|
|
Naslovna fotografija: Iz okolice VIšegrada (Izvor: Jugoslavien - Kurt Hielscher 1926; Kurt Hielscher: Jugoslavien. Slovenien, Kroatien, Dalmatien, Montenegro, Herzegowina, Bosnien, Serbien. Landschaft, Baukunst, Volksleben. Berlin: E. Wasmuth, cop ., 1926.)
|
Razlika između doline, kotlina i polja Dolina je izdužena udubina s koritom na dnu, najčešće otvorena u smjeru otjecanja vode. Kotlina je ovalno ili nepravilno udubijenje, široko do nekoliko desetaka kilometara. Kotlina je najčešće okružena strmim gorskim ili planinskim uzvišenjima. Polje je (geografski) duga, plitka udubina u kršu; (agrarno) ravna poljodjelska površina; ravnica. Polja u kršu (krška polja) specifični su oblik krškog reljefa. Najveći su površinski oblici krša, najbrojniji u dinarskom holokrasu. Njihov se nastanak tumači kemijskim djelovanjem vode u vapnencima i dolomitima, a znatan utjecaj na njihovo oblikovanje imala je i tektonika. Većina polja u kršu zapravo su dna većih tektonskih potolina. 
Ljuga Stari naziv za Plavsko-gusinjsku udolinu. Riječ ljuga ima značenje dô, udolina, dolina. Dolazi od ilirske riječi "lugo", koja je značila bazen, jezerce. I u današnjem albanskom jeziku dolina se kaže: luginë (ljuginæ) odn. lugajë (ljugajæ). Primjeri: Gusinjsko-plavska ljuga = Gusinjsko-plavska dolina (izv., Gusinsko-Plavska ljuga (dolina), Adnan Koljindar 15.04.2004.). Fotografija gore: Pogled na Plavsko-gusinjsku udolinu ("ljugu") s Magliča (Kučkog) 
Duliba (dulibica, dulibina) Duboka, najčešće i plodna krška udolina (dolac, uvala) usred šumskog pojasa. Dulibe su najčešće bile iskrčene, ograđene, obrađene i sezonski nastanjene, ali su kasnije često zbog napuštanja sezonske poljoprivrede i širenja šume pretvorene u šume (npr. Krasanska duliba). Mnoge takve udoline dobile su nazive prema obiteljima koje su tamo nekada živjele (Baćić duliba, Šugarska duliba), ili prema nekim drugim njezinim karakteristikama (npr. Crna duliba). Primjeri: Šugarska i Klepina duliba, Bačić duliba na Velebitu. Lingvist Petar Skok vjeruje u japodsko podrijetlo riječi duliba / doliba, što je nedokazivo. Premda se takva tvorba ne susreće u ostalim slavenskim jezicima, ne može se isključiti da je riječ ipak u vezi sa slavenskim *dol. Fotografija gore: Lomska duliba na sjevernom Velebitu (Hrvatska) 
Kuk (kučeljak, kučak) Stjenoviti vrh ili isturena viša stijena (Lipov kuk, Grabovi kučeljak, Pod kučak). Na fotografiji iznad: Dabarski kukovi na srednjem Velebitu; pogled s Kize prema Bačić kuku (pposljednji kuk u nizu). 
Sipar u Crnoj Gori (Izvor: Wikipedia; Autor: Geologicharka)
Točila, sipari, plazovi
Izvor: Wikipedia - Koluvijalni proces Padine i kosine nalaze se u stanju prirodne ravnoteže. Kada se ravnoteža iz bilo koga razloga naruši, pod utjecajem sile gravitacije dolazi do pokreta stjenskih masa i nastaje koluvijalni proces. Uzroci narušavanja prirodne ravnoteže padina i kosina mogu biti endogenog (unutrašnjeg) ili egzogenog (vanjskog) porijekla. Najčešći endogeni uzroci su zemljotresi i vulkanske erupcije. Egzogeni uzroci su gotovo svi geomorfološki procesi (fluvijalni/riječni, glacijalni, morski) te također i ljudsko djelovanje. Oblici koluvijalnog procesa Svaki vid kretanja materijala, stvara određene oblike. Tako, prilikom kliženja nastaju klizišta, pri puzanju puzišta, tečenje stvara tecišta, osipanjem nastaju sipari, a odronjavanjem odroni. Klizišta Klizišta se u morfologiji padina manifestiraju izrazito valovitim reljefom, s pojavom manjih odsjeka i naglim promjenama nagiba, i to promatrano i niz padinu i paralelno padini. Kao morfološki elementi jednog klizišta izdvajaju se: ožiljak, uvala, tijelo klizišta, trbuh, nožica, klizna površina i krila klizišta. Pojava klizišta na terenu identificira se po valovitom reljefu, ožiljcima i promjenama nagiba idući niz padinu i paralelno njoj, tj. po smjeni uvala i trbuha klizišta. Sipari Sipari (sipine, survine) najčešće nastaju na strmim padinama i odsjecima. Na našim terenima takve odsjeke grade vapnenci/krečnjaci. Kada su u pitanju sipari, kao morfološki elementi razlikuju se točilo, tijelo sipara i plaz. ►TOČILO Točilo je udubljenje, žlijeb niz koji se materijal osipa niz padinu. Taj žlijeb je redovno predisponiran razlomnom strukturom, pukotinom ili rasjedom. Niz takvo, tektonski formirano, udubljenje kotrljaju se i osipaju uglasti odlomci. Materijal se "toči" pa otuda i naziv točilo. Točilo predstavlja erozijski oblik, iako je tektonski predisponirano i njegov nastanak se ne može striktno vezati za koluvijalnu eroziju. ►TIJELO SIPARA Materijal transportiran niz točilo akumulira se u podnožju padine u vidu konusa, koji se naziva tijelo sipara. ►PLAZ Kada je osipanje intenzivno i točila su raspoređena blizu jedna drugima, tijela sipara se spajaju u podnožju padine. Spojena tijela sipara nazivaju se plaz. Materijal u tijelima sipara i plazovima je rastresit, nevezan, oštrih ivica i uglast, neklasificiran po krupnoći. Vezivanjem tog materijala nastaju padinske breče. ... sipari, odn. točila kao bljna staništa Posebno stanište na kamenjaru je točilo ili sipar – rahla i nepovezana nakupina kamenja odronjenog od većih gromada stijena. Točila se obično oblikuju na strmim padinama i pri njihovu dnu, na mjestima gdje reljef svojim oblikom kanalizira komade kamena. Kamenje koje čini točilo može biti različite veličine – od stijena promjera metra, preko kamena veličine lopte ili šake do sitnih kamenčića veličine šljunka. Ispod sloja rastresitog kamenja nalazi se vlažna zemlja. Na točilu rastu specijalizirane biljke, a glavna im je prilagodba izuzetno dugačak i razgranjen korijen, koji mora sezati duboko ispod slojeva kamenja. (Izv., Nacionalni park Sjeverni Velebit) 
Geološka razdoblja
TABLICA: Geološka vremenska skala IZVOR: Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu - OTVORI NAPOMENA UZ TABLICU: Tercijar je nekada bio jedan od glavnih dijelova geološke kronologije i pokrivao razdoblje od kraja krede prije 65 milijuna godina do početka kvartarskog perioda prije 1,6 milijuna godina. Njegova primjena bila je česta te se nastavlja, iako je Međunarodna komisija za stratigrafiju preporučila da se taj izraz više ne koristi u službenoj stratigrafskoj nomenklaturi. Umjesto toga preporučuje se upotreba paleogenskog i neogenskog perioda kao glavnih podjela kenozojske ere. U svojoj uobičajenoj upotrebi tercijar je pokrivao pet geoloških epoha - paleocen, eocen, oligocen, miocen i pliocen
Katun (I.)
Katun (u nekim krajevim koriste se drugi nazivi, poput naziva stanovi) je povremeno pastirsko planinsko naselje u nekim krajevima Balkana (izv., Hrvatski leksikon - katun). Katun je i planinski predjel s pasištima u kojima se stanovalo privremeno sa stokom i u kojima se živjelo samo preko ljeta u kolibama. Na fotografiji iznad: Katun Bajramovića (Hridski stanovi) u prokletijskom predjelu Bogićevica (Crna Gora) Katun (družina) (II.)
(Izvor: Wikipedija, srp. - Katun (družina)) Katun (cathone), opština, općina (comune) ili družina (compagnia), je naziv za srednjovjekovni oblik sitnih samoupravnih organizacija (družina, zajednica ljudi, obuhvaćenih nekom unutrašnjom organizacijom). Također, i turski izraz „džemat“ sadrži u sebi pojam katuna. Ovaj oblik udruživanja ljudi je posljedica odsustva nekada jake centralne vlasti (kao i ratova i sukoba, kako u Zeti, tako i susjednim odručjima) u drugoj polovici 14. i 15. stolječa. Širenje katuna Srednjovjekovni katun nije ni povremeni ili stalni ljetni „stan“ ili „bačija“ (kakvo značenje ta riječ ima danas). Osnovno zanimanje u katunu je stočarstvo, pa je zajednica nekada bila prilično pokretljiva. Ranije je stočarenje tako bilo vezano sa dizanjem privremenih logora pod šatorima. „Podizanje šatora“ (npr. „Razapeše Piperi katune“) bi se moglo u 14. i 15. stoljeću protumačiti kao postupno širenje katuna (družine) na nove teritorije, odnosno prvi korak do izgradnje stalnih naselja (sela) na novim teritorijima. Oblici i obujmi katuna su raznovrsni, a od značaja su njihove ratničke družine (čije su usluge koristili gospodari Zete i Despotovine, kao i Mlečani). Na kraju, pojedine družine (katuni) uspijevaju zahvatiti prostranije teritorije u kojima postoji kriza stare vlasti i društvenih odnosa. U drugoj polovici 14. i 15. stoljeća ove družine dižu stalna sela, izvan ili u samim župama. Naseljavaju pronije, crkvena vlastelinstva i distrkte gradskih općina, koji su već nekome potčinjeni (gradskoj općini ili gospodaru: Balšićima, srpskim despotima, Mlečanima). Samim naseljavanjem, družine unose izvjesni element samouprave, okupljaju u svoju zajednicu više rasutih sela, a priključuju im se i drugi, obično manji katuni (družine) i nazivaju se „opštinama“. Takve družine (općine, katuni) s većim brojem sela i zaselaka, između ostalih su bili: Malonšići, Pješivci, Piperi, Kuči, Bjelopavlići, Mataguži, Tuzi, Hoti i Lužani. Veći katuni (družine, opštine) začetak su plemena u Crnoj Gori. Starješina katuna Starješina se birao iz porodice koja se isticala bogatstvom i ratnim ugledom i borio se da starješinstvo pređe na njegove potomke. Naročito upravlja zajednicom prilikom pokreta ili rata. Upravlja u dogovoru sa predstavnicima ostalih porodica. Širenjm katuna, u njemu se množi sitna ratnička vlastela. Među istaknutim pojedincima u katunu, od značaja su rodbinske veze. Zapovjednik „ratničke družine“ katuna (opštine) je obično starješina katuna , njegov sin ili neko od bliže rodbine (bratstva). Vlaški katun na području BiH (III.)
(Izvor: Wikipedija, bh - Vlaški katun) Vlaški katun je osnovna društveno-organizacijska jedinica srednjovjekovnih Vlaha. Definicija i etimološko značenje Na području srednjovjekovne bosanske države kod vlaškog stanovništva formirana je specifična organizacija, koja je imala izvjesne sličnosti s Vlasima susjednih područja i država. Katun je vremenom mijenjao svoju fizionomiju, pa je teško jednom definicijom obuhvatiti šta je on podrazumijevao kroz cijelu povijest svoga postojanja. Katun je činilo nekoliko obitelji ili domaćinstava okupljenih oko jednog predvodnika koji usmjerava organizacijske, političke i privredne ciljeve svoje grupe. S cremenom postaje sinonim pa i ime za određeno naselje. Različiti autori su davali pretpostavke da je katun riječ ilirskog, tračkog, uroaltajskog, proto-bugarskog ili nekog drugog porijekla. Najranije vijesti o vlaškim katunima nalazimo u izvorima bizantske provinijencije, u pismima patrijarha Nikole caru Aleksiju I Komnenu, na samom početku 12. stoljeća. Prvi spomen vlaških katuna u srednjovjekovnoj Bosni potječe iz 1300. i vezan je za katun Burmaza, 1319. Banjana, 1354. Drobnjaka, 1356. Predojevića, 1366 Mirilovića, 1366. Zlokruha, 1367. Žurovića, 1368. Ugaraka, 1368. Vlahovića, 1369. Tomića, 1376. Vragovića, 1377. Pliščića, 1377. Priradaca, 1379. Kresojevića, 1393. Kutlovića. Položaj i privredne aktivnosti katuna Vlaški katuni su obično smješteni u dvije geografske zone. Većina ih se nalazila u visokoplaninskoj zoni, na planinskim masivima, dok je nešto manji broj bio situiran u podgorskoj zoni. U obje zone katuni su podizani uz izvore ili tok riječica i potoka, na stranama planina izloženih sunčevoj toplinii zaštićenoj od jakih vjetrova. Za njih je bilo potrebno da u blizini imaju pašnjake, pitku vodu, drvni materijal, te prohodni tereni da se njihova stada mogu lako kretati do najviših planinskih vrhova. Tijekom zimskog razdoblja, vlaški katuni su napuštali položaje na planinama i silazili u nizine. Kuće u katunima su građene većinom od drvene građe, a u predjelima gdje nije bilo dovoljno drvene građe, od kamena i busenja. Najvažnija privredna grana u katunima bilo je stočarstvo, a iza njega trgovina i transport robe. Koliko je stočarstvo bilo važno za vlaško stanovništvo govori činjenica da je ime Vlah postalo sinonim za stočara. Stočarstvo je podmirivalo mnoge potrebe u životu katuna, davalo je produkte neophodne za svakodnevi život i za razmjenu s drugim sredinama. Iz tih razloga stočarska kretanja (spuštanja i penjanja) su predstavljala neodvojiv dio životne dinamike u katunima. Od svih vrsta stoke, najviše su uzgajali ovce, koje su bile najpogodnije za geografske karakteristike terena na kojima su podizani katuni. Vlasi su držali i znatan broj konja, dok je ostale vrste stoke, kao što su koze, brdska goveda i svinje, bilo znatno manje. U srednjem vijeku Vlasi su napustili stari nomadski način života i prešli na polunomadsko stočarenje, u okviru kojeg se u katunima obavljala i zemljoradnja. Produkti stočarstva kao što su meso, mliječni proizvodi i vuna omogućavali su Vlasima da se uključe, pored lokalne i u širu trgovinsku razmjenu s drugim sredinama, naročito primorskim gradovima Dalmacije, prije svega Kotora i Dubrovnika. Iz tih područja Vlasi su u svoje katune donosili različite namirnice, od kojih je najvažnija bila sol, neophodna za ishranu stoke i očuvanje mesa, tkanine, žitarice i drugu robu. Time je vlaški katun postao jedna od karika ekonomsko-privrednog lanca koji je povezivao primorske krajeve s unutrašnjosti Balkanskog poluotoka. Vlasi su se bavili i cestvnim razbojništvom, pljačkom trgovaca kao dodatnom načinu pribavljanja stvari nepohodnih za život. Taj segment njihovog djelovanja je dobro popraćen u izvorima i literaturi, dok se malo zna za sudjelovanje vlaških katuna u oružanim sukobima i ratovima na području srednjovjekovne Bosne. Organizacija srednjovjekovnih katuna Veličina srednjovjekovnih katuna je varirala od 10 do 105 obitelji, s tim da je većina imala ispod 50 domaćinstava. Kao i sve druge društvene zajednice i katuni su imali određenu vrstu unutrašnje organizacije koja je olakšavala funkcioniranje katuna kao cjeline. Ta organizacija je počivala na društvenom raslojavanju, koje je kod vlaha dosta rano zabilježio anonimni dubrovački kroničar, kojeg prenosi Nikola Ranjina u svojoj hronici. Na čelu katuna nalazio se lokalni starješina - katunar koji se javlja pod imenom catonarius. Kod hercegovačkih vlaških katuna ta pozicija bila je većinom nasljedna. Ona pripada članovima jedne obitelji koja je i dala ime samom katunu. Starješine katuna su bili osobe u punoj snazi, redovno iz uglednijih i bogatijih domaćinstava. Imena katuna na hercegovačkom području redovno su izvođena od osobnog imena njihovog starješine. Takvi su primjeri Žur – Vlasi Žurovići, Gleđ – Vlasi Gleđevići, Nenko Vlasi Nenkovići, Primil – Vlasi Primilovići, Kresoje – Vlasi Kresojevići, Predoje – Vlasi Predojevići i drugi. Zabilježeni su slučajevi da su na čelu jednog katuna bila dvojica katunara, a također i da je žena predvodila katun, kao što je slučaj s katunarkom Jelenom iz 1443. godine iz katuna vlaha Vragovića. Kontinuirano se javljaju oni katuni u kojima je bilo ustaljeno nasljedno starješinstvo. Katunari su bili na čelu pojedinih katuna, ali u odnosima katuna kao posrednik prema državnim vlastima i feudalcima kao seniorima, njima su bili nadređeni knezovi i vojvode. U vrijeme kralja Tvrtka I 1382. godine, spominje se Vukoslav Pliščić, kao knez svih vlaha u Bosanskom kraljevstvu. U kasnijem razdoblju, s prelaskom Vlaha u ruke više seniora, ovako široka funkcija se gubi i javlja se više knezova. Najranije informacije o vlasteli kao seniorima vlaških katuna, vezane su za Sankoviće a kasnije i za Sandalja Hranića, Pavloviće, hercega Stjepana i druge. Teritorijalizacija i seniori vlaških katuna U drugoj polovici 14. stoljeća, naročito od 70-ih godina, dolazi do razvoja i umnožavanja katuna (razgranavanja), kao i do snažnog porasta vlaškog stanovništva na hercegovačkom prostoru. Dolazi do izrastanja novih katuna iz ranije postojećih, kako i do čvršćeg vezivanja pojedinih katuna za svoj teritorij. Ta pojava se očitava i na spomenima katuna u izvorima, gdje se, naročito od početka 15. stoljeća uz ime katuna obavezno veže i geografski pojam uz koji su vezani. Tako su Vlasi Vlahovići dali ime naselju Vlahovići, Vlasi Gleđevići naselju Gleđevci. Porast katuna i njihova teritorijalizacija na drugim mjestima (Mirilovići, Bobani, Burmazi) postaje nedovoljno precizan obuhvatajući šire prostore sa većim brojem naselja. To su sada postali skupovi katuna. Razgranavanje i teritorijalizacija katuna su na privrednom nivou vezani za jačanje zemljoradnje u odnosu na stočarstvo. Padom srednjovjekovne bosanske države i dolaskom Osmanskog carstva, dolazi i do promjena kod vlaških katuna koji su se morali prilagođavati novim političkim i društvenim okolnostima. Reference
Izvori i literatura
Katun (IV.) Božo Mimica se u svome članku o povijesti Poljičke Republike osvrće i na pojam katuna te kaže: Teritorijalno su Poljica sačinjavala jedinstveno područje u gospodarskom i političkom pogledu, podijeljena na dvanaest naselja zvanih katuni, "Katuni" su bili posebne administrativno-teritorijalne jedinice, ali ipak povezane međusobno tako da su istupali samo kao dijelovi jedinstvene cjeline, čitavoga područja slobodnih općina Poljica". Vjerojatno je riječ katun najprije označavala mjesto gdje su živjeli pastiri, a kasnije selo, naselje, područje, koje u drevnim oblicima života nije moglo ni biti drugačije nego pastirsko. Prema velikom Rječniku HAZU, katun je mjesto gdje se ljeti na gorama hrani i muze blago (osobito ovce). "Riječ poznaje više jezika: bugarski katun u značenju stan; rumunjski catun u značenju zaselak; arbanaski kahtnt u značenju selo, grad, pokrajina; novogrčki kalouna u značenju tabor, šator. Katun upotrebljava više hrvatskih pisaca starijih i najstarijih razdoblja, kao i usmena poezija, na primjer u XVI. stoljeću Dubrovčanin Mavro Vetranović, Petar Hektorović s otoka Hvara, Zadranin Petar Zoranić. Zoranić primjerice: Tri deklice mlajahne iz najbližih katunov s vidri na vodu k vrulji dojdoše Po katunima su nastala i neka hrvatska prezimena, npr. Katunarić, u Poljicima naselja, a jedna oblast u Crnoj Gori dobila je po nekadašnjim katunima zetskih stočara naziv Katunska nahija, U sačuvanim izvorima iz srednjega vijeka katuni se na ovim prostorima nerijetko spominju kao vlaška selišta, a u južnim dijelovima balkanskog poluotoka kao arbanaska. Riječ katun vjerojatno je, po Kekezu, postala od romanskoga etrntone, u značenju kut, kotar, latinski atnto, talijanski cantone, francuski canton, kao što se naziva svaki administrativno-geografski dio Švicarske. U Poljicima je katun dobio posebno značenje: mjesto na kojemu se ljeti hrani blago. "Katuni su zacijelo drevno ilirsko naselje, poslije još i romanizirano. Razne priče i ponajviše predaje o propalim, čak vrlo lijepim gradovima zacijelo se odnose na dotično razdoblje... Može biti da su katuni bili najrazvijenije naselje u antici, u ilirskomu i starorimskomu razdoblju. IZVOR: Božo Mimica, Povijest Poljičke Republike. Almissa.com (preuzeto iz knjige: Omiška krajina, Poljica i Makarsko primorje 
Izvor Na dinarskom području nije jedinstvena upotreba riječi »izvor« i »vrelo«. Neki krajevi poznaju samo »izvor«, dok drugi samo »vrelo«. U nekim krajevima su i sinonimi (jednoznačnice). Međutim, ove dvije riječi pojmovno se razlikuju. Zajednički pojam im je izvorište u smislu da izbacuju vodu, ali je razlika u količini vode koju izbacuju. Izvor - mjesto gdje voda izlazi iz zemlje u maloj količini. Vrelo - mjesto gdje voda izbija u velikim količinama odjednom i odmah nastaje veći vodotok (rijeka), tako, na primjer, nastaje rijeka Bosna čije je izvorište Vrelo Bosne. U Hercegovini je vrelo Bune (kod Blagaja) i odmah nastaje rijeka Buna, pritoka Neretve. Vrela su obično u kršu (u krškim terenima), kao poslijedica reljefa otopivih (karbonatnih) stijena, koje su ponajviše vapnenac (krečnjak). Malo vrelo zove se vreoce. U istočnim krajevima za oba pojma prevladava riječ »vrelo«, dok zagrebačka geografska škola upotrebljava narodne izraze »izvor« i »vrelo« u smislu prije navedenom. U Sloveniji se za izvor kaže »izvir«, a za vrelo »kraški izvir«. Izvor ili vrelo može biti mineralno i termalno. Nerijetko se jedno i drugo iskorišćuje kao lječilište (kupke). Vrelo je mineralno kada sadrži mineralne primjese. Za vode takvog vrela u nekim krajevima postoji naziv kiseljak ili kiselica. Ove riječi dobivaju katkada i funkciju toponima (npr. Kiseljak kod Sarajeva). Drugu grupu čine termalna vrela (terme) gdje izlazi topla (također i vruća) voda obično s mineralnim primjesama, npr. Ilidža kod Sarajeva ima sumpora. U zapadnim krajevima naše zemlje postoji za ovo riječ »toplice« (npr. u Hrvatskoj Istarske Toplice, Splitske Toplice, i dr., u Sloveniji — Čateške Toplice, Dolenjske Toplice i dr.). Vodotok koji nastaje iz takvog toplog (termalnog) izvora zadržava često isti naziv i dobiva funkciju hidronima, npr. rječica Toplica, koja se obično ili rijetko smrzava. U istočnim krajevima za »toplice« prevladava naziv »banja« (banjsko lječilište, od grč. balaneon — toplo kupanje). U Srbiji ima velik broj banja. Ostali nazivi za izvor su SLATINA, SOPOT, STUDENAC i sl. Specifični oblici izvora (vrela) jesu PIŠTEVINE, ESTAVELE i GEJZIRI. Izvor teksta: Vladimir Dumbović, Izvor, vrelo, vrulja i sl. (Prilog poznavanju geografske terminologije i toponomastike Jugoslavije), časopis Priroda 1976.-10 Fotografija iznad: Derviška tekija uz vrelo Bune; 12 km jugoistočno od Mostara u mjestu Blagaj. Rijeka Buna izvire Ispod vertikalnih. Vrelo ima kapacitet of 43 kubika vode u sekundi, čime je jedno od najjačih krških vrela u Europi. Vrelo Bune je zaštićeni rezervat prirodnih predjela. Alpinistički termini za morfologiju stijene
Tekst: S. Gilić IZVOR: Naše planine, 1968, 5-6 Legenda: fr-francuski; t-talijanski; nj-njemački; e-engleski 
UZVISINE I USJEKLINE 1) vrh, vrhúnac sommet (fr.); vetta, cima (t); Gipfel (nj); summit ,top (e) Najviša tačka neke planine. 8) škrbina breche, echancrure (fr); bocchetta (t); Scharte (nj); notch, gap (e) Čest i uobičajen naziv za ureze u grebenu, najčešće vrlo izrazite i oštro urezane. Jako široke škrbine nazivamo još sedlo ili prijevoj. 9) glava Kopf (nj) Manji kameni vrh. 10) igla aiguille (fr); ago, guglia (t); Nadel (nj); needle (e) Nešto slično tornju ali šiljatije. 11) škrbotina fourchet (fr); forcella (t); Lücke, Scharte (nj) Skoro uvijek jako urezana škrbina koja se u grebenu s obe strane vrlo strmo uzdiže, tj. čije su strane vrlo strme. 14) toranj tour (fr); torre (t); Turm (nj); tower Mali stjenoviti vrh sa strmim stranama. Tornjeve nalazimo ne samo u grebenu već i u stijeni a i potpuno odvojene, tj. same za sebe. 20) platforma, mala terasa palier, replet (fr); terrazzino (t); Absatz (nj); stance, platform (e) Zaravan u grebenu ili stijeni. 21) skok (u grebenu) salto di cresta (t); Aufschwung (Grataufschwung) (nj) Skok označuje ono mjesto u grebenu ili stijeni koje je uočljivo strmije nego prosječni nagib. UREZI (USJEKLINE) U STIJENI 5) polica vire (fr); cengia (t); Band (nj); shelf, ledge (e) Na našoj slici jasno uočljivo. 7) dupka, izdubak (niša) niche (fr); nicchia (t); Nische (nj); niche (e) Plića udubina u stijeni. 15) pukotina fissure, fente (fr); fessura (t); Riss (nj); crack (e) Uski uzdužni rascjep u stijeni. 17) kamin cheminee (fr); camino (t); Kamin (nj); chimney (e) Usjek minimalne širine kao čovječje tijelo, kod kojega su bočne strane paralelne ,npr. između stijene i tornja. Penjačka tehnika: upiranjem. 18) žljebina diedre (fr); diedro (t); Verschneidung (nj); diedre, groove (e) Usjek koji zatvaraju dvije stijene međusobno naklonjene poput stranica poluotvorene knjige. 19) gredina, terasa terrasse (fr); terrazza (t); Terrasse (nj); terrace (e) Velika, prostranija polica u stijeni. 23) jaruga gorge (fr); gola (t); Schlucht (nj); gorge (e) Naročito dubok usjek sa strmim stijenama. ISPUPČENI, ISTAKNUTI DIJELOVI 2) prevjes, nädvis surplomb (fr); strapiombo (t); Überhang (nj); overhang (e) Iz crteža jasno uočljivo. 3) brid arete ,angle (fr); spigolo (t); Kante (nj); edge (e) Jako strmi greben s malom horizontalnom udaljenosti. 4) strop toit (fr); tetto (t); Doch (nj); roof (e) Prevjes s gotovo vodoravnom donjom plohom. 6) glava stupa Pfeilerkopf (nj) Zaravnjeni završetak stupa. 12) rebro cöte (fr); costa, costolone (t); Rippe (nj); rib (e) Nešto kao brid (vidi 3) ali izraziliji i manje strm. 13) stup pilier (fr); pilastro (t); Pfeiler (nj); buttress (e) Izrazitiji i deblji od brida. Obično izrastao iz masiva same stijene. 16) zaglavljeni kamen bloc coince (fr); masso incastrato (t); Klemmblock (nj); chockstone (e) Iz crteža jasno vidljivo. VIŠEJEZIČNI ONLINE RJEČNICI
►Glosbe - OTVORI (sve varijatne: albanski, bosanski, hrvatski, slovenski, srpski, engleski ...) VEZE NA NEKE REGIONALNE RJEČNIKE Hrvatska ► Slunj - "slunjanizmi" - OTVORI ► Banovina (Banija) - OTVORI ► Istra - Istarske riječi - OTVORI ► Oštarije (Ogulin) - OTVORI ► Velebitsko podgorje - OTVORI ► Zadar (krški leksik) - OTVORI ► Bukovica - Lokalizmi - OTVORI ►Golubić (kod Knina) - Rječnik lokalnih rječi - OTVORI ► Promina - Prominske beside - OTVORI ► Brela (Dalmacija) - OTVORI ► Metković (Dalmacija) - OTVORI ► Ričice - Lokalizmi (Dalmacija) - OTVORI ► Dubrovnik - Dubrovačke riječi - OTVORI Bosna i Hercegovina ► Bosanski rječnik - izraza i fraza - OTVORI ► Kupres - OTVORI ► Stolac (Hercegovina) - OTVORI ► Banja Luka (Bosna) Govor Hrvata banjalučkog Potkozarja - OTVORI Crna Gora ► Plav-Gusinje - OTVORI ► Pobori (Primorje, Budva) - Poborski rječnik - OTVORI ► Pravopis crnogorskoga jezika s pravopisnim rječnikom - OTVORI ► Pravopis crnogorskoga jezika i rječnik crnogorskoga jezika - OTVORI Srbija ► Šta znači (www.staznaci.com) značenje srpskih reči - OTVORI Albanija ► Hrvatsko-albanski priručnik (PDF) - OTVORI Turcizmi ► ŠKALJIĆ, Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku (1966) - OTVORI Opći rječnici i pojmovnici ► Rječnik arhaizama - Wikipedija - OTVORI ► Geografski rječnik - geografija.hr - OTVORI ► Vokabular BETA (www.vokabular.com) - OTVORI ► Kod kicoša (www.kodkicosa.com) Manje poznate reči - OTVORI ► Silvio Braica - Pojmovnik hrvatske etnografije i etnologije - OTVORI Mali rječnik albanskih riječi mal, mali - planina shpat - padina, nagib bjeshkë - planina (s ispašom) lum - lumi - rijeka maja - vrh
Speleološki rječnik (PDF)
Autor: Hrvoje MalinarZagreb, 2021. Oblaci
Izvor: Wikipedia Oblaci su vidljive nakupine kapljica vode ili čestica leda (ili oboje) u atmosferi. Topli zrak pun vlage podiže se u vis. Kad dosegne određenu visinu, ohladi se. Na niskoj temperaturi topli zrak više ne može zadržati vlagu u obliku vodene pare, pa se ona pretvara u malene kapi vode ili komadiće leda i tako stvara oblake. Svi su oblaci, zato što se stvaraju na različitim visinama i temperaturama, potpuno različiti i neprestano mijenjaju svoj oblik. Uz to, oblaci su sastavljeni od različitih čestica koje, opet, ovise o temperaturi i visini. 
Autor: Kelvinsong
Razlikujemo deset rodova oblaka:
1. Cirusi (Ci) - ledeni, paperjasti oblaci, vlaknastog, koprenastog ili čupavog izgleda s bijelim, često svilenkastim sjajem. Oblačne niti su katkad ravne, katkad nepravilne i zakrivljene, a katkad zamršeno isprepletene. Krajem dana, neposredno nakon zalaska Sunca, oni mijenjaju boju u narančastu, žutu, ružičastu i konačno postaju sivi. Oni nikad ne daju oborinu. ► Kondenzirani trag koji ostavljaju zrakopolovi što lete na velikim visinama, zapravo su vrsta cirusnih oblaka. Trag se stvara kad se vodena para koju ispušta zrakopolov smrzava u ledene kristaliće. 2. Cirokumulusi - (Cc) mali ledeni oblaci, slični "ovčicama", sastavljeni od malih, bijelih pjega, kao da nebo prekriva čipka. Raspoređeni su u više ili manje pravilnim prugama ili skupinama. Širina pojedinih elemenata oblaka ne prelazi 1 stupanj. Kroz rupice se vidi plavo nebo, među bijelim grudicama, zbog čega oblak može izgledati kao mreža ili pčelinje saće. Ne daje oborine. 3. Cirostratusi - (Cs) prozračni i ledeni, nalik mliječnobijeloj, neraščlanjenoj oblačnoj kopreni. Nebo prekrivaju djelomično ili cijelo. Budući da su tanki na njima se pojavljuje halo (krug - dvor oko Sunca iliMjeseca). To je skup optičkih fenomena u obliku prstena, luka, križa ili svijetlećih točaka (lažno Sunce). 4. Altokumulusi (Ac) - u tim se bijelim i sivim oblačićima miješaju voda i led. Samo su srednji dijelovi oblaka gušći i deblji, pa izgledaju tamniji. Obično su to zasjenjene, prilično zdepaste "ovčice", okrugle ili valjkaste. Raspored je više ili manje pravilan. Pojedini oblaci, široki 1 do 5 stupnjeva, bitno su širi nego cirokumulusi. Oborina iz altocumulusa ne pada. 5. Altostratusi - (As) mješoviti oblaci od vode i leda, djelomično ili potpuno prekrivaju nebo kao jednolik, blago prugast ili ravnomjeran sloj. Oblaci te vrste tako su debeli da obično potpuno prekriju Sunce i ne uzrokuju halo pojavu (koji vrlo pouzdano najavljuje naoblaku koja dolazi sa zapada , polako se snižava i donosi oborine). 6. Nimbostratusi (Ns) - snježnobijeli oblaci od vode i leda potpuno prekrivaju Sunce kao jednobojni, sivi ili tamnosivi, potpuno zbijeni sloj. Ispod njega se obično stvaraju mali čupasti oblaci. Tipični oborinski oblak iz kojeg pada mirna i jednolična kiša ili sipi trajni snijeg. 7. Stratokumulusi (Sc) - osnova tih sivih do bijelih, grudasto-slojevitih oblaka, sastavljenih od kapljica vode, uvijek je tamna. Kuglaste i kupaste mase mogu biti i valjkaste ili zaobljene. Pojedini dijelovi mogu biti širi od 5 stupnjeva. Prema fizikalnom sastavu ubrajamo ih u vodene oblake. 8. Stratusi (St) - vodeni oblaci, prekrivaju cijelo nebo, kao jednoličan sivi sloj s gotovo jednolikom donjom granicom. Kad na te plosnate oblake sija Sunce, kroz njih jasno vidimo njihov obris i nema pojave halo. Stratus na samom tlu nazivamo maglom. 9. Kumulusi (Cu) - sastavljeni od vodenih kapljica, grudasti su, ponekad rastrgani, a većinom se pojavljuju u oštrim, grudastim oblicima pa se čine nabreknutima. Najčešće narastu vrlo visoko. Može ih se usporediti s divovskom cvjetačom. Dijelovi oblaka koje obasjava Sunce su blještavi, bijeli, dok je osnova vodoravna i vrlo tamna, jer je u sjeni. Pripada u najljepše oblake. 10. Kumulonimbusi (Cb) - teški i gusti vodeni oblaci, koji se protežu u visinu. Kad im se zaledi gornji dio, nazivamo ih olujnim oblacima. Gornji ledeni dio toga divovskoga grudastog oblaka obično je spljošten i nalik na perjanicu. Može biti vlaknast ili prugast. Općenito je kumulonimbus u gornjem dijelu sličan nakovnju. Ne nalaze se svi oblaci na istim visinama, nego ih možemo svrstati u tri visinska kata: ► Visoki : Ci, Cc, Cs - sasvim ledeni oblaci, s temperaturama nižima od -35°C i nisu oštro ograničeni. ► Srednji: Ac, As - mješoviti oblaci od leda i vode s temperaturama između -10°C i - 35°C. ► Niski : Ns, Sc, St, Cu, Cb - vodeni oblaci s temperaturama od -10°C do više od 0°C i oštro su ograničeni. Također oblake možemo svrstati i u: ► stratiformne oblake koji imaju vodoravne izmjere mnogo veće od okomitih ► kumuliformne oblake koji imaju veće okomite izmjere od vodoravnih ► orografske oblake koji nastaju pod utjecajem reljefa (tzv. valni oblaci) Razlikujemo još i pojave kao što su: ► sedefasti oblaci - pokazuju dugine boje i nalaze se na visinama od 22 – 30 km ► noktilucentni oblaci - svjetleći noćni oblaci, visina 80 – 90 km ► oblaci – vrpce ili kondenzacijski tragovi - uski tanki oblaci koji nastaju kao posljedica zaleđivanja vodene pare iz ispušnih plinova zrakoplova ► virge (pruge) – nastaju ljeti, kada kiša ne uspije doći do tla, nego odmah ispari zbog nezasićenosti atmosfere vodenom parom ► halo - nastaje kada cirusi koji često poput koprene prekriju nebo i na njima se pojavi prilično rijetka, a izrazita nebeska pojava, prsten oko Sunca ili Mjeseca. Nastaje zbog loma i refleksije svjetlosti na kristalima leda u visokim slojevitim oblacima. Prsten je najčešće blijed ili slabo obojen. U stara vremena ljudi su ga smatrali lošim nebeskim znakom, koji najavljuje kugu, požare i rat. Detalji glavnih tipova i podtipova oblaka (na engleskom; 2 prikaza): 
Izvor: www.hrskole.com
Oblaci u narodnom i amaterskom predviđanju vremena: ► Večernja duga na istoku znak je lijepa jutra idućeg dana. ► Duga rano ujutro predznak je skore kiše. ► Zastiru li Sunce na zapadu tmasti oblaci, bit će kiše. ► Dolaze li cirusi od zapada obično donose pogoršanje vremena. ► Oblačna kapa na Kozjaku najavljuje ribarima buru u Splitu i okolici. ► Na moguće skore padaline upućuje zgušnjavanje visokih oblaka, nakon kojih dolaze niži oblaci (osobito ako tlak pada). ► "Halo" - pojava prstena oko Mjeseca (naročito ako tlak pada) upućuje namoguće padaline. ► Razvoj kumulusa u visinu upućuje na skore padaline. ► Nebo je na zapadu tamno i poprima prijeteći izgled - upućuje na skore moguće padaline. ► Južni vjetar jača, a oblaci dolaze sa zapada upućuje na skore moguće padaline, Arhitektura - sakralna arhitekturaPOJMOVI U SAKRALNOJ ARHITEKTURI šašovci - daske kojima je opšivena tavanica, drveni strop ambon (hrv.) / amvon (srp.) - povišeno mjesto (govornica) smješteno na spoju svetišta i broda crkve, namijenjeno čitanju biblijskih tekstova u liturgiji. Sastoji se od ovalne, kvadratne ili poligonalne ograde, s jedne strane otvorene, zatim noge ili postolja na kojem počiva i malog stubišta kojim mu se prilazi; u Pravoslavlju uzdignuti podij ispred ikonostasa, na kome stoje sveštenoslužitelji dok čitaju određene dijelove službe. naos - dio crkve/crkvenog hrama u kome se nalaze vjernici tijekom bogosluženja, u pravoslavnim crkvama odvojen od oltara ikonostasom (u antičkoj arhitekturi je najveći i glavni prostor u hramu, svetište) oltarna apsida / oltarska apsida – zasvedeni prostor u kome je smještena Časna trpeza (hrv. Posljednja večera) na kojoj se posvećuje hljeb i vino – tijelo i krv Kristova – kojima će se pričestiti vjernici. S unutarnje strane oltarni prostor je polukružnog oblika, a s vanjske može biti i poligonalni. priprata, proskomidija – prostor zapadno od naosa, odnosno prostor u koji se prvo stupa ulaskom u hram/crkvu kroz zapadna vrata. U prvim stojećima krišćanstva ovaj prostor je bio namjenjen onima koji su se spremali postati članovi kršćanske zajednice – katihumenima. Danas se u nekim pripratama nalaze krstionice, a uobičajeno je da su priprate mjesta gdje vjernici pale svijeće i gdje se nalazi crkvena prodavaonica. Priprata može biti odvojena od naosa pilastrima, ili zidovima između kojih je ulaz u naos. Manje crkve često nemaju pripratu, već se ulaskom u hram stupa direktno u naos. parapet – pregrada koja se ne proteže do tavanice; niski zid. šindra – krovni pokrivač od drvenih daščica. polijelej – veliki svijećnjak u crkvi nad naosom, pričvršćen za tavanicu, odnosno svod. Danas su električne žarulje zamijenile svijeće. brod – u crkvenoj arhitekturi prostor između ulaza u crkvu i oltarnog prostora. Može biti podijeljen na manje jedinice – traveje – koji su odijeljeni stupcima. pilaster/pilastar – pravoukutni prislonjeni stup koji jednom stranom naliježe na zid. apsidiola – mala apsida. monofora – jednodijelni prozor lučno završen. arhivolt/arhivolta – polukružni luk prislonjen uz zid. luneta (lineta) – polukružna niša (udubljenje) ili otvor iznad nadvratnika vrata ili prozora. rozeta – dekorativna kružna forma, stilizacija ružinog cvijeta. plastična dekoracija – skulpturalna dekoracija. polukalota – polovina kalote; kalota – loptasto zasvedena gornja konstrukcija. Arhitektura - povijesni oblici
Stari bosanski gradovi Autor: Hamdija Kreševljaković Objavljeno u: Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti N. R. Bosne i Hercegovine. 1953 - Broj stranica: 40 Na teritoriju Bosne i Hercegovine bilo je u zadnjim stoljećima pet vrsta utvrda: gradovi, palanke, kule, čardaci i šarampovi. Gradom se zove utvrda ozidana od kamena. Neki su gradovi imali kule i tabije, neki samo kule, a neki opet samo tabije ili bastione. Gradovi s kulama su iz starijeg vremena. Naši najstariji gradovi sižu u XIII stoljeće, napr., Sokolac, Podzvizd, Jezerski. Utvrđeni dvori feudalne gospode nazivaju se također gradovima, napr., Vrnograč, Hodidjed, Dubrovnik itd. Palanka se zvala utvrda sagrađena, uglavnom, od drvenog materijala, ponajčešće od hrastovine. Takve su, napr., bile utvrde u Kobašu, Kupresu, Brčkom itd. Danas ima više lokaliteta u Bosni, koji se zovu Palanka. Do nas nije doprla nijedna palanka. Neke su palanke vremenom pretvorene u gradove, kao, napr., Tuzla, Duvno, a ima i jedan slučaj da je grad vremenom propao i potom podignuta utvrda od drveta — palanka. To se desilo s Čovkom. Kule su građene od tesanog kamena na više katova, a osnovica im je skoro uvijek kvadrat. Oko kula je dvorište opasano zidom (Bijela između Brčkog i Gradačca, Prkosi kod Kulen-Vakufa). U tim se kulama u gornjim bojevima stanovalo, a donji s puškarnicama mjesto prozora služili su za obranu. Te su kule nastale u tursko doba, a gradili su ih veliki feudalci na svojim imanjima i kapetani po kapetanijama. Slična utvrđenja s oborom začetak su gradova. U takvom je gradu ta kula citadela. Tim je kulama osnovica najprije krug, a kasnije kvadrat. Čardak. Čardaci su građeni po granici. Prizemlje čardaka je ozidano od kamena, a prostorije na katu su od drveta. Ali bilo je čardaka sagrađenih i na stupovima. I kule i čardaci su prekriveni šatorastim krovom. O tim čardacima govore mnogi naši izvori, a za njih znaju i naše narodne pjesme, kao i za kule »na osam bojeva«. Šarampov, hendek je opkop oko neke zgrade ili ispred zgrade. Takav je opkop kao utvrdu imala Bijeljina, Janja, Gračanica u Spreči i Varcar Vakuf. Negdje su šarampovi bili utvrđeni palisadama (parmakluk). I neki su gradovi imali ispred svojih zidova (bedema) takve šarampove ili hendeke. U neke su ovakve šarampove napuštali vodu, ako je grad bio uz rijeku, napr., Bihać, Banja Luka itd. Pred gradom Stara Ostrovica kod Kulen-Vakufa hendek je isklesan iz ljutca kamena. I neki gradski hendeci bili su utvrđeni palisadama. Možda su palisade »čarkufeleć« naših narodnih pjesama. Zapovjednici gradova u doba bosanske samostalnosti zvahu se kaštelani, a u tursko doba dizdari. Kraljevski gradovi Visoki, Bobovac i Vranduk, a valjda i drugi, imali su svoga kneza. Feudalna gospoda poslije 1463 nije imala svojih gradova. Svi su gradovi pripadali državi, a ona je u njima držala i plaćala posade. Tri su roda vojske bila zastupana po gradovima, i to mustahfizi ili čuvari, topčije i džebedžije. Ali bilo je u nekim gradovima i drugih rodova vojske.. Džebedžije su bili čuvari municije u gradu, a kad je trebalo prenijeti iz grada u grad ili na bojno polje vršili su oni tu službu. Dizdari i mustahfizi dobivali su za svoju službu manja lena — timare i po tome se zvali timarlije i ubrajani su u spahije. Ostala dva roda vojnika (nefera) dobivali su plaću u novcu. Topčijski zapovjednici zvahu se topčage ili topčibaše, a džebedžijski dzebedzibase. Svaki vojnik i zapovjednik (aga, odobaša, buljukbaša) postavljen je carskim beratom (dekretom) na predlog dizdara, a ovaj na predlog bosanskog vezira. Bilo je i dizdara i mustahfiza, koji nisu imali timara, nego su dobivali plaću kao i topčije i džebedžije. Gradovi po kapetanijama nisu uvijek imali svoga dizdara, nego je njima zapovijedao jedan aga kao kapetanov ćehaja. U takvim gradovima bilo je i drugih rodova vojske, kao što su azabi ili stražari, pasbani (noćni čuvari), farisi (konjanici) itd. |
aba – grubo domaće sukno abdest (avdes(t)) – obredno umivanje muslimana pred molitvu aber - vijest, glas abrazija - rad valova mora ili jezera, erozija (rušenje) obala i akumulacija otkinutog materijala pred njom. (9) adet - običaj, tradicija, navika, pravilo, zakon aga – gazda, dobro stojeći građanin, gospodar, prvak, počasni naziv za pojedine turske dostojanstvenike, upravne činovnike i zapovijednike plaćene vojske; gospodin ajat – štala, dvorište, izba, trijem ajvan - vidi HAJVAN akšam - prvi mrak, sumrak, (islam.) večernja molitva, četvrta dnevna molitva kod muslimana Aksamhajrola - Dobra večer ala - zmaj, aždaja alaj – skupina, parada, masa, odjeljenje turske vojske koju su sačinjavale spahije jednog sandžaka, s alaj-begom na čelu alaj-barjak – svečana, paradna turska vojnička zastava Allahrazola- otpozdrav, ako Allah odobri alnaisat - osvijestiti, doći sebi aluga - gusta šuma alus – narodna svetkovina, veliki skup, narodni zbor, sabor aluvijalne naslage - naslage nastale nakupljanjem sedimenata donesenih riječnim tokom (fluvijalne naslage) Aman Ja Rabbi - aman, o Gospodaru; u Bosni se najviše koristi kao izraz čuđenja / Aman Rarabi (1) - aman Bože moj Andrinhan - stari turski naziv za Andrijevicu u Crnoj Gori ar - stid ar – ahar, konjušnica, štala arar – vreća od koźe dlake, kostreti aratos - đavo, čovjek bez mira i strpljenja; Aratos! = Dođavola! Aratos ga bilo! = Neka ga đavo nosi! arbadija - travarina ili porez za planinsku pašu arman - vidi GUMNO Arnaut – Albanac Arnucki - Albanski araba - kola, zapregaž argilošist - brusilovac, glineni škriljavac asčija - kuhar asker - turcizam (askär), dolazi iz arapskog; vojnik stalnog kadra u Osmanskom Carstvu asura - rogozina, prostirka ašikovati - udvarati se avizat - osvijestit avlija - turc. avlı, v. aul; A. kućno dvorište ograđeno zidom; B. dvorište seoske kuće; dvor 2. naplav oko čatrnje za hvatanje kišnice azgin - obijesan abo - stup obitelji, tata badžija - suputnik, supruga bajun – škrinja, sanduk, starinski kofer bajurina – zmija bak – vol za priplodnju bakča – bašta, vrt bala - 1. svežanj, smotak, naramak, naramak sijena ... vune, denjak, deme. 2. Stari naziv za broj komada robe različitih vrijednosti ovisno o robi, mjestu i razdoblju, balavac – vrsta goveđe bolesti balega – goveđi izmet balija – prosti muslimanski seljak; pogrdan naziv za bosansko-hercegovačke ii albanske muslimane, silovit, sirov čovjek baljuša – krava s bijelim detaljem na čelu banek - tezga, pijaca bankina - zemljani pojas koji se nalazi uz konstrukciju kolnika ili rubni trak, a ima višestruku ulogu. Bankine služe kao potpora za osiguranje ruba kolnika, za povećanje stabilnosti nasipa, za postavljanje prometnih znakova i ostalih oznaka te za kretanje pješaka. Na starijim cestama bankine se nalaze neposredno uz rubni trak ili uz kolnik i služe za sklanjanje materijala za održavanje cesta. One su izgrađene od zemljanog materijala i zasijavaju se travom. Ako je po bankinama veći promet, površina bankine učvršćuje se laganim zastorom. Na izrazito brdskim i planinskim cestama često je teško postići propisanu širinu bankine, te se u tom slučaju iznimno širina bankine može smanjiti i do 0,50 m. Međutim, u svakodnevnom govoru ljudi često ovim izrazom nazivaju zaštitnu ogradu uz cestu, općenito. bára – koza s bijelim šarama po prednjem dijelu glave bardas(t) – u dvije boje ujednačeno šareno goveče ili koza, pola crno, a pola bijelo basamak - stepenica, stepenik, ali i naziv za određenu grupu ljudi koje svi gaze, a oni samo šute i dopuštaju da budu gaženi. basma - tkanina, materijal; šarena pamučna tkanina od koje se kroje ženske haljine baul - sanduk za odjeću; drveni sanduk prvenstveno je služio sa spremanje robe no kako su izradjivani orami služio je za spremanje stolarskog alata. U Makarskom primorju npr. - dio namještaja (prizma čija gornja ploha ima oblik segmenta kruga) bara - vlažno stanište, prirodna ili umjetna udubljenja nepravilnog oblika, odnosno plitke vodene mase, uslijed čega Sunčeva svijetlost dopire do dna omogućavajući proces fotosinteze i zagrijava vodu bare. Voda u barama može biti stalno nazočna, ili one mogu presušivati. Boja vode u barama se kreće od smeđe do zelenkaste, a zavisi od dubine bare, tipa dna i prisutne podvodne vegetacije. U barama žive žive razne životinje i biljke od zone niskih do zone visokih biljaka kao i od zone plitke i duboke vode. Bare se od MOČVARA razlikuju zbog toga što svjetlost sunca u pravilu dopire do dna. barutana – skladište baruta i municije basa - meki ovčji sir iz Like basma – basna bastadur – ugledan gađanin, plemenski prvak, hrabar, odvažan čovjek bašibozluk – skupljevina, pripadnik pomoćne pješadijske jedinice u turskoj vojsci sastavljene bez obzira na vjeru i naciju baština – imanje, očevina bazen (basen) - udubljenje, ulegnuće u reljefu (u širem smislu). U užem značenju - velika tektonsko-erozivna potolina, npr. Panonski, Jadranski, Metohijski bazen. bedrica – ovčji ili kozji but begenisat - svidjeti se; nalaziti nekog lijepim, privlačnim. "On je nju begenis'o = Ona mu se sviđa". beglak - begovska zemlja, begluk beglučiti - besplatno raditi na begluku begluk - rad na begovoj zemlji; kuluk beleđija – brus za oštrenje kose belenzuka – ženska narukvica benevreke - čobanske hlače (pr. Velebit) berićet – dobra ljetina Bernska konvencija – Konvencija o očuvanju divljeg biljnog i životinjskog svijeta i prirodnih staništa Europe. besa - tvrda vjera, zadata riječ; Besa je, kod Albanaca, čvrsto obećanje, koje se mora održati i po cijenu života. Kod plemena u sjevernoj Albaniji bila je poznata još u srednjem vijeku kao posebna norma u uređivanju međuplemenskih i međuljudskih odnosa. Kodificirana je u poznatom Zakonu Leke Dukađinija. Imala je, a često i danas ima, posebnu ulogu u krvnoj osveti, jer su se pod njenom zaštitom zavađene stranke mogle slobodno kretati u određenom razdoblju, bez bojazni od osvete. bešika – kolijevka beškot – bijeli hljeb za gospodu, jer je narod jeo kukuruzni hljeb bez – pamučno platno domaće izrade bezdan - duboka jama s vertikalnim kanalom, koja se pri dnu nastavlja uskim, neprohodnim pukotinama nose bifurkacija - otjecanje vode jedne rijeke u dva morska sliva ili dvije rijeke istog morskog sliva. bijána - očna bolest kod ovaca bijeli mrs – sir i skorup (kajmak) bilo - A. izduženo uzvišenje (ili niz uzvišenja i planina, npr planinska bila zapadne Bosne) koje zatvara velike uzdužne planinske udoline (pr. Senjsko bilo); B. uzvišenje zaobljenih vrhova koji određuju smjer pružanja. bilja - cjepanica binjedžija - dobar jahač binjektaš – kamen s koga se uzjahuje na konja bisage - dalmat., dlazi iz latinskog (bisaccium): bisage, od bi- + saccus: vreća; dvostruka torba občno od kože, nosi se prebačena preko ramena ili se veže na sedlo ili samar; dvanjke biža - grašak birićet (berićet) - bogatstvo, blagodat birvaktilje - davno vrijeme bisage - dupla torba koja se prebacuje preko samara bistijerna (bestijerna, bistirna) - bunar za skupljanje kišnice (naročito u bezvodnim krajevima) - vidi UBAO. bišćanija – naplata koju su turske vlasti (npr. u Drobnjaku, CG) uzimale u Drobnjaku za uviđaj nečije smrti bizin – štene, mlado psa bjelače – sukneni nazuvak od opanka do koljena, dio crnogorske narodne nošnje blagajština, blagajlija – orao strvinar, sup blatište - zemljište koje se promjenom vremena pretvara u blato; barovito, močvarno zemljište, mjesto gdje je blato bljelača – zimski kaput od bijelog gusto tkanog sukna blješanje jarca – vrsta takmičenja: takmičar se uhvati nogama za granu drveta okrenut glavom i rukama nadolje; pobjednik je onaj koji duže tako izdrži bogaz (tur.) - A. grlo, grkljan , guša, ždrijelo; B. gornji dio, odn. vrat posude za vodu; C. klanac, tjesnac, prelaz, prijelaz, prolaz. U suvremenom srpskom jeziku se npr. više ne koristi u značenju A i B. Na durmitorskom području (Crna Gora) riječ ima značenje promatračnice, lovačke čeke. boginjavi kras - vidi VRTAČE bokor - grmoliko ili grmušasto stabo; ita, rukovet, buket, stručak bokun – veći komad/parče bol - izobilje, mnogo Bonska konvencija – Konvencija o očuvanju migratornih vrsta divljih životinja. boršt (slovenski, i dijelovi Hrvatske) - šuma, gozd bošča - vunena kecelja botana - obično, grubo tkano pamučno platno (talijanski, bottana) bovan - kamena gromada ili stijena, na čistini ili usred šume, koja se ističe u prostoru. brabonjci - izmet sitna zrnata oblika, koji ostavljaju ovca, koza i dr. branjevina - mlada šuma u kojoj je zabranjena paša i lov; državno zemljište brav - ovan (mužjak ovce); primjerak sitne stoke, opći naziv za ovcu ili kozu; bravi - ovce, koze. U nekim krajevima brav znači i vepar a prema panonsnkom području naziv se koristi i za uškopljenu mušku jedinku svinjske populacije (znači, narodski: tovljenik), za razliku od nerasta koji se gaji isključivo zbog svojih reproduktivnih osobina. brašnjenica, brašnjenik – hrana koja se nosi kad se ide na put brca – planinska ovca oštre vune, pramenka brdo - brdo ili grič je uzvisina srednje visine (do 500 m) na površini Zemlje. Obično je prilično okruglog oblika i prekriveno biljkama. Brdo je manje od planine, ali obično veće od stijene. Obično nisu viša nego što su široka. Brdo može biti dio planine u podnožju. Ako se brda javljaju skupno, onda to zemljište nazivamo pobrđe. Brda mogu nastati: erozijom, kretanjem ledenjaka, zemljotresom i drugim geološkim aktivnostima, vulkanizmom, udarom asteroida ili vulkanskog materijala, djelovanjem vjetra ili vegetacije (kao primjerice pješčana dina), djelovanjem živih bića (mravi, termiti), ljudskim radom, kao primjerice: smetlišta i naselja, koja su tijekom tisuće godina sagrađena na ostacima starih naseobina. (Wikipedia) bređa – u drugom stanju, trudna brekinja – drvenasta biljka (Sorbus torminalis) brezdanica – jama bez dna brgud - (arh.) mjesto blizu grada ili sela kamo se goni blago na pašu (može biti i šuma, lug, gaj); npr. gmajna (čabarski govor) jegmajna. ETIMOLOGIJA dalmat. ← lat. virgultum: grm, grmovit brinja - brijeg, strmina briškula – vrsta igre kartama brižđet(i) – oticati u taknom mlazu, sporo teći britvulin – nožić, perorez brgud - dio drmuna (parcele), šumica, općinska zemlja, iza sela, ispaša. brklja – drvena palica za miješanje kačamaka, kačamalj brlog - zatvoreno i zaklonjeno mjesto gdje neke životinje borave i provode zimu (pr. medvjedi >medvjeđi brlog); kaljuža; neuredno i prljavo mjesto (soba, krevet i dr.), leglo u blatu - posebno ga vole svinje brlj, brljak – mali naviljak brokvica – čivija, esker bronza – zvono za krupnu stoku bronzin – veći emajlirani lonac s povrazom i poklopcem, koristi se obično za mlijeko brzar – kesa od bravlje kože u koju se stavljaju sir i skorup za brašnjenik, mješinica bròta – veća grupa ljudi, gomila brstina – ośečene i obršćene grančice drveća bubrežak - brdašce (A onda ga Bog smete pa čučnu na jedan bubrežak zemljani.) bubulj – obilat kamen koji se može baciti iz jedne ruke bucat - burence za vodu; drvena posuda za nošenje vode od 20-25 litara. sa otvorom za punjanje i otvorom, sa "nosem" za istakanje vode. bucati - cijepati, udarati motkom, batom koji se naziva buc (npr. u ribarstvu); Bucanje, udaranje motkom, batom koji se zove buc, ima i "bezazlenije" značenje kada nije u funkciji ribarenja. Može to biti naprosto mućenje, miješanje vode. U Dračevici (Brač) uzviknut će: Ne bucoj vodu! bućanje - stočarska igra odbacivanja pločastog kamena buhnut (banut) - ući nenajavljen bujičnjak - najčešće brdski ili planinski potok koji vrlo brzo nabuja nakon jakih kiša ili topljenja snijega Bujrum? - Izvolite? bukagije - okovi bukal - posuda za vodu, bokal bukarit(i) se – tražiti vepra za oplodnju buklija - ploska, pljoska, buklija ili čutura ili čuturica je posebno izrađena flaša za rakiju. Ima posebnu namjenu i posebno mjesto u domaćinstvu i tradiciji (posebno Srbija). Pri objavljivanju svadbe se poziva upravo buklijom. bula – muslimanka žena bulbul – slavuj bulentina – pečat, carska dozvola bulja - zadnjica buljubaša, buljukbaša – zapovijednik buljuka, odnosno vojne grupe buljuč, buljučak – malo stado buljuk – A. grupa , četa; B. manje stado ovaca, ispod 100 brava bumbat – mrtav buni (bun) označava nastambu polunomadskih pastira, bilo da je građena od kamena, ili drva, a postavljena je na privremenim prebivalištima. U albanskom jeziku, ista riječ predstavlja pastirsku kolibu, nekada čitav stan, ili katun, pa čak i visoko gorje. bunja (buža) - gnijezdo, kućica od suhozida, rupa, jama. ► Na jadranskom području tipični arhitektonski motiv pučkog graditeljstva, u suho zidano zasvođeno zdanje, izgrađena od nepravilnog kamena na kružnom tlocrtu, svaki gornji red kamenja slagao se povučeno prema središtu tako da je nastajao oblik polukugle, poljska kućica, poljarica, trim, služila za smještaj oruđa i sklanjanje u slučaju nevremena ► grubo otesan kamen, neobrađeno lice kamena za zidanje bunjak – smetlište, kućni otpad bunjište - gomila stajskog đubrišta bupče - mali pas bur - čovjek (albanski) buridžak – slab mlaz vode iz česme, slabašan izvor bùrilo – pljosnato burence za vodu buroća – u jeku polodnosti, najpunije bujanja prirode buroćetno – plodno i kišovito buruntija – naredba, zapovijest, pismo bustić – ženski grudnjak bušt - ženski lički prsluk butiga – prodavnica, trgovina burilo – drveno pljosnato bure za vodu buroća, buroćetna (godina) - plodno i kišovito ljeto koje donosi dobre plodove i prinose na seoskim imanjima campat – vrlo star čovjek, panjat carza - lička vunena suknja ceker - torba ceribaša – ciganski starješina cerot – obloga za oboljelo mjesto na tijelu cerovi klis – daske od cera kojima se pokrivju kuće cibok – dvopek, biskvit cïca – vojnička posuda za vodu ciga - limena posuda za mužnju ovaca zapremane dvije do tri litre (pr. Velebit) cijednica - voda koja se skuplja i cijedi, kaplje (pr. unutar krške špilje). cijeli sir – punomasni sir cijeponja – snažan, visok i nesmajan muškarac cijep (mlat) - arhaično agrarno pomagalo za ručno vršenje žita. Sastavljen je od dvaju prutova nejednake dužine povezanih konopcem ili kožnom trakom; kraći je držak, a dužim se u kružnoj vrtnji udara po razastrtom snoplju. Uporabom cijepa slama ostaje pri izdvajanju zrnja iz klasja neoštećenom, pa je upotrebljiva za izradu košara i posuda te, u prošlosti, za pokrivanje krovova (vidi i GUMNO). cirk - u geomorfologiji podrazumijeva izvorišno područje ledenjaka. Cirkovi imaju oblik amfiteatralnih udubljenja koja su nastala djelovanjem snijega i leda. Snijeg, firn i led ispunjavaju cijelu dolinu i pod težinom svoje mase led se polukružno kreće stvarajući amfiteartalna udubljenja-cirkove. Iz cirkova se led spušta u niže dijelove doline. Snagom koju posjeduje led dubi i širi podlogu po kojoj se kreće i oblikuje ledničku dolinu-valov. Uobičajeni nazivi za cirk još su i krnica te kar. (7) CITES konvencija - Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune. citka - rijetko platno za cijeđenje mlijeka (pr. Velebit) cjedilo – ćedilo cklo – staklo cimitorija – parohija, okrug, narod s jednog administrativnog područja cmoničina (zemlja) – vrsta neplodne zemlje, ilovača, glina cret - Biljna zajednica vlažnih staništa, svojim mrtvim dijelovima stvara treset; vidi TRESETIŠTE crevlje – cipele cripnja - pekva pod kojom se pekao hljeb (pr. Velebit) crkovni śen – okolni prostor koji pripada hramu crna riza – svještenička odora, mantija crnika - priorski zimzeleni hrast (Quercus ilex); česvina, česmina crnogorica - zimzeleno igličasto drveće, šuma ili stablo (bor, jela, smreka i dr.); četinjače, četinari, vazdazelena šuma crveno slovo – propis, crkveni zakon (dani svetaca u kalendaru Crnogorske pravoslavne crkve bili su napisani crvenim slovima); autoritet, podvučeno za pamćenje, nota bene cub - drumski razbojnik, pljačkaš cuker - šećer čabar – zemljana okrugla posuda u kojoj se drži maslo čador – šator čadorje – vojni logor čair - (tur.) livada, pašnjak čaktar - manje zvono koje se vješa blagu, pr. ovcama ili svinjama o vrat; mala klepetuša, zvana čaktar, stavlja se na ovce (ovac-predvodnik), ili krmače koje predvode čopor. čamasir - veš čanak – drvena posuda za jelo; zdjela čardak - turcizam (çardak), dolazi iz perz. (čȃrtȃq); zgrada na četiri svoda - čehar: četiri + taq: stup; A. lijepa, ob. dvokatna kuća, okružena vrtom; ljetnikovac; B. građevina, obično drvena na stupovima s izbočenim gornjim katom; C. soba na katu s lijepim vidikom; čardaklija; D. prostorija za primanje ili boravak gostiju (na katu); E. povijeno, rezidencija lokalnih dostojanstvenika u Osmanskom Carstvu; F. utvrđena zgrada, kula, pogranična stražarnica (u Vojnoj krajini); promatračnica; G. spremište na stupovima, ob. za kukuruz; kukuruzana čatrlja - neugledna kućica čatrnja - ozidana jama za skupljanje kišnice - vidi UBAO. Čatrnja je spremnik za vodu u bezvodnim krajevima. Negdje se zovu bistijerne ili gustijerne. Nekadašnja tehnologija izgradnje je bila složena. Prvo se kopala rupa u zemlji. Veličina je zavisila od zapremine. Ozid je morao biti od tvrdog kamena. Mort je rađen od zemlje crvenice. Zemlja je očišćena od svih mogućih primjesa a naročito od žilica raznog raslinja. Tako očišćenoj zemlji dodavao se klak (vapno, kreč). Klak se proizvodio u klačinama. Omjer klaka i crvenice je točno određen. Miješanje je trajalo sve dok se ne bi dobila homogena masa. Takvim mortom se zidalo a kasnije i žbukale unutarnje površine. Čatrnje su se zatvarale voltom na čijoj je sredini ostavljan otvor koji se zove okno. Kišnica se skupljala sa uređene površine zvane splov. Voda se dohvata kantom vezanom za uže. S nastankom novih građevinskih materijala gradnja je postala brža i lakša. čare - način, izlaz čečma - česma čehre - izraz lica ček - čovjek čekrk - vitlo čeljad - familija čevalduša - kriva igla za šivenje dušeka; jača igla pomoću koje se ubola ovca na mjestu gdje ju je ujela zmija (pr. Velebit) čibuk - dugačka turska lula za pušenje, cijev lule na koju se puši čorape - čarape čuba - pramen vune na glavi janjeta (pr. Velebit) čuma - epidemija, kuga ćaća - tata ćaće - šiške ćafa - planinski prevoj ćage - dokument, papir ćapati - kidati, uzimati bez pitanja ćef - želja ćehaja - (tur.) poglavica, upravitelj dobara, starješina čobana, katunar ćèmer - A. svod, bolta, balatura B. poljska kamena kućica, građena na suhozidu; poljarica, trim ćenef, ćenifa - WC ćerpič - nepečena cigla sa pljevom (slamom); stari izraz koji se koristi za opeku napravljenu od blata. Blato se obično miješalo sa slamom kako bi dobilo bolja konstruktivna svojstva i da bi se lakše povezivalo. Nakon toga bi se od tako dobijene smjese izrađivale opeke koje bi se onda sušile na suncu. Kasnije bi se povezivale svježim blatom i od njih su se gradile kuće. ćesin - napolica, najam ćiradžija - kiridžija, prevoznik ćitab - knjiga ćukati - kljucati ćuko - pas ćumurana (ili žega) - objekt u kojem se na tradicionalan način proizvodi drveni ugljen ćuriti - viriti ćutek - batine ćutuk - panj; “glup k`o noć” daidža - ujak, mamin brat dajak - batina, udarac darovština - nagrada stočarske kumpanije domaćici stana (pr. Velebit) deder - hajde degenek - batine (turc., degenek = kaiš) deges - šale deka - ćebe dekika - minuta, minut dekret - naredba demek - tobože denundacija - ispiranje stijena, njihovog površinskog razorenog i rastvorenog sloja. Denudacioni i erozivni materijal omogućuju akumulaciju tokova (nanosne ravnice, kvartarne, odn. aluvijalne ravni, akumulativne terase, pećinski nakit). (9) derati - cijepati derendeka - veselje, svadba, dernek dever dunjah - čudan svijet deverati - mučiti se dihanija - divljač diple (diplje) - dvojnice, svirala disekcija terena - razvedenost (razuđenost) terena. U planinskom području pr. može biti horizontalna i vertikalna. dižva - drvena posuda za mužnju mlijeka zapremine tri do pet litara (pr. Velebit) djelmnia - djelmnia je bio skupni pojam za mlade plemenske vođe ili mladež nekog plemena. Institucija djelmnije nastala je posebno u Shali (Prokletije, Albanija), kada su se mladi plemenski vođe pod Mehmetom Shpendijem suprotstavili autoritetu bajraktara za kojeg su smatrali da predstavlja osmanske interese. Djelovali su kako bi osigurali primjenu plemenskog zakona (kanuna) nad osmanskim zakonodavstvom. Riječ je povezana sa standardnim Alb. djalë, def. djali, plur. djem 'mladost, dečko' (Gheg alb. djelmni, def. djelmnia. standardni Alb. djemuriy def. djemuria 'mladost, momci') IZVOR: The Tribes of Albania: History, Society and Culture, Robert Elsie dô - vidi DOL docnit - kasniti dohakat - naudit, naškodit (do)javiti ovce - označava radnju kad čoban tjera ovce, obično ispred sebe jer ih je jako teško naučiti da idu iza čobana. dol (dô) - narodni naziv za ponikvu; otvorena udolina (pretežno suha dolina), osobito u krškim krajevima, po kojoj su često zaseoci i naselja dobili nazive dolina - udubljenje u reljefu nastalo usijecanjem (erozijom) rijeke. Na stranama se javljaju manje zaravni - terase i podovi, koji označavaju faze usijecanja. Doline su mlađe ili stare, plitke ili duboke, klisuraste, kanjonske, često poligenetske (predisponirane tektonski; dolina-valov), epigenetske.. dolma - nadjev od sjeckanog mesa i riže; punjene paprike. dova - molitva Bogu dosean - došao dovadžija - onaj koji ima dobre namjere, prijatelj draga - A. duža dolina koja se pruža okomito ili koso na smjer pružanja gorja. Prvobitno značenje riječi nije “vallis” (dolina), nego “trag, brazda povučena na terenu". Lingvistika: drȁga ž ⟨D L drȁzi, G mn drȃgā⟩. Etimologija - nastanak od praslavenskog dorga (rus. doróga: put, polj. droga) (8); B. manji morski zaljev; zaton dram - gram drapati se - češati se drmun - parcela dubrava (dubravice) - ravnija površina na kojoj je nekad rasla hrastova šuma (Gluve dubrave, Žute dubravice, Dubrovnik). dubravice - vidi DUBRAVA. Dukađin (Dukagjin) - lokalni naziv za Kosovo u govoru plavsko-gusinjskog kraja; također ► naziv za srednjevjekovnu kneževinu u sjevernoj Albaniji (1387–1444) ► jedna od najvažnijih feudalnih obitelji u srednjevjekovnoj Albaniji ► Albanski naziv za pokrajinu Metohiju (Rrafshi i Dukagjinit) ► Planinska regija u sjevernoj Albaniji, istočno od Skadra (Shkodra) i sjeverno od Drima (Drin), obuhvaća dijelove zapadnih i središnjih Prokletija odn. sjeverni dio Diskrita Shkodër (manji djelovi Dukagjina nalaze se i u Diskritu Malësi e Madhe). Ovdje se nalazi i najviši vrh Prokletija Maja Jezerce (2694 m), kao i rijeke Shala i Kir. Istočno od Dukagjina leži plemensko područje Malesije. duliba - naziv za prostrane udoline visokog Velebita. Redovito su dosta pošumljene, ali najniži dijelovi su, uglavnom zbog širenja pašnjaka, ogoljeni. Takva ravnija površina u planini često je bila pogodna za poljoprivredno koritenje te su u povijesti dulibe često bile bez šume i plodne (Miškulinska, Krasanska), ali su često, zbog napuštanja sezonske poljoprivrede i širenja šuma ponovo zarasle. dumača - vrletna, kamenita ponikva; duboka dolina; dno joj je često pokriveno rušinama i kamenim survinama (npr. u velebitskom Vrhgorju). (6) duman - oblak, dim dunjaluk - ovaj svijet duvar (tur.) - zid; zidana ograda ili zaklon; ograda ili zaklon napravljeni od snega gde se ovce zatvaraju ili gde im se stavlja hrana; Zid od neotesanog kamena, sagrađen bez upotrebe morta/maltera; vertikalna kamenita padina brda dvizac – uškopljeni ovan; ovan od dvije godine (pr. Velebit) dvizad - lanjski janjci dvisak - ovan ili jarac od dvije godine dvizica – ovca od dvije godine koja se nije ojanjila dvojanjka - ovca koja se dva puta ojanjila džabe - besplatno džada - put džam - staklo džebhana - municija džeferdar - (perzijski dževherdar, ukrašen dijamantima), duga puška kremenjača iz 18. i 19. stoljeća, obično bogato ukrašene cijevi i kundaka. Poznata je posebno u Turskoj, a u južnim slavenskim krajevima naziva se i dževerdar, dževerdan, dževerlija, dževeruša i sedeflija. Dženet - raj Džehenem - Pakao dženaza - sprovod, pogreb dževap - odgovor džozluci (đorzluci) - naočale, naočari Džumah - Petak edzelj - smrt efendi - titula učenih ljudi i činovnika u Osmanskom Carstvu; efendija egzogeni krški oblici (egzogeni kraški oblici) - oblici kraškog terena nastali na površini, kao što su: ponikve (vrtače), uvale, kamenice i škrape. (vidi KRAŠKI PROCES) ekstruzivne stijene - vulkanske, površinske stijene, izlivena lava. U ovu grupu spadaju: andezit, dacit, riolit, trahit, fonolit, zatim bazalt, dijabaz... (9) Elham - molitva, El Fatiha Elhamdululah- hvala Bogu endemi - biljke i životinje koje su preživjele pleistocena ledena doba, tj. potječu iz neogena, npr. omorika, munika, molika među biljkama, proteus (čovječja ribica), triton (daždevnjak) među životinjama. (9) endogeni krški oblici (endogeni kraški oblici) su oblici kraškog terena nastali u podzemlju - jame i špilje. (vidi JAME, ŠPILJE/PEĆINE, KRAŠKI PROCES) eolska erozija - rušilački rad vjetra, izpuhavanje i pretaložavanje riječnog pijeska (pješčare) i isušenog mulja (prašine) - lesne zaravni. (9) epigenija - dolina usječena u višem terenu od otpornijih stijena iako se u blizini nalazi niže tle od mekših stijena (prividno nenormalno usječena dolina). (9) estavela - specifičan oblik izvora - dolazi u kršu. To je otvor koji ima dvostruku funkciju. U danima velike vlažnosti (za velikih kiša) ima funkciju vrela (izbacuje vodu), a u danima manje vlažnosti ima funkciju ponora (guta vodu koja nestaje u podzemlju). Estavela je danas međunarodni znanstveni termin. Uzet je iz narodnog govora u pokrajini Lanquedoc (južna Francuska). Prema literaturi, u Lici postoji narodni izraz »ponor—rigalo«. (5) etimologija (riječi) - etimologija je znanost o povijesti riječi, njihovu podrijetlu i promjenama njihovih oblika te značenja. Za jezike koji imaju dugu pisanu povijest, etimolozi koriste tekstove da bi razumijeli kako su te riječi bile korištene u ranijim epohama i kada su ušle u jezik. Etimolozi koriste i komparativnu jezičnu znanost da bi rekonstruirali informacije o jezicima kada nema nikakve direktne informacije o njima. Nove riječi se pojavljuju u jezicima na tri osnovna načina: posuđivanjem, stvaranjem riječi i zvučnom sličnošću. evljad - porod, djeca  FILDŽAN
faculjeta - marama za lice
fajda - kamata faljit - nedostajati fara - sjeme, sorta fatiha - dova, molitva fermati – uvažavati, poštovati figanj - vriska fildžan (findžan) - šolja za kahvu; vrlo mala posuda koja se u Bosni i Hercegovini koristi za ispijanje kahve. Riječ fildžan je grčkog (φλιτζάνι) ili arapsko-tursko-perzijskog porijekla. Fildžan je poput šoljice za kahvu, s tim što nema nikakvu dršku, i to da bi se mogla "obgrliti" cijelim dlanom i osjetiti toplina kahve. Fildžan je dio tradicionalne opreme za ispijanje kahve i ne može se koristiti bez džezve.Možda još do prije nekoliko decenija pribor za pripremanje i serviranje kahve nazivao se "kahvenim takumom". Tradicionalni kahveni takum čine, na prvom mjestu, vrlo smišljeno i estetski oblikovana tabla (tacna-posluzavnik), džezva, zatim šećerluk (šećernica ili doza) te fildžan sa zarfom. fitogeografija - biljni zemljopis ili fitogeografija (grč. fito + geografija - biljni zemljopis), znanstvena disciplina biogeografije odnosno botanike koja se usmjerava na istraživanje i zakonitosti rasprostranjivanja odnosno razmještaja biljnih vrsta unutar tzv. fitogeografskih područja na Zemlji. Fitogeografiju većina izvora poistovjećuje s geobotanikom, no prema I. Šugaru potonja je zapravo širi pojam koji uključuje i fitocenologiju. Zadatak biljnog zemljopisa je proučiti uzroke i putove raseljavanja biljaka u prostoru od davnih geoloških razdoblja do danas i pronaći zakonitosti u rasprostranjenju biljnih vrsta. Osnovni su elementi biljno zemljopisne znanosti: areal (područje rasprostranjenja neke biljne vrste ili svojte) i biljke (sve biljne vrste na nekom području). fitotopon - toponim koji je motiviran sortom neke biljke fliš - zajednički naziv za grupu stijena nastalih od pijeska (pješčari), gline (glinci) i lapora (laporci). (9) fluvijalna erozija - razaračko djelovanje rijeka. (9) furda - ostatak od pokvarenog mlIJeka, sir od surutke furuna - kružna ili pravokutna hjlebna (krušna, hlebna) peć, koja se zida od cigle. Starije furune su bile zidane od ćerpiča (nepečena cigla sa pljevom) i pokrivene biber crepom. Prostor ispred peći u obliku sobice korišten je za pripremanje čenica, hljeba i lepinja. fuškija - težak i neugodan zadah gajret - dobro raspoloženje, poletnost
ganjak (ganak) - hodnik Gazija - junak, pobjednik geologija - nauka o Zemlji, sastavu, građi i prošlosti Zemljine kore. geomorfologija - nauka o oblicima reljefa, uzrocima, procesima postanka površinskih, podzemnih i podvodnih formi. geršla - ječam glacijacija - zaleđivanje. glacijalna doba - ledena doba. glacijalna erozija - erozivno-akumulativni rad ledenjaka; osnovni oblici su: cirk, valov i terminalni bazen, a akumulativni materijal - morene. (9) glada - naziv u pojedinim prodručjjima, kao što je to npr. pleme Kuči u Crnoj Gori, za stočarsku kolibu (stan) u planini. glavčurak - vidi GLAVICA glavica (glavičica, glavčurak) krševit vršak stožasta oblika (nr u velebitskom Podgorju i Podima; Biondinovača, Šegotska glavica). (6) glavičica - vidi GLAVICA gljib - blato, prljavština gnoj - đubrivo goj - god (kad goj hoj - kad god hoćeš) gora - šuma gozd - šuma (slov.) gradanje - stočarska igra gađanja kamenom u cilj (pr. Velebit) greben - ili hrbat, geomorfološki pojam koji označava oblik strminskog reljefa, i to gornju izbočinu i izduženi vršni dio brda, gore ili planine, odnosno gorskog ili planinskog lanca, strm ili skoro okomit kao klif, ali koji, za razliku od klifa, u pravilu nije nastao djelovanjem abrazije i nije toliko podložan eroziji. Isti se pojam upotrebljava za izduženu podvodnu stijenu (greben), poglavito u oceanskom podmorju, koja ima takva obilježja, ali i u priobalju, bilo da je ispod površine mora (ili slatkovodne površine), bilo da strši iz vode, pa nalikuje duguljastoj hridi. Podrijetlo pojma vezano je uz riječi hrptenjača i hrptenica, odnosno izduženi središnji leđni dio tijela čovjeka ili životinje, pa se tako upotrebljava i u nekim drugim znanstvenim područjima i ljudskim djelatnostima. gredina - vidi GREDA grečica - vidi GREDA greda (grečica, gredina) (1) - izduženo uzvišenje kome je jedna strana većim dijelom okomito odsječena (stijena). Grede su i skupina ili lanac stijenja koji strši u prostoru (Gackove grede, Klepine grede, Vodičke grede). (6) greda (2) - reljefni oblik. Može označavati hrbat, vršni dio uzvišenja, stijenu, sprud ili vododijelnicu (razvodnicu). Greda je česta u toponimiji. U Dinarskom gorju označava "veću kamenu gromadu", "veliku stijenu" (Markezina greda i Bobanova greda na Kozjaku, Tulove grede na Velebitu). Za razliku od planina, u ritskim predjelima označava "sprud", u ravničarskim i "šumu" (Zlatna Greda u Baranji) ili pak "lijehu", najčešće kao umanjica "gredica" ili " povišeno tlo" (Babina Greda). grič - stijena, litica, hridina, greben, brežuljak (npr. Grič uz Koranu kod Karlovca; čest je toponim u Sloveniji). (8); vidi BRDO griža (grižine) - atmosferilijama izgriženo stijenje. Vidi ŠKRAPE (8) grohot - siparišta odlomljenog kamenja. (8) grušalina - mliječni napitak dobiven od prvog mlijeka mlade ovce (pr. Velebit) grušavina - gusto ovčije mlijeko posoljeno i ugrijano ispod temperature ključanja (pr. Crna Gora) gumno, guvno (arman) - mjesto za vršidbu ili mlaćenje na otvorenom (rjeđe u gospodarskoj zgradi) zaravnjene, glatke površine, kružna ili pravokutna oblika. Uglavnom je zemljano, a u krškim predjelima je popločano kamenim pločama ili okruženo kamenim zidićem. Na gumnu se žito ručno mlati uz pomoć mlata (vidi CIJEP) ili se vrši stokom (konji, volovi, mazge); u tom je slučaju radi vezanja stoke katkad na gumnu središnji stup (stožer). U selima jadranskoga zaleđa gumno je i mjesto za društveno okupljanje, a koristilo se, među ostalim, i za ples (Izv., Hrvatska enciklopedija, Proleksis enciklopedija) gurbet - pokvarenjak, nitkov 
Gumno u NP Lovćen, CG
haber - vijest, glas
haberdzija - glasonoša hačajlia - pecivo sa šerbetom hajduci - (turski: haydut) su bili odmetnici i razbojnici na središnjem Balkanu, ali i u drugim zemljama Osmanskog Carstva, za srednjeg vijeka. Oni su kasnije postali predvodnici mnogih ustanaka i gerilskog rata protiv Turaka pa su vremenom postali sinonim za slobodoljubive ljude i borce za slobodu svog naroda. U narodnoj usmenoj predaji i pjesništvu na njih se gleda gotovo isključivo kao na borce za slobodu. Brojni hajduci su na početku 19. stoljeća sudjelovali u ustancima balkanskih naroda; Prvi i Drugi srpski ustanak, Grčki rat za nezavisnost ... hajdut (na albanskom) hajgara - šala, crni humor hajr - korist, dobitak hajran - čudo, iznenađenje hajtar - saosjećanje, sjećanje hajvan (ajvan) - životinja, živinče; domaća stoka, marva, životinje koje čovjek uzgaja hak - zasluga hala - očina sestra, tetka halajka - neozbiljna žena halal - pošteno zarađeno halalit - oprostiti halek - narod (u opštem značenju) han - prenoćište handžar - dvosjekli orijentalni nož s valovito zavinutom oštricom. Ima bogato ukrašenu ručku. U pojednostavljenom značenju handžar je zakrivljena bojna sablja. Na Balkanu osim kao hladno oružje handžar je dio folklora u muslimanskim kućama pretežno kod Bošnjaka i Albanaca kao dio turskog nasljeđa. handžija - gazda prenoćišta haps - zatvor haram - nepošteno zarađeno harambaša (arambaša) - naziv za vođu grupe hajduka - zapovjednik hajdučke čete. Harambaša je bio najhrabriji, najmudriji, najsuroviji i slušao se bez pogovora. Biran je demokratski među članovima družine. Dolazi od dvije riječi: Haram (arapski) znači vjerski zabranjeno i riječi baš/baş (turski) koja znači glava. Pored harambaše koji djeluje za vrijeme hajdučije, na području mletačke lokalne uprave pojavljuje se i drugi tip harambaše. U svakom selu na čelu za civilne i vojničke poslove bio je vođa zvan harambaša. Za vrijeme mira seljaci su sačinjavali čete. Dužnost im je bila paziti na kretanje pograničnih bosanskih Turaka, a kod kuće bdjeti nad sigurnošću. Svako okružje je tada imalo svoga pukovnika, a uz njega kao niže časnike serdare i harambaše. 
Harambaša iz zapadno-hercegovačko-dalmatinskog graničnog područja s tipičnom opremom - kubura i handžar (orijentalni nož) oko pasa, čibuk (duga turska lula za pušenje duhana) u lijevoj ruci i mušketa (preteča puške) na lijevom ramenu.
harat - činiti štetu
hareč - trošak hasna - korist hasura - prostirka od ševar-trave hava - vazduh havah - nebo havlija - turc. havhı, havlu; A. mekan, frotirast ručnik; B. velik bijeli rubac kojim su se ogrtale žene oko feredže hesap - račun hićaja - priča hidrogeologija - znanost koja se bavi istraživanjem područja podzemnih voda. hidžretska godina - godina po islamskom kaledaru, ima 354 ili 355 dana. Islamski kalendar ili hidžretski kalendar je kalendar po kojem se ravnaju muslimani prilikom određivanja svojih dnevnih dužnosti i blagdana, a u mnogim islamskim državama ovo je službeni kalendar. Riječ je o je lunarnom (mjesečevom) kalendaru. On se ravna prema mjesečevim mijenama. Jedna puna mjesečeva mijena (transformacija od mjeseca mlađaka na nebu do punog mjeseca i potom opet do mlađaka) označava protok jednog mjeseca po kalendaru. Jedna hidžretska godina ima 354 ili 355 dana. Zbog toga dan hidžretske Nove godine nikad ne pada na isti dan po gregorijanskom kalendaru (sunčevom kalendaru) nego kruži kroz sva godišnja doba. Na taj je način, također, izbjegnuto eventualno poklapanje islamskih i poganskih svetkovina na isti dan. Za početak islamskog kalendara uzima se Hidžra, preseljenje Muhameda i muslimana iz Meke u Medinu 622. godine uslijed progona i pritisaka koje su nad njima vršili mekanski idolopoklonici. Od Hidžre do 2014. godine navršilo se 1435 hidžretskih godina. S obzirom da je početak islamskog kalendara fiksiran kasnije odnosno da godine prolaze brže zbog manjeg broja dana, po broju godina preklopiti će se s gregorijanskim 20874. godine. Muslimani, osim vlastitog kalendara, imaju i vlastite blagdane među kojima su najveći Ramazan i Kurban-bajram. himber - sok od malina hipaljka (hopaljka) - ljuljačka; velika njihaljka, sva načinjena od drva, na kojoj se njišu i djeca i odrasli (raširena kod albanskih stočara). hise - dio hizba - stala hoj / hotu - hoćeš / hoće holocen - geološka današnjica od prije 25.000 do 20.000 godina unazad do danas. homar - POGLEDAJ -> omar Horst (njem.) - također timor i stršenik (stršenjak), geološka struktura pri kojoj je središnji stijenski blok uzdignut između dvaju ili više paralelnih rasjeda. Horstu donekle suprotna struktura je graben. (Izv: Wikipedia - Horst) 
Horst, shema
hosđeden - dobro došao
hosbudem - bolje vas našao hȑbat - (G, hrpta, N mn, hrpti, G, hrbātā/hrptōvā) - istaknuti duguljast dio planine, brda ili gorja; grbina. hućumet - vlast, uprava hudournik (slov.) - bujica, kada vodeni tok, rijeka ili potok nabuja humus - (lat. zemlja) je gornji sloj zemlje koji je sastavljen od razgrađenih organskih tvari. Podložan je uglavnom djelovanjem organizama u tlu. To je vrlo plodna vrsta tla. hursuz - pokvarenjak, huta - vrsta puške
iberciger - laki mantil ibrik - posuda za grijanje vode. čajnik ibrišim - svijeni konac ič - nimalo, ništa igbal - sreća iguman - (bizant. grč. hēgoúmenos = grč. hēgēmón: vođa, upravitelj; srp. игумaн), monah odn. starješina pravoslavnog manastira, koji upravlja životom u manastiru, stara se o zaduženjima i poslovima koje obavljaju monasi, brine o duhovnim i svakidašnjim stvarima, poput održavanja manastirskih objekata. Iguman važnijeg manastira obično ima čin arhimandrita. Upraviteljica ženskog manastira je igumanija. Ta riječ označava i manastir kojim upravlja iguman. Svakom članu monaške zajednice iguman/igumanija ujutro određuje takozvano „poslušanje“, jednu ili niz obaveza za taj dan. Također, određuje i glavne poslove koje monah, odnosno monahinja obavlja tijekom svog boravka u određenom manastiru. O tome tko će u kome manastiru biti iguman odlučuje episkop (narodski vladika) kojeg je Sveti arhijerejski sabor postavio za teritorij na kome je i taj manastir. Postoji i narodna izreka: putuj (oče) igumane (ne brini se, ne pitaj za manastir /namastir/), kojom se nekome želi reći da se i bez njega može, da će i bez njega sve biti u redu. ihtibar - poštovanje, pažnja ije / iju - jede / jedu iljač - lijek iljem - znanje, prosvjeta insan (iksan) - čovjek, ljudsko biće, čeljade intruzivne stijene - dubinske stijene, injektirana magma, potonje ogolićena odnošenjem (erozijom) povlatnih stijena. U ovu grupu spadaju: granit, sijenit, diorit, gabro, peridotit...(9) isaret - znak rukom ili mig izbit - istući izdig - tjeranje stoke na planinu izdurati - teško izdržati izljej - izići izubaha - iznenada izun - rješenje, odobrenje izvir (slovenski) izvor - vidi pod IZVOR izvrština - dar stočarske kumpanije svome starješini (pr. Velebit) jabana - tuđina jalovar čobanin jalovarskog stada (pr. Velebit) jalovenje - zbirni naziv za ovce jalovice (pr. Velebit) jama - duboka, pretežno okomita, prirodna šupljina najčešće manjeg promjera u podzemlju krških krajeva (vapnnenačkim terenima). Jame nastaju i razvijaju se od dubokih pukotina uz pojačanu koroziju i mehaničko razaranje vode atmosferskog porijekla koja ponire u dubinu krša (slojeva vapnenca). janjčak - tor za janjce (pr. Velebit) janjčar - čobanin janjčarskog stada janjilo - privatni posjedi koje stočari iznajmljuju za ispašu svoga blaga. Na janjilima stočari drže ovce dok se one ne pojagnje i dok se iznajmljena polja ("salma"), radi čuvanja proljetnih usjeva ne zatvore. japija - drvena građa japrak - sarma japaga - jamoliko udubljenje kojemu se vidi dno, do kojeg je teško doći jer su strane strme. jardum - gusto ovčije mlijekoa jarina - janjeća vuna (pr. Velebit) jaruga (vododerina) - vrlo mala dolina, gotovo kao kanjon, ali uža, što je često proizvod erozije od urezivanja potoka. Jaruge se obično klasificiraju kao veće po razmjerima od vododerina, iako manje od dolina. Općenito jaruga je nagnuti oblik reljefa relativno strmih (poprečnog presjeka) strana, reda veličine od dvadeset do sedamdeset posto strmine. Jaruge mogu ili ne imati aktivne potoke koji teku niz nagib duž kanala koji ih je prvobitno formirao — štoviše, često se odlikuju intermitentnim potocima, jer njihov geografski razmjer ne može biti dovoljno velik kako bi podržao stalan vodotok. jatagan - (od turskog yatağan) vrsta je turskog mača, koji se u osmanlijskoj vojsci koristio od sredine 16. do kraja 19. stoljeća. Ime je dobio po gradu Yatağanu u jugozapadnoj Turskoj u kojem su se takvi mačevi počeli proizvoditi. Jatagan je mač nalik sablji s jednom oštricom, kojim se barata jednom rukom. Duljina oštrice je od 60 do 80 centimetara. Mač je specifično savinut i prepoznatljiv je simbol Orijenta. Oštrica mača je izrađena od kovanog čelika i izuzetne je tvrdoće u odnosu na ostale mačeve koji su se koristili u to vrijeme. Jatagani koje su koristili janjičari i drugi pješaci bili su manji i lakši od klasičnih mačeva kako ne bi smetali kod dugih marševa. jatara - stočarska koliba za zimovanje (pr. Velebit) javljati - tjerati blago na planinu (pr. Velebit) jazuk - zlo, šteta ječerma - čobanski prsluk bez rukava (pr. Velebit) jemčenjak - drveni čavao (pr. Velebit) jedar - moćan, razvijen, čvrst, debeo; jedar kamen = zdrav kamen jezero - vodom ispunjena prirodna depresija na kopnu, koja nema neposredne veze s morem. Većina jezera su slatkovodna. Dijelovi mora odijeljeni od kopna pješčanim prudovima nisu jezera. Termin jezero također se koristi za opisivanje prirodnih obilježja koje je većinu vremena suho ali se napuni tijekom sezonskih uvjeta obilnih kiša ili otapanja snijega (periodična jezera). Mnoga su jezera umjetna pa se stvaraju za hidroelektričnu opskrbu strujom, kao ribnjaci, za rekreaciju, opskrbu vodom, itd. Za razliku od lokvi (vidi pod LOKVA) jezera su veće vodene površine sa stalnom vodom. U ljetnim mjesecima vodostaj u jezerima opadne, ugrožena su sa travom, šašom i planktonom. Jovanica - Jovanova supruga junica - mlada krava
kabilja - porijeklo
kaca - bure kačak - odmetnik kadar - moćan kajde - pjesme kajmakam (kajmekam) - turski kaymakam dolazi iz arap. qaim: onaj koji stoji + maqam: mjesto; zastupnik vezira ili valije na nekom području ili dužnosti; kadarski predstojnik (u Bosni npr., za osmanske vlasti) kal (kalo) - močvarno, ilovasto blato; imena manjih vodenih tokova i stajaćih voda; kalina može označavati i biljku (Viburnum opulus i Ligustrum vulgare) koja je ime i dobila od toga što raste na vlažnom mjestu. (8) kalambura - buka kalem - olovka kaljuža - lokva, KAL kàmara - slama ili sijeno složeni bez stožera; hrpa, gomila. Koristi se u frazi: na kamare ekspr. naveliko, u neograničenoj količini (ob. o čemu neskladnom, o čemu nepotrebnom, čega ima previše i sl.). Riječ dolazi iz turskog jezika - kamara: hrpa, gomila. Pogledaj još: SIJENO, PLAST, STOG. kamenica - površinski oblik u kršu, nastaje na padinama malog nagiba ili na horizontalnim površinama. Najčešće veličine su od nekoliko centimetara do jednog metra u promjeru. U početku nastaju manje zdjeličaste udubine u kojima se zadržava voda koja postupno otapa okolni vapnenac. Po postanku mogu biti korozijske kad nastaju djelovanjem kišnice na vapnenac i biogene ako nastaju kad manje udubine u karbonatnoj stijeni zapuni kiselo-humozni organski otpad, koji biokemijskim procesima otapa stijenu (Izv., Wikiinfo - Biokovo) kamenjak - pretežito stjenoviti brijeg. (8) kamomila - kamilica kanafa - kanap, tanak konop, konopčić, kànāp kantar - sprava za mjerenje težine kanate - zaštitne daske na kolima i prozorima kandžija - bič kanun - zakon, kanon kanjon - dolina vrlo strmih, često vertikalnih, pa i inverznih (inversnih) strana, mahom duboka. Dolinske strane su strmije nego kod klisura. (9) kapidžik - vratanca kar - vidi CIRK Karadačani - Crnogorci (u plavsko-gusinjskom govoru) Karadak - Crna Gora (u plavsko-gusinjskom govoru) karbonati - Karbonatni minerali su oni minerali koji sadrže anion (CO3)2-. To su kalcit, aragonit, (oba su zapravo kalcijevi karbonati), dolomit (mješavina magnezijeva i kalcijeva karbonata) i siderit (željezo(III)-karbonat). Karbonati se najčešće talože u morima kao ostaci ljuštura morskih organizama. Nalaze se i u evaporitnim stijenama i krševitim predjelima, u kojima otapanje karbonatnih stijena stvara špilje, stalaktite i stalagmite. kàrlica - drvena posuda za pretakanje mlijeka; zdjelica karpuza - lubenica kasaba - je riječ koja potječe iz turskog koja označava naselje gradskog tipa u Osmanskom Carstvu. Takvo je naselje moglo dobiti status kasabe ako bi se u njemu stekli određeni demografski, vjerski, privredni i urbano-geografski uvjeti. Demografski uvjet je podrazumijevao da je naselje stalno naseljeno muslimanskim stanovništvom, s jednim ili više džemata ili mahala. Vjerski je uvjet podrazumjevao da postoji barem jedna džamija u kojoj se redovno obavljaju sve vjerske dužnosti vjernika. Privredni uvjet je podrazumijevao da postoji čaršija, s određenim brojem dućana i javnih objekta, a prije svega trg. Najbitniji od tih preduvjeta je bilo postojanje džamije. Ako bi ti uvjeti bili ispunjeni, nadležni kadija bi dao prijedlog da se naselje proglasi kasabom i ako bi ta akcija bila provedena od strane Porte, stanovnici su bili oslobođeni rajinskog poreza. kast - namjera, naum katilj - ubica, krvnik katun - prema današnjim etnološkim shvaćanjima, katun ima dva moguća značenja: najčešće se pod pojmom katun misli mjesto boravka vlaških stočara preko ljeta. No, katun (ili još stan, bačija, glada, mahala, pojata i dr. ovisno o promatranom području) općenito označava planinsko stanište sastavljeno od nekoliko koliba s okolnim radnim prostorom. KATUN u mongolskom znači logor, to jest društvena jedinica drugog stupnja, pet do šest šatora-jurta. Prema staroturskom rječniku Muhameda Kašgarija iz 11. stoljeća, prvi dio riječi KAT znači blizina, prisustvo, dok sufiks "un" označava čovjeka, te tako katun znači - ljudi koji stanuju u blizini, to jest logor. Isto značenje ima i u srednje grčkom, gdje je moglo dospjeti istim putem kao u srpski, ili rumunjski - katum. Da termin nije osmanlijskog porijekla svjedoči toponim katun kod Biograda na moru koji se pominje 1059.g. i brojno spominjanje komes katuni u dubrovačkim dokumentima. (Istorija Crne Gore, Naučno delo, Beograd, 1967; Drugi dio, str. 285.)
KATUN - Bojovića bare na Lukavici (Crna Gora)
kaur, kaurin - (arap. gavur) nevjernik, muslimanski naziv za kršćanina
klanac - uzak, dubok i izdužen usjek izmeñu brda i planina klijet - ostava kenozoik - novo doba geološke povijesti Zemlje (prije 70 do milijun godina unazad). kenjac - magarac kenjkav - nikakav, kilav kidisat - napasti Kifele! - Bježi! Razlaz! Idi! kijámet - vremenska nepogoda; smak, nestanak kiljan (kiljen) – A. kamenje na granici polja (razgraničava imanja); općenito međaši imanja, odn. polja – može biti i kolac, panj. B. nadgrobni spomenik, obično kamen koji je vertikalno postavljen na mjesto gdje je neko od neprijatelja pogođen i pao. Kiljanom se još često zove i svaki nadgrobni mramor na groblju. Ako je negdje mjesto gdje je mnogo ljudi izginulo, kiljan se postavlja na mjesto svakoga poginulog (takav je primjer nadgrobnih spomenika kiljana Bukumira, starog stočarskog plemena iz CG, na visoravni Momonjevo, iznad Bukumirskog jezera. Bukumiri su vjerojatno srodnici Mataguža, iza kojih su ostali kiljani na brdu Ćafi od Nikića, južno od sela Ptikalj u Kučima. I jedni i drugi doživjeli su sličnu sudbinu, Bukumiri su se prema predajama Kuča poubijali u međusobnom obračunu - krvnoj osveti blizu Bukumirskog jezera). kimel - kim kiprovina (ciprej, kiprej, vrbica, vrbovica, ciperje, noćurak, vrbolika, vrbova ružica, svilovina) - lat. Epilobium angustifolium, zeljasta je višegodišnja biljka iz porodice pupoljki Onagraceae. Udomaćena je u umjerenim dijelovima sjeverne hemisfere. Naraste do 2 metra visine. Cvjetovi su ružičasti. Neki je botaničari svrstavaju u rod Chameriona. Mladi listovi i izdanci biljke su jestivi, a biljka u cvatu se može koristiti kao čaj. Raste na šumskim čistinama i paljevinama od nizina pa do subalpskog i alpskog pojasa. Voli svježa, hranjiva tla bogata nitratima. Samonikla biljka, s dugim puzećim podankom i vrežama. Poznata je kao koporski čaj (po selu Kopor, blizu današnjeg Petrograda u Rusiji). Sadrži flavonoide, pektin, tanin, triterpenske kiseline, sluzi i vitamine. Adaptogena je. Ima antiupalne, sedativne, ekspetorantne i regenerativne osobine. Izolirano je antitumorsko sredstvo hanerol. Upotrebljava se i kao svježa biljka, tako da se od proljeća do jeseni može uživati u posebnom ukusu mladih izdanaka, listova i podanaka. Tako se potpuno mladi slatkasti proljećni izdanci, zajedno s rizomom, u aprilu (travnju) i u maju (svibnju) mogu prirediti kao šparoga (špargla). Za jelo su odlični i sočni vrhovi mladih stabljika i mladi kiselkasti listovi. U nekim zemljama (ranije Rusija) listovi kiprovine su se dodavali kineskom čaju. Pored toga, vrbolika se ubraja u najvažnije divlje medonosne biljke: daje veoma popularnu bijelu vrstu meda. Priprema čaja: supenu kašiku isitnjenih suvih listova preliti sa 250 ml kipuće vode, poklopiti, ostaviti da odstoji 30 minuta a zatim procediti. Dnevno piti tri puta po šolju čaja, pre glavnih obroka, sa ili bez dodatka meda. kiridžija - kočijaš, najamni vozač robe i drugog tereta, kirijaš kisjelina - kiselo mlijeko kismet - sudbina klak - kreč, vapno kličak - komadić drveta (pr. Velebit) klis - drvena šindra (u arhitekturi) klisanje - stočarska igra odbacivanja klisa (pr. Velebit) koba - zemljana posuđa za čuvanje sira (pr. Velebit) koćak - maleno sklonište za telad, iz suhozida, pokriveno busom, obično se nalazi uz kolibe na katunu (stanu). kokot - pijetao, oroz kolan - remen, pojas za vezanje samara na konju kolanje - ukrasno šišanje ovnova (pr. Velebit) kolomboć - kukuruz komaštre - željezni lanac (pr. Velebit) komin - dio kolibe s ognjištem kopinik - čobanska kabanica (pr. Velebit) koporan - gunj, gornji kaput od domaćeg sukna; vojnička bluza koja se zakopčava sa strane korit - ružiti, karati koruna - naziv za vršni, stjenoviti dio uzvišenja nalik na krunu. (6) kosa - A. najčešće korišten naziv za izdužena uzvišenja koja zatvaraju velike uzdužne udoline (npr. prema moru, kao što je Dundović kosa na Velebitu). U planini su to bila (Ljuljevačko bilo; vidi BILA). B. Kosa je i ogranak koji se s vrha ili briga postupno spušta (Koić kosa na Velebitu). Međutim, nazivi kosa, kosica često se poistovjećuju s privijom, izlazom iz udoline, prijelazom iz jedne udoline u drugu. (6) kòsa - ukrivljen dug nož na držalu, oruđe kojim se, držeći ga s obje ruke, kosi trava, korov itd. Koristi se u frazama poput; došla kosa do kamena dalje se ne može = mjera se napunila, dalje ne ide; namjerila se kosa na brus = suočila su se dva tvrda i nepopustljiva. Riječ dolazi od praslavenskog: kosa (rus. kosá, polj. kosa) ≃ lit. kasti: udarati. kosanica (košànica) - reg. livada za sjenokošu. Pogledaj još: KOSA. kotlina - poligenetsko (tektonsko-erozivno) udubljenje u reljefu, manje ili veće, manje od bazena, npr. velika Metohijska ili mala Tutinska kotlina. (9) koš - naziv za stočarske stanove pojedinim krajievima (npr. okolica Livna). Koš je zapravo koliba, ponekad složena i od pruća. U njoj se boravi preko noći, sklanja od kiše i drugog nevremena, pripremaju se stočarski proizvodi, kajmak i sir (npr. poznati livanjski sir). košara - štala; stari tip stočarske zgrade, koja se javlja odmah nakon naslana (vidi NASLAN). Sastoji se samo od drveta i krovine. Služi za smještaj rogate marve. Pred košarama za ovce koje su manjih dimenzija, nalazi se ograđen manji prostor zvani obor ili stan. košija - trka konja, utrka kotar - ograda okolo stogova sijena, okrug kopanja - posuda od drveta za pravljenje kajmaka kožun - krzneni prsluk bez rukava (pr. Velebit) Kras - mikroregija u Primorskoj (Slovenija). Po njoj i mehaničko-kemijskom djelovanju, eroziji i akumulaciji riječne i atmosferske vode u vapnencima (krečnjacima), nastao je međunarodni termin - kras, kraški, skrašćivanje. krastavica - krastavac kraška erozija (krška erozija) - modificirana riječna erozija u krečnjačkim i dolomitskim stijenama, razaranje i rastvaranje mehaničkom, odn. hemijskom erozijom - korozija u krasu. kraški izvir, (slovenski) vrelo - vidi pod VRELO kraški proces (krški proces) je geomorfološki proces koji nastaje djelovanjem tekuće i atmosferske vode na rastvorljive/toplive stjenske mase. Najzastupljenije topljive/rastvorljive stijene u prirodi su karbonatne stijene (vapnenci/krečnjaci i, u manjoj mjeri, dolomiti). Krški/kraški proces se može, iako u manjoj mjeri, razvijati i na gipsu, anhidritu, ležištima soli, itd. Krški/krški proces obično se razvija na velikim površinama. U pitanju su stotine i tisuće kvadratnih kilometara. Proces je dugotrajan, razvija se u vremenu, koje se mjeri geološkim mjerilima vremena. Termin krš/kras dobio je naziv po geografskom području, koja se nalazi na granici između Italije i Slovenije (vidi KRAS). Ovo područje je ograničeno linijom Monfalcone – Trst – Pivka – Postojna – Vipava – Gorica. U Italiji se naziva Karso (Carso). Naziv područja kras-krš usvojen je kao termin koji označava geomorfološku pojavu, odnosno specifičan proces, ali i kao naziv za specifične hidrogeološke pojave, poniranje voda, njihove podzemne tijekove i ponovno pojavljivanje na površini terena. Prema mjestu nastanka i razvoja, oblici krškog/kraškog reljefa mogu biti površinski (vidi EGZOGENI KRŠKI OBLICI) ili podzemni kraški oblici (vidi ENDOGENI KRŠKI OBLICI). (10) Akademik Josip Roglić (svjetski autoritet za pitanje krša) u ediciji Krš Jugoslavije / JAZU, Zagreb, 1974., knjiga 9/1, str. 29., uz hrvatsku riječ krš (m), navodi: "srpski i slovenski kras, makedonski karst, talijanski carso, internacionalno karst ... riječ je indoeuropskog porijekla i značila bi kameni kraj što i jest glavna vizualna osobina krša. krč (krčić) - krčevina, iskrčena zemlja, ograđen, često obrađen i sezonski nastanjen prostor u planini, prokrčeni put (Pušinski krč, Lukovački krčić). krčić - vidi KRČ krepa - stočna bolest od koje ovce ugibaju (pr. Velebit) krilas - čobanin koji pazi na stado postrance (pr. Velebit) kriptodepresija - jezero sa dnom ispod i površinom (nivoom) iznad susjednog morskog nivoa, npr. Skadarsko, Vransko jezero, Novigradsko, Prokljansko, Karinsko more - jezero. krivanje - stočarska igra loptom (pr. Velebit) krive - drveni štapovi za krivanje (pr. Velebit) krlja - panj krnica - vidi CIRK krstača - nadgrobno obilježje (često se radi o stećcima), krst na grobu krtola - krumpir, krompir kućer - pomoćna i najčešće pokretna planinska kućica, odn. koliba, koja se u prošlosti selila sa stadom i postavljala uz tor, kako bi ju koristili pastiri (čobani), koji bi tako mogli noću boraviti i prespavati u blizini stada. Kućeri su bili građeni za jednu osobu, no u njima je moglo i spavati i dvoje, ako bi se stisnuli. Kućeri su najčešće bili građeni od crnogorice. Temelj kućice činila su dva zaobljena debla (brvna) ili planjke oblikovani kao pragovi sanjki, kako bi se kućer lakše transportirao, obično uz korištenje životinje za vuču. Radi još lakšeg transporta često su se na podnožje kućice montirali i kotači. Pod je bio od dasaka, a krov izrađen od luba. Lub je vanjski dio kore drva, koji se skida u velikim komadima. Unutar kućera "ležaj" se uredio od ponjave (prostirač od raznobrojnih tkanina kućne izrad ) i slame. 
KUĆER - Primjer s planine Krstače u Srbiji
kućerice - u mediteranskom području, stare poljoprivredne ostave, poljske kućice (bunje), poznate po okrugloj osnovi i gradnji isključivo u kamenu, bez vezivnog materijala
kujekanje - dozivanje kukuljača - štap sa kukom kuluk - prinudan rad kumit - moliti kundure - cipele kunđuk - drveni čep na mješini kuskun - remen konju ispod repa, podrepnjak kuvet - snaga kvarat - četvrt(-ina) kvartar - mlađi kenozoik, najnovije doba geološke povijesti Zemlje (prije 1,5 milijuna do 25.000 godina unatrag; dijeli se na stariji (pleistocen, sa 9 doba zaleđivanja) i mlađi (holocen, današnjica). 
KRIPTODEPRESIJA - Vransko jezero (otok Cres) - fotografija: Izvor
lače - ličke ženske čarape (pr. Velebit) lapavica - snijeg i kiša zajedno lapis - mastiljava olovka lastva - omanji planinski prostor, obrastao drvećem i grmljem, omeđen stjenama (npr. Tisova lastva na pl. Visočici, BIH) lavina (usov) - snježna masa koja se kotrljanjem s visokih planina uveća do ogromnih razmjera rušeći sve što pred sobom nađe. laz - iskrčeno mjesto radi dobivanja obradiva tla; otvor kojim se ulazi u neki prostor i izlazi iz njega; put u šikari utaban gaženjem; prolaz, uski put, staza, proplanak, čistina u šumi (lāza, Istra, čakavci). ledina - neorana zemlja, neobrađeno polje les - žućkasta, trošna i mlađa stijena, nastala od vjetrom raznešenog riječnog nanosa, pretaložena stijena. levha - kaligrafski ispisan citat iz Kur'ana, ili mudra izreka lezet liko - stari naziv za sekundarnu koru drveta lisa - kolac na toru (pr. Velebit) lokum - ratluk; orijentalni slatkiš od škroba, oraha, šećera i voćnog koncentrata. lokva - male vodene površine, u kršu formirane u udubljenima na vodoodrživoj podlozi. Najčešće se radi o malim količinama vode, tako da u ljetnom razdoblu lokve u znatnoj ili potpunoj mjeri presuše. U tradicionalnom stočarstvu lokve i jezera koriste izrazito za pojenje stoke. Često se dno lokve znalo umjetno nabiti glinom kako bi ona što boje zadržavala vodu. Za razliku od lokvi jezera su veće vodene površine sa stalnom vodom. lubura - šuplji panj za držanje brašna (pr. Velebit) lučenje - razdvajanje ovaca magma - užarena masa iz unutrašnjosti Zemlje, utisnuta u pripovršinske stijene Zemljine kore (intruzivna magma, plutonizam) ili izbačena iz vulkana (ekstruzivna magma, vulkanizam). (9) mahnit - lud mahoručice - prazan, goloruk mahvil - galerija (u džamiji) maja - žena starješine stočarske kompanije, domaćica stana na planini (pr. Velebit) majdonos - peršun, peršin makadamski put - Posebno građen put pomoću slojeva tucanika prema škotskom graditelju Mac Adamu, po kome je takva gradnja i dobila ime. mal - imetak malić - drvena posuda za zahvatanje brašna zapremine oko 5 kg (pr. Velebit) Maret - Mart marikultura - djelatnost uzgoja morskih biljaka i životinja maša - alatka za žar, mala lopatica za grtanje žara i pepela Mašala! Mašalah! - Koje li ljepote! Sjajno! Govori se i protiv uroka da nešto ne naškodi medet - pomoć medovina - specifično narodno piće starih Slavena. Dobija se alkoholnom fermentacijom rastvora prirodnog meda, a postupak je isti kao u proizvodnji vina. Medovina je piće koje ima i ljekovita svojstva. Ona između ostalog, okrepljuje organizam, popravlja krvnu sliku i usporava starenje. mejt - mrtvac memljećet - kraj, pokrajina memur - turc., časnik, službenik mengelje - stezalica merak - želja mesdžid - (od tur. mescid, iz ar. mäsǧid) je islamska bogomolja koja nema minaret. Često je to neka prostorija ili neka građevina kojoj je prvotna namjena bila sasvim druga, a ne da bude džamija. mesti - lupati mlijeko da se iz njega izdvoji maslac (pr. Velebit) mezar - grob mezgra - mlado liko (stari naziv za sekundarnu koru) od javorine (pr. Velebit) mezozoik - srednje doba geološke povijesti Zemlje (prije 190 do 70 milijuna godina). (9) mihrab - molitvenik, najčešće niša u zidu džamije prema kojoj su vjernici okrenuti za vrijeme molitve Milanica - Milanova supruga miljet - narod (po vjerskoj pripadnosti) svijet mišina - mješina od ovce (pr. Velebit) mlaćenica - ostatak od mlijeka pošto je iz njega izdvojen maslac mlàka - bara mlivo - brašno mljekar (mlekar, mlečar, stan, kiljer ) - mala drvena kuća (objekt) koja se koristi za držanje i preradu mlijeka i mlječnih proizvoda. Može se nalaziti uz glavnu kuću – kao manji pregradak, a također i kao izdvojen objekt blizu glavne kuće. Mlječar se gradi kao prizemni objekt. Unutar objekta se, duž zidova, nalaze klupe ili police na kojima su poredani drveni sudovi (posude) za preradu i čuvanje mlijeka i mlječnih proizvoda: karlice – za razlivanje mlijeka, kačice – za čuvanje kajmaka, čabrovi – za čuvanje sira, stapovi – za dobijanje maslaca, kraljače – za mužu. U obiteljskim zadrugama su brigu o mlječaru vodile žene koje su se nazivale planinke ili majarice. Planinka je sve sama radila: strigala ovce, muzla, varila, kupila skorup, mljela maslo, pravila sir, pekla hljeb, kuhala i prala. Planinka pri tome nije bila samo domaćica i radnica nego i učiteljica i odgojiteljica djece. moba - tradicijski običaj uzajamne pomoći suseljana pri većim poslovima koje treba završiti u jednome mahu ili u što kraćem roku (gradnja kuće, košnja, žetva, vršidba, berba). Moba je recipročna razmjena radne snage: obitelj koja je pozvala susjede, prijatelje i rođake u pomoć preuzima obvezu da svim sudionicima, po potrebi i s nedefiniranim datumom, tu pomoć u istoj količini vrati. Moba obično traje 1 do 3 dana, a završava svečanom večerom i zabavom u kući u kojoj je sazvana. U primorskoj i gorskoj Hrvatskoj običaj se naziva u zajam i ima izrazito radni značaj; u nekim drugim krajevima ima naglašeno društveno-zabavni značaj, pa su u njoj zbog druženja i završnoga plesa rado sudjelovali mlađi ljudi. IZVOR Hrv. enciklopedija mocira - široka gromača koja nije samo međa, već je i dio puta; vidi GROMAČA močvara - dio kopna s povremeno vrlo vrlo mokrim, muljevitim dnom sa stajaćom vodom. Nalaze se najčešće u riječnim nizinama ili uz jezera. U močvarama se, za razliku od tresetišta, ne stvara treset. To je životni okoliš u kojem ne rastu stabla, ponekad ima grmova, a općenito se tu nalaze ekološke zajednice koje uspijevaju na mokrom mineralnom pa do organskom tlu, a mogu opstati samo uz neprekidni višak vode. Razgraničenje između močvara i drugih tipova biotopa nije jednostavno. One su međuoblik između drugih biotopa kao što su tresetišta, vodene površine koje se isušuju ili mokre livade i grmišta. Mnoge su močvare ugrožene ili su u prošlom stoljeću i ranije potpuno isušene zbog potreba poljoprivrede za obradivim površinama ili iz zdravstvenih razloga (malarija). mohune - mahune, boranija molika - vrsta bora morija - pomor mosur - kalem; ono na što se namata pređa; duguljast oblik koji nastaje laganim topljenjem snijega na krovovima i istovremenim leđenjem; ledenica, siga, stalaktit mošti - (vidi > RELIKVIJA) mošun (mošuna) - zaklon, staja za ovce i drugu stoku, slamom pokrivena; tor; seoske mošune često služe onima koji nemaju puno ovaca, pa ih napasaju u blizini. mrčeni - jadni mrčo - jadnik mrežasti kras (mrežasti krš) - vidi > VRTAČE mrs - hrana koja sadrži meso i životinjske masti; bijeli mrs: maslo, kajmak, sir. mrtvaja - presječeno i od glavnog korita rijeke odvojeno riječno korito, ispunjeno vodom. Pri povodnju može se aktivirati. Ako je korito suho, a odsječeno, naziva se starača. (9) muftar - plemenski starješina muhabet - razgovor muhadžir - izbjeglica, emigrant, došljak muhadžirluk - izbjeglištvo muhar - vrsta trave (Setaria italica) (pr. Velebit) muhur - pečat mulatjera - (njemački Saumfad od srednjovjekovnog latinskog salma, sauma = tovariti, engl. mule track) je za zaprežna kola prestrmi, preuski ili pregrubi put, uglavnom u planini, kojime su nekada prenosili teret uz pomoć mula, magaraca ili konja. Roba je bila smještena na posebnim nosilima na životinjama, koje su obično prolazile putem u koloni (karavani). Životinje su znale biti opterećene i s po 120-130 kilograma tereta, ovisno o lokalnim uvjetima. Često je samo prvu životinju vodio vodič (vođa) a ostale bi životinje bile vezane za nju ili su je slijedile nevezane. Velik broj mulatjera s vremenom je ukinut ili pretvoren u standardne ceste. Tamo gdje su očuvane, mulatijere se danas često koriste kao planinarski putevi. mulin - ovan bez rogova (pr. Velebit) munta - zakup ili najam pašnjaka (pr. Velebit) mur - pešat, štambilj murica - prirodno sirište (pr. Velebit) murtat - izdajnik murva - dud musa - tekućina dobivena zasjekom u stablo graba, bukve ili javora (pr. Velebit) musafir - gost, putnik muselim - predstojnik, visoki turski činovnik, pašin zastupnik. (tur. iz arap.), musketanje - strijeljanje muštuluk - blagovijest, radovijest muštulukdžija - blagovjesnik, radovjesnik mutap (mutab) - pokrovac od kozje kostrijeti preko samara muzenica - ovca koja daje mlijeko (pr. Velebit) muzničar - čobanin muzničkog stada na bigajri hak - ni kriv ni dužan, na pravdi boga. na hajtar - na um, sjetiti se nafaka - blagodat, hrana, jelo i piće; ono što je čovjeku suđeno za života pojesti i popiti; sredstva za život: navika nagaz - način prenošenja ovčje bolesti (pr. Velebit) nam - ponos, dobar glas Napuljian - stari novac naslan - najstarije i najprimitivnije sklonište za stoku, obično smješteno u zadnjem dijelu dvorišta. Nekada je služio za boravak stoke i ljeti i zimi. Nešto udaljenije od naslana, nalazi se OBOR za sitnu stoku. To je u stvari manji prostor ograđen grubo tesanim daskama i koljem čiji su donji krajevi pobodeni u zemlju, a gornji povezani ''popletom'' od pruća. U njemu se stoka može slobodno kretati. natrak - nazad natutnut - nagovijestiti navarsat - snabdjeti nebir miljet - nikakav narod neimarstvo - zanat neimar- majstor neogen - mlađi tercijar (prije 50 do 1,5 milijuna godina unatrag); dijeli se na oligocen, miocen i pliocen (trajali 15, 20, 14 milijuna godina). (9) Ner pač! - Čast imao! (alb.) nickov - nitkov nijet - naum, namjera nipas - sestrić, odivić, nećak noću/noj - neću, nećeš nȏžice – makaze oblaga - daščica pomoću koje se ovcama učvršćuje slomljena noga obluk - nosač od tankog drveta za čaktar. Stavlja se oko vrata ovna ili jarca. obor - dvorište; sklonište za sitnu stoku, manji prostor ograđen grubo tesanim daskama i koljem čiji su donji krajevi pobodeni u zemlju, a gornji povezani ''popletom'' od pruća. U njemu se stoka može slobodno kretati. obrliht - gornji prozor oburvat - srušit ocat - sirće odiva - žena koja je udana (udata) u drugom selu (u Crnoj Gori). odbijanje - (stoč.) u stočarstvu rano odvajanje mladog od majke s ciljem da se što prije počne dobivati mlijeko (odbijanje goveda, odbijanje jaradi i sl.) ogabeljit - započet (makar pogrešno) okapina (podgredina) - polupećina, udubljenje u okomitoj stijeni gdje se moglo skloniti i gdje se često cijedila voda. (6); Okapina je mala, kratka špilja (pećina). To je početni stadij nastanka pećine, s velikim otvorom i kratkim hodnikom koji po pravilu nije duži od 50 m. Najčešće su okapine prisutne na strmim stranama klisura i kanjona, kao i na liticama, odsjecima vapnenačkih planina. Položaj njihovog otvora je različit. Okapine se rjeđe javljaju u podnožju odsjeka i u razini riječnih korita. Najčešće se javljaju visoko u odsjecima i imaju znatnu relativnu visinu te im je pristup vrlo često težak, gotovo i nemoguć bez određene opreme. Nastaju kraškim procesom, odnosno erozijom, kada postoji sloj od otpornih stijena iznad sloja s mekšim, vapnenačkim stijenama. Njihovo formiranje preodređeno je pukotinama i povoljnim nagibom strana pri čemu je omogućeno podlijevanje kišnice. Voda se slijeva niz liticu i erodira mekše stijene, stvarajući udubljenje. Iznad tog udubljenja je sloj neerodiranih, čvrstih stijena. Okapine su često i arheološka nalazišta pračovjeka. okuč - oštar zavoj na stazi (npr. Okuč ispod Ždrila na Velebitu). (6) omar (homar), omara - (arh.) šuma; često i naziv za padine ili grebene prekrivene šumom, posebice crnogoricom. omit - umit (lice, ruke) oputa - nit, uzak remen od kože kojim se opliću opanci; usukano ovčje crijevo za pritezanje opanaka; ono čime se veže, sputa - npr. konj na paši. orografija - (od grčki...pišem, opisujem), opisivanje, opis brda i planina orografski - (gr...pišem, opisujem), koji se odnosi na opisivanje brda i planina; orografska karta mapa (karta) na kojoj su pretstavljene planine i brda. oronim - ime nekog reljefnog oblika. ornitologija - nauka o ptičjem svijetu. ornitološka stanica - stjecište ptica, npr. Obedska bara, Hutovo blato. osoj - sjenovita strana uzvisine, osojna strana; na sjevernoj hemisferi sjeverna padina, na južnoj južna - vidi PRISOJ osulina . vidi SIPAR ošpuriti - ojanjiti se prije vremena (pr. Velebit) oštrulji - tlo od čista, oštro nazubljena kamenja. (6) otfrknut - odrasti otis - otić ovudijenare - ovuda ožeg - alatka za žar padež - velika čistina, npr. u šumi. Čest npr. na području Velebita (pr. Dundović padež) paklina - smola paleovulkanski - stari (nekadašnji), ugašeni vulkanizam. paleozoik - staro doba geološke povijesti Zemlje (prije 500 do 190 milijuna godina). (9) panon - završni dio miocena. (9) pantale - pantalone, hlače pantarulj - viljuška, vilica pasište - veliki, obično općinski ili zajednički prostor gdje stoka pase pašnjača - čobanski pojas (pr. Velebit) patlidžan - plavi paradajz pećina (špilja) - podzemni oblik u kršu; podzemna šuplijna ili kanal u vapnenačkim (krečnjačkim) terenima, pretežno horizontalnog pružanja kroz unutrašnjost vapnenca - s nagiboma kanala manjim od 45° i duljžinom većom od 5 m. Špilje su podzemne galerije različitih dimenzija i oblika koje najčešće nastaju proširenjem horizontalnih ili blago nagnutih pukotina ili granica izmedju taložnih slojeva stijena. U postanku špilja ključnu ulogu imaju vodotoci obogaćeni ugljičnim dioksidom, koji s površine poniru u karbonatno podzemlje prateći pukotine u topivim kraškim stijenama. Voda kemijski otapa vapnenac i mehaničkim radom odlama i odnosi čestice stijena. Time nastaju sve prostraniji kanali i podzemne dvorane. Mineralni talozi koji se formiraju u jamama i špiljama su sige. Pojam siga odnosi se na značajan oblik pojave minerala u špiljama i jamama, a ne označava sam mineral. Najčešći i tipični talozi u mnogim špiljama su kalcitne sige. Svojim rastom mogu uklopiti i uhvatiti tragove mnogih drugih minerala, poplavnog detritusa, prašine iz zraka i raznoga organskog otpada. Oblik siga najviše ovisi o načinu njihovog postanka. Stalaktiti i stalagmiti su izduženi vertikalno u smjeru kapanja vode. Stalaktiti rastu od stropa prama podu špilje, a stalagmiti obrnuto - od poda prama stropu. Kad stalagmit naraste toliko da se spoji sa stalaktitom, nastaje stup koji može doseći velike dimenzije. Prelijevi su takodjer vrlo česte sige. Nastaju polaganom kristalizacijom iz tankog filma vode koja se slijeva po širokoj površini, a oblik im ovisi o podlozi na kojoj nastaju. Vrlo česti ornamenti špilja su zavjese i kaskade (kamenice). (9)(11) pećinski nakit (špiljski n.) - ukrasi u pećinama: stalagtiti, stalagmiti, stubovi, zavjese (draperije), bigreni bazenčići... Nastaju istaložavanjem iz vode prezasićene karbonatnim rastvorom (kalcit, bigar). Od bigra nastaju pregrade u koritima (Plitvička jezera), vodopadi, slapovi, kaskade. (9) pehilj - tvrdica pehljivan - hrvač pendžer - prozor perda - pregradni zid u stočarskom stanu (pr. Velebit) Per hajr! - Srećno! (alb.) Per t'mir! - U dobru! (alb.) petrologija - znanost (nauka) o stijenama. pila - testera piljčevi - podvale pića - hrana za stoku pipa - slavina pipun - dinja piraterija - rijetka hidrološka pojava preotimanja dijela tuđeg toka. Probijanjem razvoda jača rijeka zalazi u tuđi sliv, uz prevođenje dijela toka u svoj sliv. (9) pirimač - pirinač, riža pirjan - jelo s plavim patlidžanima pisak - vidi PIŠTET pištet (pištetić, pisak) - malo vrelo koje preko ljeta zna presušiti. Točak je nešto izdašnije vrelo. (6); vidi PIŠTEVINA pištevina - oblik izvora (vrela) gdje voda neprimjetno izlazi iz zemlje (iz tla) ili to je mjesto gdje vođa difuzno izlazi. često postoji samo vlažni dio tla, ali tek nešto dalje se vidi da voda otječe malim jedva vidljivim vodotokom. Narod kaže, da »voda pišti«. Kada se stane na takvo vlažno tlo, katkad se čuje slabi šum i vidi se slabi horizontalni izlazak vode na površinu. To se dobro vidi kada je snijeg jer se na toj površini snijeg teže hvata. Zbog stalno vlažne podloge, snijeg se odmah topi. (5) piučnik - pile pis - prljav pis miljet - prljavi narod, loša sorta ljudi pivnica - objekat na seoskom gazdisntvu koji je služio za smještaj vina, rakije i alata za obrađivanje vinograda. Pivnice više pripadajuprošlosti nego sadašnjosti. Bile su karakteristične za sela čije se stanovništvo bavilo vinogadarstvom plajvaz - olovka plan (plančica), iskrčena ravan usred šume (pr. Robina plan na Velebitu), ili iskrčena i redinama preoblikovana i nastanjena strmina (But ković plan), ili jednostavno čistina (Vesela plan iznad Radlovca); kaže se – "popriko plani". (6) plančica - vidi PLAN plandovat - lješkariti planina - A. kopneno uzvišenje okruženo nižim zemljištem; B. prostor obrastao travom, obično u planinama, namijenjen ispaši (na planini je postavljen novi stan / koliba / bačija; tjerati stoku u planinu / zajedničku, zadružnu planinu) ili prostor s nastambama za pastire i stajama za stoku. planinka - domaćica na katunu planištar - planìštār je seljak koji goni stoku u planinu, dok je pobravičar (pòbravičār) onaj koji svoju stoku povjerava planištaru; planinski pastir plasa - prostor (zemljište, polje, ..) nastao krčenjem vegetacije (razni toponimi Plasa, Plasica, pridjevski Plaški), čistina u šumi; došlo od praslavenskog *polsa. (8) plȃst ⟨mn plástovi⟩ - A. onoliko složena sijena koliko se može nositi na vilama ili u rukama; B. stog; kàmara. Koristi se u frazi: tražiti iglu u plastu sijena = tražiti nešto što je teško ili nemoguće naći. Riječ potječe od praslavenskog plastъ: sloj, omotač (rus. plast, polj. płast). Pogledaj još: STOG, SIJENO, KAMARA. plato - zaravan (na planini, npr.) plavina - kupasto uzvišenje od riječnog nanosa oko ušća pritoke u glavnu rijeku ili na prelazu strme planinske u blagu stranu kotlinskog dna. (9) pleće - blago uzdignuto ravnije zemljište između glavica, obično ispasište (pr. Dokozića pleće u Radlovcu na Velebitu). (6) pleistocen - stariji kvartar (prije 1,5 milijuna do oko 20000 godina unatrag), doba 9 glacijacija (po dva gincka, mindelska i riška i tri virmska) i međuledenih doba, koja su duže trajala od ledenih doba. (9) pliš - gol, go plitica - tacnica pljećnari - oni koji dijele pravdu (alb.) ploče - ravne, više-manje nagnute i pukotinama ispresijecane kamene površine po kojima se hoda kao po trgu (pr. Posrana ploča na Velebitu). pobravica - A. davanje stoke u podnajam kolibaru (pr. Velebit); B. skup ovaca, od svega nekoliko brava. pobravičar - planìštār je seljak koji goni stoku u planinu, dok je pobravičar (pòbravičār) onaj koji svoju stoku povjerava planištaru podgrađe - nekadašnja naselja ili dijelovi grada, koji su nastali pod srednjovjekovnim tvrđavama i koji mogu imati i vlastita manja utvrđenja. podruga - druga muževa žena pohabit - pogriješiti poharat - popljačkati i popalit pojat - pjevati polje - A. (geografski) duga, plitka udubina u kršu; B. (agrarno) ravna poljodjelska površina; ravnica. RHJ, 880. podinica - stočarski stan od drveta (pr. Velebit) podzemne vode - vode koje se nalaze ispod zemljine površine u šupljinama. Znanost koja se bavi istraživanjem područja podzemnih voda je hidrogeologija. (9) podzemni kraški oblici (krški o.) - vidi PEĆINA i JAMA. pomahnitat - poluditi pomalićak - drvena posuda za zahvaćanje brašna zapremine oko 2 kg (pr. Velebit) pomoj - pomoći ponikalnica - (slovenski) ponornica ponikva - vidi VRTAČA ponor - jame karakteristične po tome što se u njima gube površinski tokovi rijeka. Ponori su vrlo česti krški reljefni oblici. ponor-rigalo, narodni naziv u Lici za estavelu (vidi ESTAVELA). (5) ponornica - rijeka koja teče naizmjenično po površini i podzemno. pont - stariji pliocen (prije 14 milijuna godina), značajan kao i panon, jer je u to vrijeme mnogo veći dio današnjeg kopna bio pod morima (Panonsko, Jadransko, Egejsko) i jezerima (u nizu kotlina). (9) porhet - čupava tkanina Porta - Visoka porta (tur. bâb-i-âlî) ili samo porta je naziv koji se u diplomatskim krugovima koristio za Osmansko carstvo, divan, kancelariju velikog vezira ili osmansku vladu. Porijeklo imena je u staroj orijentalnoj ceremoniji dobrodošlice kada se na vratima grada ili vladarske palače održavaju ceremonije primanja za inozemne predstavnike i poslanike. Ova ceremonija je tumačena i kao interpretacija pozicije carstva na prelazu iz Europe u Aziju. Od 1718. do 1922. to je bio naziv za vladu Osmanskog carstva, kako bi se napravila razlika u odnosu na sultanov dvor. Osim toga, taj se naziv koristio i za zgrade u blizini Saraja, u kojima su bili smještene razne državne institucije, kao: Veliki vezirat, Ministarstvo vanjskih poslova, Unutrašnji poslovi, Državno vijeće i Carska kancelarija. Tijekom razdoblja ustava (vidi Mladoturci), funkcije Divana su zamijenjene carskom vladom, a naziv „porta“ odnosio se na Ministarstvo vanjskih poslova. posijelo - vidi PRELO pošalina - pomor stoke (pr. Velebit) potajnica - krški izvor koji povremeno izbacuje vodu (intermitentni izvor). Radi na principu sifona: presušuje dok se podzemna šupljina puni vodom, a aktivira se kada se ona napuni i natega povuče vodu iz rezervoara. (9) potolina - ulegnuće u Zemljinoj kori - bazen, kotlina nastala spuštanjem, potanjanjem. (9) potolje - poslije površ - prostrana zaravan, veća od poda i terase. U slivovima su riječno-denudacijske, na planinama poligenetske (rječno-krške, strukturne, glacijalne), po obodima bazena - paleoabrazione, u nizinama strukturne, makroplavinske. (9) - vidi VISORAVAN površinski kraški oblici - vidi ŠKRAPA, VRTAČA, KRAŠKO POLJE. praz - ovan za rasplod (pr. Velebit) prelo ili (po)sijelo - nekadašnji oblik sastajanja u seoskim sredinama koji je imao radno i društv.-zabavno obilježje. Povod okupljanju u pojedinim kućama bilo je zajedničko obavljanje različitih poslova vezanih uz tekst. rukotvorstvo (predenje, vezenje, pletenje) ili uz gosp. proizvodnju (komušanje kukuruza, čišćenje perja, listanje duhana i dr.), a prigodu su iskorištavali i ostali, os. mlađi članovi seoske zajednice za druženje i razonodu uz igranje društv. igara, pjevanje, sviranje, kazivanje priča, šala, zagonetki i sl. prevala - vidi PREVIJA pridnjak - čobanin koji se kreće na čelu stada (pr. Velebit) priganice - vrsta poslastice koje su se konzumirale od davnina. U seoskim područjima Crne Gore i istočne Hercegovine priganice su preteča današnjih poslastica. Prave se od pšenišnog brašna (od koga se pravi tijesto), a potom se prže na ulju ili masti. Priganice koje su spremljene na ulju su posne i obično se konzumiraju u danima posta, za Badnji dan i za posnu slavu. One koje su spremljene na masti su mrsne. Začinjene su sa šećerom ili medom. Prave se u različitim veličinama i uz njih se služe rakija, vino ili medovina. (Wikipedia) prijevoj (prevoj) - planinski prijevoj je dio ulegnuti planine ili grebena, a obično kroz kojeg vodi put ili cesta od jedne strane planine do druge. Obično je i najviša točka iznad razine mora na putu do druge strane planine. Prijevoji su strateški važne točke, jer se sa bočnih uzvisinâ može nadzirati promet i kretanje vojnih jedinica. prikojasa – šteta (pr. Velebit) prikupljač - čobanin na začelju stada (pr. Velebit) primorčica - kratka, a jaka pritoka mora, nastavak podzemnog toka, npr. Dubrovačka rijeka, Jadro. Škudra ... pripust - vrijeme za mrkanje ovaca (pr. Velebit) prisoj - strana uzvisine izložena suncu, priosojna strana; na sjevernoj hemisferi južna padina, na južnoj sjeverna - vidi OSOJ pristranak - ravnije tlo u podnožju glavica i vrhova, ili ravnije tlo uza stranu dolca, ili strana dolca. privija - izlaz iz udoline, prijelaz iz jedne udoline u drugu (6). Vidi i PREVIJA previja (prevala, povija), gorski prevoj; dugačko, sedlasto ulegnuće; vidi i PRIVIJA primorčica - kratka, a jaka pritoka mora, nastavak podzemnog toka, npr. Dubrovačka rijeka, Jadro... probuklo - klanac, provalija, ponor projav – prostor kuda se tjera stado na ispašu, kojime prolazi stoka prema pasištu - npr. u katunima; "Taj dol služi za projav stoke u pasište." prošće - daske na torovima (pr. Velebit) prpe - ovčji brabonjci (pr. Velebit) prtijar - seljar ili gonič teglećeg blaga (pr. Velebit) pruga - autobus prvojanjka - ovca s prvim janjcima (pr. Velebit) psiha – veliko sobno ogledalo s dve nahtkasne puce – dugme pura – kačamak pusija - zasjeda, busija pustećija - ovčija koža pušnica - mala i jednostavna zgrada koje se koristi za sušenje mesa. rabadžija - osoba koja prenosi nešto volovskom zapregom; važi za jednu od najtežih i najugroženijih profesija, posebno prijevoz kroz šumu ili preko nekog slabo pristupačnog terena, kuda bi traktor ili kamion teže prošao.rahat - mirno rahmet - pokojni Ramsarska konvencija - Konvencija o močvarnim područjima koja su od međunarodnog značaja naročito kao staništa ptica močvarica. raskotarit - raskućiti razmuz - količina dobivenoga mlijeka na stanu (pr. Velebit) razoputit - razmrsiti razval (također razvala, razvale) - pastiri tako označavaju duboko razrovane i raskidane kamene trupine kuda je njima i stoci vrlo teško pristupiti i prolaziti razvođe (vododijelnica, vodomeđa) - granica koja razdvaja dva drenažna područja, pr. dviju rijeka. redovnička vodenica - zajednička, odn. plemenska vodenica reforestacija - obnova šumskog pokrova (pošumljavanje) a izvodi se sadnjom ili zasijavanjem. relikt ► biljne i životinjske svojte (npr. vrste, rodovi, porodice, redovi) areal kojima je u geol. prošlosti bio veći nego danas zbog izumiranja svojte u pojedinim područjima. Ako je areal jako smanjen, svojta ima značaj reliktnog endema (paleoendem). Siguran dokaz da je organizam u geol. prošlosti imao mnogo veći areal jesu fosilni nalazi. Relikti se odlikuju filogenetski primitivnijim značajkama i imaju izdvojen filogenetski položaj u sustavu, tj. nemaju užih srodnika. S obzirom na geol. starost razlikuju se glacijalni, tercijarni i dr. relikti. Razlikuju se i taksonomski relikti, jedini preživjeli predstavnici nekoć bogate taksonomske kategorije (vrste, roda, porodice) raširenost kojih nije nužno endemska, nego se mogu naći i na širim područjima, i biogeografski relikti, stenoendemi (→ endemi), pripadnici nekoć široko rasprostranjene taksonomske kategorije koji se i dalje zadržavaju na uskim područjima nekad široke rasprostranjenosti. Neki su od relikata tzv. živi fosili, svojte koje su ostale nepromijenjene tijekom dugoga razdoblja i nemaju živih srodnika. Balkanski poluotok također obiluje reliktnim svojtama, kao što su npr. rod Ramonda (→ ramondija), Pančićeva omorika (→ smreka), u Hrvatskoj npr. Sibiraea (→ sibireja), te reliktni endemični monotipski rod Degenia s jedinom vrstom D. velebitica (→ degenija). Mnoge se reliktne svojte danas uzgajaju kao egzote ili ukrasne biljke, pa su čovjekovim posredstvom proširene daleko izvan svojih današnjih prirodnih areala. ► Životinjski glacijalni relikti su vrste, danas usko raširene na vrhovima planina ili drugim hladnim staništima, za koje postoje dokazi da su bile široko rasprostranjene za ledenih doba. Glacijalni relikt je npr. crni daždevnjak (Salamandra atra). Predstavnik životinjskih tercijarnih relikata je dinarski voluhar (Dinaromys bogdanovi). (izv: Hrvatska enciklopedija) relikvija (mošti) - (iz latinskog: reliquiae = ostatci) su posmrtni ostatci svetaca ili njihovi osobni predmeti koji su predmeti vjerskog štovanja. Štovanje relikvija nalazi se u rimokatoličkoj crkvi, u pravoslavlju, u islamu i drugim vjeroispovjestima. Već u ranom kršćanstvu se počelo razvijati posebno štovanje kršćanskih mučenika. Relikvije su pretežno pohranjene u posebno ukrašenim kutijama, koje se nazivaju relikvijari. Nekim relikvijama se pripisuju čudotvorna djela. Od vremena Martina Luthera protestanti ne štuju relikvije. Tijekom 16. stoljeća uništili su velik broj relikvija u svojim sredinama. Jean Calvin i Ulrich Zwingli ukinuli su takoder štovanje svetaca i ukinuli procesije. rendzina - tip tla koje razvija na rastresitom karbonatnom supstratu, na lesu i lesolikim sedimentima kao što su lapori, fliš i sl. rezervat - strogo zaštićeno područje s rijetkim biljnim ili životinjskim vrstama. Postoje i r. rijetkih predstavnika ljudskih rasa (npr. sjevernoamerički Indijanci). rezistografija - metoda kojom se uz pomoć rezistografa utvrđuje zdravstveno stanje stabla. riječna dolina - dolina formirana stalnim linijskim tokom rijeke. Sa strana su blage (niske) ili visoke uzvisine, a između istih protiče rijeka. rivine - čest naziv za krševite ravni isprane i izrovane bujicama (pr. Koića rivine, Rivine ispod Škrapa na velebitu). (6) rodovanje - posjeta odive rodu - vidi ODIVA rògulje - drveno rašljasto oruđe, obično s dva roga, za skidanje sijena s plasta i bacanje stoci i sl.; vile, roglje rohav - pjegav po licu romčar - čobanin koji čuva blago na oporavku (pr. Velebit) rota - gužva, svađa rovaš - drveni računar (pr. Velebit) rovine - rovine ili rovila su mjesta gdje ovce mogu i zimi pasti. Rovine su trojake: jesenje, zimske i proljetne. U jesenskim rovinama ovca sama nalazi travu "živicu", jer je snijeg još mali ("opančar"). Zimi pak i u proljeće ovci pomažu čobani. Zimi oni odgrću snijeg lopatama, a u proljeće grudvama. Roviti znači raskopavati snijeg i tražiti travu. Na rovinama su razvijene posebne, protiv hladnoće otporne biljne zajednice (Carex curvula-e, Sessleria-e, Poa-e, Nardus-a), koje narod zove "businom" ili "živom travom". rubac - marama ruho - odjeća ruja (rujica, rujina) - naziv za lokvu, često i izvor/bunar u planini (pr. Crna ruja, Lubenovačka ruja na Velebitu). rukatka - varivo sa mesom, lonac; zemljana posuda za mužnju ovaca s jednom ručicom (pr. Velebit) ruta - ponjava, pokrivač Sabahajrula! - Dobro jutro!
sabahile - u zoru, u rano jutro sabija - beba, novorođenče sabur - strpljenje sàdžāk - tronožac na ognjištu sahibija - gazda, gospodar safa - časa safun - sapun samar - drveno teretno sedlo samogred - prostor na kojem prevladavaju stijene (grede) i kukovi (Samogred je drugo ime za Bačić kuk na Velebitu). (6) samograd - stijenama i kukovima ograđen dočić, dolina. (bunar u jednoj od Marinkovića dolina na Velebitu se zove Bunarić u Samogradu). (6) samt - somot; vrsta mekane tkanine, baršun. saranča (sarandža) -‘vrsta ubla (vidi UBAO), bunara, studenca. Po obliku je kao ubao, samo što se gradi uz kuću i dobija kišnicu pomoću drvenih korita s kućnoga krova. sarànsak - češnjak sastojina - u šumarstvu, dio šume koji je po postanku, sastavu i razvoju više-manje podjednak, a od ostalih se dijelova šume razlikuje, po jednoj bitnoj značajki ili po više bitnih osobina, toliko da se mora podvrgnuti posebnu načinu uzgajanja. Kriteriji za razvrstavanje šume po sastojinama jesu: postanak (iz sjemena ili panja), starost, omjer i oblik smjese i vrsta drveća, oblik i bonitet sastojine. (IZV: Hrv. encikl.) savardak (dubirog) - koliba kupastog oblika od dugačkih debala 
SAVARDAK (na fotografiji iznad) je objekat koji zamjenjuje ulogu kolibe. Gradi se po katunima, ili pored staja, kod torina na planinama, a u nekim slučajevima i u selima pored kuća ili u zamjenu za kuću. Oni savardaci koji su na katunima, imaju ulogu kolibe, a u nekim slučajevima služi i kao smještaj za stoku za vrijeme nevremena, ili za smještaj jagnjadi, jaradi ili teladi. Savardak je zgrada koja se može vrlo brzo i lako napraviti. Najčešće se napravi podzida od suvomeđe i to jedan ili dva reda kamena i po ovoj podzidi se postavi nekoliko rozgi (pet ili šest), sve u krugu, i po tim rozgama ili podzidi se postave u vidu kupe ili im se prislanjaju vrljike tako što se u gornjem kraju sastavljaju i povežu. I rozge i vrljike povežu se prućem kako bi manje vrljika prošlo. Po tom plotu naslaže se lišće bukovo, a po njemu se stavlja krovina. U nekim slučajevima se stavlja i paprat ili ražana slama. Vrata se ostave kao i na kolibi. Da kažemo i to da se u Vasojevićima savardak zove dubirog. Visina savardaka – dubiroga je oko 2, 5 metara, računajući od vrha do zemlje.
Unutrašnjost kolibe, odnosno savardaka je jednostavna. Pod nogama je utabana zemlja, a vrlo rijetko je u jednom dijelu popođena. Najčešće se na sredini nalazi ognjište sa pločom ili bez nje za pečenje hljeba, a sa strane su soje. Soje se postavljaju tamo gdje ima dosta mlijeka za kuvanje, pa verige ne mogu izdržati veće količine mlijeka u velikim kotlovima po 80 ili 100 litara. U takvim slučajevima se kotao navuče na debelu motku, a ova se postavlja na soje. Inače, iznad ognjišta su verige. U nekim slučajevima ognjište je nešto malo niže od nivoa zemlje ili je malo podzidano, a ovo da se ne bi rasturao žar i pepeo po kolibi. Pored brvana ili na podzidi naprave se police za karlice u koje se razlijeva mlijeko za kupljenje skorupa. Mogu biti i po dvije police, zavisno od broja karlica. Na policama se ostavlja i posuđe koje je najčešće bilo od drveta. Jedan dio posuđa je na zemlji kao što su: kace, kablovi, kravljače, debeta, burila, žbanovi, mješine, čabrovi i drugo. Tu je i sinija koja se poslije upotrebe uzaslanja uza zid, odnosno brvna. Ima i po koji škanj ili tronožac, a u nekim kolibama i običan trupac za sjedenje (Vasilije Mujo Spasojević, Crnogorski katuni, OTVORI). sedimentne stijene - taložne stijene, nastale u morskim i jezerskim bazenima, takođe taloženjem rječnog nanosa u nizinama donjih tokova rijeka. U ovu grupu spadaju: Vapnenci (krečnjaci), gline, pijesci (pjeskovi). Mogu biti i ledenjačkog, eolskog, kraškog porijekla.
sedlo - A. sjedalo od kože koje se pričvršćuje konju na leđa i olakšava jahanje; B. planinski prijevoj (prijeći sedlo); C. iz meteorologije, baričko polje izjednačenog tlaka između dvije anticiklone i dvije ciklone, mirno i tiho vrijeme seizmički - (pridjev.) zemljotresni (trusni). sejmeni - panduri seljamet - mir i blagostanje serbes - slobodno, bez straha serdžada - mali ćilim za klanjanje kod muslimana serpentin (lat.), mineral, magnezijev hidrosilikat, u listićastim ili vlaknastim agregatima, često zelene boje (od primjesa željeza); bijele vlaknaste vrste ( azbest) ... setencija - katunarska odluka koju je odobravao i potvrđivao crnogorski narodni sud, Senat ili skupština. sèvāp - dobro djelo koje po islamskom učenju zaslužuje Božju nagradu; milosrđe. sevep - razlog sibijan - mala djeca siga - u arhitekturi, kamen s prirodnim šupljinama, koji je vrlo pogodan za obradu jer se lako sječe, i pri zidanju se lako prilagodi potrebama zidanja (bigar, sedra, travertin) sikira - sjekira sijeno - trava i lišće osušena na suncu i zraku koja se koristi kao životinjska hrana. Količina vlage smanjuje se sušenjem sa približno tri četvrtine u zelenoj travi na približno jednu petinu u osušenom sijenu. Sijeno se obično radi tako da se trave posijeku obično na njivi ili na livadi dok su još zelene, a onda se suše. Sijeno se komprimira u pravokutne bale i vezuje se žicom ili konopcem, a često se skladišti u obliku stogova. Sijeno predstavlja osnovnu zimsku hranu za goveda i konje. Najbolji uvjeti za proizvodnju sijena su u dovoljno vlažnim dolinama i poljima sa umjerenom kontinentalnom klimom, zatim u planinskim kotlinama, šumskim proplancima. Kosidba se obavlja ručno uz pomoć kose ili strojevima (mehaničke kosilice i samovezivače). Pogledaj još: STOG, PLAST, KAMARA. sijenjak (senjak, sjenjak) - objekt na gazdinstvu koji služi za smještaj sijena siga - vidi PEĆINA simit - pšenični hljeb, lepinja sino - sijeno sipar (osulina) - stožasta nakupina osutog oštrobridnog materijala (kamenja) u podnožju strmih padina na završetku točila. Slovenski: grušč siparišni zastor - reljefni oblik nastao spajanjem više osulina ili sipara.
sjaviti - spustiti stado s planine (pr. Velebit)
sječa - postupak u gospodarenju šumama, kojim se šuma pomlađuje, njeguje, prorjeđuje, oblikuje i iskorištava. Termin je općeprihvaćen u značenju rušenja (obaranja) stabala. Po dobu godine kada se obavlja, sječa se dijeli na zimsku (1. X. do 31. III) i ljetnu (1. IV. do 30. IX). Sječa može biti uzgojna (oplodna) i eksploatacijska. Uzgojna sječa omogućuje da šumski ekosustav bude u stadiju maksimalne proizvodnje, stabilnosti i mogućnosti prirodne ili umjetne obnove. Takvom se sječom formira i podržava prirodna struktura po uzoru na prirodnu šumu ili prašumu. Rezultat je uzgojne sječe formirana sastojina (vidi→ SASTOJINA), koja predstavlja čvrsto ekološko uporište na području gdje se nalazi. To je dobra gosp. šuma koja dobro prirašćuje, daje znatnu drvnu masu, dobro se pomlađuje, stabilna je i otporna na većinu biotskih i abiotskih čimbenika. Uzgojnoj sječi prethodi obilježavanje (doznaka, konsignacija) stabala za sječu i određivanje etata – drvne mase ili površine šume koja je planom predviđena za sječu. Takvim odabirom mogu se poboljšati sastojine, a kvantitativni i kvalitativni prirast stabala može se povećati. IZV: Hr. encikl. sjedničari - gosti na posijelu sjednik (cg. śednik) - A. seoska zabava, posijelo, organizirana najčešće kod nekog domaćina, s pjesmom i igrom/plesom. — Oćemo li noćas u Jovana na śednik? Nema više śednika kâ prijed, sad idu u zadružni dom na igranke. B. večernje sjedeljke u selu, s razgovorima, uz piće, eventualno i s kakvim zabavnim igrama. Idemo na śednik u Minjaka, igraćemo prstena. C. sjedenje, odmaranje. Dosta je bilo toga śednika, živni malo. D. uvjeti života, opstanak (uz negaciju). Nema tu śednika, nema se čeljade đe okrenut. Nema mu śednika više kod njih. E. odugovlačenje (uz negaciju). Nema ni śednika, ako ne pokosimo, osuši se sve. IZV: Ćupić Drago sjednom - odjednom skalnica - šupljina u stijeni koju učini kišnica; vidi→ ŠKALNICA. (8) skip - drvena posuda, korito (koristi se pr. u planinskim stanovima, katunima) sklop - strmiji dio dražice (vidi→ DRAGA), klanac obrubljen s obje strane većim stijenjem, u kojemu ima više obradive zemlje (Sklop iznad Odžinca na Velebitu). (6) skorup - kajmak; mliječna masnoća na površini kuhanog mlijeka slatina - prema Broz - Ivekovićevom rječniku (1901), je mjesto gdje izvire ili pišti voda, slana ili nakisela te dolazi stoka i liže (vidi→ IZVOR). Ovo nadopunjuje rječnik 1955 (JAZU): izvor slane ili kisele vode; mjesto okorjelo od slane vode; korijen riječi je »salt«, praslavenski »solt«, od kojega je sa (sol). »Slatina« dolazi u toponomastici (toponimiji, nazivlju) u mnogim dinarskim krajevima. Primjeri: u Hrvatskoj, Slatina na otoku Čiovu (Dalmacija), u Srbiji, Slatina sjeverno od Valjeva, Također »slatina« dolazi kao mikrotoponim, npr. nazivi mahale (dio naselja, tur. mahala — ulica), vodotoka, izvora, njive ispaše, šume i dr. U nekim krajevima odnosno lokalitetima danas nema više takvih izvora niti slane zemlje, ali toponimi upućuju da je tu nekada bio izvor ili slično. Velik geografski areal te riječi upućuje na to da je njezin postanak iz daleke prošlosti. Mnogobrojni toponimi slatina i njezine izvedenice (Slatinik, Slatinska i si.) imaju svoju osnovu u praslavenskom jeziku, kako je to prije dokumentirano (osnova je »solt«). slavić - čobanska svirala (pr. Velebit) slime - sljeme, šljeme; vidi→ SLJEME sljeme (šljeme, slime) - vršni dio uzvišenja; krivudava crta koja čini prividnu granicu između nebeskog svoda i najviših točaka hrpta. smok - masno jelo, mrs smugor - suha jelovina od koje se sjekla luč (pr. Velebit) sniježnica (snežnica, špilja ili jama ledenica); ► špilje ili duboke jame u kršu koje su zbog svog specifičnog položaja (na većim nadmorskim visinama) i morfologije trajno pod utjecajem niskih temperatura, pa zadržavaju snijeg ili led cijele godine ili barem u njezinu većem dijelu. ► snijeg koji se koristio za piće, pokrivao se već za ranog proljeća, tijekom leta donosio se i odlagao u koritima (drvenim) a njegovim otapanjem dobijala se zdrava voda sniježnica koja se koristila za piće i ljudsku ishranu. Sniježnice su stočari obično radili na katunima gdje nije bilo žive izvorske vode ili jezera. Breda Vlahović o snježnicama u durmitorskom kraju kaže: „Da bi preko leta naročito na katunima ili kod koliba imali dovoljno snega oni su ga preko zime trpali u senovite jame i prekrivali jelovim ili smrčevim granama. Preko leta taj sneg su sekli i obično žene donosile do kuće i stavljale na sunčanu stranu krova”. Ovome treba dodati da je svaki domaćin koji namjerava izdići sa stokom na katun morao zarana, dok još ima dosta snijega da izađe na planinu i da u neku pećinu ili neki škrip nasiječe toliko snijega koliko smatra da će mu biti dovoljno za potrebe i za stoku. Tako natrpan snijeg pokriva se lišćem, jelovim ili smrčevim granama i slamom koja se pokazala kao najbolji zaštitnik od topljenja snijega. Bilo je i snježnica koje su služile za više domaćinstava, kao i onih koje su bile bogatije sa snijegom i koje su se koristile na način što bi pomoću čekrka ili na neki drugi način vadili snijeg iz dubokih jama. Snijeg se topio na više načina. Jedan je onaj koji je opisala Breda Vlahović, a u većini slučajeva se radilo tako što se snijeg ostavljao u korota i pošto se otopi stoka se dogoni na pojilo. Za domaće potrebe se snijeg topio tako što bi se u veliki kotao natrpao snijeg i pored ognja bi se topio. Sniježnice su se koristile i kao prirodni zamrzivači za nešto svježeg mesa. Specifična pojava u snježnicama je ona koju stariji spominju kao "crvanje snijega", naime riječ je o tome da se, nakon što snijeg duže vremena stoji u takvoj jami, počinju razvijati plućni crvi vlasci, koji su osobito štetni za zdravlje sitnog blaga. ► voda nastala topljenjem snijega, općenito. sofra - okrugli stol za kojim se jede sjedeći na jastucima (regionalizam; turcizam, dolazi od arapskog - sufrä); niski stol; sinija. soj - sorta sola (solika) - "cigančići"; nedefinirana blaga padalina; može biti slaba susnježica ili jako slaba kiša, koja "rominja": "Kad` se iz vedrog neba sruči sitan i gust sneg, pomešan sa ledom (to je onaj sneg koji čujemo da pada), tad se kaže da padaju cigančići ili babini jarci"; vrsta krute oborine, bijele i neprozirne, općenito čunjaste ili okrugle ledene čestice promjera do 5 mm koje padaju iz oblaka; cigančići, posolica, krupa solilo - mjesto ili kamen na kojem se blagu daje sol sopot - naziv za izvor (vidi IZVOR); osnova joj je u riječi »sipati«. Ova riječ označuje kraj gdje ima jači izvor ili ima više izvora, ili je tako bilo u prošlosti. Toponima Sopot ima mnogo u Hrvatskoj, u Srbiji, npr. Sopoćani (Novi Pazar), Sopotnica (jugozapadno od Kruševa) i dr. Ima hidronim, npr. Sopota, rječica koja kod Zidanog Mosta (Slovenija) utječe u Savu. Ima i mikrotoponima, npr. vodopad Sopot kod Vrapča (Zagreb), Velika rasprostranjenost ove riječi također ukazuje na to da je veoma starog postanka. (5) SNIJEŽNICA (SNEŽNICA)
sofra - okrugli stol za kojim se jede sjedeći na jastucima (regionalizam; turcizam, dolazi od arapskog - sufrä); niski stol; sinija.
soj - sorta sola (solika) - "cigančići"; nedefinirana blaga padalina; može biti slaba susnježica ili jako slaba kiša, koja "rominja": "Kad` se iz vedrog neba sruči sitan i gust sneg, pomešan sa ledom (to je onaj sneg koji čujemo da pada), tad se kaže da padaju cigančići ili babini jarci"; vrsta krute oborine, bijele i neprozirne, općenito čunjaste ili okrugle ledene čestice promjera do 5 mm koje padaju iz oblaka; cigančići, posolica, krupa sopot - naziv za izvor (vidi IZVOR); osnova joj je u riječi »sipati«. Ova riječ označuje kraj gdje ima jači izvor ili ima više izvora, ili je tako bilo u prošlosti. Toponima Sopot ima mnogo u Hrvatskoj, u Srbiji, npr. Sopoćani (Novi Pazar), Sopotnica (jugozapadno od Kruševa) i dr. Ima hidronim, npr. Sopota, rječica koja kod Zidanog Mosta (Slovenija) utječe u Savu. Ima i mikrotoponima, npr. vodopad Sopot kod Vrapča (Zagreb), Velika rasprostranjenost ove riječi također ukazuje na to da je veoma stara postanka. (5) spahija - A. posjednik timara, spahiluka u Osmanskom Carstvu; dužan kao konjanik ići u vojsku u slučaju rata, lenski konjanik; B. bolje stojeći seoski domaćin -musliman u BiH 
STAN (CREPOLJSKO, BIH)
speleologija - znanost (nauka) o podzemnim kraškim/krškim oblicima (pećinama/špiljama, jamama ...)
stalaktit - vidi PEĆINA stalagmit - vidi PEĆINA stan - A. etnol. stočarsko naselje s kolibama i torovima za vrijeme ljetne ispaše, B. region. koliba na katunu; C. razboj za tkanje [tkalački stan] stanac - tvrd kamen, živac stapati - udarati po mlijeku da se izdvoji maslac stapka - štap pomoću kojeg se mete mlijeko (pr. Velebit) stećkolog - znanstvenik koji se bavi proučavanjem stećaka stenoendem - endem vrlo ograničenog areala. Stenoendemi su usko lokalizirani na manja područja (pojedine planine, kanjone, otočne skupine i dr.). stimovat - poštovati, paziti 
STOG SIJENA (SELO VAŠKOVO, CRNA GORA)
stȏg ⟨mn stògovi⟩ - plast slame ili sijena složen oko stožera. U naš jezik riječ je ušla iz staroslavenskog - stogъ ((i u rus. stog, polj. stóg); podrijetlo od latinskog *steg-: pokrivati (lat. tegere, grč. stégein). Pogledaj još: SIJENO, KAMARA, PLAST. stopanjica (stopanica) - domaćica, gazdarica (kuće, stana na planini), starješica; u planini npr. radi raznovrsne poslove vezane za katun: od pripreme hrane, prerade mlijeka i sira, mužnje, brige o stanu, obrade tla itd. stožer - vidi GUMNO striljavica - zarazna ovčja bolest (pr. Velebit) strug (m.) - sporedni rukavac potoka ili rijeke strȕga - kumpanijsko stado ovaca (pr. Velebit) strúga - A. plitko korito brzog potoka, strmo korito potoka; B. ograđeno mjesto na otvorenom prostoru za mužu ovaca (obično na prolaznim mjestima stočara nomada); otvor ograde ili tora; ulaz u tor, torište torinu gdje se obavlja mužnja; prolaz, otvor u žici koji je nastao struganjem ("navaliti kao ovce na strugu" znači krenuti hrpimice, u neredu). U prenesenom značenju: mali tor za ovce. Pojam se koristi u više jezika na Balkanskom poluotoku; Struga se kaže npr. u Hrvatskoj, Hercegovini i dijelovima Crne Gore, dok se u Prokletijama kaže štrunga. Posvjedočena je u rumunjskom (strungă) i albanskom (shtrungë; mjesto pored vrata gdje se muze stoka”). Nejasan je odnos rumunjske i albanske riječi, ali sigurno je da je u albanskom stara (zbog st- > sht-), kao i zbog moguće veze s glagolom shtroj (‘strojiti, postaviti, spremiti’). Vidi -> ŠTRUNGA; C. uski klanac, strmina; bogaz. stružnjak - drvena posuda za zahvaćan je mlijeka s dva probušena otvora i provučenom prečkom za nošenje (pr. Velebit) stublina (ublo, stublo) - šuplje stablo, koje se postavljalo u mjesto, koje je podvodno, gdje se kaptirala voda, ili skupljala, tako da je to izgledalo kao mali plitki bunar iz kojega se vadila voda, studenac - označuje izvor gdje se zahvaća voda. Takva voda je obično studena (jako hladna, ledena). Ima izraz »studenac žive vođe«. I ovih toponima ima širom dinarskog područjae, a ima i hidronima. (5) Primjeri (naziv naselja): Studenec kod Krškog (Slovenija), Studenci (kod Imotskog, Dalmacija), Studenci (kod Ljubuškog, Hercegovina, ovdje je i rječica Studenica); u užoj Srbiji je Studenica (manastir), južno od Kraljeva. sublakucijski izvor (sublakucijsko vrelo) - podvodni izvor, vrelo sultān - turc. dolazi iz arapskog sultān (sultāniyya, carska); A. naslov osmanskih vladara od 13. st.; B. naslov vladara u nekim islamskim zemljama sumjes - A. davanje stoke u podnajam susjedu (pr. Velebit); B. udruživanje nekoliko stočarskih obitelji u svrhu zajedničke ispaše stoke u planini. surek (sureg) - skup krupne jalove stoke od više vlasnika iz jedne ali nekoliko katastarskih općina, koju pokupi jedan ili više čobana "surekdžija". Srida ili suvat razlikuje se od sureka po tome što su vlasnici te stoke iz iste katastarske općine u kojoj leži i pašnjak. Sridara bira općina koja ima pravo paše. survina - rušine, odlomljeno kamenje koje je porazbacano u podnožju susak - drvena posuda za mužnju ovaca zapremine dvije do tri litre (pr. Velebit) stijene, npr. često pri dnu planinskih ponikava, dolova i dolina. sutjeska - kraće usko i duboko suženje riječne doline strmih strana. Sutjeske su nastale dubinskom erozijom (u Dinarskom gorju najčešće u vapnencima). sutok - mjesto spajanja većih i značajnijih tekućica. suvat - planinski pašnjak; travnato područje u planinskim prostorima koje se prostire iznad zone šume. svinduk - vrsta divlje djeteline (Lotus corniculatus) (pr. Velebit)  ŠTAVALJ (izvor: narodni,net)
šamnica - niska stolica, hoklica
šćavina - vuneni dalmatinski gunj Šćipnia - jedna od varijanti naziva za Albaniju Šejtan - Satana šehid - poginuli za slobodu i vjeru šenluk - pucnjava šenut - skrenuti s pameti šikara - neplodan kraj s niskom vegetacijom šiljeg mladi - ovan od 6 mjeseci do jedne godine šiljeg (šiljeze) – janje starosti od 6 mjeseci do godine dana (malo mladja ovca, ali starija od janjeta). Ženska jedinka je šiljica, šiljegica (pr. Velebit) ili šiljegvica. šiljte - dušek, madrac šindra (šinda) - drveni pokrov šipak - nar, mogranj šišak - crnogorska kapa škalnica - udubljenje u kamenu; vidi i SKALNICA (8) škalja - kamenje (8) škip - korito, plitka drvena posuda za kiseljenje mlijeka (Lotus corniculatus) škrape (grižine) - Škrape su u geološkom vremenu vrlo mladi mikrooblici površinskog reljefa. Nastaju djelovanjem vode na gole vapnenačke stijene pod odredjenim nagibom. To su uske žljebaste forme (brazde, plići urezi), duboke najčešće od 0.1-1 m, a medjusobno odvojene oštrim ili zaobljenim bridom. Mogu biti ravne ako je površina stijene na kojoj nastaju strma ili vijugave kod manjeg nagiba padine. Brojnim škrapama razjedena površina naziva se »ljuti kras«. (11) škrila - manja kamena ploča (8) škriljci - stare metamorfne stijene, stvorene od sedimentnih stijena pod uticajem pritisaka i topline nastalih pri pokretima Zemljine kore. U ovu grupu spadaju: gnajs, filit, mikašist i dr. Mramor je metamorfirani vapnenac (krečnjak). škripavac - vrsta ličkog sira šlauf - crijevo za vodu šlifer - navlaka za jorgan (perinu, poplun) šparhet - šporet, pećnica špilja - vidi PEĆINA špiljski nakit - vidi PEĆINSKI NAKIT špitalj - bolnica špűre - janje ojanjeno prije vremena (Lotus corniculatus) štavalj - vrsta trave, višegodišnja zeljasta biljka, naraste do 1 m visine (ost. nazivi: kiselica, konjski štavelj, konjsko zelje, ščavelj.  ŠTIR
štir (ili šćir) - Amaranthus retroflexus); Jedan je od najčešćih korova na dinarskom području. To je rod pretežito jednogodišnjih biljaka iz por. šćirova; česti korovi na oranicama i u vrtovima; neki su ukrasni.
štokrl(a) - stolica bez naslona štruglja - drvena posuda za mužu ovaca štrunga (u Prokletijama) odn. struga (u Hercegovini i Crnoj Gori) ulaz u torište (tor), gdje se obavlja mužnja tabut - mrtvački sanduk bez poklopca takat - snaga, fizičko stanje taksirat - nesreća, nevolja talagan - vuneni pokrivač bez rukava, gunj taman - dovoljno tarsovi - narav, navike tȁs - plitak tanjir tavan (tavanak) - zaravanak na brijegu ili plančica u vršnom dijelu planine (Kilić tavan). Izraz tavanak koristi se često za manje uzvišenje na putu ("priko tavanka"). (6) tavanak - vidi TAVAN tèća - šerpa, posuda za kuhanje, pirjanje i pečenje većeg ili manjeg obujma tećljimit - predati téka - sveska tektonika - geološka nauka o procesima dugotrajnih pokretanja Zemljine kore, o nabiranju i razlamanju (spuštanju i izdizanju), epirogenom svođenju i raskidanju zatalasanih blokova (tektogeneza, orogeneza, radijalna i epirogena kretanja). teljig - drveni obruč na ovnu na kojemu visi klepka (pr. Velebit) tèpa - pijaca tercijar - stariji kenozoik (prije 70 do 1,5 milijuna godina unatrag); dijeli se na stariji (paleogen) i mlađi (neogen). Tercijar je nekada bio jedan od glavnih dijelova geološke kronologije i pokrivao razdoblje od kraja krede prije 65 milijuna godina do početka kvartarskog perioda prije 1,6 milijuna godina. Njegova primjena bila je česta te se nastavlja, iako je Međunarodna komisija za stratigrafiju preporučila da se taj izraz više ne koristi u službenoj stratigrafskoj nomenklaturi. Umjesto toga preporučuje se upotreba paleogenskog i neogenskog perioda kao glavnih podjela kenozojske ere. U svojoj uobičajenoj upotrebi tercijar je pokrivao pet geoloških epoha - paleocen, eocen, oligocen, miocen i pliocen termalni bazen - mjesto završetka (otapanja) nekadašnjeg ledenjaka, udubljenje zagrađeno polukružnim bedemom čeonih morena, često ispunjeno vodom (Plavsko jezero). (9) terezija - terazija, vaga testija - glinena posuda za vodu tespih - brojanica tesa - odjeća, roba tétak - teča tevećelj - zanesenjak timan - tada tobos - tobože točak - nešto izdašnije vodeno vrelo nego što je to pištet; vidi PIŠTET. toponim - (od grč. Topos - mjesto) jezični termin za ime naselja, grada, mora, rijeka (openito voda), reljefa i drugih objekata u prirodi. toponimija - popis toponima nekog odreñenog područja. toponomastika - toponimija, nazivlje; znanost o zemljopisnim nazivima toponima. Naziv dolazi od starogrčkih riječi: (topos) mjesto i (onoma) ime, naziv. Bavi se njihovim značenjem, strukturom, podrijetlom i širenjem Usko je povezana s poviješću, etnologijom, kartografijom i jezikoslovljem. Praktični zadatak toponomastike je transkripcija zemljopisnih naziva. toprak - dom, domovina tor - ograđeni prostor za ovce torine (ili torinica) - ograđeni prostor u koji se zatvarala stoka (ovce); obično se u blizini nalazio i čobanski stan.(6) trabozani - (grčki) drveno stubište s verandom tralje - nosiljke za ovčje đubre (pr. Velebit) transhumanca - premještanje ljudi i stoke u vertikalnom smjeru tijekom godine: sa zimskih pašnjaka u nizini prema ljetnim pašnjacima u planini (izdig) i obratno. To podrazumijeva da postoje stalne nastambe (sela, katuni, stanovi) u nizini i povremene ili povremeno napuštene nastambe u planini. trap - slično zemunici, (korištena za krompir) tresetište (ili cret) - Močvarno tlo nastalo postepenim zatrpavanjem močvare ostacima izumrlih organizama koji se ne mogu razgraditi zbog odsutnosti bakterija, razgradivača organske tvari. Jako zakiseljena voda od humuskih kiselina razlog je da se ne pojavljuju bakterije. Zbog toga, se ovdje mogu naseliti samo određene biljke i životinje, prilagođene na zakiseljenu vodenu sredinu. Najčešći je među njima mah tresetar. Kod nas ima malo ovakvih terena, oni su mnogo češći u sjevernim krajevima. trešelj - preko tovara tovar; "u trešelj" trine - otpadak od sijena koji se protresanjem sijena skupi na najčešće prljavom dnu sjenjaka. tripije - tronožni željezni stalak za kuhanje na ognjištu (pr. Velebit) trud - sušena gljiva za ognjilo, i paljenje cigara i vatre trupina - kratki dio od stabla trus - zemljotres, potres Tu rit nera! - Hvala na časti! (alb.) tufan - uništenje tuka - ćurka, puran tumul - (latinski: tumulus = "malo brdo") - grobni humci od zemlje ili megalita. 
Ubao (s. Vališta, CG): Izvor: Boka-news
ubao (ubô; čatrnja, bistijerna) - u krškim i bezvodnim krajevima, koji oskudjevaju nadzemnom i podzemnom vodom, ubao (množina = ubli) je vrsta bunara, jama iskopana ljudskom rukom u koju se skuplja kišnica, ali i voda s obližnjeg izvora ili toka. Ublovi su najčešće kružni s rubom rađenim u tehnici suhozida, znatnijeg otvora, širi i plići od klasičnih bunara. Ublovi obično služe za napajanje stoke. Često imaju "krunu" tj. uzdignuće na samom otvoru koje olakšava izvlačenje vode iz bunara, ali i pristup stoke. Bunari koji nemaju "krunu" se nazivaju čatrnja u jednom području Dalmacije te BIH. Ublovi mogu biti i protočni - u njima se prikuplja voda iz obližnjeg izvora, odakle može doći podzemno ili nadzemno, te koja se dalje propušta. Društveni značaj: Put, ubao, guvno, crkva, mlin i pazar (tržnica) obično su se u selima gradili zajednički i pripadali su svima. Zajednička bistirna (bistijerna) ili ubao, osim svog utilitarnog karaktera, imala je ulogu (kao što je to imalo npr. gumno/guvno) seoskog trga ili možda skupštine na kojoj su se rješavala sva važna pitanja u selu i donosile sve važnije odluke u selu. ugič - ovan koji predvodi ovce ugičina - koza od ugiča: vidi UGIČ ujagmit - uhvatiti ujdurma - spletka ukubet - nesreća ulema - arapski izraz za poznavaoca Islama . Među muslimanima označava priznate, autoritativne osobe u teologiji . U prošlosti su uleme ozakonili nastup vlasti halifa i vladara. U Osmanlijskom Carstvu je savjet ulema zalazio u razvoj društva i države. Danas su uleme uglavnom savjetnici religijskih ministarstva, a njihovo mišljenje ima ponekad i značaj presude ili cenzure. uljegnut - ući ultrabazične stijene, magmatske stijene koje sadrže manje od 45 težinskih postotaka SiO2. U mineralni sastav ulaze olivini i pirokseni; ne sadrže kvarc i feldspate. uortačit - ujediniti, udružiti urahatit - umiriti urda - sir dobiven iz mješavine sirutke i mlijeka (pr. Velebit) uručlija - onaj koji posti ramazan urvina (klizište) - pokrenuto (klizeće) zemljište na strmijoj padini i u povlati gline. Nastaje poslije obilnih kiša, uz postepeno i sporo kliženje. Ako je ono naglo naziva se urnis. (9) uvijav - zavoj, krivina. (8) usfalit - zatrebati ž usov - vidi LAVINA ušunjat - kradom ući utanačit - isplanirati, dogovoriti uvala - A. u obalnom nazivlju označava zaljev, zaton ili dragu. B. izduženo udubljenje u kršu nastalo duž većih pukotina. Uvale dosežu od nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara u dužinu, a znatno manje u širinu. uvodnica - ovca koja se nije ojanjila do treće godine (pr. Velebit) Uzni! - Uzmi! uzvrištalo – pokvarilo se, ukiselilo se (jelo)  Krnovo - planinska površ (visoravan)
vadžola - pasulj
vajda - korist vagan - drvena posuda iz koje se zajednički jelo, služeći se drvenim kašikama / žlicama. vajat - objekt na seoskom gazdinstvu dvojake funkcije: da služi kao stambena i kao spremišna zgrada. (Kanic F., 1888. godine:: ''Oskudnije uređene odvojene kućice, vajati, bez ognjišta i peći, imaju od nameštaja obično samo ležaj za bračne parove, a u njih se smešta i sve ono što oni sami za svoj račun privrede; zajedničke zalihe, alat, stoka, itd. čuvaju se u ostavama i oborima koji pripadaju celoj kući". vakat - vrijeme Vallahi! - Allaha mi! Boga mi! valov (cirk) - ishodište ledenjaka, dolina isčezlog ledenjaka. varenika - u Crnoj Gori izraz za mlijeko (slatko mlijeko); vareno mlijeko, kuhano mlijeko. vatan - domovina velmoža - predstavnik krupne bosanske vlastele u srednjem vijeku, vlastela rusaga bosanskog koja je uspjela zaokružiti svoje posjede do razine konkurencije bosanskom vladaru. Za velmože se upotrebljavao termin oblasni gospodar, ali taj termin nije adekvatno rješenje jer isti oblasni gospodari koji egzistiraju u srednjovjekovnoj Srbiji nisu bili u istom položaju. Iako su svoje posjede osamostaljivali ekonomskim mjerama (carine) i bili u prilici da samostalnije djeluju prema vanjskim faktorima (Ugarska, Dubrovnik, Osmanlije), bosanske velmože su priznavale centralnu kraljevsku vlast i svoju egzistenciju su imali zahvaljujući pripadnosti Bosanskom Kraljevstvu. Najpoznatije bosanske velmože su Hrvatinići, Kosače, Radivojevići, Pavlovići i Zlatonosovići. veljat - sposoban verige - lanac nad ognjištem vicimaja - pomoćnica domaćice na planinskom stanu (pr. Velebit) vigled - jamski otvor između stropa podzemne šupljine i površine zemljišta, nastao obično urušavanjem. vilaš - ovan sa svrdlastim rogovljem (pr. Velebit) vilašenje - postupak kojim se postiže da ovnovima rastu svrdlasti rogovi (pr. Velebit) visoravan - visoravan (površ), veća ili manja, više-manje otvorena, valovita zaravan u vršnom dijelu planine; zaravnjena površina na planini. Wikipedia: ravničarski ili lagano brežuljkast krajolik ili regija koja je znatno viša od okolnih područja ili njihovih dijelova. Nalazi se na relativno visokoj nadmorskoj visini. U priobalnim regijama već se kod visine od 200 m iznad mora određeni krajolici nazivaju visoravni. - vidi POVRŠ. vododerina (jaruga) - manje žljebasto udubljenje nanagnutom rahlom zemljištu kojim za vrijeme kiše ili kopnjenja snijega otječe voda. vododijelnica (razvođe) - granica koja razdvaja dva drenažna područja, pr. dviju rijeka. vodomeđa - vidi RAZVOĐE i VODODIJELNICA voznik - jaruga za vuču drva vráta - prolaz između strmih stijena u planinskom kraju, na rijeci, na moru vrelo - izvor u vapnenačkom (krečnjačkom) terenu, često jak, nastavak podzemnog toka (vrelo Bosne, Bune). vrtača (ponikva) - tipski oblik za kraška područja. To su depresije obično kružnog do subkružnog oblika u tlocrtu i u promjeru od nekoliko metara do oko jednog kilometra. Bočne strane vrtača variraju od blagih do vertikalnih padina, a duboke su od nekoliko metara do nekoliko stotina metara. Kada se pojavljju se kao gusto pakirane skupine koje dominiraju terenom i izgledom, podsjećaju na kratere Mjesečeve površine i to se naziva tzv. mrežasti kras (mrežasti ili boginjav krš). Obzirom na način postanka razlikuju se dva osnovna tipa vrtača. Jedno su vrtače nastale korozivnim udubljivanjem s površine. Pri otapanju vapnenca, zaostaje netopivi ostatak u obliku zemlje crvenice. Drugi tip su vrtače nastale urušavanjem stropa nad velikim podzemnim šupljinama. Osim ova dva osnovna mehanizma postanka vrtača u prirodi postoji cijeli niz prijelaznih oblika gdje procesi korozije vapnenca i urušavanja u podzemne šupljine djeluju istodobno i medjusobno se dopunjuju. Procesom korozije rubnih dijelova plićih ponikava vezanih rasjedom, nastaju duguljaste udoline izdužena oblika - uvale. (11) vrulja - vrelo ispod morske površine. Izlaženje vode izgleda kao da voda vrije. Vrulje su karakteristična pojava za jadransku obalu. One su vidljive u litoralu (priobalni pojas). Vrulje su podmorska vrela duž obale našeg krša. Ima lokaliteta s velikim brojem vrulja, pa je po njima dotičan kraj dobio i geografski naziv. (5) Primjer: Vrulje u sjevernom dijelu Makarskog primorja. vučija - plosnata bačvica od jelovine za prenošenje vode (pr. Velebit) zadlanak - šamar zahod - WC zahajranit - začuditi zakovrnuti – umrijeti zaman (uzaman) - (u)zalud zamuz - količina mlijeka dobivena jednim pokretom ruke muzača (pr. Velebit) zapis - pojedinačno drvo koje je, obično u nedostatku hramova (crkava), svetinja u mjestu u kojem se nalaze; oko njega se okuplja narod i drže vjerski obredi; bor zapis, hrast zapis i sl. (Srbija) zar - zavjesa, veo zarzavati - sitnice zasun – reza na vratima zaval - zlo zazdit - upaliti zbrka - zaplet zdenac - bunar, izvor, studenac, ozidana jama ili u tlo utisnuta cijev za crpljenje podzemne vode. zdig - tjeranje stoke s planine zindan - zatvor zijafet - gozba zijan - šteta zijati – nametljivo gledati, upiljiti se zobnica - torba za zob: vreća za hranjenje konja zootoponim - toponim izveden iz naziva za neku vrstu životinje zor - sila (zorio - silio se) zort – strah zulum - turcizam (zulüm) dolazi iz arap. (zulm); nasilje, bezakonje, tiranija, nepravda zumbati - označavati ovce pomoću zumbala (pr. Velebit) zvekara - plitka jama, koja se na dnu završava horiznotalnim proširenjem žbanjica - drvena posudica za zahvaćanje vode za piće (pr. Velebit) župa - ► (kao geografski pojam) relativno pitomo i poljodjelski vrijedno manje kotlinsko, obično riječno proširenje, oivičeno pobrđem, s blažom, "župnom" klimom, obično bez snijega; humina, umina. ►(grčki paroikia - stanovati blizu) je najmanja administrativna jedinica u katoličkim crkvama. Tradicionalno označava zajednicu vjernika koja živi na određenom području unutar biskupije (otprilike bi odgovarala parohiji kod pravoslavnih, odn. džematu kod muslimana). Svaka župa ima župnika kao vlastitog upravitelja i vlastitu crkvu. Iako je župa najčešće određena područjem, ona može biti određena i obredom, nacionalnošću i jezikom. Više župa obuhvaćeno je u dekanat, a više dekanata predstavlja biskupiju. ► u srednjovjekovnom razdoblju župe su bile upravno-teritorijalne jedinice sa županom na čelu, otprilike ono što je kasnije bio kotar, srez. Najčešće su nosile ime prema rijeci ili riječnom toku, te su se često dijelile na gornju i donju. ► (u feudalizmu) zajednica stanovnika jednog ili više sela ili njezina teritorija: Župa je krčila šumu. |
