PLANINE DALMACIJE > OBALNI PLANINSKI NIZ > BIOKOVO > Striževo
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Krstina, 328,5 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.0602, 17.4025
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Krstina, 328,5 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.0602, 17.4025
|
UvodStriževo je omanje brdsko područje smješteno između Baćinskih jezera na sjeveroistoku, morske obale na zapadu i jugu, te zaljeva Ploča u Neretljanskom (odn. Neretvanskom) kanalu, na istoku. Prema sjeveru, na području zaselka Rudine jedna plića krševita brdska uvala dijeli ga od biokovskog brda Grabovice (u nekim starijim izvorima Grabovina), poznatijeg po njegovu najvišem vrhu Sv. iliji - iznad Gradca (773 m). Striževo je zapravo najjužniji izdanak dugog biokovskog planinskog vijenca i prijelazno područje između Makarskog primorja i Neretvanske krajine - šireg područja oko delte rijeke Neretve.
ENGLISH SUMMARY: Striževo
Striževo is a small hilly area located between Baćina lakes in the northeast, the Adriatic sea coast to the west and south, and the bay of Ploče in the east. To the north, in the area of the settlement of Rudine, a shallow hilly trough separates it from the hill of Grabovica, better known for its highest peak Sv. Ilija - above Gradac (773 m) Striževo is actually the southernmost branch of the long Biokovo mountain range, and the transitional area between the Dalmatian Makarska Riviera and the Neretva river delta. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI
|
Pogled na Striževo
Pogled s obale jezera Crniševo - koje se još naziva i Trniševo - najubljeg od Baćinskih jezera. U podnožju Striževa nazire se Jadranska magistrala, a najviši vrh Striževa Krstina nazire se u pozadini |
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE
Reljef
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Odumiranje sela
Zanimljivo je da je početak Drugog svjetskog rata Baćina, u svim svojim selima, dočekala s 804 stanovnika (što je više nego danas - 572), koji su se bavili poljoprivredom i ribarstvom. |
Povijesni pregled
1387. Prvi spomen Ploča u dokumentu Povijesnog arhiva u Dubrovniku.
1621. Prvi spomen baćinske župne crkva sv. Jurja mučenika (sv. Jure). 1872. Na mjestu starije crkve sagrađena nova baćinska župna crkva. 1936. Kroz Baćinu (baćinska naselja) sagrađena je turistička cesta koja je Baćinu povezala s Makarskom i Splitom, a s druge strane s neretvanskim naseljima i Metkovićem. 1936. Za Kraljevine Jugoslavije bila je donesena odluka o gradnji luke pod nazivom Aleksandrovo, a radovi na njoj bili su započeti 1939. Ime Aleksandrovo se održalo do Drugog svjetskog rata i talijanske okupacije. 1937. Počela izgradnja željeznice od Metkovića do Ploča. Željeznica je dovršena 1942. godine. 1941. U vrijeme talijanske okupacije Aleksandrovo je preimenovano u Porto Tolero (tal. luka za prekrcaj, jer im je služila za ukrcaj sirovina iz Bosne prema Italiji). 1941. (18.9.1941.) formiran je Baćinski partizanski odred u kojeg je stupilo 26 partizana. 1942. (25.3.1942.) napad na baćinska sela ustaša i Talijana iz smjera Prologa uz podršku topovskih granata. Donijeta odluka da svo stanovništvo ode u zbjeg kako bi se izbjegao sukob. 1942. (4.5.1942.) Žešći sukob talijanske motorizirane tenkovske jedinice i partizana na cesti kod zaseoka Sladinac i u Malim Barama, na istom mjestu gdje će se kasnije nakon pola stoljeća voditi bitka sa JNA (13.9.1991.), a za osamostaljenje Republike Hrvatske. 1945. Gradu se vraća izvorno ime Ploča (u jednini). 1950. (1.5.1950.) Ploče po prvi put mijenjaju naziv u Kardeljevo te će pod tim imenom ostati do 1954. kada dobiva ime Ploče (u množini). Ponovno mijenjanje imena iz Ploče u Kardeljevo se dogodilo 1980. te je ono zadržano do 22.11.1990. kada se vraća naziv Ploče. |
Baćina u Drugom svjetskom ratu
U raznim partizanskim jedinicama u antifašističkoj borbi sudjelovao je ukupno 401 partizanski borac iz Baćine. Sudjelovala je gotovo polovica stanovnika. U partizanskim jedinicama ih je poginulo 68, od čega 18 žena. Od ukupnog broja poginulih baćinskih partizana 42 su poginula u bitkama na Sutjesci i Neretvi. U Baćini je dodjeljeno 42 spomenice iz 1941., a 102 stanovnika stradalo je od fašističkog terora. Samo u nacističkom masakru 2. studenog 1943. u Velikoj Bari ubijena su 63 mještana. U zbijegu u logoru Ell Shattu umrlo je 19 baćinaca. U domobranskim postrojbama NDH, poginula su samo 3 žitelja Baćine, a jednog su strijeljali partizani. |
Gdje Neretva hladna teče ...
Pogled na Striževo i luku Ploče s mjesta gdje rijeka Neretva utječe u Jadransko more. U pozadini, horizontom dominiraju vrhovi Grabovice (Sveti Ilija kod Gradca). |
1 OKO PLOČANSKOG ZALJEVA
Ploče
Baćinska jezera
Vjerojatno najbolji pogled na ova jezera pruža se s uređenog vidikovca uz Jadransku magstralu. U prvom planu je najdublje jezero Crniševo, a iza njega je malim kanalom povezano najveće jezero Oćuša. Osim atraktivnosti vode i obala samih jezera, pogled s ovoga mjesta zorno dočarava pojam jezera, odn. vode u kršu. Na horizontu se izdiže planina Rujnica. |
2 SJEVERNIM PADINAMA
Baćina KOORDINATE: 43.08, 17.388; NADMORSKA VISINA: OKO 72 m; BROJ STANOVNIKA: 572 (2011.); WIKIPEDIJA: Baćina
Baćina [izgov. Bȁćina] je naselje koje administrativno pripada Gradu Pločama, smješteno oko 8 km sjeverozapadno od grada, dijelom uz državnu cestu br. 8 (Jadranska magistrala). Nekada je Baćina pripadala Primorju, odnosno makarskom kotaru. Pločanski zaljev i cijeli baćinski prostor zaklanjaju brda Višnjica i Krstina u Striževu. Sa sjevera proteže se biokovsko planinsko područje.
Župa Baćina u povijesnim se izvorima spominje 1340., a u Kreševskoj povelji iz 1434. spominje se zapadni dio župe pod imenom Zavod (usp. zahod ‘zalazak Sunca, zapad’). No, iz arheoloških podataka razvidno da je područje tih župa u kontinuitetu naseljeno još u pretpovijesti. Osim sjedišta župa (poput Baćine) u navedenome se razdoblju spominju i neka druga neretvanska naselja (Klek, Crnoća, Brestica, Jezerčani, Olomčani), a među njima i baćinski zaselak Zavodi/Zahodi (1434.). Selo se Baćina potom spominje u ispravi mletačkoga dužda Moceniga iz 1571. te 1626. (kao Bachigna). Dijelovi Baćine su i zaseoci: Antunovo Guvno, Baruža, Bristova Doca, Dno Polja, Kolivrat, Kruševo, Mlinica, Pijavice, Plitvina, Podačempres, Podmeđine, Rudine, Striževo, Višnjica, Zadužbina, Zavod-Žrnovica, Zavod-Žukovac, Žukova (Žukova Baruža) i Žukovac. Stanovništvo se tradicionalno bavi poljodjelstvom, vinogradarstvom, stočarstvom, trgovinom, komunalnom djelatnošću (vodocrpilište Klokun) i u novije vrijeme turizmom. Kod lokaliteta Sladinac (Slatine) pronađeni su ostaci antičkih zidova i mozaika rimskog naselja Praetoria. Na Sladincu su otkriveni i ostaci starokršćanske bazilike iz 6. st. Kraj ruševine crkve sv. Andrije nalaze si se nekropola stećaka (uglavnom sanduka i ploča). Na jezeru Crniševu, gdje su stolovali plemići Kačići, nalaze se dva povijesna lokaliteta, Velika i Mala Baćina. Baćina i Striževo bili su važno mjesto za fašističku Italiju i nacističku Njemačku. Na brdima iznad jezera Crniševo (Trniševo) bilo je 10-ak njihovih bunkera koje su koristili za kontroliranje ulaza u Porto Tolero, današnju luku Ploče iz koje su Nijemci i Talijani izvozili bakar, boksit i ostale rude iz NDH. |
Na razmeđi Makarskog primorja i Neretvanske krajine
Makarsko primorje smješteno je u središnjem dijelu dalmatinskoga priobalja, na južnim padinama Biokova te se prostire od Dubaca u Brelima do Baćine, koju se danas drži dijelom Neretvanske krajine iako crkveno pripada Makarskom dekanatu (istočni dijelovi područja Baćinskih jezera-Plina i Ploče, pripadaju Neretvanskom dekanatu, op.). (Vidović, 2013.) Naselja srednjovjekovne župe
Prema popisu neretvanskih naselja po župama (1340. god.), župi Bȁćina pripadali su: Antúnovo gúvno, Bàruža, Blȁto, Bȍškovići, Brı̏stovi Dȏci, Cȍtino Gúvno, Dȏci, Dònjı̄ Gíljevići, Garàčeli, Gòrnjı̄ Gíljevići, Jèlavići, Júrevina, Kòlivret, Kopàčine, Krȕševo, Mȃlā Bȁćina, (Mȃlā) Bȁra, Pı̏javica, Plı̏tvina, Plȍče, Pódce, Podčèmpres, Pòdgrabovica, Pòdmeđine, Poljíca, Pròdolje, Rùdine/Kátići, Sladínac, Stríževo, Šípak, Vȅlikā Bȁćina, Zavod, Žȃrkovača, Žȕkovac. Toponim ´Baćina´
Toponim Baćina vlaškoga je porijekla. Ime Baćina moglo bi biti antroponimnoga postanja te je povezano s apelativom bač - druga osoba u pastirskome poretku, najčešće zadužena za proizvodnju sira (zabilježen je i lik Bačina). S vremenom je apelativ bač donekle izmijenio značenje te je označivao glavara pastirskoga stana. Ne treba posve odbaciti ni mogućnost da je riječ o odrazu hidronimijskoga apelativa bač/bać ‘zdenac sa slankastom vodom’. (Vidović, 2013.) Bogunovići u Baćini
I dok je doseljavanje stanovništva u Makarsko primorje iz krajeva zapadno od rijeke Neretve razmjerno dobro opisano u literaturi, doseljavanje je u navedeno područje iz istočne Hercegovine poprilična nepoznanica te je razvidno samo na temelju neizravnih podataka. Tako su Bogunovići koji danas nastanjuju Baćinu, a koji se u prošlosti spominju na Visu gdje su se doselili kao izbjeglice pred Osmanlijama, u srednju Dalmaciju najvjerojatnije doselili iz Koteza u Popovu u kojima se 1415. spominje Branko Bogunović (DAD 40/191). (Vidović, 2013.) Trišćana
Brdo Perun u Baćini dobilo je ime po slavenskome božanstvu munje i groma, a pod njim se nalazi zaselak Trišćana (< *trěskъ ‘grom’) te Trišćeni potok. |
Žukovac (Baćina)
Župna crkva sv. Jurja mučenika (sv. Jure)
KOORDINATE: 43.083612, 17.369129 Crkva se prvi put spominje 1621. a vjerojatno je sagrađena i prije te godine. Ta je stara crkva srušena, a na njezinom je mjestu 1872. sagrađena današnja crkva sa zvonikom na preslicu i kamenom rozetom iznad vrata na pročelju, duga 18 i široka 6 metara. Na oltaru su slika sv. Jure, djelo Filipa Naldija iz druge polovice 18. stoljeća i kip Bezgrešnog Začeća B. D. Marije. Pripada Makarskom dekanatu Splitsko-makarske nadbiskupije. Vlasti socijalističke Jugoslavije skinule su zvona sa zvonika 1958. i zakopali ih nedaleko od Klokuna u Peračkom Blatu, a u crkvi se nije mogla ni slaviti misa. Nije bilo dozvoljeno čak ni popravljanje crkve, iako je bilo vidljivo kako se krov urušava. Zvona su nakon demokratskih promjena pronađena i na blagdan sv. Jure 23.4.1993. vraćena na zvonik. To je bilo prvo bogoslužje u crkvi od 1941. Na crkvi je promijenjen krov 2012. U njoj se redovito danas vrši bogoslužje. ŽUPA BAĆINA; Župa Baćina administrativno se nalazi na području Grada Ploče u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Proteže se od Graca do Ploča, preko brdovitog kraja prema Baćinskim jezerima. Kršćanstvo je u tom kraju bilo rašireno već u prvim stoljećima, o čemu govore ostaci starokršćanske bazilike sv. Andrije u Sladincu iz 6. stoljeća, najveći spomenik antičke kulture na širem području grada Ploča. Za vrijeme turske vladavine Baćinu su posluživali franjevci iz zaostroškog samostana. Župa je prvotno bila u zajedništvu s Podacom, a kasnije su je posluživali župnici iz Graca. Danas je poslužuje župnik-franjevac iz Pline-Stabline. Matične knjige su postojale od 1746. god., ali su stradale u Drugom svjetskom ratu zajedno sa župnom kućom. IZVORI Župa Baćina i Plina-Stablina, web-stranica, i dr. |
Kapelica svetog Ilije Proroka
Sagrađena je 1863. godine nedaleko od župne crkve sv. Jurja, na samom zapadu Baćine (poznat u starini kao Zavod), uz župnu kuću za svakodnevne potrebe župnika - za svakodnevnu osobnu molitvu i samu podjelu sakramenata u onom vremenu kad nije služio misu u crkvama sv. Jurja i sv. Luke tijekom tjedna. Obzirom da u vrijeme socijalističke Jugoslavije svećenik u Baćinu nije smio dolaziti, župna kuća je ostala napuštena i tijekom vremena postala je ruševina. Kapelica je duga 4,40 m, a široka 3,10 m. Na pročelju je zvonik na preslicu za jedno zvono. Povrh samih ulaznih vrata stoji godina 1863., a župnikom u vrijeme gradnje kapelice bio je fra Ivan Raič koji je službovao od 1860. do 1867. godine. Unutar kapelice, koja je u derutnom stanju, maleni je oltar s nišom na kojem se nekad nalazio kip sv. Ilije. |
Kruševo (Baćina)
Crkvica sv. Luke evanđeliste
KOORDINATE: 43.080418, 17.400391 Crkvica sv. Luke evanđeliste izgrađena je u zaselku Kruševo na istoimenom brežuljku (151 m n.v.), po svoj prilici, kad i crkva sv. Jure, godine 1621., iznad jezera Crniševo na starom groblju. Popravljena je 1672. godine. Iznad pročelja je zvonik na preslicu za jedno zvono. Svod je gotički. Na tom lokalitetu nalazila se srednjovjekovna nekropola stećaka, od koji su neki do danas sačuvani, a jedan je uzidan u temelje crkve. Duga je 10,50 i široka 5,50 metara.Godine 1943. talijanska je vojska bacila zvono, što je vidio mještanim Nikola Katić i njegova supruga Ana, koji su to povjerili sinu Jadranu i on je 1993. godine to priopćio župniku fra Jozi Ćerleku, pa je poslije 50 godina zvono pronađeno i vraćeno na zvonik, a iste je godine i crkva popravljena. Na blagdan sv. Luke iste godine u crkvu je postavljen svečev novi kip, dar mještanina Ivice Krilića, nabavljen u Rimu. Ni u ovoj crkvi vlasti socijalističke Jugoslavije nisu dopuštale ni bogoslužje ni popravak, iako je crkva bila bez vrata i krov prokišnjavao. U njoj se slavi sv. Misa prigodno. IZVORI Župa Baćina i Plina-Stablina. web-stranica Baćina. Splitsko-makarska nadbiskupija |
Sladinac (Baćina)
Baćinska jezera
Baćinska jezera su skup jezera krškog karaktera, točnije potopljene ponikve u mjestu Baćina, u zaleđu Ploča. Razina jezera varira od 1 do 3,5 m nad morem, a dubina im je od 5,4 do 31 metra (prema S. Božičeviću, u Fenomen krš: najdublje jezero ima 34 m), po čemu su ona kriptodepresija u kršu priobalnog područja. Ukupne su površine 1,38 km2 (138 hektara), a sastoje se od šest spojenih jezera (Oćuša, Crniševo, Podgora, Sladinac, Šipak i Plitko jezero) te jednog odvojenog jezera (Vrbnik). Površinom najveće jezero je Oćuša (još i Voćuša) veliko 55,4 ha, a najmanje Vrbnik (Vrvnik). Najdublje je jezero Crniševo (također Trniševo) s dubinom od 31 metra. Sve do 1912. godine vodostaj im je varirao, ovisno o kiši, čak do osam metara. Te je godine iskopan kanal prema moru dugačak 700 metara, pa su variranja vodostaja smanjena do dva metra. Time je znatno izmijenjena hidrologija, a i izvorno slatka voda je postala donekle bočatom pod utjecajem mora. Na području jezera ima i izvora koji su povezani direktno s morem. Na području Klokun kod Plitkog jezera nalazi izvor koji osigurava pitku vodu za grad Ploče i širu okolicu.
Na jezerima su tri mala otoka te dva tunela. Prvi spaja jezera s morem, kako bi višak zimske vode koja dolazi iz Vrgoračkog polja (prokopan je tunel do Baćinskih jezera dug 2 km, radi odvodnje viška vode iz Vrgoračkog i Staševačkog polja), odveo u more te spriječio poplave. Jezera su stanište mnogih močvarnih biljnih zajednica rijetkih na istočnojadranskoj obali. Najrasprostranjeniji su tršćaci, a na strmijim dijelovima obale prevladavaju šikare rakite. Stanište su 24 vrste riba, od kojih su 9 rijetke endemične vrste. Bioraznolikosti jezera doprinose ptice, gmazovi i kukci. Zbog očuvane prirode privlače mnoge ljubitelje prirode, turiste i izletnike, a jedna od nazanimljivijih ponuda je vožnja tradicionalnom neretvanskom lađom. Baćinska jezera dio čine sastavni dio nacionalne ekološke mreže RH kao važno područje za divlje svojte i stanišne tipove. IZVORI Baćinska jezera. Wikipedija (hr) Baćinska jezera. Hrvatska enciklopedija Baćinska jezera. Proleksis enciklopedija. 1.8.2013. Područje nacionalne ekološke mreže Baćinska jezera. Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije (PDF) DOLINA NERETVE - BAĆINSKA JEZERA
Datum objave: 27.8.2015. Proizvodnja: studiohrg Opis: DOLINA NERETVE OD UŠĆA DO METKOVIĆA, BAĆINSKA JEZERA Baćinska jezera
|
4 OBALNE PADINE
IZVORI I LITERATURA
LiteraturaANDRIJAŠEVIĆ, Mihovil: Toponimija istočnoga dijela Gornjega Makarskog primorja (Brist, Gradac i Baćina). Hrvatski rasadnik. Gradac, 1999. str. 277–326.
ČUPIĆ, Josip: Striževo iznad Baćinskih jezera. Hrvatski planinar, br. 7-8, 2020. str. 325-328. Elektronički izvori i članciIZRAĐENA PROGRAMSKO-PROSTORNA STUDIJA. Baćinska jezera kao nova destinacija rekreacijskog turizma. Dubrovnik.net, 18.10.2012.
Vanjske poveznice i adrese |
Neretvanski, odn. Neretljanski kanal
Putujući prema Korčuli i Pelješcu vrijedi "uskočiti" na trajekt Ploče-Trpanj, jer se tijekom te vožnje pruža atraktivan pogled na mnoge dinarske planine, među kojima se ističe dugačak vijenac primorskih dalmatinskih planina, od Biokova sve do Grabovice (Sv. Ilija kod Gradca, lijevo), Striževa (na fotografiji desno) i Rujnice (krajnje desno na horizontu), na krajnjem jugoistoku toga vijenca. |