|
|
SREDIŠNJI POJAS > POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > Prekornica (planina)
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Kula, planina Prekornica, 1927 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.6677, 19.1926
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Kula, planina Prekornica, 1927 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.6677, 19.1926
O planini
Uvod
|
|
Planina Prekornica površinom zahvaća najveći dio istoimenog masiva. Nalazi se jugoistočno od jugoistočno od Nikšića i sjeverozapadno od Podgorice.
Prekornica i njeni ogranci zahvaćaju planinsko područje između doline Gračanice (Župa nikšićka) na sjeveru, obronaka Maganika na sjeveroistoku, Nikšićkog polja na zapadu i sjeverozapadu, Bjelopavlićke ravnice i rijeke Zete na jugu, jugozapadnih obronaka Maganika te grebena planina Rebrčnika, Kamenika i Brotnjika na istočnom i jugoistočnom dijelu masiva. Planina općenito ima dinarski smjer pružanja sjeverozapad-jugoistok, ali se njen veliki sjeveroistočni dio povija u pravac istok – zapad. Njezin najviši vrh je Kula (1927 m). Jugoistočno od Prekornice izdižu se planinski grebeni Lisac (1563 m), Rebrčnik (1534 m), Broćnik (1559 m) i Kamenik (1784 m) i dr. Prekornica je teško prohodna vapnenačka planina, izgrađena od mezozojskih vapnenaca i dolomita. Tragovi glacijacije su dobro vidljivi. Kretanjem ledenjaka taložen je morenski materijal na Ćetnom dolu, Ivanj ublu i Studenom. Osim općeg bogatstva biljnog svijeta na Prekornici se prostire vrijedna šumska zajednica bora munike (Pinetum heldreichii mediterraneo-montanum). 
Položaj Prekornice
Detalj stare topografske karte Vojnogeografskog insituta u Beogradu, 1:300.000 sekcija Podgorica 
Naslovna fotografija
Pogled na Prekornicu s Maganika Ime planine (etimologija)U knjizi Odakle su došli preci Crnogoraca (tiskana 1995. u nakladi Matice crnogorske), crnogorski znanstvenik dr. Radoslav Rotković, tvrdi kako je toponim Prekornica slavenskog porijekla jer se u Polabsko-baltičkom pomorju i u Zetsko-pomorskom arealu nalaze 865 istovjetna toponima (hidronima, oronima, patronima, antroponima, etnonima, fitonima). Rotković piše kako nema zapravo toponimskog naziva u Crnoj Gori, koji je još uvijek u živoj uporabi, a da nema svoj jezični i značenjski pandan u praslavenskom ili praslavensko-germanskom imeniku nastalom na sjeverozapadu suvremene Poljske. Svoje imenske dvojnike u Poljskoj imaju i Zeta, Gorica, Podgorica, Tamnik, Topla, Crna Gora, Trebjesa, Blato, Bakovići, Boškovići, Cuce, Dobro polje, Garač, Gradac, Kolašin, Jablan, Komarno, Ljubišnja, Malošići, Moćevac, Morinj, Njegoš, Bojana, Kriči, Pješivci, Lovćen, Ribnica, Grahovo, Rumija, Orjen, Prekornica, Komovi, Vilusi, Mataguži, Obrovo, Papratno, Paštrovići, Plavnica, Plužine, Poblaće, Pomorje, Pošćenje, Mojkovac, Rasovo, Šljivansko, Svetigora, Topolica, Bajice, Bjelice, Bandići, Šaranci, Rudine, Morača, Riječani, Gusinje, Cetinje, Ceklin, Kokoti, Ljutići, Kuči, Vranići, Doljani, Jezera, Rovca, Pješivci, Hoti, Lijeva Rijeka i drugi.
|
BOOKING
Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području planine Prekornice  
Oglašavajte ovdje: lokalnu ponudu, usluge i servise - smještaj - gastronomija - lokalni proizvodi - turistička ponuda - aktivnosti na otvorenom i dr. 
|
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Reljef
Reljef Prekornice je vrlo raznolik, sa strmim stranama po njezinom obodu, dugim dolovima, razvedenim grebenima, izrazitim vrhovima i vrtačama. Tragovi rada glacijacije su na njoj dobro vidljivi. Kretanjem ledenjaka taložen je morenski materijal na Ćetnom dolu, Ivanj ublu i Studenom.
Prekornica (lijevo) i Lisac (desno), pogled od Danilovgrada
Autor fotografije: Sinisa Saranovic; Panoramio.com
Autor fotografije: Sinisa Saranovic; Panoramio.com
Grebeni i vrhovi
1. Središnji dio Prekornice
Skupina vrhova oko najvišeg vrha Prekornice
Skupina Koljata
Skupina Lisca
2. Sjeveroistočni dio Prekornice
Skupina Miljevca
Izdvojena manja grupa vrhova koja se nalazi sjeveroistočno od Kule, iznad Morakova i izvorišta rijeke Gračanice.
Skupina Šljemena
Istočno od središnjeg dijela Prekornice, u smjeru prema masivu Maganika i kanjonu Morače (područje Rovaca) izdvaja se skupina vrhova, među kojima su najviša Šljemena:
3. Zapadni dio Prekornice
Površinom zauzima velik dio planine, ali radi se o nižim i rijetko posjećenim vrhovima:
Skupina vrhova oko najvišeg vrha Prekornice
- Kula, 1927 m; najviši vrh
- Marinkovina 1808 m; drugi vrh po visini, nalazi se bliže Bjelopavlićoj ravnici i iz tog smjera stvara dojam najvišeg vrha.
- Sokolova greda, 1792 m
- Stošci, 1701 m
- Kozinac (?) (1615 m; ovaj vrh i njegova visina navedeni su na stranici Planinarskog saveza Crne Gore, međutim čak niti naprednom pretragom Interneta, nije mi bilo moguće potvrditi postojanje ovog toponima - u najmanju ruku, nije nigdje relevantno zabilježeno, op. administr.).
- Kosmac, 1593 m
- Jablanova glava, 1524 m
- Rovački krš, 1486 m
- Kiprova glava, 1436 m
- Glavica od Turije, 1530 m
- Mala Prekornica, 1563 m
- Glavica, 1569 m
- Velja greda, 1531 m.
Skupina Koljata
- Koljat, 1612 m
- Plačnik, 1492 m
Skupina Lisca
- Lisac (Bobija), 1563 m
- Mali Lisac, (1268 m; izvor podataka o visini www.peakery.com)
- Visočica, 1413 m
- Javorak (1241 m; izvor podataka o visini www.peakery.com)
2. Sjeveroistočni dio Prekornice
Skupina Miljevca
Izdvojena manja grupa vrhova koja se nalazi sjeveroistočno od Kule, iznad Morakova i izvorišta rijeke Gračanice.
- Miljevac, 1803 m
- Žuta greda, 1706 m
- Carepulja, 1622 m
Skupina Šljemena
Istočno od središnjeg dijela Prekornice, u smjeru prema masivu Maganika i kanjonu Morače (područje Rovaca) izdvaja se skupina vrhova, među kojima su najviša Šljemena:
- Peroševa glava, 1674 m
- Smonik, 1712 m
- Šljemena, 1755 m
- Kalin vrh, 1697 m
- Kaluđerova glava, 1672 m
- Goveđa glava, 1672 m
3. Zapadni dio Prekornice
Površinom zauzima velik dio planine, ali radi se o nižim i rijetko posjećenim vrhovima:
- Ostroške grede (Uroševa glavica, 1154 m, Bobija, 1143 m, Petrova glavica 1125 m)
Najviši vrhovi Prekornice
Pogled s Maganika na Prekornicu. Najviši vrh Kula prvi je slijeva u glavnom prekorničkom grebenu.
Pogled s Maganika na Prekornicu. Najviši vrh Kula prvi je slijeva u glavnom prekorničkom grebenu.
Geološka građa
Prekornica je građena od mezozojskih vapnenaca i dolomita.
Klima
Južne strane Prekornice koje gledaju prema Zetskoj i Bjelopavlićkoj ravnici pod snažnim su utjecajem mediteranske tj. sredozemne klime s toplim i suhim ljetima i blagim i kišovitim zimama, te submediteranske ili prijelazne sredozemne klime (sredozemna klima pomiješana s kontinentalnom). Znatno oštriju kontinentalnu klimu imaju krška polja i zaravni ispod okolnih planinskih vrhova - visinski pojas koji se nalazi na Prekornici iznad 1000 m n.v.. U najvišim dijelovima planine vlada planinska klima. Zimi na Prekornici često ima obilnih sniježnih padalinama.
Po planini i po kraju
SREDIŠNJE PLANINSKO PODRUČJE
Studeno
|
Planinom Studeno*, nazivali su čobani/pastiri planinski kraj, široku zaravan s više uvala i polja na južnom dijelu Prekornice, južno od glavnog prekorničkog grebena, i udaljenom 4 sata pješačkog uspona od Danilovgrada. Na ovome prostoru dugom oko 15-ak kilometara postojali su i danas postoje neki katuni*. Sve su kolibe bile građene od suhozida/suvomeđe ili kombinirane od suhozida i brvana. Pokrivene su bile daskama, a rjeđe slamom. I torovi su bili od suhozida ili od visokog kolja. Uglavnom su se na ovo područje izgonile ovce, koze, goveda, konji i magarad. Mrs se prikupljao u kace pa zatim u mješine i to skorup, mješavina i tvrdi sir. Danas je od velikog broja katuna ostalo samo nekoliko, na njihovom mjestu nastala su izletnička naselja, a mnoge stare kolibe zamjenile su suvremene vikendice. Dio čobana i dalje je izdizao u planinu, ali su umjesto koliba sada boravili u novoizrađenim suvremenim objektima.
Studeno
Livada na kraju asfaltne ceste na kojoj se nalazi bunar s pitkom vodom. Ovdje je moguće parkirati vozila radi uspona po planini. Danas je Studeno poznatije kao naziv za izletište (vikend-naselje) s više od 400-tinjak kućica za odmor. Ovo Studeno čini više livada obraslih borovom šumom, koje se pružaju na više od 100 hektara te na prosječnoj nadmorskoj visini od više od 1200 m (između 1146 i 1305 m). Udaljeno je 24 km od Danilovgrada, od kojega vodi asfaltna cesta. Do Studenog je dovedena električna energija. Ovdje nedostaje izvora vode za piće. U Studenom pri kraju asfaltne ceste postoji bunar s pitkom vodom. Na tome je mjestu moguće parkirati vozila radi daljnjih uspona po planini.
Zbog mikroklimatskih uvjeta koje pruža njegova nadmorska visina i borova šuma, Studeno ima sve karakteristike ljetnog klimatskog lječilišta (ljetnja vazdušna banja), područja čije karakteristike pogoduju za oporavak imunološkog sustava, posebno u liječenju plućnih bolesti i tuberkoloze. Studenom, kao najpopularnijem i najvećem izletištu na Prekornici, gravitiraju obližnji planinski katuni-izletišta, Bzo, Borov dô, Poljica, Ivanj ubao, Struţnica-Topolovo, Piskavice. Šume ovdje ima dosta, a na širem području Studenog raste i munika (Pinus heldreichii) endem Balkanskog poluotoka, u čistim sastojinama ili u zajednici s bukvom (obična bukva; Fagus sylvatica). Na širem prostoru pronađeno je preko 476 vrsta ljekovitog i aromatičnog bilja i šumskih plodova, koji se mogu koristiti za pripremu ljekovitih i osvježavajućih napitaka, jestive su, ili prestavljaju važnu sirovinu u farmaceutskoj i drugoj industriji. Preko 70 pronađenih vrsta ovih biljaka, spadaju u farmakoekonomski važnije vrste. Od Studenog se u više smjerova nastavlja više zemljanih šumskih putova i staza. Za izletnike su posebno zanimljive one prema vrhovima Kula i Lisac. Tradicionalni smjer kretanja iz Studenog bila su i katuništa na Ponikvici, dubje u masivu Prekornice. Širim područjem Studenog prolaze obilježene nacionalne (crnogorske) planinarske staze za pješačenje i planinski biciklizam (staza 454: Danilovgrad, Gorica, Slatina, Borov dô, Studeno,, Ćetni do, Razmet dô, Mokra Ponikvica, Suva Ponikvica, Brajovićka Ponikvica; staza br. 486: Brajovićka Ponikvica, Vukotica, Gostilje, Danilovgrad). Na Studenom se nalazi planinarski dom "Studeno", kojime upravlja Planinarsko sportski klub Prekornica iz Danilovgrada. |
* Najveći dio podataka o katunima na Prekornici preuzet je iz knjige gosp. Muje Spasojevića: Crnogorski katuni, u izdanju Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, Zagreb i Zajednice Crnogoraca, Split; 2006. (Edicija Tradicija)
Oznaka na ulazu u Studeno
Udaljenosti od Studenog (pješice)
|
Karta - Područje Studenog i južno od Studenog
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000 
Pogled iz smjera juga, od Studenog prema vrhu Kula
|
Studenom, kao najpopularnijem i najvećem izletištu na Prekornici, gravitiraju obližnji planinski katuni-izletišta, Bzo, Borov dô, Poljica, Ivanj uba(o), Stružnica-Topolovo, Piskavice, i dr.
< POGLEDAJ PRETHODNU KARTU Na području Studenog katune i imanja imao je, kroz povijest, veći broj stanovnika Bjelopavlića. Razlog tomu su bile livade bogate travom, i plodne njive na kojima se mogao uzgajati krumpir, kupus i drugo povće.
Ovaj dio Prekornice oduvijek je oskudijevao vodom, pa su ljudi gradili ublove, bilo pojedinačno, bilo zajedničke za nekoliko katuna. Ovdje ima i po koji izvor, ali dosta brzo presuši. Nađe se i po koja lokva za stoku.
Na katunima na području Studenog ("planina Studeno") stoka se morala paziti, pogotovo dok se ne pokose livade, a i kasnije - jer je na tim katunima bilo i vrtova s povrćem, a također i zbog vukova u šumi, koji su ponekad nanosili veliku štetu.
|
Katuni u okolici Studenog
Bzo
Nalazi se na polju na oko 980 metara nadmorske visine. U daljini se naziru katuni-izletišta Baba i dalje na travnatoj uzvisini Borov Dô. Vršni greben Prekornice "proviruje" desno u pozadini. Piskavica
Katun Piskavica nalazi se između Studenog te Bzo-a i Borovog Dola. Na njega su izdizale obitelji Pavićevići iz sela Rsojevići i Šaranovići iz sela Međice i Podkraj Šaranovića. Pavićevićima je bilo potrebno da sa stokom izdignu na katune oko dva sata hoda, a Šaranovićima oko jedan sat. Kolibe su dosta razbacane. Izdig je bio početkom juna, a povratak krajem septembra ili malo kasnije. Mirac Mirac je omanji proplanak južno od Studenog, okružem bukovo-smrekovom šumom, na kojemu se nalazilo svega par koliba, od kojih su neke danas pretvorene u vikend-kuće. Na Mirac su izdizali samo članovi obitelji Kovačević iz sela Dolovi. Uvjeti za stočarenje su bili dobri jer su livade i povrtnjaci plodni. Izdig, koji je od sela trajao oko jedan sat hoda sa stokom, bio je početkom VI, a povratak u IX. mjesecu, ili malo kasnije. Nadulica (na mnogim kartama stoji Hadulica) I na Nadulici su katuni bratstva Kovačeviča iz sela Dolovi, odakle je potrebno oko jedan sat hoda da se sa stokom izdigne na katune. Paša je zajednička sa susjednim katunima, a ima je dosta. Kolibe su dosta blizu jedne drugima. Izdig je početkom VI. mjeseca, a povratak oko Male Gospojine (21.9.). Sjedio Dô (Śedio Dô) Ovo je nešto veća zaravan. Ovdje imaju svoje kolibe Lakići iz Kule Lakića, Kovačeviči iz Dolova i Đurovići iz Sretnje i Krivače. Ova bratstva mogu izaći na svoje katune za oko jedan sat hoda s stokom. Prostor ovoga katuna je izuzetno lijep i bogat dobrom pašom. Kolibe su nešto malo razbacanije, ali ne toliko da se ne mogu svakodnevno sastajati. Izdig je početkom VI. mjeseca, a zdizanje do kraja IX. mjeseca, ili ponekad i malo kasnije. |
Bzo
Na katunu Bzo svoje stanove imali su mještani sela Slatine (Malikovići, Šaranovići), Međice i Podkraj Šaranovića. Bzo je proplanak bogat dobrom ispašom, livadama i vrtovima. Na njega se izdizalo oko Đurđevdana ili malo kasnije, a vraćalo se krajem IX. mjeseca. Od sela do katuna je trebalo sa stokom pješačiti oko jedan sat. Nekada su kolibe bile dosta razbacane, a sada su tu vikendice i moderne kuće. Borov Dô U produžetku katuna na Bzo smjestili su se katuni Baba i Borov Dô. Kao i u katunu Bzo, katunari Borovog Dola imali su zajedničku ispašu na proplanku i ublove za pojenje stoke i domaću upotrebu. Kolibe su bile dosta razbacane i razmaknute jedna od druge, a danas se umjesto njih nalaze vikendice - koliba više nema. Na Borov Dô izdizali su stanovnici Jelenka (Brajovići), ispod Glavice u Bjelopavlovićima (Marunovići), i iz Slatine (Mišković, Praščević), iz Luke (Jovovići ) i iz Rsojevića (Pavićevići). Udaljenost ovih sela od katuna je od jednog do dva sata pješačenja sa stokom. Izdig je kao i u ostalim katunima na ovom području, oko Đurđevdana. |
Karta zapadnog dijela Studenog
Detalj stare topografske karte Vojnogeografskog instituta u Beogradu; 1:25.000 sekcija broj 148-3-2 Morakovo; sadržaj dopunjen 1972. godine; tiskano 1980.  Autor fotografije: Milos58 (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju)" style="width:auto;max-width:100%" />
Stružnica
Autor fotografije: Milos58 (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Katun Ivanj Ubao
Katuni na Ivanj Ublu spadaju među brojčano manjim katunima. Ovdje izdižu samo Đurovići iz Sretnje i Krivače. Kao i u obližnjim katunima i ovdje su podignute vikendice i modeme kuće. Okolicna katuna je izuzetno pogodna za stočarenje. Udaljenost spomenutih sela od katuna je oko jedan sat hoda sa stokom. I ovdje je izdig polovicom V. mjeseca, a u nekim slučajevima i početkom VI. mjeseca. Na katunu se ostaje do X. mjeseca. 
Ivanj ubao
Autor fotografije: Sinisa Saranovic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) 
Ivanj Uba
Autor fotografije: Milos58 (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Katunište Topolica
Autor fotografije: Neno Kalezić (pogledaj originalnu fotografiju na picasaweb.google.com klikom na fotografiju) |
Topolovo, Jablan, Topolica i Stružnica
Topolovo, Jablan, Topolica i Stružnica su lokaliteti na koje su izdizali: Pavićevići iz Rsojevića, Jovanovići iz Mosora, Kalezići iz Rova i Koljenovići iz Sretnje. Udaljenost ovih sela do katuna je od jedan do dva sata pješačkog hoda sa stokom. Kolibe su dosta razbacane. Nešto su grupiranije po bratstvima. Izdig je početkom VI. mjeseca, a povratak u kasnu jesen. Na ovom lokalitetu je ostalo malo koliba. 
Stružnica
Autor fotografija: Milos58 (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Od Studenog prema vrhu Kula i katunu Planinica
|
Od Studenog se nakon 1:30 h hoda makadamskim putem stiže u katun Ćetni do. A dalje, u slučaju nastavka uspona na vrh Kulu, nakon još jednog sata hodnje po makadamskoj cesti, stiže se u katun Čačak. Ovaj se napušteni katun nalazi na oko 1510 m n.v. Na području katuna Čačak napušta se makadamski put i počinje neposredni uspon, markiranom stazom, na obronke vrha Kula, kojemu se pristupa s jugozapadne strane. Staza se uspinje prema prijevoju ispunjenom krševitim kamenim gromadama. Od Studenog do vrha Kula ima oko 4 sata hoda, a savladava se visinska razlika od oko 725 metara.
Kuli se od Studenog može pristupiti i preko Travnog dola, katuništa Udrež i potom direktnim usponom tzv. "Kuloarom" na sam vrh (radi se o siparu na istočnim obroncima Kule). |
Karta - Područje između Studenog i vrha Kula - Ćetni dô, katun Čačak i dr.
Detalj stare topografske karte Vojnogeografskog instituta u Beogradu; 1:25.000 sekcija broj 148-3-2 Morakovo; sadržaj dopunjen 1972. godine; tiskano 1980. 
Ćetni dô
Na istočnom dijelu Ćetnog dola nalaze se ostaci nekadašnjih katunskih objekata. Naziv ovoga dola je fitotoponim (toponim koji je motiviran sortom neke biljke) i dolazi od cvjetni (Cvjetni dô) - gdje je došlo do pojave tzv. "novog jotovanja", a tom je promjeno fonem "ć" zamijenio glas "cvj". Primjerice i na Pivskoj planini kod sela Nedajno postoji sličan toponim za Ćetini dô/Ćetni dô – dolina niže Ćetnih poda, pašnjak. 
Područje napuštenog katuna Čačak
Napušteni katun Čačak
|
Razmet dô
Autor fotografije: Sinisa Saranovic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju)
Autor fotografije: Sinisa Saranovic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju)
Karta vršnog dijela Prekornice
Detalj stare topografske karte Vojnogeografskog instituta u Beogradu; 1:25.000 sekcija broj 148-3-2 Morakovo; sadržaj dopunjen 1972. godine; tiskano 1980.
Detalj stare topografske karte Vojnogeografskog instituta u Beogradu; 1:25.000 sekcija broj 148-3-2 Morakovo; sadržaj dopunjen 1972. godine; tiskano 1980.
Kula (1927 m)
Vrh Kula
Padine Kule
Pogled prema vrhu Kula s planinarske staze na području iznad napuštenog katuna Čačak |
Najviši vrh planine Prekornice. U smjeru jugoistoka pogled se pruža na grebene šireg masiva Prekornice, na Rebrčnik, Kamenik i Brotnjik. Iza njih, u daljini vide se Bjelasica, Komovi, Kučke planine (Žijovo). U suprotnom smjeru, prema sjeveroistoku tu je Maganik, i dalje prema sjeveru i zapadu Moračke planine i Lukavica, Sinjajevina, Vojnik. prema zapadu, jugozapadu i jugu pogled je na Orjen, Garač, Lovćen, Rumiju.
|
Od Kule prema sjeverozapadu
Pogled s vrha Kula u smjeru sjeverozpada, prema vrhovima glavnog grebena Prekornice i desno prema Župi nikšićkoj (dolje desno nalszi se udolina rijeke Gračanice).
Pogled s vrha Kula u smjeru sjeverozpada, prema vrhovima glavnog grebena Prekornice i desno prema Župi nikšićkoj (dolje desno nalszi se udolina rijeke Gračanice).
Pogled od vrha Kula prema sjeverozapadu
Pogled s vrha Kula u smjeru sjeverozpada, prema ostalim vrhovima glavnog grebena Prekornice
Pogled s vrha Kula u smjeru sjeverozpada, prema ostalim vrhovima glavnog grebena Prekornice
Lisac (Bobija, 1563 m)
Pogled na planinski greben Lisca s Kule
Vrhovi koji se nižu u prvom planu, od lijeva nadesno - prvi greben Koljat i Plačnik; drugi greben pozadini je greben Lisca s vrhovima Bobija (najviši od navedenih), podno (i ispred) Bobije je šumovita Visočica, te desno u daljini Javorak (1241 m). U pozadini lijevo, na horizontu, je Brotnjik. |
Lisac odn. Bobija je zbog blizine izletištu Studeno relativno lako dostupan vrh, također i u zimskim uvjetima.
|
Koljat (1612 m)
Pogled na Koljat s obronaka Kule
U pozadini je Kamenik. |
PONIKVICA
|
Planinom Ponikvicom, nazivali su čobani/pastiri planinski kraj (na oko 1400-1600 m n.v.) koji se nalazi jednim većim dijelom između Bjelopavlića i Rovaca. Udajena je oko 30-k kilometara od Danilovgrada. Prema predanju lokalnog stanovništva, ranije je pripadala Rovcima pa su je Bjelopavlići za vrijeme Turaka doslovno oteli od Rovaca i od toga doba ovi imaju svoje katune na ovoj planini. Znači, katuni na Ponikvici datiraju još iz davnih vremena i održali su se do današnjih dana.
Bjelopavlićki katuni se nalaze na dva lokaliteta, a to su Suva Ponikvica i Brajovićka Ponikvica. 
Karta područja Ponikvice
Detalj topografske karte Vojnogeografskog instituta u Beogradu; 1:25.000 sekcija broj 148-4-1 Mrtvo Duboko; sadržaj dopunjen 1972. godine; tiskano 1980. Planina Ponikvica je dosta pitoma i s izuzetno bogatim pašnjacima i u jednom dijelu izvorima. Ima dosta šume, pretežito borova i bukova šuma, i nema velikih kosina ni kamenjara.
Sve kolibe u katunima su zidane od suvomeđe (suhozida) i to tako što su zidovi debeli do 80 cm, a visoki 1,20 m pa i malo više. Krov na kolibama je od cijepanih dasaka na dvije vode. Na kolibi nema prozora, a vrata su nešto niža od normalnih. Unutrašnjost kolibe je nema poda, već je utabana zemlja. Na sredini je ognjište, a iznad njega su verige. Svaka koliba ima sač ispod koga se peče hljeb i kuha neko od jela u crepuljama. Ovino od veličine, u kolibi imaju krevete koje su sami seljaci napravili na dosta primitivan način. Na četiri koca povezana daskama, popođena takođe daskama na koje se postave slamarice napunjene slamom, a pokrivka je ponjava. Ranije, u staro doba, spavalo se na zemlji i to tako što bi se prostrla slama, a po slami neka prostirka. Malo je koja koliba koja nema po neku stalažu za postavljanje karlica ili posuda ili nekih drugih stvari. Bijeli mrs (sir, skorup, mješavina i sirevina) se skupljaju u kace, odnosno u mješine. Naime, mješavina je sastavljanje sira i kajmaka i to se izpršti i sabija u mješine, a sirevina je punomasni sir koji se ispršti i sabija u mješine. I sirevina i mješavina su jako ukusne i jedu se kao dobar smok. Sva jela se gotove na ognjištu a drva za ogrijev ima dosta u neposrednoj blizini. Nedaleko od kolibe je tor za ovce i koze. Napravljen je od cijepanih oblica visine i do 2,20 m. Sve su u gornjem dijelu zašiljene. Torovi se po završetku boravka na katunu, dižu i slažu na nekom skrovitom mjestu gdje će manje kisnuti, a na proljeće prije izdiga, će se postavljati tamo gdje je najpodesnije. Pored tora ima i kućara za čobana. Svaki katun nema kućaru, pogotovo ako je tor blizu kolibe. Stoka se na ovim katunima muze dva puta, a po neko i po tri puta. Ovce i koze, pošto se pomuzu odlaze na pašu obavezno s čobaninom, a goveda se odbijaju i ona će ispred večeri sama doći. Treba napomenuti kako ovi što izdižu na ove katune nisu nikada imali prevelika stada ovaca ili krda goveđi. Obično po pedesetak ili najviše do stotinu sitne stoke i po dvije tri krave, par volova, koje june ili tele. Neka domaćinstva su iznosila po jedno ili rijetko po dvoje prasadi i po nekoliko kokošiju. Oni koji su imali konja ili magarca i njega bi natovarena izgonili na katun. 
Ponikvica Brajovićka
Autor fotografije: Sinisa Saranovic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Na Brajovićkim Ponikvicama svake godine održavaju poznati sabori na Ilindan 2.8. na koje dolaze čobani i s udaljenijih katuna, pa i iz sela Bjelopavlića. To je dan koji se uvijek pamti po brojnosti prisutnog naroda, po pjesmama i igrama. Dolaze čak i Rovčani i Piperi, kojima je to relativno blizu. Na ovim saborima nisu poznati nikakvi nemiri i neprijatnosti.
Ishrana je u katunima Ponikvice manje više ista. Tamo gdje ima zelja, koprive, štira i slično kuha. naravno sa suhim mesom. Jede se dosta i krtola (krumpir), pasulj (grah), kupus i dr. Sirovo meso se rjeđe jede. Ako bi koji lovac nešto ulovio, a divljači ima dosta, onda bi se jelo i sirovo meso. Od divljači nekada je bilo dosta vukova, a i danas nisu rijetki, pa su čobani uvijek na oprezu.
Velik dio podataka o katunima na Prekornici preuzet je iz knjige gosp. Muje Spasojevića: Crnogorski katuni, u izdanju Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, Zagreb i Zajednice Crnogoraca, Split; 2006. (Edicija Tradicija)
Na katune na Ponikvicama se izdiže početkom VI. mjeseca, a zdiže se do kraja IX. mjeseca. Nije obavezno da svi istovremeno izdižu, već to može činiti svako po svojoj volji ili potrebi.
|
|
Suva Ponikvica
Suva Ponikvica je prostor na kome imaju svoje katune pojedina bjelopavlićka bratstva, kao što su Kovačevići iz Dolova Kovačkih, a ranije Račići i Filipovići iz Brajovićkog Gostilja. Ovi katuni su smješteni na lijepoj zaravni u čijoj neposrednoj blizini ima dobra bukova šuma. Koliba nema mnogo i nisu mnogo odvojene jedna od druge. Na Suvu Ponikvicu se može doći za pet-šest sati hoda sa stokom, i to preko Pipera, kao i preko Studenog. Brajovićka Ponikvica Nazivaju je još i Bjelopavlićka Ponikvica. Jedan broj katuna u Ponikvici se zove po bratstvu Brajovića koji su uglavnom najbrojniji korisnici ove planine. Mjesto gdje se nalaze katuni ima dosta izvorske vode za piće, a za pojenje stoke se koristi jezero koje u Srednjoj Ponikvici. U Brajovićkoj Ponikvici svoje katune imaju: Brajovići iz Gostilja, pa zatim Račići, Filipovići, Jovovići, takođe iz Gostilja. Ovdje dolaze i neki Pavićevići iz Rsojevića, pa bratstvenici iz Kosovog Luga, iz Kruščice i Luke. Svi oni su u neku ruku bratstvenici i po tom odnosu i koriste Ponikvicu kao svoje katune. Na Brajovićku Ponikvicu se može stići iz sela za nekoliko sati pješačkog hoda sa stokom. Kako su neka sela mnogo udaljenija od katuna od onih koja su dosta bliža, raspon toga izdiga iznosi od pet do deseti sati. Zniljivo je za ovo katunište kako poneki vlasnik katuna može ustupiti svoj katun drugome, a da se ostali neće ljutiti. Autor knjige Crnogorski katuni ističe kako u drugim mjestima nekada nije bilo takvih slučajeva, već je trebala suglasnost ostalih korisnika zajedničke ispaše. Ni u ovom katunu kolibe nisu mnogo udaljene jedna od druge tako da su dosta česti sjednici (śednici) prijatelja, susjeda (komšija), bratstvenika, kao i svakodnevno druženje čobana. Posjednjih godina su na Ponikvici sve rjeđa stada ovaca i koza, jer se uglavnom dogone goveda, i to najviše po dvije tri krave, par volova i sl. Srednja odn. Mokra Ponikvica Ovdje su izdizali mještani Martinića: Stojovići, Žarići, Radovići. Udaljenost katuna od sela je oko sedam do osam sati pješačkog hoda podrazumijevajući da tjeraju stoku ispred sebe. Izdig je od 15.V. do početka VI. mjeseca, a ostaje se do kasne jeseni. Kolibe su prilično grupirane. Za pojenje sitne i krupne stoke se koristilo jezero. U stvari tako ga zovu, a zapravo se radi o povećoj bari u kojoj ima vode gotovo čitave godine. Za piće i druge kućne potrebe voda se donosi sa izvora koji su nešto malo udaljeniji. 
Suva Ponikvica
Autor fotografije: Neno Kalezić (pogledaj originalnu fotografiju na picasaweb.google.com klikom na fotografiju) Grebenice
Katuni zvani Grebenice se nalaze povrh Ponikvica i u neku ruku se nadovezuju na Ponikvice. Uvjeti koje smo naveli za Ponikvice su i ovdje na Grebenici. Ovdje su izdizali iz Martinića: Perovići, Raspopovići i Žarići. Potrebno im je oko 10 sati pješačenja da bi sa stokom stigli na katune. Izdig je isti kao i na Ponikvici, oko 1.VI., a povrat krajem IX. mjeseca. Kolibe su dosta grupirane. U nekim slučajevima se izdiže i na Đurđevdan. Pejar do, odn. Peardo Peardo je prostor koji se nalazi u neposrednoj blizini Ponikvica. I za Peardo se takođe može reći da su uvjeti za katunski način stočarenja isti kao i na Ponikvici. Ovo su mali katuni. Ovdje Izdižu seljani Vučice i to samo Bogetići i Kovačevići iz Dolova Kovačkih. Oni mogu sa stokom stići na katune za oko pet sati hoda. Izdig im je oko Đurđevdana, a povrat oko Male gospojine. Razmeđa Razmeđa se nalazi između Pejar dola i Suve Ponikvice. Ovdje su izdizali Đurovići iz Krivača. Njima je bilo potrebno oko sedam do osam sati sa stokom pješačiti do katuna. Izdig je oko Đurđevdana, a povrt Mala gospojina. Kolibe su blizu jedna drugoj. Vržegmačka Ponikvica U nizu kompleksa planine Ponikvice se nalazi i Vržegrmačka Ponikvica. Ovdje su izdizali mještani Vržegrmaca: Milatovići, Mijajlovići, Stanišići. Udaljenost ovih katuna od sela je oko četiri do pet sati pješačkog hoda sa stokom. Izdig je od 15.5. do početka 6. mjeseca, a povrat oko Male Gospojine. |
 Autor fotografije: Goran S. Koljenšić (pogledaj originalnu fotografiju na Twitther.com klikom na fotografiju)" style="width:auto;max-width:100%" />
Jezero na Srednjoj Ponikvici u proljeće
Autor fotografije: Goran S. Koljenšić (pogledaj originalnu fotografiju na Twitther.com klikom na fotografiju) 
Srednja Ponikvica
Autor fotografije: Neno Kalezić (pogledaj originalnu fotografiju na picasaweb.google.com klikom na fotografiju) |
Vukotica
Vukotica je katunište i planinsko izletničko mjesto, između Prekornice i Kamenika, udaljeno oko 22 km od centra Danilovgrada. Okolica je obrasla borovom šumom, ali i više položenih prostora i proplanaka, na nadmorskoj isini između 950 i 980 m. Do Vukotice se dolazi iz dva pravca: cestom iz Podgorice (asfaltirana sve do Vukotice) preko Vranjskih njiva, Pipera, Kopilja, Radovča ili Gostilja, te cestom od Danilovgrada (djelomično asfaltirana) preko Gorice, Jelenka, Luka i Gostilja. Od Vukotice se može nastaviti dalje makadamskim putom prema sjeveru, do katuništa Ponikvice. Vukotici pripadaju katuni: Vukotički Dô, Rujišta, Dugi Dô, Dobri Dô, Lakine Lazine i dr.
Vukotica je katunište i planinsko izletničko mjesto, između Prekornice i Kamenika, udaljeno oko 22 km od centra Danilovgrada. Okolica je obrasla borovom šumom, ali i više položenih prostora i proplanaka, na nadmorskoj isini između 950 i 980 m. Do Vukotice se dolazi iz dva pravca: cestom iz Podgorice (asfaltirana sve do Vukotice) preko Vranjskih njiva, Pipera, Kopilja, Radovča ili Gostilja, te cestom od Danilovgrada (djelomično asfaltirana) preko Gorice, Jelenka, Luka i Gostilja. Od Vukotice se može nastaviti dalje makadamskim putom prema sjeveru, do katuništa Ponikvice. Vukotici pripadaju katuni: Vukotički Dô, Rujišta, Dugi Dô, Dobri Dô, Lakine Lazine i dr.
Vukotica, pogled s ceste za Pejar Dô
Autor fotografije: Sinisa Saranovic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju)
Autor fotografije: Sinisa Saranovic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju)
ZAPADNI DIO PREKORNICE
Karta područja Ponikvice
Detalj topografske karte Vojnogeografskog instituta u Beogradu; 1:25.000 sekcija broj 148-3-1 Glava Zete; sadržaj dopunjen 1972. godine; tiskano 1980.
Detalj topografske karte Vojnogeografskog instituta u Beogradu; 1:25.000 sekcija broj 148-3-1 Glava Zete; sadržaj dopunjen 1972. godine; tiskano 1980.
Međeđa
Autor fotografije: Aleksandar Stevanovic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) 
Katunište Ponikvice
Autorica fotografije: violeta saric (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) 
Ostaci kolibe Mijajlovića u katuništu Brezova rupa
Autorica fotografije: violeta saric (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Katunište Ponikvice
Autorica fotografije: violeta saric (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) 
Česma Studenac na Ponikvicama Autorica fotografije: violeta saric (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) 
Izvorište Trulo, istočno od Ponikvica
Autorica fotografije: violeta saric (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Između Stružnice i Štitovice
Karta - Područje između Stružnice i Štitovice
Detalj topografske karte Vojnogeografskog instituta u Beogradu; 1:25.000 sekcija broj 148-3-2 Morakovo; sadržaj dopunjen 1972. godine; tiskano 1980. |
Bratkovica, izvor i pećina
Autor fotografije: Neno Kalezić (pogledaj originalnu fotografiju na picasaweb.google.com klikom na fotografiju) |
SJEVERNO PODNOŽJE PLANINE
ŽUPA NIKŠIĆKA
|
Župa nikšićka se nalazi u središnjem Crne Gore, istočno od Nikšića. To je kotlina koju okružuju planine, prosječne nadmorske visine oko 1500 m. Ovom dolinom, dugom 7-8 km i širokom 2-3 km, protječe rijeka Gračanica, koja je na nadmorskoj visini između 696 i 850 metara, stvorila plodnu ravnicu, izuzetno pogodnu za razvoj poljoprivrede. Gračanica se ulijeva u umjetno jezero Liverovići.
Župa se nalazi na prelazu između dubokog krša i fluviokrša gdje južni i jugozapadni dio ima sve karakteristike krškog pejzaža (tipična krška vegetacija), dok je istočni i sjeveroistočni prostor obrastao vrlo bujnom šumskom vegetacijom. Granice kotline sa sjevera počinju od zaravni Kutskog brda (1477 m), Štitova i Maganika nastavljajući se prema sjeveroistoku ka Skorinu vrhu (1602 m) i Braniku (1689 m), zatim ka Prekornici (1927 m), Kablenoj glavi (1473 m), Zakamenju (1374 m), a s južne strane Viševcu (1349 m) i Stražištima (1351 m) te sa zapada ograničavajući je strmim odsjecima Kablene glavice (1151 m). U Župi se nalazi OŠ "Dušan Bojović" i manastirski kompleks koji se sastoji od crkve Svetog Luke i konaka. Župa je karakteristična po svojim prirodnim ljepotama i bogatim nalazistima rude boksita. Župa obuhvaća dvanaest sela: Bastaji, Bjeloševina, Vasiljevići, Dučice, Zagrad, Jugovići, Kuta, Liverovići, Morakovo, Oblatno, Staro Selo, Carine. Župa, po popisu iz 2011. godine, ima ukupno 3714 stanovnika. Područje koje pripada Župi znatno je veće od kotlinskog dijela i ono obuhvaća velike planinske zaravni Konjsko, Skladna i Lukavicu, koje zajedno sa planinskim divovima: Veliki Žurimom (2034 m), Malim Žurimom (1934 m) i Borovnikom (1935 m) pa sve do Kapetanovog jezera predstavljaju najsjevernija područja župskog teritorija. |
|
Zabran kralja Nikole
Gusta bukova šuma u Zabranu kralja Nikole. Zabran je šumovito područje između planine Prekornice na jugu i Maganika na sjever, te istočno od sela Morakova u Župi nikšićkoj. Udaljen je oko 25 kilometara od centra Nikšića. Ovo područje je izuzetno bogato florom i faunom, obilježava ga izuzetna očuvanost postaglacijalnih oblika reljefa (glacijalni valovi), obilje pitke vode, te posebne ambijetalne i pejzažne vrijednosti. Kralj Nikola je Zabran dobio na poklon od župskog plemena Marojevići i koristio ga je za odmor i kao lovište. Zabranom prolazi planinarska staza kojom se iz smjera Morakova ide za Rekočicu i dalje Maganičko polje te vrhove Maganika. Nekada se ovaj smjer koristio i kako bi se iz područja Nikšića došlo do poznatog manastira Morača u kanjonu istoimene rijeke.
Gusta bukova šuma u Zabranu kralja Nikole. Zabran je šumovito područje između planine Prekornice na jugu i Maganika na sjever, te istočno od sela Morakova u Župi nikšićkoj. Udaljen je oko 25 kilometara od centra Nikšića. Ovo područje je izuzetno bogato florom i faunom, obilježava ga izuzetna očuvanost postaglacijalnih oblika reljefa (glacijalni valovi), obilje pitke vode, te posebne ambijetalne i pejzažne vrijednosti. Kralj Nikola je Zabran dobio na poklon od župskog plemena Marojevići i koristio ga je za odmor i kao lovište. Zabranom prolazi planinarska staza kojom se iz smjera Morakova ide za Rekočicu i dalje Maganičko polje te vrhove Maganika. Nekada se ovaj smjer koristio i kako bi se iz područja Nikšića došlo do poznatog manastira Morača u kanjonu istoimene rijeke.
Glava Zete
Pogled s balkona manastira Ostrog |
|
BJELOPAVLIĆKA RAVNICA I DOLINA ZETE
Spust od Studenog prema Danilovgradu
S ceste koja se uspinje iz Danilovgrada na Prekornicu pruža se pogled prema Bjelopavlićkoj ravnici i širem području Danilovgrada. Desno, iznad ravnice i Danilovgrada uzdiže se planina Garač (1436 m). |
Bjelopavlićka ravnica je pojas plodne nizine u Crnoj Gori duž rijeke Zete. Ravnica se širi u donjem toku Zete, blizu njenog ušća u Moraču kod Podgorice. Pleme Bjelopavlića je je porijeklom iz ove doline.
Dolina rijeke Zete je povijesno oduvijek bila gušće naseljena, s obzirom kako su plodne nizine rijetkost u Crnoj Gori. U Crnoj Gori postoji još jedna ravnica, Zetska ravnica, kroz koju, iako joj ime tako govori, ne protječe rijeka Zeta. Djelom Bjelopavlićke ravnice prolazi cestovni i željeznički koridor između dva najveća grada u Crnoj Gori, Podgorice i Nikšića. Najveće naselje u ravnici je gradić Danilovgrad, koji je dobio ime po knezu Danilu Petrović-Njegošu. IZVOR Bjeloplavićka ravnica. Wikipedija |
Sekulići
|
Manastir Ždrebaonik
Manastir Ždrebaonik nalazi se u Sekulićima, nadomak Danilovgrada i 17 kilometara od manastira Ostrog. Hram iz 1818. godine posvećen Svetom Arhangelu Mihailu, izgrađen je na temeljima starijeg nemanjićkog hrama, metoha Manastira Morače. To je ženski manastir u kome se od 1920. godine čuvaju mošti (relikvije) drugog arhiepiskopa srpskog Arsenija Sremca, nasljednika Svetog Save, kao i dio moštiju Svete Prepodobnomučenice Fevronije. Počevši od 1878. godine, manastir je pripadao novostvorenoj Zahumsko-raškoj eparhiji u čijem sastavu je ostao sve do 1931. godine, kada je ova eparhija ukinuta i priključena Mitropoliji crnogorsko-primorskoj. IZVOR Manastir Ždrebaonik. Wikipedija |
Manastir Ždrebaonik
Autor fotografije: Јован Павићевић (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
JUGOISTOČNO PODGORJE
Krasovina
Livade Rudine i brdo Luka
Autor fotografije: s_saletic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Gornji Rsojevići
Brdo Gradac (651 m) iznad Gornjih Rsojevića
Autor fotografije: Milos58 (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Žurim, voda u Gornjim Rsojevićima
Autor fotografije: Milos58 (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) 
Gornji Rsojevići
Autor fotografije: Milos58 (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) 
Crkva u Gornjim Rsojevićima
Autor fotografije: Milos58 (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Brijestovo
Brijestovo
Autor fotografije: markocad (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Krivače (Krivača)
Krivače
Autor fotografije: Sinisa Saranovic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Jelenak
Buk Vujića
Autor fotografije: s_saletic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Praktično
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
Opisi staza
Usponi na vrh Kula:
PREKORNICA Studeno – Ćetni do – vrh Kula (10 km). Staze i bogaze PREKORNICA planinarski dom Studeno – vrh Lisac (4 km). Staze i bogaze Ostroške grede 1.100 m. Vrhovi Crne Gore 
Detalj sa staze kojom se uspinje na vrh Kula, nakon što se prođe nekadašnji katun Čačak
|
Svake zime (početkom tekuće godine) PSK Prekornica organizira tradicionalni zimski uspon na Prekornicu, koji podrazumijeva obilazak jedne od ruta na Prekornici u zimskim uvjetima - često se radi (ovisno i o trenutnim vremenskim uvjetima!) o teškim zimskim turama koje zahtjevaju adekvatnu opremu i fizičku kondiciju.
PREKORNICA Uspon na vrh Kula - planinarenje 2015
Autor: Slobodan Stefanovic Opis videa: Na poziv Planinarskog sportskog kluba "Prekornica" iz Danilovgrada, planinarski klub "Era" iz Uzica je dana 14.02.2015.godine izvrsio uspon na planini Prekornica, na najviši vrh Kula 1927m.n.v. PREKORNICA Tradicionalna planinarska manifestacija 2014.
Autor: Slobodan Stefanovic Opis videa: U okviru manifestacije je organizovan uspon na jedan od vrhova planine Prekornice iznad Danilovgrada - Lisac (1563 m.n.v). PREKORNICA Uspon na vrh Lisac 2015 - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic Opis videa: Planinarski sportski klub "Prekornica" iz Danilovgrada, je dana 15.02.2015.godine organizovao uspon na planini Prekornica na vrh Lisac 1563 m.n.v. iz Studenog. Zimski uspon na Kulu - Prekornica
Autor: Igor Škero Opis videa: Tradicionalni zimski uspon na Kulu - Prekornica u organizaciji PSK "Prekornica" - Danilovgrad |
BORAVAK
Pristup
Najbolji prilaz planini je s južne strane, preko Danilovgrada, odakle vodi asfaltirana zavojita lokalna cesta koja vodi do vikend-naselja, izletišta i zaravni Studeno. Put iz ravnice je dugačak oko 20-ak kilometara (od Podgorice oko 40 km) i njime se savlađuje oko 1200 metara nadmorske visine. Od Studenog u više smjerova nastavlja više zemljanih putova. Istočnim i sjeveroistočnim dijelovim Prekornice može se pristupiti cestom iz Podgorice (asfaltirana sve do Vukotice) preko Vranjskih njiva, Pipera, Kopilja, Radovča ili Gostilja, te cestom od Danilovgrada (djelomično asfaltirana) preko Gorice, Jelenka, Luka i Gostilja do Vukotice.
Detaljniji opis pristupa iz smjera Danilovgrada:
Od kružnog toka na magistralnoj cesti Podgorica-Nikšić proći kroz centar Danilovgrada, slijedeći putokaze za manastir Ostrog; prijeći most preko rijeke Zete i nakon 500 metara od mosta skrenuti desno te proći pored željezničke stanice; preći željezničku prugu i 700 metra dalje nalazi se raskrižje - lijevo se ide za manastir Ostrog a desno prema Studenom. Na raskrižju skrenuti desno, preći odmah mali mostić te se nakon 700 metra se stiže do novoga raskrižja, gdje treba skrenuti ulijevo (ovdje se nalazi i planinarska tabla s oznakom smjera). Cesta se uspinje u više serpentina i nakon 5 kilometara stiže se na raskrižje koje je prepoznatljivo po velikoj razgranatoj bukvi.. Na ovome raskrižju skrenuti desno i nakon oko 3 i pol kilometar stiže se do Studenog i do planinarskog doma "Studeno".
Detaljniji opis pristupa iz smjera Danilovgrada:
Od kružnog toka na magistralnoj cesti Podgorica-Nikšić proći kroz centar Danilovgrada, slijedeći putokaze za manastir Ostrog; prijeći most preko rijeke Zete i nakon 500 metara od mosta skrenuti desno te proći pored željezničke stanice; preći željezničku prugu i 700 metra dalje nalazi se raskrižje - lijevo se ide za manastir Ostrog a desno prema Studenom. Na raskrižju skrenuti desno, preći odmah mali mostić te se nakon 700 metra se stiže do novoga raskrižja, gdje treba skrenuti ulijevo (ovdje se nalazi i planinarska tabla s oznakom smjera). Cesta se uspinje u više serpentina i nakon 5 kilometara stiže se na raskrižje koje je prepoznatljivo po velikoj razgranatoj bukvi.. Na ovome raskrižju skrenuti desno i nakon oko 3 i pol kilometar stiže se do Studenog i do planinarskog doma "Studeno".
Smještaj
|
Planinarski domovi, kuće i skloništa
Planinarski dom "Studeno" (1210 m n.v.)
U planinarskom domu, koji je uređen u zgradi bivšeg šumskog poduzeća, postoji 50 ležajeva, menza, kuhinja, grijanje, prostor za odlaganje opreme. Dom je otvoren po najavi. Noćenje je moguće samo s pravodobnom najavom dolaska. Dom su uredili i o njemu skbe članovi Planinarsko sportskog kluba "Prekornica" iz Danilovgrada. ViŠe informacija na: OTVORI |
|
IZVORI I LITERATURA
Reference
[1] Plava zvijezda - Prekornica (1927m) – U centru crnogorskog krša, 5.11.2007.
[2] Visokogorci Crne Gore - Prekornica, 11.-13.02.2011., 17.2.2011.
[2] Visokogorci Crne Gore - Prekornica, 11.-13.02.2011., 17.2.2011.
