PLANINE DALMACIJE > OBALNI PLANINSKI NIZ > BIOKOVO > Striževo
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Krstina, 328,5 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.0602, 17.4025
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Krstina, 328,5 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.0602, 17.4025
|
UvodStriževo je omanje brdsko područje smješteno između Baćinskih jezera na sjeveroistoku, morske obale na zapadu i jugu, te zaljeva Ploča u Neretljanskom (odn. Neretvanskom) kanalu, na istoku. Prema sjeveru, na području zaselka Rudine jedna plića krševita brdska uvala dijeli ga od biokovskog brda Grabovice (u nekim starijim izvorima Grabovina), poznatijeg po njegovu najvišem vrhu Sv. iliji - iznad Gradca (773 m). Striževo je zapravo najjužniji izdanak dugog biokovskog planinskog vijenca i prijelazno područje između Makarskog primorja i Neretvanske krajine - šireg područja oko delte rijeke Neretve.
ENGLISH SUMMARY: Striževo
Striževo is a small hilly area located between Baćina lakes in the northeast, the Adriatic sea coast to the west and south, and the bay of Ploče in the east. To the north, in the area of the settlement of Rudine, a shallow hilly trough separates it from the hill of Grabovica, better known for its highest peak Sv. Ilija - above Gradac (773 m) Striževo is actually the southernmost branch of the long Biokovo mountain range, and the transitional area between the Dalmatian Makarska Riviera and the Neretva river delta. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI
|
Pogled na Striževo
Pogled s obale jezera Crniševo - koje se još naziva i Trniševo - najubljeg od Baćinskih jezera. U podnožju Striževa nazire se Jadranska magistrala, a najviši vrh Striževa Krstina nazire se u pozadini |
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE
Reljef
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Odumiranje sela
Zanimljivo je da je početak Drugog svjetskog rata Baćina, u svim svojim selima, dočekala s 804 stanovnika (što je više nego danas - 572), koji su se bavili poljoprivredom i ribarstvom. |
Povijesni pregled
1387. Prvi spomen Ploča u dokumentu Povijesnog arhiva u Dubrovniku.
1621. Prvi spomen baćinske župne crkva sv. Jurja mučenika (sv. Jure). 1872. Na mjestu starije crkve sagrađena nova baćinska župna crkva. 1936. Kroz Baćinu (baćinska naselja) sagrađena je turistička cesta koja je Baćinu povezala s Makarskom i Splitom, a s druge strane s neretvanskim naseljima i Metkovićem. 1936. Za Kraljevine Jugoslavije bila je donesena odluka o gradnji luke pod nazivom Aleksandrovo, a radovi na njoj bili su započeti 1939. Ime Aleksandrovo se održalo do Drugog svjetskog rata i talijanske okupacije. 1937. Počela izgradnja željeznice od Metkovića do Ploča. Željeznica je dovršena 1942. godine. 1941. U vrijeme talijanske okupacije Aleksandrovo je preimenovano u Porto Tolero (tal. luka za prekrcaj, jer im je služila za ukrcaj sirovina iz Bosne prema Italiji). 1941. (18.9.1941.) formiran je Baćinski partizanski odred u kojeg je stupilo 26 partizana. 1942. (25.3.1942.) napad na baćinska sela ustaša i Talijana iz smjera Prologa uz podršku topovskih granata. Donijeta odluka da svo stanovništvo ode u zbjeg kako bi se izbjegao sukob. 1942. (4.5.1942.) Žešći sukob talijanske motorizirane tenkovske jedinice i partizana na cesti kod zaseoka Sladinac i u Malim Barama, na istom mjestu gdje će se kasnije nakon pola stoljeća voditi bitka sa JNA (13.9.1991.), a za osamostaljenje Republike Hrvatske. 1945. Gradu se vraća izvorno ime Ploča (u jednini). 1950. (1.5.1950.) Ploče po prvi put mijenjaju naziv u Kardeljevo te će pod tim imenom ostati do 1954. kada dobiva ime Ploče (u množini). Ponovno mijenjanje imena iz Ploče u Kardeljevo se dogodilo 1980. te je ono zadržano do 22.11.1990. kada se vraća naziv Ploče. |
Baćina u Drugom svjetskom ratu
U raznim partizanskim jedinicama u antifašističkoj borbi sudjelovao je ukupno 401 partizanski borac iz Baćine. Sudjelovala je gotovo polovica stanovnika. U partizanskim jedinicama ih je poginulo 68, od čega 18 žena. Od ukupnog broja poginulih baćinskih partizana 42 su poginula u bitkama na Sutjesci i Neretvi. U Baćini je dodjeljeno 42 spomenice iz 1941., a 102 stanovnika stradalo je od fašističkog terora. Samo u nacističkom masakru 2. studenog 1943. u Velikoj Bari ubijena su 63 mještana. U zbijegu u logoru Ell Shattu umrlo je 19 baćinaca. U domobranskim postrojbama NDH, poginula su samo 3 žitelja Baćine, a jednog su strijeljali partizani. |
Gdje Neretva hladna teče ...
Pogled na Striževo i luku Ploče s mjesta gdje rijeka Neretva utječe u Jadransko more. U pozadini, horizontom dominiraju vrhovi Grabovice (Sveti Ilija kod Gradca). |
1 OKO PLOČANSKOG ZALJEVA
Ploče
Baćinska jezera
Vjerojatno najbolji pogled na ova jezera pruža se s uređenog vidikovca uz Jadransku magstralu. U prvom planu je najdublje jezero Crniševo, a iza njega je malim kanalom povezano najveće jezero Oćuša. Osim atraktivnosti vode i obala samih jezera, pogled s ovoga mjesta zorno dočarava pojam jezera, odn. vode u kršu. Na horizontu se izdiže planina Rujnica. |
2 SJEVERNIM PADINAMA
Baćina KOORDINATE: 43.08, 17.388; NADMORSKA VISINA: OKO 72 m; BROJ STANOVNIKA: 572 (2011.); WIKIPEDIJA: Baćina
Baćina [izgov. Bȁćina] je naselje koje administrativno pripada Gradu Pločama, smješteno oko 8 km sjeverozapadno od grada, dijelom uz državnu cestu br. 8 (Jadranska magistrala). Nekada je Baćina pripadala Primorju, odnosno makarskom kotaru. Pločanski zaljev i cijeli baćinski prostor zaklanjaju brda Višnjica i Krstina u Striževu. Sa sjevera proteže se biokovsko planinsko područje.
Župa Baćina u povijesnim se izvorima spominje 1340., a u Kreševskoj povelji iz 1434. spominje se zapadni dio župe pod imenom Zavod (usp. zahod ‘zalazak Sunca, zapad’). No, iz arheoloških podataka razvidno da je područje tih župa u kontinuitetu naseljeno još u pretpovijesti. Osim sjedišta župa (poput Baćine) u navedenome se razdoblju spominju i neka druga neretvanska naselja (Klek, Crnoća, Brestica, Jezerčani, Olomčani), a među njima i baćinski zaselak Zavodi/Zahodi (1434.). Selo se Baćina potom spominje u ispravi mletačkoga dužda Moceniga iz 1571. te 1626. (kao Bachigna). Dijelovi Baćine su i zaseoci: Antunovo Guvno, Baruža, Bristova Doca, Dno Polja, Kolivrat, Kruševo, Mlinica, Pijavice, Plitvina, Podačempres, Podmeđine, Rudine, Striževo, Višnjica, Zadužbina, Zavod-Žrnovica, Zavod-Žukovac, Žukova (Žukova Baruža) i Žukovac. Stanovništvo se tradicionalno bavi poljodjelstvom, vinogradarstvom, stočarstvom, trgovinom, komunalnom djelatnošću (vodocrpilište Klokun) i u novije vrijeme turizmom. Kod lokaliteta Sladinac (Slatine) pronađeni su ostaci antičkih zidova i mozaika rimskog naselja Praetoria. Na Sladincu su otkriveni i ostaci starokršćanske bazilike iz 6. st. Kraj ruševine crkve sv. Andrije nalaze si se nekropola stećaka (uglavnom sanduka i ploča). Na jezeru Crniševu, gdje su stolovali plemići Kačići, nalaze se dva povijesna lokaliteta, Velika i Mala Baćina. Baćina i Striževo bili su važno mjesto za fašističku Italiju i nacističku Njemačku. Na brdima iznad jezera Crniševo (Trniševo) bilo je 10-ak njihovih bunkera koje su koristili za kontroliranje ulaza u Porto Tolero, današnju luku Ploče iz koje su Nijemci i Talijani izvozili bakar, boksit i ostale rude iz NDH. |
Na razmeđi Makarskog primorja i Neretvanske krajine
Makarsko primorje smješteno je u središnjem dijelu dalmatinskoga priobalja, na južnim padinama Biokova te se prostire od Dubaca u Brelima do Baćine, koju se danas drži dijelom Neretvanske krajine iako crkveno pripada Makarskom dekanatu (istočni dijelovi područja Baćinskih jezera-Plina i Ploče, pripadaju Neretvanskom dekanatu, op.). (Vidović, 2013.) Naselja srednjovjekovne župe
Prema popisu neretvanskih naselja po župama (1340. god.), župi Bȁćina pripadali su: Antúnovo gúvno, Bàruža, Blȁto, Bȍškovići, Brı̏stovi Dȏci, Cȍtino Gúvno, Dȏci, Dònjı̄ Gíljevići, Garàčeli, Gòrnjı̄ Gíljevići, Jèlavići, Júrevina, Kòlivret, Kopàčine, Krȕševo, Mȃlā Bȁćina, (Mȃlā) Bȁra, Pı̏javica, Plı̏tvina, Plȍče, Pódce, Podčèmpres, Pòdgrabovica, Pòdmeđine, Poljíca, Pròdolje, Rùdine/Kátići, Sladínac, Stríževo, Šípak, Vȅlikā Bȁćina, Zavod, Žȃrkovača, Žȕkovac. Toponim ´Baćina´
Toponim Baćina vlaškoga je porijekla. Ime Baćina moglo bi biti antroponimnoga postanja te je povezano s apelativom bač - druga osoba u pastirskome poretku, najčešće zadužena za proizvodnju sira (zabilježen je i lik Bačina). S vremenom je apelativ bač donekle izmijenio značenje te je označivao glavara pastirskoga stana. Ne treba posve odbaciti ni mogućnost da je riječ o odrazu hidronimijskoga apelativa bač/bać ‘zdenac sa slankastom vodom’. (Vidović, 2013.) Bogunovići u Baćini
I dok je doseljavanje stanovništva u Makarsko primorje iz krajeva zapadno od rijeke Neretve razmjerno dobro opisano u literaturi, doseljavanje je u navedeno područje iz istočne Hercegovine poprilična nepoznanica te je razvidno samo na temelju neizravnih podataka. Tako su Bogunovići koji danas nastanjuju Baćinu, a koji se u prošlosti spominju na Visu gdje su se doselili kao izbjeglice pred Osmanlijama, u srednju Dalmaciju najvjerojatnije doselili iz Koteza u Popovu u kojima se 1415. spominje Branko Bogunović (DAD 40/191). (Vidović, 2013.) Trišćana
Brdo Perun u Baćini dobilo je ime po slavenskome božanstvu munje i groma, a pod njim se nalazi zaselak Trišćana (< *trěskъ ‘grom’) te Trišćeni potok. |
Žukovac (Baćina)
Župna crkva sv. Jurja mučenika (sv. Jure)
KOORDINATE: 43.083612, 17.369129 Crkva se prvi put spominje 1621. a vjerojatno je sagrađena i prije te godine. Ta je stara crkva srušena, a na njezinom je mjestu 1872. sagrađena današnja crkva sa zvonikom na preslicu i kamenom rozetom iznad vrata na pročelju, duga 18 i široka 6 metara. Na oltaru su slika sv. Jure, djelo Filipa Naldija iz druge polovice 18. stoljeća i kip Bezgrešnog Začeća B. D. Marije. Pripada Makarskom dekanatu Splitsko-makarske nadbiskupije. Vlasti socijalističke Jugoslavije skinule su zvona sa zvonika 1958. i zakopali ih nedaleko od Klokuna u Peračkom Blatu, a u crkvi se nije mogla ni slaviti misa. Nije bilo dozvoljeno čak ni popravljanje crkve, iako je bilo vidljivo kako se krov urušava. Zvona su nakon demokratskih promjena pronađena i na blagdan sv. Jure 23.4.1993. vraćena na zvonik. To je bilo prvo bogoslužje u crkvi od 1941. Na crkvi je promijenjen krov 2012. U njoj se redovito danas vrši bogoslužje. ŽUPA BAĆINA; Župa Baćina administrativno se nalazi na području Grada Ploče u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Proteže se od Graca do Ploča, preko brdovitog kraja prema Baćinskim jezerima. Kršćanstvo je u tom kraju bilo rašireno već u prvim stoljećima, o čemu govore ostaci starokršćanske bazilike sv. Andrije u Sladincu iz 6. stoljeća, najveći spomenik antičke kulture na širem području grada Ploča. Za vrijeme turske vladavine Baćinu su posluživali franjevci iz zaostroškog samostana. Župa je prvotno bila u zajedništvu s Podacom, a kasnije su je posluživali župnici iz Graca. Danas je poslužuje župnik-franjevac iz Pline-Stabline. Matične knjige su postojale od 1746. god., ali su stradale u Drugom svjetskom ratu zajedno sa župnom kućom. IZVORI Župa Baćina i Plina-Stablina, web-stranica, i dr. |
Kapelica svetog Ilije Proroka
Sagrađena je 1863. godine nedaleko od župne crkve sv. Jurja, na samom zapadu Baćine (poznat u starini kao Zavod), uz župnu kuću za svakodnevne potrebe župnika - za svakodnevnu osobnu molitvu i samu podjelu sakramenata u onom vremenu kad nije služio misu u crkvama sv. Jurja i sv. Luke tijekom tjedna. Obzirom da u vrijeme socijalističke Jugoslavije svećenik u Baćinu nije smio dolaziti, župna kuća je ostala napuštena i tijekom vremena postala je ruševina. Kapelica je duga 4,40 m, a široka 3,10 m. Na pročelju je zvonik na preslicu za jedno zvono. Povrh samih ulaznih vrata stoji godina 1863., a župnikom u vrijeme gradnje kapelice bio je fra Ivan Raič koji je službovao od 1860. do 1867. godine. Unutar kapelice, koja je u derutnom stanju, maleni je oltar s nišom na kojem se nekad nalazio kip sv. Ilije. |
Kruševo (Baćina)
Crkvica sv. Luke evanđeliste
KOORDINATE: 43.080418, 17.400391 Crkvica sv. Luke evanđeliste izgrađena je u zaselku Kruševo na istoimenom brežuljku (151 m n.v.), po svoj prilici, kad i crkva sv. Jure, godine 1621., iznad jezera Crniševo na starom groblju. Popravljena je 1672. godine. Iznad pročelja je zvonik na preslicu za jedno zvono. Svod je gotički. Na tom lokalitetu nalazila se srednjovjekovna nekropola stećaka, od koji su neki do danas sačuvani, a jedan je uzidan u temelje crkve. Duga je 10,50 i široka 5,50 metara.Godine 1943. talijanska je vojska bacila zvono, što je vidio mještanim Nikola Katić i njegova supruga Ana, koji su to povjerili sinu Jadranu i on je 1993. godine to priopćio župniku fra Jozi Ćerleku, pa je poslije 50 godina zvono pronađeno i vraćeno na zvonik, a iste je godine i crkva popravljena. Na blagdan sv. Luke iste godine u crkvu je postavljen svečev novi kip, dar mještanina Ivice Krilića, nabavljen u Rimu. Ni u ovoj crkvi vlasti socijalističke Jugoslavije nisu dopuštale ni bogoslužje ni popravak, iako je crkva bila bez vrata i krov prokišnjavao. U njoj se slavi sv. Misa prigodno. IZVORI Župa Baćina i Plina-Stablina. web-stranica Baćina. Splitsko-makarska nadbiskupija |
Sladinac (Baćina)
Baćinska jezera
Baćinska jezera su manja grupa jezera u mjestu Baćina u zaleđu grada Ploča, na desnoj (sjeverozapadnoj) strani delte rijeke Neretve u Dubrovačko - neretvanskoj županiji.
Jezera su relativno mala, ali spadaju u red najzanimljivijih pojava u hidrografiji krša. To su potopljene ponikve, nepravilnog oblika, što se osobito odražava na reljefu dna. Razina jezera varira od 1 do 3,5 m nad morem, a dubina im je od 5,4 do 34 metra (prema S. Božičeviću, u Fenomen krš: najdublje jezero ima 34 m), po čemu su ona kriptodepresija u kršu priobalnog područja (dno jezera je ispod razine mora). Ukupne su površine 1,38 km2 (138 hektara; prema Hrvatskoj enciklopediji 2,96 km²), a sastoje se od šest međusobno povezanih jezera: Oćuša odn. Voćuša, Crniševo odn. Trniševo, Podgora, Sladinac, Šipak i Plitko jezero (prema nekim izvorima tu je i južni dio jezera Vitanja) te jednog odvojenog jezera (Vrbnik odn. Vranjak). Površinom najveće jezero je Oćuša (još i Voćuša) veliko 55,4 ha (0,554 km²), dužine preko 1,2 km i dubine 19,6 m. Najdublje jezero je Crniševo (Trniševo) - u raznim izvorima navode se različiti podaci o 31, 34 i 39 metara (najdublji dio je depresija konusnog oblika promjera 15-tak metara) - koje je smješteno najzapadnije i drugo je po veličini s površinom od 0,43 km² i dužinom od 1,1 km. Jezero Sladinac ima maksimalnu dubinu od 16,4 m, Podgora 10,1 m, dok je Plitko jezero (Podkušinac) duboko do 5,5 m. Vranjak (Vrbnik, Vrvnik) je najmanje od jezera i jedino nije povezano s ostalim jezerima. Voda je u njima slatka, a ima i izvora koji su povezani direktno s morem. U priobalju jezera Oćuša nalaze se 3 stalna i 2 povremena izvora. Od mnogih izvora značajno je napomenuti, da se na području Klokun kod Plitkog jezera nalazi izvor koji osigurava pitku vodu za grad Ploče i širu okolicu. Uz zapadnu obalu Crniševa, nalazi se izvor Mindel, koji zaslanjuje jezero. Hidrokemijski parametri pokazuju da se Jezero Crniševo bitno razlikuje od ostalih jezera što je posljedica utjecaja mora. Na jezerima su tri mala otoka te dva tunela. Prvi spaja jezera s morem (tunel od jezera Sladinac dug 120 m ulazi u kanal dug 700 m koji je spojen s morem), kako bi višak zimske vode koja dolazi iz Vrgoračkog polja i Staševačkog polja (1938. godine prokopan je tunel do Baćinskih jezera dug 2 km, radi odvodnje viška vode iz Vrgoračkog i Staševačkog polja), odveo u more te spriječio poplave. Sve do 1912.-1913. godine kada je iskopan taj tunel dug 700 metara, vodostaj Baćinskih jezera je varirao, ovisno o kiši, čak do osam metara. Nakon otvaranja tunela variranja vodostaja su smanjena do dva metra. Time je znatno izmijenjena hidrologija, a i izvorno slatka voda je postala donekle bočatom pod utjecajem mora. Ova intervencija snizila je apsolutnu razinu Baćinskih jezera za 8 do najviše 12 m. Priroda. Jezera su stanište mnogih močvarnih biljnih zajednica rijetkih na istočnojadranskoj obali. Najrasprostranjeniji su tršćaci, a na strmijim dijelovima obale prevladavaju šikare rakite. Jezera imaju bogatu ihtiofaunu - ovdje žive 24 vrste riba, od čega su njih devet (prema drugim izvorima 6) rijetke endemične vrste. Još prije dvadesetak godina ovdje je živjela ugrožena i rijetka riječna kornjača (Mauremys rivulata) no u posljednje vrijeme više nije nađena. Bioraznolikosti jezera doprinose ptice, gmazovi i kukci. Krajobrazna i ekološka vrijednost. Jezera imaju veliku krajobraznu vrijednost. Neprimjerena gradnja, intenzivan ribolov, promjena vodnog režima, u jezera se kroz tunel ulijevaju poplavne vode iz Vrgoračkog polja; kanalom su jezera spojena s morem, i drugi utjecaji ugrožavaju živi svijet jezera. Obale južnog dijela jezera već su u velikoj mjeri izgrađene (uz magistralnu cestu kod mjesta Šipak i Pijavice), no preostali sjeverni dio jezera je još krajobrazno očuvan te bi ga trebalo takvoga očuvati i barem u jednom dijelu ostaviti potpuno u prirodnom stanju (bez gradnje, kupališta i sličnih sadržaja). Baćinska jezera dio čine sastavni dio nacionalne ekološke mreže RH kao važno područje za divlje svojte i stanišne tipove. Zbog očuvane prirode privlače mnoge ljubitelje prirode, turiste i izletnike, a jedna od nazanimljivijih ponuda je vožnja tradicionalnom neretvanskom lađom. IZVORI Wikipedia - Baćinska jezera; Naša Neretva |
DOLINA NERETVE - BAĆINSKA JEZERA
Datum objave: 27.8.2015. Proizvodnja: studiohrg Opis: DOLINA NERETVE OD UŠĆA DO METKOVIĆA, BAĆINSKA JEZERA Baćinska jezera
Baćina - talijanski vojni kompleks izgrađen na ostacima Ilirske gradine
Autor: Life and Ventures Datum objave: 6.1.2022. Opis. Veliko hvala Josipu Čupiću koji nam je još davno spomenuo neke od zanimljivih detalja vezanih za gradinu koja se spominje u videu. Naknadno nam je sažeo još dodatnih detalja vezanih uz sam bunker i povijest okolnog područja. Gradina Sladinac nalazi se iznad mjesta Baćina u blizini grada Ploča, a danas se na njenom vrhu nalazi talijanski vojni kompleks iz Drugog svjetskog rata. Kompleks je opasan niskim zidom, a čini ga više bunkera i pomoćne građevine. Cijeli kompleks izgrađen je na ostacima nekadašnje Ilirske gradine koja je porušena tijekom izgradnje te su danas vidljivi samo ostaci inače bogatog arheološkog nalazišta. Područje Baćine bilo je naseljeno od davnina i u brojnim arheološkim iskapanjima pronađeni su predmeti iz razdoblja kasne bronce, željeznog doba, te iz novijih povijesnih razdoblja. Neki povjesničari smatraju da su se ovdje nalazila rimska naselja Praetorija i Biston. Na ovom mjestu dugo vremena je živjela i kolinija Ilira kojima je gradina služila kao utvrda. Staza do gradine kreće iz Baćine, a sam uspon je lagan i kratak. Potrebno je oko 15 minuta za dolazak na vrh, koji je relativno nizak, ali se s njega pruža odličan pogled na Baćinska jezera, Baćinu i okolna brda. Inače, više manje svaki vrh na području grada Ploča ima barem jedan bunker koji datira iz razdoblja Drugog svjetskog rata. Razlog izgradnje svih ovih bunkera bila je luka Ploče, koja je bila strateški važna u ono vrijeme budući da su Talijani preko nje prevozili sirovine prema Italiji. Na području Sladinca Talijani su podigli garnizon, vojnu bolnicu i logor za civile, iz kojeg su onda dalje slani u druge logore. Na području Baćine, Peračkog blata i Pline počinjeni su i brojni zločini tijekom 2. svjetskog rata, a za većinu je odgovorna zloglasna SS divizija Prinz Eugen. |
3 VRŠNO PODRUČJE
Ploče / Baćina / Striževo - prvi Ploče Trail na planinarskoj stazi 'Tragom bunkera'
Autor: Life and Ventures Datum objave: 20.11.2022. Opis. Ako Vam se sadržaj kanala sviđa, Vi se na kanal pretplatite. Jednim klikom. Živili! Ploče su prije nekih 40 godina bile pravi planinarski grad. Nakon toga je više manje sve stalo, a lokalno planinarsko društvo HPD Grabovica se ugasilo. Šteta. Jer Ploče su okružene odličnim planinarskim usponima. Prije par godina skupina lokalnih planinarskih entuzijasta ponovno je vratila planinarenje u modu. HPD Grabovica još jednom je okupila sve koje zanima planinarenje i, ako se nas pita, počelo je zlatno doba pločanskog planinarstva. Očišćena je staza 'Tragom bunkera' na brdu Striževo, društvu se priključuje sve više planinara, organizira se prva trail utrka na području Ploča... Staza 'Tragom bunkera' kružna je tematska staza koja spaja stare bunkere iz razdoblja drugog svjetskog rata, a koje su izgradili Talijani kao prvu liniju obrane luke Ploče, odnosno tadašnjeg Porto Tolera. Talijani su luku koristili za izvoz sirovina iz Bosne i Hercegovine dalje prema Italiji i bila im je strateški važna u to vrijeme. O tome svjedoče brojne vojne građevine na ovom području. Nedavno se na stazi 'Tragom bunkera' trčao Ploče Trail - trail utrka na kojoj je nastupilo više od 200 natjecatelja podijeljenih u 2 zasebne utrke. Velika utrka bila je ukupne duljine 17 kilometara uz 800 metara uspona, dok je manja utrka trčana u duljini od 7 kilometara s ukupnim usponom od oko 250 metara. Više o utrci i ovogodišnjim rezultatima možete pronaći na Facebook stranici Ploče Traila i HPD Grabovice. Mi smo se ove godine utrci priključili kao volonteri fotografi, i to na poziciji bunkera Rača, nama najdražih bunkera na stazi. sasvakog od bunkera na stazi 'Tragom bunkera' pruža se odličan pogled, a bunkeri Rača primarno gledaju na južni dio Makarske rivijere, poluotok Pelješac i Neretvanski kanal. Dok ne napravimo epizodu o cijeloj stazi 'Tragom bunkera', uživajte u njenom manjem dijelu. Abandoned Places of Croatia - Underground Bunker Near Ploče in Southern Croatia (Just Walk, No Talk)
Autor: Life and Ventures Datum objave: 5.1.2025. Opis. lIn this video, we explore the underground bunker located near the city of Ploče in southern Croatia. This city has been an important strategic point throughout its history, leading to the construction of many military fortifications in the area, most of which are now abandoned. You can learn more about this abandoned object at this link: https://www.lifeandventures.com/ploce... PLOČE (Striževo) - napuštena talijanska karaula na vrhu Višnjica
Autor: Life and Ventures Datum objave: 16.12.2024. Opis. Tajne Višnjice: Napušteni vojni položaj iz Drugog svjetskog rata i doba JNA pokraj Ploča Na vrhu brda Višnjica, iznad doline Neretve i s odličnim pogledom na grad Ploče i Jadransko more, smjestio se napušteni vojni položaj izgrađen od strane Talijana. Ova strateška lokacija izgrađena je tijekom Drugog svjetskog rata, kada su sile Osovine na ovim prostorima podigle brojne bunkere, rovove i utvrde kako bi obranile luku Ploče, tada ključnu za vojnu logistiku i transport.Nakon završetka rata, ovaj položaj preuzela je Jugoslavenska narodna armija (JNA) te ga uključila u širi sustav obalne obrane. Luka Ploče, zajedno s prilazima dolini Neretve, zadržala je stratešku važnost, pa je položaj na Višnjici i dalje korišten u vojne svrhe tijekom Hladnog rata. Danas, napušten i zaboravljen, ovaj vojni objekt stoji kao podsjetnik na složenu povijest 20. stoljeća. Kako doći do Višnjice? Planinarska staza prema vrhu Višnjica kreće iz mjesta Baćina (dio Portina), udaljenog nekoliko minuta vožnje od Ploča. Uspon traje otprilike 50 minuta, a staza je pogodna za rekreativce i planinare svih uzrasta. Jednom kada stignete na vrh, dočekat će vas vrhunski pogled iako je sami vrh visok tek 234 metra. Što očekivati na vrhu? Na vrhu Višnjice nalaze se ostaci bunkera, rovova i promatračnica koje svjedoče o važnosti ove lokacije kroz povijest. Zidovi bunkera, zarasli u vegetaciju, govore o teškim danima rata i vojnicima koji su tu provodili dane u iščekivanju. Danas je ovo mjesto idealno za ljubitelje povijesti, planinarenja i one koji uživaju u istraživanju napuštenih lokacija. Ako vas zanima povijest Drugog svjetskog rata, doba JNA ili jednostavno volite otkrivati skrivena i zaboravljena mjesta, dodajte ovu lokaciju na svoj popis.Ne zaboravite podijeliti svoje dojmove u komentarima – jeste li posjetili Višnjicu ili planirate svoj izlet? Pretplatite se na kanal kako biste saznali više o ovakvim povijesnim i prirodnim lokalitetima! |
4 OBALNE PADINE
|
STRIŽEVO / VIŠNJICA - odlična i lagana planinarska tura do talijanskog položaja iz 2. svjetskog rata
Autor: Life and Ventures Datum objave: 14.5.2021. Opis. Uspon na vrh Višnjica u blizini grada Ploča jedna nam je od najdražih planinarskih tura u okolici ovog grada. Višnjica je inače vrh brda Striževo na kojem je uređena i tematska staza Tragom bunkera koju svakako preporučujemo ako imalo volite planinarenje. Tura je lagana i vrlo zanimljiva, a spaja sve bunkere iz Drugog svjetskog rata koji se nalaze na brdu Striževo. Vrh Višnjica nalazi se na suprotnoj strani od spomenute staze Tragom bunkera, a na njemu se također nalazi talijanski položaj iz Drugog svjetskog rata. Iako Višnjica nije najviši vrh Striževa, njena eksponiranost čini je strateškim mjestom s kojeg se pruža savršen pogled na cijeli neretvanski kanal koji je bio jedino morski smjer dolaska u luku Ploče. U vrijeme Drugog svjetskog rata luka Ploče zvala se Porto Tolero (doslovan prijevod - luka za prekrcaj) i služila je Talijanima da preko nje šalju sirovine iz Bosne i Hercegovine dalje prema Italiji. Izvozio se prvenstveno ugljen koji je bio potreban za napajanje brojnih tvornica oružja i vojne opreme. Cijelo podučje grada Ploča bilo je pod okupacijom u vrijeme Drugog svjetskog rata, a izmjenjivale su se talijanske i njemačke snage koje su iza sebe ostavljale pustoš. Dan danas su vidljivi ostaci brojnih bunkera i ostalih vojnih objekata koje su ove vojske gradile i koristile u tim vremenima. Većina tih vojnih objekata danas propada. Primjer je i ovaj objekt na vrhu Višnjica. Staza za vrh Višnjica kreće iz Baćine (mjesto u blizini grada Ploča), točnije iz dijela koji se zove Portina. Do vrha vodi prilično široka i markirana staza koja je nekad bila cesta. Sama tura nije duga, do vrha treba tek nešto malo više od 40 minuta. Zbog eksponiranosti vrha pogled je odličan premda je vrh Višnjica visok tek 244 metra. |
IZVORI I LITERATURA
LiteraturaANDRIJAŠEVIĆ, Mihovil: Toponimija istočnoga dijela Gornjega Makarskog primorja (Brist, Gradac i Baćina). Hrvatski rasadnik. Gradac, 1999. str. 277–326.
ČUPIĆ, Josip: Striževo iznad Baćinskih jezera. Hrvatski planinar, br. 7-8, 2020. str. 325-328. Elektronički izvori i članciIZRAĐENA PROGRAMSKO-PROSTORNA STUDIJA. Baćinska jezera kao nova destinacija rekreacijskog turizma. Dubrovnik.net, 18.10.2012.
Vanjske poveznice i adrese |
Neretvanski, odn. Neretljanski kanal
Putujući prema Korčuli i Pelješcu vrijedi "uskočiti" na trajekt Ploče-Trpanj, jer se tijekom te vožnje pruža atraktivan pogled na mnoge dinarske planine, među kojima se ističe dugačak vijenac primorskih dalmatinskih planina, od Biokova sve do Grabovice (Sv. Ilija kod Gradca, lijevo), Striževa (na fotografiji desno) i Rujnice (krajnje desno na horizontu), na krajnjem jugoistoku toga vijenca. |