|
|
SREDIŠNJI POJAS > PLANINE VISOKE HERCEGOVINE > ČVRSNIČKA GRUPA > Čabulja
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Velika Vlajna, 1780 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.4942, 17.6652
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Velika Vlajna, 1780 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.4942, 17.6652
|
|
UvodČabulja je planina u Hercegovini između rijeke Neretve i njene desne pritoke Drežanke. Ima obilježje prostrane valovite visoravni izdignute na sjeveru, s blagim padom ka jugozapadu. Orografski je izražena glavnim visokogorskim hrptom koji se pruža u smjeru SSZ-JJI, u dužini od oko 20 km na potezu: Rosne poljane – Ramac (1524 m) - Tmorac (1606 m) - Velika Vlajna (1780 m). Planinski hrbat je reljefno podijeljen na nekoliko manjih uzvisina i uvala uvjetovanih rasjednom tektonikom. Hrbat je strmo nagnut po tektonskom rasjedu prema dolini rijeke Drežanke na sjeveru, a s ostalih strana omeđen je platoima i uvalama. Tako u hrbat Čabulje u središnjem dijelu ima izdvojen prostrani plato omeđen dolinama Vanjače i Rosnih poljana s bočnih strana. Najviši vrh je Velika Vlajna 1780 m (Lepirica, 2018.)
Čabulja je uglavnom gola, krševita i bezvodna, s malo obradive zemlje u uskim udolinama jugozapadne podgorine, gdje se nalaze malobrojna razbijena seoska naselja. U većem dijelu Čabulja je područje ljetnih ispaša sa sezonskim stočarskim naseljima, među njima i stočara iz submediteranske zapadne Hercegovine. 
Naslovna fotografija
Pogled na greben Čabulje iz doline rijeke Drežanke |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Reljef i geološka građa
Čabulja je građena od mezozojskih vapnenaca, a djelomično i od dolomita. Morfotektonski je produžetak planine Velež. Prema dolini Drežanke oštro je oivičena nekoliko stotina metara visokim tektonskim strminama, dok prema jugozapadu stupnjevito prelazi u podgorinu. Snažna pleistocenska glacijacija ostavila je na mnogim mjestima duž obje podgorine planine, a naročito duž jugozapadne, velike komplekse morenskih nasipa.
Čabulja je građena od mezozojskih vapnenaca, a djelomično i od dolomita. Morfotektonski je produžetak planine Velež. Prema dolini Drežanke oštro je oivičena nekoliko stotina metara visokim tektonskim strminama, dok prema jugozapadu stupnjevito prelazi u podgorinu. Snažna pleistocenska glacijacija ostavila je na mnogim mjestima duž obje podgorine planine, a naročito duž jugozapadne, velike komplekse morenskih nasipa.
Veće morfološke cjeline na Čabulji
Dinaridski pravac pružanja vršnog hrpta (1776 m) prati krška udolina Dolovi koja na sjeverozapadu prelazi u uvalu, u tektonskom smislu sinklinalu Rosne poljane (Musa, 2000). Na južnoj strani hrbat prati niža antiklinala Razdolje (1207 m) te slijedi niz uvala Ladina-Bogodol-Goranci (700-800 m).
Rasjedom koji prati dinaridski pravac pružanja, a prolazi preko Rosnih poljana, južnih padina Čabulje i završava u mostarskoj kotlini, uvala je podijeljena na zapadnu Ladina-Bogodol i istočnu Goranci. Paralelno s njim proteţe se rasjed Dobrinjska Draga-Grabova Draga-Polog (Musa, 2004). To je sinklinala čije je dno prekriveno eocenskim flišem. Između ova dva rasjeda pruža se antiklinalno uzvišenje Bosiljine (Rakitski Gvozd)-Bile-Jastrebinka (1138 m).
Dinaridski pravac pružanja vršnog hrpta (1776 m) prati krška udolina Dolovi koja na sjeverozapadu prelazi u uvalu, u tektonskom smislu sinklinalu Rosne poljane (Musa, 2000). Na južnoj strani hrbat prati niža antiklinala Razdolje (1207 m) te slijedi niz uvala Ladina-Bogodol-Goranci (700-800 m).
Rasjedom koji prati dinaridski pravac pružanja, a prolazi preko Rosnih poljana, južnih padina Čabulje i završava u mostarskoj kotlini, uvala je podijeljena na zapadnu Ladina-Bogodol i istočnu Goranci. Paralelno s njim proteţe se rasjed Dobrinjska Draga-Grabova Draga-Polog (Musa, 2004). To je sinklinala čije je dno prekriveno eocenskim flišem. Između ova dva rasjeda pruža se antiklinalno uzvišenje Bosiljine (Rakitski Gvozd)-Bile-Jastrebinka (1138 m).
VRŠNI HRBAT ČABULJE
Hrbat Čabulje se može podijeliti na orografske cjeline:
- vršni hrbat Čabulje
- uvala Rosne poljane
- uvala Ladina
- uvala Bogodol
- zaravni Bile, Razboje i Bosiljina
Velika Vlajna
|
USPON NA VELIKU VLAJNU
IZVOR http://hpd-prenj1933.ba/usponi/cabulja/velika-vlajna/ Čabulja je, pored Veleža, druga planina čije padine izgrađuje Mostar, a njen najveći vrh je Velika Vlajna 1780 m/Nv. Staza je završna etapa Visokogorske hercegovačke transverzale (KT 21). Polazište uspona na Veliku Vlajnu je iz mjesta Bogodol 840 m/Nv, 20 km zapadno od Mostara lokalnom asfaltnom cestom Cim-Goranci-Bogodol u neposrednoj blizini planinarske doma Bogodol. Na Bogodol se asfaltnom cestom može doći i iz pravca Širokog Brijega. Na oko 5,5 km laganog uspona na 1430 m/nm nalazi se vještačka lokva „Gonđuša“ od koje počinje strmiji uspon najprije kroz bukovu šumu, a zatim kamenjarom sa niskim raslinjem. Sa vrha se pruža veličanstven pogled na kanjon rijeke Drežanke dubok 1500 m. Alternativa kojom se skraćuje staza i do 2 sata je proći još 3 km asfaltnom cestom iz Bogodola te skrenuti desno na solidan makadamski put dužine 3,5 km do tzv. Vanjačkog puta i novogradnje od koje vodi također markirana staza do Gonđuše. Od mjesta „Kilava bukva“ (KT 20), 8 km zapadnije od kraja asfalta lošijom makadamskom cestom trebalo bi da vodi staza do vrha Velika Vlajna kao dio VHT koja još nije trasirana. 
|
TEHNIČKI PODACI
Vrh: Velika Vlajna 1780 m n.v. Planinski lanac: Čabulja Vrijeme do vrha: 4 h Poteškoće pri orjentaciji: Nema Stupanj težine: Srednje naporno Visinska razlika: 940 mNv Rizik od mina: Nema Opskrba vodom: Nema GPS koordinate polazišta: N43° 27.027; E17° 39.078 GPS koordinate vrha: N43° 29.653; E17° 39.903 
Greben Čabulje
Autor: Martin Brož - Martin Brož's camera, CC BY 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=19731909 Hiking: Krug po Čabulji (Vilino polje - V. Vlajina - Vijarak - Medvjed)
Datum objave: 15.11.2021. Autor: Sarafanje Opis: Planinarenje po planini Čabulja. Na turu smo krenuli iz Vilinog polja prema vrhu Medvjed. Nakon pedesetak minuta dolazimo do vidikovca, s kojeg se lijepo vide Donja Drežnica, Raška gora, Velika Vidova i Glogovo, Prenj, Velež i dio Čvrsnice. Nakon kratke pauze, nastavljamo preko sipara, pored vrha Golubić, i malo jačeg uspona prema raskrsnici za vrh Medvjed. Na ovom dijelu je još bilo inja i leda, kamenje je bilo zaleđena i klizavo, tako da smo morali malo sporije i opreznije da se krećemo. Nakon cca 2 sata dolazimo do raskrsnice i nastavljamo prema Velikoj Vlajni, a na vrh Medvjed smo se planirali popeti u povratku. Prolazimo ispod Male Vlajine, preko vrha Pjeskulja (1736mnv) i dalje grebenom Čabulje. Usput srećemo dvije ekipe planinara, jednu iz Banja Luke, drugu iz Beograda. Sat vremena hoda od raskrsnice i poslije nekoliko nelogičnih markacija dolazimo na najviši vrh Čabulje, Velika Vlajina (1776mnv). Tu pravimo dužu pauzu, nakon koje se spuštamo prema lokvi Gondžuša. Od Gondžuše nastavljamo kroz Dolove, prema vrhu Vijarak. Prije novih uspona nam se otvara super pogled na Bogodol i Gorance. Dolazimo do ostataka sela Kalunine i prolazimo ispod vrha Vijarak. Nakon toga počinje veselje. Neprestalni usponi i milion nelogičnih markacija kojim se non stop dobija i obara visina. Predpostavljam da je ovo urađeno da bi se išlo grebenom, ali nakon 7-8 sati hoda nam nije više bilo do uspona. Uglavnom povratka više nije bilo, jer nam nije ni ostalo puno dnevnog svjetla. U neka doba nam nestaje i vode. Uglavnom markacije nas dalje vode na još par bezimenih vrhova i napokon pred zalazak sunca dolazimo do raskrsnice Medvjed/Vlajna/Vilino polje. Prijatelj Osman ostavlja stvari i odlazi do vrha Medvjed, dok sam ja ostao na raskrsnici, popio kafu i uživao u zalasku sunca. Nakon brzinskog obilaska vrha i kafe, nas očekuje spust od oko sat vremena, do Vilinog Polja i auta. Cilj nam je bio samo da dođemo do serpentina prije mraka, da bi izbjegli spuštanje po strmom siparu po mraku. Pošto nismo očekivali da će tura potrajati ovako dugo, nismo imali čeone lampe, ali na sreću, bila je jaka mjesečina koja nam je obasjala put i ako smo imali blic na mobitelima kao svjetlo, nije bilo potrebe da se koristi. Nakon dvadesetak minuta spusta po mraku dolazimo do auta i završavamo avanturu. Tura je trajala ukupno 11 i po sati, sa skoro 1400m uspona. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/612... GPX trek: https://drive.google.com/file/d/1rXoX... |
|
Čabulja - vrh Velika Vlajna / GoPro snimci (Behind The Scenes)
Datum objave: 2.2.2021. Autor: Peaky Hikers Opis: Naša ekipa je posjetila planinu Čabulju, vrh Velika Vlajna. Vlog sa cjelokupnim usponom će ubrzo biti objavljen, a dotad uživajte u kadrovima iza kamere. Za ove simpatične kadrove sa naše avanture je zaslužan naš dobar prijatelj Boris Boro Zovko. Željeli smo da Vam dočaramo kako se naša ekipa zabavlja "iza kamere", i da ove planinarske aktivnosti prije svega nama predstavljaju jedno veliko zadovoljstvo, duševni odušak gdje smo u prilici da se opustimo i uživamo sa dragim ljudima. Na ovaj način želimo da potaknemo i ostale ljude da uživaju u našim prirodnim ljepotama, a ne da im je na riječ "planinarenje" - jedina asocijacija fizička aktivnost. Otići u prirodu, družiti se sa dragim ljudima, spoznati i naučiti nešto novo, ne misliti na svakodnevne obaveze, samo su jedni od benefita kada odlučite "otići na planinu". Čabulja je planina između rijeke Neretve i njene desne pritoke Drežanke. Najviši vrh je Velika Vlajna 1780 m, pa slijede Mala Vlajna (1686 m), Ošljar (1682 m), Medvjed (1679 m), Zasjeda (1625 m). Čabulja je, pored Veleža, druga planina čije padine izgrađuje Mostar. Polazište uspona na Veliku Vlajnu je iz mjesta Bogodol 840 m/Nv, 20 km zapadno od Mostara lokalnom asfaltnom cestom Cim-Goranci-Bogodol u neposrednoj blizini planinarske doma Bogodol. S vrha je prekrasan pogled na 1500 metara dubok kanjon rijeke Drežanke i vrhove planina Čvrsnice, Prenja i Veleža te grad Mostar. MTB: Čabulja - Babina greda (vidikovac)
Autor: Sarafanje Datum objave: 26.9.2022. Opis. Krug iz Mostara na Čabulju. Iz Mostara krećemo preko Goranaca, na Bogodol, te se odvajamo makadamskim putem na Čabulju. Penjemo se bajkovima sve do odvajanja za Krupnu navalu, gdje nam se ukazuju doline i dominantan najviši vrh Čabulje, Velika Vlajna. U planu smo imali da provjerimo par makadamskih puteva u Vanjači, koje sam odavno upratio, ali nisam imao vremena da ih prije obiđem. Također je ideja bila da se popenjemo na vrh Babina greda, ali na karti ispred planinarskog doma na Bogodolu smo upratili da je vrh miniran, tako da smo odustali od ideje. Na Vanjači smo naišli na 3 različita puta, te smo odlučili da probamo redom sve puteve, dok ne naiđemo na neki dobar pogled. Prvi put prolazi ispod vrha Ošljar i nakon nekih 20 minuta vožnje nas je odveo ispod vrha Babina greda. Tu dolazimo do kraja puta, a ispred nas su se pojavile table za mine i par bunkera, te odlučujemo da se vratimo i probamo sljedeći put. Od drugog skretanja smo također vozili nekih 20 minuta, dok opet nismo došli do bunkera, ali smo tu upratili neki pješački put. Pokušali smo da provjerimo da li je minirano, ali aplikacija za provjeru minskih područja BiH po ko zna koji put nije radila, tako da smo krenuli stazom, s obzirom da je staza bila dobro utabana i vidljivo korištena. Nakon pedesetak metara smo upratili prelijep vidikovac sa postavljenom klupom. Na kraju se istraživanje isplatilo. Sa vidikovca se pruža odličan pogled na kanjon Drežnice, Čvrsnicu, Prenj, na kojem dominira vrh Velika Vidova. Također do izražaja dolaze i vrhovi na Čabulji, Visin, Velika Vlajna, Golubić i Medvjed. Treći put nismo istražili, jer smo našli vidikovac. Put dalje nastavljamo prema Gondžuši, preko Dolova do Velikog brda i spuštamo se preko Trostruke drage, dobro zaraslim makadamskim putem u Pod Čabulju. Od Pod Čabulje se vraćamo na Bogodol i cestom se, preko Goranaca, vraćamo u Mostar. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/774... GPX trek: https://www.wikiloc.com/mountain-biki... |
Čabulja - vrh Velika Vlajna
Datum objave: 5.4.2016. Autor: Sarafanje Opis: Nezaobilazni dio hecegovačkog krškog masiva je Čabulja, planina sjeverozapadno od grada Mostara. Svojstvena dinarska planina, Čabulja se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok, a preko rijeke Neretve se, u istom pravcu, pruža Velež. Između njegovih obronaka se smjestio upravo Mostar. Sjeverni obronci Čabulje se spuštaju nekoliko stotina metara u 21 kilometar dug kanjon rijeke Drežanke. Istočni obronci prelaze u visoravan Raške Gore, dok južni prelaze u dolinu Bogodola, gdje i započinje staza prema najvišem vrhu - Velikoj Vlajni (1780mNv). Južne padine Čabulje su manje strme, a njihov gornji dio obiluje lomljenim stijenama i pukotinama, dok je donji dio prekriven travom. Do početka staze se dolazi putem kroz zapadna predgrađa Mostara prema selu Goranci, a potom i prema selu Bogodol. Početak staze se nalazi na južnoj strani planine u neposrednoj blizini planinarskog doma Bogodol HPD Prenj 1933 iz Mostara. Prvi dio stazeprolazi kamenitim terenom, prekrivenim uglavnom travom i niskom vegetacijom. Tek nakon 5,5 km blagog uspona, na 1430 mNv dolazi se do vještačke lokve Gonđuša koja označava početak strmijeg dijela staze kroz bukovu šumu, a potom ponovo kroz kamenjar. DOlazak na Veliku Vlajnu pruža prelijep pogled na 1500 metara dubok kanjon rijeke Drežanke i vrhove planina Čvrsnice, Prenja i Veleža. Čabulja, vrh Velika Vlajna (1780mnv)
Datum objave: 8.4.2014. Autor: Midhat Becar Opis: Više o ovoj turi možete pogledati na: http://planinarenje.ba/planinarske-tu... |
Čabulja - vrh Velika Vlajna 4K Video Vlog#007
Datum objave: 13.7.2021. Autor: Peaky Hikers Opis: Naša ekipa je posjetila Čabulju - vrh Velika Vlajina 7.11.2020. godine. Čabulja je planina između rijeke Neretve i njene desne pritoke Drežanke. Najviši vrh je Velika Vlajna 1780 m, pa slijede Mala Vlajna (1686 m), Ošljar (1682 m), Medvjed (1679 m), Zasjeda (1625 m). Čabulja je, pored Veleža, druga planina čije padine izgrađuje Mostar. Polazište uspona na Veliku Vlajnu je iz mjesta Bogodol 840 m/Nv, 20 km zapadno od Mostara lokalnom asfaltnom cestom Cim-Goranci-Bogodol u neposrednoj blizini planinarskog doma Bogodol. S vrha je prekrasan pogled na 1500 metara dubok kanjon rijeke Drežanke i vrhove planina Čvrsnice, Prenja i Veleža te grad Mostar. Na Bogodol se asfaltnom cestom može doći i iz pravca Širokog Brijega. Na oko 5,5 km laganog uspona na 1430 m/nm nalazi se vještačka lokva „Gonđuša“ od koje počinje strmiji uspon najprije kroz bukovu šumu, a zatim kamenjarom sa niskim raslinjem. Sa vrha se pruža veličanstven pogled na kanjon rijeke Drežanke dubok 1500 m. Kanjon Drežnice zbog visokih i strmih padina poznat je kao "hercegovački Kolorado kanjon". Alternativa kojom se skraćuje staza i do 2 sata je proći još 3 km asfaltnom cestom iz Bogodola te skrenuti desno na solidan makadamski put dužine 3,5 km do tzv. Vanjačkog puta i novogradnje od koje vodi također markirana staza do Gonđuše. Od mjesta „Kilava bukva“ (KT 20), 8 km zapadnije od kraja asfalta lošijom makadamskom cestom trebalo bi da vodi staza do vrha Velika Vlajna kao dio VHT koja još nije trasirana. --------------------------------------- NAJKORIŠTENIJI PUT - Planinarska staza od planinarskog doma, prvih 320 m vodi po asfaltnom putu. Na mjestu napuštanja asfaltnog puta, sa desne strane ceste, nalazi se informativna tabla sa svim osnovnim uputama za uspon na vrh po ovoj planinarskoj stazi. Prvih 100-tinjak metara planinarska staza vodi kroz rijetku makiju po zatravljenom kamenjaru do početka starog građenog pješačkog puta, po kojem se uspon nastavlja dalje. Spomenuti građeni pješački put, najprije vodi po zapadnom obronku kanjona Brinje, nakon toga skreće lijevo prema sjeverozapadu uz Tanku Kosu, do usjeka između vrhova Vijarak i Veliko Razdolje. Kroz spomenuti usjek, uspon se nastavlja po dobro ugaženoj i dobro markiranoj planinarskoj stazi. Nakon prolaska kroz spomenuti usjek, planinarska staza nastavlja dalje uz južnu padinu Kršne Bukve, stalno dobivajući malo na nadmorskoj visini. Kada se izađe na prijevoj Kršne Bukve, prvi put se otvara vidik na vrh Velika Vlajina. U nastavku uspona sa ovog prijevoja, planinarska staza vodi po istočnom obronku brda Možani, zaobilazeći nekada obrađivane njive i polja Dolci, i stiže do kraja spomenutih Dolaca na njihovoj sjevernoj strani, kod jezerca Gonđuša, u kojem je prema informativnoj tabli pitka voda. Pored spomenutog jezerca je izgrađeno planinarsko odmorište sa drvenim stolovima i klupama. U nastavku uspona, od spomenutog jezerca, planinarska staza kreće jako oštro uzbrdo. U prvom dijelu ovog uspona prolazi se kroz šumu visoke bukve Cvitin Gvozd, orjentacijski oko 100 m visinske razlike, nakon čega se napušta jedini komfor uspona kroz debelu hladovinu na cijeloj ovoj planinarskoj stazi. Nakon izlaska na čistinu, planinarska staza u prvom dijelu nastavlja jako oštro uzbrdo, izravno prema vrhu, zatim skreće desno i vodi 300-tinjak matara prema jugoistoku gotovo polegnuto, do dolaska do dolinice između dva grebena koja vode prema vrhu. Tu skreće lijevo i nastavlja izravno uzbrdo po zatravljenom kamenjaru, do izlaska na prijevoj između Velike Vlajine i Pjeskulja. S ovog prijevoja treba nastaviti uspon prema sjeverozapadu i za 10-tak minuta se stiže na vrh Velika Vlajina. -------------------------------------- Čabulja je uglavnom gola, krševita i bezvodna, sa malo obradive zemlje u uskim udolinama s jugozapadne i južne strane, gdje se nalaze malobrojna napuštene seoska naselja. U većem dijelu Čabulja je područje ljetnih ispaša sa sezonskim stočarskim naseljima. Građena je od mezozojskih vapnenaca, a djelomično i od dolomita. Morfotektonski je produžetak planine Velež. Prema dolini Drežanke oštro je oivičena nekoliko stotina metara visokim tektonskim strinama, dok prema jugozapadu prelazi u podgorinu. Snažna pleistocenska glacijacija ostavila je na mnogim mjestima duž obje podgorine planine, a naročito duž jugozapadne velike komplekse morenskih nasipa. PD Bogodol se sastoji od prostranog dnevnog boravka, odvojene kuhinje, hodnika, te dvije spavaonice sa 16 ležajeva. U dvorištu doma je konoba sa roštiljem i trijemom, te klupama i stolovima za ugodno druženje i odmor. Grijanje doma je sa peći na drva, a pitkom vodom je snadbjeven iz čatrnje. PD Bogodol je priključen na elektroenergetsku mrežu, a tolalet je poljskog tipa. |
|
MTB - Krug oko Čabulje (Mostar - Bogodol - kanjon Drežnice)
Datum objave: 23.10.2019. Autor: Sarafanje Opis: Vožnja bajkovima Mostar - Goranci - Bogodol - Gornja Drežnica - Donja Drežnica i nazad Mostar magistralom. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/278... |
MTB: Čabulja, Velika Vlajna
Datum objave: 15.6.2020. Autor: Sarafanje Opis: Vožnja bajkovima Mostar - Goranci - Bogodol - vještačka lokva Gonđuša. Kod jezerca otavljamo bajkovi i penjemo se pješke na najviši vrh Čabulje, Velika Vlajina (1780mnv). Nakon kratkog zadržavanja na vrhu, počeli su se skupljati kišni oblaci, te smo se brzo spustili nazad do bajkova, te se istim putem vratili nazad u Mostar. Na jednom dijelu uspona su nas dočekala 3 Kavkavska ovčara pored kojih smo nekako prošli. U povratku smo ih skroz zaobišli preko brda, planinarskom stazom. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/352... |
Čabulja, uspon na vrh Velika Vlajina (1780mnv)773 pregleda
Datum objave: 4.5.2020. Autor: Sarafanje Opis: Uspon na najviši vrh Čabulje, Velika Vlajina (1780mnv). Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/334... |
|
Čabulja, uspon na vrh Medvjed
Datum objave: 25.9.2019. Autor: Sarafanje Opis: Kružna tura Nugle (Vrdi) - Medvjed (1677mnv) Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/273... MTB: Čabulja, vidikovac ispod Velike Vlajne
Autor: Sarafanje Datum objave: 7.11.2022. Opis. Video vožnje bajkovima s Goranaca, preko Bogodola na Čabulju, do Vanjače, gdje se razdvajamo. Ibrica i Nedžad su otišli do vidikovca s klupom, dok sam ja odlučio da istražim zadnji put koji mi je ostao neistražen na ovom području. Nakon nekih 20 minuta vožnje kroz šumu i fenomenalan jesenji ugođaj izlazim na otvoreno, ispod najvišeg vrha Čabulje, Velika Vlajna. Tu ostavljam biciklo, s obzirom da je zadnji uspon dobro strm. 5 minuta poslije izlazim na sami greben, gdje se otvara odličan pogled na Čvrsnicu prekoputa, te vrh Visin na Čabulji, koji se nalazi tačno ispred vidikovca, i prema Prenju se vide vrhovi Velika Vidova, Izgorjela gruda i Has. Nakon kratke pauze, se vraćam na dogovorenu lokaciju, gdje se ponovo sastajem s ekipom i zajedno nastavljamo preko Dolova nazad, prvo spust u Bogodol, a poslije toga i do Goranaca. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/790... GPX trek: https://www.wikiloc.com/mountain-biki... |
Bike - Oko Čabulje, 02.11.14.
Datum objave: 5.11.2014. Autor: Nenad Rajic Opis: Skoro zimska tura od Donje Drežnjice, uz rijeku Drežanku do Gornje Drežnice, preko Klanaca do Raskrižja na spoj Čvrsnice i Čabulje, te onda preko Rosnih poljana i padina Čabulje spuštamo se preko sela Vrdi do početne točke. Skroz smo obišli planinu Čabulju, uz odustajanje od uspona na vrh zbog nedostatka vremena, a razlog je probijanje kroz prašumu u Klancima. Sve u svemu, mraka tura, sa 70 km i 1750 m uspona. |
MTB: Mostar - Čabulja - Široki Brijeg
Datum objave: 12.4.2021. Autor: Sarafanje Opis: Vožnja bajkom na planinu Čabulju iz Mostara i povratak preko Širokog Brijega. Put do vidikovca na Čabulji: Mostar - Goranci - Bogodol - Pod Jelom - Razvala - Kilava Bukva - Suva lokva do kanjona Drežnice. Povratak: Vala - Gornji gvozd - Donji Dabio - Bandurica - Crnački gvozd - Donji Crnač - Široki Brijeg - Polog - mostarsko Blato i nazad u Mostar. Tura je počela po hladnom ali sunčanom danu. Od Sovića do Goranaca sam se sledio, ali kako je opet počeo uspon prema Bogodolu i kako je lagano odmicao dan tako se dizala temperatura. Put je asfaltiran sve do raskrsnice za Čabulje, gdje počinje makadam. Put je idealan za vožnju, pored borove šume. Na nekih 1300m visine dolazim do prvog snijega. Ubrzo više nisam mogao voziti nikako (počeo se topiti snijeg i točkovi su se vrtili u mjestu), tako da sam do vidikovca na kanjon Drežnice morao gurati biciklo nekih 3km. Na Kilavoj bukvi me očekuje snježna idila i stvarno mi je žao bilo nastaviti dalje put, ali čekalo me još više od pola puta nazad. Nakon 4 i po sata dolazim do vidikovca, gdje ima lijep pogled na kanjon Drežnice i planinu Čvrsnicu preko puta. Također se mogao vidjeti i vodopad Veliki Movran koji je još bio aktivan. Na povratku skrećem na put prema Širokom Brijegu i Donjem Dabiu. Na žalost snijeg me dosta usporavao, tako da sam još nekih sat do sat i po vremena gurao po snijegu. Kad sam se dokopao makadama, slijedi spust skroz do Širokog. Do Mostara sam se vratio magistralnim putem, s tim da sam usput svratio na mostarsko Blato da popijem kafu i odmorim malo pored rijeke Lištice. Sve u svemu odlična tura sa oko 1700m ukupnog uspona, sa skoro 9 sati na bajku i preko 80 pređenih kilometara. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/507... |
JUGOZAPADNA PODGORINA
Rosne poljane (Rosulje)
|
Vršni dio hrpta Čabulje na zapadu prelazi u uvalu Poljica - Rosne poljane (1400 m n.v.; na topo-kartama upisano je Police). Dno te uvale je okršeno i prekriveno ponikvama. Tim područjem pruža se rasjedna zona smjera pružanja SZ-JI, kojom je od vršnog gebena odvojena i izdignuta zaravan Bosiljine (greben Bile stine, 1661 m i Rakitski gvozd, 1627 m) i u kojoj su pored uvale Rosne Poljane, također formirane i uvale Ladina i Bogodol.
Upravo je na području Rosnih poljana utvrđena čeona morena na nadmorskoj visini od oko 1350 m. Tragovi brazdanja podloge ledenjaka (stručni termin je egzaracija) upućuju na vjerojatno kretanje leda generalno između grebena (grebeni Rakitskog gvozda i vršnog grebena Čabulje), u smjeru istoka i juga. U narodu se Rosne poljane oduvijek nazivaju Rosuljama. To je kroz povijest bila najpoznatija stočarska lokacija na Čabulji. Međutim, zamiranje stočarstva na ovome području započinje nakon 1970-ih godina, da bi posve zamrlo nakon rata u BiH (1992.-1995.).
Rosulje su prilikom izdiga u proljeće bile drugo obvezno zaustavište stada koja su ovdje stizala iz nižih dijelova Hercegovine, iz smjera jugoistoka i jugozapada i nastavljala prema pasištima na Čvrsnici (pr. područje Bara), Vranu ili Ljubuši te prostorima između ovih planina (pr. Blidinje). Radi se o drugom zaustavištu, jer su stočari na svome putu prije Rosulja, prvi dan i prvi put obično provodili na nekom usputnom prostoru (npr. ako bi kretali iz širokobrijeških sela, polazili na put u zoru, koristeći razne prilazne putove prvi dan obično su provodili negdje na širem potezu između Goranaca i Bogodola, ondje gdje bi im bila dostupna voda i gdje su mogli pustiti stada da štogod popasu), a onda bi se rastovarali i podizali jednonoćna logorišta. Rosulje su prostorne i izdašne pašnjacima. Ipak, novopridošli stočari morali su uvijek paziti da ne ulaze među suhozide onih koji su tu imali stalne stanove i onih koji nisu išli dalje. Najbliža lokva bila je Šimića lokva - u njoj uvijek ima dosta vode. Ali bilo je i par drugih stalno vodom popunjenih lokava.
IZVOR Priče iz Hercegovine: Mećave, progoni i sačekuše. Hercegovački Info Portal, 24.1.2018. |
Rosne poljane...(16.8.2019.)
Autor: zovcom Datum objave: 17.8.2019. Put. Put od Kilave Bukve do Bosiljne... ljepota... uživancija. |
|
Spomenik duvandžijama
Nakon Prvog svjetskog rata (1914.-1918) i poslijeratnih gladnih godina, ljudi u Hercegovini su teško preživljavali na toj siromašnoj zemlji. Duhan je tada bio jedina poljoprivredna kultura koja je uspijevala. Jednako kao i u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, tako je i u Kraljevini SHS vladao strogi državni monopol na prodaju duhana. Kako je otkupna cijena bila mizerna, ljudi su sklanjali manje količine duhana kako bi ga mogli bolje prodati na crnom tržištu. Većina trgovačkih, a još točnije rečeno krijumčarskih putova u to vrijeme vodila je od Hercegovine prema središnjoj Bosni. Jedan od najfrenkventijih pravaca bio je iz južnih krajeva preko sjevernih područja Širokog Brijega, Gvozda, Rosnih poljana, između planina Vrana i Čvrsnice i dalje prema središnjoj Bosni. Zbog državnih žandarmerijskih zasjeda, a također i vremenskih uvjeta, taj takozvani "put duhana", često je znao biti opasan put u jednom smjeru, bez povratka, dokaz čega su križevi poginulih rasutih po planinskim bespućima. Godine 1919. skupina od petnaestak nosača duhana s područja Ljubuškog ponijela je u ruksacima (žake s duvanom) duhan ka središnjoj Bosni. Na području Rosulja su ih 8.8.1919. dočekali filanci (financijski policajci) i krvnički poubijali. Izginuli su duvandžije iz Brotnja, braća Mate i Ante Lozo iz Gornje Vitine i Mate Sušac iz Grljevića. Ivan Brkić je bio teško ranjen, dok su ostali uspjeli pobjeći. Financijaše je predvodio financijski narednik Josip Svatoš zajedno sa svojim pomagačima, izvjesnim Slezakom i Đurakom, koji su imali postaju u Rakitnu sa zadaćom da zapriječe putove kojima su prolazili nosači duhana. Spomenik ovim poginulim duvandžijama nalazi se na sjevernom dijelu Rosulja, neposredno uz cestu prema Barama, a u narodu je poznat pod imenom Lozića grobovi. (obnovljen je 2022. jer su ga već uništile ekstremne planinske prilike). Tu su sahranjeni, jedan pored drugog, sva trojica poginulih u događaju iz 1919. godine. Spomenik je podigao Marko, brat pokojnog Ante i Mate, 1971. godine. Uz grobove je posadio dvije jele. Jedna od njih je iz panja udvojena i simbolizira dvojicu braće Lozo, a druga simbolizira Matu Sušca. Idejno rješenje novog spomenika - obnovljenog 2022. godine - uradio je akademski umjetnik Anđelko Mikulić. Simbolika spomenika je sadržana u 13 kamenih, prirodom oblikovanih blokova. Blokovi postavljeni u krug oko spomenika su višesimbolični. Možemo ih gledati kao simbol "posljednje večere", 12 blokova – 12 apostola, dok je na 13. simbolično odložen kameni ruksak s duhanom koji simbolizira predah i počinak – vječni počinak trojice mladih ljudi. Središnji dio spomenika su tri kamena bloka s urezanim križevima i imenima sahranjenih pokojnika. Ovaj je događaj u narodnoj predaji više puta opjevan i odguslan. IZVOR Rakitno: Obnovljen spomenik duvandžijama. TomislavCity.com (Jabuka TV), 24.10.2022. |
filanci
Državni službenici koji su procjenjivali količinu i kvalitetu prilikom otkupa duhana. Bili su nemilosrdni i često potkupljivi. Naziv potječe još iz austrougarskog razdoblja. |
Klanac - Raskršće
|
Sudar dviju klima
Mediteranska klima prodire dolinom Neretve do ušća Drežanke, i dalje se uz drežanjsku dolinu probija do iza Gornje Drežnice i prosjekom Draga, koji povezuje dolinu s viskoplaninskim prostorom, te se ovdje na prostoru Klanca-Raskršća (tu se nalazila znana gostionica, od koje su danas samo ruševine) sudara s hladnom kontinentalnom strujom. Kad se to dogodi, a dogodi se svake zime po nekoliko puta, onda ovdje nastaju velike mećave i smetovi, koji su kroz povijest prouzročili mnoge nevolje, pa i sa smrtnim ishodom. Taj se greben zove Bijele stijene, a još se zapadnije od Klanca nalazi više vrhova koji nose znakovit naziv Vitrinjača (Vitrunjača; Mala V. i Velika V.; od ikavskog vitar = vjetar). U prosincu 1993. godine je tako ovdje zapalo do šest metara snijega. Iznad puta, u stijenama, nalazili su topnički položaji HVO-a. Dvojica ratnika, satnik Marinko Jurilj i bojnik Nevenko Sesar, krenuli su kući na Božićne blagdane, iako su ih suborci odgovarali od puta zbog lošega vremena. Na kraju su zbog nevremena dmrtno stradali, a na taj tragični događaj danas podsjeća spomen-ploča utisnuta u stijenu pokraj puta. IZVOR Rakitno: Obnovljen spomenik duvandžijama. TomislavCity.com (Jabuka TV), 24.10.2022. |
|
Na Bilima, dokumentarni film
Datum objave: 27.11.2014. Proizvodnja: BHRT - Radiotelevizija Bosne i Hercegovine Opis: Makro lokacija – Planina Čabulja. Mikro lokalitet – Visoravan Bili, 1130 metara iznad mora. Prvo je bilo šest konja, a danas 156, manje-više, broj im je promjenjiv zbog vukova. Samo godine 2014. vukovi su otamanili 36 ždrijebadi, a neljudi ubili nekoliko konja, među kojima i jednu kobilu sa ždrijebetom u utrobi… Marijo Bošnjak, voli konje sa Bila i brine se o njima. Adnan Hatić, rok muzičar, snima svoj prvi film – Konji na Bilima. Ivan Andrić, globtroter i vrsni fotograf, napušta lavove i krokodile zbog konja sa Bila. Irma Isak i Renato Kristić, otkrivaju novu dimenziju ljepote i slobode. Dinno Kasalo daje sve od sebe da vidite njih na djelu. |
MTB: Bogodol - Gornji Crnač - vrelo Borak
Datum objave: 8.11.2021. Autor: Sarafanje Opis: Vožnja bajkom, po vjetrovitom danu, iz Mostara preko Goranaca i Crnačke ladine do vrela Borak (izvor rijeke Lištice) i nazad. Prvobitno sam u planu imao da vozim do druge raskrsnice na Čabulji (Razvala), ali je u toku vožnje počelo koljeno da me boli, pa sam je skratio i okrenuo preko Crnačke ladine. Na vožnju krećem iz Mostara, na Gorance, gdje usput srećem Nedžada koji je krenuo na vidikovac na Vrde. Zajedno vozimo do raskrsnice za Vrde, gdje se rastajemo i ja nastavljam svojim putem preko Rasoje, prema Bogodolu. Tu već počinjem da osjetim bol u koljenu i odlučujem da malo skratim krug, te se na raskrsnici ispod Oštre glave odvajam lijevo, za Gornji Crnač. Odavde počinje spust do sela, gdje me dočekuju 2 mahnita psa, koja su u jednom trenutku skakala na zadnji točak od bicikla, a peper sprej koji mi je bio u džepu nisam uspio da izvadim jer je bio loš teren niz brdo. Uglavnom, nekako sam ih se riješio i nastavljam pored Crnačke Ladine, putem prema Donjem Dobrinju. Ovdje me je vjetar dobro otpuhao, malo sam se počeo i brinuti kako ću se vratiti nazad u Mostar, ali srećom, kasnije se vjetar primirio. Iz Donjeg Dobrinja me čeka kratki uspon iznad Dobrinjske drage, gdje se spuštam u Gornji Crnač, sela Karačići, Rastuša. Kod župna crkve "Presveto Srce Isusovo" u Crnču se odvajam s glavne ceste prema selu Čorići i Naletelići, gdje me iznenada očekuje dosta ružan teren. Tu se iznad Ivan drage spuštam do odmarališta kod kojeg se odvajam pješaćkom stazom u šumicu. Nakon 5 minuta guranja bajka dolazim do prelijepe lokacije, koju stvarno nisam očekivao. Zarasli, stari kameni most, iznad uskog kanjon riječice. Lokacija me fascinirala i ostavila bez riječi, jednostavno prelijepo i obavezno preporučujem da se posjeti. Predpostavljam da je ispod mosta, u tom kanjonu vrelo Borak (bar po vojnim JNA kartama tako piše, iako po google mapama stoji da se nalazi južnije). Ovdje sam napravio jednu dužu pauzu i nastavljam pored mlinica i bašti na sljedeći uspon od par kilometara do sela Lončari. Odvdje se odvajam prema Donjem Gradcu, gdje sam isto ucrtao put do nekakvog jezerca ili bare, ali nije ništa posebno. Vjerovatno je neka umjetna lokva. Dalje izlazim na glavnu cestu Široki-Mostar i vraćam se kući preko Žovnice. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/610... |
Izvori i literatura
BJELČIĆ, Ž.; ŠILIĆ, Čedomir: Characteristic of flowering plants for Herzegovina’s endemic center – Prenj, Čvrsnica and Čabulja Mts. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Prirodne nauke, NS, 10, 1971. str. 39–57.
LEPIRICA, Alen: Fizičko-geografske karakteristike endemnog razvojnog centra Prenj, Čvrsnica i Čabulja. EKO BiH MONOGRAFIJA. 2008. (DOC)
LEPIRICA, Alen: Fizičko-geografske karakteristike endemnog razvojnog centra Prenj, Čvrsnica i Čabulja. EKO BiH MONOGRAFIJA. 2008. (DOC)
- Sažetak. In this chapter of scientific monography "Endemni razvojni centar Prenj, Čvrsnica i Čabulja" Lepirica described geology and neotectonics, geomorphology, climates and hydrology of this mountain area in north Herzegovinia.
- Sažetak. Provedenim istraživanjem analizirani su morfološki tragovi pleistocenske glacijacije planinskog masiva Čvrsnice i hrpta Čabulje. Cilj istraživanja bio je utvrditi prostorni obuhvat glacijacije na temelju detaljnog kartiranja morfoloških tragova oledbe te evidentirati egzaracijske i akumulacijske reljefne oblike. Istraživano područje (513, 45 km2) obuhvaća središnji dio planinskog sustava Visoke Hercegovine, između kanjonskih dolina Doljanke i Neretve na sjeveru i istoku, planinskih hrptova na zapadu (Vrana i Liba) i zaravni Brotnjo na jugu. Najvećim dijelom područje se nalazi na visini iznad 800 m. U litološkom sastavu istraživanog područja prevladavaju okršene, karbonatne (vapnenci, dolomiti) naslage mezozojske starosti. Na oblikovanje reljefa osim geoloških i strukturnih obilježja utjecali su glacijalni, krški i padinski procesi. U vršnom planinskom prostoru dominantna je mrežasta struktura reljefa s nizom uzvišenja (hrptovi, glavice), udubljenja (ponikve, uvale) i platoa. Gorki masiv Čvrsnice podijeljen je hrptovima Sljemena, Vilinca i Velike Čvrsnice na platoe Plase, Muharnice i M. Čvrsnice. Hrbat Čabulje u središnjem dijelu ima izdvojen plato omeđen dolinama Vanjače i Rosnih poljana s bočnih strana. Upravo takva podloga predglacijalnog reljefa uz povoljne klimatske uvjete pogoduje akumuliranju snijega i leda odnosno stvaranju oledbe. Na temelju analize morfometrijskih parametara, rekonstrukciji klime i prostornog rasporeda ledenjačkih morfološih oblika može se pretpostaviti maksimalno područje zahvačeno oledbom od oko 200 km2. Utvrđeno je postojanje triju tipova pleistocenskih ledenjaka: cirkni, platoasti i dolinski. Tragovi cirknih ledenjaka utvrđeni su najvećim dijelom uz padine hrptova Vilinca, Velike i Male Čvrsnice i hrpta Čabulje. Platoasti ledenjaci imali su regionalna obilježja, a pružanje i obim određen je kako prihranjivanjem ledom tako i pružanjem hrptova. Dolinski ledenjaci prate pružanje postojećih dolina, a prihranjuju se uglavnom ledom s okolinih padina (ledenjak Bare, Vanjača). Kao posljedica egzaracijskog oblikovanja u recentnom reljefu utvrđeno je postojanje 26 dobro očuvanih cirkova. Najveći broj cirkova razvijen je na padinama hrptova sjeverne ekspozicije i ima manju površinu. Cirkovi južne orijentacije su veći, oblikovani u rasjedno predisponiranim uvalama. Utvrđene ledenjačke doline u gornjem dijelu imaju karakterističan „U“ profil, a njihova dužina i pravac pružanja određeni su istaloženim akumulacijskim ledenjačkim sedimentima (morene, glaciofluvijalni sedimenti). Postojanjem završnih morena na niskim nadmorskim visinama od oko 280 m pretpostavljeni su povoljni uvjeti za razvoj znatnih količina leda. Granulometrijskom analizom akumuliranih naslaga na određenim, ravnomjerno raspoređenim lokacijama u većini uzoraka utvrđena je niska razina zaobljenosti zrna, gotovo dvije trećine krupnih čestica (šljunak) i relativno slaba sortiranost materijala što s obzirom na položaj upućuje na ledom pretaložen sediment (morene i glaciofluvijalne plavine).
|
Pogled iz Goranaca ka Čabulji
Od Goranaca je vodio put iz Mostarske kotline ka Duvanjskom polju, i to preko Bogodola, Ladine, Bara i Blidinja, te bi u Gorancima konjanici znali prenoćiti ili bi se pak nakratko odmorili (skidajući tovare i samare). |
