---

SREDIŠNJI POJAS > KRŠKE VISORAVNI SLOVENIJE I HRVATSKE > VELIKA KAPELA > Vrnčev vrh - Bijac
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Vrnčev vrh (sjeverni vrh), 962 m
​Koordinate najvišeg vrha:

O PLANINI VODIČ PRAKTIČNO

O planini

ZEMLJOPIS

---

U novljanskom i senjskom zaleđu razlikujemo tri morfološke cjeline:
a) uska podgorska ravan,
b) stožaste glavice razdvojene udolinama i
c) visokoplaninska zona.
 
​
Visokoplaninska zona - Kapelski prostor
 
Kapelski prostor je velike reljefne dinamike. Dinarski smjer pruža­nja povija na liniji Smolnik-Javornica gotovo u smjer sjever-jug. Izohipsa 1000 m okružuje visoke dijelove veoma nemirnog reljefa, koji čine goto­vo 2/3 kraja. Možemo izdvojiti dva dijela: viši sjeverozapadni i niži jugoistočni.
 
Viši SZ dio ima izgled valovite visoravni blago nagnute prema mo­ru. Nad njom se izdižu stožaste glavice, paralelni grebeni i bila male relativne visine, koje razdvajaju ponikve, doce i uvale. Visoravan s jugozapada za­tvaraju Veliko Brdo (1152), Crni vrh (1182), Veliki Smolnik (1279) i Ričičko bilo (1286 m), a sa sjeveroistoka Gradina (1318), Samarske (1294) i Bijele stijene (1335) i Velika Javomica (1375 m). Ističu se Vukova kola (1277 m) sa svojim točilima, škrapama, ponikvama i impozantne Bijele stijene sa svojom surovom ljepotom, uokvirene tamnom cmogoričnom šumom. Custa šuma prekriva kršku podlogu, teren je neprohodan, reljefna pla­stika kaotična, a orijentacija veoma teška.
 
Niži jugoistolni dio čine »dulibe«, udoline između dva niza paralelnih gre­bena međusobno udaljenih oko 6 km. Zapadni čine Ričičko bilo, Zapadak (1272), Černi vrh (1167), Čubrin vrh (1146) i Sučević bilo (1140). Istočni greben čine Bijela greda (1105) i Vidina greda (1014), dok s juga prostor zatvaraju Miškovo bilo (1096) i Crno bilo (1013 m). U udolini su dvije uvale koje se u ovim krajevima (i u Velebitu) zovu »dulibe«. Sjeverno je Duliba (dno na 680 m) i južno Micina duliba (640 m) koja je veća, 3,5 х 1,5 km. Dulibe su najniži dio šume.
IZVOR TEKSTA BIRG, Vladimir: Šumsko gospodarenje u zaleđu Novog Vinodolskog. Članak. Hrvatski geografski glasnik 35., br. 1. (1973): str. 83-107. (PDF)

Naslovna fotografija
Primorska padina Bila, gledana preko Velebitskog kanala s otoka Krka. U podnožju Senjske drage i prijevoja Vratnik vidi se grad Senj.

Po planini i po kraju

Vratnik

Tradicionalno godišnje slavlje Miholje – proslava zaštitnika Župe sv. Mihovila na Vratniku iznad Senja održava se svake godine 29. rujna.

Zanimljivosti
Prije nego je 1825. godine počeo gradnju Majstorske ceste preko Velebita, carske vlasti su tražile od inženjera Josipa Kajetana Knežića da prouči mogućnost gradnje željezničke pruge od Siska preko Petrinje, Gline, Topuskog i Slunja do Senja ili Karlobaga, ali je on zaključio da tadašnje lokomotive ne bi mogle svladavati uspone preko Kapele i Vratnika, pa je predložio da se pruga zaustavi kod Josipdola, a da se daljnji transport odvija cestom.

Praktično

IZVORI I LITERATURA

---

BIRG, Vladimir: Šumsko gospodarenje u zaleđu Novog Vinodolskog. Članak. Hrvatski geografski glasnik 35., br. 1. (1973): str. 83-107. (PDF)

• Opis. Osnovnu pejzažnu karakteristiku neposrednog zaleđa Novog Vino­dolskog čini pojas šumaraka i šikara primorskih listopadnih šuma u pod gorju i ogromne površine kamenjara s oskudnim submediteranskim paš­njacima na primorskoj padini Velike Kapele. Taj ogoljeli prostor djelo­mično je prošaran plohama regeneriranog vegetacijskog pokrova i na njemu su brojni zaseoci. Pejzaž se mijenja na otprilike 800 m apsolutne visine jer započinje cjeloviti, šumom obrasli najviši dio Velike Kapele — pravi kontrast kamenjaru i pašnjačkim prostorima nižih dijelova. Šumski prostor Gorskog kotara s manjim prekidima prostire se sve do doline Kupe. Ovaj rad obuhvaća dio tog šumskog prostora u sastavu Šumarije Novi Vinodolski. Tо je mješovita suma bukve i jele zajednice Fagetum croaticum abictelosum. Svrha rada je prikazati na izdvojenom primjeru osnovne prirodne i društvene karakteristike jednog dijela visokoplaninske zone, naročito obzirom na način i posljedice šumskog gospodarenja. Šu­ma je najveća vrijednost ovog krškog kraja, a specifičnost je u tomu da je u neposrednoj blizini mora.
  

​GLAVIČIĆ, Ante: Arheološki nalazi iz Senja i okolice (III). Gradina Mali Goljak. U: Senjski zbornik 4, br. 1 (1970): 45-68. (PDF)
GLAVAŠ, Vedrana: Prometno i strateško značenje prijevoja Vratnik u antici. Senjski zbornik 37, 5-18 (2010.) (PDF)

• Sažetak. U radu autorica razmatra značenje prijevoja Vratnik od prapovijesnih vremena tenjegovu ulogu i važnost za Seniju i širi prostor u antici. Strateški položaj gradine Kuk u Senju, na ulazu u Senjsku dragu, omogućio je akumuliranje moći i bogatstva zbog čega je, tada  još naselje gradinskog tipa, postalo glavno trgovačko uporište šire okolice.Prohod kroz Senjsku dragu preko Vratnika najkraći je i najlakši put kojim se moglo proći od mora u unutrašnjost Like. Osim glavne komunikacije koja je prolazila kroz Dragu, pregledom terena ustanovljena je još jedna pješačka staza koja je vodila od gradine Kuk preko Višala na Vratnik. Nalazi amfora dokazuju njezino korištenje i u antičkom vremenu. Osim toga, autorica pretpostavlja postojanje sporedne komunikacije koja je preko Klarićevca spajala Seniju s tadašnjom glavnom prometnicom Tarsatica-Senia-Arupium.