|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > GRUPA ŽUMBERAK / GORJANCI > Ljuben
Države: Slovenija
Najviši vrh: Ljuben
Koordinate najvišeg vrha:
Države: Slovenija
Najviši vrh: Ljuben
Koordinate najvišeg vrha:
|
|
UvodLjuben je izolirano krško brdo, koje se smjestilo jugozapadno od Novog Mesta. Brdo je jednostavne morfologije, izduženo, s jedinstvenim glavnim grebenom koji se proteže dinarskim smjerom SZ-JI. Njegov najviši vrh visok je 546 m, dok se na njegovom krajnjem jugoistočnom dijelu nalazi nešto niža zaravnjena glavica pod kojom se nalazi crkva sv. Vida.
Vršni dijelovi i sjeverne i sjeveroistočne padine prekrivene su šumom. Prisojne jugozapadne, južne, jugoistočne i istočne padine prekrivene su vinogradima i voćnjacima, premrežene brojnim cestama i objektima, među kojima prevladavaju vikend-kuće i kleti (zidanice). Ti su objekti grupirani u dva "vikendaška" naselja Stari Ljuben i Novi Ljuben. Na Stari Ljuben se prema jugu nadovezuju zaselak Makute i glavno naselje na ovome području Uršna sela. Visoravan Radoha (slo. planota Radoha), koja doseže najvišu točku u vrhu Peščenik (846 m), se kao produžetak Gorjanaca proteže jugozapadno od prijevoja Vahta (615 m), sve do Rožnodolske doline. Sjevernije se padine Radoe postupno spuštaju prema Uršnim selima, Birčnoj vasi i Novom Mestu. Svojim položajem predstavlja svojevrsnu poveznicu između Gorjanaca i Kočevskog Roga.
Ovdje dominiraju jurski i kredni vapnenci te manjim dijelom dolomiti, što se prirodno odražava i na oblik površine. Površina je znatno okršena, kamenita i razuđena mnoštvom vrtača, špilja i ponora. U okršenom vapnencu su razvijeni brojni speleološki objekti kao što su: Radoška špilja, Mihovska špilja, Krojačevka špilja i dr. Površinskih voda nema, vidi se samo nekoliko povremenih bunara. Dobar dio vrtača je nastao kolapsom svoda podzemnih dvorana (slo. udornega nastanka). Između Radohe i Kočevskog Roga, a istočnim obodom Črmošnjiško-poljanske doline, pruža se u dinarskom smjeru SZ-JI, nešto niže pobrđe u kojemu se izdvajaju područja Markove glave (755 m) i Drvodevnika (Seč, 571 m). -
ENGLISH SUMMARY: Ljuben
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS PODRUČJA
Radoha (desno), Markova glava (lijevo) i
Ljuben (u pozadini, lijevo), prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2022.
Izvor: Google Earth, 2022.
U podnožju Ljubena, kod Starog Ljubena
U pozadini je Radoha 
U podnožju Ljubena, kod Starog Ljubena
U pozadini je Radoha |
Okolicom Ljubena u gorom Radohom prolazi dionica E7 Europske pješačke transverzale koja ide od portugalsko-španjolske granice prema istoku kroz Andoru, Francusku, Italiju, Sloveniju, Mađarsku i Srbiju, a predviđena je da se produži do Lisabona i Rumunjske, tako da seže od Atlantika do Crnog mora, no te etape, kao i dijelovi rute kroz Italiju, još su u planu.
Slovenska dionica E7 naziva se Naprudnikova staza i vodi od rijeke Soče do rijeke Drave. Ime nosi po pokojnom profesoru slavistike Zoranu Naprudniku, vrlo vrijednom društvenom djelatniku, aktivnom u sportu i turizmu. Ruta je označena od zapada prema istoku Slovenije. Najbrdovitiji dio je na početku staze, a najviše se uzdiže na Poreznu na 1630 m nadmorske visine. Staza prolazi dolinom Soče, odakle se usmjerava prema Loškim i Polhovogradskim brežuljcima i dalje prema Dolenjskoj, Posavju i Kozjanskom, a potom nastavlja prema panonskom dijelu Slovenije i Mađarske. |
Uršna sela
Uršna sela; u pozadini je Ljuben
Uršna sela; u pozadini Kočevski Rog
|
U Uršnim selima su na groblju pronađene glinene žare koje arheolozi datirali u rimsko doba. Možda čak potječu iz ranijih vremena željeznog doba, kojoj pripadaju znameniti arheološki nalazi u Novom Mestu.
Mjesna zajednica Uršna Sela je skup manjih naselja ili zaseoka: Uršna sela, Ljuben, Laze, Seč i Travni dol. Ima oko sedam stotina stanovnika i pripada općini Novo Mesto.
|
|
Rasen
Rasen je šumovito područje na jugozapadnom dijelu Radohe, istočno od Uršnih sela. To je krški kraj bez prirodnih izvora tekuće vode. Izvorno su ljudima iz ovih krajeva život u takvim uvjetima omogućavali tzv. beči, prirodni vodozahvati u krškim depresijama. Nekada je svaki zaselak imao svoj beč. Jedan od takvih utilitarnih objekata je Uršenski beč koji se nalazi na prostoru ispod Gaškotna i Leščevja (dio prostranog rasenskog šumskog područja), sedam stotina metara istočno od gornjeg dijela sela Uršna vas, nedaleko iznad željezničke pruge koja povezuje Novo mesto s Belom krajinom i Karlovcem. Taj je prostor blaga šumska padina, koja od Palatina (brdo se na karti zove Peščenik) preko Radohe (šumski proplanak s nekadašnjom pilanom), pada prema sjeverozapadu u dinarski usmjerenim naslagama krede. Na dnu veće krške vrtače nalazi se četiri metra duboko udubljenje ispunjeno s gotovo okomitim zidovima. Gornji eliptični otvor beča dugačak je osam metara, širok četiri i dubok tri i po metra. Puni bazen ima više od 50.000 litara vode. Po obodu šesnaest kamenih stepenica vodi do dna. Zidovi su obloženi velikim odabranim kamenim blokovima. S vanjske strane nalaze se tri kamena korita za pranje rublja raspoređena u luku, s pločama (plohama) za pranje s kojih voda pada prema van. S kolskog puta prema Beču spušta se staza koja je bila postavljena kao kružna staza neposredno prije same kaptaže, što je omogućilo nesmetan promet za vagone koji su za vrijeme suše čekali u redu i odvozili vodu u škafovima (kabao - drvena posuda za vodu), bačvama, kacama i buradi. Vodu iz Uršenog beča ljudi su koristili za piće, kuhanje i pranje sve do Prvog svjetskog rata. Zbog otpalog lišća, grana i povremeno oborenih životinja u slivu, beč je trebalo stalno održavati i čistiti. Od kada su se u 20. stoljeću u beču utopila tri čovjeka, voda je služila samo za napajanje stoke i pranje. Pretposljednje temeljito čišćenje beča između dva rata bilo je 1936. godine. Od Drugog svjetskog rata, u sušnim razdobljima, voda se koristi uglavnom za napajanje stoke. Godine 2002. mještani su je očistili i uredili okolinu. IZVOR I PROČITAJ VIŠE Alojzij Pavel Florjančič: Beči, luže, škaupce, in šterne. Negdanji pomembni vodni objekti med Gorjanci in Kočevskim Rogom. U: Kras: voda in življenje; ur. Andrej Mihevc. Ljubljana, 2005. (HTML) |
Beč Beči su zahvati stajaćih voda u prirodnim bazenima, koje je čovjek obično donekle modificirao. Tipični su na mjestima s krškim pojavama. Na dnu manjih udubljenja, krških džepova ili strmih vrtača voda se gravitacijski nakuplja iznad nepropusnog laporovitog, glinastog ili ilovastog sloja iz viših i koso ležećih propusnih, obično vapnenačkih, rjeđe dolomitnih slojeva. Količina vode i njezina izdašnost ovise o veličini bazena i zaleđu vodonosnika. S ovog područja autoru su poznati bunari u Uršnim selima, Dobindolu, Travnom dolu i Pajkežu. |
LJUBEN
NADMORSKA VISINA 546 m
Pogled na Ljuben iz smjera Birčne vasi
Stranska vas, u daljini desno vidi se Ljuben.
Ljuben
|
Stari Ljuben
|
|
Makute (Uršna sela)
Makute (Uršna sela)
|
Novi Ljuben
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Sveti Vid
|
Crkva sv. Vida, filijalna crkva župe Šmihel, nalazi se na proplanku, na jugoistočnom rubu grebena brda Ljuben, na 528 m n.v. Uz nju raste nekoliko stabla lipa, koje stvaraju slikovit hodočasnički ugođaj.
Crkva se nalazi na granici triju župa. Neki tvrde da granica ide točno preko crkve: prezbiterij s oltarom je u župi Šmihel, lađa je u župi Dolenjske Toplice, a mežnarija (kuća za crkvenjaka) je u župi Vavta vas. Crkvu su pohodili hodočasnici iz bliže i dalje okolice. O tome svjedoči i otvorena niša za njih, naslonjena na istočni zid, koja skriva prizemlje zvonika. Za velikih blagdana, kad je bilo toliko hodočasnika da nisu mogli u crkvu, svećenik bi služio misu upravo za oltarom u niši, a vjernici bi se okupljali na livadi pokraj crkve. Na zvoniku s neogotičkim tornjem ističu se razdjelni vijenci i bifore od sivog kamena. Crkva sv. Vida spominje se u pisanim izvorima prvi put 1477. godine. Janez V. Valvasor spominje crkvu kao filijalu župe Šmihel u Slavi Vojvodine Kranjske (1689. godine). Do 1871. godine crkva je imala tri oltara, glavni i dva pobočna. Godine 1869. slikar Matija Tomec izradio je novi glavni oltar, pa su dvije godine kasnije uklonjena dva bočna oltara. Glavni oltar izrađen je u stilu u kojem se mogu prepoznati pojedinačni stilski elementi romanike, gotike i renesanse. U središnjoj niši počasno mjesto ima sveti Vid, prikazan kao mladić koji kleči na oblaku. Kotao, predmet njegovog mučeništva, jedva se vidi. Svetac blagog mladenačkog lica sklapa ruke u molitvi i gleda u nebo. Odatle dva anđela donose cvjetni vijenac kojim će ga okruniti. U bočnim nišama prikazani su kipovi sv. Josipa (slo.Jožef) s ljiljanom i sv. Jerneja. Sveti Josip je zaštitnik stolara i radnika, dok je sveti Jernej, između ostalog, zaštitnik težaka i vinogradara te zagovornik protiv živčanih i kožnih bolesti. Na bočnim lukovima stoje kipovi dvojice biskupa u punoj veličini. Na lijevom luku je sveti Erazmo (slo. Erazem) koji u jednoj ruci drži biskupski štap, a u drugoj atribut mučeništva - crijeva namotana na vreteno. Vjernici su mu se preporučivali za pomoć kod unutarnjih, osobito želučanih bolesti. Na desnom luku stoji jedan od četrnaest zagovornika u potrebi, sveti Blaž. Obraćaju mu se za pomoć kod bolesti grla. Oba kipa pokazuju obilježja baroknog stila iz oko 1700. godine. Na poleđini oltara nalaze se brojni potpisi hodočasnika koji su željeli potvrditi svoj pohod na pučku Božju stazu. Skromnu crkvenu opremu upotpunjuje peterokutna propovjedaonica s četiri slike evanđelista i slikom sv. Pavla. U zvoniku su do 1917. godine visjela tri brončana zvona koja su prikupljena u Prvom svjetskom ratu. Nakon rata kupljeno je novo željezno zvono koje je izradila Kranjska industrijska družba, a drugo zvono iz 1922. godine, koje je kupljeno u Šentjoštu nad Horjulom, uvučeno je u zvonik 1989. godine. IZVOR Župnija Novo mesto - Šmihel 
|
Otvorena niša s raspelom
Za velikih blagdana, kad je bilo toliko hodočasnika da nisu mogli u crkvu, svećenik bi služio misu upravo za oltarom u niši, a vjernici bi se okupljali na livadi pokraj crkve. 
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Ljuben - Vrh
|
Vrh brda Ljuben označen je piramidom od naslaganog kamenja. Uspon na vrh nije obilježen, a pristupiti mu se može iz dva smjera, koji oba prate liniju glavnog grebena SZ-JI. Orijentacijski je nešto jednostavniji pristup iz smjera jugoistoka (crkva Sv. Vida, odn. putokaz u Novon Ljubenu), s obzirom kako se na sjeverozapadnom dijelu šuma eksploatira te tamo ima više krčevina, pa i zaraslih, blatnih i isprepletenih šumskih (šumarskih) cesta koje otežavaju kretanje i orijentaciju u prostoru.
Plitka vrtača u blizini vrha Ljubena
Pristup vrhu Ljubena iz smjera jugoistoka
Ljuben - najviši vrh (546 m) obilježen je piramidom od naslaganog kamenja.
|
|
Sjeverozapadna padina
|
|
|
|
|
|
Drganja sela
Drganja sela i Kočevski
Rog na horizontu
|
U prednjem planu par kuća Novog Ljubena iza kojih se nalaze Drganja sela s crkvom.
|
Birčna vas
|
U selu Birčna vas, pronađena je prapovijesna kamena sjekira iz mlađeg kamenog doba.
|
Gorenje Lakovnice
Gorenje Lakovnice
|
Gorenje Lakovnice, crkva sv. Florijana
Lijevo u pozadini vidi se telekomunikacijski toranj na Sv. Geri / Trdinovom vrhu. |
Stranska vas
|
