---

PRIMORSKI POJAS > PODRUČJE SJEVERNOG JADRANA > OTOCI SJEVERNOG JADRANA > Pag
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Lošinj, Rab
Najviši vrh: Sveti Vid, 348 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.4765556, 14.9948611

O otoku

ZEMLJOPIS

---

PRIRODA

---

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

Satelitski pogled na gradsku jezgru grada Paga (Google Earth, pristupljeno 22.2.2024.)
Do utemeljenja novog grada Paga na mjestu gdje se nalazi i danas došlo je 18.5.1443 godine. Gradnja se izvodila po arhitektonsko-urbanističkom planu koji je napravio jedan od najvećih hrvatskih graditelja Juraj Dalmatinac.

Kulturno - povijesna baština

Paška ovca
Paška ovca nastala je križanjem španjolske merino ovce i bergamške ovce iz Italije, to je otočna pramenka i ona je specifična po tome što je vrlo otporna na teške otočne životne uvjete. Uzgajivači ovce uglavnom drže vani. Ovce se hrane oskudnom vegetacijom, u kojoj se nalaze biljke poput kadulje, smilja, lavande i koromača, a također i posolicom koju raznosi bura (mahom tijekom zime) po kamenju koje ovce ližu.

Narodna baština

Tradicijske aktivnosti

Stočarstvo

Paška ovca i proizvodnja sira

Paška ovca. Paška ovca nastala je križanjem španjolske merino ovce i bergamške ovce iz Italije, to je otočna pramenka i ona je specifična po tome što je vrlo otporna na teške otočne životne uvjete. Uzgajivači ovce uglavnom drže vani. Ovce se hrane oskudnom vegetacijom, u kojoj se nalaze biljke poput kadulje, smilja, lavande i koromača, a također i posolicom koju raznosi bura (mahom tijekom zime) po kamenju koje ovce ližu.

Proces proizvodnje paškog sira. Početkom svake godine, kasnozimski i ranoproljetni mjeseci vrijeme su janjenja, mužnje, početka proizvodnje paškoga sira (mladi sir). Ovce se muzu dva puta dnevno, a mlijeko odvozi u siranu. Sirane imaju svoja stada, ali glavninu mlijeka otkupljuju od kooperanata. Sve mlijeko koje dođe u siranu prolazi kroz proces pasterizacije, odnosno zagrijavanja mlijeka da bi eliminirali sve ono štetno i nehigijenski što je nastalo preko mužnje i bilo kakvu drugu kontaminaciju. Pasterizirano mlijeko potom cijevima putuje u veliki spremnik, takozvani zgotovljač. Ondje se u mlijeko dodaju mliječne kulture, sirilo, kalcijev klorid i paška sol. Tada se ispušta sirutka u kadu sa grušom i sir se pretpreša, da se odvoji sirutka od gruša i onda će se taj gruš kalupirati i prešati. Dok se sir gruša, sirutka ide na kuhanje skute. Skuta je jako zdrava, dobra za regulaciju šećera, za regeneraciju jetre, bogata proteinima pa je koriste i bodibilderi. Tradicionalno se ona stavljala u gaze (pece po paški), a danas sve više u kalupe. Za otprilike pola sata sir se zgruša i u velikoj kadi režu ga sirarski noževi. Općenito je minimalno vrijeme zrenja sireva 60 dana.

Zaštita. Na otoku djeluje Udruga proizvođača paškog sira, koja je nositelj oznake izvornosti. Svaki sir ima svoju markicu, ali paški posebnu - kazeinsku markicu Udruge proizvođača paškog sira. Oznakom izvornosti se štiti ime i naziv paškog sira od zlouporabe i patvorenja i ona je dokaz da je kupljeni sir proizveden isključivo na Pagu, isključivo od mlijeka paške ovce.

IZVOR  VRSALJKO, Katina: Otok Pag je i zimi iznimno živ te gastronomski zanimljiv. HRT, 18.2.2024. (VIDEO)

Tradicijska gastronomija

Skuta koja se proizvodi na Pagu koristi se i u paškoj gastronomiji kao: štrudla sa skutom, palačinke sa skutorm, može se jesti uz maraschino ili kavu, dodaju je u juhu, služe kao predjelo uz maslinovo ulje.
Neka od tradicionalnih jela su i janjeći gulaš s novaljskim makarunima, brudet od hobotnice, sipa s bobom i dr. 

Folklor

Tradicionalne nošnje, kostimi i tekstilna radinost

Pag, narodno vezivo u Pagu
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923.

Starinska nošnja otoka Paga 
Autor: Marijana Gušić
​IZVOR Etnografski muzej - Zagreb. Tumač građe. Zagreb 1955.

​Starinska nošnja otoka Paga sastoji se od duge bijele košulje ravnog kroja, širo­kog, otvorenog rukava, i od vunene suknje, koja kao gornje odijelo prekriva bijelu košulju, tako da od košulje ostaju vidni bijeli rukavi i prsa. Prema tomu je osnovna kompozicija ruha jednaka kao kod perojske nošnje. No stil paškog starinskog ruha pokazuje novo likovno shvaćanje i prekid s upotrebom medijevalnih elemenata. Paška suknja izrađena je od veoma fine domaće vunene tkanine, nabrana je u struku i našivena na opleće od iste tka­nine. Dekorativni pazušni raspor na ovom opleću ukazuje na kasnogotičko oblikovanje, pa i suknja sama, svojim čvrstim vertikalnim naborima, značajna je za stilizaciju ovog razdoblja. Dok je u svim ostalim našim krajevima, pa i u susjednoj Italiji, suknja ovoga tipa danas crna, crvena ili taninsko smeđa, na Pagu je svaki pojedini primjerak nosilac svoje vlastite boje u posebnom tonu. U suprotnosti prema sredovječnoj polihromiji, u kojoj je kolorit podložen ornamentu, u paškom ruhu boja sama jedan je od osnovnih elemenata kompozicije. Već u tom vidimo unošenje novog, renesansnog likovnog poimanja. Osnovna boja, stavljena u čistoj ploštini nabrane suknje, još je više naglašena bjelinom košulje i pokrivače i usklađenim, koji put komplementarnim, a koji put suprotnim koloritom traverse i svilenog rupca. Ovako indi­vidualno riješena odjeća dolazi do punog izražaja tek u društvenom kolektivu, i to pod vedrim nebom, u okviru renesansne arhitekture grada Paga i njegovog glavnog trga, koji je od 15. stolj. do danas ostao pozornica društvenog doživljavanja. Kad se ovdje sastanu žene i djevojke, od kojih svaka ima po svom vlastitom izboru usklađen kolorit svog ruha, koje je ipak u svim primjercima jednako u glavnom obrisu, ova slika djeluje kao prekrasna cjelina renesansnog likovnog podavanja. Tada se redaju sve boje od otvoreno žute ili zagasito zlatno žute, pa skrletno crvene, rđaste i boje pečene zemlje do smeđe, zatim sa likovnom skalom maslinasto zelene te različitih tonova modre sa svim prelazima u tamnomodro, u ljubičasto i u tamno vinsko crvenilo. Boja suknje i dodatnih dijelova ovisi o dobi djevojke ili žene, koja odijelo nosi, o zgodi, za koju odijelo služi, ali i o ličnom izboru i ukusu vlasnice.

Uz svakodnevnu nošnju djevojke idu gologlave s crvenim kordunom upletenim u kosu, a udate žene ili su za vrućine nepokrivene ili prekrivaju glavu običnom kupovnom maramom, svagda tamnom. Uz starinsko svečano ruho, djevojke i žene pokrivaju glavu bijelom pokrivačem. Način slaganja, obris i nabori, koji se u tom slaganju postizavaju, govore o kasnogotičkoj sti­lizaciji ovog ukrasnog pokrivala, po porijeklu srodnog svim ostalim gotičkim povezima u obliku odugačke pačetvorine. No jednostavno stavljanje paške pokrivače na samu kosu, bez podloška i bez donje kapice, pokazuje, da je paška pokrivača i uz karakterističan gotički duktus ipak oblikovana već na nov način poput dekorativnog, laganog renesansnog vela.

Ipak je naziv pokrivača u smislu pokrivala ženske glave star, pa ga nalazimo u pisanim spomenicima već god. 1288. Član 27. Vinodolskog Zakonika određuje, kako treba kazniti onog, tko bi ... . ženi zvergal hoverlicu ili pokrivaču z glave. . . . Opazili smo već, da je u sjevernoj Hrvatskoj žensko oglavlje do danas ostalo vidljiv znak njena dosto­janstva, pa tako i ova odredba Vinodolskog Zakonika odgovara običaju, koji je u srednjem vijeku postojao u čitavoj Evropi. Međutim za naše razmatranje o porijeklu pojedinih eleme­nata, uraslih u folklornu baštinu, od prvenstvenog je značenja sam naziv, kojeg nam donosi ovaj izvor. To je naziv pokrivača, dakle riječ, koja se do danas u istom smislu u živoj upotrebi sačuvala u našem sjevernom Jadranu, kao i na jugu, u Konavlima. Ma da iz našeg izvora ne možemo razabrati pojedinosti o ovom pokrivalu, jasno je po njegovoj službi, da ono stoji u razvojnom srodstvu s kasnijim predmetima iste vrste. U osnovnom se smislu pokrivača Vinodolskog Zakonika podudara s onim elementom ženskog oglavlja, kojeg u sličnoj takvoj odredbi stotinu godina ranije navodi ruski zakonik: ako tko tuđoj ženi ili kćeri skine povoj s glave .... kaznit će se.  
— No naš izvor donosi još jedan dragocjeni podatak, u njem se naime pokrivača zove hoverlica, i to lako da ovo ime stoji na prvom mjestu. Kako ćemo dalje vidjeti, ovaj naziv kasnije zadobiva značenje podloška, donjeg dijela u slo­ženom priboru, onako kako ga danas u posljednjem obliku nalazimo u nazivu i predmetu kovrljak i kofrtal. Porijeklo naziva hoverlica leži u latinskom copertum, cohopertum, a i po sadržaju odgovara ovaj izraz latinskom nazivu, jer se radi o pokrivalu, u ovom slučaju o pokrivalu ženske glave. Držim stoga, da navedeni član Vinodolskog Zakonika govori samo o jednom predmetu, i to o onom pokrivalu ženske glave, koje bi moglo odgovarati staroruskom povoju, današnjem krčkom rubu, a i paškoj pokrivači. Oba su naziva, hoverlica i pokrivača, bez sumnje u 13. stolj. bila uporedno u upotrebi u sjevernom primorju. Hoverlica, naziv romanskog porijekla poprimio je već slavenski dočetak, a možda mu i značenje nije više bilo točno određeno. Možda se upravo zbog tog ovom nazivu uporedo dodaje još i hrvatski prijevod, kako bi već pomalo arhaizirana riječ u pravnoj formulaciji bila jasna i točno određena. Tako bi se moglo razumjeti, da su daljnje izvođenice iz ove osnove izgubile prvotno značenje pa su kasnije mogle biti primijenjene na onaj dio oglavlja, koji nije više bitno pokrivalo, dok za pojam gornjeg vela prevladava hrvatska riječ pokrivača.

Uz starinsku su se nošnju kao obuća nosile firale, mekane papuče od kordofanske crvene kože, značajne za čitavo naše Primorje. Sa stalnom značajkom levantinske obuće paške firale pravljene su obje na jedan kalup. — Na našem eksponatu firale su rekonstruirane, prema sjećanju. Na terenu starinska obuća nije sačuvana, nego ju je posve istisnula suvremena polucipela, obično crna.

Ovako prikazano starinsko paško ruho ukazuje na stilsko oblikovanje u onom razdoblju, kad je u Sredozemlju već bilo došlo do prekida sa sredovječnim ruhom, a kad još nije prevla­dala protureformaciona crnina. To je dakle nošnja iz onog vremena, kad je naš narod, uporedo s ostalim narodima Sredozemlja, sudjelovao u općem razvoju evropskih kulturnih dobara, prije nego što su osmanlijsko nadiranje s jedne strane, a mletačka eksploatacija s druge strane, nametnuli našem narodu tešku borbu za goli životni opstanak. Tako paška nošnja potvrđuje zakonitost folklornog stvaranja, po kojoj kulturno dobro, stečeno u doba ekonomskog pro­cvata, postaje svojina širokog kruga pa ostaje u upotrebi i onda, kad isto društvo politički i ekonomski opada. U doba kulturnog i ekonomskog zastoja i osiromašenja, ranije stečena baština tradicijom se ustaljuje i stiče lokalni folklorni sadržaj. Starinsko paško ruho zadržalo je stilsku ljepotu ranog renesansnog oblikovanja, pa se u tom očuvala kulturna baština onog doba, kad je u 15. stoljeću Juraj Dalmatin dao urbanističko rješenje tad novom gradu Pagu, danas usnulom mjestancu na osiromašenom otoku. Kao što se u kasnijim stoljećima postepe­nog i tihog opadanja, sačuvala arhitektonska cjelina ovog gradića, tako su se u tišini, na pri­krajku svjetskih događaja, očuvale i čiste vrednote starinskog ženskog ruha.

Bijeli ukras tekstila, bijeli vez, rasplet i čipka mogu se u folkloru naših naroda pratiti od prvih početaka do svog razvijenog cvata. Sasvim prvotni priplet, koji kao skromni ukras spaja pole duž živog ruba na odijelu zvanom vrhnja, iz Praputnjaka u sjevernom Primorju, kojim predmetom započinjemo ovu grupu naših eksponata, pokazuje onu istu značajku arhaičnog boda iglom, što smo ga već susreli u slavonskom pripletu i u dobrotskoj udovič­koj kapi. Ovaj ukras još više ističe arhaičnost odijela, krojenog u klinove. Na rano obliko­vanje upućuje i tekstilni ukras od resa i kita, koji se osim u šarenoj svili, na našem folklor­nom ruhu primjenjuje i u bijelom, lanenom ili pamučnom koncu. U tom je smislu očuvan ovakav ukras zajedno s raspletom i vezom zvanim grbež na muškim košuljama iz Bosanske Kra­jine. Dva primjerka ovakve košulje, od kojih jedan kao ranije pridobiveni inventar nema sigurnog porijekla, a drugo je košulja đuveglijska, košulja za mladoženju, iz Lubova u Plivi kraj Jajca, nabavljena kao recentan primjerak u muzej god. 1931, pokazuju bogat ukras ovoga stila.

I arhaično pokrivalo ženske glave s otoka Krka, zvano rub, pokazuje istu sliku sredovje­čnoga veza i raspleta. Ovaj sitni rasplet u mnogo primjeraka nije izrađen bijelom niti, nego svilom različitih tamnih boja, a prate ga istovrsni vez i sitne rese.

Upravo ovakav rasplet kao i ranije spomenuti priplet, početak je one vrsti ukrasa, koji se, na izmaku srednjeg vijeka u tada novom renesansnom životnom stilu razvija u samostalnu čipku. Pa dok dinarska recentna građa čuva bijeli vez i rasplet u veoma ranom stilskom izrazu, primorski tekstil pokazuje sve stupnjeve u razvoju čipke, od prvotnog raspleta do pravog samostalnog čipkanog ukrasa. Paška košulja pokazuje jedan od takvih stepena. Tehnika, koja se danas na Pagu zove paški teg, što znači paški rad, primijenjena u ovom bijelom ukrasu, nije više samo arhaičan bod pripleta, nego je to već pravi čipkarski bod. No jednako kao i dobrotska čipka, paški teg još nije prešao u samostalnu čipku. Kao stalni ukras bijele košulje, paški teg ostaje konstruktivno vezan u osnovnom platnu odjevnog predmeta. Osnovicu ovom čipkanom ukrasu čine ravna nit samog platna i dijagonala, nadodana lanenim koncem. U ovako dobivenu mrežicu, bitno povezanu s platnenom pozadinom, stavlja se ornamenat u šivanom čipkanom bodu. Tako je paški teg u izvođenju i u izrazu sačuvao sliku rane rene­sansne čipke geometrijskog raporta. Od najljepših je paških načina tehnika rizano, koja odgo­vara ranom renesansnom tagliato talijanskog tekstila. Sve ostale varijante paške košulje imaju raport rane retičele. Po izloženim primjercima paških košulja vidi se, da je gornji dio paške košulje sa čipkanim ukrasom izrađen od dobrog lanenog platna, rjeđe od pamučne žu­tice. Donji dio, skuti, koje pokriva naborana suknja od pasa na niže, redovno su uz laneno platneno opleće našiveni od slabijeg platna, danas obično pamučnog.

Jednaki čipkani rad kao na paškoj košulji nalazimo primijenjen i na bijeloj paškoj pokri­vači. U ovoj grupi dajemo nekoliko primjeraka ovog pokrivala. Vidimo, da je paška pokrivača odugačka s ukrasom na dvije uže strane. Ona je svagda od tanje tkanine nego li košulja. U našim primjercima to je često batist iz sredine 19. stolj., na kojem čipkani teg postaje nježniji nego li na masivnom platnu košulje. Stalna pruga čipkanog tega praćena je s obje strane paralelnim raspletom zvanim gaz, što upravo i jest značajna crta rane renesansne čipke. Pokrivaču čini laganijom i čipka na oba njena kraja, koja je kao samostalan čipkani ukras izrađena tehnikom na batiće. Uz paške pokrivače izlažemo istovrsni predmet iz Nerezina na otoku Lošinju. I ova bijela pokrivača istog je oblika i srodnog, nešto skromnijeg ukrasa, kao što su čuvene paške pokrivače, no u Nerezinama ovaj predmet nosi naziv peča. Ovaj se primjerak, kao jedini te vrsti sačuvao u domu porodice Žuklića. God. 1951. darovao je našem muzeju ovu peču njen vlasnik Anton Žuklić-Stefančić, uvjeren, da će tako ova draga starinska uspomena Nerezinjana ostati trajno sačuvana i da će u muzejskoj obradi biti ispravno oci­jenjen bogat kulturni i naučni sadržaj, što ga ovaj skromni predmet nosi u sebi. Nerezinska je peča od tankog lanenog platna s bijelim ukrasom u šivanom raspletu, sa sasvim ranim pre­lazom u raport šivane čipke. Ovu je peču u porodicu Žuklić donijela nevjesta, rodom iz Perhata na otoku Cresu. U posljednje vrijeme, od vremena Prvog svjetskog rata, ovaj je bijeli prevjes u porodici služio kao mrtvački pokrov pokojniku na odru u kući. Sam naziv peča ukazuje na oblikovanje ove vrsti pokrivala u doba rane renesanse, kad zapadni kasnogotički elementi ulaze u talijanski odjevni inventar. Tad se u Italiji uz ostala pokrivala javlja bijela pokrivača kao obični skromni prevjes postarijih žena i žena iz puka. Naziv peča zadržao se i u slovenskim varijantama ove vrsti pokrivala, a vidjeli smo već, da su se u nizinskoj Hrvat­skoj, naziv i služba renesansne peče sljubili s ranijim slavenskim pokrivalom udate žene, i tako dali modalitete čuvenih posavskih peča. Dok nerezinska peča i paška pokrivača ukazuju na renesansni stadij ženskog prevjesa, na mnogim su se mjestima naših otoka i primorja sačuvali podaci, pa i sami predmeti, po kojim se može pratiti razvojni put od gotičkog načina omatanja glave povezačom do renesansnog vela. — Takve su velike i tkaninom obilate pokrivače negdašnje ženske nošnje na otoku Olibu, sačuvane u tamošnjoj zbirci Don I. Pulišića. Još se na otoku Olibu pamti, kako je takvom pokrivačom nevjesta omatala glavu na način srodan krčkom rubu. Jedan od prelaznih oblika između starijeg ruba i novije pokrivače paškog tipa, pokazuju primjerci, sačuvani u tekstilnoj zbirci samostana Sv. Eufemije na otoku Rabu, koji su bez sumnje pripadali kompleksu negdašnje, sad izgubljene starinske nošnje ovog otoka. Rapske su pokrivače veće, nego što su recentni paški primjerci i ovaj naš nerezinski predmet, ali nose bijeli ukras u kanonu ovog renesansnog vela. Svi su primjerci očito bili presloženi po dužini u četvero, kako smo to našli kod krčkog ruba. Srodnost s rubom leži u materijalu ovih pokrivača. To je naime svila, i to domaća polusirova svila, kako smo je već često susreli na našem primorju. Najbolje od ovih primjeraka datiram s oko god. 1600., za što govori njihova rana čipka, a i prosperitetni uspon grada i otoka u toku 16. stolj., koji je bez sumnje sa sobom donio obilje u tekstilu. — U tipološku cjelinu renesansnog prevjesa uvrstit ćemo i konavosku pokrivaču, osobito njen bijeli korotni modalitet, a ovamo pripada i krčka bendica. Raniji elemenat složene povezače pa i one pričvršćene na podložak, susrest ćemo u konavoskom hondelju. Ipak i mimo renesansnog značaja paške pokrivače, kao da se još mogu 

Djevojka u žutoj suknji i žena u tamnom, obje s pokrivačama.
Pag na istoimenom otoku.
Desni lik muzejski eksponat.

nazrijeti oni elementi, koji su iz zapadne gotičke sfere doprli na Jadran i tu dali supstrat renesansnom bijelom velu. Pokriti glavu pokrivačom, na Pagu kaže se abandat pokrivaču, pa žene govore jedna drugoj:  abandaj mi pokrivaču, ili abandaj me. Za nas ostaje sporedno, da li će filolozi glagol abandat protumačili iz riječi binden, einbinden, anbinden, ili će mu porijeklo naći u talijanskom bandarela, jer su ova riječ i predmet potekle iz istog njemačkog izvora, a sadržaj glagola abandat ostat će u oba slučaja povezati, omotati glavu povezačom, pokrivačom.

Tako i u svojim pojedinostima paška pokrivača, ovaj vanredan ukras ženske glave, govori o oblikovanju u 15. stolj. Na relijefu u portalnoj luneti crkve u gradu Pagu, niz ženskih glava zaogrnut je povezačama ove vrsti. I ako ne ćemo ustvrditi, da su na ovom skromnom pro­vincijskom spomeniku prikazani likovi iz samog grada Paga, opet u ovom pokrivalu lako prepoznajemo opću crtu tadašnjeg pučkog odijevanja. A upravo iz ovog se oglavlja razvila paška pokrivača, jer su otada pa do danas Paškinje abandale svoj kasnogotički bijeli veo, oplemenjen dahom prve renesanse.

Nakon što se na izmaku renesanse čipka osamostaljuje, ona do punog procvata dolazi u mletačkom baroku. Mletačko čipkarstvo koristi se kulturnom baštinom svojih područnih pokrajina na grčkom otočju i u našem Primorju. U 17. stolj. u sistemu decentralizirane manu­fakture, Venecija iskorištava radnu snagu ovih svojih pokrajina, pa su bezimene radionice mletačkog čipkarstva, osim onih u najbližoj okolini samoga grada, upravo na Jonskim otocima, u Boki Kotorskoj i na Kvarnerskim otocima. Uz šivanu čipku, u čitavom našem Primorju izrađivala se i čipka na batiče. O tom nalazimo dokumentarne potvrde u sačuvanim proizvod­nim sredstvima, u tradiciji pa i u samim primjercima visoke čipke, nađenim na mjestu porijekla na našoj obali i u našem folkloru. O primjeni visoke čipke u obje tehnike na našem folklornom ruhu, govore izloženi primjerci. To su rukavi, očito nekad sastavni dio bijelih platnenih košulja, koji su, kako je to raniji stečeni muzejski inventar, bez oznake svoga po­rijekla. Određujemo ih kao sastavni dio ruha iz Slovenskog Primorja, osobito iz Skednja, kako imamo potvrde u uporednoj dokumentarnoj građi. Skedenj je bio jedna od čipkarskih mletačkih radionica. Vjerojatno je, da su ovakvi rukavi sa čipkanim umetkom po dužini rukava, optočenim gusto izvezenom ili otkanom prugom od crne svile bili u običaju i u drugim varijantama bijele platnene košulje našeg primorskog folklornog ruha.

Samostalna barokna čipka u obje tehnike, nije mogla ostati autarkični rad žene u poro­dičnom okviru. Zato ova radinost postaje i na našem Primorju specijalno zanimanje žena čipkarica, čiju je bezimenu proizvodnju Venecija iskorištavala pod svojim imenom, i kao svoju vlastitu robu iznosila je na zapadno tržište. Da se doista uz visoki bijeli vez, kvalitetna čipka u obje tehnike primjenjivala u našem folklornom tekstilu, osim pisanih izvora i sačuvanih proizvodnih sredstava, dokazuju naši slijedeći eksponati. To su dva starinska primjerka dalmatinskih košulja s oznakom porijekla iz Omiša, dakle sastavni dijelovi starinske poljičke nošnje, kako je vidno u slikovnim prikazima 19. stolj., ali je u dobroj stilskoj cjelini na terenu više nema. Dva opleća, gornji dijelovi širokih platnenih košulja, pokazuju onaj isti kroj bo­gatih platnenih ženskih košulja, kakve mletački autor Vecellio, krajem 16. stolj., zove habito schiavonetto, dakle slavenska, dalmatinska košulja, i kakve su po njegovim riječima nosile tad u Veneciji žene sviju društvenih klasa kao donje odijelo ili kao jedino kućno ruho u ljetnoj vrućini. Klasičan kroj tunike ovih dalmatinskih košulja po niti osnovnog tkanja, svje­doči o našem vlastitom folklornom inventaru, a visoki ukras bijelog veza sa živim zoomorfnim ornamentom, te kvalitetna čipka u obje tehnike, govori likovnim izrazom onog vremena, kad su Hrvati na Jadranu živjeli u punom kulturnom razvoju još nepritješnjeni historijskom ka­tastrofom osmanlijske najezde s istoka i mletačke eksploatacije sa zapada. Treći naš eksponat ušao je u inventar muzeja god. 1950., kad ga je kao jedan od posljednjih sačuvanih primjeraka ove vrsti, poklonila prof. A. Juras našoj ustanovi. To je opleće starinske ženske košulje iz Pre­ka na otoku Ugljanu. Jednostavan bijeli ukras pokazuje tehniku rizano u rustičnom izdanju na košulji, koja odgovara dinarskoj varijanti bijele tunike.
No i svilovez u primorju napušta sredovječnu polihromiju i poprima oznake visokog renesansnog tekstila. Lišen bizarne mozaične kompozicije, svilovez se razraštava u plošni jedno­bojni ornamenat broćevog crvenila. Osnovni motiv granate ili pinije gubi prvotni smisao, jer se prenošenjem s oglednog renesansnog brokata slika sve više pojednostavnjuje i geometrizira. Janinski bod i tehnika zvana kadifača, povezuje ovaj razvojni put našeg folklornog tekstila s ostalim istočnim Sredozemljem. U inventaru našeg i splitskog muzeja, a još u većem broju u muzejima u Beču, ima primjeraka ove vrsti, koje možemo sa sigurnošću datirati sa 17. stolj., dakle u doba, kad su migracije s juga još bile veoma jake. Istančana polihromija, pre­točena u profinjeni renesansni kolorit uporedo sa najboljim bijelim vezom i čipkom, sastaju se u dodirnom pojasu našeg Primorja i naših planina i tu dosižu onu kulminantu bezimenog folklornog stvaranja, koju smo u najboljim primjercima nastojali prikazati u ove dvije grupe naših eksponata.

Priče s otoka

Otok Pag je poznat po čipki, soli, ovcama na ispaši na krševitom terenu, janjetini, siru, skuti i buri.
Oznaku izvornosti nose paška janjetina, paška sol i paški sir. Paška čipka uvrštena je na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.

​PAG Plaže
Datum objave: 8.5.2020. Autor: TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA PAGA
Opis: Grad Pag u prstenu Paške uvale krije čak 27 km fantastičnih pješčanih, šljunčanih i kamenih plaža i skrivenih uvala uz prekrasno čisto more. Tu su jednako tako posebne plaže po našim mjestima Šimunima, Vlašićima, Smokvici, Dinjiški, Proboju, Miškovićima.... Prošetajte zajedno s nama i osjetite ljepotu netaknute prirode, mir i opuštanje na paškim plažama...

Pag island in Croatia
Datum objave: 18.8.2018. Explore Croatia
Opis: Pag is one of our largest, but also most diversified islands. It is known as the island of salt, cheese and the beautiful Pag lace, although nature has also knitted its own lace into a mosaic with underbrush, mudflats with fresh and brackish water, saltwork basins, vast alcoves, steep cliffs… There are also pastures, vineyards, fields bordered with characteristic rustling reed… The crag of Pag hides much more, many untouched natural treasures, interknitted with a rich cultural heritage into the unforgettable Pag lace in which man and nature are united. More about Pag: https://explore-croatia.net/pag-a-lac...

Otok PAG - Divljina i Ponos
Autor: KAMBER izam Datum objave: 5.5.2024.
Opis. Otok Pag sam posjetio u ljeto 2023. BRANIMIR KAMBER (director and scenarist) IG:   / kamberizam   FB:   / kamberizam   e-mail: [email protected]

Po otoku

Žigljen

Stara Novalja

Lun

Novalja

Kolanjsko blato

Paški zaljev

Paški zaljev je najveći zaljev na otoku Pagu; dug 22,5 km, širok do 4,1 km, dubok do 45 m. Sa svih strana okružen je otočkim kopnom. Paškim vratima povezan je s vodama Velebitskoga kanala. U sjeverozapadnom dijelu zaljeva nalaze se uvala Caska i otočić Veli Školj. Naselja u zaljevu su: Pag, Caska i Metajna. Jugoistočno od naselja Paga smještena je Solana Pag (vađenje soli).
IZVOR  Paški zaljev. Proleksis enciklopedija

SVETI VID

Počivalo

GRADAC - SVETI GRGUR

Pogled iz paške lučice na Sveti Grgur (172 m, lijevo) i Gradac (197 m, desno)

Pag

Pag, skladišta soli
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923.

Pag, soline u Pagu
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923.

PROČITAJ VIŠE
FISKOVIĆ, Igor: Grad Pag - primjer 'realnoga grada' iz 15. stoljeća.  Prostor 20, br. 1(43) (2012): 23-45. (PDF)

• Sažetak. Grad Pag na istoimenom otoku, u vrelima pisan kao Citta Nuova, utemeljen je 1443. godine premještanjem Staroga Paga sa sučelne obale dubokog zaljeva. Zacrtan je originalan projekt do danas sagledive gradske jezgre s geometrijskom planimetrijom unutar prstena zidina. Analizira se urbanistički sustav po svim parametrima i kriterijima te predlaže gledati Pag kao 'realni grad' koji je proizišao iz ekonomske strategije i dometa kulture 15. stoljeća na istočnom Jadranu.

VELI BRIG - SVETI JURAJ - LEDENIK - LISIČJA GLAVA - GLAVICE

Veli brig (263 m)

Lokvinjsko i Ražaško

Proboj

Košljun

Metajna

Life on Mars | Otok Pag | Metajna
Datum objave: 18.5.2021. Autor: Molany
Opis: "Life on Mars Run" je u biti ime trkačke staze na otoku Pag-u u blizini mjesta Metajna. Postoji više pravaca, mi smo išli od luke i vratili se kružno iznad igrališta, odnosno sa druge strane mjesta, oko 16km duge staze. Na oko pola puta je ferata koju možete zaobići ako ju ne želite penjati, ona možda nije opasna jer je odmah ispod more, pa u najgorem slučaju možete pasti u hladno more, ali je zahtjevnija jer treba imati puno snage u rukama pošto je dobar dio ferate nagnut na suprotnu stranu tako da su noge uvučene prema unutra, pa ju nikako nemojte pokušavati bez osiguranja penjati, nama je osiguranje itekako koristilo što možete i primijetiti u videu. Bilo bi nam drago da nam komentirate kakva su vaša iskustva sa ovom feratom ukoliko ste bili na njoj, koliko vam je bila teška i zahtjevna. Osim ove ferate staza nije zahtjevna jer nema puno uspona, a teren nije loš ako se držite utabanog puta, ako vam je previše hodati 16km ima puno pravaca koji su kraći tako da je podobna za svakoga... GPS trag: https://www.wikiloc.com/hiking-trails...

PAG - LIFE ON MARS TRAIL - (SUROVA LJEPOTA OTOKA PAGA I NAJLJEPŠE PLAŽE U HRVATSKOJ)
Autor: Put oblaka Datum objave: 3.6.2024.
Opis. One of the most beautiful trails in Croatia “Life on Mars” which lead through Metajna to experience an unforgettable spiritual journey and discover the most beautiful beaches of the island of Pag and the Adriatic Sea. The pristine and harsh nature, together with beautiful bays and beaches will take your breath away. During the trail, you can enjoy fascinating landscapes and irresistible view of the mountain Velebit.

Furnaža (poluotok)

Vela glavica (117 m)

Ljubačka vrata

Paški most

Praktično

BORAVAK

---

IZVORI I LITERATURA

---

BROZOVIĆ RONČEVIĆ, Dunja; ČILAŠ ŠIMPRAGA, Ankica; VIDOVIĆ, Domagoj: Suvremena toponimija otoka Paga. Zadar, 2018. (PDF) 

• Sažetak; U radu su obrađena 3.664 suvremena toponima na otoku Pagu, s posebnim osvrtom na razvoj paških naselja i jezično raslojavanje. Rad je u prvome redu posvećen analizi suvremene paške toponimije, a s obzirom na to da je povijesna toponimija detaljno obrađena u drugim radovima u monografiji, na historiografske se činjenice upozorava samo u slučajevima kad je to nužno za razumijevanje današnjih likova paških toponima. Obrađivana se građa temelji na korpusu toponima koji je na terenu prikupio i obradio Ivo Oštarić, a autori provjerili i dopunili vlastitim terenskim istraživanjima. Rad je podijeljen u dvije temeljne cjeline. U prvome se dijelu iznosi tumačenje suvremenih paških ojkonima i horonima zabilježenih u sedam paških katastarskih općina, a u drugome se dijelu donosi značenjska, odnosno semantičko-motivacijska razredba 3.664 paška toponima. Značenjskoj je razredbi priložena i analiza temeljnih tvorbenih obrazaca te u zaključku kraći prikaz jezične stratifikacije paške toponimije.

LONČAR, Nina: Geomorphologic Regionalization of the Central and Southern Parts of Pag Island. Geoadria 14/1 (2009) 5-25 (PDF)

• Sažetak; U radu je analizom geoloških, klimatskih, geomorfoloških i morfometrijskih obilježja srednjeg i južnog dijela otoka Paga utvrđena 21 kategorija reljefa koja je detaljno proučena pomoću metode daljinskog istraživanja izdvojene su 243 prostorne jedinice te su istaknuti dominantni geomorfološki procesi i oblici istraživanog područja. Na osnovi dobivenih podataka učinjena je generalizacija te je zemljište vrjednovano po kriterijima pogodnosti za gradnju.

​HAMM, Josip: Izvještaj o naučnom putovanju na Olib, Silbu, Ist, Premudu i Pag. Ljetopis JAZU, 60, 1955. str. 334-339.
​MIROŠEVIĆ, Lena; VUKOSAV, Branimir: Prostorni identiteti otoka Paga i južnoga Podvelebitskog primorja. Izvorni znanstveni članak. Sveučilište u Zadru, Odjel za geografiju, Zadar, 2009. (PDF)

• Sažetak, U radu se proučava i analizira prostorna identifikacija stanovništva otoka Paga i južnoga dijela podvelebitskogprimorja. Budući da se prema upravno-teritorijalnom ustroju radi o području razgraničenom županijskimgranicama koje je i kroz povijest nerijetko bilo granično područje, u spomenutom prostoru pokušava se utvrditiizraženost pojedinih razina identiteta (lokalni, regionalni, nacionalni, itd.).

​PALČIĆ, Ivo: U Kolanu na Pagu obnovljena Etnografska zbirka – uspomene na težački i pastirski život na jednom mjestu. Novi list, 9.3.2021.​
PRODAN, Edi: ​Sanacija fantastične penjačke stijene Stogaj: Mjesto gdje je Zemlje najbliža Marsu. Novi list, 24.10.2021.

PAGRADOTOK
FOTOMONOGRAFIJA
Autor: Nenad Fabijabnić
Datum izdanja: 2021.
Format knjige je 30x30cm, 328 stranica, 370 fotografija (složenih u 20 tematskih cjelina), tvrdih platnenih korica s ovitkom. Autorski tekstovi su na hrvatskom i engleskom jeziku. Izdavač je FAB d.o.o. (Zagreb). Opis: Fotomonografija Pagradotok autorski je projekt Damira Fabijanića, renomiranog hrvatskog fotografa paških obiteljskih korijena. U 45 godina snimanja otoka dokazao se kao istinski kroničar paškog podneblja i događaja. Knjiga ne pokazuje otočki ambijent stilom starih razglednica (iako pokazuje i neumitni odlazak nekih vizura i običaja), već trajno suvremenim likovnim izrazom prikazuje najbolje i najljepše s otoka. Kao što sam autor zaključuje: teme su impresije moje mladosti, odmorišta moje zrelosti, utočišta moje smirenosti, ova knjiga predstavlja autorov intimni testament gradu i otoku Pagu. Uz osobne afinitete u snimanju čudesnih paških pejzaža, snimao je i najvažnije događaje i specifičnosti Paga, među kojima su i paški sir, čipka, solana, suhozidi, lunske masline, lokalna arhitektura, običaji (Stomorina), bura i još puno toga. Neke od spomenutih tema prikazane su već na autorovim fotografskim izložbama, no većina motiva objavljena je prvi put. Značaj i bogatstvo tema definirali su i impresivan format i obujam knjige. Većina motiva snimljena je na dijapozitivima i negativima koji su skenirani i obrađeni u besprijekornoj likovnoj izvedbi.