 |
  |
|
O kraju
|
|
UvodNeretvanska krajina, naziv je za povijesno područje primorja između ušćâ Neretve i Cetine u Jadransko more.
Danas je time nazivom obuhvaćeno područje gradova Metkovića, Opuzena i Ploča te općina Kula Norinska, Pojezerje, Slivno i Zažablje. ENGLISH SUMMARY: Neretva region (Delta of Neretva river)Neretva region (cro. Neretvanska krajina) is the name for the historical area of the coast between the confluence of the rivers of Neretva and Cetina into the Adriatic Sea. Today, the name covers the area of the towns of Metković, Opuzen and Ploče, as well as the municipalities of Kula Norinska, Pojezerje, Slivno and Zažablje. 
Planina Rujnica, pogled s obale rijeke Neretve
|
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području Neretvanske krajine
Oglašavajte ovdje:
|
Ime
|
Ovaj se kraj u praksi i znanstvenoj literaturi naziva raznim imenima:
IZVOR LIKEMetkovic.hr, 2020. |
Kuliš Vatroslav Neretva IV
Tehnika: bakropis; Dimanzije: 32,7 x 24,5 cm |
|
Poljoprivredne površine kod Pižinovca
U Strategiji prostornog uređenja Republike Hrvatske provedena je krajobrazna regionalizacija teritorija države s obzirom na prirodna obilježja. Teritorij Hrvatske, analiziran s obzirom na tri prirodne komponente – reljef, vodu i vegetaciju, tako je podijeljen na šesnaest regija, među kojima je i Donja Neretva, posebno agrarni krajolik delte rijeke Neretve. Vodeni kanali i nasadi kod Pižinovca u dolini Neretve (na fotografiji) također su jedan od najprepoznativljijih turističkih motiva južne Hrvatske. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
|
Pod imenom Krajina (Craina, Continens) spominje se od 12. st. Prije naseljivanja Slavena na tom su području živjela ilirska plemena (vjerojatno Autarijati i Ardijejci, te Delmati), zatim Rimljani i, kratkotrajno, Goti, koje je u prvoj polovici 6. st. potisnuo Bizant. U djelu bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta O upravljanju carstvom (De administrando imperio, 10. st.) Neretvanska krajina spominje se kao posebna zemlja pod nazivom Paganija i Arenta, a njezini stanovnici nazivaju se Pagani i Arentani (→ neretvani). Čini se da je u pojedinim razdobljima ranoga srednjega vijeka Neretvanska krajina imala stanovitu samostalnost, a dijelom Hrvatskoga Kraljevstva postala je najkasnije u drugoj polovici 11. st. Već od ranoga srednjega vijeka Neretvani su se bavili gusarstvom, ugrožavali su plovni put duž istočne jadranske obale, te napadali gradove na sjevernom Jadranu. U tome im je pogodovao smještaj otoka Brača, Hvara i Korčule, koje su povremeno nadzirali (Ivan Đakon naziva ih »neretvanskim otocima«), kao i svojevrsni pomorski limes koji su držali na kopnu (Mukur, Zaostrog, Brela, Gradac). Njihovo je glavno uporište, čini se, bio Omiš. Od druge polovice 12. st. u izvorima o Neretvanskoj krajini spominju se Kačići, koji su kao knezovi omiški njome vladali gotovo cijelo 13. st. Svojim gusarenjem ugrožavali su trgovinu na Jadranu, a posebice susjedni Split. Da bi pridobio Kačiće i ojačao utjecaj Arpadovića u Neretvanskoj krajini, Bela IV. primio je (1258) omiške knezove Osora i Radoša među plemiće Kraljevstva (nobiles regni). Mlečani su 1280. uspjeli osvojiti Omiš, no ubrzo su bili prisiljeni ustupiti ga knezovima Bribirskim, koji omiškoj općini daju povlasticu (1315). Vlast nad Neretvanskom krajinom (osim Omiša) zadobio je (1326) bosanski ban Stjepan II. Kotromanić. Tada je makarski biskup napustio svoju biskupiju (utemeljenu oko 1320) i povukao se u Omiš. Kada je Tvrtko I. 1357. predao Neretvansku krajinu Ludoviku I. Anžuvincu, to se područje opet našlo u sastavu Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva. No nakon Ludovikove smrti (1382) Tvrtko je Neretvansku krajinu vratio pod svoju vlast. Pod vlašću bosanskih vladara počela se sve više izdizati obitelj Bogavčić, kojoj je na prijelazu iz 14. u 15. st. pripadao knez Juraj Radivojević (ženidbom je došao u srodstvo s Kotromanićima). Njemu je 1408. bosanski kralj Stjepan Ostoja darovao Omiš s primorjem uz obje obale Cetine.
Povijesna karta delte Neretve
|
|
0Pritisnuti od Sandalja Hranića, sinovi Jurja Radivojevića potražili su 1434. zaštitu kod Jurja Vojsalića, gospodara Donjih Krajeva (u Povrbasju), a on ih je predao »u ruke« franjevačkoga vikara i franjevačkoga reda, koji su otada imali velik utjecaj na tom području. Zbog toga su Jurjevići i njihovi potomci Vlatkovići pomagali franjevce; vojvoda Žarko Vlatković franjevcima je 1468. podigao samostane u Makarskoj i Živogošću. Politiku teritorijalnog širenja Sandalja Hranića Kosače nastavio je 1435. njegov nećak herceg Stjepan Vukčić. Budući da se sami nisu mogli oduprijeti njegovoj vlasti, Vlatkovići su se 1452. pridružili buni koju je hercegov sin Vladislav podigao protiv oca. No na Vladislavov poziv Neretvansku krajinu zaposjeli su Mlečani, čiju su vlast priznali i Kačići, a zatim su u Mletačko-turskome ratu Makarsku i Neretvansku krajinu 1499. osvojili Osmanlije. U doba Kandijskoga rata (1645–69), stanovništvo toga područja ustalo je protiv osmanske vlasti i pridružilo se 1647. Mlečanima te je ostalo u sastavu Mletačke Republike sve do njezine propasti (1797).
IZVOR Neretvanska krajina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29. 11. 2020. |
Fotografija okolice Metkovića iz 1930-ih ili početka 1940-ih godina
|
|
Baćinska jezera
Vjerojatno najbolji pogled na ova jezera pruža se s uređenog vidikovca uz Jadransku magstralu. U prvom planu je najdublje jezero Crniševo, a iza njega je malim kanalom povezano najveće jezero Oćuša. Osim atraktivnosti vode i obala samih jezera, pogled s ovoga mjesta zorno dočarava pojam jezera, odn. vode u kršu. Na horizontu (lijevo) se izdiže planina Rujnica. |
Po planini i po kraju
Pogled s lijeve obale rijeke Neretve preko sela Banja na planinu Rujnicu (u pozadini)
Desne
|
Desne su mjesto u općini Kula Norinska, u dolini Neretve. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u naselju je obitavalo 130 stanovnika, a prema popisu iz 2011. godine 24 stanovnika.
IZVOR Desne. Wikipedija (hr) |
Poznate osobe iz Desna
|
Pogled s padina Rujnice na selo Desne u južnom podnožju planine
|
Župna crkva svetog Jurja
Sagrađena je krajem 17. ili početkom 18. stoljeća nakon oslobođenja od Turaka. Obzirom da je bila premalena za potrebe vjernika, makarski je biskup Fabijan Blašković 1779. godine izdao naredbu da se podigne kapela (svetište) "široka i visoka koliko i crkva ista". Naredba se nije izvršila, a crkva je sve više propadala i postala opasna za okupljanje naroda. Godine 1837. bilo je zabranjeno obavljanje bogoštovlja dok se ne popravi. Crkva je 1845. popravljena i povećana na današnje dimenzije: duljina 16,50 te širina 8 metara. Zvonik na betonskim stupovima podignut je nakon Prvog svjetskog rata. Crkva je temeljito obnovljena 1990. nakon čega ju je posvetio nadbiskup Ante Jurić, na blagdan sv. Liberana, 23.7.1991. IZVOR Župa svetog Jurja m. - Desne. Splitsko-makarska nadbiskupija Kapela svetog Nikole biskupa
Kapela je duga 6,70 i široka 5,30 metara. Sagrađena je nakon osamostaljenja župe 1921. godine kod tadašnje župne kuće, u predjelu sela zvanom Kod Kuća. Obzirom da je iz okolnih zaselaka narod odselio, sveta se misa govori na blagdan sv. Nikole i prema potrebama vjernika. Kapela svetog Roka na Rujnici
Prvi spomen na ovu kapelicu datira u 1761. godinu prigodom krštenja koje je obavljeno u njoj. Iste te godine na Rujnici se nastanio župnik. Kapela je 1910. ostala u napuštenom selu jer više nije bilo stanovnika. Danas se sveta misa u njoj slavi na blagdan sv. Roka, treći dan Uskrsa i treći dan Duhova. Tada iseljeno stanovništvo posjeti svoju staru crkvu. Kapeli je obnovljen krov i time je spašena od daljnjeg propadanja. Duga je 9,15 i široka 4 metra. Ostale kapelice Na području župe u Desnama postoje i dvije usputne kapelice, obje posvećene Gospi. Prva je u zaselku Medaci, a u njoj se nalaze kipovi Gospe i sv. Ante Padovanskoga. Druga se nalazi u zaselku Bebići. Novije je gradnje a u njoj je Gospin kip. 
Desne, zaselak Šišin
|
Desne, župna crkva sv. Jurja
Autor: Ma▀▄Ga, Wikipedija 
Desne, kapela sv. Nikole
Autor: Ma▀▄Ga, Wikipedija |
Desansko jezero (Desne)Desne ili Desansko jezero je jezerce u Dalmaciji koje je dio djelomično potopljene krške depresije na desnoj obali rijeke Neretve između mjesta Desne, Banja i Komin. Leži u ponikvi, na morskoj razini. Oko 350 m dugim i 3,5 m širokim kanalom povezano je s jezerom Modro oko. Vode Modrog oka i Desanskog jezera odvodi rječica Desanka i ulijeva se u Crnu riku kod mjesta Banja, samo 200-tinjak metara od ulijevanja Crne rike u Neretvu.
Uredbom Vlade Republike Hrvatske od 20.8.2020. jezera Modro oko i Desne proglašeni zaštićenim područjem, kao posebni ornitološki rezervat. Rezervat obuhvaća djelomično potopljenu kršku depresiju na desnoj obali Neretve s jezerima Modro oko i Desne s okolnim tršćacima. Posebni ornitološki rezervat "Modro oko i jezero Desne" jedno je od reprezentativnih močvarnih ekosustava na području delte Neretve osobito značajnom zbog očuvanja staništa i raznolikosti ptica močvarica. IZVOR Desne (jezero). Wikipedija (hr) 
Naslovna fotografija
Pogled s padina planine Rujnice prema delti rijeke Neretve. U podnožju se vide naselja sela Desne i Desansko jezero. Modro okoModro oko je jezerce u Dalmaciji koje je dio djelomično potopljene krške depresije na desnoj obali rijeke Neretve između mjesta Desne, Banja i Komin. Leži u ponikvi, na morskoj razini; duboko do 18,3 m. Oko 350 m dugim i 3,5 m širokim kanalom povezano je s jezerom Desne (Jezero). Zbog bijeloga vapnenca ponikve jezerska bočata do slana voda izrazito je modre boje.
Modro oko i planina Rujnica na horizontu
Crna rikaCrna rika je rječica u Neretvanskoj dolini, rukavac rijeke Neretve. Nalazi se sjeveroistočno od Rogotina, a kanalom je spojena s jezerom Vlaška. Posljednja je dionica Maratona lađa.
|
GRANICA POSEBNOG REZERVATA "MODRO OKO I JEZERO DESNE"
|
Rogotin
Rogotin je naselje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji koje administrativno pripada Gradu Ploče.
Rogotin se nalazi na sjeverozapadu neretvanske doline, a od luke Ploče je udaljen oko četiri, a od Komina (prvog većeg naselja) nešto više od 5 km. Sa sjeverne strane otoka je Crna rika, s jugozapadne njezin rukavac Rogotin s jezerom Vlaškom, njegovim zapadnim simbolom, koji je spojen s Jadranskim morem. Dugo mu se kroz povijest moglo prići samo preko Crne rijeke i Neretve. Jedan od simbola Rogotina je brijeg Trovro. Veći dio Rogotina se nalazi na otoku u obliku trokuta. Zapadno je jezero Vlaška. Od plinskih brda (Petrovac 335 m) rastavlja ga uski klanac kroz koji se probija Crna rika. Od lijeve obale Crne rike uspinje se jedan brdski krak toga otoka i ide prema jugu okomito na tok rijeke Neretve. Kroz Rogotin prolazi Jadranska magistrala i pruga Metković — Ploče.
WIKIPEDIJA
Rogotin se nalazi na sjeverozapadu neretvanske doline, a od luke Ploče je udaljen oko četiri, a od Komina (prvog većeg naselja) nešto više od 5 km. Sa sjeverne strane otoka je Crna rika, s jugozapadne njezin rukavac Rogotin s jezerom Vlaškom, njegovim zapadnim simbolom, koji je spojen s Jadranskim morem. Dugo mu se kroz povijest moglo prići samo preko Crne rijeke i Neretve. Jedan od simbola Rogotina je brijeg Trovro. Veći dio Rogotina se nalazi na otoku u obliku trokuta. Zapadno je jezero Vlaška. Od plinskih brda (Petrovac 335 m) rastavlja ga uski klanac kroz koji se probija Crna rika. Od lijeve obale Crne rike uspinje se jedan brdski krak toga otoka i ide prema jugu okomito na tok rijeke Neretve. Kroz Rogotin prolazi Jadranska magistrala i pruga Metković — Ploče.
WIKIPEDIJA
Pogled s vrha Veliki Trovro na Rogotin
Jezero Vlaška
|
Vlaška je jezero zapadno od Rogotina. Kanalima je povezan s Crnom rikom Teren je sa sjeverne strane močvaran. Iza njih su poljoprivredni nasadi i željeznička pruga. Na istočnim obalama je naselje Rogotin. S južne strane je brijeg Trovro i pećina. Još južnije je vodotok St. Neretva, Lisna, rijeka Neretva i jezero Parila. Vlaška je povezana s morem. U pravcu istok - zapad dugo je otprilike 1200 metara. Širine je od 320 do 360 metara, mjereno u smjeru sjever - jug. Dalje od brda, kote 78,7 do mora, do pličine Gumanac je 90-ak metara široki kanal dužine 3600 metara.
IZVOR Vlaška (jezero). Wikipedija 
Pogled sa šetnice na brijegu Trovro prema Vlaškom jezeru
|
Jezerina, pod brijegom Trovro i južno od Rogotina
|
Trovro
|
Trovro je brijeg kod Rogotina, u blizini ušća Neretve u more, na riječnom otoku koji tvori delta. Najviši vrh Veliki Trovro (114 m n.v.). Sjeverno od brda nalaze se jezero Vlaška i Crna rika. Prema jugozapadu su jezero Parila (zaštićeni rezervat) i ušće Neretve. Neretva je na jugoistoku.
21.12.2000. godine na vrhu Trovra postavljen je 7,5 metarski kromirani križ. Do Trovra je probijen i makadamski put dug 900 metara, uz koji su postavljene postaje križnog puta. U uskrsno vrijeme ovdje se održavaju noćne i dnevne procesije. Na Trovru su 2020. godine sagrađene i vjetroorgulje s tri kraka. 
Greben brda Trovro; pogled s vrha u smjeru luke Ploče.
Lijevo se vidi kanal koji spaja jezero Vlaška (desno) s morem. Križ na Trovru
Križ je nas vrh Trovra postavljen 21.12.2000. godine uz pomoć helikoptera HV-a. Križ je visine 7,5 metara i izliven je od prokroma (nehrđajućeg čelika). Podno križa je postavljena ploča od bračkog kamena s 10 Božjih zapovijedi. Na križu je Kristovo tijelo (Corpus Christi). Povod postavljanja bila je godina Velikoga jubileja, 2000 godina kršćanstva, 130 godina crkve u Rogotinu, peta obljetnica pobjede u Domovinskome ratu i svima poginulima za Hrvatsku. Rogotinjani su izgradili put do vrha brda, posluživši se djelimice postojećim putem iz Drugoga svjetskog rata. Uz put su napravili 14 postaja Križnoga puta. 2012. godine na križ je postavljen korpus. IZVOR Križ na Trovru. Wikipedija (hr) |
Put koji vodi od Rogotina prema vrhu Veliki Trovro
|
|
Vjetroorgulje na Trovru
Vjetroorgulje na brijegu Trovro smatraju se prvim vjetroorguljama na svijetu. Zamisao je to zaposlenika Grada Ploča građevinskog inženjera Željka Škorića, koji se dosjetio da bi vjetar koji neprestano puše na Trovru mogao i zasvirati. Ideju je prenio prijatelju Anti Šunjiću, glavnom uredniku portala Rogotin.hr, onda i predsjedniku Mjesnog odbora, i za nju su pridobili i tadašnjeg gradonačelnika Ploča. Do realizacije projekta prošlo je desetak godina. Škorić je izradio idejno rješenje za orgulje. Župnik iz Ploča don Petar Mikić povezao ih je s poznatim graditeljem orgulja Antunom Škrablom koji je izradio orgulje za tamošnju i 300 drugih crkava u Hrvatskoj. Svidjeli su mu se Škorićevi nacrti, te je razradio je svaku sviralu po tonalitetima. Financiranje su riješili preko Dubrovačko-neretvanske županije koja je projekt uvrstila u širi projekt "Promicanje održivog razvoja prirodne baštine doline Neretve", za koji je dobila sredstva iz europskih strukturnih i investicijskih fondova. Županija je prijavila projekt, partneri su jedinice lokalne samouprave Grad Ploče i Grad Metković, stručni partner je Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, dok je ukupnu pripremu projekta i prijavu provela Regionalna razvojna agencija Dubrovačko-neretvanske županije DUNEA. Projekt je koštao oko oko tri milijuna kuna. U nj spadaju kamene orgulje te uređenje cijelog prostora: popločavanje staze kamenim pločama, postavljanje kamenih i drvenih klupica u skladu s lokalnim ambijentom, postavljanje informacijske karte, izradu platoa od kamenog suhozida, izgradnju promatračnice s panoramskim dvogledom i izgradnja edukativnog ekovrta s hortikulturno uređenim sadržajem. Nalaze se gotovo na samom vrhu brijega, na 114 m n.v. Gradilo ih se od siječnja 2020. godine. Orgulje su trostruke - sagrađene s tri kraka. Jedne su okrenute ka Pločama i pogon ih vjetar maestral (sjeverozapadni-zapadni), druge su ka Neretvi i pogonit će ih jugo, a treće su okrenute ka Rogotinu i pogonit će ih bura. Svirala u orguljama podesio je jedan od najboljih svjetskih orguljaša, a orgulje je izgradio slovenski graditelj orgulja Antun Škrabl. Prva tuba stavljena je 8.4.2020. godine. Orgulje su trebale zasvirati 15.4.2020., a svi su radovi na uređenju cijelog područja trebali biti gotovi 29.5.2020., ali je kriza s koronavirusom omela redovnu gradnju. Da bi se uhvatilo najjače udare vjetra, Državni hidrometeorološki zavod ispitao je ruže vjetrova temeljem čega su graditelji pozicionirali orgulje. Da bi orgulje svirale, potrebna je nekakva brzina vjetra koja je najmanje 20 km na sat ili 2,7 metara u sekundi, što je donja granica na koju će orgulje reagirati. Na orguljama će biti zatvorena svirala - ima ih sedam po orguljama kako bi njihova kombinacija tonova stvarala ugodnu harmoniju. Ako bi se kojim slučajem za vrijeme jakih vjetrova stvarala buka koja bi smetala lokalnom stanovništvu, na orguljama su ugrađeni ventili koji se po potrebi mogu zatvoriti. Svaka od tri orgulja ima četiri izlaza za zvuk i ugrađene regulatore. Prvu sviralu za orgulje izradilo je Kvaternik orguljarstvo iz Koprivnice. Sviralo se sastoji od tube, redukcije, rezonantne cijevi i labija, a koliko je duga rezonantna cijev, takav je biti tonalitet. Ukupno je ugrađeno 21 sviralo izrađeno od inoksa 316 koji se koristi u morskim krajevima jer je otporniji na utjecaj soli od običnog inoksa. IZVORI Vjetroorgulje. Wikipedija (hr) SOLDO, Stanislav: U Rogotinu su prvi put ‘zapjevale‘ vjetroorgulje. Senzacija je to kojoj su svjedočili i reporteri Slobodne. Slobodna Dalmacija, 20.5.2020. VUKOVIĆ, Slavica: Prve vjetroorgulje na svijetu grade se u Rogotinu. Večernji.hr, 5.3.2020. VUKOVIĆ, Slavica: Počela ugradnja tuba u vjetroorgulje na brdu Trovro u Rogotinu. Lokalni.hr, 20.4.2020. |
Izgradnja vjetroorgulja iznad Rogotina
Izvor: Dubrovačko-neretvanska županija |
|
Rujnica
Planina na području općine Kula Norinska pored Metkovića. Najviši vrh je Babina gomila (735 m). S vrha se pruža širok pogled na Biokovo, Matokit, Zavelim, Kamešnicu, Vran, Čvrsnicu, Prenj, Durmitor, Pelješac, dio Mljeta, dio Korčule, Vis, Šćedro, dio Hvara, te na praktično cijelu deltu Neretve nad kojom dominira. Počevši u Desnama, padinama Rujnice uspinje se Ruski put koji je sezao do vrha Ilice (691 m) na kojem se u doba Prvog svjetskog rata nalazila austrougarska vojarna. Put je dobio ime po ruskim zarobljenicima koji su ga gradili. |
Ušće Neretve
Delta Neretve je dolina na jugu hrvatske obale Jadranskog mora koju na svome ušću formira rijeka Neretva. Delta prekriva površinu od 12.000 hektara. Delta Neretve od Metkovića do ušća sa sjevera i sjeveroistoka omeđena je ograncima dinarskih planina, a s juga podgradinsko-slivanjskim brdima. Najvažniji gradovi su Ploče, Opuzen i Metković.
Izvorno se sastojala od 12 rukavaca, ali je nakon brojnih i opsežnih melioracija i kultivacije tog poljoprivredno bogatog prostora, broj rukavaca sveden na samo četiri, a dotadašnja močvarna delta velikim dijelom je pretvorena u bogato poljoprivredno područje, kolokvijalno prozvano Hrvatska Kalifornija.
PROČITAJ VIŠE Delta Neretve. Wikipedija (hr)
Izvorno se sastojala od 12 rukavaca, ali je nakon brojnih i opsežnih melioracija i kultivacije tog poljoprivredno bogatog prostora, broj rukavaca sveden na samo četiri, a dotadašnja močvarna delta velikim dijelom je pretvorena u bogato poljoprivredno područje, kolokvijalno prozvano Hrvatska Kalifornija.
PROČITAJ VIŠE Delta Neretve. Wikipedija (hr)
Posebni ornitološko-ihtiološki rezervat "Ušće Neretve"
|
Posebni ornitološko-ihtiološki rezervat "Ušće Neretve" sastoji se od četiri dijela: Parila, Galičak I, Galičak II i Uvala Blace, a spaja močvarni i morski krajobraz na ušću Neretve, obuhvaćajući obalno kopneno područje kao i područje u moru. Uključuje veliku površinu s caklenjačom (Salicornia), halofilnom biljkom prilagođenom životu u uvjetima visoke koncentracije soli na samom ulazu rijeke Neretve u more, okolnim pličinama i lagunama kao što je uvala Galičak na desnom zaobalju rijeke s okolnim obalnim područjem koje je važno za gniježđenje ptica te jezero Parila s lijeve strane ušća koje je značajno kao odmorište i hranilište za selidbu i zimovanje brojnih vrsta ptica. Rezervat obuhvaća i uvalu Blace s bogato razvijenom zajednicom biljke caklenjača. Dodatna vrijednost ovoga područja je pogodnost za mrijest brojnih vrsta riba zbog zaklona, a laguna Parila i okolna pješčana područja najbogatija su područja novačenja riba i rakova za akvatorij srednje Dalmacije.
Pogled s Rujnice prema ušću Neretve
U podnožju se vidi Modro oko i zaselak sela Desne. Na horizontu je poluotok Pelješac. |
GRANICA POSEBNOG REZERVATA "UŠĆE NERETVE"
|
Jezero Parila
Pogled na ušće Neretve u Jadransko more i desno od njega jezero Parila. U pozadini je poluotok Pelješac.
|
Rogotinski most
Rogotinski most
|
Rogotinski most cestovni je most koji premošćuje rijeku Neretvu u mjestu Rogotin kod Ploča. Izgrađen je od prednapregnutog betona, a gradnja je dovršena 1966. Dio je Jadranske magistrale.
Nešto više od godine dana prije početka izgradnje, u svibnju 1965. preko Neretve izgrađen je privremeni pontonski most duljine oko 160 metara koji je služio prijelazu preko rijeke. Središnji luk širine 36 metara otvarao se prema potrebi kako se ne bi prekinuo riječni promet između Ploča i Metkovića. Gradnja mosta ukupno je trajala 26 mjeseci. Most duljine 413,80 metara ima 7 otvora: središnji otvor nad Neretvom širine je 110 metara, dva srednja (vezana za središnji) po 55 metara, a četiri otvora nad obalom široka su po 45 metara. Širina kolnika je 7 metara pored kojih su pješačke staze širine po 1,5 metar. visina mosta je 17 m. U gradnju mosta potrošeno je 433 tone betonskog i 139 tona visokovrijednog čelika. Zbog velikih nanosa rijeke Neretve mjestimično je trebalo bušiti i do 40 metara dubine do tvrdog tla, pa je tako iskopano 4300 m3 nanosa. Most je pušten u promet 27.7.1966. Most je projektirao Dimitrije Ćertić, a gradilo ga je poduzeće Mostogradnja. Puštanjem u promet ovog mosta bitno je rasterećen promet starom prometnicom između Komina i Metkovića, a pogotovo tadašnjeg mosta u Metkoviću (prethodnika današnjeg Lučkog mosta u Metkoviću). IZVOR Rogotinski most. Wikipedija (hr) |
Kula Norinska
Pogled na Kulu Norinsku s obronaka Rujnice
Na horizontu se uzdiže planina Žaba |
Općina Kula Norinska locirana je na sjevernoj granici Dubrovačko-neretvanske županije. Graniči s pet jedinica lokalne samouprave i to: Grad Ploče, Grad Opuzen, Grad Metković, općina Pojezerje i općina Zažablje. Sjeverna granica općine je ujedno i granica s Republikom Bosnom i Hercegovinom.
U sastavu Općine uz općinsko središte Kula Norinska nalazi se devet naselja: Nova Sela, Borovci, Desne, Podrujnice, Matijevići, Momići, Krvavac i Krvavac II. 
Planinska uvala između glavog grebena Rujnice i nižeg izdvojenog južnog grebena – brda Orlovac
Uvalom prolazi cesta koja povezuje Desne s Kulom Norinskom. |
|
Pogled s vrha Marin vijenac
Iako ne pretjerano visok vrh na krajnjem zapadu planine Žabe, Marin vijenac (507 m) pruža širok pogled, posebno prema dolini i delti rijeke Neretve. Prema sjeveru vidi se područje grada Metkovića (u sredini) uz rijeku Neretvu, te brda na desnoj obali Neretve (s lijeva, nadesno): Marušića gradina (373 m), Mitruša (431 m; u sredini) i Kukovac (518 m; desno) nad Čapljinom. U pozadini, pod snijegom, bijele se planine visoke Hercegovine: Čvrsnica, Čabulja, i Prenj. |
Pogled s vrha Marin vijenac na južna predgrađa Metkovića i dijelove Kule Norinske, u dolini Neretve
Okolica sela Medovina; pogled na rijeku Mislinu i planinu Rujnicu na horizontu
|
Kapela Svetog Liberana nalazi se na Gomilama
Pogled od Gomila na dolinu Neretve
Okolica jezera Kuti
|
|
Zarujila Rujnica
Pogled u kasno poslijepodne, preko doline Neretve na masiv Rujnice, iz smjera dolinske uvale u kojoj se smjestilo jezero Kuti. Uvalu zatvaraju sa zapadne strane Podgradinsko-slivanjska brda, a s istočne visoki krš zapadnog Zažablja, dok je otvorena prema sjeveru. |
Kuti
Jezero KutiKuti je aluvijalno jezero i kriptodepresija kod mjesta Badžula i 6 km od Opuzena. Napaja se vodom iz nekoliko vrela na istočnoj obali. Nije izolirano od većih vodotokova. S Neretvom ga povezuju rijeke Crna rijeka i Mislina. Morske mijene Jadranskog mora također utječu na ovo jezero. Ljeti je vodostaj nizak i tom se prilikom na sredini jezera pojavljuje otočić.
Posebni ornitološki rezervat "Kuti" obuhvaća jezero Kuti i močvarna staništa uz jezero. Na području rezervata razvijena su raznolika močvarna staništa te je ovo područje posebno značajno za očuvanje gnijezdeće populacije ptica močvarica i populacije ptica koje migriraju Jadranskim seobenim putem. IZVOR Kuti (jezero). Wikipedija (hr) 
Jezero Kuti i planina Rujnica na horizontu
Jezero Kuti kod Badžule
Autor: Ma▀▄Ga, Wikipedija |
GRANICA POSEBNOG REZERVATA "KUTI"
|
Pogled na jezero Kuti i brdo na njegovoj istočnoj strani na čijem se grebenu nalaze vrhovi Badžula (387 m, lijevo) i Gradina (398 m, desno).
Uz desni kraj grebena (prijevoj na fotografiji) prolazi državna granica HR-BiH.
Uz desni kraj grebena (prijevoj na fotografiji) prolazi državna granica HR-BiH.
|
Crna rika kod Čeveljuše
Crna rika je rječica u Neretvanskoj dolini, rukavac rijeke Neretve koji prolazi kroz naselje Rogotin i nastavlja prema Pločama. Kanalom je spojena s jezerom Vlaška. Posljednja je dionica tradicionalne utrke Maraton lađa. Na horizontu dominira masiv planine Žabe. |
Praktično
IZVORI I LITERATURA
|
BOŠKOVIĆ-STULLI, Maja: U kralja od Norina: priče, pjesme, zagonetke i poslovice s Neretve. Metković, 1987.
DOLINA, K.; JASPRICA: Invazivne strane biljne vrste u delti Neretve (Hrvatska, Bosna i Hercegovina). U: Hrvatski simpozij o invazivnim vrstama s međunarodnim sudjelovanjem, Hrvatsko ekološko društvo. Zagreb, 2014. (PDF)
GALINOVIĆ, Ida: Geokemijske karakteristike sedimentnih jezgri iz deltne ravnice rijeke Neretve. Diplomski rad. Geološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 2017. (PDF) GLAMUZINA, M.: Delta Neretve. Promjene agrarnog pejsaža u delti Neretve. Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 1986. GROZIĆ, Dino: Sedimentological and geochemical caracteristics of recent sediments from lake Kuti (Neretva river delta). Diplomski rad. Geološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 2015. (PDF)
JASPRICA, N.: Flora delte Neretve. Regionalni centar zaštite okoliša za Srednju i Istočnu Europu, 2007. (PDF)
RADOVIĆ, Jasminka; LEKO, Krunoslav; MARKOVIĆ, Davorin; RODIĆ, Petra; SCHNEIDER, Daniela; TRENC, Neven: Park prirode "Delta Neretve" - Stručna podloga za zaštitu. Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb, 2007. (PDF) REGAN, Krešimir Regan; NADILO, Branko: Crkveno graditeljstvo - Stare crkve na obalnom pojasu od Cetine do ušća Neretve. Građevinar 58 (2006) 12, str. 1033-1043. (PDF) ŠARIĆ, Ivana; BUDINSKI, Ivan Budinski: Zaštitimo jadranski seobeni put - Delta Neretve. Udruga BIOM. OSIJEK, siječanj 2018. (PDF) ŠESTANI, Gabrijela; KRIANEK, Goran; ŽEGER PLEŠE, lrina; ĆAĆIĆ Tatjana; ZUPAN, lrina; PREININGER, Tamara; OPAČIĆ, Biljana; VITAS, Boria: Stručna podloga za izmjenu granica Posebnog ihtiološko-ornitološkog rezervata jugoistočni dio Delte Neretve, izmjenu granica i prekategorizaciju Značajnog krajobraza Modro oko i jezero uz naselje Desne te zaštitu područja Kuti u kategoriji posebnog ornitološkog rezervata – II. izmjene. Zavod za zaštitu okoliša i prirode, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. Zagreb, 2020. (PDF) VIDOVIĆ, Domagoj: Ojkonimija Neretvanske krajine. Croatica et Slavica Iadertina, 9 (2013), 1; 3-30 (PDF)
ŽEVRNJA, Nediljko; VLADOVIĆ, Dalibor; BOBAN, Josip: Vaskularna flora delte Neretve. Prirodoslovni muzej Metković (PDF) OSTALI ELEKTRONIČKI ČLANCI VIDOVIĆ, Domagoj: Gdje živimo: u Neretvanskoj krajini, Neretvanskoj dolini ili u Dolini Neretve?. LIKEMetkovic.hr, 8.10.2020. |
O životu ptica u dolini Neretve
Dragutin Rucner: Izdavač i godina: Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti, Galerija Stećak Klek, Ogranak Matice hrvatske Metković, 1993. |
-
|
Željeznička pruga
Dolinom Neretve prolazi željeznička pruga koja povezuje Sarajevo s Pločama. Skoro cijelim svojim dijelom kroz Neretvansku krajinu, od Rogotina do Metkovića pruga prolazi usporedo s desnom obalom rijeke Neretve. Na fotografiji, u pozadini pogledom dominira masiv planine Rujnice. |
