Neretvanska dolina i Dolina Neretve mogu se odnositi na čitavo područje južno od Čapljine, pa i Mostara.
​IZVOR  LIKEMetkovic.hr, 2020.

Kuliš Vatroslav Neretva IV
Tehnika: bakropis; Dimanzije: 32,7 x 24,5 cm

Poljoprivredne površine kod Pižinovca
U Strategiji prostornog uređenja Republike Hrvatske provedena je krajobrazna regionalizacija teritorija države s obzirom na prirodna obilježja. Teritorij Hrvatske, analiziran s obzirom na tri prirodne komponente – reljef, vodu i vegetaciju, tako je podijeljen na šesnaest regija, među kojima je i Donja Neretva, posebno agrarni krajolik delte rijeke Neretve. ​Vodeni kanali i nasadi kod Pižinovca u dolini Neretve (na fotografiji) također su jedan od najprepoznativljijih turističkih motiva južne Hrvatske. 

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

Povijesni pregled

​Pod imenom Krajina (Craina, Continens) spominje se od 12. st. Prije naseljivanja Slavena na tom su području živjela ilirska plemena (vjerojatno Autarijati i Ardijejci, te Delmati), zatim Rimljani i, kratkotrajno, Goti, koje je u prvoj polovici 6. st. potisnuo Bizant. U djelu bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta O upravljanju carstvom (De administrando imperio, 10. st.) Neretvanska krajina spominje se kao posebna zemlja pod nazivom  Paganija i Arenta, a njezini stanovnici nazivaju se Pagani i Arentani  (→ neretvani).  Čini se da je u pojedinim razdobljima ranoga srednjega vijeka Neretvanska krajina imala stanovitu samostalnost, a dijelom Hrvatskoga Kraljevstva postala je najkasnije u drugoj polovici 11. st. Već od ranoga srednjega vijeka Neretvani su se bavili gusarstvom, ugrožavali su plovni put duž istočne jadranske obale, te napadali gradove na sjevernom Jadranu. U tome im je pogodovao smještaj otoka Brača, Hvara i Korčule, koje su povremeno nadzirali (Ivan Đakon naziva ih »neretvanskim otocima«), kao i svojevrsni pomorski limes koji su držali na kopnu (Mukur, Zaostrog, Brela, Gradac). Njihovo je glavno uporište, čini se, bio Omiš. Od druge polovice 12. st. u izvorima o Neretvanskoj krajini spominju se Kačići, koji su kao knezovi omiški njome vladali gotovo cijelo 13. st. Svojim gusarenjem ugrožavali su trgovinu na Jadranu, a posebice susjedni Split. Da bi pridobio Kačiće i ojačao utjecaj Arpadovića u Neretvanskoj krajini, Bela IV. primio je (1258) omiške knezove Osora i Radoša među plemiće Kraljevstva (nobiles regni). Mlečani su 1280. uspjeli osvojiti Omiš, no ubrzo su bili prisiljeni ustupiti ga knezovima Bribirskim, koji omiškoj općini daju povlasticu (1315). Vlast nad Neretvanskom krajinom (osim Omiša) zadobio je (1326) bosanski ban Stjepan II. Kotromanić. Tada je makarski biskup napustio svoju biskupiju (utemeljenu oko 1320) i povukao se u Omiš. Kada je Tvrtko I. 1357. predao Neretvansku krajinu Ludoviku I. Anžuvincu, to se područje opet našlo u sastavu Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva. No nakon Ludovikove smrti (1382) Tvrtko je Neretvansku krajinu vratio pod svoju vlast. Pod vlašću bosanskih vladara počela se sve više izdizati obitelj Bogavčić, kojoj je na prijelazu iz 14. u 15. st. pripadao knez Juraj Radivojević (ženidbom je došao u srodstvo s Kotromanićima). Njemu je 1408. bosanski kralj Stjepan Ostoja darovao Omiš s primorjem uz obje obale Cetine.

Povijesna karta delte Neretve

Neretva - Dolina života
Datum objave: 2.12.2016. Autor: Villa Neretva

Pritisnuti od Sandalja Hranića, sinovi Jurja Radivojevića potražili su 1434. zaštitu kod Jurja Vojsalića, gospodara Donjih Krajeva (u Povrbasju), a on ih je predao »u ruke« franjevačkoga vikara i franjevačkoga reda, koji su otada imali velik utjecaj na tom području. Zbog toga su Jurjevići i njihovi potomci Vlatkovići pomagali franjevce; vojvoda Žarko Vlatković franjevcima je 1468. podigao samostane u Makarskoj i Živogošću. Politiku teritorijalnog širenja Sandalja Hranića Kosače nastavio je 1435. njegov nećak herceg Stjepan Vukčić. Budući da se sami nisu mogli oduprijeti njegovoj vlasti, Vlatkovići su se 1452. pridružili buni koju je hercegov sin Vladislav podigao protiv oca. No na Vladislavov poziv Neretvansku krajinu zaposjeli su Mlečani, čiju su vlast priznali i Kačići, a zatim su u Mletačko-turskome ratu Makarsku i Neretvansku krajinu 1499. osvojili Osmanlije. U doba Kandijskoga rata (1645–69), stanovništvo toga područja ustalo je protiv osmanske vlasti i pridružilo se 1647. Mlečanima te je ostalo u sastavu Mletačke Republike sve do njezine propasti (1797).
IZVOR  Neretvanska krajina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29. 11. 2020.

Fotografija okolice Metkovića iz 1930-ih ili početka 1940-ih godina

Delta Neretve
Područje uz rijeku Neretvu sastavni je dio kulturnog krajobraza doline Neretve.  Rijeka Neretvau Hrvatskoj stvara veliku deltu gdje se susreću i isprepliću rijeka i more, močvare i jezera, plodne nizine i škrti krš. Brojna raštrkana sela i zaseoci srasli su s krajolikom, uglavnom brdskim s oskudnom obradivom zemljom, a u nizini su melioracijski zahvati s vodenim kanalima i nasadima, i suvremene metode poljoprivrede tijekom dvadesetog stoljeća u potpunosti izmijenili sliku neretvanskog krajolika.

Priče iz planine

---

Mandarine

Dolina Neretve je važan poljoprivredni kraj u kojemu se pretežno uzgajaju agrumi, (proizvede se par tisuća vagona mandarina) zatim slijede lubenice, šljive... Od povrća uzgajaju se rajčice, salata, krastavci itd. Također značajan je uzgoj maslina koji datira još od Neretvanske kneževine.

1933. godine je brodom iz Kraljevine Jugoslavije u Japan poslana banatska pšenica od koje se previo izuzetno kvalitetan i ukusan kruh. Oduševljeni počasni konzul u Japanu poslao je zauzvrat darove s istoka – 372 sadnice mandarine. Godine 1940. U Metkoviću tako započinje uzgoj mandarina.

​Mandarina Neretva
Datum objave: 11.9.2014. Autor: Udruga Mandarina

Baćinska jezera
Vjerojatno najbolji pogled na ova jezera pruža se s uređenog vidikovca uz Jadransku magstralu. U prvom planu je najdublje jezero Crniševo, a iza njega je malim kanalom povezano najveće jezero Oćuša. Osim atraktivnosti vode i obala samih jezera, pogled s ovoga mjesta zorno dočarava pojam jezera, odn. vode u kršu. Na horizontu (lijevo) se izdiže planina Rujnica.

Po kraju 

Baćinska jezera

Baćinska jezera
Jezero	Nadmorska visina (m)	Površina (ha)	Dubina (m)
Vočuša (Oćuša)	0,8	0,55	19,6
Trniševo (Crniševo)	0,8	0,43	39
Podgora	0,8	-	10,1
Sladinac	0,8	-	16,4
Šipak	0,8	-	-
Plitko (Podkušinac)	0,8	-	5,5
Vranjak (Vrbnik)	0,8	-	-

Baćinska jezera su manja grupa jezera u mjestu Baćina uz grad Ploče na desnoj (sjevero-zapadnoj) strani ušća rijeke Neretve u Dubrovačko - neretvanskoj županiji.
Jezera su relativno mala, ali spadaju u red najzanimljivijih pojava u hidrografiji krša. Nepravilnog su oblika, što se osobito odražava na reljefu dna.
Sastoje se od šest međusobno povezanih (Oćuša odn. Voćuša, Crniševo odn. Trniševo, Podgora, Sladinac, Šipak i Plitko jezero - prema nekim izvorima južni dio jezera Vitanja) i jednog odvojenog jezera (Vrbnik odn. Vranjak), ukupne površine 1,38 km². (prema Hrvatskoj enciklopediji 2,96 km²).
​
Površinom najveće jezero je Oćuša površine oko 0,55 km², dužine preko 1,2 km i dubine 19,6 m. Najdublje jezero je Crniševo, s najvećom dubinom od 39 m (depresija konusnog oblika promjera 15-tak metara, ponor), koje je smješteno najzapadnije i drugo je po veličini s površinom od 0,43 km² i dužinom od 1,1 km. Jezero Sladinac ima maksimalnu dubinu od 16,4 m, Podgora 10,1 m, dok je Plitko jezero (Podkušinac) duboko do 5,5 m. Vranjak je najmanje od jezera i jedino nije povezano s ostalim jezerima.
Voda je u njima slatka, a ima i izvora koji su povezani direktno s morem. U priobalju jezera Oćuša nalaze se 3 stalna i 2 povremena izvora. Od mnogih izvora značajno je napomenuti, da se na području Klokun kod Plitkog jezera nalazi izvor koji osigurava pitku vodu za grad Ploče i širu okolicu.Uz zapadnu obalu Crniševa, nalazi se izvor Mindel, koji zaslanjuje jezero. Hidrokemijski parametri pokazuju da se Jezero Crnišivo bitno razlikuje od ostalih jezera što je posljedica utjecaja mora.

Jezera su kriptodepresijska, što znači da je dno jezera ispod razine mora. Površina im je 3 do 5 m iznad, a dno 32 m ispod razine mora. Na jezerima su tri mala otočića te dva tunela. Prvi spaja jezera s morem (tunel dug 120 m ulazi u kanal dug 700 m koji je spojen s morem), kako bi višak zimske vode koja dolazi iz Vrgoračkog polja (1938. godine prokopan je tunel do Baćinskih jezera dug 2 km, radi odvodnje viška vode iz Vrgoračkog i Staševačkog polja), odveo u more te spriječio poplave.
​Povezivanje Baćinskih jezera sa morem preko tunela sagrađenog 1912.-1913. godine koji se nalazi u jezeru Sladinac (dug oko 120 m, ulazi u kanal koji je spojen s morem), ova intervencija snizila je razinu Baćinskih jezera za najviše 8 do najviše 12 m.
IZVOR  Wikipedia - Baćinska jezera

Jezera imaju veliku krajobraznu vrijednost. Imaju bogatu ihtiofaunu - ovdje žive 24 vrste riba, od čega su njih šest rijetke endemične vrste. Još prije dvadesetak godina ovdje je živjela ugrožena i rijetka riječna kornjača (Mauremys rivulata) no u posljednje vrijeme više nije nađena. Neprimjerena gradnja, intenzivan ribolov, promjena vodnog režima, u jezera se kroz tunel ulijevaju poplavne vode iz Vrgoračkog polja; kanalom su jezera spojena s morem, i drugi utjecaji ugrožavaju živi svijet jezera. Obale južnog dijela jezera već su u velikoj mjeri izgrađene (uz magistralnu cestu kod mjesta Šipak i Pijavice), no preostali sjeverni dio jezera je još krajobrazno očuvan te bi ga trebalo takvoga očuvati i barem u jednom dijelu ostaviti potpuno u prirodnom stanju (bez gradnje, kupališta i sličnih sadržaja).  
IZVOR  Naša Neretva

Baćinska jezera
Pogled s Jadranske magistrale

Baćinska jezera predstavljaju jedinstven krški ekosistem zbog nepravilnih oblika 6 spojenih i 1 danas odvojenog jezera, utjecaju mora uslijed uzdizanja morske razine tijekom holocena te ljudskih intervencija u posljednjih 100 godina koji su značajno promijenili izgled jezera. 

Brošura (PDF)

---

Pogled s lijeve obale rijeke Neretve preko sela Banja na planinu Rujnicu (u pozadini)

---

Desne

Desne su mjesto u općini Kula Norinska, u dolini Neretve. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u naselju je obitavalo 130 stanovnika, a prema popisu iz 2011. godine 24 stanovnika.
IZVOR  Desne. Wikipedija (hr)

Pogled s padina Rujnice na selo Desne u južnom podnožju planine

Župna crkva svetog Jurja
Sagrađena je krajem 17. ili početkom 18. stoljeća nakon oslobođenja od Turaka. Obzirom da je bila premalena za potrebe vjernika, makarski je biskup Fabijan Blašković 1779. godine izdao naredbu da se podigne kapela (svetište) "široka i visoka koliko i crkva ista". Naredba se nije izvršila, a crkva je sve više propadala i postala opasna za okupljanje naroda. Godine 1837. bilo je zabranjeno obavljanje bogoštovlja dok se ne popravi. Crkva je 1845. popravljena i povećana na današnje dimenzije: duljina 16,50 te širina 8 metara. Zvonik na betonskim stupovima podignut je nakon Prvog svjetskog rata. Crkva je temeljito obnovljena 1990. nakon čega ju je posvetio nadbiskup Ante Jurić, na blagdan sv. Liberana, 23.7.1991.
IZVOR  ​Župa svetog Jurja m. - Desne. Splitsko-makarska nadbiskupija

---

Kapela svetog Nikole biskupa
Kapela je duga 6,70 i široka 5,30 metara. Sagrađena je nakon osamostaljenja župe 1921. godine kod tadašnje župne kuće, u predjelu sela zvanom Kod Kuća. Obzirom da je iz okolnih zaselaka narod odselio, sveta se misa govori na blagdan sv. Nikole i prema potrebama vjernika.

Kapela svetog Roka na Rujnici
Prvi spomen na ovu kapelicu datira u 1761. godinu prigodom krštenja koje je obavljeno u njoj. Iste te godine na Rujnici se nastanio župnik. Kapela je 1910. ostala u napuštenom selu jer više nije bilo stanovnika. Danas se sveta misa u njoj slavi na blagdan sv. Roka, treći dan Uskrsa i treći dan Duhova. Tada iseljeno stanovništvo posjeti svoju staru crkvu. Kapeli je obnovljen krov i time je spašena od daljnjeg propadanja. Duga je 9,15 i široka 4 metra.

Ostale kapelice
Na području župe u Desnama postoje i dvije usputne kapelice, obje posvećene Gospi. Prva je u zaselku Medaci, a u njoj se nalaze kipovi Gospe i sv. Ante Padovanskoga. Druga se nalazi u zaselku Bebići. Novije je gradnje a u njoj je Gospin kip.

Desne, zaselak Šišin

Poznate osobe iz Desna

• Ivo Margeta, bivši gradonačelnik Metkovića
  
• Luka Bebić, predsjednik Hrvatskog sabora
  
• Miljenko Grgić (Mike Grgich), hrvatsko-američki vinar

Desne, župna crkva sv. Jurja
Autor: Ma▀▄Ga, Wikipedija

Desne, kapela sv. Nikole
Autor: Ma▀▄Ga, Wikipedija

---

Rujnica 
Planina na području općine Kula Norinska pored Metkovića. Najviši vrh je Babina gomila (735 m). S vrha se pruža širok pogled na Biokovo, Matokit, Zavelim, Kamešnicu, Vran,  Čvrsnicu, Prenj, Durmitor, Pelješac, dio Mljeta, dio  Korčule, Vis, Šćedro, dio Hvara, te na praktično cijelu deltu Neretve nad kojom dominira. Počevši u Desnama, padinama Rujnice uspinje se Ruski put koji je sezao do vrha Ilice (691 m) na kojem se u doba Prvog svjetskog rata nalazila austrougarska vojarna. Put je dobio ime po ruskim zarobljenicima koji su ga gradili.

Desansko jezero (Desne)

​Desne ili Desansko jezero je jezerce u Dalmaciji koje je dio djelomično potopljene krške depresije na desnoj obali rijeke  Neretve između mjesta Desne, Banja i  Komin. Leži u ponikvi, na morskoj razini. Oko 350 m dugim i 3,5 m širokim kanalom povezano je s jezerom Modro oko. Vode Modrog oka i Desanskog jezera odvodi rječica Desanka i ulijeva se u Crnu riku kod mjesta Banja, samo 200-tinjak metara od ulijevanja Crne rike u Neretvu.
​Uredbom Vlade Republike Hrvatske od 20.8.2020. jezera Modro oko i Desne proglašeni zaštićenim područjem, kao posebni ornitološki rezervat. Rezervat obuhvaća djelomično potopljenu kršku depresiju na desnoj obali Neretve s jezerima Modro oko i Desne s okolnim tršćacima. Posebni ornitološki rezervat "Modro oko i jezero Desne" jedno je od reprezentativnih močvarnih ekosustava na području delte Neretve osobito značajnom zbog očuvanja staništa i raznolikosti ptica močvarica.
IZVOR  Desne (jezero). Wikipedija (hr)

Naslovna fotografija
Pogled s padina planine Rujnice prema delti rijeke Neretve. U podnožju se vide naselja sela Desne i Desansko jezero.

Modro oko

Modro oko je jezerce u Dalmaciji koje je dio djelomično potopljene krške depresije na desnoj obali rijeke Neretve između mjesta Desne, Banja i Komin. Leži u ponikvi, na morskoj razini; duboko do 18,3 m. Oko 350 m dugim i 3,5 m širokim kanalom povezano je s jezerom Desne (Jezero). Zbog bijeloga vapnenca ponikve jezerska bočata do slana voda izrazito je modre boje. 

Modro oko i planina Rujnica na horizontu

Crna rika

Crna rika je rječica u Neretvanskoj dolini, rukavac rijeke Neretve. Nalazi se sjeveroistočno od Rogotina, a kanalom je spojena s jezerom Vlaška. Posljednja je dionica Maratona lađa.

GRANICA POSEBNOG REZERVATA "MODRO OKO I JEZERO DESNE"

---

Rogotin

Rogotin je naselje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji koje administrativno pripada Gradu Ploče.
Rogotin se nalazi na sjeverozapadu neretvanske doline, a od luke Ploče je udaljen oko četiri, a od Komina (prvog većeg naselja) nešto više od 5 km. Sa sjeverne strane otoka je Crna rika, s jugozapadne njezin rukavac Rogotin s jezerom Vlaškom, njegovim zapadnim simbolom, koji je spojen s Jadranskim morem. Dugo mu se kroz povijest moglo prići samo preko Crne rijeke i Neretve. Jedan od simbola Rogotina je brijeg Trovro. Veći dio Rogotina se nalazi na otoku u obliku trokuta. Zapadno je jezero Vlaška. Od plinskih brda (Petrovac 335 m) rastavlja ga uski klanac kroz koji se probija Crna rika. Od lijeve obale Crne rike uspinje se jedan brdski krak toga otoka i ide prema jugu okomito na tok rijeke Neretve. ​Kroz Rogotin prolazi Jadranska magistrala i pruga Metković — Ploče.
WIKIPEDIJA

Pogled s vrha Veliki Trovro na Rogotin

---

Jezero Vlaška

Vlaška je jezero zapadno od Rogotina. Kanalima je povezan s Crnom rikom Teren je sa sjeverne strane močvaran. Iza njih su poljoprivredni nasadi i željeznička pruga. Na istočnim obalama je naselje Rogotin. S južne strane je brijeg Trovro i pećina. Još južnije je vodotok St. Neretva, Lisna, rijeka Neretva i jezero Parila. Vlaška je povezana s morem. U pravcu istok - zapad dugo je otprilike 1200 metara. Širine je od 320 do 360 metara, mjereno u smjeru sjever - jug. Dalje od brda, kote 78,7 do mora, do pličine Gumanac je 90-ak metara široki kanal dužine 3600 metara.
IZVOR  Vlaška (jezero). Wikipedija

Pogled sa šetnice na brijegu Trovro prema Vlaškom jezeru

Jezerina, pod brijegom Trovro i južno od Rogotina

---

TROVRO

Trovro je brijeg kod Rogotina, u blizini ušća Neretve u more, na riječnom otoku koji tvori delta. Najviši vrh Veliki Trovro (114 m n.v.). Sjeverno od brda nalaze se jezero Vlaška  i  Crna rika. Prema jugozapadu su jezero  Parila (zaštićeni rezervat) i ušće Neretve. Neretva je na jugoistoku.

21.12.2000. godine na vrhu Trovra postavljen je 7,5 metarski kromirani križ. Do Trovra je probijen i makadamski put dug 900 metara, uz koji su postavljene postaje križnog puta. U uskrsno vrijeme ovdje se održavaju noćne i dnevne procesije. Na Trovru su 2020. godine sagrađene i vjetroorgulje s tri kraka.

Greben brda Trovro; pogled s vrha u smjeru luke Ploče.
Lijevo se vidi kanal koji spaja jezero Vlaška (desno) s morem.

​Križ na Trovru
Križ je na vrh Trovra postavljen 21.12.2000. godine uz pomoć helikoptera HV-a. Križ je visine 7,5 metara i izliven je od prokroma (nehrđajućeg čelika). Podno križa je postavljena ploča od bračkog kamena s 10 Božjih zapovijedi. Na križu je Kristovo tijelo (Corpus Christi). Povod postavljanja bila je godina Velikoga jubileja, 2000 godina kršćanstva, 130 godina crkve u Rogotinu, peta obljetnica pobjede u Domovinskome ratu i svima poginulima za Hrvatsku. Rogotinjani su izgradili put do vrha brda, posluživši se djelimice postojećim putem iz Drugoga svjetskog rata. Uz put su napravili 14 postaja Križnoga puta. 2012. godine na križ je postavljen korpus.
IZVOR  Križ na Trovru. Wikipedija (hr)

Put koji vodi od Rogotina prema vrhu Veliki Trovro

12 07 20 trovro raspelo
Datum objave: 20.12.2019. Autor: Jukkka Birina

Vjetroorgulje na Trovru 
Vjetroorgulje na brijegu Trovro smatraju se prvim vjetroorguljama na svijetu. Zamisao je to zaposlenika Grada Ploča građevinskog inženjera Željka Škorića, koji se dosjetio da bi vjetar koji neprestano puše na Trovru mogao i zasvirati. Ideju je prenio prijatelju Anti Šunjiću, glavnom uredniku portala Rogotin.hr, onda i predsjedniku Mjesnog odbora, i za nju su pridobili i tadašnjeg gradonačelnika Ploča. Do realizacije projekta prošlo je desetak godina. Škorić je izradio idejno rješenje za orgulje. Župnik iz Ploča don Petar Mikić  povezao ih je s poznatim graditeljem orgulja Antunom Škrablom koji je izradio orgulje za tamošnju i 300 drugih crkava u Hrvatskoj. Svidjeli su mu se Škorićevi nacrti, te je razradio je svaku sviralu po tonalitetima. Financiranje su riješili preko Dubrovačko-neretvanske županije koja je projekt uvrstila u širi projekt "Promicanje održivog razvoja prirodne baštine doline Neretve", za koji je dobila sredstva iz europskih strukturnih i investicijskih fondova. Županija je prijavila projekt, partneri su jedinice lokalne samouprave Grad Ploče i Grad Metković, stručni partner je Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, dok je ukupnu pripremu projekta i prijavu provela Regionalna razvojna agencija Dubrovačko-neretvanske županije DUNEA.
Projekt je koštao oko oko tri milijuna kuna. U nj spadaju kamene orgulje te uređenje cijelog prostora: popločavanje staze kamenim pločama, postavljanje kamenih i drvenih klupica u skladu s lokalnim ambijentom, postavljanje informacijske karte, izradu platoa od kamenog suhozida, izgradnju promatračnice s panoramskim dvogledom i izgradnja edukativnog ekovrta s hortikulturno uređenim sadržajem.
Nalaze se gotovo na samom vrhu brijega, na 114 m n.v. Gradilo ih se od siječnja 2020. godine. Orgulje su trostruke - sagrađene s tri kraka. Jedne su okrenute ka Pločama i pogon ih vjetar maestral (sjeverozapadni-zapadni), druge su ka Neretvi i pogonit će ih jugo, a treće su okrenute ka Rogotinu i pogonit će ih bura.
Svirala u orguljama podesio je jedan od najboljih svjetskih orguljaša, a orgulje je izgradio slovenski graditelj orgulja Antun Škrabl. Prva tuba stavljena je 8.4.2020. godine. Orgulje su trebale zasvirati 15.4.2020., a svi su radovi na uređenju cijelog područja trebali biti gotovi 29.5.2020., ali je kriza s koronavirusom omela redovnu gradnju. 
Da bi se uhvatilo najjače udare vjetra, Državni hidrometeorološki zavod ispitao je ruže vjetrova temeljem čega su graditelji pozicionirali orgulje. Da bi orgulje svirale, potrebna je nekakva brzina vjetra koja je najmanje 20 km na sat ili 2,7 metara u sekundi, što je donja granica na koju će orgulje reagirati. Na orguljama će biti zatvorena svirala - ima ih sedam po orguljama kako bi njihova kombinacija tonova stvarala ugodnu harmoniju. Ako bi se kojim slučajem za vrijeme jakih vjetrova stvarala buka koja bi smetala lokalnom stanovništvu, na orguljama su ugrađeni ventili koji se po potrebi mogu zatvoriti.

Svaka od tri orgulja ima četiri izlaza za zvuk i ugrađene regulatore. Prvu sviralu za orgulje izradilo je Kvaternik orguljarstvo iz Koprivnice. Sviralo se sastoji od tube, redukcije, rezonantne cijevi i labija, a koliko je duga rezonantna cijev, takav je biti tonalitet. Ukupno je ugrađeno 21 sviralo izrađeno od inoksa 316 koji se koristi u morskim krajevima jer je otporniji na utjecaj soli od običnog inoksa.

IZVORI  
Vjetroorgulje. Wikipedija (hr)
SOLDO, Stanislav: U Rogotinu su prvi put ‘zapjevale‘ vjetroorgulje. Senzacija je to kojoj su svjedočili i reporteri Slobodne. Slobodna Dalmacija, 20.5.2020.
VUKOVIĆ, Slavica: Prve vjetroorgulje na svijetu grade se u Rogotinu. Večernji.hr, 5.3.2020.
VUKOVIĆ, Slavica: Počela ugradnja tuba u vjetroorgulje na brdu Trovro u Rogotinu. Lokalni.hr, 20.4.2020.

Izgradnja vjetroorgulja iznad Rogotina
Izvor: Dubrovačko-neretvanska županija

Ušće Neretve

​Delta Neretve je dolina na jugu hrvatske obale Jadranskog mora koju na svome ušću formira rijeka Neretva. Delta prekriva površinu od 12.000 hektara. Delta Neretve od Metkovića do ušća sa sjevera i sjeveroistoka omeđena je ograncima dinarskih planina, a s juga podgradinsko-slivanjskim brdima. Najvažniji gradovi su Ploče, Opuzen i Metković.
Izvorno se sastojala od 12 rukavaca, ali je nakon brojnih i opsežnih melioracija i kultivacije tog poljoprivredno bogatog prostora, broj rukavaca sveden na samo četiri, a dotadašnja močvarna delta velikim dijelom je pretvorena u bogato poljoprivredno područje, kolokvijalno prozvano Hrvatska Kalifornija.
PROČITAJ VIŠE  Delta Neretve. Wikipedija (hr)

Posebni ornitološko-ihtiološki rezervat "Ušće Neretve"

Posebni ornitološko-ihtiološki rezervat "Ušće Neretve" sastoji se od četiri dijela: Parila, Galičak I, Galičak II i Uvala Blace, a spaja močvarni i morski krajobraz na ušću Neretve, obuhvaćajući obalno kopneno područje kao i područje u moru. Uključuje veliku površinu s caklenjačom (Salicornia), halofilnom biljkom prilagođenom životu u uvjetima visoke koncentracije soli na samom ulazu rijeke Neretve u more, okolnim pličinama i lagunama kao što je uvala Galičak na desnom zaobalju rijeke s okolnim obalnim područjem koje je važno za gniježđenje ptica te jezero Parila s lijeve strane ušća koje je značajno kao odmorište i hranilište za selidbu i zimovanje brojnih vrsta ptica. Rezervat obuhvaća i uvalu Blace s bogato razvijenom zajednicom biljke caklenjača. Dodatna vrijednost ovoga područja je pogodnost za mrijest brojnih vrsta riba zbog zaklona, a laguna Parila i okolna pješčana područja najbogatija su područja novačenja riba i rakova za akvatorij srednje Dalmacije.

Pogled s Rujnice prema ušću Neretve
U podnožju se vidi Modro oko i zaselak sela Desne. Na horizontu je poluotok Pelješac.

GRANICA POSEBNOG REZERVATA "UŠĆE NERETVE"

---

Jezero Parila

Pogled na ušće Neretve u Jadransko more i desno od njega jezero Parila. U pozadini je poluotok Pelješac.

---

Rogotinski most

Rogotinski most

Rogotinski most (Most Rogotin, Most na Neretvi) cestovni je most koji premošćuje rijeku Neretvu u mjestu Rogotin kod Ploča. Izgrađen je od prednapregnutog betona, a gradnja je dovršena 1966. Njime prolazi Jadranska magistrala.
Nešto više od godine dana prije početka izgradnje, u svibnju 1965. preko Neretve izgrađen je privremeni pontonski most  duljine oko 160 metara koji je služio prijelazu preko rijeke. Središnji luk širine 36 metara otvarao se prema potrebi kako se ne bi prekinuo riječni promet između Ploča i Metkovića.
Gradnja mosta ukupno je trajala 26 mjeseci. Most duljine 413,80 metara ima 7 otvora: središnji otvor nad Neretvom širine je 110 metara, dva srednja (vezana za središnji) po 55 metara, a četiri otvora nad obalom široka su po 45 metara. Širina kolnika je 7 metara pored kojih su pješačke staze širine po 1,5 metar. Visina mosta je 17 m. U gradnju mosta potrošeno je 433 tone betonskog i 139 tona visokovrijednog čelika. Izgradnja mosta na mekom tlu (veliki nanosi rijeke Neretve) zahtijevala je niz složenih tehničkih zahvata, pa se, tražeći čvrst oslonac za njegove temelje, na pojedinim mjestima bušilo i do 40 metara dubine, pri čemu je iskopano 4.300 metara kubičnih muljevitog nanosa. Most je pušten u promet 27.7.1966. na tadašnji Dan ustanka naroda Hrvatske. Radnici beogradske Mostogradnje podigli su most u 750 dana. Most je projektirao Dimitrije Ćertić, a sagradilo ga je beogradsko poduzeće Mostogradnja za 750 dana. Primjenom tadašnjih najsuvremenijih sustava konzolnih kliznih oplata graditelji su omogućili nesmetan brodski promet za cijelo vrijeme izgradnje mosta. Puštanjem u promet ovog mosta bitno je rasterećen promet starom prometnicom između Komina i Metkovića, a pogotovo tadašnjeg mosta u Metkoviću (prethodnika današnjeg Lučkog mosta u Metkoviću).
Most je znatnije saniran 2008. godine (izvedeni su radovi konstrukcijske sanacije i ojačanja glavnih nosača mosta uz izradu kolničke konstrukcije i sanaciju prijelaznih naprava).
​IZVORI  Rogotinski most. Wikipedija (hr) i dr.

Kula Norinska

Pogled na Kulu Norinsku s obronaka Rujnice
Na horizontu se uzdiže planina Žaba

Općina Kula Norinska locirana je na sjevernoj granici Dubrovačko-neretvanske županije. Graniči s pet jedinica lokalne samouprave i to: Grad Ploče, Grad Opuzen, Grad Metković, općina Pojezerje i općina Zažablje. Sjeverna granica općine je ujedno i granica s Republikom Bosnom i Hercegovinom.
U sastavu Općine uz općinsko središte Kula Norinska nalazi se devet naselja: Nova Sela, Borovci, Desne, Podrujnice, Matijevići, Momići, Krvavac i Krvavac II.

Planinska uvala između glavog grebena Rujnice i nižeg izdvojenog južnog grebena – brda Orlovac
Uvalom prolazi cesta koja povezuje Desne s Kulom Norinskom.

Pogled s vrha Marin vijenac
Iako ne pretjerano visok vrh na krajnjem zapadu planine Žabe, Marin vijenac (507 m) pruža širok pogled, posebno prema dolini i delti rijeke Neretve. Prema sjeveru vidi se područje grada Metkovića (u sredini) uz rijeku Neretvu, te brda na desnoj obali Neretve (s lijeva, nadesno): Marušića gradina (373 m), Mitruša (431 m; u sredini) i Kukovac (518 m; desno) nad Čapljinom. U pozadini, pod snijegom, bijele se planine visoke Hercegovine: Čvrsnica, Čabulja, i Prenj.

Pogled s vrha Marin vijenac na južna predgrađa Metkovića i dijelove Kule Norinske, u dolini Neretve

Okolica sela Medovina; pogled na rijeku Mislinu i planinu Rujnicu na horizontu

Kapela Svetog Liberana nalazi se na Gomilama

Pogled od Gomila na dolinu Neretve

Okolica jezera Kuti

Pogled s obale rijeke Neretve na planinu Žabu i Marin vijenac

Zarujila Rujnica
Pogled u kasno poslijepodne, preko doline Neretve na masiv Rujnice, iz smjera dolinske uvale u kojoj se smjestilo jezero Kuti. Uvalu zatvaraju sa zapadne strane Podgradinsko-slivanjska brda, a s istočne visoki krš zapadnog Zažablja, dok je prema sjeveru ona otvorena.

Kuti

Jezero Kuti

Kuti (također Đuvelek) je aluvijalno jezero i kriptodepresija u Dalmaciji, kod mjesta Badžula, 6 km jugoistočno od Opuzena; 1,3 km². Dugo je 2,4 km, a široko do 0,9 km. Leži u razini mora (kriptodepresija); srednja mu je dubina 1,3 m, a najveća 4,6 m. Vodu dobiva iz nekoliko vrela na istočnoj obali. Nije izolirano od većih vodotokova. Crnom rijekom i Mislinom povezano je s Neretvom, a pod utjecajem je i morskih mijena Jadranskoga mora. Za niska vodostaja (ljeto) na sredini jezera pojavljuje se otočić.
IZVORI
Kuti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 16. 7. 2021.
Kuti (jezero). Wikipedija (hr)

Posebni ornitološki rezervat "Kuti" obuhvaća jezero Kuti i močvarna staništa uz jezero. Na području rezervata razvijena su raznolika močvarna staništa te je ovo područje posebno značajno za očuvanje gnijezdeće populacije ptica močvarica i populacije ptica koje migriraju Jadranskim seobenim putem.
IZVOR  Kuti (jezero). Wikipedija (hr)

Jezero Kuti i planina Rujnica na horizontu

Jezero Kuti kod Badžule
Autor: Ma▀▄Ga, Wikipedija

GRANICA POSEBNOG REZERVATA "KUTI"

Pogled na jezero Kuti i brdo na njegovoj istočnoj strani na čijem se grebenu nalaze vrhovi Badžula (387 m, lijevo) i Gradina (398 m, desno).
Uz desni kraj grebena (prijevoj na fotografiji) prolazi državna granica HR-BiH.

Smrdan grad

Smrdan grad (još i Smrden grad) je utvrda iznad mjesta Klek uz stari put koji je spajao dolinu Neretve s Dubrovačkim primorjem. Današnji ostatci utvrde sagrađeni su krajem 17. stoljeća na mjestu nekadašnje utvrde iz srednjeg vijeka, nakon što su je Mlečani 1689. osvojili od Osmanlija. Utvrda je trokutastog tlocrta s bedemima od oko 50 metara po svakoj strani. Na njenu jugoistočnom dijelu je kula četverokutna tlocrta, a na sjeveroistoku kula kružnog tlocrta. Unutar utvrde početkom 18. stoljeća sagrađena je jednobrodna crkva s pravokutnom apsidom i zvonikom na preslicu. Najprije je bila posvećena sv. Roku, a poslije Velikoj Gospi. Kompleks se nalazi se na popisu kulturnih dobara Republike Hrvatske, a u njegovoj blizini pronađena je i nekropola stećaka.

Predaja o imenu

Utvrda Smrdan grad ime je dobila zbog neugodnog mirisa velikog broja mrtvih tijela turskih vojnika koji su ležali podno same tvrđave nakon jedne od njihovih neuspjelih opsada grada.

IZVOR  Smrdan grad. Wikipedija (hr)

Smrdan grad
Autor fotografije=Autor Ma▀▄Ga - Vlastito djelo postavljača, CC BY 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=90895141

Ruševine Smrden grada – dobro očuvane zidine vjerojatno mletačke tvrđave – danas pružaju utočište brojnim zanimljivim biljnim i životinjskim vrstama. Osim sove ušare (Bubo bubo), na ovom području žive i druge zanimljive vrste kao što su sivi sokol (Falco peregrinus), zmijar (Circaetus gallicus), veliki zelembać (Lacerta trilineata), gotovo ugrožena vrsta puževa kositrenica (Ephedra fragilis) i druge.

Smrdan grad
Autor fotografije: Autor Ma▀▄Ga - Vlastito djelo postavljača, CC BY 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=90895163

Smrdan grad
Autor fotografije: Autor Ma▀▄Ga - Vlastito djelo postavljača, CC BY 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=90895169

Smrdan grad
Autor fotografije: Autor Ma▀▄Ga - Vlastito djelo postavljača, CC BY 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=90895157

Crna rika kod Čeveljuše
Crna rika je rječica u Neretvanskoj dolini, rukavac rijeke Neretve koji prolazi kroz naselje Rogotin i nastavlja prema Pločama. Kanalom je spojena s jezerom Vlaška.  Posljednja je dionica tradicionalne utrke  Maraton lađa. Na horizontu dominira masiv planine Žabe.

Praktično 

IZVORI I LITERATURA

---

BOŠKOVIĆ-STULLI, Maja: U kralja od Norina: priče, pjesme, zagonetke i poslovice s Neretve. Metković, 1987.
DOLINA, K.; JASPRICA: Invazivne strane biljne vrste u delti Neretve (Hrvatska, Bosna i Hercegovina). U: Hrvatski simpozij o invazivnim vrstama s međunarodnim sudjelovanjem, Hrvatsko ekološko društvo. Zagreb, 2014. (PDF)

• Sažetak; Delta Neretve smještena je jednim dijelom na području Hrvatske, a dio pripada Bosni i Hercegovini. Ukupna površina delte je 170 km2 , od čega 70% pripada Republici Hrvatskoj. Unošenje stranih, novopridošlih biljnih vrsta (neofita) u posljednje vrijeme je postala česta pojava, prvenstveno zahvaljujući olakšanoj komunikaciji između različitih područja. Strane vrste koje imaju negativan utjecaj na biološku raznolikost, zdravlje ljudi ili nanose štetu ekonomiji smatraju se invazivnim vrstama. Cilj istraživanja bio je dopuniti popis vaskularne flore u delti Neretve te izraditi popis invazivnih biljnih vrsta na cijelom području delte, uključujući i dio koji pripada Bosni i Hercegovini. Istraživanja su provedena u razdobljima 2000.-2001. i 2009.-2013. U delti Neretve zabilježene su 23 invazivne biljne vrste, a neke (npr. Conyza canadensis, Amaranthus retroflexus, Artemisia annua, Paspalum paspaloides, itd.) su posve udomaćene. Većina invazivnih vrsta raste na antropogenim staništima, uz rubove cesta i na drugim ruderalnim površinama, najčešće unutar naselja. Među nađenim vrstama najveći broj je amerikanofita, unutar kojih se nalaze i brojne opasne korovne vrste u početnoj fazi širenja. Uspoređujući dijelove delte u 1. Hrvatski simpozij o invazivnim vrstama / 1st Croatian Symposium on invasive species Zagreb, Croatia, 24. XI 2014. Knjiga sažetaka / Book of Abstracts 33 Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, veći broj invazivnih stranih vrsta zablježen je dijelu delte koji pripada Hrvatskoj. 

DUJMOVIĆ ĐUTA, Ivan: Opuzen i Komin: crtice iz povijesti. Rijeka, 2006.
GALINOVIĆ, Ida: Geokemijske karakteristike sedimentnih jezgri iz deltne ravnice rijeke Neretve. Diplomski rad. Geološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 2017. (PDF)
GLAMUZINA, M.: Delta Neretve. Promjene agrarnog pejsaža u delti Neretve. Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 1986.
GROZIĆ, Dino: Sedimentological and geochemical caracteristics of recent sediments from lake Kuti (Neretva river delta). Diplomski rad. Geološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 2015. (PDF)

• Sažetak; U ovom diplomskom radu istražene su sedimentološke, mineraloške i geokemijske značajke recentnih sedimenata u jezeru Kuti na području delte rijeke Neretve. Granulometrijske značajke sedimenata utvrđene su metodom laserske difrakcije (LD), mineraloški sastav određen je metodom rendgenske difrakcije na prahu (XRD), morfološke značajke mineralnih čestica istražene su pretraženim elektronskim mikroskopom s visokim razlučivanjem (FE-SEM) dok su geokemijske značajke određene primjenom masene spektrometrije (HR-ICPMS) i energijski disperzivne analize (EDX). Rezultati istraživanja ukazuju da jezero Kuti predstavlja jedinstveni poluzatvoreni karbonatni sedimentacijski sustav koji je karakteriziran taloženjem kalcita kao dominantnim procesom, te malim donosom terigenog materijala. Morfološke i strukturne značajke kalcita, poglavito njegova pojava u mezokristalnim oblicima, ukazuju na formiranje procesima biološki potaknute autigene precipitacije iz vodenog sustava. Uz kalcit, u mineraloškom sastavu sedimenta značajno je zastupljen i pirit. Njegova pojava u obliku idiomorfnih kristala i raspodjela Mn, Mo i U u sedimentu ukazuju na pojavu euksinskih/anoksičnih uvjeta tijekom sedimentacije, a trend povećanja udjela akumulirane organske tvari u dubljem dijelu jezera na eutrofikaciju u recentnoj prošlosti jezera. Prema toksikološkim smjernicama za kvalitetu sedimenta u slatkovodnim ekosustavima jezero Kuti nije zagađeno teškim metalima, ali porast koncentracija kositra u vršnim slojevima sedimenta ukazuje na recentni antropogeni utjecaj u plićim dijelovima jezera.

GRUPA AUTORA: Park prirode "DELTA NERETVE" Stručna podloga za zaštitu. Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb, 2007. (PDF)

• Sažetak: Delta Neretve sadrži najveće i najvrjednije ostatke sredozemnih močvara u Hrvatskoj i jedno je od malobrojnih takvih područja preostalih u Europi. Ona je područje od međunarodne važnosti koje je uvršteno na Ramsarski popis vlažnih staništa (močvara) od međunarodne važnosti te predstavlja buduće područje europske ekološke mreže NATURA 2000. Stoga je obveza Republike Hrvatske kao stranke Ramsarske konvencije i buduće članice Europske unije osigurati odgovarajuću zaštitu i upravljanje ovim prostorom. Radi svojih prirodnih vrijednosti Delta Neretve je predviđena za zaštitu u kategoriji parka prirode, prema zakonu o zaštiti prirode, u dva strateška dokumenta koja je donio Sabor Republike Hrvatske: Nacionalnaj strategiji i akcijskom planu zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (1999.) i Strategijom prostornog uređenja Republike Hrvatske (1998.). Močvarna (vlažna) područja osiguravaju opstanak velikom broju ugroženih vrsta i raznolikosti staništa. Uz rijeku Neretvu i njene pritoke na velikim površinama bogato su razvijena staništa s bujnom vegetacijom (rogoz, trska, šaš, sit i dr.), te plutajućom i podvodnom vodenom vegetacijom. Naročito su važni prostrani trščaci koji ovdje zauzimaju najveće površine i sadrže najbogatiji ptičji svijet u hrvatskom priobalju. Na ušću Neretve postoje prostrane lagune i plitki pjeskoviti zaljevi. Obala je pjeskovita sa sprudovima, slanušama i drugim staništima koja su ugrožena i zaštićena ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj Europi temeljem međunarodnih konvencija i europske Direktive o staništima. Prirodne vrijednosti i raznolikost staništa ovoga prostora ovise o vodnom režimu rijeke Neretve. Zahvaljujući brojnim podzemnim tokovima u slivnom području Neretve, cijeli niz izvora uz rub okolnog krškog područja prihranjuje deltu vodom. Veći broj špilja i drugih podzemnih formacija u okolnom kršu obiluje podzemnom faunom s više endemičnih svojti. Delta Neretve je oduvijek bila znamenita po bogatstvu ptica i riba koje su u prošlosti predstavljale temelj života lokalnog stanovništva. U današnje vrijeme je tradicija lova i ribolova još uvijek prisutna, međutim raste i svijest o ugroženosti i potrebi zaštite ovih znatno osiromašenih prirodnih dobara. Činjenica je da je ptičji i riblji svijet kvantitativno osiromašen. Međutim, novija opsežna istraživanja bioraznolikosti ovoga prostora pokazuju da je kvalitativni sastav ornito- i ihtiofaune još uvijek izuzetno bogat te da bi uz adekvatnu zaštitu staništa i smanjeni lovni i ribolovni antropogeni pritisak bio moguć njihov značajan oporavak. Delta Neretve je vrlo važno odmorište ptica za njihove selidbe prema Africi te za zimovanje ptičjih populacija iz sjeveroistočne i srednje Europe. Oko trećina zabilježenih vrsta su zimovalice, koje se pridružuju stanaricama. Ušće Neretve s plićacima i sprudovima najznačajnije je za selidbu ćurlina, čigri i galebova, a močvarna područja za selidbu i zimovanje pataka i liski te trščaci, okolne livade i šikare za različite pjevice. Od gnjezdarica, naročito su važne zajednice ptica trščaka koje su ovdje najbogatije u cijelom priobalju Hrvatske. Od stotinjak zabilježenih ribljih vrsta, 35 ih je slatkovodnih, a od njih je čak 11 endemičnih za istočnojadransko slivno područje. Živi svijet delte još nije dovoljno 6 proučen, o čemu najbolje svjedoči činjenica da je u rječici Norin 2006. godine otkrivena i opisana nova endemična vrsta ribe dotad nepoznate znanosti. Zahvaljujući visokoj biološkoj produkciji u podrulju ušća Neretve, a posebice laguna - Jezero Parila, ono je važno hranilište za ribe i rakove, te područja njihova mrijesta i odrastanja mlađi. Biospeleološkom inventarizacijom širega područja delte Neretve registrirano je 80 speleoloških objekata s bogatom faunom. Od brojnih endemičnih svojti ističu se troglobiontski puževi, rakovi i kornjaši te tercijarni relikt školjkaš Congeria kusceri i endemični mnogočetinaš Marifugia cavatica. Delta Neretve također obiluje kulturno-povijesnom baštinom. Čovjek je tisućljećima mijenjao ovaj prostor, pretvarajući močvaru u obradivo tlo, gradeći naselja i prometnice od obale prema zaleđu. Ovaj prostor su naseljavala ilirska plemena još od željeznoga doba o čemu svjedoče pretpovijesne utvrde i naselja. U 4.st. pr.Kr. antički Grci su ovdje osnovali luku (emporium) koja se razvila u poznato trgovačko središte Naronu, današnji Vid kraj Metkovića. Po cijeloj delti bila su raširena predgrađa i imanja čiji ostaci su danas prekriveni močvarnim naslagama. Očuvani su ostaci brojnih spomenika iz rimskoga razdoblja, poput gradskih zidina, vila, mozaika i nadgrobnih spomenika. Nažalost, prirodne vrijednosti Delte Neretve su vrlo ugrožene i izložene mnogobrojnim pritiscima, a u određenoj mjeri i degradirane. Unatoč tome, ovaj prostor je nacionalno i međunarodno važno područje, a uz aktivne mjere zaštite stanje se može značajno popraviti. Naročito su ugrožene močvarne površine koje su smanjene te su preostale uglavnom kao rascjepkani izdvojeni otoci okruženi intenzivno obrađivanim i naseljenim prostorima. Nesustavni razvoj poljoprivrede ovoga prostora, neriješeni vlasnički odnosi, uzurpiranje močvare i njezino pretvaranje u poljoprivredne površine, krivolov, cjepanje prostora prometnicama, onečišćenje voda, zaslanjenje zemljišta, poremećeni vodni režim uslijed vodnogospodarskih zahvata i izgradnja hidroenergetskih postrojenja na području BiH neki su od problema koji ugrožavaju prirodne vrijednosti ovoga prostora. S druge strane, izvanredni turistički potencijal delte Neretve tek se počinje koristiti. Mogućnosti razvoja ekološke poljoprivrede još se ispituju. Zaštita delte Neretve u kategoriji parka prirode nudi mogućnost uspješne primjene koncepta održivog razvoja koji se temelji na očuvanim prirodnim vrijednostima i njihovom razumnom korištenju. Aktivna zaštita i promicanje prirodnih vrijednosti, razvoj održivog turizma, stvaranje proizvoda s tržišnom markom (brand) međunarodno zaštićenog parka prirode, osiguranje poticaja za oblike poljoprivrede i druge djelatnosti koje doprinose zaštiti bioraznolikosti samo su neke od razvojnih mogućnosti koje otvara zaštita Delte Neretve u kategoriji parka prirode. Ispitivanje javnog mišljenja tamošnjeg lokalnog stanovništva i pojedinih skupina dionika ovoga procesa, pokazalo je otvorenost za ideju parka prirode, ali dijelom i rezerviranost radi slabe upoznatosti s konceptom zaštite i posljedica koje iz takve zaštite prostora proizlaze. U ovoj stručnoj podlozi objedinjeni su podaci o vrijednostima delte Neretve, izneseno je vrednovanje prostora sa stanovišta zaštite prirode i pregled društvenogospodarskog stanja, opisana je predložena kategorija zaštite, režim upravljanja i posljedice za lokalno stanovništvo koje iz nje proizlaze. Javno izlaganje i javni uvid u dokumentaciju koji će biti provedeni sukladno Zakonu o zaštiti prirode u postupku proglašavanja parka prirode, bit će prilika za dodatno razjašnjavanje i odgovaranje na 7 eventualna pitanja koja budu postavljena. Činjenica je da neće biti moguće provesti djelatnu zaštitu parka prirode ukoliko lokalno stanovništvo i svi korisnici ovoga prostora ne budu zamijenili nerazumijevanje i bojazan od zaštite prirode s povjerenjem u održivi razvoj i napredak kojega im proglašenje parka prirode može donijeti. Temeljem Zakona o zaštiti prirode, park prirode proglašava Zakonom Sabor Republike Hrvatske nakon provedenog javnog uvida i odgovora na pitanja i primjedbe koje se u tom postupku prikupe. Predložene granice parka prirode utvrđene su temeljem stručnih kriterija, na način da obuhvate temeljne prirodne vrijednosti delte Neretve te rubno brdsko područje koje predstavlja zaštitni prostor prema vanjskim utjecajima, a sa svojim podzemnim hidrološkim sustavom čini značajni dio slivnog područja Neretve. Parkom prirode upravlja javna ustanova koju osniva Vlada Republike Hrvatske, a financira se iz Državnog proračuna. Nakon proglašenja parka prirode slijedi izrada plana upravljanja uz aktivno sudjelovanje svih zainteresiranih, a kojim će se detaljno utvrditi mjere upravljanja ovim prostorom kao i aktivnosti za čije provođenje će se osiguravati poticaji u skladu s praksom Europske unije (Poljoprivredno-okolišni program i drugo). Park prirode je kategorija koja omogućava obavljanje svih djelatnosti u prostoru, na način da one budu usklađene i u mjeri koja neće ugroziti temeljne prirodne vrijednosti područja. 

HAFNER, D.: Fitoplankton u delti Neretve. Doktorska diesertacija, SveuČilište u Mostaru, 2003.
ILIJANIĆ, Nikolina; MIKO, Slobodan; HASAN, Ozren; ČUPIĆ, Daria; MESIĆ, Saša; ŠIRAC, Siniša; MARKOVIĆ, Tamara; ŠPARICA Miko Martina; VLAŠIĆ, Alena: Paleolimnološka istraživanja Baćinskih jezera - jezero Crniševo / Paleolimnological investigations of the Baćina Lakes - Crniševo Lake. 6 . Hrvatska konferencija o vodama -  hrvatske vode na investicijskom valu, Opatija 20. - 23. svibnja 2015. (PDF)

• Sažetak: Baćinska jezera su jedinstveni hidrogeološki fenomen krša, a istovremeno neprocjenjiv vodni resurs. Zapis događaja u slijevu jezera nalazi se u sedimentima koji se kontinurano talože te sadrže materijale koji u jezero ulaze putem površinskih voda, podzemih voda, atmosferskim taloženjem (mokrim i suhim putem) te koji se formiraju u jezeru (organska tvar i ljušture biogenog podrijetla). Geoznanstveno istraživanje Baćinskih jezera kao jedinstvenog prirodnog hidrogeološko-geomorfološkog fenomena u području hrvatskog krškog prioabalnog pojasa, a u svrhu njegovog očuvanja. Geoznanstveno istraživanje Baćinskih jezera kao jedinstvenog prirodnog hidrogeološkogeomorfološkog fenomena u području hrvatskog krškog priobalnog pojasa, a u svrhu njegovog očuvanja provedeno je istraživanje neposrednog orografskog slijeva Baćinskih jezera te je načinjena analiza sedimenata jezera. Neposredni orografski sliv Baćinskih jezera je područje sa kojeg se slijevaju oborinske vode u jezera na temelju prirodnog pokrivača (makija, kamenjar, šuma) i upotrebe zemljišta (naselja, ceste, poljoprivredne površine, odlagališta otpada, turističko rekreacijski sadržaji.). Sediment se smatra dobrim indikatorom antropogenih utjecaja na jezerske, riječne, priobalne i estuarijske okoliše, zbog njegovog potencijalnog utjecaja na biološke zajednice i njihovog svojstva da akumuliraju tvari i služe kao zapis različitih utjecaja u slivovima kroz vrijeme. Stoga čine važnu komponentu u sveukupnoj procijeni kemijskog statusa jezerskih sustava. Antropogeni utjecaj na jezero Crniševo je tijekom posljednjih 40 je izražen kroz pojavu laminirane sedimentacije i izražene anoksije tijekom ljetnih mjeseci. 

JASPRICA, N.: Flora delte Neretve. Regionalni centar zaštite okoliša za Srednju i Istočnu Europu, 2007. (PDF)

• Sažetak; Današnja flora i vegetacija privremeno je član dugog povijesnog razvoja Zemlje. Florističke ivegetacijske značajke nekog područja rezultat su djelovanja mnoštva abiotičkih i biotičkih faktora kojiu međusobnoj interakciji stvaraju određene uvjete staništa. Među njima najvažniji su zemljopisni položaj i geomorfološke osobine, sastav stijena, klimatske prilike i, svakako, čovjekov (antropogeni) utjecaj.  Poseban značaj za floru i vegetaciju u delti Neretve imaju vode koje pristižu rijekom i njezinim pritocima, ali i podzemnim tokovima i izvorima. Delta je izložena utjecajima iz šireg dinarskog područja, jer ti izvori donose kroz okršeno  podzemlje dodatne količine vode.  Kako u prirodi bilje i biljne zajednice ne poznaju umjetne granice, kao što su npr. granice gradova, općina, država itd., čitavu deltu trebamo posmatrati kao sastavnu i nerazdvojnu cjelinu na koju značajno utječe njezino zaleđe.

JERKIĆ, Matea: Maritimna umjetnička baština donjoneretvanskog kraja od antike do austrijske uprave. Diplomski rad.  Sveučilište u Splitu, Umjetnička akademija. Split, 2018. (PDF)

• Sažetak; Oslanjajući se na maritmnu cjelinu donjoneretvanskog kraja, u ovom je radu predstavljen povijesni okvir Neretvanske oblasti, ali s naglaskom na umjetničku, kulturnu baštinu koja je dan danas ostavljena iza svih burnih razdoblja u obliku arhitektonskih djela utvrda, crkava ili samo vrijednih građevinskih ostataka poput Narone, Norinske kule, Fort Opusa (Opuzen, Brštanik) i otoka Osinja, kao strateški vrijednog za izgradnju utvrde. Rad donosi povijesni opis donjoneretvanskoga kraja počevši od prapovijesnoga doba te daje prikaz bogate i burne prošlosti koja se odvijala na ovom prostoru. Bogato kulturno-povijesno nasljeđe sačuvano je u maritimnoj umjetničkoj baštini na području nekadašnje Narone, Osinja, Opuzena i Kule Norinske. Kao svijetli primjer kulturne baštine donjoneretvanskoga kraja, ističu se tradicionalna plovila koja su jedan od istaknutijih simbola neretvanskoga kraja, a koje zajedno s materijalnom baštinom na spomenutim područjima svjedoče o bogatstvu i ljepoti ovoga predjela Hrvatske.

JURAČIĆ, M.: O nastanku i promjenama delte Neretve. Dubrovnik, časopis za književnost i znanost, Nova serija 9: 228–232. 1998.

• Sažetak; U radu se opisuje izgled, veličina i nastanak delte rijeke Neretve.

KLIŠKIČ. Damir: Prapovijesno sojeničko naselje Bijeli Vir kod Metkovića. Izvorni znanstveni članak. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 95/2002, str. 53-182. Split, 2003. (PDF)

• Sažetak; U ovom radu obrađuju se keramički nalazi iz Bijeloga Vira kod Metkovića. Kontekst nalaza (slučajni nalaz prilikom kopanja kanala za navodnjavanje) kao i sačuvani arheološki ostaci (keramika, kost, kućni lijep, ostaci drva), jasno ukazuju da je na tom mjestu postojalo sojeničko naselje. Na osnovi analize keramičkih ulomaka (tehnologija, tipologija i analogije) i uz nepoznanicu o nastanku i prestanku života u tom naselju, ipak se može dati jedan određen vremenski raspon trajanja toga naselja, i to od kraja srednjega brončanoga doba, tj. Br C2 do u razvijeno željezno doba, tj. Ha D2/Ha D3.

MACAN, Trpimir: Iz povijesti Donjega Poneretavlja. 2. prošireno izd. Zagreb, 1990.
NODARI, Maja: Izmjene i dopune prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije, Povijesni prikaz povijesni pregled razvoja područja Dubrovačko-neretvanske županije. Dubrovnik, 2016.-2017. (PDF)
RADOVIĆ, Jasminka; LEKO, Krunoslav; MARKOVIĆ, Davorin; RODIĆ, Petra; SCHNEIDER, Daniela; TRENC, Neven: Park prirode "Delta Neretve" - Stručna podloga za zaštitu. Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb, 2007. (PDF)
REGAN, Krešimir Regan; NADILO, Branko: Crkveno graditeljstvo - Stare crkve na obalnom pojasu od Cetine do ušća Neretve. Građevinar 58 (2006) 12, str. 1033-1043. (PDF)
ŠARIĆ, Ivana; BUDINSKI, Ivan Budinski: Zaštitimo jadranski seobeni put - Delta Neretve. Udruga BIOM. OSIJEK, siječanj 2018. (PDF)
ŠESTANI, Gabrijela; KRIANEK, Goran; ŽEGER PLEŠE, lrina; ĆAĆIĆ Tatjana; ZUPAN, lrina; PREININGER, Tamara; OPAČIĆ, Biljana; VITAS, Boria: Stručna podloga za izmjenu granica Posebnog ihtiološko-ornitološkog rezervata jugoistočni dio Delte Neretve, izmjenu granica i prekategorizaciju Značajnog krajobraza Modro oko i jezero uz naselje Desne te zaštitu područja Kuti u kategoriji posebnog ornitološkog rezervata – II. izmjene. Zavod za zaštitu okoliša i prirode, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. Zagreb, 2020. (PDF)
VIDOVIĆ, Domagoj: Ojkonimija Neretvanske krajine. Croatica et Slavica Iadertina, 9 (2013), 1; 3-30 (PDF)

• Sažetak; U ovome je radu obrađeno 400 imena koja se odnose na 307 naselja u Neretvanskoj krajini. Imena su neretvanskih naselja (s iznimkom antičke Narone) potvrđena od konca 13. st., a većina je današnjih neretvanskih naselja oblikovana tijekom i nakon mletačko-osmanlijskih ratova na prijelazu iz 17. u 18. st. Stanovništvo starijih brdskih naselja početkom se 19. st. (nakon izgradnje Napoleonove ceste) spušta u nizinske predjele i osniva nova naselja, otjecanje se brdskoga stanovništva ubrzava nakon uređenja toka rijeke Neretve i melioracije koncem istoga stoljeća. Najveći val iseljavanja iz brdskih predjela dogodio se 1960-ih godina. Tih su godina gotovo posve opustjela negdašnja središta župa poput Dobranja, Pasičine, Pline, Slivna i Vidonja. U mjesnoj su se ojkonimiji u prvome redu odrazile geomorfološke značajke Neretvanske krajine. Osobito su česti odrazi naziva blatišta (primjerice blato, otlog, plina, resan i tonja) te naziva za stjenovita područja (kamen, kremen, stijena i timor). Temeljni hrvatski sloj u mjesnoj ojkonimiji izrazito preteže, a od supstratnih je slojeva najzastupljeniji dalmatski (zanimljivo je da je zastupljen u imenima razmjerno mlađih naselja poput Klačine, Komina i Ploča), a od adstratnih turski (zastupljen je i u ojkonimima koji su odraz toponomastičkih naziva poput Čeveljuše i Surdupa). Unutar temeljnoga hrvatskog sloja osobito su zanimljivi prežitci šćakavskoga supstrata i na desnoj ikavskoj (Ruišća) i na lijevoj ijekavskoj (Bobovišća) obali Neretve. Na leksičkoj su razini zanimljivi odrazi apelativa klijet, mlaka i vas koji su svojstveniji sjevernim hrvatskim krajevima. Treba napomenuti i da se u nadijevanju imena službenih naselja počesto nije vodilo računa o hrvatskoj imenoslovnoj tradiciji pa su tako nastala imena Buk Vlaka, Krvavac 2 ili Plina Jezero kojima se mjesno pučanstvo u svakodnevnoj uporabi rijetko služi.

​VLADA Republike Hrvatske: ​Uredba o proglašavanju posebnih rezervata "Modro oko i jezero Desne", "Ušće Neretve" i "Kuti". Narodne novine 94/2020., od 21.8.2020. (HTML)
ŽEVRNJA, Nediljko; VLADOVIĆ, Dalibor; BOBAN, Josip: Vaskularna flora delte Neretve. Prirodoslovni muzej Metković (PDF)


OSTALI ELEKTRONIČKI ČLANCI
​VIDOVIĆ, Domagoj: Gdje živimo: u Neretvanskoj krajini, Neretvanskoj dolini ili u Dolini Neretve?. LIKEMetkovic.hr, 8.10.2020.

Vaskularna flora delte Neretve
Autor: Nediljko Ževrnja, Dalibor Vlkadović, Josip Boban
Izdavač: Prirodoslovni muzej Metković

O životu ptica u dolini Neretve
Dragutin Rucner: Izdavač i godina: Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti, Galerija Stećak Klek, Ogranak Matice hrvatske Metković, 1993.

-

Željeznička pruga
​Dolinom Neretve prolazi željeznička pruga koja povezuje Sarajevo s Pločama. Skoro cijelim svojim dijelom kroz Neretvansku krajinu, od Rogotina do Metkovića pruga prolazi usporedo s desnom obalom rijeke Neretve. Na fotografiji, u pozadini pogledom dominira masiv planine Rujnice.