|
|
|
|
UvodPliješ je najviši greben i vrh manje skupine vrhova i površi, koja se nalazi na krajnjem sjeverozapadu grupe Ljubišnje i u potpunosti na državnom teritoriju Bosne i Hercegovine. Skupina je sa zapada ograničena rijekom Drinom, sa sjevera Ćehotinom, s juga Tarom, a prema istoku rječicom Skakavac (pritoka Ćehotine). Ove planine obiluju pašnjacima, livadama, proplancima i crnogoričnim šumama.
-
ENGLISH SUMMARY: Pliješ- Vrhovi i površi Pliješa su:
|
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Pliješa
Oglašavajte ovdje:
|
|
Selo se smjestilo na padini iznad sastavaka Tare i Pive u Drinu.
|
Topografska karta područja
Povijesni zapis o Humu O prilikama i zbivanjima u Srbiji sredinom XII veka pisao je vizantijski hroničar i istoričar Jovan Kinam: Vizantijski car Manojlo I Komnin (1143-180) prodro je u Srbiju 1149. godine da bi kaznio srpskog župana koji se pridružio savezu nekoliko evropskih vladara protiv Vizantije. Razorena je tvrđava Ras i neka druga utvrđena u oblasti nazvanoj Nikava, zatim tvrđava Galič, a opustošena je i popaljena sva srpska zemljz. Sledeće, 1150. godine, drugi pohod cara Manojla I Komnina na Srbiju okončan je porazom zajedničke srpske i ugarske vojske na reci Tari. U novije vreme izneto je mišljenje po kome se odlučujuća bitka nije odigrala na reci Tari, sastavnici Drine, već na istoimenoj rečici u okolini Valjeva, pa bi se tu, oko Valjeva, nalazila i severna granica srpske države velikog župana Uroša II, koji je tada bio na vlasti. Ovome tumačenju suprostavljaju se raniji podaci o teritoriji srpske države koji se teško mogu vezivati za oblasti severno od Zapadne Morave i Đetinje. Pritisak Ugarske sa severa, koja pored Hrvatske već u prvoj polovini XII veka uspeva da potčini Bosnu, prisiljavao je Vizantiju na energične mere odbrane severnih područja i brze vojne akcije koje dugo nisu dopuštale da se granice srpske države pomere ka severu. Iz kratkog izlaganja Jovana Kinama saznaje se da je car Manojlo Komnin vojsku sakupio kod Niša. Potom je da bi sprečio dolazak ugarskih četa Srbima u pomoć, prešao sa vojskom preko oblasti Lugomir idući ka Savi, blizu Save je zaokrenuo ka Drini, na granici prema Bosni. U daljem toku pohoda izbio je sukob prethodnice vizantijske vojske sa manjim ugarskim odredom. Car je morao biti u blizini, jer je, saznavši za to, poslao u pomoć protosevasta Jovana. Vizantinci su sterali Ugre u “tok reke Strimona” i gonili ih dalje sve do reke Tare. Carev logor je bio na polovini puta koji vodi ka Sečenici. Tu je car saznao od zarobljenika gde se nalazi veliki župan i krenuo je ka reci Tari na kojoj se potom odigrala odlučujuća bitka. Opis mesta bitke pokazuje da se radi o velikoj reci koja se prelazi mostom, gde je okolina bila zarasla u čestar i pokrivena debelim nanosima snega. Mala rečica Tara kod Valjeva teško bi mogla da odgovara mestu ove bitke. Kako i Kinamovo izlaganje nalaže, i Strimon i Sečenicu treba tražiti na prostoru od Drine prema Tari. Samo mesto sukoba između srpsko-ugarske i vizantijske vojske bliže je planini Tari nego današnjoj reci Tari. Na tome području živeli su Autarijati, jedno od najvećih ilirskih plemena, koje pominje Strabon. Oba naziva, i planine i reke Tare, starija su od imena ilirskog plemena jer se ono po njima naziva Autarijatima. Rečica Derventa, koja izvire na planini Tari i uliva se u Drinu kod sela Rastišta, današnje ime dobila je u turskom periodu, od turske reči derbent (klanac), a njeno staro ime nije poznato. Međutim, prema opisu bitke na Tari, brza i skoro neprelazna planinska reka Tara, sastavnica Drine, iako je dosta daleko prema jugozapadu, najverovatnije je bila Kinamova Tara. Na stavama Pive i Tare nalazi se Šćepan-Polje, a i ispod planine Vukuša u selu Humu prema reci Tari postoji manje proširenje rečne doline. Na oba ova mesta mogoa je da se odigra jedan srednjovekovni okršaj dve nevelike vojske. Ishod bitke na Tari pokazao je da su Srbija i Ugarska i udruženih snaga bile slabe da se suprostave Vizantiji. Izvor: mr Gordana Tomović, Užice nekad i sad; Srednji vek; Od kasne antike do kraja 12. veka. |
|
Mazoče je naseljeno mjesto u općini Foča. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 146 stanovnika (od toga Srba 73 i Muslimana 73), a 2013. godine 31 ( od toga Srba 30 i 1 Bošnjak).
Selo Mazoče je smješteno podnožju planine Pliješ sa otvorenim pogledom na rijeku Drinu, planine Zelengoru, Vučevo, Maglić, Maluš i mnoge druge planine koje se nalaze istočno od Foče prema granici sa Crnom Gorom. Mazoče je okruženo selima Lisovići, Dragovine, Krmčići i Pekovići. Puta povezanost sa selom Mazoče je magistralni put Foča-Šćećan polje sa kojeg se odvajaju makadamski putevi prema ovom selu. Stanovništvo se uglavnom bavi stočarstvom i poljoprivredom,a tome pogoduju brojni izvori pitke vode. U ljetnom periodu stanovnici sela osim seoskih poslova beru gljive, šumsko voće i ljekovite bilje što im daje mogućnost za zaradu. Odlazak mladih sa sela i traganje za boljim životom, zatvaranje škole u Čelik polju,ratni period, ostavili su selo sa pretežno starijim stanovništvom kojeg je iz godine u godinu sve manje. Prema podacima iz januara 2015. godine u ovom selu živi samo 15 stanovnika. IZVOR Mazoče. Wikipedija 
Pogled s Vučeva na dolinu Drine, selo Mazoče i Pliješ
Autor fotograifje: BoboKovač; Wikipedija |
Selo Mazoče
Autor fotograifje: BoboKovač; Wikipedija 
Pliješ na području sela Mazoče
Autor fotograifje: BoboKovač; Wikipedija |
Pogled s vrha Pliješa
Pogled na visoravan Vučevo, Bioč (lijevo), Maglić (u sredini), i Volujak (desno). Autor fotografije: ZORAN VUKADINOVIC; Izvornu fotografiju sa stranice Panoramio pogledaj klikom na fotografiju iznad. |
Vrh Pliješa i njegov travnati rub, gledan od jugoistoka
Autor fotografije: ZORAN VUKADINOVIC; Izvornu fotografiju sa stranice Panoramio pogledaj klikom na fotografiju iznad. 
Šumovite sjeveroistočne padine Pliješa kod platoa Slabića
Autor fotografije: ZORAN VUKADINOVIC; Izvornu fotografiju sa stranice Panoramio pogledaj klikom na fotografiju iznad. 
Mazočka planina u jugoistočnom podnožju Pliješa
Autor fotografije: ZORAN VUKADINOVIC; Izvornu fotografiju sa stranice Panoramio pogledaj klikom na fotografiju iznad. |
|
Vukuša planina
Vukuša planina zahvaća najjužniji dio skupine Pliješa, dio koji se neposredno uzdiže nad kanjonom Tare, nad sastavkom Tare i Pive kod Šćepan Polja te prvim kilometrima desne obale Drine. Vukuša planina je od najvišeg dijela Pliješa malo izdvojeni plato, visine oko 1400 do 1488 m (Obližnja Jelovča gora), s kojega uzdiže par blago zaobljenih glavica-vrhova: Opočje (1434 m), Borovac (1438 m) i dr. Prema jugu, kanjonima Tare i Drine, kao i prema jugoistoku, prema kanjonu potoka Šipčanica, Vukuša planina strmo se ruši u vertikalnim liticama. Od obale rijeke Drine (437 m n.v.) se uspinje staza kroz lokalna sela na Vukušu s koje se pruža odličan pogled na područje Šćepan Polja i kanjone rijeka Tare, Pive i Drine 
Vukuša planina nad kanjonom Tare, u daljini Velika Ljubišnja
Autor fotografije: ZORAN VUKADINOVIC; Izvornu fotografiju sa stranice Panoramio pogledaj klikom na fotografiju iznad. Iz starog tiska Put na Vukušu Marko S. Popović Članak je objavljen u časopisu Bosanska vila, 15.7.1890. godine ... Pošto nam ispriča to Milovan, popijemo po kavu, oprostimo se i pođemo dalje putovati. Išli smo čas pješe, čas na konjima, jer put bijaše sad ravan, sad strmenit. Na dva sahata pred veče, stignemo u selo Mazoč, opština Ðurevo, I u Mazoču nalazi se porodica Pavlovića. Tu je najstariji i najviđeniji čovjek, po imenu Mato. Crni brci pokrili su mu usne, junačkoga pogleda i lika - pravog tipa plemićskoga. Čovjek, kad se s njim razgovara, vidi, da on nije prostak, kao što ima našijeh seljaka. Kod njegove smo se kuće malo pozabavili, razgovarajuci se o koječemu. On ima nekolicinu braće, ali su se na žalost, na nekoliko dana pred naš dolazak, izdijelili između sebe. To je jedna velika - tako reci „kužna bolest", koja mnogi srpski dom okuži, t. j. uništi! Sacuvaj nas Bože! . . . Mato ima dva sina poodrasla, pa pošto im je daleko, da idu u Foču u školu, to ih on sam sobom uči čitati i pisati. Bukvar im je stari, te sam im po želji njihovoj - napisao nova ćirilovska rukopisna slova. Mato zna prilicno čitati, a ima trebnik, te kazuje ondašnjim seljacima, kad se koji dan ne radi, pa ga s toga svaki i zove popom, a ženu mu popadijom. Na pola sahata pred veče, krenemo iz kucć njegove i dođemo na konak u komšiluk popa Mata Pavlovića, kod vrijedne braće Markovića. Tuj imaju tri brata. Ne zna se, koji je od koga bolji i pošteniji. Tu smo prenoćili, pričajući i razgovarajući se, pokraj lijepe vatrice. U jutru donese nam planinka, te doručkujemo. Spremimo se i pođemo na planinu Vukušu, da razgledamo pećinu. Zovnemo - te s nama pođe iz kuće Markovića srednji im brat Ilija. On je ponio dugačku pušku. Išli smo od njihove kuće sjeveroistočno i dođemo poslije jedan sahat na planinu Vukušu. S Vukuše je lijep pogled na sve strane. Već vidjemo i grad Sokolac, koji se pruža od nje na južnu stranu, ispod koga se pružilo Stjepan polje, gdje se sastaje Tara i Liva, te stvaraju valovitu Drinu. Drina razdvaja Vukušu prema Vučevu. Po Vukuši su se pružili mnogi otkosi i i pitomi pašnjaci. Vukuša je plodna sa osobitim sijenom, koje ss računa u najbolje i najljepše sijeno u Hercegovini. Ðordo mi je pricao: Jedan Hercegovac došao je u Carigrad u nekakva Hercegovca handžije. On zaište konju sijena. Handžija, pošto izmjeri sijeno, odnese konju i položi. Hercegovac, kad viđe sijeno, ne donađe mu se, pa će reći handžiji : „Da nu, čoječe, donesi ti meni boljeg sijena, ta ovoga mi konj — Božju ti vjeru zadavam — ni okusiti neće!" Na to ce hadžija: „E, ne donio ti ja sad sa Vukuše sijena . . . Ja nemam boljeg!" . . . Sa Vukuše ugledah ja podaleko na zapadu s onu stranu Drine, jednu povisoku planinu, koja se k nebu, kao šiljage dizaše. Tako mi se činjaše. Zapitam Iliju, kako se zove ? „Ono je Čagošta." Ja gledah, gledah, kako se romantično pružaju pojedini ogranci. A Ilija poče ovako pricati: „E, moja braćo! Ono vam je prije nekoliko stotina godina bio jedan veliki jaramaz Turčin, koji je što se kaže: i klao i palio. Taki je bio! Mnoga je srpska majka, zbog njega zakukala. Mnogog je Srbina skasapio na pravdi božijoj! Na Čagošti nalazi se jedna ravnica, gdje se može sijati žito. Na nju je teško i pješe izaći, a sa konjem se ne može nikako. Jedan put orao jedan težak Srbin, sa dva vola na Čagošti. Tu mu se nalazila ljetna kolibica. Pošto je nekoliko izorao, stane se odmarati. Kad u dnu Čagošte vidi, gdje ide putem, onaj veliki jaramaz na debelu atu (konju, op.) čogatastu. Srbin. kad ga vidje, vikne sa Čagošte: „O Turčine! Da nu, čoče, dođi mi gore na konak da prenoćimo!" Turčin je to iuo, pa je šutke u sebi govorio: „Valah ću ti se, Vlaše, osvetiti, već ako živ ne budem!" Srbin ga je opet dozivao: „Da nu, svrati se, ne prolazi konaka!" Govorio je tako, jer je znao, da Turčin ne može s konjem gore izači. Na jedan put Turčin mu se izgubi ispred očiju. On, pošto se odmori, počne opet orati. Pred veče pomoli se kod njegova oranja onaj isti Turčin zlikovac, vodeći konja za uzdu. Srbin, kad ga vide pred sobom, ne bi mu milo, ali opet se oslobodi i pritrči k njemu, uzme mu konja i počne vadati. Turčin, pošto se odmori, zapitaće Srbina: „Pravo mi kaži, što si me zvao na konak!?" Srbin tada reče: „Ja se samo našalio, jer sam mislio, da nećeš moći sa konjem izaći." „E dobro! Sad brže bolje brave i gotovi večeru. Ja hoću da prenoćim, kad si me zvao!" „Bogme ovdje mi nijesu bravi, nego su dolje u drugijem kolibama pod Čagoštom; a ni ja nemam šta večerati ovdje." „A ti kad nemaš, kolji odmah vola." „Ne, aga, dina ti, pa cemo sjutra zajedno dolje kolibama." „Odmah, Vlaše kolji, ili ću ga ja klati!" Kad je vidio Srbin, da druga biti ne može, zakolje vola. Pošto ga odere, tada Turčin priđe volu, odreže jedan ražanj mesa, to ispeče i izjede, a ostalo ostane onako. Jadni seljak se snuždio, pa ne može više ni da govori, jer ne zna sa čim ce sjutra orati! ... Turčin pošto izjede ražanj mesa reče: „Vlaše, ja nijesam gladan, ali si ti za ovo kriv, da me ne zva, ne bi ovako bilo. Sjutra bi opet orao, a ovako ćeš se za dugo mučiti sa tuđim volovima. Za to znaj ti, a nek zna i Čagošta za gosta!" To reče i ode, a Srbin ostane jadan, gledajući za njim i kajući se šta je učinio. Od toga je i sada ostala u narodu poslovica. Pošto Ilija to ispriča, mi ga zapitamo: „Da li je to istina?" Na to će Ilija: „Svaki, koji mi je god o tome pričao, kazao mi je i kleo se, da je istina, pa ja ne znam; a sigurno da nije nešta bilo, ne bi se ni spominjalo. Ta i Vuk Branković da ne izdade Lazara, zar bi se o Vuku, kao o izdajici govorilo!" . . . Kad Ilija to reće, mi mu još radosnije odgovorimo: „Živio Srbine! Ti si pravi Srbin, dok ti poštuješ srpsku svetinju: gusle." To nam gusle, to nam pjesma kaže, to nam predanje govori, pa ko hoće, može izmišljati šta drugo, i govoriti da Vuk nije izdao. Čim bi to vjerovali, odmah bi trebalo, da zavitlamo sa srnskim guslama u kraj; odmah bi trebalo, da se uguši srpska pjesma, što jedno bez drugoga ne može, kao riba bez vode. Ali ne, ne daj Bože, to nece biti, ma se i hiljadili oni, koji peru Vuka .. |
Pogled s platoa Vukuše planine na Šćepan Polje, Pivu i Taru koje tvore Drinu
Autor fotografije: ZORAN VUKADINOVIC; Izvornu fotografiju sa stranice Panoramio pogledaj klikom na fotografiju iznad. 
Pliješ - jugoistočne padine i stočarske kolibe u podnožju
Autor fotografije: ZORAN VUKADINOVIC; Izvornu fotografiju sa stranice Panoramio pogledaj klikom na fotografiju iznad. |
|
Čelebići su naselje u općini Foča (postoje još i Čelebići kod Konjica), od toga grada udaljeno 50-ak kilometara. Smjestili su se između planina Ljubišnje (2238 m) i Pliješa (1717 m) s prijevojem na Bakiću (1262 m). Pripadaju području Završi ili Tetima. Prosječna nadmorska visina Čelebića je između 1000 i 1200 metara. U selu je osnovna škola "Veselin Masleša". Pravoslavna crkva sv. Nikole, u narodu poznata kao Šklopotnica, potječe iz 1831. godine. Glavna gospodarska djelatnost Čelebićana je poljodjelstvo.
Povijest Na ovom prostoru evidentirano je 14 pretpovijesnih gradina i tumulusa neolitskog i mlađeg brončanog doba te više desetina srednjovjekovnih gradina, krstina, crkvišta i nekropola. Na temelju oskudnih izvora, ovo područje je u predrimsko doba pripadalo ilirskom plemenskom savezu Pirusta, koje Ptolomej ubraja među civitates istočne Dalmacije. Strabon ih smatra jednim od moćnijih panonskih plemena. Skupa sa Desitijatima borili su se do kraja protiv Rimljana i posljednji bili poraženi u Batonovom ustanku 6 – 9 godine n.e. Oblast Drine/Gornje Podrinje, oko gornjeg toka istoimene rijeke spominje se već kod popa Dukljanina sredinom 12. stoljeća. Od tog vremena može se pratiti njen izuzetan značaj u privrednom i političkom pogledu, bilo da se nalazi u sastavu srpske ili bosanske države. Godine 1373. ova oblast pripala je Bosni, kada je Tvrtko I Kotromanić u sporazumu s knezom Lazarom, savladao i podijelio posjed srpskog velikaša župana Nikole Altomanovića. |
Kretanje broja stanovnika Čelebića u prošlosti:
1961. - 203 stanovnika 1971. - 248 1981. - 164 1991. - 132 2013. - 63 Prema etničkom sastavu (1991.): Srbi 128, Jugoslaveni 1, ostali 3 1960-ih i 1970-ih godina Čelebićani su se poprilično iselili, ponajviše u Beograd. |
|
Rijeka je zaseok Čelebića. Ovdje se nalazi crkva sv. Nikole, koja je, zajedno s pet starih hrastova proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Narod crkvu zove i Šklopotnicom, po obližnjem potoku. Crkva se službeno datira u prvu polovicu 19. stoljeća (1832. godina).
Na lokaciji oko crkve Šklopotnica nalazi se 5 hrastova vrste hrast cer, Quercus cerris. Ovo je južnoeuropsko i zapadnoeuropsko listopadno drvo koje dostiže visinu do 30 m, a debljinu promjera preko 1 m te starost od 200 godina. Pročitaj više > Odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine od 3.-9.7.2007. o proglašenju prirodno-graditeljske cjeline - Crkva Šklopotnica (crkva sv. Nikole) u Čelebićima, općina Foča, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik se sastoji od objekta crkve i groblja sa pet starih hrastova. (OTVORI) |
Crkva Sv. Nikole (Šklopotnica) u Rijeci
Autor fotografije: elmagneto (Panoramio) |
|
U zaseoku Vrbica nadomak sela Čelebići, koje se nalazi na istočnim padinama ogranaka brda Pliješa, uz lokalnu cestu od Foče prema Čelebićima (od Foče cca 20 km zračne linije u pravcu jugoistoka), na lokaciji Mramor (Crkvina) 948 m n.v, (koordinate: geografske širine N 43º 23' 24.99" i geografske dužine E 18º 56' 34.99"), smještena je nekropola sa 207 stećaka, 3 kasnoantičke ploče i jednom rimskom arom. Nekropola je nacionalni spomenik kulture.
Pročitaj više > Odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine od 26.10.2010. o proglašenju povijesnog područja –Nekropola sa stećcima i četiri kasnoantička spomenika na lokalitetu Mramor (Crkvina) u Vrbici, opština Foča, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik čini nekropola sa 207 stećaka, tri kasnoantičke ploče i jedna ara. (OTVORI)
|
Nekropola Mramor
Izvor fotografije: http://whc.unesco.org/ |
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. ODGOVARAM NA SVAKI UPIT! Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: [email protected] INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019
|
DONATE TO DINARSKO GORJE WEB-PAGE (Paypal) 
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator. 
PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!
|