|
|
PRIMORSKI POJAS > PODRUČJE SJEVERNOG JADRANA > OTOCI SJEVERNOG JADRANA > Pag
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Lošinj, Rab, Dolin, Maun
Najviši vrh: Sveti Vid, 348 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.47666, 14.99496
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Lošinj, Rab, Dolin, Maun
Najviši vrh: Sveti Vid, 348 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.47666, 14.99496
O otoku
|
|
UvodOtok Pag površinom je peti najveći otok u Jadranskom moru, ali je duljinom obale od 302,47 km najrazvedeniji otok Jadrana (koeficijent razvedenosti 4,5).
Otok je poznat po slaboj pokrivenosti vegetacijom nekih svojih dijelova, čiji se kameniti krajobraz s aromatičnim biljem često uspoređuje s Mjesečevom površinom. Zbog položaja otoka pod Velebitom s kojeg cijele godine (osobito zimi) pušu jake bure, otok Pag je gotovo čitav prekriven posolicom iz Velebitskoga kanala. Na otok se iz pravca Zadra, tj. iz Posedarja s južne strane može stići mostom dugim 340 m ili trajektom u Žigljen na sjeveru otoka iz luke Prizna. |
 Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ovog otoka Search directly for accommodation in the vicinity of this island ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI: 
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
PRIRODA
Značajna područja prirodne baštine
Kulturni krajobraz
- planirani park prirode Povljansko polje, ornitološki rezervati Veliko blato i Malo blato, otok Pag
- značajni krajobraz i posebni rezervat šumske vegetacije Dubrava – Hanzine, otok Pag
- Kolansko blato - blato Rogoza, ornitološki rezervat
- ljekovito blato Segal, otok Pag
- uvala Stara Povljana
- zaštićeni geološko paleontološki rezervat Crnika
Kulturni krajobraz
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Satelitski pogled na gradsku jezgru grada Paga (Google Earth, pristupljeno 22.2.2024.)
Do utemeljenja novog grada Paga na mjestu gdje se nalazi i danas došlo je 18.5.1443 godine. Gradnja se izvodila po arhitektonsko-urbanističkom planu koji je napravio jedan od najvećih hrvatskih graditelja Juraj Dalmatinac. 
|
|
Kulturno - povijesna baština
|
Objekti od kulturno-povjesnog značaja
Kulturni krajobraz |
|
Paška ovca
Paška ovca nastala je križanjem španjolske merino ovce i bergamške ovce iz Italije, to je otočna pramenka i ona je specifična po tome što je vrlo otporna na teške otočne životne uvjete. Uzgajivači ovce uglavnom drže vani. Ovce se hrane oskudnom vegetacijom, u kojoj se nalaze biljke poput kadulje, smilja, lavande i koromača, a također i posolicom koju raznosi bura (mahom tijekom zime) po kamenju koje ovce ližu. |
Narodna baština
Tradicijske aktivnosti
|
|
Stočarstvo
|
Paška ovca i proizvodnja sira
Paška ovca. Paška ovca nastala je križanjem španjolske merino ovce i bergamške ovce iz Italije, to je otočna pramenka i ona je specifična po tome što je vrlo otporna na teške otočne životne uvjete. Uzgajivači ovce uglavnom drže vani. Ovce se hrane oskudnom vegetacijom, u kojoj se nalaze biljke poput kadulje, smilja, lavande i koromača, a također i posolicom koju raznosi bura (mahom tijekom zime) po kamenju koje ovce ližu. Proces proizvodnje paškog sira. Početkom svake godine, kasnozimski i ranoproljetni mjeseci vrijeme su janjenja, mužnje, početka proizvodnje paškoga sira (mladi sir). Ovce se muzu dva puta dnevno, a mlijeko odvozi u siranu. Sirane imaju svoja stada, ali glavninu mlijeka otkupljuju od kooperanata. Sve mlijeko koje dođe u siranu prolazi kroz proces pasterizacije, odnosno zagrijavanja mlijeka da bi eliminirali sve ono štetno i nehigijenski što je nastalo preko mužnje i bilo kakvu drugu kontaminaciju. Pasterizirano mlijeko potom cijevima putuje u veliki spremnik, takozvani zgotovljač. Ondje se u mlijeko dodaju mliječne kulture, sirilo, kalcijev klorid i paška sol. Tada se ispušta sirutka u kadu sa grušom i sir se pretpreša, da se odvoji sirutka od gruša i onda će se taj gruš kalupirati i prešati. Dok se sir gruša, sirutka ide na kuhanje skute. Skuta je jako zdrava, dobra za regulaciju šećera, za regeneraciju jetre, bogata proteinima pa je koriste i bodibilderi. Tradicionalno se ona stavljala u gaze (pece po paški), a danas sve više u kalupe. Za otprilike pola sata sir se zgruša i u velikoj kadi režu ga sirarski noževi. Općenito je minimalno vrijeme zrenja sireva 60 dana. Zaštita. Na otoku djeluje Udruga proizvođača paškog sira, koja je nositelj oznake izvornosti. Svaki sir ima svoju markicu, ali paški posebnu - kazeinsku markicu Udruge proizvođača paškog sira. Oznakom izvornosti se štiti ime i naziv paškog sira od zlouporabe i patvorenja i ona je dokaz da je kupljeni sir proizveden isključivo na Pagu, isključivo od mlijeka paške ovce. IZVOR VRSALJKO, Katina: Otok Pag je i zimi iznimno živ te gastronomski zanimljiv. HRT, 18.2.2024. (VIDEO) |
|
Tradicijska gastronomija
|
Skuta koja se proizvodi na Pagu koristi se i u paškoj gastronomiji kao: štrudla sa skutom, palačinke sa skutorm, može se jesti uz maraschino ili kavu, dodaju je u juhu, služe kao predjelo uz maslinovo ulje.
Neka od tradicionalnih jela su i janjeći gulaš s novaljskim makarunima, brudet od hobotnice, sipa s bobom i dr. |
Narodni običaji
Pokladni običaji. "Rozi u tašku", što znači "figa u džepu", naziv je karnevalske udruge koja je zaslužna što se paški karneval održava i razvija kao najvažnija paška tradicija i najposjećenija zimska atrakcija.
Folklor
Tradicionalne nošnje, kostimi i tekstilna radinost
Čipkarstvo u HrvatskojHrvatsko čipkarstvo hrvatska je kulturna baština čipkarstva, vještina izrade čipke šivanjem iglom i preplitanjem pomoću batića. Razlika između čipkarstva europskih zemalja i onog na prostoru Hrvatske njezini su stvaratelji. U Europi je izrada čipke bila u rukama ženskih crkvenih redova, građanstva i plemstva, dok se u Hrvatskoj njihovim posredstvom prenosi u ruke seoskih žena u manjim ruralnim sredinama. One čipku izrađuju za potrebe tradicijske odjeće i posoblja. Kao nematerijalna svjetska baština upisano je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2009. godine.
VIŠE 
Paška čipka
Autor SpeedyGonsales - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=3711389 |
Pag, narodno vezivo u Pagu
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923. Lacemaking in Croatia
Datum objave: 26.9.2009. Postavio: UNESCO Opis: UNESCO: Representative List of the Intangible Cultural Heritage of Humanity - 2009 URL: http://www.unesco.org/culture/ich/RL/... Description: At least three distinct traditions of Lacemaking in Croatia persist today, centred on the towns of Pag on the Adriatic, Lepoglava in northern Croatia and Hvar on the Dalmatian island of the same name. Pag needle-point lace was originally used to make ecclesiastical garments, tablecloths and ornaments for clothing. The process involves embellishing a spider web pattern with geometrical motifs and is transmitted today by older women who offer year-long courses. Lepoglava bobbin lace is made by braiding thread wound on spindles, or bobbins; it is often used to make lace ribbons for folk costumes or is sold at village fairs. An International Lace Festival in Lepoglava celebrates the art every year. Aloe lace is made in Croatia only by Benedictine nuns in the town of Hvar. Thin, white threads are obtained from the core of fresh aloe leaves and woven into a net or other pattern on a cardboard background. The resulting pieces are a symbol of Hvar. Each variety of lace has long been created by rural women as a source of additional income and has left a permanent mark on the culture of its region. The craft both produces an important component of traditional clothes and is itself testimony to a living cultural tradition. Country(ies): Croatia © 2008 by Ministry of Culture |
Seljak s otoka Paga (Dalmacija)
Autor: Tošo Dabac (Folklor naroda Jugoslavije. Zagreb, 1963.) |
Djevojka s otoka Paga (Dalmacija)
Autor: Tošo Dabac (Folklor naroda Jugoslavije. Zagreb, 1963.) |
Starinska nošnja otoka Paga
Autor: Marijana Gušić
IZVOR Etnografski muzej - Zagreb. Tumač građe. Zagreb 1955.
Autor: Marijana Gušić
IZVOR Etnografski muzej - Zagreb. Tumač građe. Zagreb 1955.
|
Starinska nošnja otoka Paga sastoji se od duge bijele košulje ravnog kroja, širokog, otvorenog rukava, i od vunene suknje, koja kao gornje odijelo prekriva bijelu košulju, tako da od košulje ostaju vidni bijeli rukavi i prsa. Prema tomu je osnovna kompozicija ruha jednaka kao kod perojske nošnje. No stil paškog starinskog ruha pokazuje novo likovno shvaćanje i prekid s upotrebom medijevalnih elemenata. Paška suknja izrađena je od veoma fine domaće vunene tkanine, nabrana je u struku i našivena na opleće od iste tkanine. Dekorativni pazušni raspor na ovom opleću ukazuje na kasnogotičko oblikovanje, pa i suknja sama, svojim čvrstim vertikalnim naborima, značajna je za stilizaciju ovog razdoblja. Dok je u svim ostalim našim krajevima, pa i u susjednoj Italiji, suknja ovoga tipa danas crna, crvena ili taninsko smeđa, na Pagu je svaki pojedini primjerak nosilac svoje vlastite boje u posebnom tonu. U suprotnosti prema sredovječnoj polihromiji, u kojoj je kolorit podložen ornamentu, u paškom ruhu boja sama jedan je od osnovnih elemenata kompozicije. Već u tom vidimo unošenje novog, renesansnog likovnog poimanja. Osnovna boja, stavljena u čistoj ploštini nabrane suknje, još je više naglašena bjelinom košulje i pokrivače i usklađenim, koji put komplementarnim, a koji put suprotnim koloritom traverse i svilenog rupca. Ovako individualno riješena odjeća dolazi do punog izražaja tek u društvenom kolektivu, i to pod vedrim nebom, u okviru renesansne arhitekture grada Paga i njegovog glavnog trga, koji je od 15. stolj. do danas ostao pozornica društvenog doživljavanja. Kad se ovdje sastanu žene i djevojke, od kojih svaka ima po svom vlastitom izboru usklađen kolorit svog ruha, koje je ipak u svim primjercima jednako u glavnom obrisu, ova slika djeluje kao prekrasna cjelina renesansnog likovnog podavanja. Tada se redaju sve boje od otvoreno žute ili zagasito zlatno žute, pa skrletno crvene, rđaste i boje pečene zemlje do smeđe, zatim sa likovnom skalom maslinasto zelene te različitih tonova modre sa svim prelazima u tamnomodro, u ljubičasto i u tamno vinsko crvenilo. Boja suknje i dodatnih dijelova ovisi o dobi djevojke ili žene, koja odijelo nosi, o zgodi, za koju odijelo služi, ali i o ličnom izboru i ukusu vlasnice.
Uz svakodnevnu nošnju djevojke idu gologlave s crvenim kordunom upletenim u kosu, a udate žene ili su za vrućine nepokrivene ili prekrivaju glavu običnom kupovnom maramom, svagda tamnom. Uz starinsko svečano ruho, djevojke i žene pokrivaju glavu bijelom pokrivačem. Način slaganja, obris i nabori, koji se u tom slaganju postizavaju, govore o kasnogotičkoj stilizaciji ovog ukrasnog pokrivala, po porijeklu srodnog svim ostalim gotičkim povezima u obliku odugačke pačetvorine. No jednostavno stavljanje paške pokrivače na samu kosu, bez podloška i bez donje kapice, pokazuje, da je paška pokrivača i uz karakterističan gotički duktus ipak oblikovana već na nov način poput dekorativnog, laganog renesansnog vela. Ipak je naziv pokrivača u smislu pokrivala ženske glave star, pa ga nalazimo u pisanim spomenicima već god. 1288. Član 27. Vinodolskog Zakonika određuje, kako treba kazniti onog, tko bi ... . ženi zvergal hoverlicu ili pokrivaču z glave. . . . Opazili smo već, da je u sjevernoj Hrvatskoj žensko oglavlje do danas ostalo vidljiv znak njena dostojanstva, pa tako i ova odredba Vinodolskog Zakonika odgovara običaju, koji je u srednjem vijeku postojao u čitavoj Evropi. Međutim za naše razmatranje o porijeklu pojedinih elemenata, uraslih u folklornu baštinu, od prvenstvenog je značenja sam naziv, kojeg nam donosi ovaj izvor. To je naziv pokrivača, dakle riječ, koja se do danas u istom smislu u živoj upotrebi sačuvala u našem sjevernom Jadranu, kao i na jugu, u Konavlima. Ma da iz našeg izvora ne možemo razabrati pojedinosti o ovom pokrivalu, jasno je po njegovoj službi, da ono stoji u razvojnom srodstvu s kasnijim predmetima iste vrste. U osnovnom se smislu pokrivača Vinodolskog Zakonika podudara s onim elementom ženskog oglavlja, kojeg u sličnoj takvoj odredbi stotinu godina ranije navodi ruski zakonik: ako tko tuđoj ženi ili kćeri skine povoj s glave .... kaznit će se. — No naš izvor donosi još jedan dragocjeni podatak, u njem se naime pokrivača zove hoverlica, i to lako da ovo ime stoji na prvom mjestu. Kako ćemo dalje vidjeti, ovaj naziv kasnije zadobiva značenje podloška, donjeg dijela u složenom priboru, onako kako ga danas u posljednjem obliku nalazimo u nazivu i predmetu kovrljak i kofrtal. Porijeklo naziva hoverlica leži u latinskom copertum, cohopertum, a i po sadržaju odgovara ovaj izraz latinskom nazivu, jer se radi o pokrivalu, u ovom slučaju o pokrivalu ženske glave. Držim stoga, da navedeni član Vinodolskog Zakonika govori samo o jednom predmetu, i to o onom pokrivalu ženske glave, koje bi moglo odgovarati staroruskom povoju, današnjem krčkom rubu, a i paškoj pokrivači. Oba su naziva, hoverlica i pokrivača, bez sumnje u 13. stolj. bila uporedno u upotrebi u sjevernom primorju. Hoverlica, naziv romanskog porijekla poprimio je već slavenski dočetak, a možda mu i značenje nije više bilo točno određeno. Možda se upravo zbog tog ovom nazivu uporedo dodaje još i hrvatski prijevod, kako bi već pomalo arhaizirana riječ u pravnoj formulaciji bila jasna i točno određena. Tako bi se moglo razumjeti, da su daljnje izvođenice iz ove osnove izgubile prvotno značenje pa su kasnije mogle biti primijenjene na onaj dio oglavlja, koji nije više bitno pokrivalo, dok za pojam gornjeg vela prevladava hrvatska riječ pokrivača. Uz starinsku su se nošnju kao obuća nosile firale, mekane papuče od kordofanske crvene kože, značajne za čitavo naše Primorje. Sa stalnom značajkom levantinske obuće paške firale pravljene su obje na jedan kalup. — Na našem eksponatu firale su rekonstruirane, prema sjećanju. Na terenu starinska obuća nije sačuvana, nego ju je posve istisnula suvremena polucipela, obično crna. Ovako prikazano starinsko paško ruho ukazuje na stilsko oblikovanje u onom razdoblju, kad je u Sredozemlju već bilo došlo do prekida sa sredovječnim ruhom, a kad još nije prevladala protureformaciona crnina. To je dakle nošnja iz onog vremena, kad je naš narod, uporedo s ostalim narodima Sredozemlja, sudjelovao u općem razvoju evropskih kulturnih dobara, prije nego što su osmanlijsko nadiranje s jedne strane, a mletačka eksploatacija s druge strane, nametnuli našem narodu tešku borbu za goli životni opstanak. Tako paška nošnja potvrđuje zakonitost folklornog stvaranja, po kojoj kulturno dobro, stečeno u doba ekonomskog procvata, postaje svojina širokog kruga pa ostaje u upotrebi i onda, kad isto društvo politički i ekonomski opada. U doba kulturnog i ekonomskog zastoja i osiromašenja, ranije stečena baština tradicijom se ustaljuje i stiče lokalni folklorni sadržaj. Starinsko paško ruho zadržalo je stilsku ljepotu ranog renesansnog oblikovanja, pa se u tom očuvala kulturna baština onog doba, kad je u 15. stoljeću Juraj Dalmatin dao urbanističko rješenje tad novom gradu Pagu, danas usnulom mjestancu na osiromašenom otoku. Kao što se u kasnijim stoljećima postepenog i tihog opadanja, sačuvala arhitektonska cjelina ovog gradića, tako su se u tišini, na prikrajku svjetskih događaja, očuvale i čiste vrednote starinskog ženskog ruha. Bijeli ukras tekstila, bijeli vez, rasplet i čipka mogu se u folkloru naših naroda pratiti od prvih početaka do svog razvijenog cvata. Sasvim prvotni priplet, koji kao skromni ukras spaja pole duž živog ruba na odijelu zvanom vrhnja, iz Praputnjaka u sjevernom Primorju, kojim predmetom započinjemo ovu grupu naših eksponata, pokazuje onu istu značajku arhaičnog boda iglom, što smo ga već susreli u slavonskom pripletu i u dobrotskoj udovičkoj kapi. Ovaj ukras još više ističe arhaičnost odijela, krojenog u klinove. Na rano oblikovanje upućuje i tekstilni ukras od resa i kita, koji se osim u šarenoj svili, na našem folklornom ruhu primjenjuje i u bijelom, lanenom ili pamučnom koncu. U tom je smislu očuvan ovakav ukras zajedno s raspletom i vezom zvanim grbež na muškim košuljama iz Bosanske Krajine. Dva primjerka ovakve košulje, od kojih jedan kao ranije pridobiveni inventar nema sigurnog porijekla, a drugo je košulja đuveglijska, košulja za mladoženju, iz Lubova u Plivi kraj Jajca, nabavljena kao recentan primjerak u muzej god. 1931, pokazuju bogat ukras ovoga stila. I arhaično pokrivalo ženske glave s otoka Krka, zvano rub, pokazuje istu sliku sredovječnoga veza i raspleta. Ovaj sitni rasplet u mnogo primjeraka nije izrađen bijelom niti, nego svilom različitih tamnih boja, a prate ga istovrsni vez i sitne rese. Upravo ovakav rasplet kao i ranije spomenuti priplet, početak je one vrsti ukrasa, koji se, na izmaku srednjeg vijeka u tada novom renesansnom životnom stilu razvija u samostalnu čipku. Pa dok dinarska recentna građa čuva bijeli vez i rasplet u veoma ranom stilskom izrazu, primorski tekstil pokazuje sve stupnjeve u razvoju čipke, od prvotnog raspleta do pravog samostalnog čipkanog ukrasa. Paška košulja pokazuje jedan od takvih stepena. Tehnika, koja se danas na Pagu zove paški teg, što znači paški rad, primijenjena u ovom bijelom ukrasu, nije više samo arhaičan bod pripleta, nego je to već pravi čipkarski bod. No jednako kao i dobrotska čipka, paški teg još nije prešao u samostalnu čipku. Kao stalni ukras bijele košulje, paški teg ostaje konstruktivno vezan u osnovnom platnu odjevnog predmeta. Osnovicu ovom čipkanom ukrasu čine ravna nit samog platna i dijagonala, nadodana lanenim koncem. U ovako dobivenu mrežicu, bitno povezanu s platnenom pozadinom, stavlja se ornamenat u šivanom čipkanom bodu. Tako je paški teg u izvođenju i u izrazu sačuvao sliku rane renesansne čipke geometrijskog raporta. Od najljepših je paških načina tehnika rizano, koja odgovara ranom renesansnom tagliato talijanskog tekstila. Sve ostale varijante paške košulje imaju raport rane retičele. Po izloženim primjercima paških košulja vidi se, da je gornji dio paške košulje sa čipkanim ukrasom izrađen od dobrog lanenog platna, rjeđe od pamučne žutice. Donji dio, skuti, koje pokriva naborana suknja od pasa na niže, redovno su uz laneno platneno opleće našiveni od slabijeg platna, danas obično pamučnog. Jednaki čipkani rad kao na paškoj košulji nalazimo primijenjen i na bijeloj paškoj pokrivači. U ovoj grupi dajemo nekoliko primjeraka ovog pokrivala. Vidimo, da je paška pokrivača odugačka s ukrasom na dvije uže strane. Ona je svagda od tanje tkanine nego li košulja. U našim primjercima to je često batist iz sredine 19. stolj., na kojem čipkani teg postaje nježniji nego li na masivnom platnu košulje. Stalna pruga čipkanog tega praćena je s obje strane paralelnim raspletom zvanim gaz, što upravo i jest značajna crta rane renesansne čipke. Pokrivaču čini laganijom i čipka na oba njena kraja, koja je kao samostalan čipkani ukras izrađena tehnikom na batiće. Uz paške pokrivače izlažemo istovrsni predmet iz Nerezina na otoku Lošinju. I ova bijela pokrivača istog je oblika i srodnog, nešto skromnijeg ukrasa, kao što su čuvene paške pokrivače, no u Nerezinama ovaj predmet nosi naziv peča. Ovaj se primjerak, kao jedini te vrsti sačuvao u domu porodice Žuklića. God. 1951. darovao je našem muzeju ovu peču njen vlasnik Anton Žuklić-Stefančić, uvjeren, da će tako ova draga starinska uspomena Nerezinjana ostati trajno sačuvana i da će u muzejskoj obradi biti ispravno ocijenjen bogat kulturni i naučni sadržaj, što ga ovaj skromni predmet nosi u sebi. Nerezinska je peča od tankog lanenog platna s bijelim ukrasom u šivanom raspletu, sa sasvim ranim prelazom u raport šivane čipke. Ovu je peču u porodicu Žuklić donijela nevjesta, rodom iz Perhata na otoku Cresu. U posljednje vrijeme, od vremena Prvog svjetskog rata, ovaj je bijeli prevjes u porodici služio kao mrtvački pokrov pokojniku na odru u kući. Sam naziv peča ukazuje na oblikovanje ove vrsti pokrivala u doba rane renesanse, kad zapadni kasnogotički elementi ulaze u talijanski odjevni inventar. Tad se u Italiji uz ostala pokrivala javlja bijela pokrivača kao obični skromni prevjes postarijih žena i žena iz puka. Naziv peča zadržao se i u slovenskim varijantama ove vrsti pokrivala, a vidjeli smo već, da su se u nizinskoj Hrvatskoj, naziv i služba renesansne peče sljubili s ranijim slavenskim pokrivalom udate žene, i tako dali modalitete čuvenih posavskih peča. Dok nerezinska peča i paška pokrivača ukazuju na renesansni stadij ženskog prevjesa, na mnogim su se mjestima naših otoka i primorja sačuvali podaci, pa i sami predmeti, po kojim se može pratiti razvojni put od gotičkog načina omatanja glave povezačom do renesansnog vela. — Takve su velike i tkaninom obilate pokrivače negdašnje ženske nošnje na otoku Olibu, sačuvane u tamošnjoj zbirci Don I. Pulišića. Još se na otoku Olibu pamti, kako je takvom pokrivačom nevjesta omatala glavu na način srodan krčkom rubu. Jedan od prelaznih oblika između starijeg ruba i novije pokrivače paškog tipa, pokazuju primjerci, sačuvani u tekstilnoj zbirci samostana Sv. Eufemije na otoku Rabu, koji su bez sumnje pripadali kompleksu negdašnje, sad izgubljene starinske nošnje ovog otoka. Rapske su pokrivače veće, nego što su recentni paški primjerci i ovaj naš nerezinski predmet, ali nose bijeli ukras u kanonu ovog renesansnog vela. Svi su primjerci očito bili presloženi po dužini u četvero, kako smo to našli kod krčkog ruba. Srodnost s rubom leži u materijalu ovih pokrivača. To je naime svila, i to domaća polusirova svila, kako smo je već često susreli na našem primorju. Najbolje od ovih primjeraka datiram s oko god. 1600., za što govori njihova rana čipka, a i prosperitetni uspon grada i otoka u toku 16. stolj., koji je bez sumnje sa sobom donio obilje u tekstilu. — U tipološku cjelinu renesansnog prevjesa uvrstit ćemo i konavosku pokrivaču, osobito njen bijeli korotni modalitet, a ovamo pripada i krčka bendica. Raniji elemenat složene povezače pa i one pričvršćene na podložak, susrest ćemo u konavoskom hondelju. Ipak i mimo renesansnog značaja paške pokrivače, kao da se još mogu |
Djevojka u žutoj suknji i žena u tamnom, obje s pokrivačama.
Pag na istoimenom otoku. Desni lik muzejski eksponat. nazrijeti oni elementi, koji su iz zapadne gotičke sfere doprli na Jadran i tu dali supstrat renesansnom bijelom velu. Pokriti glavu pokrivačom, na Pagu kaže se abandat pokrivaču, pa žene govore jedna drugoj: abandaj mi pokrivaču, ili abandaj me. Za nas ostaje sporedno, da li će filolozi glagol abandat protumačili iz riječi binden, einbinden, anbinden, ili će mu porijeklo naći u talijanskom bandarela, jer su ova riječ i predmet potekle iz istog njemačkog izvora, a sadržaj glagola abandat ostat će u oba slučaja povezati, omotati glavu povezačom, pokrivačom.
Tako i u svojim pojedinostima paška pokrivača, ovaj vanredan ukras ženske glave, govori o oblikovanju u 15. stolj. Na relijefu u portalnoj luneti crkve u gradu Pagu, niz ženskih glava zaogrnut je povezačama ove vrsti. I ako ne ćemo ustvrditi, da su na ovom skromnom provincijskom spomeniku prikazani likovi iz samog grada Paga, opet u ovom pokrivalu lako prepoznajemo opću crtu tadašnjeg pučkog odijevanja. A upravo iz ovog se oglavlja razvila paška pokrivača, jer su otada pa do danas Paškinje abandale svoj kasnogotički bijeli veo, oplemenjen dahom prve renesanse. Nakon što se na izmaku renesanse čipka osamostaljuje, ona do punog procvata dolazi u mletačkom baroku. Mletačko čipkarstvo koristi se kulturnom baštinom svojih područnih pokrajina na grčkom otočju i u našem Primorju. U 17. stolj. u sistemu decentralizirane manufakture, Venecija iskorištava radnu snagu ovih svojih pokrajina, pa su bezimene radionice mletačkog čipkarstva, osim onih u najbližoj okolini samoga grada, upravo na Jonskim otocima, u Boki Kotorskoj i na Kvarnerskim otocima. Uz šivanu čipku, u čitavom našem Primorju izrađivala se i čipka na batiče. O tom nalazimo dokumentarne potvrde u sačuvanim proizvodnim sredstvima, u tradiciji pa i u samim primjercima visoke čipke, nađenim na mjestu porijekla na našoj obali i u našem folkloru. O primjeni visoke čipke u obje tehnike na našem folklornom ruhu, govore izloženi primjerci. To su rukavi, očito nekad sastavni dio bijelih platnenih košulja, koji su, kako je to raniji stečeni muzejski inventar, bez oznake svoga porijekla. Određujemo ih kao sastavni dio ruha iz Slovenskog Primorja, osobito iz Skednja, kako imamo potvrde u uporednoj dokumentarnoj građi. Skedenj je bio jedna od čipkarskih mletačkih radionica. Vjerojatno je, da su ovakvi rukavi sa čipkanim umetkom po dužini rukava, optočenim gusto izvezenom ili otkanom prugom od crne svile bili u običaju i u drugim varijantama bijele platnene košulje našeg primorskog folklornog ruha. Samostalna barokna čipka u obje tehnike, nije mogla ostati autarkični rad žene u porodičnom okviru. Zato ova radinost postaje i na našem Primorju specijalno zanimanje žena čipkarica, čiju je bezimenu proizvodnju Venecija iskorištavala pod svojim imenom, i kao svoju vlastitu robu iznosila je na zapadno tržište. Da se doista uz visoki bijeli vez, kvalitetna čipka u obje tehnike primjenjivala u našem folklornom tekstilu, osim pisanih izvora i sačuvanih proizvodnih sredstava, dokazuju naši slijedeći eksponati. To su dva starinska primjerka dalmatinskih košulja s oznakom porijekla iz Omiša, dakle sastavni dijelovi starinske poljičke nošnje, kako je vidno u slikovnim prikazima 19. stolj., ali je u dobroj stilskoj cjelini na terenu više nema. Dva opleća, gornji dijelovi širokih platnenih košulja, pokazuju onaj isti kroj bogatih platnenih ženskih košulja, kakve mletački autor Vecellio, krajem 16. stolj., zove habito schiavonetto, dakle slavenska, dalmatinska košulja, i kakve su po njegovim riječima nosile tad u Veneciji žene sviju društvenih klasa kao donje odijelo ili kao jedino kućno ruho u ljetnoj vrućini. Klasičan kroj tunike ovih dalmatinskih košulja po niti osnovnog tkanja, svjedoči o našem vlastitom folklornom inventaru, a visoki ukras bijelog veza sa živim zoomorfnim ornamentom, te kvalitetna čipka u obje tehnike, govori likovnim izrazom onog vremena, kad su Hrvati na Jadranu živjeli u punom kulturnom razvoju još nepritješnjeni historijskom katastrofom osmanlijske najezde s istoka i mletačke eksploatacije sa zapada. Treći naš eksponat ušao je u inventar muzeja god. 1950., kad ga je kao jedan od posljednjih sačuvanih primjeraka ove vrsti, poklonila prof. A. Juras našoj ustanovi. To je opleće starinske ženske košulje iz Preka na otoku Ugljanu. Jednostavan bijeli ukras pokazuje tehniku rizano u rustičnom izdanju na košulji, koja odgovara dinarskoj varijanti bijele tunike. No i svilovez u primorju napušta sredovječnu polihromiju i poprima oznake visokog renesansnog tekstila. Lišen bizarne mozaične kompozicije, svilovez se razraštava u plošni jednobojni ornamenat broćevog crvenila. Osnovni motiv granate ili pinije gubi prvotni smisao, jer se prenošenjem s oglednog renesansnog brokata slika sve više pojednostavnjuje i geometrizira. Janinski bod i tehnika zvana kadifača, povezuje ovaj razvojni put našeg folklornog tekstila s ostalim istočnim Sredozemljem. U inventaru našeg i splitskog muzeja, a još u većem broju u muzejima u Beču, ima primjeraka ove vrsti, koje možemo sa sigurnošću datirati sa 17. stolj., dakle u doba, kad su migracije s juga još bile veoma jake. Istančana polihromija, pretočena u profinjeni renesansni kolorit uporedo sa najboljim bijelim vezom i čipkom, sastaju se u dodirnom pojasu našeg Primorja i naših planina i tu dosižu onu kulminantu bezimenog folklornog stvaranja, koju smo u najboljim primjercima nastojali prikazati u ove dvije grupe naših eksponata. |
Priče s otoka
Otok Pag je poznat po čipki, soli, ovcama na ispaši na krševitom terenu, janjetini, siru, skuti i buri.
Oznaku izvornosti nose paška janjetina, paška sol i paški sir. Paška čipka uvrštena je na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.
Oznaku izvornosti nose paška janjetina, paška sol i paški sir. Paška čipka uvrštena je na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.
|
PAG Plaže
Datum objave: 8.5.2020. Autor: TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA PAGA Opis: Grad Pag u prstenu Paške uvale krije čak 27 km fantastičnih pješčanih, šljunčanih i kamenih plaža i skrivenih uvala uz prekrasno čisto more. Tu su jednako tako posebne plaže po našim mjestima Šimunima, Vlašićima, Smokvici, Dinjiški, Proboju, Miškovićima.... Prošetajte zajedno s nama i osjetite ljepotu netaknute prirode, mir i opuštanje na paškim plažama... |
Pag island in Croatia
Datum objave: 18.8.2018. Explore Croatia Opis: Pag is one of our largest, but also most diversified islands. It is known as the island of salt, cheese and the beautiful Pag lace, although nature has also knitted its own lace into a mosaic with underbrush, mudflats with fresh and brackish water, saltwork basins, vast alcoves, steep cliffs… There are also pastures, vineyards, fields bordered with characteristic rustling reed… The crag of Pag hides much more, many untouched natural treasures, interknitted with a rich cultural heritage into the unforgettable Pag lace in which man and nature are united. More about Pag: https://explore-croatia.net/pag-a-lac... |
Otok PAG - Divljina i Ponos
Autor: KAMBER izam Datum objave: 5.5.2024. Opis. Otok Pag sam posjetio u ljeto 2023. BRANIMIR KAMBER (director and scenarist) IG: / kamberizam FB: / kamberizam e-mail: [email protected] |
Velebitski kanal
|
Velebitski kanal je tjesnac u Jadranskom moru duljine oko 90 km. Na sjeveru se nastavlja na Vinodolski kanal između obale kopna od uvale Žrnovnica, dalje se proteže uzduž hrvatskog kopna s istočne strane, te otoka Krka (od rta Glavina), Prvića, Golog, Raba i Paga sa zapadne strane i dalje do ulaza u Novsko ždrilo (ulaz u Novigradsko more) s južne strane.
Ima lošu reputaciju jer je bura vrlo jaka i nepredvidljiva, posebno je opasan jer ne postoji sigurno mjesto za zaklon. Reputacija Velebitskog kanala dolazi uglavnom od zimskih oluja, tijekom kojih sila bure redovito doseže jačinu 12 Bft. Snažna bura stvara posolicu na paškoj obali. Ovi uvjeti ne pojavljuju se u ljeto, ali se bura još uvijek može dogoditi bez upozorenja i sa snažnim udarima. Jugo također može puhati vrlo snažno na ovom kanalu. Velebitski kanal ima najjaču buru na Jadranu, ali i najslabije jugo. Vrlo često se događa da u jugoistočnom dijelu Velebitskog kanala bude bonaca dok ostali dijelovi Jadrana imaju umjereno pa i jako jugo. To valja zahvaliti Ravnim kotarima koji učinkovito štite kanal od juga. Maestral je također relativno slab. Pag, Rab i jugoistočni dio Krka su otoci koji graniče s Velebitskim kanalom, te otok Vir u neposrednoj blizini. Između tih otoka, vjetar može biti gotovo jednako jak kao u samom kanalu. Obale ovih otoka, izložene sjeveroistoku, su stjenovite, bez vegetacije. Snaga i turbulencije od bure postupno se smanjuju kako ona odmiče od Velebitskog kanala. Naselja uz Velebitski kanal. Veća naselja uz kanal su: Barić Draga, Baška, Cesarica, Karlobag, Lukovo, Lukovo Šugarje, Jablanac, Klenovica (južni dio), Prizna, Ražanac, Rovanjska, Seline, Senj, Starigrad-Paklenica, Starigrad (Senj), Sveti Juraj, Tribanj, Vinjerac. IZVOR Velebitski kanal. Wikipedja (hr) 
Pogled s Velebita na jugoistočni dio Paga
|
Ova slika prikazuje neke od hrvatskih otoka u Jadranskom moru.
Slika snimljena Enhanced Thematic Mapper (ETM) na NASA-inom satelitu Landsat 7. Podatke Landsata ustupio Geološki institut Sjedinjenih Država.
|
Žigljen
|
Žigljen je trajektna luka na istočnoj obali otoka Paga, u istoimenom zaljevu. U zaljevu je poluotok s lukobranom. Tu se nalazi trajektna luka gdje pristaju trajekti iz Prizne. Oni mogu pristati na obje strane gata, koji ima svjetionik koji može osvjetliti put do 3 nautičke milje. Osim trajektom, Žigljen je povezan i cestom s 8 km udaljenom Novaljom.
Žigljen ima novu trajektnu luku, koja je zamijenila staru luku u Staroj Novalji. U žigljensku luku pristaju trajekti osim kada puše jaka bura. Plovidba trajektnom linijom traje 15 minuta, a prizor prilaska otoku Pagu je vizualno atraktivan. Zbog popularnosti otoka Paga te destinacije Novalje, koja se nalazi nekoliko kilometara od pristaništa Žigljen, na ovoj liniji česte su dodatne vožnje u ljetnoj sezoni. 
|
Zanimljivosti
M/T Žigljen je bio trajekt za lokalne linije koji je od 1992. do 2008. bio u sastavu flote hrvatskoga brodara Jadrolinije. Brod je izgrađen 1971. godine u Švedskoj u brodogradilištu Ab Asiverken u Amalu pod imenom Farja 62/287 za švedsku državnu upravu za ceste. Od 1979. brod je mijenjao više imena i vlasnika dok ga nije 1992. kupila Jadrolinija i nazvala ga Žigljen. Odmah započinje ploviti na pruzi Prizna-Žigljen. Tu prugu je održavao do 2008. kada ga kupuje Viadukt. Brod je klasificiran kao Ro-Ro teretni brod. 2019. god. brod kupuje trgovačko društvo Alveus Capital d.o.o. iz Rijeke iz stečajne mase Viadukta nakon više od godinu dana mrtvog veza. Od lipnja 2020. brod je opet u službi. Brod ima kapacitet prijevoza do 6 teretnih tegljača, tj. 135 lane metara. Može postići maksimalnu brzinu od 9 čvorova. Glavne osobine: Dužina 54,02 m; Širina 9,02 m; Gaz 2,37 m. IZVOR M/T Žigljen. Wikipedija (hr) |
Stara Novalja
Lun
|
|
|
|
Vrtovi lunjskih maslina
|
Projekt Vrtovi lunskih masona ostvaruje se 2010. suradnjom Grada Novalje i Turističke zajednice grada Novalje; do početka realizacije dolazi 2012., a završava polovicom 2013, godine. Cilj projekta je zaštita prirodnih i kulturnih vrijednosti te promocija jedinstvenog krajobraza. Napravljena je potrebna dokumentacijska podloga za poboljšanje infrastrukture unutar područja maslinika radi uređenja lakšeg pristupa i uspješnije promocije ovoga zaštićenog prostora. Ponuda tvori jedinstvenu cjelinu sastavljenu od više elemenata: razgledavanje zaštićenog područja elektrovozilima, šetnja makadamskim putovima koji se protežu i više od 7.000 m, recepcije koja ujedno služi i kao infopunkt gdje se može dobiti više informacija o samom lokalitetu, kamene kućice/štandovi na kojima mali i srednji poduzetnici mogu prodavati domaće proizvode s ovoga prostora, kamene klupice i koševi.
Veći dio sredstava osigurala je Europska unija u sklopu programa IPA lIlc -regionalna konkurentnost, kao dijela europske baštine, a manji dio lokalna samouprava te Turistička zajednica grada Novalje, čime je omogućena realizacija projekta na radost svih posjetitelja. Time se žele zaštititi prirodna i kulturna blaga u interesu očuvanja naslijeđa budućim generacija, a novonastalim putovima omogućiti posjetitelju da u miri i tišini izbliza doživi tu drevnu ljepotu. 
|
|
|
|
|
Novalja
|
|
Kustići
|
Kustići je naselje u sastavu Grada Novalje (Ličko-senjska županija).
Selo Kustići pripada skupu sela koje otočani nazivaju Barbati. U prošlosti ovo selo se još zvalo Zmorašnje Selo, a nastalo je u 18. stoljeću doseljavanjem obitelji Kustić, Sabalić i Donadić iz grada Paga radi lova i sušenja tada čestih jata tuna. Stanovništvo. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 130 stanovnika te 43 obiteljskih kućanstava. Prema popisu iz 2011. naselje je imalo 139 stanovnika. |
|
Paški trokut. Paški trokut ime je za pareidoliju u blizini mjesta Kustići na otoku Pagu, geološku formaciju oblika nepravilnog četverokuta na oko 185 m nadmorske visine.
Vijest o formaciji na brdu Tusto čelo medijima je objavio hrvatski geodet Zdenko Grbavac nakon obavljanja geodetskih poslova za lokaciju kamenoloma 9.5.1999. godine. Prilikom mjerenja tla, zapazio je formaciju na brdu Tusto čelo, kasnije tvrdeći da ima dvije stranice od 32 metara, te jednu stranice od 22 metara te da je kamenje unutar trokuta naoko svjetlije od kamenja izvan trokuta. Hrvatski mediji su senzacionalistički iskoristili vijest, što je privuklo pozornost javnosti i potaklo stvaranje urbanih mitova. Tvrdnja je izazvala zanimanje hrvatskih ufologa, a mjesto je u deset godina navodno posjetilo više od pola milijuna radoznalaca i turista, osobito nakon reportaža o misterioznim svjetlima koja su se navodno pojavljivala u to vrijeme. Mnogi posjetitelji su uzimali kamenje sa sobom zbog glasina o njihovim natprirodnim moćima i ljekovitosti, tako da su na nekim mjestima na formaciji sada rupe, a također su napravljeni i petroformi. Zbog devastacije grad Novalja ogradio je područje 2000. godine. Formacija koja nije niti trokut, već nepravilni četverokut s jednim tupim kutom, jedna je od mnogih trokutu sličnih pareidolija na lokalnom razlomljenom, krškom području, te nema dokaza da se geološki i geokemijski razlikuje od ostatka terena. IZVOR Paški trokut. Wikipedija (hr) |
Paški trokut, avionska snimka i crtež
Autor Lajoswinkler - Vlastito djelo postavljača, CC0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=116695913 |
|
Metajna
|
Life on Mars | Otok Pag | Metajna
Datum objave: 18.5.2021. Autor: Molany Opis: "Life on Mars Run" je u biti ime trkačke staze na otoku Pag-u u blizini mjesta Metajna. Postoji više pravaca, mi smo išli od luke i vratili se kružno iznad igrališta, odnosno sa druge strane mjesta, oko 16km duge staze. Na oko pola puta je ferata koju možete zaobići ako ju ne želite penjati, ona možda nije opasna jer je odmah ispod more, pa u najgorem slučaju možete pasti u hladno more, ali je zahtjevnija jer treba imati puno snage u rukama pošto je dobar dio ferate nagnut na suprotnu stranu tako da su noge uvučene prema unutra, pa ju nikako nemojte pokušavati bez osiguranja penjati, nama je osiguranje itekako koristilo što možete i primijetiti u videu. Bilo bi nam drago da nam komentirate kakva su vaša iskustva sa ovom feratom ukoliko ste bili na njoj, koliko vam je bila teška i zahtjevna. Osim ove ferate staza nije zahtjevna jer nema puno uspona, a teren nije loš ako se držite utabanog puta, ako vam je previše hodati 16km ima puno pravaca koji su kraći tako da je podobna za svakoga... GPS trag: https://www.wikiloc.com/hiking-trails... |
PAG - LIFE ON MARS TRAIL - (SUROVA LJEPOTA OTOKA PAGA I NAJLJEPŠE PLAŽE U HRVATSKOJ)
Autor: Put oblaka Datum objave: 3.6.2024. Opis. One of the most beautiful trails in Croatia “Life on Mars” which lead through Metajna to experience an unforgettable spiritual journey and discover the most beautiful beaches of the island of Pag and the Adriatic Sea. The pristine and harsh nature, together with beautiful bays and beaches will take your breath away. During the trail, you can enjoy fascinating landscapes and irresistible view of the mountain Velebit. |
|
Furnaža (poluotok)
Vela glavica (117 m)
|
|
Kolanjsko blato
|
|
|
|
Kolan
|
|
Mandre
|
|
Paški zaljev
|
Paški zaljev je najveći zaljev na otoku Pagu; dug 22,5 km, širok do 4,1 km, dubok do 45 m. Sa svih strana okružen je otočkim kopnom. Paškim vratima povezan je s vodama Velebitskoga kanala. U sjeverozapadnom dijelu zaljeva nalaze se uvala Caska i otočić Veli Školj. Naselja u zaljevu su: Pag, Caska i Metajna. Jugoistočno od naselja Paga smještena je Solana Pag (vađenje soli).
IZVOR Paški zaljev. Proleksis enciklopedija |
SVETI VID
|
Počivalo
|
GRADAC - SVETI GRGUR
Pogled iz paške lučice na Sveti Grgur (172 m, lijevo) i Gradac (197 m, desno)
|
Pag
|
Pag, skladišta soli
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923. 
Pag, soline u Pagu
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923. |
|
PROČITAJ VIŠE
FISKOVIĆ, Igor: Grad Pag - primjer 'realnoga grada' iz 15. stoljeća. Prostor 20, br. 1(43) (2012): 23-45. (PDF)
|
|
|
|
|
|
VELI BRIG - SVETI JURAJ - LEDENIK - LISIČJA GLAVA - GLAVICE
|
|
|
|
|
|
Veli brig (263 m)
Lokvinjsko i Ražaško
|
Šestakovci
Arhipelag Šestakovci udaljen 6 milja morskim putem i sat hoda od grada Paga, smješten u Velebitskom kanalu, s lijepom plažom i jedinstvenim pogledom na Velebit, krije u sebi i mnoge opasnosti, po buri opasan put zbog aeorosolnih čestica mora i soli u zraku.
ljeti od otrovnih zmija.
Nasuprot arhipelaga, na kopnenom djelu obale Paga, nalazi se stari kamenolom kao i stražarnice od suhozida, kada se u davna vremena ovuda kontrolirao morski put od Obrovca i Zadra pa prema Senju i dalje, odnosno plovni put Velebitskim kanalom.
ljeti od otrovnih zmija.
Nasuprot arhipelaga, na kopnenom djelu obale Paga, nalazi se stari kamenolom kao i stražarnice od suhozida, kada se u davna vremena ovuda kontrolirao morski put od Obrovca i Zadra pa prema Senju i dalje, odnosno plovni put Velebitskim kanalom.
Proboj
|
|
Košljun
Veliko i Malo blato
|
Bajkovita Hrvatska 2: Ornitološki rezervat Veliko blato - Pag (BH-141)
Autor: ADRIA TON production Datum objave: 13.4.2024. Opis. dokumentarno obrazovni serijal BAJKOVITA HRVATSKA Autori: Paula i Đelo Jusić Proizvodnja: Adria ton production @ADRIATONproduction ADRIA TON pr 
|
Malo blato
|
Povljana
|
|
Dinjiška
Pogled na prostor bivše solane kod Dinjiške
|
Ljubačka vrata
Paški most
|
|
BORAVAK
|
|
IZVORI I LITERATURA
|
BROZOVIĆ RONČEVIĆ, Dunja; ČILAŠ ŠIMPRAGA, Ankica; VIDOVIĆ, Domagoj: Suvremena toponimija otoka Paga. Zadar, 2018. (PDF)
MIROŠEVIĆ, Lena; VUKOSAV, Branimir: Prostorni identiteti otoka Paga i južnoga Podvelebitskog primorja. Izvorni znanstveni članak. Sveučilište u Zadru, Odjel za geografiju, Zadar, 2009. (PDF)
PRODAN, Edi: Sanacija fantastične penjačke stijene Stogaj: Mjesto gdje je Zemlje najbliža Marsu. Novi list, 24.10.2021. |
PAGRADOTOK
FOTOMONOGRAFIJA Autor: Nenad Fabijabnić Datum izdanja: 2021. Format knjige je 30x30cm, 328 stranica, 370 fotografija (složenih u 20 tematskih cjelina), tvrdih platnenih korica s ovitkom. Autorski tekstovi su na hrvatskom i engleskom jeziku. Izdavač je FAB d.o.o. (Zagreb). Opis: Fotomonografija Pagradotok autorski je projekt Damira Fabijanića, renomiranog hrvatskog fotografa paških obiteljskih korijena. U 45 godina snimanja otoka dokazao se kao istinski kroničar paškog podneblja i događaja. Knjiga ne pokazuje otočki ambijent stilom starih razglednica (iako pokazuje i neumitni odlazak nekih vizura i običaja), već trajno suvremenim likovnim izrazom prikazuje najbolje i najljepše s otoka. Kao što sam autor zaključuje: teme su impresije moje mladosti, odmorišta moje zrelosti, utočišta moje smirenosti, ova knjiga predstavlja autorov intimni testament gradu i otoku Pagu. Uz osobne afinitete u snimanju čudesnih paških pejzaža, snimao je i najvažnije događaje i specifičnosti Paga, među kojima su i paški sir, čipka, solana, suhozidi, lunske masline, lokalna arhitektura, običaji (Stomorina), bura i još puno toga. Neke od spomenutih tema prikazane su već na autorovim fotografskim izložbama, no većina motiva objavljena je prvi put. Značaj i bogatstvo tema definirali su i impresivan format i obujam knjige. Većina motiva snimljena je na dijapozitivima i negativima koji su skenirani i obrađeni u besprijekornoj likovnoj izvedbi. |
