---

Poglavlje je u izradi, u međuvremenu pročitajte!

Krška gorja u svijetu

Dinarsko gorje, u kojemu prevladavaju karbonatne stijene, odn. vapnenci, je tipski i klasični primjer krškog gorja. Ostali krški lanci u Europi su uglavnom manje ili izolirane vapnenačke planine, npr. niži rubni vrhovi sjevernih i južnih Alpa, dio Tatra, Kantabrijsko gorje u Španjolskoj, Pinda u Grčkoj, itd  Dinarsko gorje je tek zapadniji dio najvećeg niza krških lanaca na Zemlji ukupne dužine 6400 km, tzv. pojas Taurodinarskog Velekrša koji započinje slovenskim Triglavom pa se nastavlja preko Dinarida, grčkog Pinda, vapnenačkog gorja Peloponeza, vapnenačkog otoka Kreta, Taurusa u Turskoj i Zagrosa u Iranu sve do tjesnaca Hormuz.

---

Nastanak krša

Krš (srb. kras,, sloven. kras, engl.& njem. Karst, talij. carso, fran. causse) je tip reljefa koji se razvija na tlu sastavljenom od topljivih stijena (najčešće vapnenac] - kalcijev karbonat (CaCO3) ili dolomit - magnezijev karbonat (MgCO3). Krš na stijenama u kojima je preko 50% magnezijevog karbonata se naziva dolomitni krš. Osnovna značajka krškog reljefa je izrazita i selektivna topljivost stijena. Posljedica toga je da nastaje posebni obrnuti reljef s mnogo kamenih udubina i uzvisina. Čvrste stijene kalcijevog karbonata (vapnenca) su većinom na povšini gole pa prevladava kamenito tlo, ali je često i vapnenac pokriven tlom pa nastaje pokriveni 'zeleni' krš na kojem se razvija osobita krška vegetacija.
Vapnenačke su stijene bile posebno važne u razvoju krškoga reljefa u Dinarskom gorju. Mnoge dinarske planine i otoci građeni su od vapnenca, i to mezozojske starosti. 
IZVOR: WIKIPEDIJA

Shematski prikaz kretanja vode u krškom terenu

---

Krški reljef

Krš se obično razvija u krško gorje na razvijenom reljefu. Udubine na kršu se dijele na nadzemne (ponikve, škrape, kamenice, udoline, uvale, polja) i podzemne (špilje, jame itd.). Česta uzvišenja su kukovi kao strme tornjaste stijene koje strše uvis.

• Špilje (pećine) su pretežno vodoravne šupljine poput tunela i razgranjenih hodnika u krškom podzemlju, a slične jame su uglavnom okomite ili vrlo strme u dubinu. Nastaju tečenjem podzemnih voda. Kaverne su zatvorene špilje kao podzemne šupljine bez izlaza na površinu, a često se otkrivaju u kršu pri bušenju tunela. Ponori su vodene špilje kroz koje poniru rijeke ponornice.

• Ponikve (vrtače) su veće kružna udubine sa strmim stranama. Najčešće su u obliku lijevka, ali postoje tanjuraste i kotlaste. Prostor s mnogim ponikvama se naziva mrežasti krš  odn. boginjavi kras, tj. boginjavi krš. Vrlo male kružne udubine do par metara se zovu kamenice.

• Škrape (griže) su izduženi kameni žlijebovi nastali tečenjem vode koja otapa stijenu. Postoje raznih veličina, a izrazito duboke i velike škrape se nazivaju škripovi (bogazi). Česte su rebraste škrape tj. mnogo paralelnih škrapa u nizu, ili kao prostrani škrapari (krasine), a rjedje su meandarske (vijugave) škrape.

• Uvale (udoline) su širje tanjuraste udubine veće od ponikvi, ali manje od polja. Nastale su djelovanjem vode koja otapa stijene. Uvale su nepravilne dolinice nastale spajanjem više ponikvi.

• Krška polja su najveće udubine kao doline na kršu. Nastaju dugim radom tekućice koja teče izmedju krških stijena pa ih otapa. Na dnu polja se taloži rastrestito tlo, pa su plodna i čine centar naseljenosti. Najveća polja na kršu u Hrvatskoj su Gacko, Ličko i Krbavsko, u BIH Livanjsko, Glamočko, Kupresko, Nevesinjsko i dr., u Crnoj Gori Nikišćko, Cetinjsko, Njeguško i dr.

Krška polja

Krška polja su posebni oblici krškog reljefa i to su najveći površinski oblici na karbonatnom kršu, a najbrojnija su kod nas na Dinarskom kršu. Njihov se nastanak tumači kemijskim djelovanjem vode u vapnencima i dolomitima, ali je značajni utjecaj na njihovo prvo oblikovanje još imala i ranija tektonika. Većina krških polja su zapravo dna većih tektonskih potolina. Nalaze se većinom na nadmorskoj visini između 400 i 700m, ali manjih ima i niže po primorju i većim otocima.

U južnoj primorskoj Hrvatskoj tj. u Dalmaciji su veća krška polja Sinjsko, Imotsko, Kosovo polje kod Knina i Vrgorsko polje. U gorskoj Hrvatskoj se nalaze Ličko, Gacko, Krbavsko, Ogulinsko, Plaščansko i Drežničko polje. Najveća krška polja u BiH leže u jugozapadnoj Bosni, pa u zapadnom i istočnom dielu Hercegovine, a važnija su najveće Livanjsko polje (405 km²), pa Nevesinjsko polje, Popovo, Gatačko, Glamočko, Duvanjsko polje i ina manja. Krška polja se nalaze i u ostalim susjednim dinarskim zemljama, u južnoj Sloveniji i Crnoj Gori.

Krški vodotoci

Osnovna opća značajka vodotoka u kršu je manjak vode na pretežno sušnoj površini, ali je istodobno mnogo vode u podzemlju gdje uz kišnu klimu u dubljim šupljinama nastaju prirodni vodni rezervoari.

• Krške tekućice su većinom kraće ponornice, a naši tipični i višestruki ponornični sustavi su osobito u slivu Kupe, Like i Neretve. Više vode u kršu teče kroz karbonatno podzemlje gdje otapa stijene, pa izviru kao velika krška vrela npr. Kupa, Rječina, Čikola, dubrovačka Ombla, itd.
• Za tipične krške vodotoke su još osobito značajni sedreni slapovi (travertinski vodopadi) gdje se obilno taloži karbonatna sedra koja stvara travertinske bariere: tih je najviše u našim krškim Dinaridima, turskom Taurusu i alžirskom Atlasu, dok ih je malo u netipskom polukršu zapadnih zemalja.​

Veća krška gorja

Krška gorja (karbonatne planine) su vapnenački planinski lanci koji su većinom prekriveni prostranim plohama krških reljefnih oblika: ponikve (vrtače), tornjasti kukovi, rijeke ponornice, gole izbrazdane stijene sa škrapama, te druge sitnije pojave. Na krškom gorju su česti i mnogobrojni klisurasti kanjoni, ali veći riječni kanjoni mogu nastati erozijom i izvan vapnenca, npr. ogromni kanjon Colorado u SAD. Za krško gorje su također značajne i brojne špilje te duboke krške jame, ali se gorski masivi tek s nekoliko špilja i bez nabrojenog površinskog reljefa teško mogu smatrati pravim krškim gorjem (to je polukrš u silikatnim zemljama s manjim oazama vapnenca).

Također je još značajno da se na više mjesta diljem Eurazije nalaze nazivi slični hrvatskom Dinar(ah), jer to osobito ime u više indoeuropskih jezika označuje stjenovitu vapnenačku planinu. Za pravi razvoj vapnenačkog krša, osim razmjerno čistih i velikih naslaga vapnenca nužna je i prikladna klima u kojoj kemijskom korozijom vode nastaju ti oblici. Zato se u jako hladnim ili presuhim uvjetima slabo razvije krški reljef unatoč dobroj vapnenačkoj podlozi, pa tada i na vapnencima prevladava njihovo mehaničko raspadanje (erozija).

Osim lanaca višega krškog gorja, veće vapnenačke plohe sa sličnim korozijskim reljefom su raširene i na mnogim krškim otocima na Jadranu, Sredozemlju i drugdje u svijetu.

Krški otoci

Krški otoci su karbonatni otoci izgrađeni većinom od vapnenca ili dijelom od drugih sličnih stijena (dolomit, vapnenasti lapori itd.) na kojima manje-više prevladava kemijska korozija. Za razliku od višega vapnenačkog gorja gdje je glavni uzrok krškog reljefa otapanje vapnenca vodom, na otocima uz to pridolaze morski kloridi i sulfati iz olujne posolice; zato je tu kemijska krozija još pojačana i ubrzana pa nastaju oštri i ekstremni krški oblici otočnog reljefa. Npr. na Atlantiku, na istočnim vapnenačkim otocima Kanarskog arhipelaga slana korozija pri olujnim oceanskim vjetrovima djeluje sve do 300m visine, a u Kvarneru pri orkanskoj buri slana krozija zbog obilne i česte posolice oblikuje i vršni reljef otoka sve do 450 m nad morem. Najpoznatiji primjeri tipskih krških otoka su naši brojni otoci na Jadranu, ali slični ili još veći krški otoci postoje i drugdje u svijetu: (Madagaskar je najveći vapnenački otok u svijetu koji je većinom prekriven izrazitim krškim reljefom), Istočna Indonezija, južniji Egejski otoci (najveći krški otok na Sredozemlju je Kreta; krški reljef je još nazočan na otoku Rodosu i središnjim egejskim otocima Kykladi; Krškog tipa su većinom i Jonski otoci u zapadnoj Grčkoj, a najveći je Krf. Ipak su vapnenački otoci u Grčkoj manje brojni od onih na Jadranu); Polinezija, Baleari, Vijetnam, Filipini, sjeverni Cipar i dr.

Jadranski otoci

Jadransko otočje doduše ne sadrži visoke i prostrane vapnenačke otoke, ali je to razmjerno najbrojnija krška skupina u svijetu s preko tisuću vapnenačkih otoka: jedini nevapnenački bez krškog reljefa su vulkanski otoci Jabuka i Brusnik na jugu, te na sjeveru praporno-pješčani otoci Susak, Srakane i Ilovik. Najekstremniji oblici krškog reljefa na Jadranu pokrivaju istočnokvarnerske otoke pod čestim udarom burne posolice duž Velebitskog kanala, nadasve Prvić kod Senja, Goli otok i Pag.

Maganik, Crna Gora

---

Život i voda u kršu (.pdf)
Monografija (na engleskom jeziku)

Karst hydrology with special references to Dinaric karst
Autor: Ognjen Bonacci
Jezik: engleski
Izdavač: Springer Verlag, Berlin, 1987.

---

PROČITAJ VIŠE

​GEOMORFOLOGIJA I HIDROGEOLOGIJA KRŠA - Pojmovi (.pdf)

---

Projekt DIKTAS pokrenut je od strane zemalja koje dijele ovaj vodonosni prostor . To je GEF- prostor . To je GEF-ov regionalni projekt, pokrenut kako bi se poboljšalo razumijevanje o prekograničnim podzemnim vodama Dinarskog krša i kako bi se olakšalo njihovo pravedno i održivo korištenje, uključujući i zaštitu jedinstvenih krških podzemnih ekosustava.

Naš goli krš
Autor: Josip Balen
Broj stranica: 311
Godina izdanja: 1931.
Mjesto izdanja: Zagreb
Izdavač: Tiskara Narodnih novina

Krš bez granica
Autori: BONACCI, Ognjen; LUČIĆ, Ivo; MARJANAC, Tihomir; PERICA, Dražen; VUJČIĆ-KARLO, Snježana
Krš bez granica, Zagreb, Sarajevo: Zbor novinara za okoliš Hrvatskog novinarskog društva, Zagreb ; Centar za karstologiju ANUBiH, Sarajevo ; Centar za krš i priobalje Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2008 (monografija)

Čovjek i krš
"ZBORNIK-SAZETAKA-CIK2104 - CENTAR ZA KRŠ I SPELEOLOGIJU

Kraški pojavi, razkriti med gradnjo slovenskih avtocest
Izdavači: Inštitut za raziskovanje krasa ZRC SAZU, Postojna. 2007., 250 str. ISBN 978-961-254-030-2 Kontakt adresa: Inštitut za raziskovanje krasa ZRC SAZU 6230 Postojna, Titov trg 2, Slovenija http://kras.zrc-sazu.si/
Knjiga Krške pojave otkrivene tijekom gradnje slovenskih autoputova spada u posebna izdanja Instituta za istraživanje krša Slovenske akademije znanosti i umjetnosti iz Postojne. Radi se o knjizi tiskanoj kao sedmo djelo u seriji Carsologica. Riječ je o djelu koje skladno povezuje teorijske i praktične probleme karstologije. Zbog toga je zanimljivo ne samo inženjerima praktičarima, već i znanstvenicima koji se bave najširim vidovima izučavanja krških fenomena.
Neke od tema: Priprema i projektiranje izgradnje autoputova kroz krška područja Špilje bez stropova i načini njihovog saniranja Razvoj i okršenost krških vodonosnika Podzemni krške kamene „šume“ otkrivene na dionicama autoputa kroz Sloveniju Kraški pojavi razkriti med gradnjo slovenskih avtocest Krš u brečama Sastav i porijeklo klastičnih sedimenata u vrtačama duž trase autoputa Istraživanja špiljskih sedimenata Paleomagnetska istraživanja špilja Starost špiljskih sedimenata Kretanje zagađivača u krškom podzemlju Utjecaj prometa na vode u kršu

---

PRETHODNA STRANICA

SLIJEDEĆA STRANICA

BONACCI, Ognjen: Poljes, Ponors and Their Catchments. U: John F. Shroder (Editor-in-chief), Frumkin, A. (Volume Editor). Treatise on Geomorphology, Vol 6, Karst Geomorphology, San Diego: Academic Press; 2013. str. 112-120. (PDF)

• Sažetak; Poljes can be defined as depressions in limestone karst. They commonly occur as large-scale landforms in tectonically active karst areas. Their origin is generally polygenetic. A distinctive subtype of polje, the ‘turlough’, occurs in many formerly glaciated or glacial-margin terrains. Poljes exhibit complex hydrological and hydrogeological features and characteristics, such as permanent and temporary springs and rivers, losing and sinking rivers, and swallow holes and estavelles. From the hydrologic–hydrogeologic perspective, a polje is to be considered as part of a wider system. It cannot be treated as an independent system, but only as a subsystem in the process of surface and groundwater flow through the karst massif. Poljes are regularly flooded in the cold and wet periods of the year. Ponors or swallow holes represent fissures in the karst massif through which the water sinks underground. The determination of the catchment area for a karst polje is an unreliable procedure due to unknown morphology of underground karst features. Anthropogenic influences on the hydrological–hydrogeological regime of the poljes can be considered under the following four categories: (1) water storage; (2) increase in the capacity of outlet structures; (3) surface hydrotechnical aspects; and (4) other works.

KOVAČEVIĆ, Josip: Krš Jugoslavije. NAŠE MORE : znanstveni časopis za more i pomorstvo, Vol. 7 No. 4, 1960. str. 183-183. (PDF)
MIHEVC, Andrej; PRELOVŠEK, Mitja; ZUPAN HAJNA; KRANJC, Andrej: Introduction to the Dinaric Karst. Inštitut za raziskovanje krasa ZRC SAZU. Postojna, 2010. (PDF)  
RADOŠ, Denis: Prikaz knjige: Uroš Stepišnik: Udornice v Sloveniji, publikacija E-GeograFF, Oddelek za geografijo, Filozofska Fakulteta, Ljubljana, 120 str.
(Collapse Dolines in Slovenia). U: Geoadria (1331-2294) 17 (2012), 1; 113-114 (PDF)

• Sažetak; Knjiga Udornice v Sloveniji značajno je djelo koje na jednom mjestu donosi prikaz 332 urušne ponikve, daje njihove osnovne morfometrijske značajke, rasprostranjenost u prostoru, a za odabrane ponikve i kartografski prikaz s geoelektričnim profilom. Ne može se reći da do sada nisu postojali radovi o tim reljefnim oblicima, međutim, ova knjiga na posve jasan način, na jednom mjestu iznosi osnovne činjenice o njihovu nastanku i razvoju. S tim će poznavanje urušnih ponikava postati bliže svima onima koji se za njih zanimaju, a metode korištene u ovom radu, pogotovo upotreba uređaja za mjerenje otpora, zasigurnoće pridonijeti još većim mogućnostima istraživanja urušnih ponikava (ali i drugih krških oblika), kao i produbljivanju spoznaja o njima.