SREDIŠNJI POJAS > POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > GRUPA LJUBIŠNJE > Ljubišnja (planina)
Država: Crna Gora, Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Dernečište, Dernačište, Dernjačišta (2238 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.3202, 19.0867
Država: Crna Gora, Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Dernečište, Dernačište, Dernjačišta (2238 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.3202, 19.0867
|
UvodLjubišnja, odn. Velika Ljubišnja je planina na sjeveru Crne Gore i dijelom na području Bosne i Hercegovine, između rijeka Tare i Ćehotine. Njen najviši vrh Dernjačišta odn. Dernečište visok je 2238 m. Vidik s Ljubišnje pruža se na planine Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, prema Jahorini, Treskavici, Zelengori; Magliću, Bioču, Durmitoru, Moračkim planinama, Sinjajevini, Bjelasici, Zlataru, Zlatiboru i dr. Obrasla je uglavnom crnogoričnom šumom, a ima i prostranih pašnjaka. U Crnoj Gori poznata je po raznim endemičnim i ljekovitim biljkama. Često se snijeg zadržava i ljeti, a zimi padne i po nekoliko metara, kada su sela i zaseoci na njoj potpuno odsječeni.
Na njezinoj sjeverozapadnoj podgorini se nalazi rudnik olova, cinka i srebra "Šuplja Stijena", kao i rudarsko naselje Šula. Na Ljubišnjoj ima više visokih naselja, poput sela Slatina (1550 m n.v.), Kolijevka (1600 m) i najviše selo Kalušići na 1680 m. Planina je od najbližeg grada Pljevalja udaljena tridesetak kilometara. Preko nje ide i lokalna cesta koja vodi iz Pljevalja za Foču. ENGLISH SUMMARY: Ljubišnja mountain- ImePrema predaji, Ljubišnja je ime dobila dobila za vrijeme vladavine hercegovačkog srednjovjekovnog vladara Stjepana Vukčića Kosače. On je pošao po nevjestu za svog sina u tadašnja Pljevlja preko Ljubišnje. Međutim, mlada latinka mu se vrlo svidjela pa ju je obljubio na obroncima planine, koja je u narodu od tada poznata kao Ljubišnja. Sin je, čuvši što se desilo, krenuo s vojskom na oca, ali ovaj je okrenuo potkovice konjima naopačke i tako zavarao sina i pobjegao.
Neki kažu kako naziv potječe o staroslavenske riječi za ljubičastu boju koju dobiva široki crnogorični pojas Ljubišnje kada ga obasjaju posljednji zraci sunca pred njegov zalazak. |
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI: Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planine Ljubišnje
|
PRIČE IZ PLANINE
Ljubišnja 2014
Datum objave: 12.9.2014. Autor: Damjanovic Vesko |
Bike - Ljubišnja, 28.09.16.
Datum objave: 2.10.2016. Autor: Nenad Rajic Opius: Ustati u 3.20h, voziti 4 sata, cijeli dan pedalati, bez veze uživati na suncu, čistom zraku, prekrasnim krajolicima lijepe moje, uživati u došalicama, smijati se bez ograničenja, pedalati po prekrasnom makadamu 45 km, znojiti se u strmom usponu, gurati bajk uz 60 stepeni strminom, gledati na tri države sa vrha, razgovarati sa gorštacima, jesti originalni ljubišnji kravlji sir od neobranog mlijeka, piti vodu iz više od jednog od 36 izvora, gledati slobodne, nesputane divlje konje kako uživaju u druženju sa našim konjima na dva točka, biti nazočan kada pola krda ne sluša svoga predvodnika, piti zasluženu pivicu u nekoj zabiti, ponovno se voziti nazad u civilizaciju 4 sata, e za to treba biti malo "više" lud, tj. malo previše. E to smo vam sve mi ... |
Turno - Ljubišnja, 29.03.18.
Datum objave: 19.4.2018. Autor: Nenad Rajic Opis: Ljubišnja - daleka, usamljena, prekrasna ... |
Po Velikoj Lubišnjoj i njezinoj podgorini
Planina Ljubišnje dio je središnjeg područja planinske grupe Ljubišnje, s najvišim planinama i formiranim planinskim masama, koje tvore blage izdužene grebene koji se pružaju dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok. Najviša i najprostranija planina je Ljubišnja, s kojom u širem smislu, cjelinu čini i njezina prostrana Podgorina na sjeveroistočnoj strani njezine glavne planinske mase - u smjeru Ćehotine i Pljevalja. Ostale planine su Radovina, Buren, Obzir, Lisac te Bunetina, na jugoistoku, na području Kosanice.
|
- Planine u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore pripadaju geomorfološki dosta ujednačenom prostoru s kojeg se izdiže samo jedna visokoplaninska jedinica (Ljubišnja). Ostali dio prostora pokrivaju u najvećoj mjeri one geomorfološke cjeline (Crni vrh — 1.544 m, Stožer — 1.577 m, Kovač — 1.532 m, Gradina — 1.445 m, Kamena gora — 1.482 m i Lisac planina — 1.509 m) u kojima dominiraju fluvijalni (brojne manje doline) i krški elementi reljefa (zaravni sa kojih se izdižu kose i planinski vrhovi srednje visine) — pogodni za turističku valorizaciju, prije svega, na liniji durmitorskog turističkog pravca (Jabuka — Kosanica) i na potezu kojeg slijedi prometnica Sarajevo — Pljevlja — Jadranska magistrala (Metaljka — gornja Ćehotina — Kovren — Ljuboviđa). I dok se u sjeveroistočnom pojasu sjeverne Crne Gore, na jednoj strani izdvajaju, planine prosječne nadmorske visine (1.445 — 1.632 m), dotle se na drugoj jasno ističe, kao što je već istaknuto, planina Ljubišnja s najvišom točkom od 2.238 m. U njenoj geomorfološkoj strukturi figuriraju dinarski usmjereni i blago izraženi planinski vrhovi, paralelne kose i uske karstificirane zaravni, između kojih po morfološko-motivskim osobinama treba izdvojiti jedinice (V. Ljubišnju — 2.238 m, Kokot — 1.862 m, Buren — 1.792 m i Lisac planinu — 1.805 m) koje se nalaze u najpovoljnijem prostornom odnosu s kanjonom Drage i najgorostasnijim dijelom kanjona Tare, s jedne, te dolinom rijeke Ćehotine, s druge strane. Dalje, njihova topografska površina se na sjeveroistočnim, jugozapadnim i južnim ekspozicijama spušta pod kutom od 15 (Buren i Dernjačišta), 16 (Razvršje) i 20 (Kokot). Pod istim ovim kutom, ona se, u stvari, spušta kod izdvojenih lokaliteta, sve do njihove neposredne podgorine, po kojoj je, uz postojeća ruralna naselja (Meki do, Jovići, Morajice i dr.) i lokalne prometnice (Pljevlja — Bobovo — Ograđenica i Pljevlja — Gradac — sjeverna podgorina Ljubišnje), moguće zasnovati skromnu turističku infrastrukturu koja bi bila u funkciji sportsko-rekreativnog, sportsko— manifestacionog, lovnog, izletničkog i vikend turizma.
|
1 NA DODIRU PLIJEŠA I LJUBIŠNJE
Završ, odn. Teti
Površ Završ odn. Teti nalazi se na sjeverozapadnoj strani planine Ljubišnje, prema Pliješu. Ovo područje obilježava teško pristupačni teren okružen visokim planinama, gorama, neprohodnim šumama, sa slabim prometnim komunikacijama, dubokim kanjonima rijeka i potoka te oštrom planinskom klimom, što je rezultiralo time da i danas ovaj kraj ostane ekološki očuvano područje.
Nekada je područje Završi bilo općina istog naziva koja je obuhvaćala Čelebiće, Meštrevac i Zavait, današnje tri mjesne zajednice na području općine Foča (BiH), koje se graniče s Crnom Gorom.
Nekada je područje Završi bilo općina istog naziva koja je obuhvaćala Čelebiće, Meštrevac i Zavait, današnje tri mjesne zajednice na području općine Foča (BiH), koje se graniče s Crnom Gorom.
Čelebići
KOORDINATE: 43.383889, 18.975; BROJ STANOVNIKA (2013.): 63; WIKIPEDIJA: Čelebići (Foča)
Čelebići su naselje u općini Foča (postoje još i Čelebići kod Konjica), od toga grada udaljeno 50-ak kilometara. Smjestili su se između planina Ljubišnje (2238 m) i Pliješa (1717 m) s prijevojem na Bakiću (1262 m). Pripadaju području Završi ili Tetima. Prosječna nadmorska visina Čelebića je između 1000 i 1200 metara. U selu je osnovna škola "Veselin Masleša". Pravoslavna crkva sv. Nikole, u narodu poznata kao Šklopotnica, potječe iz 1831. godine. Glavna gospodarska djelatnost Čelebićana je poljodjelstvo.
Povijest Na ovom prostoru evidentirano je 14 pretpovijesnih gradina i tumulusa neolitskog i mlađeg brončanog doba te više desetina srednjovjekovnih gradina, krstina, crkvišta i nekropola. Na temelju oskudnih izvora, ovo područje je u predrimsko doba pripadalo ilirskom plemenskom savezu Pirusta, koje Ptolomej ubraja među civitates istočne Dalmacije. Strabon ih smatra jednim od moćnijih panonskih plemena. Skupa sa Desitijatima borili su se do kraja protiv Rimljana i posljednji bili poraženi u Batonovom ustanku 6 – 9 godine n.e. Oblast Drine/Gornje Podrinje, oko gornjeg toka istoimene rijeke spominje se već kod popa Dukljanina sredinom 12. stoljeća. Od tog vremena može se pratiti njen izuzetan značaj u privrednom i političkom pogledu, bilo da se nalazi u sastavu srpske ili bosanske države. Godine 1373. ova oblast pripala je Bosni, kada je Tvrtko I Kotromanić u sporazumu s knezom Lazarom, savladao i podijelio posjed srpskog velikaša župana Nikole Altomanovića. |
Kretanje broja stanovnika Čelebića u prošlosti:
1961. - 203 stanovnika 1971. - 248 1981. - 164 1991. - 132 2013. - 63 Prema etničkom sastavu (1991.): Srbi 128, Jugoslaveni 1, ostali 3 1960-ih i 1970-ih godina Čelebićani su se poprilično iselili, ponajviše u Beograd. |
Rijeka (Čelebići)
Rijeka je zaseok Čelebića. Ovdje se nalazi crkva sv. Nikole, koja je, zajedno s pet starih hrastova proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Narod crkvu zove i Šklopotnicom, po obližnjem potoku. Crkva se službeno datira u prvu polovicu 19. stoljeća (1832. godina).
Na lokaciji oko crkve Šklopotnica nalazi se 5 hrastova vrste hrast cer, Quercus cerris. Ovo je južnoeuropsko i zapadnoeuropsko listopadno drvo koje dostiže visinu do 30 m, a debljinu promjera preko 1 m te starost od 200 godina. Pročitaj više > Odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine od 3.-9.7.2007. o proglašenju prirodno-graditeljske cjeline - Crkva Šklopotnica (crkva sv. Nikole) u Čelebićima, općina Foča, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik se sastoji od objekta crkve i groblja sa pet starih hrastova. (OTVORI) |
Vrbica (Čelebići)
U zaseoku Vrbica nadomak sela Čelebići, koje se nalazi na istočnim padinama ogranaka brda Pliješa, uz lokalnu cestu od Foče prema Čelebićima (od Foče cca 20 km zračne linije u pravcu jugoistoka), na lokaciji Mramor (Crkvina) 948 m n.v, (koordinate: geografske širine N 43º 23' 24.99" i geografske dužine E 18º 56' 34.99"), smještena je nekropola sa 207 stećaka, 3 kasnoantičke ploče i jednom rimskom arom. Nekropola je nacionalni spomenik kulture.
Pročitaj više > Odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine od 26.10.2010. o proglašenju povijesnog područja –Nekropola sa stećcima i četiri kasnoantička spomenika na lokalitetu Mramor (Crkvina) u Vrbici, opština Foča, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik čini nekropola sa 207 stećaka, tri kasnoantičke ploče i jedna ara. (OTVORI)
|
3 PO VRŠNOM PODRUČJU
Planina Ljubišnja – skrivena divljina koja ima dušu
Autor: Sonder Datum objave: 27.5.2022. Opis. Na Ljubišnji smo proveli subotu i nedjelju, kampovali na Konjskom Polju, popeli 3 vrha, najviši vrh Dernječište (2.238 mnv), Mala Ljubišnja (2073) i Kotu 2190 (2190 mnv) koju smo jedva našli. Razlog posjete je naravno Challenge 2000+ koji nam je plan ispenjati ali na naš način, sa uživanjem, ma koliko to trajalo. Ljubišnja zaista zaslužuje da je posjetite ali i da provedete što više vremena na njoj. Razlog više je i to što se nalazi na samoj granici između Bosne i Hercegovine i što pređete nešto više od 50 kilometara od Foče makadamskim putem koji baš i nije toliko ugodan za vožnju. Ne smijemo potvrditi da se na makadamsku stazu ne može i malim običnim autom jer smo i njih viđali ali vam definitivno ne bi preporučili jer po nama ipak cesta nije za mala auta. Nakon toliko pređenog puta, definitivno treba da uživate u lokaciji na kojoj se nalazite, divljini koja je čarobna i jedinstvena i koja će vam pružiti nezaboravan odmor. Želimo da se osvrnemo na Konjsko polje koje se nalazi odmah ispod vrhova koje morate penjati. Konjsko polje je predivna livada koja je puna izvora i jezera koje će vas ostaviti bez daha. Mi smo se stvarno teško odlučili na kojem mjestu da kampujemo jer je kompletno polje čarobno. Na kraju, odlučili smo se kampovati kod jednog jezera oko kojeg se nalaze mali potoci koji žubore i uljepšavaju vam trenutak odmora. Nakon što smo se vratili sa uspona, napravili kamp, posjetili su nas divlji konji koji su se družili sa nama jedno vrijeme, posmatrali nas a i mi njih, čak nam pravili i neke akrobacije, igrali se međusobno. Definitivno trenutak za pamčenje. Džejlana je nastojala uslikati njihovo druženje sa nama pa ćete to moći vidjeti u ovoj galeriji Da se osvrnemo i na uspon na vrh i stazu. Goran je rekao da ćemo navjerovatnije penjati direktno prema vrhu, kako ga vidimo. Ja sam bio skeptičan ali na kraju se ispostavilo da je Goran u pravu. Ulaz u samu stazu ne znamo tako da vam ne možemo reći odakle da tačno počnete planinariti ali smo pronašli u šumi markacije napravljene na drvetu pa smo se dalje njima vodili sve do vrha. Ono što je bitno, držite se pogleda na najviši vrh i penjite se prema njemu a na markacije čete naletiti usput. Na planinarenje.ba se nalazi nekoliko track – ova, mi smo preuzeli jedan i ne mogu reći da smo zadovoljni sa njim. Par puta smo prateči ovaj track uletili u kleku iz koje smo se jedva iščupali. Ljubišnja jest pitoma, prelijepa, ali je na vrhu divlja zbog kleke. Mi smo imali sreće pa je bilo još snijega koji je na nekim mjestima prekrio kleku pa smo išli po snijegu ali moram priznati i da smo se dobrim dijelom provlačili kroz nju i tražili put, pogotovo na stazi između vrhova Dernječište i Male Ljubišnje. Staza jest marikarana ali slabo i markacije morate baš tražili i istraživati. Ovo malo uspori uspon ali je opet uživanje. Tokom uspona na Dernječište polako će vam se otvarati pogledi prema vrhovima u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori a i Srbiji. Najljepši prizor je pogled na Durmitor gdje ćete naprosto uživati. Sa Ljubišnje se takođe vidi i Zelengora, Maglić, Bioč, Durmitor, Treskavica pa ako je lijepo vrijeme i Jahorina. Tokom uspona ispred vas će cijelo vrijeme biti planina Radovina sa vrhom Velika Radovina (1991 mnv) koji nam je ostao želja za popeti pa ćemo se najvjerovatnije zbog Radovine i vratiti na Ljubišnju. Goranu je teško pala kiša u nedjelju zbog njegove namjere da se popnemo i na ovaj vrh :D. Takođe, ono što je nama bilo fascinantno je i kanjon Tare koji se dobrim dijelom vidi kada se popnete na vrh Dernječište. Tokom cijelog uspona, kampovanja, dvodnevne avanture, na Ljubišnji smo vidjeli samo dva čovjeka i to slučajno što je za nas malo bilo neobično jer se planinarenje razvilo u našem okruženju pa je teško da budete sami na planini ali se baš vidi da je Ljubišnja još divlja i da je do nje teško doći pa zbog toga je teško i sresti nekoga. Na Konjskom polju se pretežno nalaze stočari i pastirli koji čuvaju svoja stada ali tek doklaze od polovine 6 mjeseca pa ako budete išli u tom periodu moguće je da ne budete sami :D. I na kraju, definitivno jedan vikend za pamčenje. Ljubišnja je planina čiji prizori vas podsjećaju na dolinu Mumijeva i zbog toga ćemo joj se uvijek vračati :D. |
4. JUŽNA I JUGOZAPADNA PODGORINA
Dragaši
Bobovo
KOORDINATE: 43.270556, 19.079444; BROJ STANOVNIKA (2003): 101; WIKIPEDIJA - Bobovo (Pljevlja)
Selo Bobovo smjestilo se na obroncima planina Lisac, Ljubišnja i Radovina. Nalazi se u općini Pljevlja (Crna Gora). udaljeno oko 50 km od toga grada. Širem području sela, koje obuhvaća površinu od oko 36 km², protječe rijeka Tara. Prema istoku se graniči sa selima Glibaći i Dragaši, a prema jugoistoku je Slatina.
Teren na području Bobova izgrađen je od vapnenaca i od eruptivnih stijena, s bezbroj uvala, vrtača, jama i ponora. Okolica je obrasla crnogoričnim šumama, koje su najznačajnije prirodno bogatstvo ovoga kraja. Međutim, nakon Drugog svjetskog rata započelo je njihovo obimnije iskorištavanje, što dovodi do njihova siromašenja. Godišnje se iz Bobova izveze preko 40.000 kubika zdrave tehničke građe. Bobovo ima oštru planinsku klimu. Među visokim planinama, sudaraju se vjetrovi na oštrom Bobovskom platou. Ljeta su kratka i svježa. Zimi obično napada dosta snijega, pa je cijelo naselje prometno izolirano. Zemljoradnja je od davnina bila slabo razvijena. Domaće stanovništvo se isključivo prehranjivalo žitnim proizvodima od domaćeg ječma, raži heljde, koji uspijevaju na području Bobova. Uz to, ljudi su gajili krumpir (lokalno. krompir) i kupus. Bobovo je uvijek bilo slabo prometno povezano. S obzirom kako je Bobovo vrlo daleko od najbližeg grada, Pljevalja, u njega se zimi teško dolazi i pješice. Makadamski put preko Prijekog Dola i Ljutih Strana prema granici s BiH završen je 1962. godine. Danas je vrlo zapušten. Iz prošlosti Krajem aprila 1941. godine, početkom rata u ovim krajevima, narod se uznemirio, ljudi su strahovali za svoje živote, a škole su prestale s radom. Već 14.5.1941. godine, Bobovo je bombardirano, a krajem 6. mjeseca je zabilježen pokušaj napada iz pravca Čelebića od strane ustaša. Čim su saznali za ovaj pokušaj, Bobovci su se organizirali i dočekali neprijatelje na Radovini i Konjskom Polju. Ovaj događaj bi se uvjetno mogao smatrati početkom ustanka u Crnoj Gori. U drugoj polovici 1941, godine formirana je Bobovska četa čiji je politički komesar bio Živko Džuver. On je poginuo 1.11.1944. godine u Ranu kod Prijepolja u bitci protiv neprijatelja. Život je također izgubilo i još 30 boraca ove čete, koji su bili strijeljani. Sva njihova imena upisana su na Spomen česmi u Bobovu. Poslije Drugog svjetskog rata, ljekari su samo povremeno počeli posjećivati ovo naselje. Na Jelovom panju je izgrađena moderna zdravstvena stanica. Tada je uvedena i struja. Međutim, stanje se brzo pogoršalo, jer se skupa aparatura počela prebacivati iz Bobova u Pljevlja, da bi na kraju ambulanta ostala prazna i zaključana, tako da su stanovnici Bobova ponovo ostali bez zdravstvene zaštite. Zbog velikog interesa, priljeva đaka i politike razvoja osnovnog obrazovanja u Bobovu je u to vrijeme otvorena i osmogodišnja škola, koja je otpočela s radom školske godine 1959/1960. Školska zgrada je otvorena na imanju Momčila Jelovca na Jelovom Panju, a prvi upravitelj-direktor bio je Rade Bulatović. Stanovništvo Tijekom seobe Srba u 18. stoljeću neke su obitelji napustile Bobovo i naselile se u Srbiji u Podgorini, ispod planine Medvednik, i novo selo nazvali su, Bobova, po rodnom kraju. U naselju Bobovo živi 100-ak stanovnika (s tendencijom pada od 1960-ih, odn. 70-ih), visoke prosječne starosti - 48,2 godina (44,8 kod muškaraca i 51,7 kod žena). U naselju ima 35 domaćinstava. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 1948. godina - 387 stanonika; 1953. - 424; 1961. - 430; 1971. - 368; 1981. - 292; 1991. - 207; 2003. - 101. Etnički sastav (popis 2003. godine): Srbi 72 (71.28%); Crnogorci 24 (23.76%). |
Kolijevka je zaseok Bobova, okružen crnogoričnim šumama, koji se smjestio pod južnim padinama planine Ljubišnje, na kraju duge i uske doline - u izvorišnom području rijeke Drage i iznad gornjeg dijela njezina kanjona. Kolijevci se može prići iz Trešnjice gdje počinje odvojak ceste Pljevlja (37 km od Lolijevke) - Bobovo - slatina. Od Kolijevke (od Trešnjice), preko Riđeg kamena do vrha Ljubišnje ima oko 1:30 h hoda (oko 640 m visinske razlike). Kvadratura kruga: Bobovo
Datum objave: 1.12.2014. Proizvodnja: RTS Kvadratura kruga - Zvanični kanal Opis: Квадратура круга: Бобово Бобово је село на крају света, коме су људи далеко, а бог високо. То село је разапето на граници две државе: Црне Горе и Босне и Херцеговине. Бобово је разапето између неба и планина:Дурмитор, Лисац, Бунетина, Љубишња, Бунетина и Обзир. Бобово је разапето између невоља и недаћа и између кањона две реке: Таре и Драге. Бобово које заузима 10 одсто територије општине Пљеваља, удаљено је више од 30 километара од овог градића на северу Црне Горе и до њега још увек нема пута. У неким од заселака Бобова људи живе на надморској висини од преко 1600 метара. И какви могу да буду људи стасали у таквом поднебљу? Тврди горштаци и честити људи, којима је природа одредила и судбину и карактер и менталитет, чак и физичку конституцију. |
|
|
Bobovo - Ogradjenica i kanjon Tare
Datum objave: 6.11.2019. Autor: Damjanovic Vesko |
Konjsko polje
Konjsko polje nalazi se na jugozapadnom podnožju Ljubišnje, prema planini Radovini, koja se u nastavku, iznad polja uzdiže blagim padinama. Dugačko je oko 3 kilometara. Ime je dobilo ime po tomu što su na njemu nekada boravila stada konja na ispašama. Na polju ima prostranih livada, kao i područja prekrivenih crnogoricom. Bogato je vodom, u vidu mnoštva potočića, čijih dio voda otječe prema malom jezercu, i u druge poljane. Na jugoistočnom dijelu polja, u njegovom najnižem dijelu, potok koji odvodi oborinske vode, mahom Ljubišnje, ponire prema rijeci Dragi. Na Konjskom polju se nalaze i ostaci par napuštenih katuna.
Konjskom polju najlakše je pristupiti iz smjera Čelebića (od sjeverozapada) ili Kolijevke u Bobovu (od jugoistoka). Od Kolijevke do Konjskog ima oko 20-ak minuta hoda, a od škole u Slatini, preko izvorišnog dijela rijeke Drage i gornjeg dijela njezina kanjona, ima oko sat i pol. |
Konjsko polje
Produkcija: Fotostudio ,,M'' Foča |