|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SREDNJE I ISTOČNE BOSNE > VLAŠIĆKA GRUPA > Meokrnje s Vučjom planinom
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Meokrnje, 1425 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.3799, 17.7090
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Meokrnje, 1425 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.3799, 17.7090
|
|
UvodNa prostoru između planina Borje, Očauša, Vlašića i Mahnjače, u općinama Teslić, Travnik, Kotor-Varoš i Zenica, nalazi se gusti splet planina (maksimalne visine 1425 m), brda, grebena, visoravni i rječnih kanjona, raščlanjenih brojnim potocima i rijekama, s mrežasto povezanim grebenima, bez jasno izražene dominantne planinske mase i često bez jasno izraženih granica među pojedinim planinama. Tu se izdvaja nekoliko brdsko-planinskih cjelina, koje, ovisno o pojedinim autorima, lokalnom stanovništvu, ili lokalnim izvorima čine zasebne planine ili, prema drugim autorima, tvore istu planinu. To su:
Tako stanovnici sjevernog (teslićkog) dijela toga kraja koriste naziv Vučja odn. Vučija planina za visoravan i njezine okolne grebene, koji se dižu nad izvorišnim područjima rječica Žiraje, Jalove i Bile. Od te središnje visoravni račva se više grebena u svim smjerovima, a na grebenu koji se od Vučje planine pruža prema jugu-jugozapadu, i koji se nadvio visoko nad kanjonom rijeke Bile, nalazi se najviši vrh tog planinskog područja - Meokrnje (1425 m). Dok dio autora kao najviši vrh Vučje planine navodi Kotu 1378 m, ostali smatraju kako je najviši vrh Vučje planine upravo susjedni vrh Meokrnje (1425 m), koji se nalazi na rubu te iste visoravni. S druge strane, dio autora i stanovnici s travničke strane cijelu tu planinu-visoravan (koja uključuje Meokrnje i više sekundarnih grebena), nazivaju jedinstvenim imenom planine Meokrnje. Neki stariji autori koriste naziv Meokrina, Površinom relativno malo Brićko brdo se pak "uglavilo" između prostranijeg Očauša i Meokrnja / Vučje planine, odn. između kanjona rječica Jalove i Studene. S planinske visoravni Vučje planine i Meokrnja se u dinarskom smjeru - od sjeverozapada prema jugoistoku - račvaju dva izdužena planinska vijenca:
Na temelju prethodno navedenog, može se zaključiti kako je Vučja planina, odn. Meokrnje (1425 m) planina u središnjoj Bosni, u lancu unutarnjih Dinarida. Njezin najviši vrh Meokrnje također je najveća uzvisina između Vlašića (Opaljenik, 1933 m) koji se nalazi na jugozapadu i Mahnjače (Velika Mahnjača, 1359 m) na sjeveroistoku. Područje Vučje planine / Meokrnja je slabo naseljeno. Mještani Meokrnje zovu i Bukovička planina, jer su vlasnici zemljišta na planini iz najudaljenijeg sela travničke općine – Gluhe Bukovice. Središnja visoravan na Meokrnju je visoravan Vučje planine. Na padinama Vučje planine / Meokrnja je razvođe (lokacija "Prelivode") između slivova Bosne (na istoku), Bile (jug), Ugra i Ilomske (zapad – jugozapad) i Vrbanje (sjeverozapad). Planina je bogata mješovitom i crnogoričnom šumom, osobito njene jugozapadne padine (prema Ilomskoj i Ugru). Njenim grebenom vodi neuređena komunikacija Gluha Bukovica – Kruševo Brdo – Šiprage. Dio platoa Vučje planine oko entitetske granice je i dalje pod minama koje datiraju iz prethodnog rata i ne preporučuje se kretanje bez pratnje lokalnog stanovništva! DIJELOVI PLANINE SU MINIRANI! POTREBNO JE PRETHODNO INFORMIRATI SE O SITUACIJI NA PODRUČJU KRETANJA! ENGLISH SUMMARY: Vučja planina - Meokrnje
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA
Meokrnje - Vučja planina
Izvor: Google Earth, 2022.
Izvor: Google Earth, 2022.
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
1994.
|
Mart/maj 1994: Prvi pokušaj ABiH u preuzimanju prostora Vlašića
U veljači/februaru 1994, po završetku sukoba ABiH sa HVO, došlo je do transformacije i razmještanja jedinica Armije RBiH s ciljem stvaranja preduvjeta za ofenzivna djelovanja i oslobađanje teritorija koji je zauzela VRS. I tijekom sukoba sa HVO, dijelovi brigada iz sastava Operativne grupe Bosanska krajina (17. slavne krajiške brdske brigade, 27. brdske brigade i 306. brdske brigade) bili su angažirani na vlašićkom platou. Prve jedinice koje su u potpunosti izvučene na vlašićki plato bile su 17. krajiška i 27. brdska brigada. U ožujku/martu je započela dugo iščekivana ofenzivna Armije RBiH napadom elemenata 3. korpusa (od aprila 7. korpusa), predvođenih 370. slavnom brdskom brigadom, prema Donjem Vakufu. Krajem marta vršena su i borbena djelovanja na Vlašiću, kao sekundarni napad s ciljem podrške ofenzivi ka Donjem Vakufu. 27. brigada dobila je zadatak da izvrši napad na pravcu Meokrnje - Usko brdo, a 17. krajiška brigada trebala je napasti pravcem Meupić - Svinjska glava. Napad je, nakon izvršenih priprema, zakazan za 27.3., ali je zbog loših vremenskih uvjeta izvršen tek 31.3. Tog dana pripadnici 27. brigade izvršili su svoj zadatak i ovladali linijom Vučja glava - Kosine - Bezimeni vis, ali je očekivani napad na drugom pravcu izostao. Uporedo s ovim aktivnostima, 7. korpus formiran je 7.4.1994, a u njegov sastav ušle su jedinice OG Bosanska krajina i OG Zapad. Samostalni diverzantski bataljon 3. korpusa povukao se 10.4.1994. s linije koju je držao, čime je dio snaga 727. brigade, njegovog desnog susjeda, ostao u poluokruženju u rejonu Bezimenog visa. Nakon artiljerijsko-pješadijskih napada VRS, pripadnici 727. brigade bili su primorani povući se za oko kilometar u odnosu na liniju Vučja glava - Karanovice i uspostaviti rezervni položaj Šadištorine - Torovi - Jasenica. Koristeći uspavanost jedinica Armije RBiH, VRS je 24.4., nakon jake artiljerijske pripreme, izvela tenkovsko-pješadijski napad na liniju odbrane 727. brigade iz pravca Jezero - Vučja planina, te je uspjela zauzeti širi rejon Meokrnja i Šadištorina. Gubici 727. brigade bili su: dva poginula, tri nestala i devet ranjenih boraca. Ovaj događaj poslužio je kao povod da jedinice tek formiranog 7. korpusa odmah krenu u zauzimanje zauzetih teritorija vlašićkog platoa. Vršena su intenzivna izviđanja i druge pripreme. Napad je počeo 27.4. oko 6:45 sa ciljem oslobađanja Meokrnja, te zauzimanja što većeg teritorija na ostalim pravcima djelovanja. Jedinice 727. brdske i 737. muslimanske lahke brigade napadale su u rejonu Meokrnja, Šadištorina i Glavice, te su nakon žestokih borbi uspjele ovladati objektima koje je VRS zauzela nekoliko dana ranije, ponovo uspostavivši liniju odbrane Šadištorine (tt. 1398) - Meokrnje (tt. 1425) - Glavica (tt. 1400) - Kik (tt. 1200) - Pašinac - Četnička greda. Gubici su bili: tri poginula i 15 ranjenih. 17. krajiška brigada zauzela je objekt Kvrkuša, dok su borci 706. brigade zauzeli objekte Hrust (tt. 1641) i Tvrda ravan. Narednog dana VRS je uspjela zaustaviti napad, a tijekon naredna dva tjedna i povratiti neka od izgubljenih područja. Po okončanju ovih djelovanja, na vlašićki plato su uvedene jedinice 725. brdske brigade iz Viteza, koje su preuzele dio linije odbrane 727. brigade (Šadištorine - Meokrnje - Glavica). Istom dinamikom nastavilo se i u svibnj/maju. Napad na pravcu Usko brdo - Meupić - Svinjska glava - Vijenac izvršen je 3.5. u 6:15. U početnom dijelu akcije zauzeti su Meupić i Svinjska glava, ali su jedinice Armije RBiH primorane na povlačenje nakon uvođenja rezervi VRS u borbu. Na desnoj strani djelovanja su vršile jedinice 3. korpusa koje su uspjele zauzeti i zadržati objekat Velike Karanovice. Gubici su bili: dva poginula, dva nestala i tri ranjena. Pripadnici 706. brigade zauzeli su 7. maja objekat Kraljevo guvno, što će biti od velikog značaja za nastavak borbenih dejelovanja na Vlašiću. Jedinice su nakon toga dobile zadatak da odmore ljudstvo, ali i da aktivno vrše izviđanja i pripreme za nova borbena djelovanjakoja će uslijediti nakon kraćeg prekida. IZVOR Borbe na Vlašiću 1994. Wikipedija |
Karta borbenih djelovanja na Vlašiću 1994. godine
Izvor: CIA - Knjiga Balkan Battlegrounds |
Narodni život i običaji
|
Vučja planina je planina u srednjoj Bosni, na prostoru između opština Teslić i Zenica
Postavio: Dalibor Kovacevic Datum objave: 26.12.2018. Opis: Dokumentarni film TV Sarajevo s kraja 1960-ih godina. |
Priče iz planine
|
Borbe za Meokrnje 1942. godine
Autor: Remzija Šiljak Izvod iz članka: Mjesto oko koga su se vodile borbe u protekla dva rata; Meokrnje - simbol borbe protiv fašizma Časopis Korak, broj 32. Sarajevo, 2016. (PDF) Prostranstva Vlašića u Drugom svjetskom ratu koristili su partizani travničke, kotorvaroške i zeničke općine za aktivnosti na pripremi otporu agresoru. Travnički partizani, predvođeni Abidom Lolićem, na vlašićka prostranstva su izašli marta 1942. godine, s ciljem da se uvežu sa partizanskim jedinicama susjednih općina. Naspram sebe su imali jake četničke i ustaško-domobranske snage koje su pojedinačno, ali i zajednički željeli uništiti partizanski pokret na prostoru Srednje Bosne. Pošto su se partizani u logističkom smislu oslanjali na ono što su mogli naći na prostoru razmještaja, seljacima-vlasnicima dobara nisu bili dobrodošli, te su o pokretu partizanskih jedinica obavještavali na jednoj strani četničke komande, a na drugoj ustaško-domobranske. Zbog ovakvih dojava, četničke snage su 14. maja 1942. godine na Perli iznenadile partizansku jedinicu i nanijele joj velike gubitke, a 20. maja 1942. godine ustaško-domobranske snage su, uz pomoć doušnika iz sela Gluha Bukovica, opkolile i desetkovale dijelove Travničke partizanske čete i dijelove Zeničkog partizanskog odreda na samom Meokrnju. U sklopu šire akcije razbijanja partizanskih jedinica na platou Vlašića, koju je planirao i kojom je rukovodio komandant 9. pukovnije, potpukovnik Sram, učestvovale su snage ove pukovnije, smještene u kasarni u Travniku, Gučoj Gori, Mehuriću, Turbetu, Golešu, Komaru, Oborcima, Donjem Vakufu, Gostilju, Poniru, Dobretićima i Gornjim Korićanima, tri ustaške pripremne bojne iz Travnika, Guče Gore i Turbeta i žandarmerijske jedinice iz stanica Guča Gora, Turbe i Ponir. Sedam grupa u sedam pravaca se kretalo prema vlašićkom platou, a akcija je otpočela 19. maja 1942. godine. Potpukovnik Sram se kretao sa prvom grupom koja je iz Travnika, preko Guče Gore i Orahova, u popodnevnim satima, stigla u Gluhu Bukovicu. Stigavši u Gluhu Bukovicu, obaviješten je od dvojice mještana Gluhe Bukovice da su partizani smješteni na Meokrnju, u brvnari amidžića Muje i Redže Zelkanović. Pukovnik Sram naređuje svim grupama da se okupe kod Kraljičine vode, a odatle okruže i unište partizane na Meokrnju. Međutim, sve grupe ne stižu učestvovati direktno u akciji. Napad na neoprezne partizane, na njih 50, u jednoj drvenoj brvnari, izvode pripadnici žandarmerijske stanice Guča Gora, kojima komanduje Alojz Kalović, i ustaške pripremne bojne u Gučoj Gori, sa zapovjednikom Franjom Erendom. Koncentričnom vatrom po kolibi, iznenadili su partizane koji su spas pokušali pronaći u iskakanju iz brvnare i bježanju do obližnje šume. Polovina njih nije se uspjela dočepati šume. Sa vojnog aspekta, mogu se uočiti nedostaci partizanske komande, vjerovatno zbog neiskustva, ali i zbog pogrešne procjene odakle bi mogao doći neprijatelj. Kao prvo, vojnički je nelogično da se u jednoj brvnari smjesti cjelokupno ljudstvo od oko 50 partizana, a zatim i činjenica da je za obezbjeđenje bio postavljen samo jedan stražar i upućena jedna patrola koja je imala zadatak obezbijediti ljudstvo sa zapadne strane odakle su se nadali mogućem napadu od strane četnika. Nijednog trenutka nisu pomišljali o napadu iz pravca Gluhe Bukovice od strane ustaško-domobranskih snaga. Zbog toga i ne čudi podatak da su u trenutku napada pokušavali brvnaru napustiti u pravcu Gluhe Bukovice, gdje su ih ustaško-domobranske snage čekale u zasjedi. Od 50 partizana smještenih u brvnari, tog jutra - 20. maja, poginulo ih je 22, jedan se predao. Nekoliko dana kasnije, na ovom području je zarobljeno još 5 partizana. |
Vucja planina Teslic
Datum objave: 24.9.2020. Autor: eTeslic Opis. Sa visinom većom od 1300 metara, Vučja je jedan od najviših vrhova Teslića. A, tamo na vrhu, prostrani plato. Obiluje izvorima čiste planinske vode. Više je to nego dovoljno razloga, da se baš tu, na platou grade vikendice. A, njih je, u posljednjih pet godina,izgrađeno oko 40. Među prvima, na Vučjoj je počeo graditi Milorad Bagić. Kaže, povukli su ga korijeni. 
Vučja planina
|
Žiraja
|
Žiraja je desna pritoka rijeke Velike Usore. Izvire na lokalitetu Gornjeg Bijelog Bučja na koti 804. u opštini Teslić. Duga je 9,9 km. U Veliku Usoru se uliva u Donjem Bijelom Bučju, pored lokalne ceste Blatnica-Očauš.
Ova planinska rječica je sklona plavljenju u vrijeme velikih kiša i topljenja planinskog snijega. Nastaje ispod Vučje planine spajanjem tokova iz izdašnih izvora s te planine. Razdvaja sa visove planine Trogir i vrh Veliki Magarac s desne strane i Vučju planinu s lijeve. U gornjem toku smješteno je Gornje Bijelo Bučje, a u srednjem i donjem toku Donje Bijelo Bučje, zaseoci naselja Bijelo Bučje. Ova sela su poznata po ovčarstvu i dugogodišnjoj tradiciji pripreme Blatničkog sira, jedne poznate vrste Vlašićkog sira. Nastaje na nadmorskoj visini od 804 metra, a u Veliku Usoru se uliva na visini od 369 metara, što njen ukupan pad čini 435 metara, odnosno 4,4%. Ima obiježje planinske rijeke sa strmim obalama. Njena prosječna širina iznosi 4 metra, a dubina do 0,5 metara. Prema mjerenjima izvršenim 26.8.1997, njen protok iznosi 706 litara u sekundi. Zbog velikog pada, na njoj je izgrađena mala hidroelektrana. IZVOR Žiraja. Wikipedija (sr) |
Meokrnje
|
Meokrnje je planinska visoravan na krajnjem sjeveroistočnom dijelu masiva Vlašića - njegov prijelaz prema Vučjoj planini. Kako njezin najviši dio nešto malo uzvisuje vlašićki plato mnogi ju smatraju zasebnom planinom između Vlašića i Vučje planine. Najbliža veća naseljena mjesta su Jezera i Željezno Polje (istok), odnosno Šiprage na sjeveru. Na padinama Meokrnja je razvođe (Prelivode) između porječja Bosne (istok), Bile (jug), Ugra i Ilomske (zapad – jugozapad) i Vrbanje (sjeverozapad). Meokrnje je bogato mješovitom i crnogoričnom šumom, osobito njene jugozapadne padine (prema Ilomskoj i Ugru). Njezinim grebenom vodi neuređena komunikacija Gluha Bukovica - Kruševo Brdo - Šiprage. Na Meokrnju se nalaze ruševine planinarskog doma (KOORDINATE PL. DOMA: 44° 22' 48.00" N 17° 42' 34.00" E) .
|
U 8. mjesecu 2013. godine u udaru groma na lokalitetu Meokrnje, na platou Vlašića, nastradalo je 50 ovaca, vlasništvo Hamida Selave iz Gluhe Bukovice, općina Travnik. Dvije godine ranije na istom lokalitetu grom je usmrtio 65 ovaca.
|
|
Prelivode
Područje na sjeveroistočnom djelu planine Vlašić razvođe je rijeka Vrbanje, Ugra, Ilomske i Bile. U radijusu od samo 2 do 3 kilometara, na grebenu između središnjeg dijela Vlašića i Meokrnja ovdje se razdvajaju porječja Vrbasa (Ugar, Ilomska i Vrbanja) i rijeke Bosne (Bila). |
Vučja planina (Vučija planina)
|
Vučja planina ima obilježje planinske visoravni, s visinom većom od 1300 metara. Od naselja na Vučjoj planini najveće je Bijelo Bučje, na sjevernim obroncima, a u blizini je i Brić na istoimenom brdu.
S visinom većom od 1300 metara, Vučja planina predstavlja jedan od najviših vrhova opštine Teslić, a ono što je izdvaja kao najatraktivniju planinu na ovim prostorima je prostrani plato na njenom vrhu koji je prekriven travomi i s kojeg se na sve strane pružaju pogledi na atraktivne krajolike. Njezino su obilježje i mnogobrojni izvori čiste planinske vode koji na mnogim mjestima formiraju skokove u vidu vodopada. Plato Vučje planine, kao i širi prostor, tradicionalno su poznati kao stočarski krajevi. Ovo je i danas stočarski kraj iako je drastično smanjen stočni fond i broj stanovnika - proces koji je započeo i prije ratnih događanja 1990-ih. Vučja planina je privlačno mjesto za izletnički turizam. Poznata je i po tome, što se na njoj dugi niz godina održava turističko-privredna manifestacija "Ovnovijada", koju posjeti i do 10.000 ljudi, a na kojoj posjetitelji mogu promatrati tradicionalne borbe ovnova, izložbe mliječnih proizvoda toga kraja, natjecanja u starim disciplinama kao što su nadvlačenje konopca, skok u dalj, košenje trave i dr. Na Vučjoj planini je početkom 21. stoljeća sagrađeno nekoliko desetaka vikend-kuća. 
Vučja planina
Krajolik Vučje planine
Izvor: Wikipedija 
Vučja planina
|
Naslovna fotografija
Krajolik Vučje planine 
Intermeco - Vučja planina
Datum objave: 2.12.2013. Autor: teslicofficial Opis: Prirodne ljepote opštine Teslić - II dio Vučja Planina...maj '15
Datum objave: 15.5.2015. Autor: Amir Kurdic Opis: Vučja Planina...centralna Bosna. Vučija planina
Datum objave; 28.11.2009. Autor: Neđo Suvajac |
|
Ovnovijada
Još od 1977, godine, pa do početka rata u Bosni i Hercegovini, 4.9. se obilježavao kao dan oslobođenja općine Teslić, a tim povodom na visoravni Vučje planine se održavao narodni zbor s borbama ovnova. Tradicija je nastavljena i po završetku rata, iako se više ne vezuje strogo za taj datum, ali i dalje krajem 8. ili početkom 9. mjeseca. U novije vrijeme taj događaj nazivaju Ovnovijadom. Vučja planina je uglavnom poznata upravo po tim borbama ovnova. |
Vučja planina, Ovnovijada 2015. - reportaža ELTA TV
Datum objave: 4.9.2015. Autor: Elta HD |
Bijelo Bučje
Autor fotografije: 2e1a0; Wikipedija |
Bijelo Bučje
Bijelo Bučje je naselje u općini Teslić. Prema podacima popisa stanovništva 2013. godine, u njemu je živjelo 508 stanovnika. Čine ga dvije cjeline: Gornje Bijelo Bučje i Donje Bijelo Bučje. Gornje Bijelo Bučje se nalazi visoko na obroncima Vučje planine, a većina stanovnika se odselila iz tog dijela. Donje Bijelo Bučje se nalazi u donjem toku rječice Žiraje, naročito oko njenog ušća u Veliku Usoru. Takošer je i iz Donjeg Bučja je veliki broj stanovnika iselio u Srbiju 1980-ih i 1990-ih. |
|
Planinarski dom
U selu Bijelo Bučje nalazi se planinarski dom u koji se dolazi iz pravca Teslića, preko Blatnice. Dom je zidani objekt, koji je ranije služio kao područna škola. Dom ima električnu energiju i pitku vodu, toalet i improviziranu tuš kabinu. Ima tri manje spavaonice, kuhinju i veliki dnevni boravak. U domu ima 16 ležajeva, ali ima dovoljno prostora da s podmetačima smjesti i 30 planinara. Grijanje je pomoću peći na drva, na kojoj se može i kuhati. Otvaren je po dogovoru. Domom upravčja PD "Adrenalin" iz Teslića. Plаninаrski dom je izgrаđen zаjedničkim ulаgаnjem općine Titel (Vojvodima, Srbija) i opštine Teslić. Uvаžаvаjući činjenicu dа s područjа Bijelog Bučjа i Brićа nа području općine Titel ima preko 500 domаćinstаvа, doseljenikа s ovog područjа, općinа Titel je uložilа znаčаjаn i veći dio sredstаvа u izgrаdnju ovog objektа. Na platou Vučije planine ima markirana planinarska staza dužine oko 18 kilometara. |
|
|
Staza Trapisti - Bijelo Bučje
Godine 2017. otvorena je višenamjenska rekreativna staza, duga 110 kilometara od banjalučkog naselja Trapisti do Bijelog Bučja podno Vučje planine. Staza se proteže od Trapista, preko Slatine, Crnog Vrha, Mlinske Rijeke, Snjegotine, Liplja i Hajdučkih voda, a završava u selu Bijelo Bučje. Staza je namijenjena za šetnju i planinarenje, ali je većim dijelom pogodna i za bicikliste. Šumske i makadamske staze su čitavom svojom dužinom markirane po međunarodnim standardima, a prilagođene su kako rekreativcima tako i ozbiljnim sportašima. Na stazi se nalazi veliki broj izvora pitke vode, a postoje i mjesta za kampiranje. Na pojedinim lokacijama pohodnici mogu kupiti domaće proizvode i rukotvorine kod lokalnog stanovništva (npr. kod obitelji Trivić iz Crnog Vrha kod Čelinca). 
|
|
Meokrnje
|
Greben Meokrnja smjestio se na dodiru travničke, teslićke i kotorvaroške općine, sjeverositočno od planine Vlašić. Najviši vrh grebena visok je 1425 metara. Sa jugozapadne, južne i istočne strane omeđuju ga dva duboka kanjona rijeke Bile i njene pritoke Krne, čije su padine obrasle gustom šumom. Na svega 1.000 metara zračne linije visinska razlika iznosi preko 400 metara, što govori o tome koliko su se ovi kanjoni duboko usjekli i kakvu tešku prepreku predstavljaju u prilazu sa južne i jugoistočne strane.
Greben Meokrnja dominira nad ostalim visovima iznad doline rijeke Bile, a mještani ga zovu i Bukovička planina, jer su vlasnici zemljišta mještani najudaljenijeg sela travničke općine - Gluhe Bukovice. Preko ljeta mještani Gluhe Bukovice tu izgone stoku na ispašu. Sagradili su svoje planinske kolibe. Takve dvije brvnare bile su sagrađene i prije Drugog svjetskog rata na samom vrhu Meokrnja, a vlasnici su bili amidžići Mujo i Redžo Zelkanović. Oko Meokrnja su se vodile velike borbe u Drugom svjetskom ratu i ratu 1992-1995. godine. Na Meokrnju je sredinom 1980-ih izgrađen spomenik u obliku obeliska. Memorijalno mjesto obilježava lokalitet pogibije grupe partizana iz Travničke partizanske čete i Zeničkog partizanskog odreda 1942. godine. Spomenik je nakon posljednjeg rata u BiH bio dosta oštećen, naročito ploča s epigrafskim natpisom. U cjelosti je ispucala, vjerojatno uporabom tupog predmeta, i utjecajem atmosferilija. Tri fragmenta ploče su odlomljena i nalaze se u betonskom okviru spomenika. U neposrednoj blizini spomenika nalaze se ostaci Planinarskog doma, potpuno uništenog upotrebom eksploziva. Tekst na spomen-ploči ne informira o okolnostima i načinu pogibije partizana, nije dat ni podatak o broju poginulih, niti njihova imena. Udruženje antifašista i boraca NOR-a 1941.-1945. Travnik i Kantonalna organizacija demobiliziranih boraca 1992.-1995. obnovili su 10.8.2017. spomenik posvećen NOB i izgradili novo spomen obilježje s istovjetnim idejnim rješenjem, posvećen borcima Armije BiH poginulim na ovome mjestu u ratu 1992. – 1995. |
Stara fotografija nekadašnjeg planinarskog doma na Meokrnju
Izvor: Facebook "Meokrnje" |
|
PRISTUP
Krajem 1990-ih godima izgrađeni su šumski putevi koji iz doline Bile vode ka Meokrnju sa zapadne i jugoistočne strane, a nastavljaju se na put koji vodi za Gluhu Bukovicu. Sa sjevera i sjeverozapadne strane ovog brda padine su nešto blaže. Ima nekoliko proplanaka preko kojih vode dva puta: jedan na sjever, preko Vučije planine, u pravcu sela Bijelo Bučje, na području teslićke općine, a drugi na zapad, prema selima u gornjem toku rijeke Vrbanje, na kotorvaroškoj općini. Prilaz je moguć i sa istočne strane preko Ometala i Mačkovog vrha, prilično ravnim putem. IZVORI ŠILJAK, Remzija: Mjesto oko koga su se vodile borbe u protekla dva rata; Meokrnje - simbol borbe protiv fašizma. KORAK, broj 32. Sarajevo, 2016. (PDF) Meokrnje. Wikipedija |
Bike - Meokrnje, Vučja planina, 13.08.15.
Datum objave: 15.8.2015. Autor: Nenad Rajic Opis: Odavno planirana tura iz Viteza, preko Han Bile, Mehurića i Gluhe Bukovice, pa onda uz Bili u potok Krnu do Vučje planine i Meokrnja. Prekrasni predjeli sa posjetom više vrhova uz prekrasno finale - kupanje u rijeci Jasenici sa par skokova. Samo 82 km i 1400 m uspona. |
Skomorje
|
SELO SKOMORJE MEDO U POLA DANA DOLAZI
Autor: Naše Selo Veselo Datum objave: 13.12.2022. Opis. Hvala što pratite naš youtube kanal.U ovoj reportaži možete pogledati našu posjetu selu Skomorje.Selo Skomorje pripada opštini Travnik od koje je udaljeno 21 kilometar i ne baš tako dobro povezano putnom infrastrukturom.Kako se danas živi u Skomoriju reći će nam naši sagovornici. |
AKTIVNOSTI
Biciklizam
|
MTB: Vučija planina (Vučja, Teslić)
Autor: Zoran Gajic - Offroad Gastro Cyclist Datum objave: 4.12.2021. Opis. Vučija (Vučja) planina (Teslić) / Mountbiking Sve je počelo u decembru, kada sam ležeći uz koronu gledao youtube videe i naletio na taj crno-bijeli film iz 1969, o životu plemena Kusića na Vučijoj planini. Onda sam ucrtao rutu, i čekao da se snijeg otopi, da idem vidjeti taj kraj. 93.5 km biciklom od Maslovara, makadamom preko brda do Očauša, odatle u Ugodnoviće, pa uz Žiraju na Vučiju planinu, i nazad. Tamo kod gazde Milorada u restoranu „Vučija planina“, na cicvaru i mezu, i ugodnu priču. I svi ljudi koje smo sreli usput – svi su otvoreni, pozvaće na piće i popričati. Putovanje treba ponoviti ljeti, kada je sve zeleno, i kada se na platou Vučije zazeleni trava. Kažu da je krajem avgusta tu ovnovijada… bude oko 10000 ljudi, većinom u šatorima.. pa ko voli.. odatle se može i na Vlašić… Povratak sa noćnom vožnjom od pola sata... |
IZVORI I LITERATURA
[1] Vučja planina. Wikipedija
[2] Meokrnje. Wikipedija
ŠILJAK, Remzija: Mjesto oko koga su se vodile borbe u protekla dva rata; Meokrnje - simbol borbe protiv fašizma. KORAK, broj 32. Sarajevo, 2016. (PDF)
[2] Meokrnje. Wikipedija
ŠILJAK, Remzija: Mjesto oko koga su se vodile borbe u protekla dva rata; Meokrnje - simbol borbe protiv fašizma. KORAK, broj 32. Sarajevo, 2016. (PDF)
