---

SREDIŠNJI POJAS > KRŠKE VISORAVNI SLOVENIJE I HRVATSKE > VELIKA KAPELA > Zagradski vrh i vrhovi primorskog ruba goransko-kapelske visoravni
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Zagradski vrh, 1187 m
​Koordinate najvišeg vrha: 45.22752, 14.78030

O PLANINI VODIČ PRAKTIČNO

O planini

Na zapadu Kapelskog gorja, uz Kvarnerski zaljev, uzdižući se strmo iznad Vinodola i Bakarskog zaljeva, od glavnih velikokapelskih vijenaca izdvaja se kraći primorski lanac koji neki autori nazivaju primorskim rubom kapelske, ili goranske visoravni, a drugi dijelom Liburnijskog krša*. Taj dio primorske padine velike Kapele, koji nema neko tradicionalno zajedničko ime, obilježava uska podgorska ravan s koje se uzdiže više gorsko-planinskih vršaka, među kojima je najviši Zagradski vrh (1187 m).
_____
*Nazivaju ga još i Liburnijskim krasom; iako ti autori, pod tim imenom osim Bitoraja i Viševice ubrajaju još i Tuhobić, koji je ipak snažnije povezan s drugim, Snežničko-risnjačkim planinskim blokom.

ZEMLJOPIS

---

U poprečnom presjeku nižu se slijedeće prirodno-zemljopisne cjeline:

I. Mediteranska i submediteranska zona

• Podnožje - flišna Vinodolska udolina s humovima
• Niz strmih vapnenačkih odsjeka ("Griže" i strmci) nad vinodolskom flišnom udolinom

II. Goranska zona visokih zaravni i pobrđa

• Dolomitni pregib - Izrazito naglašena uravnjena stepenica (podgorska ravan) na prosječnoj visini od 500 do 600 m; obilježava ju niz vrlo prostranih i pretežito plitkih uvala, međusobno rastavljenih plitkim gredama
• Granični primorski planinski greben - nastavlja se na dolomitni pregib u smjeru unutrašnjosti - Niz uzvišenja, s vrhovima od 800 do 1000 m, reljefno vrlo raščlanjen, jer se između vrova nalaze brojne prostrane uvale i veće i manje ponikve
• ​Stožaste glavice razdvojene udolinama 

Pogled s Medviđaka prema Kobiljaku
U pozadini Bitoraj i Viševica

PRIRODA

---

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

Po planini i po kraju

​URAVNJENA STEPENICA (PODGORSKA RAVAN)

---

Razromir

Prijevoj između Velikog Tića i vrha Zebar na oko 845 m n.v. (metodom očitanja izohipsa na topografskoj karti). Preko prijevoja prelazi cesta Lič - Željeznička postaja Drivenik - Vinodol. 

Pogled na prijevoj Razromir
Desno padina Velog Tića, a u pozadini se vidi vrh Dašni.

Njivina

Vidikovac Pridva

Vidikovac Pridva smješten je na 573 metara nadmorske visine, uz cestu Antovo-Lič, iznad naselja Grižane, Blaškovići i Tribanj. Nalazi se na dodirnom području mediteranske i kontinentalne klime. Pogled se proteže na iste strane kao kod vidikovca Mahavica, no zbog niže nadmorske visine, ne ostavlja toliki osjećaj "ptičje perspektive". 
Vidikovac je dobio svoj naziv prema obližnjem vrhu. On je omiljena destinacija brojnih planinara koji ga najčešće posjećuju prilikom prolaska Staze kamenih stupi,
Do vidikovca vodi uska i strma cesta iz naselja Blaškovići u Vinodolskoj dolini, a cestovni pristup je moguć i iz smjera Mahavice.
Automobil se može parkirati u naselju Antonovo i do vidikovca nastaviti cestom pješice (pola sata).

Planina

Terasa Planina visoko nad Vinodolskom dolinom

Podolje

Križanje staza

Bok(i)

Zaravan

Pokojište

Vidikovac "Bunker"

Pogled s vidikovca "Bunker"

Kavranica

​Lokacija Kavranica obuhvaća prostor Potkraja odnosno Vinodola, a nalazi se oko 6 km sjeveroistočno od grada Crikvenice. Nadmorska visina na lokaciji je uglavnom između 560 i 760 m n.m. U JZ smjeru teren je vrlo strm, odnosno gotovo okomito pada prema Vinodolu. Lokacija Kavranica je najvećim svojim dijelom otvorena na južne, odnosno zapadne smjerove vjetra, dok je prema sjeveru i istoku nešto zatvorenija. Dominantan smjer vjetra na ovoj lokaciji je SI (smjer bure) koja na ovome području često dostiže orkanske razmjere.
Lokacija Kavranica je relativno šumovita prema sjevernom rubu, s manje šume po grebenu, tip terena je uglavnom krški. Prema jugu šuma uglavnom prelazi u makiju do 5 m visine. Od obližnjih naselja u podnožju klifa Kavarnice nalazi se više sela koja se pružaju uz južni rub lokacije na udaljenosti od 800 m. To su od juga prema sjeveru Ugrini, Bribir, Gradac, Dragaljin, Kosavin, Podskoči, Miroši, Papići, Barci i Mavrići s više zaselaka. 
Na lokaciji Kavranica planirana je izgradnja vjetroelektrane.

Vidikovac podno vrha Kavranice (592 m)

Rošče

Bašanovica

Potkraj

KACALJ

NADMORSKA VISINA 510,7 m

KOTA 446 (vidikovac Slipica)

Vidikovac Slipica smješten je iznad naselja Bribir, na strmoj litici, na 446 metara nadmorske visine.
Nalazi se na dodirnom području mediteranske i kontinentalne klime, u vegetacijskoj zoni šuma hrasta medunca i crnog graba. Iznad vidikovca nalaze se panjače hrasta medunca i crnog graba, a ispod kamenite litice, sipine i kamenjari kao krajnji degradacijski oblik šuma hrasta medunca i crnog graba.
Ovo područje stavljeno je pod zaštitu i prepušteno je prirodnom razvoju. Ranije ime vidikovca bilo je "Tito".

Značajne biljne vrste: Hrast medunac /Quercus pubescens Willd/, Crni grab /Ostrya carpinifolia Scop/, Grozdasti ruj /Cotinus cogyggria L/, Rašeljka /Prunus mahaleb L/, Crni jasen /Fraxinus ornus L/, Maklen /Acer monsspesulanum IV, Drijen /Cornus mas L/, Šmrika /Juniperus oxycedrus L/, Drača / Paliurus spina -christi Mili/, Bjelograbić /Carpinus orientalis Mili/, Obični koprivić /Celtis australis L/, Javor klen /Acer campestre L/, Primorska krkavina /Rhamnus intermedia Steud et. W. Hochst/, Kadulja /Salvia officinalis L/

Vidikovac je smješten u blizini petog kilometra ceste Bribir - Lukovo - Lič iznad samog Bribira na strmoj kamenoj litici. S vidikovca se pruža prekrasan vidik na Velebit, Velebitski kanal, Kvarnersko otočje, Učku, Novi Vinodolski, Bribir i Vinodolsku dolinu do Grižana.

Do ovog vidikovca se može doći planinarskom stazom iz Bribira, ili biciklom ili automobilom iz smjera Bribira. Automobil se ostavlja na šljunčanom parkingu te je do samog vidikovca potrebno par minuta hoda. 
Od Slipice se, krož šumske predjele Ravno i Lukovo, cestom i planinarskim stazama dolazi do Planinarskog doma "Vagabundina koliba", Lovačkog doma i jednog restorana.

MALI POJMOVNIK
panjača
Niski uzgojni oblik šume. U panjačama većina stabala nastala je rastom iz posječenih panjeva. Najčešće su panjače: bagrema, hrasta lužnjaka, običnog i crnog graba, bukve, hrasta medunca, hrasta crnike, hrasta cera, crne johe i kestena. Radi se o vrstama, koje dobro tjeraju iz panja.

"Most"

Klančac

Žestilac

Gusta draga

Guč

Duplje

ŠILJEVICA

GRANIČNI PRIMORSKI PLANINSKI GREBEN

---

SITOVICA

DEDOMIR

Pogled sa staze prema Dedomiru
U pozadini vrhovi: Kurilovac, Medviđak i Zebar

Na vrhu Dedomira
U pozadini otok Krk

Krčki most
Pogled sa Dedomira

Bakarski zaljev
Pogled sa Dedomira

Otoci Krk, Cres i Istra, na horizontu
Pogled sa Dedomira

Panoramski pogled s vrha Dedomir

KAMENJAK (kod Drivenika)

Kamenjak iznad Drivenika

Zebre

Uhanj

Mahavice (Mahavica)

Pogled prema Mahavici

Vidikovac Mahavice (Mahavica)

Najviši vinodolski vidikovac (iz projekta “Oči Vinodola”, nalazi se na 781 metara nadmorske visine, iznad naselja Drivenik. S njega se pruža najbolji pogled.

Nalazi se na dodirnom području mediteranske i kontinentalne klime, u vegetacijskoj zoni šuma hrasta medunca i crnog graba. Iznad vidikovca nalaze se primorske livade, na koje su nekoć Vinodolci vodili svoju stoku u ispašu, a ispod kamenjari kao krajnji degradacijski oblik šuma hrasta medunca i crnog graba.

Kamenjarski pašnjaci pripadaju zajednicama ljekovite kadulje i kovilja (Stipo-Salviaetum officinalis). Osim ljekovite kadulje i kovilja za zajednicu su važne jagodasta mlječika (Euphorbia fragifera), modri kotrljan (Eryngium amethystinum) i dr.
​
Ovo područje stavljeno je pod zaštitu i prepušteno je prirodnom razvoju.

Značajne biljne vrste: hrast medunac (Quercus pubescens Willd), crni grab (Ostrya carpinifolia Scop), grozdasti ruj (Cotinus cogyggria L), rašeljka (Prunus mahaleb L), crni jasen (Fraxinus ornus L), maklen (Acer monsspesulanum L), drijen (Cornus mas L), šmrika (Juniperus oxycedrus L), drača (Paliurus spina - christi Mili), kadulja (Salvia officinalis L).

Zapadno se prostiru prekrasne planinske livade Razromira prošarane kamenim blokovima, na jugozapadu planinski masiv Učke, te Kvarnerski zaljev prošaran otocima Krkom, Cresom, Rabom i Pagom, obrubljen masivom Velebita. Jugoistočno se proteže pogled na Planinu koja strmo pada u Vinodolsku dolinu sve do Novog Vinodolskog. Uz samu obalu, pogled seže do Selca.

Vidikovac je lako dostupan bicilom ili vozilom, jer se nalazi uz usku cestu koja dolazi iz Hreljina ili Plase, a s druge strane pristup je od sela Blaškovići gdje pristižu ceste od Triblja ili Grižana. Cesta od Blaškovića preko Antova je vrlo strma i uska i vodi uz strme padine Kozaka, no zato pruža lijepe vidike.
Do Mahavice se može doći i planinarskom Stazom litica. Na prijevoju Razromir, gdje je podno vrha Veli Tić križanje na asfaltiranoj cesti, nastaviti pratiti cestu u smjeru hreljina, sve do vidikovca. Ovaj vidikovac se može posjetiti i prilikom uspona na vrh Medviđak, prateći planinarsku stazu koja se priključuje gore navedenoj asfaltiranoj cesti. 

ZEBAR

VELI TIĆ

Pogled od prijevoja Razromir na padinu Velikog Tića

Veli Tić (922m; lijevo) i Mali Tić (desno, 852 m)

MALI TIĆ

STIPAČ

Mali Tić i iza njega Martin (837 m) i Stipač (873 m)

ČEREŠLJEVO

Pogled sa zaravni Bok na Čerešljevo

PALIŠIN

Pogled na Pališin iz smjera vrha Kacalj

NIZOVI UNUTARNJIH GREBENA

(STOŽASTE GLAVICE RAZDVOJENE UDOLINAMA)

---

DRENOVAC

KURILOVAC

ŠTRBAC

MEDVIĐAK

Pristupna staza Medviđaku

Zapadna padina Medviđaka, pogled iz smjera Dedomira

Pogled na Medviđak s vrha Viševice

KLAŠNICA

Klašnica (skroz lijevo) iza koje proviruje Medviđak

Drage

Šumovita planinska uvala smještena između vrhova Dašni, Franjevi, Martin, Mali i Veli Tić, Zebar te Medviđak. U sjeverozapadnom dijelu, uz cestu, tu je jedna cisterna za vodu. A kilometar od nje, istom cestom u smjeru Vinodola i podno prijevoja Razromir, u šumi se nalazi nekoliko vikendica.

Stari putokaz u Dragama koji pokazuje stazu prema Plasama

Manja skupina vikendica iznad uvale Drage

Dašni
Vrh Dašni (u sredini) prvi je jugoistočni susjed Medviđaka. Od primorskog niza vrhova dijeli ga šumovita uvala Drage (desno).

DAŠNI

Dašni
Pogled od Medviđaka

Pogled na Dašni s prijevoja Razromir

FRANJENI

LIPOVAČA

KOTORATA

Iza Malog Tića (desno) proviruju Kotorata (991 m) i desno od nje Stojač (1015 m)

KOBILJAK

Mali Kobiljak
Pogled od Medviđaka

Pogled na Kobiljak s vrha Viševice

KANCULOVA GLAVA

MATEJINA GLAVICA

KRUŠVICA

ZAGRADSKI VRH

Zagradski vrh je najviši vrh u pojasu uzduž primorskog ruba goranske visoravni. On je od vinodolske stube udaljen oko 5 km, a s druge strane je samo 2 km udaljen od Viševice pa predstavlja prijelazno područje između Vinodola i Velike Kapele. Sjeverna strana vrha je pod bukovom šumom, a primorska je gola. Vršni dio ima oblik lijepoga travnatog hrpta s kojeg se šire vidici prema Vinodolu i prema Riječkom zaljevu. Na istočnom podnožju Zagradskog vrha, na visini od 950 m, pruža se područje lijepih livada gdje su Vinodolci imali svoje ljetne pastirske stanove zvane Zagradi, po kojima je ime dobio i sam vrh.
IZVOR Hrvatski planinarski savez (Pristupljeno, 6.3.2023.)

Pogled na Zagradski vrh s vrha Viševice

Zagradski vrh
Pogled od Medviđaka

Prilazi Zagradskom vrhu
​Ravno (Vagabundina koliba) – Zagradski vrh 1.15 h
Grižane – Zagradski vrh 2.30 h
Bribir – Štale – pl. kuća Kurin – Zagradski vrh 4.15 h
Najlakši i najljepši je prilaz od planinarskog doma Vagabundina koliba (868 m) na prostranom krškom polju Ravno iznad Vinodola. To je zapravo restorančić s ukusnom kuhinjom, u kojem vlasnik i domar Vladimir Savić pruža usluge noćenja planinarima. Prilaz do doma je moguć asf. cestom iz Bribira ili iz Vrata preko Javorja. Od doma se do vrha stiže za 1.15 h uspona.

UTIHOVO

NADMORSKA VISINA 916 m

Članovi PD "Strilež" iz Crikvenice postavili su na Vrhu Utihovo metalni tuljac u komec se nalazi žig i upisna knjiga. Na vrhu se nalazi metalni toranj s telekomunikacijskim uređajima.

JUŽNI VRHOVI

---

VJETERNICA

Pogled na greben Vjeternice s vrha Viševice

NETERMNJAK

VELI GODIŠIN

Vidikovac Gradina

Vidikovac je smješten na 379 m n.v., uz cestu Novi Vinodolski – Ledenice, odmah iznad naselja Ledenice s prekrasnim pogledom na Ledeničko polje, Novi Vinodolski, Klenovicu, Velebit i Kvarnersko otočje.
Vidikovac se nalazi na ogranku istoimenog brda (381 m n.v.; na topo-kartama 379 m) na kome se nalaze ostaci starog frankopanskog grada Ledenice (Gradina; Ledenička gradina) - jednog od devet vinodolskih gradova - a tu su i ostaci crkve sv. Jurja, okruglo groblje i ostaci malenog naselja. Pretpostaviti da je prije srednjovjekovnog grada ovdje mogla biti kakva ilirska gradina ili rimska vojnička postaja.
​POLOŽAJ

Vidikovac Sviba 

Vidikovac se nalazi nedaleko Luke Krmpotske, skretanjem desno od ceste Novi Vinodolski – Breze, na području planinskih livada Pletena, s kojih se pružaju vidici na cijelo okolno područje prema Luki Krmpotskoj. Zapravo je cijela cesta svojevrsni vidikovac. Sam vidikovac smješten je na 753 m n.v. podno travnatih obronaka Male i Velike Svibe, i pruža pogled na mala krška polja, primorske pašnjake i zelene doline, planinsko zaleđe, zaobalna naselja, Kvarnerski zaljev, Velebit i Učku. Nalazi se na dodirnom području mediteranske i kontinentalne klime, u vegetacijskoj zoni hrasta medunca, a u pozadini je crni bor. Cesta dalje vodi do Krmpotske Luke (Lovački dom "Zvonko" s specijalitetima od divljači).
​​POLOŽAJ

Vidikovac Kuk

Odmah s primorske strane, na 301 m n.v., iznad primorskog naselja Klenovice, na samom ulazu u Krmpotsko polje u Krmpotama, smješten je vidikovac Kuk, s pogledom na cijelu Novljansku rivijeru (Smokvica, Klenovica, Povile i Novi Vinodolski), Kvarnerski zaljev i otočje Velebit, Učku, te pruža uzdužni pogled na Vinodolsku dolinu.
Vidikovac Kuk najjužniji je i najniži od šest vinodolskih vidikovaca ("očiju"). Kuk je prepoznatljiv po tome što je smješten na uočljivoj stijeni pored puta koja podsjeća na zub. 
POLOŽAJ

Ličko polje
Pogled na Ličko polje od vidikovca na Preradovićevom vrhu iznad Fužina. Ličko polje okruženo je padinama (nabrojene od lijeva nadesno) Bitoraja, Viševice (najviša kupa vrha), Zagradskog vrha (u sredini, u pozadini) i grebena Kobiljaka. 

SJEVERNO PODNOŽJE

---

Ličko polje (Lič-polje)

Ličko, odn. kako se ponegdje naziva Lič-polje je polje u kršu Gorskog kotara, 4 jugoistočno od Fužina, u okružju grebena Bitoraj-Viševica. Nalazi se na 695 do 738 m n.v. Površina trokutaste zaravni je 24 km², a omeđeno je na sjeveroistoku grebenom Bitoraja (1386 m), na istoku je najviši vrhunac Viševica (1428 m), na jugoistoku Zagrajski vrh (1187 m) i na jugu prema Vinodola vrhovi Kobiljak (1119 m) i Medviđak (1027 m), a na zapadu drugi niži vrhovi ispod 1000 m (Veliki Štrbac, 957 m i jugozapadno Vršak, 912 m).

Dno polja prekriveno je naplavnim materijalom (šljunak, pijesak, smeđa ilovača). Kroz polje protječe i u njemu ponire rijeka Ličanka, uu izvorište u Fužinama nazivana potokom Fužinarka.  Vrela se nalaze uz zapadni rub polja. Sjeverozapadno od Ličkog polja na nepropusnim silikatima Rogozno izgrađeno je umjetno jezero tj. hidroakumulacija Bajer za opskrbu tunelom hidroelektrane Tribalj u susjednom Vinodolu. 

Polje je obradivo. posebno u zapadnom dijelu, ali je zbog visine hladno, pa se sadi otporniji krumpir i kupus, a na jugoistočnom dijelu je neplodno-šljunkovito i pod travnjacima gdje pasu krave i konji iz lokalne ergele. U polju je i nekoliko manjih jezeraca: Marasovo jezero i Potkoš gdje je mrijestilište riblje mlađi, većinom pastrva.

Polje se zove po najvećem naselju Lič. Na rubnim dijelovima polja su smještena naselja od kojih je veće selo Lič (379 stanovnika god. 2001), pa susjedni zaselci Banovina (151 st.), Pirovište (44 st.) i Podkobiljak (tek 10 st.).

Reljefna karta Ličkog polja
Izvor: topographic-map.com, 2023.

Pogled s Preradovićevog vrha iznad Fužina

Lič

Lič su osnovale 49 obitelji Bunjevaca iz senjskih Krmpota (zaleđa Senja), izbjegle pred Turcima god. 1605.- 1606, uz dozvolu grofova Zrinskih pod brdom Gradina (ilirske ruševine), koji su kasnije dijelom odselili u primorski Vinodol. Zatim su se od 1627. tu još priselili ini Bunjevci iz senjskog zaleđa, od kojih su danas najbrojniji seljaci Starčevići i Radoševići što se sad najviše bave sadnjom krumpira, te uzgojem krava, konja i pastrve. Na mjestu gdje je bila i ranije crkva razorena u doba 2. svjetskog rata, danas se nalazi marijansko svetište Majka Božja Snježna. Godine 1733. navodno se u snijegu ukazala Blažena Djevica Marija, pa je na tom mjestu podignuta kapelica.

Mošune

Riječ mošune znači torovi (za blago).

Bitoraj-Viševica i Liburnijski kras

Neki autori Bitraj i Viševicu, odn. planinski niz Bitoraj-Viševica ne uvrštavaju pod velikokapelske grebene već ga smatraju primorskim gorjem tzv. Liburnijskog krša, odn. krasa (grč. Hytmethos Oros, latin. Mons Lacinius, njem.  Liburnische Karst). Prema istim autorima "radi se o nizu povezanih primorskih vrhova koji se izdižu nad sjeveroistočnom obalom kvarnerskog primorja, iznad Bakarskog zaljeva i Vinodola, a koji tvore zemljopisnu i geološku cjelinu Liburnijskog gorja (s najvišim vrhom Viševica, 1428 m). Prema njima, taj gorski lanac Bitoraja (B. u širem smislu) dug je oko 45 km, i obuhvaća više vrhova iznad 1300 m: Burni Bitoraj, Viševica, Strilež i druge niže (Ričičko bilo, Kolovratske stijene) na jugoistoku prema Senjskom bilu." Oni navode kako "niže udoline Mrkopaljskog i Drežničkog polja jasno odvajaju Bitoraj od najvišeg kapelskog planinskog grebena - Bjelolasice. Na sjeverozapadu je od višeg Risnjaka taj bitorajski lanac odvojen područjem silikatne visoravni Rogozno, kojom prolazi stara cesta Lokve-Jelenje i gdje se nalaze akumulacijska jezera Lokve i Bajer. Na jugoistoku se preko gorske ceste Krmpote-Drežnica na sedlima Alan i Banska vrata (1033 m), bitorajski lanac dalje nastavlja u južniji viši greben Senjskog bila (1494 m). Oko vrhova na grebenu ima više stalnih izvora, a najviši je Plavuš na 1.270 m u ponikvi pod glavnim vrhom Viševice."
Prema istim autorima "glavni vrhovi u lancu uzduž tako definiranog bitorajskog grebena visokog 1200-1300 m, od sjeverozapada na jugoistok, bili bi: Tuhobić 1106 m, Burni Bitoraj 1386 m, Mali Bitoraj 1384 m, Piršova kosa (1314 m), Bukova kosa 1386 m,  Viševica  1428  m (najviši vrh u nizu Liburnijskog krša, odn. krasa), pa jugoistočno još Strilež 1388 m, Smolnik 1279 m, Ričko bilo 1286 m, Zapadak 1280 m i drugi niži dalje prema Senjskom bilu. U okviru lanca Bitoraj-Viševica na jugu, iznad Novog Vinodolskog se ističu slikovite Kolovratske stijene, 1099 m."
IZVOR http://wikinfo.org/w/Hrvatski/index.php/Kapelsko_gorje​

KOMENTAR "DINARSKOG GORJA"

U prethodno citiranom članku o Bitoraju i Viševici na stranici Wiki.info i Metapedija.hr (ne miješati s Wikipedijom, op.) je dosta nebiranim riječima ("jugo-kontinentalno-žabarski pristup") negativno komentirano pisanje mnogih autora koji Bitoraj i Viševicu uvrštavaju u Velikokapelski masiv, odn. Velikokapelski gorski blok, ali pritom autori zaboravljaju da je taj "žabarski" pristup jednako legitiman kao i onaj primorski. Ono što je puno bitnije je gdje reljefno pripadaju ti grebeni, a ne samo (iako je i to također legitimno) kako to doživljavaju stanovnici s različitih strana grebena. Radi se dakle, o razlici između subjektivnog (tradicijsko-emotivnog) i objektivnog (znanstveno-racionalnog) pristupa.
​
Radi određivanja granica Velike Kapele valja pogledati reljefnu kartu širega područja. Ono, oko čega postoji priličan koncenzus, je da je Velika Kapela prostrani masiv koji se sastoji od više gorsko-planinskih bila, i koji se na jug proteže sve do prijevoja Vratnik koji ga dijeli od Senjskog bila, odn. masiva Velebita. Tako je, od nekoliko nizova u tome gorskom bloku, u reljefu jasno vidljiv i onaj niz planinsko-gorskih grebena koji se od Vratnika nižu dinarskim smjerom - prema sjeverozapadu, sve do Fužina i Lokava: Alino bilo -  Kolovratske stijene - Ričičko bilo - (prijevoj Banska vrata, 1083) - Strilež - Viševica - (prijevoj Javorje, 1200 m) - Bitoraj.
​
Kada bi spomenuti grebenski lanac zaista bio samo dio tzv. Liburnijskog krasa, tada bi se taj “kras” protezao od Fužina i Lokava do Vratnika, i od jadranske obale sve do Mrkoplja i Brinja, ali i Drežnice. Što o tome pr. kažu Brinjani? Na službenoj stranici brinjske općine tako stoji: Općina Brinje proteže se između obronaka Velike Kapele i Velebita.
A i što se tiče drežničkog područja - širokog prijelaznog područja između jugoistočne granice Gorskog kotara prema području Like (ona obuhvaća područje između Rudolfinske ceste Ogulin-Novi, i Jozefinske ceste Karlovac-Kapela-Senj) - taj se predjel, osim Drežnički kraj, naziva još i Kapelski kraj. 
U knjizi Geografija SR Hrvatske (Grupa autora, poznatih geografa - Bognar, Pavić, Riđanović, Rogić, Šegota: Geografija SR Hrvatske – Knjiga 4: Gorska Hrvatska. Institut za geografiju Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 1975.) govori se o tzv. velikokapelskom gorskom bloku: … velikokapelski gorski blok, najviši, svakako najširi i najimpozantniji goranski reljefni masiv s nekoliko izrazitijih dominanti (Bitoraj, Viševica, Bjelolasica) i nekoliko polja (Jasenačko, Musulinsko i polja Drežnice).

Pored toga, vidljivo je da tzv. Liburnijski krš nema izdvojenu niti izraženu gorsko-planinsku morfologiju, već se radi o terasama i primorskim padinama obližnjih planinskih masiva, tj. konkretno prostranih visoravni u zaleđu: Snežničko-risnjačke i Velikokapelske. Tako se prostor Liburnijskog krša proteže padinama primorske strane tog planinskog bloka, u neposrednom zaleđu Kvarnerskog zaljeva. On započinje istočno od Ćićarije i jugoistočno od krša Brkina i Ilirske Bistrice u Sloveniji, teče paralelno s jadranskom obalom, između obale i rubnih planinskih bila snježničko-risnjačkog planinskog područja, sve do Novljanskog primorja (Novi Vinodolski), gdje ustupa mjesto podgorju Velike Kapele – koje ide sve do Senja. Tako i neki autor na lokalnoj riječkoj web-stranici nabraja krajeve koji okružuju grad Rijeku i u tome kontekstu (kontekstu kraja, a ne morfologije planinskog prostora) spominje i Liburnijski kras: Grad i prigrad – Hrvatsko primorje – Liburnijski kras – Gorski kotar – Vinodol …. (izv. fluminansiA.ORG).

Tamo gdje bi se uvjetno, ali samo uvjetno, "mogao prepoznati" najviši (visina viših od 1000 m n.v.) izdvojen gorski greben Liburnijskog krša bio bi niži planinski vijenac (vrhovi oko 1000-1187 m: Medviđak, 1027 m; Kobiljak, 1119 m; Zagradski vrh, 1187 m; Sitovnik, 1082 m; Rujnik, 1044 m i dr.), u jugoistočnom nastavku Tuhobića, koji je kontaktna zona između dva velika planinska bloka: Snežničko-gorskokotarskog na sjeverozapadu i Velikokapelskog na istoku. Taj je niz nižih vrhova Ličkim poljem, zatim prijevojem između Viševice i Kobiljaka (Zelemišalj, 890 m) i udolinom Ravno odvojen od gorskog lanca Bitoraj - Viševica - Ričičko bilo, a prijevojem između Zlobina/Drivenika i Liča (koji je s oko 865 m najniži prijevoj između unutrašnjosti i primorja na ovome području; za usporedbu G. Jelenje 882 m; Zlobin-Benkovac Fužinski, 881 m) odvojen/vezan s Tuhobićem. Međutim, kako je najniža točka u tome grebenu prethodno navedeni prijevoj između Liča i Zlobina na području između Tuhobića i Kobiljaka, tako se ovaj niži planinski vijenac više naslanja prema Velikokapelskom bloku te se prijevoj Zlobin-Lič može smatrati i najjužnijom granicom Snežničko-gorskokotarskog bloka - što je prepoznala još Austro-Ugarska koja je preko te najniže točke izgradila dionicu željezničke pruge Budimpešta - Zagreb - Rijeka.

Naravno, ovdje treba naglasiti kako je Liburnijski krš, zbog svoje prostranosti i osobina, također i jedan od sastavnih - iako visinski najniži - dijelova koji čine područje Snežničko-risnjačkog i Velikokapelskog gorskog bloka.

Analogno navedenim primorskim terasama i nižim grebenima koji se dižu nad Kvarnerskim zaljevom, a koji su ujedno i rubni dijelovi dviju velikih planinskih blokova (snežničko-risnjačkog i velikokapelskog), je slučaj primorske padine Velebita u njihovu jugoistočnom nastavku. Neovisno od činjenice kako ta primorska padina nosi naziv Velebitsko podgorje, odn. Podgorje, ipak se radi samo o nazivu kraja, zemljopisnog područja sa svojim geomorfološkim posebitostima. No, ipak je to, morfološki, sve od najviših vrhova masiva pa do same morske obale i dalje samo masiv Velebita.

---

Praktično

AKTIVNOSTI

---

Pješačenje i planinarenje

CRIKVENIČKO-VINODOLSKO PODRUČJE: Karta i vodič šetnica (klikni na fotografiju za preuzimanje brošure)

Biciklizam

CRIKVENIČKO-VINODOLSKO PODRUČJE: Brošura o biciklističkim stazama (klikni na fotografiju za preuzimanje brošure)

Oči Vinodola

"Oči Vinodola" naziv je projekta u kojemu je 2009. godine podignuto šest vidikovaca na različitim nadmorskim visinama iznad Vinodolske doline i zaleđa Novog Vinodolskog. Vidikovci su smješteni na atraktivnim pozicijama i međusobno su povezani prometnicom dugom 65 kilometara te ih je mgoguće obilaziti pješice, biciklom ili motornim vozilima. Gotovo sve ceste su asfaltirane osim dijela koji prolazi kroz brižansku i bribirsku šumu. Vidikovci su dobili imena prema obližnjim predjelima i vrhovima.

Obilježja projekta. Prilikom izrade idejnog projekta i pri izgradnji vidikovaca vodilo se računa o atraktivnostima vidikovaca tj. posebnim pejzažnim vrijednostima, sa širokim vidicima koji daju ukupnu pejzažnu cjelinu cjelokupnog prostora, a da su u blizini cestovnih komunikacija (po mogućnosti asfaltiranih) te da je do njih nesmetan pristup autobusom ili mini busom. Prilikom izrade i uređenja vidikovaca vodilo se računa o zaštiti prirodnog okoliša, usklađenosti s postojećim krajolikom kako se ne bi narušila autentičnost ambijenta. Svaki vidikovac ima adekvatnu signalizaciju, parkirališni prostor i okretište/ili okretište u neposrednoj blizini te određen broj klupa i posuda za otpatke. Do svakog se vidikovca može doći iz više smjerova.

Tri su vidikovca na području Vinodolske općine:

• iznad naselja Drivenik – vidikovac Mahavica,
• iznad naselja Grižane/Tribalj – vidikovac Pridva,
• iznad naselja naselja Bribir – vidikovac Slipica.

Tri na području Grada Novi Vinodolski:

• iznad naselja Ledenice – vidikovac Gradina,
• ispod Svibe – vidikovac Sviba
• kod Krmpota – vidikovac Kuk.

Najimpresivniji pogledi se pružaju s tri vidikovca: Mahavice (Mahavica), Pridva i Slipica. S vinodolskih vidikovaca pruža se pogled na Velebit, Velebitski kanal, Kvarnersko otočje, Učku i Vinodolsku dolinu.

​1. Vidikovac Mahavica
Najviši vinodolski vidikovac (iz projekta “Oči Vinodola”, nalazi se na 781 metara nadmorske visine, iznad naselja Drivenik. S njega se pruža najbolji pogled.

2. Vidikovac Pridva
Vidikovac Pridva smješten je na 573 metara nadmorske visine iznad naselja Grižane/Tribanj. Nalazi se na dodirnom području mediteranske i kontinentalne klime. Pogled se proteže na iste strane kao kod vidikovca Mahavica, no zbog niže nadmorske visine, ne ostavlja toliki osjećaj "ptičje perspektive". No, to ne znači da je pogled nije jednako impresivan. 

3. Vidikovac Slipica
Vidikovac se nalazi iznad naselja Bribir. Smješten je na strmoj litici na 446 metara nadmorske visine. S njega se pruža pogled na Bribir, Novi Vinodolski i Vinodolsku dolinu, Velebit, Velebitski kanal, kvarnerske otoke i Učku.

Karta vidkovaca "Oči Vinodola"
Izvor: Turistička zajednica Vinodol

4. Vidikovac Gradina (379 m)
Vidikovac je smješten na cesti Novi Vinodolski – Ledenice odmah iznad naselja Ledenice s prekrasnim pogledom na ledeničko polje, Novi Vinodolski, Klenovicu, Velebit i Kvarnersko otočje.
 
5. Vidikovac Sviba (753 m)
Vidikovac je smješten podno travnatih obronaka Male i Velike Svibe na prekrasnim planinskim livadama s atraktivnim vidicima na sve strane: planinsko zaleđe, zaobalna naselja, Kvarnerski zaljev, Velebit i Učku.
 
6. Vidikovac Kuk (301 m)
Nalazi se na ulazu u Krmpotsko polje u Krmpotama, s interesantnim pogledom na cijelu Novljansku rivijeru (Smokvica, Klenovica, Povile i Novi Vinodolski), Kvarnerski zaljev i otočje Velebit, Učku, te uzdužni pogled na Vinodolsku dolinu.

Staza kamenih stupi

"Staza kamenih stupi" je "oživljeni" stari put kroz brdo Klamarušu, nad selom Baretići u blizini Grižana. U minulim vremenima bio je poveznica naseljenih mjesta sa šumskim predjelima. Duž staze otkriva se prekrasan krajolik te prirodni i kulturno-povijesni spomenici (sakralni objekti, gradina...).
Riječ je o kružnoj stazi koja počinje i završava u centru Grižana. Duga je oko 10 km, savladava 380 m visinske razlike kroz preko 1300 isklesanih ili ugrađenih u stijene kamenih stepenica (stupi). Njome su, ali i drugim stazama na tom području (Zabral, Bačvica...), stanovnici vinodolskih sela nosili grožđe, smokve i trešnje, u II. svjetskom ratu i sol, te ih na području Gorskog kotara mijenjali za žito, krumpir i grah. Staza ulazi i u selo Gobići, inače rodno mjesto proslavljenog hrvatskog slikara minijatura Julija Klovića, u svijetu zvanog Michelangelo minijatura.
Nakon obilaska Klovićeva kraja, staza se penje do usjeka brda Klamaruše, gdje se nalaze dvije atraktivne špilje: Karlova peć gornja i donja, te izlazi na sam vrh planine na oko 600 metara nadmorske visine. Tu se nadovezuje na postojeću planinarsku stazu Litica prema vidikovcu Pridva, otkuda se pruža predivan pogled na okolicu i Tribaljsko jezero, te se otuda s druge strane vraća prema polazištu u mjestu Grižane.
​IZVOR  Staza kamenih stupi - Vidikovac Pridva. PD Kamenjak, 4.12.2022. 

Staza kamenih stupi (Open Topo Map, 2024.)

Shematski prikaz Staze kamenih stupi s dodatnim penjačkim pristupom na kuk Baba
Izvor: https://www.bergsteigen.com

IZVORI I LITERATURA

---

BIRG, Vladimir: Šumsko gospodarenje u zaleđu Novog Vinodolskog. Članak. Hrvatski geografski glasnik 35., br. 1. (1973): str. 83-107. (PDF)

• Opis. Osnovnu pejzažnu karakteristiku neposrednog zaleđa Novog Vino­dolskog čini pojas šumaraka i šikara primorskih listopadnih šuma u pod gorju i ogromne površine kamenjara s oskudnim submediteranskim paš­njacima na primorskoj padini Velike Kapele. Taj ogoljeli prostor djelo­mično je prošaran plohama regeneriranog vegetacijskog pokrova i na njemu su brojni zaseoci. Pejzaž se mijenja na otprilike 800 m apsolutne visine jer započinje cjeloviti, šumom obrasli najviši dio Velike Kapele — pravi kontrast kamenjaru i pašnjačkim prostorima nižih dijelova. Šumski prostor Gorskog kotara s manjim prekidima prostire se sve do doline Kupe. Ovaj rad obuhvaća dio tog šumskog prostora u sastavu Šumarije Novi Vinodolski. Tо je mješovita suma bukve i jele zajednice Fagetum croaticum abictelosum. Svrha rada je prikazati na izdvojenom primjeru osnovne prirodne i društvene karakteristike jednog dijela visokoplaninske zone, naročito obzirom na način i posljedice šumskog gospodarenja. Šu­ma je najveća vrijednost ovog krškog kraja, a specifičnost je u tomu da je u neposrednoj blizini mora.

BLAŠKOVIĆ, Ivan: Tectonics of Part of the Vinodol Valley Within the Model of the Continental Crust Subduction. Geologia Croatica 52, br. 2 (1999): 153-189. (PDF)

• Sažetak. Vinodol je razmatran kao primjer jedne od udruženih zona plitke kontinentalne subdukcije. U tom smislu obavljena je u središnjem dijelu doline rekonstrukcija struktura i interpretacija njihovog postanka. Izrađen je i model pratećih struktura procesa subdukcije, koje velikim dijelom ovise o obliku plohe podvlačnja.