---

Podgradinsko-slivanjska brda

​Podgradinsko-slivanjska brda

Na južnom dijelu delte rijeke Neretve, odn. na jugoistočnom dijelu Neretvanske krajine, nalazi se manje brdsko područje koje se naziva Podgradinsko-slivanjska brda (nadmorske visine  0-561 m). Pobrđe ima oblik slova "V", s dva kraka koji se na jugoistočnom dijelu pobrđa spajaju na širem prostoru najvišeg vrha Daska (561 m). Kako je ovo pobrđe s dvije strane omeđeno vodenim površinama (more i rijeka), njegov se prostor ponekad naziva slivanjskim poluotokom.
Takav je slivanjski poluotok sa sjevera omeđen porječjem Male Neretve, s istoka jezerom Kuti i rječicom Mislinom (odnosno njezinim donjim tokom koji se naziva Prunjak), s jugoistoka dalmatinsko-hercegovačkom pokrajinskom i hrvatsko-bosanskohercegovačkom državnom granicom, a na zapadu i jugozapadu se proteže na neretvansko primorje od ušća Male Neretve i Osinja do Moračne te obuhvaća područje današnje župe Slivno Ravno uključujući zaseoke Buk, Crepina i Grguruša, koji katastarski pripadaju Opuzenu, te naselja Lađište i Podgradina, koja su u sastavu opuzenske župe (Milić, Vidović, 2018.).

Zapadni krak pobrđa pruža se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok duž morske obale, od ušća Male Neretve u more do naselja Klek. Na njemu se nalaze dva izraženija grebena sjeverniji i južniji (Vjetrenik - Brijeg, 326 m).
Istočni krak pobrđa pruža se u smjeru sjever - jug, od opuzenskog gradskog područja na sjeveru, do Zavale (prijevoj oko 205 m n.v.) i uvale Moračne kod Kleka, na jugu. Ovaj se krak na istoku strmo spušta prema uvali Jezera Kuti, a na sjeverozapadu prema nizini porječja Male Neretve. Nadmorska visina grebena i vrhova ovoga kraka postupno raste od sjevera prema jugu. Ovo je izraženo krševito područje s manjim razlomljenim grebenima.

​Podgradinsko-slivanjska brda, karta
Izvor: Open Topo Map, 2020.

Podgradinsko-slivanjska brda, prostorni prikaz - pogled iz smjera sjeverozapada
Izvor: Google Earth, 2020.

Podgradinsko-slivanjska brda, prostorni prikaz - pogled iz smjera istoka
Izvor: Google Earth, 2020.

Poljoprivredne površine kod Pižinovca
U Strategiji prostornog uređenja Republike Hrvatske provedena je krajobrazna regionalizacija teritorija države s obzirom na prirodna obilježja. Teritorij Hrvatske, analiziran s obzirom na tri prirodne komponente – reljef, vodu i vegetaciju, tako je podijeljen na šesnaest regija, među kojima je i Donja Neretva, posebno agrarni krajolik delte rijeke Neretve. ​Vodeni kanali i nasadi kod Pižinovca u dolini Neretve (na fotografiji) također su jedan od najprepoznativljijih turističkih motiva južne Hrvatske. 

Kuti

Jezero Kuti

Kuti je aluvijalno jezero i kriptodepresija kod mjesta Badžula i 6 km od Opuzena. Napaja se vodom iz nekoliko vrela na istočnoj obali. Nije izolirano od većih vodotokova. S Neretvom ga povezuju rijeke Crna rijeka i Mislina. Morske mijene Jadranskog mora također utječu na ovo jezero. Ljeti je vodostaj nizak i tom se prilikom na sredini jezera pojavljuje otočić.

Posebni ornitološki rezervat "Kuti" obuhvaća jezero Kuti i močvarna staništa uz jezero. Na području rezervata razvijena su raznolika močvarna staništa te je ovo područje posebno značajno za očuvanje gnijezdeće populacije ptica močvarica i populacije ptica koje migriraju Jadranskim seobenim putem.
IZVOR  Kuti (jezero). Wikipedija (hr)

Jezero Kuti i planina Rujnica na horizontu

Jezero Kuti kod Badžule
Autor: Ma▀▄Ga, Wikipedija

GRANICA POSEBNOG REZERVATA "KUTI"

Okolica jezera Kuti

Pogled na jezero Kuti i brdo na njegovoj istočnoj strani na čijem se grebenu nalaze vrhovi Badžula (387 m, lijevo) i Gradina (398 m, desno).
Uz desni kraj grebena (prijevoj na fotografiji) prolazi državna granica HR-BiH.

IZVORI I LITERATURA

---

BEBIĆ, Josip: Župa Slivno Ravno. Crkva u svijetu. Split, 1990.
MILIĆ, Ivana; VIDOVIĆ, Domagoj: Toponimija jugoistočnoga dijela Neretvanske krajine. Folia Onomastica Croatica 27 (2018), str. 71–98 (PDF)

• U radu se obrađuje petstotinjak toponima jugoistočnoga dijela Neretvanske krajine. U uvodnome se dijelu iznose temeljni povijesni i zemljopisni podatci. Zatim se donosi kratak prikaz osnovnih dijalektnih crta koje su se odrazile u mjesnoj toponimiji. U središnjemu se dijelu rada obrađuju mjesni toponimi koji upućuju na znatnu reljefnu raznolikost jer se na površinski razmjerno malenu području izmjenjuju nizinski, primorski i brdski krajolici. Posebno se ističu hidronim Mlaka, u hrvatskoj toponimiji svojstven kajkavskomu području, te Školj (školj je na obrađenome području i morski otočić i močvarni otok).

PERIĆ, Gavrančić, Sanja; VIDOVIĆ, Domagoj: Dvije crtice iz slivanjske prošlosti. Hrvatski neretvanski zbornik, 5. Ur. Šešelj, Stjepan. Zagreb: Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu, 61–63. Zagreb, 2016.
VIDOVIĆ, Domagoj: Slivanjska naselja i prezimena. Hrvatski neretvanski zbornik, 5. Ur. Šešelj, Stjepan. Zagreb: Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu, 128–144. Zagreb, 2012.
VUKŠA NAHOD, Perina: Slivanjski govori: fonologija i morfologija. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb, 2017.

Zarujila Rujnica
Pogled u kasno poslijepodne, preko doline Neretve na masiv Rujnice, iz smjera dolinske uvale u kojoj se smjestilo jezero Kuti. Uvalu zatvaraju sa zapadne strane Podgradinsko-slivanjska brda, a s istočne visoki krš zapadnog Zažablja, dok je otvorena prema sjeveru.