|
|
SREDIŠNJI POJAS > POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > Prekornica (planina)
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Kula, planina Prekornica, 1927 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.6677, 19.1926
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Kula, planina Prekornica, 1927 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.6677, 19.1926
Uvod
|
|
Planina Prekornica površinom zahvaća najveći dio istoimenog masiva. Nalazi se jugoistočno od jugoistočno od Nikšića i sjeverozapadno od Podgorice.
Prekornica i njeni ogranci zahvaćaju planinsko područje između doline Gračanice (Župa nikšićka) na sjeveru, obronaka Miljevca i Maganika na sjeveroistoku, Nikšićkog polja na zapadu i sjeverozapadu, Bjelopavlićke ravnice i rijeke Zete na jugu, jugozapadnih obronaka Maganika te grebena planina Rebrčnika, Kamenika i Brotnjika na istočnom i jugoistočnom dijelu masiva. Planina općenito ima dinarski smjer pružanja sjeverozapad-jugoistok, ali se njen veliki sjeveroistočni dio povija u pravac istok – zapad. Njezin najviši vrh je Kula (1927 m). Jugoistočno od Prekornice izdižu se planinski grebeni Lisac (1563 m), Rebrčnik (1534 m), Broćnik (1559 m) i Kamenik (1784 m) i dr. Prekornica je teško prohodna vapnenačka planina, izgrađena od mezozojskih vapnenaca i dolomita. Tragovi glacijacije su dobro vidljivi. Kretanjem ledenjaka taložen je morenski materijal na Ćetnom dolu, Ivanj ublu i Studenom. Osim općeg bogatstva biljnog svijeta na Prekornici se prostire vrijedna šumska zajednica bora munike (Pinetum heldreichii mediterraneo-montanum). 
Položaj Prekornice
Detalj stare topografske karte Vojnogeografskog insituta u Beogradu, 1:300.000 sekcija Podgorica 
Naslovna fotografija
Pogled na Prekornicu s Maganika Ime planine (etimologija)U knjizi Odakle su došli preci Crnogoraca (tiskana 1995. u nakladi Matice crnogorske), crnogorski znanstvenik dr. Radoslav Rotković, tvrdi kako je toponim Prekornica slavenskog porijekla jer se u Polabsko-baltičkom pomorju i u Zetsko-pomorskom arealu nalaze 865 istovjetna toponima (hidronima, oronima, patronima, antroponima, etnonima, fitonima). Rotković piše kako nema zapravo toponimskog naziva u Crnoj Gori, koji je još uvijek u živoj uporabi, a da nema svoj jezični i značenjski pandan u praslavenskom ili praslavensko-germanskom imeniku nastalom na sjeverozapadu suvremene Poljske. Svoje imenske dvojnike u Poljskoj imaju i Zeta, Gorica, Podgorica, Tamnik, Topla, Crna Gora, Trebjesa, Blato, Bakovići, Boškovići, Cuce, Dobro polje, Garač, Gradac, Kolašin, Jablan, Komarno, Ljubišnja, Malošići, Moćevac, Morinj, Njegoš, Bojana, Kriči, Pješivci, Lovćen, Ribnica, Grahovo, Rumija, Orjen, Prekornica, Komovi, Vilusi, Mataguži, Obrovo, Papratno, Paštrovići, Plavnica, Plužine, Poblaće, Pomorje, Pošćenje, Mojkovac, Rasovo, Šljivansko, Svetigora, Topolica, Bajice, Bjelice, Bandići, Šaranci, Rudine, Morača, Riječani, Gusinje, Cetinje, Ceklin, Kokoti, Ljutići, Kuči, Vranići, Doljani, Jezera, Rovca, Pješivci, Hoti, Lijeva Rijeka i drugi.
|
 Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain 
Oglašavajte ovdje: lokalnu ponudu, usluge i servise - smještaj - gastronomija - lokalni proizvodi - turistička ponuda - aktivnosti na otvorenom i dr. 
|
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Reljef
Reljef Prekornice je vrlo raznolik, sa strmim stranama po njezinom obodu, dugim dolovima, razvedenim grebenima, izrazitim vrhovima i vrtačama. Tragovi rada glacijacije su na njoj dobro vidljivi. Kretanjem ledenjaka taložen je morenski materijal na Ćetnom dolu, Ivanj ublu i Studenom.
Pogled prema vrhu Prekornice s obale akumulacije Liverovići u Župi nikšićkoj
|
Prekornica (lijevo) i Lisac (desno), pogled od Danilovgrada
Autor fotografije: Sinisa Saranovic; Panoramio.com |
Grebeni i vrhovi
|
1. Središnji dio Prekornice
Skupina vrhova oko najvišeg vrha Prekornice
Skupina Koljata
Skupina Lisca
2. Sjeveroistočni dio Prekornice Skupina Miljevca Izdvojena manja grupa vrhova koja se nalazi sjeveroistočno od Kule, iznad Morakova i izvorišta rijeke Gračanice.
Skupina Šljemena Istočno od središnjeg dijela Prekornice, u smjeru prema masivu Maganika i kanjonu Morače (područje Rovaca) izdvaja se skupina vrhova, među kojima su najviša Šljemena:
3. Zapadni dio Prekornice Površinom zauzima velik dio planine, ali radi se o nižim i rijetko posjećenim vrhovima:
|
Najviši vrhovi Prekornice
Pogled s Maganika na Prekornicu. Najviši vrh Kula prvi je slijeva u glavnom prekorničkom grebenu. |
Geološka građa
Prekornica je građena od mezozojskih vapnenaca i dolomita.
Klima
Južne strane Prekornice koje gledaju prema Zetskoj i Bjelopavlićkoj ravnici pod snažnim su utjecajem mediteranske tj. sredozemne klime s toplim i suhim ljetima i blagim i kišovitim zimama, te submediteranske ili prijelazne sredozemne klime (sredozemna klima pomiješana s kontinentalnom). Znatno oštriju kontinentalnu klimu imaju krška polja i zaravni ispod okolnih planinskih vrhova - visinski pojas koji se nalazi na Prekornici iznad 1000 m n.v.. U najvišim dijelovima planine vlada planinska klima. Zimi na Prekornici često ima obilnih sniježnih padalinama.
PRIRODA
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Priče iz planine
|
Kvadratura kruga: Život bez ljudi
Autor: RTS Kvadratura kruga - Zvanični kanal Datum objave: 15.6.2024. Opis.Na planini Prekornici, koja se uzdiže iznad bjelopavlićke ravnice i manastira Ostrog, već godinama živi sam Nikola Pavićević. Daleko od ljudi, daleko od puta, daleko od civilizacije. Nikola nema ni struju, ni televizor, ni telefon. Posle nekoliko porodičnih tragedija, Nikola se povukao u sebe i sklonio od ljudi na svoj katun na planini Prekornici, čiji je najviši vrh 1 920 metara. Iako živi kao samotnjak i pustinjak, iako je doživeo mnoga razočaranja u ljude, Nikola ih se nije odrekao. Jedino želi da zaboravi ljude koji su ga prevarlili, a to su trgovci stokom, kojima je Nikola davao jagnjad i ovce na veresiju i koji su mu ostali dužni više od 150 000 evra. Nikola je odrastao u porodici u kojoj su reč i obraz bili svetinja, pa ne može da prihvati novo vreme, niti da se navikne na ljude koje je iznedrilo to vreme. Nikola se navikao na surove uslove života i na planinu Prekornicu sa kojom se srodio, poštujući zakone prirode. One ljudske zakone, ne priznaje, kao ni mnogi Bjelopavlići, još od vremena kada se crnogorski vladar knjaz Danilo ogrešio prema Nikolinom bratstvu Pavićevići i plemenu Bjelopavići. Tačno pre 170 godina, na Svete Trojice, 30. maja 1854. godine, nakon liturgije i narodnog sabora kod manastira Ostrog, knjaz Danilo je tražio da mu Bjelopavlići dovedu trideset najlepših devojaka i žena da igraju kolo za njega i njegove perjanike. Ne sluteći šta vladar sprema, Bjelopavlići su ga poslušali. Knjaz Danilo je bacio oko na Danicu Pavićević, udatu za sveštenika Punišu, koja je važila za najlepšu ženu u Bjelopavlićima. Knjaz je silovao Danicu, a njegovi perjanici obeščastili su na tom svetom mestu preostalih 30 devojaka i žena iz Bjelopavlića. Taj sramni čin crnogorskog vladara doveo je do oružane pobune Bjelopavlića, koju je knjaz Danilo, u krvi ugušio. Braneći čast svoje sestre Danice i obraz plemena Bjelopavlići, Todor Kadić je ubio crnogorskog knjaza u Kotoru 31. jula 1860. godine. Ubistvo knjaza Danila nije platio samo Todor već svi Kadići. Neki su pobijeni, neki popaljeni i opljačkani i prognani. Danilov naslednik knjaz Nikola, doneo je odluku da niko od Kadića ne može ostati u granicama Crne Gore, dok je svijeta i vijeka. Urednik: Branko Stanković Snimatelj: Aleksandar Agbaba Montaža: Marija Baronijan Šašić Urednik emisije Branko Stanković autor je 18 dokumentarnih filmova i dve drame koje su ekranizovane na RTS-u, a i mnoštva dokumentarnih emisija, koje su, kao i filmovi, nagrađivane na domaćim i međunarodnim festivalima. |
SREDIŠNJE PLANINSKO PODRUČJE
Studeno
|
Planinom Studeno*, nazivali su čobani/pastiri planinski kraj, široku zaravan s više uvala i polja na južnom dijelu Prekornice, južno od glavnog prekorničkog grebena, i udaljenom 4 sata pješačkog uspona od Danilovgrada. Na ovome prostoru dugom oko 15-ak kilometara postojali su i danas postoje neki katuni*. Sve su kolibe bile građene od suhozida/suvomeđe ili kombinirane od suhozida i brvana. Pokrivene su bile daskama, a rjeđe slamom. I torovi su bili od suhozida ili od visokog kolja. Uglavnom su se na ovo područje izgonile ovce, koze, goveda, konji i magarad. Mrs se prikupljao u kace pa zatim u mješine i to skorup, mješavina i tvrdi sir. Danas je od velikog broja katuna ostalo samo nekoliko, na njihovom mjestu nastala su izletnička naselja, a mnoge stare kolibe zamjenile su suvremene vikendice. Dio čobana i dalje je izdizao u planinu, ali su umjesto koliba sada boravili u novoizrađenim suvremenim objektima.
Studeno
Livada na kraju asfaltne ceste na kojoj se nalazi bunar s pitkom vodom. Ovdje je moguće parkirati vozila radi uspona po planini. Danas je Studeno poznatije kao naziv za izletište (vikend-naselje) s više od 400-tinjak kućica za odmor. Ovo Studeno čini više livada obraslih borovom šumom, koje se pružaju na više od 100 hektara te na prosječnoj nadmorskoj visini od više od 1200 m (između 1146 i 1305 m). Udaljeno je 24 km od Danilovgrada, od kojega vodi asfaltna cesta. Do Studenog je dovedena električna energija. Ovdje nedostaje izvora vode za piće. U Studenom pri kraju asfaltne ceste postoji bunar s pitkom vodom. Na tome je mjestu moguće parkirati vozila radi daljnjih uspona po planini.
Zbog mikroklimatskih uvjeta koje pruža njegova nadmorska visina i borova šuma, Studeno ima sve karakteristike ljetnog klimatskog lječilišta (ljetnja vazdušna banja), područja čije karakteristike pogoduju za oporavak imunološkog sustava, posebno u liječenju plućnih bolesti i tuberkoloze. Studenom, kao najpopularnijem i najvećem izletištu na Prekornici, gravitiraju obližnji planinski katuni-izletišta, Bzo, Borov dô, Poljica, Ivanj ubao, Struţnica-Topolovo, Piskavice. Šume ovdje ima dosta, a na širem području Studenog raste i munika (Pinus heldreichii) endem Balkanskog poluotoka, u čistim sastojinama ili u zajednici s bukvom (obična bukva; Fagus sylvatica). Na širem prostoru pronađeno je preko 476 vrsta ljekovitog i aromatičnog bilja i šumskih plodova, koji se mogu koristiti za pripremu ljekovitih i osvježavajućih napitaka, jestive su, ili prestavljaju važnu sirovinu u farmaceutskoj i drugoj industriji. Preko 70 pronađenih vrsta ovih biljaka, spadaju u farmakoekonomski važnije vrste. Od Studenog se u više smjerova nastavlja više zemljanih šumskih putova i staza. Za izletnike su posebno zanimljive one prema vrhovima Kula i Lisac. Tradicionalni smjer kretanja iz Studenog bila su i katuništa na Ponikvici, dubje u masivu Prekornice. Širim područjem Studenog prolaze obilježene nacionalne (crnogorske) planinarske staze za pješačenje i planinski biciklizam (staza 454: Danilovgrad, Gorica, Slatina, Borov dô, Studeno,, Ćetni do, Razmet dô, Mokra Ponikvica, Suva Ponikvica, Brajovićka Ponikvica; staza br. 486: Brajovićka Ponikvica, Vukotica, Gostilje, Danilovgrad). Na Studenom se nalazi planinarski dom "Studeno", kojime upravlja Planinarsko sportski klub Prekornica iz Danilovgrada. |
* Najveći dio podataka o katunima na Prekornici preuzet je iz knjige gosp. Muje Spasojevića: Crnogorski katuni, u izdanju Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, Zagreb i Zajednice Crnogoraca, Split; 2006. (Edicija Tradicija)
Oznaka na ulazu u Studeno
Udaljenosti od Studenog (pješice)
|
Karta - Područje Studenog i južno od Studenog
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000 
Pogled iz smjera juga, od Studenog prema vrhu Kula
|
Studenom, kao najpopularnijem i najvećem izletištu na Prekornici, gravitiraju obližnji planinski katuni-izletišta, Bzo, Borov dô, Poljica, Ivanj uba(o), Stružnica-Topolovo, Piskavice, i dr.
< POGLEDAJ PRETHODNU KARTU Na području Studenog katune i imanja imao je, kroz povijest, veći broj stanovnika Bjelopavlića. Razlog tomu su bile livade bogate travom, i plodne njive na kojima se mogao uzgajati krumpir, kupus i drugo povće.
Ovaj dio Prekornice oduvijek je oskudijevao vodom, pa su ljudi gradili ublove, bilo pojedinačno, bilo zajedničke za nekoliko katuna. Ovdje ima i po koji izvor, ali dosta brzo presuši. Nađe se i po koja lokva za stoku.
Na katunima na području Studenog ("planina Studeno") stoka se morala paziti, pogotovo dok se ne pokose livade, a i kasnije - jer je na tim katunima bilo i vrtova s povrćem, a također i zbog vukova u šumi, koji su ponekad nanosili veliku štetu.
|
Katuni u okolici Studenog
Bzo
Nalazi se na polju na oko 980 metara nadmorske visine. U daljini se naziru katuni-izletišta Baba i dalje na travnatoj uzvisini Borov Dô. Vršni greben Prekornice "proviruje" desno u pozadini. Piskavica
Katun Piskavica nalazi se između Studenog te Bzo-a i Borovog Dola. Na njega su izdizale obitelji Pavićevići iz sela Rsojevići i Šaranovići iz sela Međice i Podkraj Šaranovića. Pavićevićima je bilo potrebno da sa stokom izdignu na katune oko dva sata hoda, a Šaranovićima oko jedan sat. Kolibe su dosta razbacane. Izdig je bio početkom juna, a povratak krajem septembra ili malo kasnije. Mirac Mirac je omanji proplanak južno od Studenog, okružem bukovo-smrekovom šumom, na kojemu se nalazilo svega par koliba, od kojih su neke danas pretvorene u vikend-kuće. Na Mirac su izdizali samo članovi obitelji Kovačević iz sela Dolovi. Uvjeti za stočarenje su bili dobri jer su livade i povrtnjaci plodni. Izdig, koji je od sela trajao oko jedan sat hoda sa stokom, bio je početkom VI, a povratak u IX. mjesecu, ili malo kasnije. Nadulica (na mnogim kartama stoji Hadulica) I na Nadulici su katuni bratstva Kovačeviča iz sela Dolovi, odakle je potrebno oko jedan sat hoda da se sa stokom izdigne na katune. Paša je zajednička sa susjednim katunima, a ima je dosta. Kolibe su dosta blizu jedne drugima. Izdig je početkom VI. mjeseca, a povratak oko Male Gospojine (21.9.). Sjedio Dô (Śedio Dô) Ovo je nešto veća zaravan. Ovdje imaju svoje kolibe Lakići iz Kule Lakića, Kovačeviči iz Dolova i Đurovići iz Sretnje i Krivače. Ova bratstva mogu izaći na svoje katune za oko jedan sat hoda s stokom. Prostor ovoga katuna je izuzetno lijep i bogat dobrom pašom. Kolibe su nešto malo razbacanije, ali ne toliko da se ne mogu svakodnevno sastajati. Izdig je početkom VI. mjeseca, a zdizanje do kraja IX. mjeseca, ili ponekad i malo kasnije. |
Bzo
Na katunu Bzo svoje stanove imali su mještani sela Slatine (Malikovići, Šaranovići), Međice i Podkraj Šaranovića. Bzo je proplanak bogat dobrom ispašom, livadama i vrtovima. Na njega se izdizalo oko Đurđevdana ili malo kasnije, a vraćalo se krajem IX. mjeseca. Od sela do katuna je trebalo sa stokom pješačiti oko jedan sat. Nekada su kolibe bile dosta razbacane, a sada su tu vikendice i moderne kuće. Borov Dô U produžetku katuna na Bzo smjestili su se katuni Baba i Borov Dô. Kao i u katunu Bzo, katunari Borovog Dola imali su zajedničku ispašu na proplanku i ublove za pojenje stoke i domaću upotrebu. Kolibe su bile dosta razbacane i razmaknute jedna od druge, a danas se umjesto njih nalaze vikendice - koliba više nema. Na Borov Dô izdizali su stanovnici Jelenka (Brajovići), ispod Glavice u Bjelopavlovićima (Marunovići), i iz Slatine (Mišković, Praščević), iz Luke (Jovovići ) i iz Rsojevića (Pavićevići). Udaljenost ovih sela od katuna je od jednog do dva sata pješačenja sa stokom. Izdig je kao i u ostalim katunima na ovom području, oko Đurđevdana. |
Karta zapadnog dijela Studenog
Detalj stare topografske karte Vojnogeografskog instituta u Beogradu; 1:25.000 sekcija broj 148-3-2 Morakovo; sadržaj dopunjen 1972. godine; tiskano 1980. 
Stružnica
Autor fotografije: Milos58 (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Katun Ivanj Ubao
Katuni na Ivanj Ublu spadaju među brojčano manjim katunima. Ovdje izdižu samo Đurovići iz Sretnje i Krivače. Kao i u obližnjim katunima i ovdje su podignute vikendice i modeme kuće. Okolicna katuna je izuzetno pogodna za stočarenje. Udaljenost spomenutih sela od katuna je oko jedan sat hoda sa stokom. I ovdje je izdig polovicom V. mjeseca, a u nekim slučajevima i početkom VI. mjeseca. Na katunu se ostaje do X. mjeseca. 
Ivanj ubao
Autor fotografije: Sinisa Saranovic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) 
Ivanj Uba
Autor fotografije: Milos58 (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Katunište Topolica
Autor fotografije: Neno Kalezić (pogledaj originalnu fotografiju na picasaweb.google.com klikom na fotografiju) |
Topolovo, Jablan, Topolica i Stružnica
Topolovo, Jablan, Topolica i Stružnica su lokaliteti na koje su izdizali: Pavićevići iz Rsojevića, Jovanovići iz Mosora, Kalezići iz Rova i Koljenovići iz Sretnje. Udaljenost ovih sela do katuna je od jedan do dva sata pješačkog hoda sa stokom. Kolibe su dosta razbacane. Nešto su grupiranije po bratstvima. Izdig je početkom VI. mjeseca, a povratak u kasnu jesen. Na ovom lokalitetu je ostalo malo koliba. 
Stružnica
Autor fotografija: Milos58 (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Od Studenog prema vrhu Kula i katunu Planinica
|
Od Studenog se nakon 1:30 h hoda makadamskim putem stiže u katun Ćetni do. A dalje, u slučaju nastavka uspona na vrh Kulu, nakon još jednog sata hodnje po makadamskoj cesti, stiže se u katun Čačak. Ovaj se napušteni katun nalazi na oko 1510 m n.v. Na području katuna Čačak napušta se makadamski put i počinje neposredni uspon, markiranom stazom, na obronke vrha Kula, kojemu se pristupa s jugozapadne strane. Staza se uspinje prema prijevoju ispunjenom krševitim kamenim gromadama. Od Studenog do vrha Kula ima oko 4 sata hoda, a savladava se visinska razlika od oko 725 metara.
Kuli se od Studenog može pristupiti i preko Travnog dola, katuništa Udrež i potom direktnim usponom tzv. "Kuloarom" na sam vrh (radi se o siparu na istočnim obroncima Kule). |
Karta - Područje između Studenog i vrha Kula - Ćetni dô, katun Čačak i dr.
Detalj stare topografske karte Vojnogeografskog instituta u Beogradu; 1:25.000 sekcija broj 148-3-2 Morakovo; sadržaj dopunjen 1972. godine; tiskano 1980. 
Ćetni dô
Na istočnom dijelu Ćetnog dola nalaze se ostaci nekadašnjih katunskih objekata. Naziv ovoga dola je fitotoponim (toponim koji je motiviran sortom neke biljke) i dolazi od cvjetni (Cvjetni dô) - gdje je došlo do pojave tzv. "novog jotovanja", a tom je promjeno fonem "ć" zamijenio glas "cvj". Primjerice i na Pivskoj planini kod sela Nedajno postoji sličan toponim za Ćetini dô/Ćetni dô – dolina niže Ćetnih poda, pašnjak. 
Područje napuštenog katuna Čačak
Napušteni katun Čačak
|
Razmet dô
Autor fotografije: Sinisa Saranovic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju)
Autor fotografije: Sinisa Saranovic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju)
Karta vršnog dijela Prekornice
Detalj stare topografske karte Vojnogeografskog instituta u Beogradu; 1:25.000 sekcija broj 148-3-2 Morakovo; sadržaj dopunjen 1972. godine; tiskano 1980.
Detalj stare topografske karte Vojnogeografskog instituta u Beogradu; 1:25.000 sekcija broj 148-3-2 Morakovo; sadržaj dopunjen 1972. godine; tiskano 1980.
Kula (1927 m)
Vrh Kula
Padine Kule
Pogled prema vrhu Kula s planinarske staze na području iznad napuštenog katuna Čačak |
Najviši vrh planine Prekornice. U smjeru jugoistoka pogled se pruža na grebene šireg masiva Prekornice, na Rebrčnik, Kamenik i Brotnjik. Iza njih, u daljini vide se Bjelasica, Komovi, Kučke planine (Žijovo). U suprotnom smjeru, prema sjeveroistoku tu je Maganik, i dalje prema sjeveru i zapadu Moračke planine i Lukavica, Sinjajevina, Vojnik. prema zapadu, jugozapadu i jugu pogled je na Orjen, Garač, Lovćen, Rumiju.
|
Od Kule prema sjeverozapadu
Pogled s vrha Kula u smjeru sjeverozpada, prema vrhovima glavnog grebena Prekornice i desno prema Župi nikšićkoj (dolje desno nalszi se udolina rijeke Gračanice).
Pogled s vrha Kula u smjeru sjeverozpada, prema vrhovima glavnog grebena Prekornice i desno prema Župi nikšićkoj (dolje desno nalszi se udolina rijeke Gračanice).
Pogled od vrha Kula prema sjeverozapadu
Pogled s vrha Kula u smjeru sjeverozpada, prema ostalim vrhovima glavnog grebena Prekornice
Pogled s vrha Kula u smjeru sjeverozpada, prema ostalim vrhovima glavnog grebena Prekornice
Lisac (Bobija, 1563 m)
Pogled na planinski greben Lisca s Kule
Vrhovi koji se nižu u prvom planu, od lijeva nadesno - prvi greben Koljat i Plačnik; drugi greben pozadini je greben Lisca s vrhovima Bobija (najviši od navedenih), podno (i ispred) Bobije je šumovita Visočica, te desno u daljini Javorak (1241 m). U pozadini lijevo, na horizontu, je Brotnjik. |
Lisac odn. Bobija je zbog blizine izletištu Studeno relativno lako dostupan vrh, također i u zimskim uvjetima.
|
Koljat (1612 m)
Pogled na Koljat s obronaka Kule
U pozadini je Kamenik. |
PONIKVICA
|
Planinom Ponikvicom, nazivali su čobani/pastiri planinski kraj (na oko 1400-1600 m n.v.) koji se nalazi jednim većim dijelom između Bjelopavlića i Rovaca. Udajena je oko 30-k kilometara od Danilovgrada. Prema predanju lokalnog stanovništva, ranije je pripadala Rovcima pa su je Bjelopavlići za vrijeme Turaka doslovno oteli od Rovaca i od toga doba ovi imaju svoje katune na ovoj planini. Znači, katuni na Ponikvici datiraju još iz davnih vremena i održali su se do današnjih dana.
Bjelopavlićki katuni se nalaze na dva lokaliteta, a to su Suva Ponikvica i Brajovićka Ponikvica. 
Karta područja Ponikvice
Detalj topografske karte Vojnogeografskog instituta u Beogradu; 1:25.000 sekcija broj 148-4-1 Mrtvo Duboko; sadržaj dopunjen 1972. godine; tiskano 1980. Planina Ponikvica je dosta pitoma i s izuzetno bogatim pašnjacima i u jednom dijelu izvorima. Ima dosta šume, pretežito borova i bukova šuma, i nema velikih kosina ni kamenjara.
Sve kolibe u katunima su zidane od suvomeđe (suhozida) i to tako što su zidovi debeli do 80 cm, a visoki 1,20 m pa i malo više. Krov na kolibama je od cijepanih dasaka na dvije vode. Na kolibi nema prozora, a vrata su nešto niža od normalnih. Unutrašnjost kolibe je nema poda, već je utabana zemlja. Na sredini je ognjište, a iznad njega su verige. Svaka koliba ima sač ispod koga se peče hljeb i kuha neko od jela u crepuljama. Ovino od veličine, u kolibi imaju krevete koje su sami seljaci napravili na dosta primitivan način. Na četiri koca povezana daskama, popođena takođe daskama na koje se postave slamarice napunjene slamom, a pokrivka je ponjava. Ranije, u staro doba, spavalo se na zemlji i to tako što bi se prostrla slama, a po slami neka prostirka. Malo je koja koliba koja nema po neku stalažu za postavljanje karlica ili posuda ili nekih drugih stvari. Bijeli mrs (sir, skorup, mješavina i sirevina) se skupljaju u kace, odnosno u mješine. Naime, mješavina je sastavljanje sira i kajmaka i to se izpršti i sabija u mješine, a sirevina je punomasni sir koji se ispršti i sabija u mješine. I sirevina i mješavina su jako ukusne i jedu se kao dobar smok. Sva jela se gotove na ognjištu a drva za ogrijev ima dosta u neposrednoj blizini. Nedaleko od kolibe je tor za ovce i koze. Napravljen je od cijepanih oblica visine i do 2,20 m. Sve su u gornjem dijelu zašiljene. Torovi se po završetku boravka na katunu, dižu i slažu na nekom skrovitom mjestu gdje će manje kisnuti, a na proljeće prije izdiga, će se postavljati tamo gdje je najpodesnije. Pored tora ima i kućara za čobana. Svaki katun nema kućaru, pogotovo ako je tor blizu kolibe. Stoka se na ovim katunima muze dva puta, a po neko i po tri puta. Ovce i koze, pošto se pomuzu odlaze na pašu obavezno s čobaninom, a goveda se odbijaju i ona će ispred večeri sama doći. Treba napomenuti kako ovi što izdižu na ove katune nisu nikada imali prevelika stada ovaca ili krda goveđi. Obično po pedesetak ili najviše do stotinu sitne stoke i po dvije tri krave, par volova, koje june ili tele. Neka domaćinstva su iznosila po jedno ili rijetko po dvoje prasadi i po nekoliko kokošiju. Oni koji su imali konja ili magarca i njega bi natovarena izgonili na katun. 
Ponikvica Brajovićka
Autor fotografije: Sinisa Saranovic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Na Brajovićkim Ponikvicama svake godine održavaju poznati sabori na Ilindan 2.8. na koje dolaze čobani i s udaljenijih katuna, pa i iz sela Bjelopavlića. To je dan koji se uvijek pamti po brojnosti prisutnog naroda, po pjesmama i igrama. Dolaze čak i Rovčani i Piperi, kojima je to relativno blizu. Na ovim saborima nisu poznati nikakvi nemiri i neprijatnosti.
Ishrana je u katunima Ponikvice manje više ista. Tamo gdje ima zelja, koprive, štira i slično kuha. naravno sa suhim mesom. Jede se dosta i krtola (krumpir), pasulj (grah), kupus i dr. Sirovo meso se rjeđe jede. Ako bi koji lovac nešto ulovio, a divljači ima dosta, onda bi se jelo i sirovo meso. Od divljači nekada je bilo dosta vukova, a i danas nisu rijetki, pa su čobani uvijek na oprezu.
Velik dio podataka o katunima na Prekornici preuzet je iz knjige gosp. Muje Spasojevića: Crnogorski katuni, u izdanju Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, Zagreb i Zajednice Crnogoraca, Split; 2006. (Edicija Tradicija)
Na katune na Ponikvicama se izdiže početkom VI. mjeseca, a zdiže se do kraja IX. mjeseca. Nije obavezno da svi istovremeno izdižu, već to može činiti svako po svojoj volji ili potrebi.
|
|
Suva Ponikvica
Suva Ponikvica je prostor na kome imaju svoje katune pojedina bjelopavlićka bratstva, kao što su Kovačevići iz Dolova Kovačkih, a ranije Račići i Filipovići iz Brajovićkog Gostilja. Ovi katuni su smješteni na lijepoj zaravni u čijoj neposrednoj blizini ima dobra bukova šuma. Koliba nema mnogo i nisu mnogo odvojene jedna od druge. Na Suvu Ponikvicu se može doći za pet-šest sati hoda sa stokom, i to preko Pipera, kao i preko Studenog. Brajovićka Ponikvica Nazivaju je još i Bjelopavlićka Ponikvica. Jedan broj katuna u Ponikvici se zove po bratstvu Brajovića koji su uglavnom najbrojniji korisnici ove planine. Mjesto gdje se nalaze katuni ima dosta izvorske vode za piće, a za pojenje stoke se koristi jezero koje u Srednjoj Ponikvici. U Brajovićkoj Ponikvici svoje katune imaju: Brajovići iz Gostilja, pa zatim Račići, Filipovići, Jovovići, takođe iz Gostilja. Ovdje dolaze i neki Pavićevići iz Rsojevića, pa bratstvenici iz Kosovog Luga, iz Kruščice i Luke. Svi oni su u neku ruku bratstvenici i po tom odnosu i koriste Ponikvicu kao svoje katune. Na Brajovićku Ponikvicu se može stići iz sela za nekoliko sati pješačkog hoda sa stokom. Kako su neka sela mnogo udaljenija od katuna od onih koja su dosta bliža, raspon toga izdiga iznosi od pet do deseti sati. Zniljivo je za ovo katunište kako poneki vlasnik katuna može ustupiti svoj katun drugome, a da se ostali neće ljutiti. Autor knjige Crnogorski katuni ističe kako u drugim mjestima nekada nije bilo takvih slučajeva, već je trebala suglasnost ostalih korisnika zajedničke ispaše. Ni u ovom katunu kolibe nisu mnogo udaljene jedna od druge tako da su dosta česti sjednici (śednici) prijatelja, susjeda (komšija), bratstvenika, kao i svakodnevno druženje čobana. Posjednjih godina su na Ponikvici sve rjeđa stada ovaca i koza, jer se uglavnom dogone goveda, i to najviše po dvije tri krave, par volova i sl. Srednja odn. Mokra Ponikvica Ovdje su izdizali mještani Martinića: Stojovići, Žarići, Radovići. Udaljenost katuna od sela je oko sedam do osam sati pješačkog hoda podrazumijevajući da tjeraju stoku ispred sebe. Izdig je od 15.V. do početka VI. mjeseca, a ostaje se do kasne jeseni. Kolibe su prilično grupirane. Za pojenje sitne i krupne stoke se koristilo jezero. U stvari tako ga zovu, a zapravo se radi o povećoj bari u kojoj ima vode gotovo čitave godine. Za piće i druge kućne potrebe voda se donosi sa izvora koji su nešto malo udaljeniji. 
Suva Ponikvica
Autor fotografije: Neno Kalezić (pogledaj originalnu fotografiju na picasaweb.google.com klikom na fotografiju) Grebenice
Katuni zvani Grebenice se nalaze povrh Ponikvica i u neku ruku se nadovezuju na Ponikvice. Uvjeti koje smo naveli za Ponikvice su i ovdje na Grebenici. Ovdje su izdizali iz Martinića: Perovići, Raspopovići i Žarići. Potrebno im je oko 10 sati pješačenja da bi sa stokom stigli na katune. Izdig je isti kao i na Ponikvici, oko 1.VI., a povrat krajem IX. mjeseca. Kolibe su dosta grupirane. U nekim slučajevima se izdiže i na Đurđevdan. Pejar do, odn. Peardo Peardo je prostor koji se nalazi u neposrednoj blizini Ponikvica. I za Peardo se takođe može reći da su uvjeti za katunski način stočarenja isti kao i na Ponikvici. Ovo su mali katuni. Ovdje Izdižu seljani Vučice i to samo Bogetići i Kovačevići iz Dolova Kovačkih. Oni mogu sa stokom stići na katune za oko pet sati hoda. Izdig im je oko Đurđevdana, a povrat oko Male gospojine. Razmeđa Razmeđa se nalazi između Pejar dola i Suve Ponikvice. Ovdje su izdizali Đurovići iz Krivača. Njima je bilo potrebno oko sedam do osam sati sa stokom pješačiti do katuna. Izdig je oko Đurđevdana, a povrt Mala gospojina. Kolibe su blizu jedna drugoj. Vržegmačka Ponikvica U nizu kompleksa planine Ponikvice se nalazi i Vržegrmačka Ponikvica. Ovdje su izdizali mještani Vržegrmaca: Milatovići, Mijajlovići, Stanišići. Udaljenost ovih katuna od sela je oko četiri do pet sati pješačkog hoda sa stokom. Izdig je od 15.5. do početka 6. mjeseca, a povrat oko Male Gospojine. |
 Autor fotografije: Goran S. Koljenšić (pogledaj originalnu fotografiju na Twitther.com klikom na fotografiju)" style="width:auto;max-width:100%" />
Jezero na Srednjoj Ponikvici u proljeće
Autor fotografije: Goran S. Koljenšić (pogledaj originalnu fotografiju na Twitther.com klikom na fotografiju) 
Srednja Ponikvica
Autor fotografije: Neno Kalezić (pogledaj originalnu fotografiju na picasaweb.google.com klikom na fotografiju) |
Vukotica
Vukotica je katunište i planinsko izletničko mjesto, između Prekornice i Kamenika, udaljeno oko 22 km od centra Danilovgrada. Okolica je obrasla borovom šumom, ali i više položenih prostora i proplanaka, na nadmorskoj isini između 950 i 980 m. Do Vukotice se dolazi iz dva pravca: cestom iz Podgorice (asfaltirana sve do Vukotice) preko Vranjskih njiva, Pipera, Kopilja, Radovča ili Gostilja, te cestom od Danilovgrada (djelomično asfaltirana) preko Gorice, Jelenka, Luka i Gostilja. Od Vukotice se može nastaviti dalje makadamskim putom prema sjeveru, do katuništa Ponikvice. Vukotici pripadaju katuni: Vukotički Dô, Rujišta, Dugi Dô, Dobri Dô, Lakine Lazine i dr.
Vukotica je katunište i planinsko izletničko mjesto, između Prekornice i Kamenika, udaljeno oko 22 km od centra Danilovgrada. Okolica je obrasla borovom šumom, ali i više položenih prostora i proplanaka, na nadmorskoj isini između 950 i 980 m. Do Vukotice se dolazi iz dva pravca: cestom iz Podgorice (asfaltirana sve do Vukotice) preko Vranjskih njiva, Pipera, Kopilja, Radovča ili Gostilja, te cestom od Danilovgrada (djelomično asfaltirana) preko Gorice, Jelenka, Luka i Gostilja. Od Vukotice se može nastaviti dalje makadamskim putom prema sjeveru, do katuništa Ponikvice. Vukotici pripadaju katuni: Vukotički Dô, Rujišta, Dugi Dô, Dobri Dô, Lakine Lazine i dr.
Vukotica, pogled s ceste za Pejar Dô
Autor fotografije: Sinisa Saranovic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju)
Autor fotografije: Sinisa Saranovic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju)
ZAPADNI DIO PREKORNICE
Karta područja Ponikvice
Detalj topografske karte Vojnogeografskog instituta u Beogradu; 1:25.000 sekcija broj 148-3-1 Glava Zete; sadržaj dopunjen 1972. godine; tiskano 1980.
Detalj topografske karte Vojnogeografskog instituta u Beogradu; 1:25.000 sekcija broj 148-3-1 Glava Zete; sadržaj dopunjen 1972. godine; tiskano 1980.
Međeđa
Autor fotografije: Aleksandar Stevanovic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) 
Katunište Ponikvice
Autorica fotografije: violeta saric (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) 
Ostaci kolibe Mijajlovića u katuništu Brezova rupa
Autorica fotografije: violeta saric (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Katunište Ponikvice
Autorica fotografije: violeta saric (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) 
Česma Studenac na Ponikvicama
Autorica fotografije: violeta saric (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) 
Izvorište Trulo, istočno od Ponikvica
Autorica fotografije: violeta saric (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Između Stružnice i Štitovice
Karta - Područje između Stružnice i Štitovice
Detalj topografske karte Vojnogeografskog instituta u Beogradu; 1:25.000 sekcija broj 148-3-2 Morakovo; sadržaj dopunjen 1972. godine; tiskano 1980. |
Bratkovica, izvor i pećina
Autor fotografije: Neno Kalezić (pogledaj originalnu fotografiju na picasaweb.google.com klikom na fotografiju) |
"Međa Vuka Manitoga"
|
Međa Vuka Manitoga (Lokalni Hodači)
Autor: Lokalni Hodači Datum objave: 22.4.2025. Opis. "Znaci od zida bez kreča i zemlje, koji je išao od Bijele gore (više Graova preko Cuca, Kčevskih planina, povrh Plješivaca, preko Ostroga, planine Bjelopavlićke i Morače donje) do Kučkoga Koma. Od jednog kraja do drugog ove meðe prijekijem putem ima oko 4 dana hoda, a kad bi se išlo preko gudura i litica pored nje, bilo bi mnogo više. Od onoga po kojega se imenu ova meða zove, ništa se u narodu danas ne čuje, osim što gdje koji dodaju: Meða Vuka mahnitoga..." Vuk Stefanović Karadžić Uvjerili smo se u ostatke ovog drevnog, mističnog zida starog više milenijuma, za koji i istorijski dokazi govore da ga je car Justinijan obnovio u 6. vijeku. Mnogo kasnije se i sam Njegoš čudio čemu je taj zid mogao služiti. Veliko hvala braći Mijušković i njihovom SRD Montenegro tim na ovoj prelijepoj turi! Početak i kraj ture: https://maps.app.goo.gl/PpmMMUvgWLuRe... GPX fajl ture: https://1drv.ms/u/c/d65a52d0ba826f11/... |
SJEVERNO PODNOŽJE PLANINE
ŽUPA NIKŠIĆKA
|
Župa nikšićka se nalazi u središnjem Crne Gore, istočno od Nikšića. To je kotlina koju okružuju planine, prosječne nadmorske visine oko 1500 m. Ovom dolinom, dugom 7-8 km i širokom 2-3 km, protječe rijeka Gračanica, koja je na nadmorskoj visini između 696 i 850 metara, stvorila plodnu ravnicu, izuzetno pogodnu za razvoj poljoprivrede. Gračanica se ulijeva u umjetno jezero Liverovići.
Župa se nalazi na prelazu između dubokog krša i fluviokrša gdje južni i jugozapadni dio ima sve karakteristike krškog pejzaža (tipična krška vegetacija), dok je istočni i sjeveroistočni prostor obrastao vrlo bujnom šumskom vegetacijom. Granice kotline sa sjevera počinju od zaravni Kutskog brda (1477 m), Štitova i Maganika nastavljajući se prema sjeveroistoku ka Skorinu vrhu (1602 m) i Braniku (1689 m), zatim ka Prekornici (1927 m), Kablenoj glavi (1473 m), Zakamenju (1374 m), a s južne strane Viševcu (1349 m) i Stražištima (1351 m) te sa zapada ograničavajući je strmim odsjecima Kablene glavice (1151 m). U Župi se nalazi OŠ "Dušan Bojović" i manastirski kompleks koji se sastoji od crkve Svetog Luke i konaka. Župa je karakteristična po svojim prirodnim ljepotama i bogatim nalazistima rude boksita. Župa obuhvaća dvanaest sela: Bastaji, Bjeloševina, Vasiljevići, Dučice, Zagrad, Jugovići, Kuta, Liverovići, Morakovo, Oblatno, Staro Selo, Carine. Župa, po popisu iz 2011. godine, ima ukupno 3714 stanovnika. Područje koje pripada Župi znatno je veće od kotlinskog dijela i ono obuhvaća velike planinske zaravni Konjsko, Skladna i Lukavicu, koje zajedno sa planinskim divovima: Veliki Žurimom (2034 m), Malim Žurimom (1934 m) i Borovnikom (1935 m) pa sve do Kapetanovog jezera predstavljaju najsjevernija područja župskog teritorija. |
Prirodne vrijednosti na području Župe
|
Jezero Liverovići
|
Jezero Liverovići nalazi se u dolini Gračanice u Nikšićkoj župi. Prvobitna ideja je bila da se izgrade dva umjetna jezera, Liverovići i Bjeloševina, kao dio sustava HE Gornja Zeta. Kako je utvrđeno da je protjecaj vode na Gračanici mnogo niži od predviđenog, a javila se i potreba za industrijskom vodom za Željezaru, odustalo se od gradnje akumulacije Bjeloševina i jezero se koristi samo za potrebe Željezare Nikšić.
PROČITAJ VIŠE Liverovići. Wikipedija (sr) 
Akumulacija Liverovići
|
Manastir Župa nikšićka (Manastir Svetog Luke u Župi nikšićkoj)
|
Manastir Župa nikšićka je ženski manastir Eparhije budimljansko-nikšićke, Srpske pravoslavne crkve a nalazi se u Župi nikšićkoj kod Nikšića.
Hram je posvećen sv. apostolu Luki. Prema predaji manastir je osnovala unuka Vukana Nemanjića u 13. st. Najviše podataka o monaškom životu imamo iz 17. i 18. st. Manastir je stradao od Turaka 1853. godine. Kao i ostali manastiri starohercegovačkog kraja, manastir Župa nikšićka je bio ne samo duhovno središte već i kulturni i politički centar. Knjaz Nikola I Petrović je obnovio manastir 1881. god.(podigao ga za dušu svome stricu knjazu Danilu), a ikonostas je izrađen 1884. god. Arhimandrit Nikodim Janjušević 1928. godine podigao je konak. Kapela sv. Amfilohija ikonijskog posvećena je 6.12.2002. god. Jeromonah Lazar Stojković izradio je živopis, a bratstvo manastira Visoki Dečani napravilo je ikonostas. Od riznice su ostala samo dva izrezbarena krsta okovana u srebru. Sadašnje sestrinstvo je u manastiru od 1997. godine. One su osnovale ikonopisačku, keramičku i kaligrafsku radionicu kao i radionicu za vez i šivanje. Manastir vodi i dječji hor (zbor) Svetog Apostola Luke. IZVOR Manastir Župa Nikšička. Wikipedija (sh) 
|
|
Spomenik Palim Borcima na Sutjeskoj
|
Betonski spomenik, visok 11 metara, posvećen palim borcima na Sutjeskoj, sagrađen je 1984. godine. Autor spomenika je Ljubo Vojvodić, kipar iz Nikšića, koji je stvorio značajan broj memorijalnih kiparskih radova u crnogorskim općinama Nikšić i Danilovgrad tijekom kasnih 1970-ih i 1980-ih.
Ovaj spomenik, u Carinama u dolini Župe Nikšićke (u neposrednoj blizini ulaza u mamastir sv. Luke), istočno od grada Nikšića, obilježava sjećanje na borce 5. crnogorske proleterske brigade koji su poginuli u bitci na Sutjesci u srpnju(julu) 1942. godine. Spomenik je u formi stilizirane, pomalo organske (možda drvo, strijela ili apstraktni prikaz?) skulpture s perajama koje se šire iz središnjeg stupa. Na vrhu je kružni ukras sa zvjezdastom rupom. "Prugasti" zakrivljeni zidovi i stepenice vode do spomenika. Na desnoj strani baze spomenika (u podnožju jugoistočne strane skulpture) postavljena je pravokutna spomen-ploča s tekstom i zvjezdicom. To je izdužena gravirana crna granitna ploča s natpisom: OVAJ SPOMENIK POSVEĆEN JE BORCIMA PETE PROLETERSKE CRNOGORSKE BRIGADE POGINULIM PARTIZANIMA JULA 1942. GODINE NA SUTJESCI-GRANDIĆINI, BEZPRIMJERNO HEROJSTVO (SLIJEDI POPIS OD 8 IMENA ŽRTAVA I NJIHOV ŽIVOTNI VIJEK) SAVEZ UDRUŽENJA BORACA NOR-A ŽUPE I UDRUŽENI RAD NIKŠIĆA 29.11.1984. PROČITAJ VIŠE Župa Nikšićka. Spomenik Database 
|
|
Rijeka Gračanica
|
Bjeloševina
|
Naselje Bjeloševina nalazi se istočno od naselja Vasiljevići i zapadno od Morakova, sa desne strane rijeke Gračanice.
Povijesni pregled. Naselje se prvi puta spominje u turskom popisu - tefteru iz 1477. godine. Ovo je jedino naselje u Župi koje se spominje u toponimima srednjovjekovne Zete. Ime je dobilo po Bjelošu koji je, prema predaji bio praunuk Nikšinog sina Gezimira. Po dolasku plemena Nikšići u ove krajeve, potisnuti su Lužani, a naselje je naseljeno od strane Nikšića. Stanovništvo. Bjeloševina ima površinu od 7,86 km2, a 2011. godine je u njoj živjelo 217 stanovnika (gustoća naseljenosti: 27,60 st./km2). U Bjeloševini je primijetan blagi porast broja stanovnika u razdoblju 1948.-1954. godine, nakon čega dolazi do pada do 1971. godine, da bi na popisu iz 1981. opet bio primjetan kratkotrajni porast broja stanovnika. Razlozi su slični kao i u slučaju Morakova: ukidanje općine, odlazak u gradove mladog stanovništva, zapošljavanje u tvornicama i njihov ostanak u većim gradovima. U razdoblju 1991.-2003. godine dalji pad je uzrokovan i smanjenim natalitetom uz istovremeni nastavak odseljavanja. No, prema popisu iz 2011. godine broj stanovnika se blago povećao. Porastao je i broj domaćinstava zbog dijeljenja obitelji. Ranije u domaćinstvu zajedno su živjeli po nekoliko braće s porodicama tj. nisu se "dijelili"’. U kasnijem razdoblju posebice od 1960-tih godina, obitelji gdje živi više braće, različitih generacija (otac, majka i njihovi potomci) zajedno postaju rijetke tako da svaki od potomaka stvara svoje domaćinstvo. Prirodna obilježja. Kod sela Bjeloševina, vrlo dobro su izražene i očuvane naslage morenskog materijala što ukazuje da je ovdje glacijacija imala značajnog udjela na izgled terena, a to ovom prostoru daje dodatnu posebnu vrijednost. Lokalitet Bjeloševina - Bjeloševska bara. Ovaj lokalitet, kod Gornjeg Morakova tipični je primjer očuvanih tragova glacijacije - dolinskog ledenjaka. Obilježava ga veliko bogatstvo flore i faune, veliki broj endemičnih vrsta biljaka i životinja, raznovrsne šumske zajednice i posebne pejzažne vrijednosti zbog čega je i predložen za zaštitu kao poseban prirodni predio. IZVOR RADULOVIĆ, Jovo; RADULOVIĆ, Vesna: Strategija razvoja Župe 2019-2025. Izdavači: Župa u srcu, Društvo mladih ekologa. 2019 (PDF) |
Morakovo
|
Geografski položaj. Morakovo se nalazi u krajnjem istočnom dijelu Župe. Dolina Morakova je uska i ima oblik ledenjačkih valova sa strmim visećim stranama, naročito prema Štitovu. Na izgled reljefa u naselju Morakovo veliki utjecaj su imali fluvioglacijalni procesi. Vidljivi su ostaci morena kuda se kretao ledenjak ka donjem dijelu Župe. Naselje, koje se dijeli na Gornje i Donje Morakovo, se formiralo u dolini rijeke Gračanice. Postoji mišljenje da je na prostoru Morakova nekada postojalo jezero, koje je nastalo poslije otapanja ledenjaka i da je naselje po tom jezeru ("moru" nazvano u narodu) dobilo i ime Morakovo. U prilog tvrdnji o postojanju jezera ide i glina u morenama na području Morakova. Kasnije je rijeka Gračanica probila čeonu morenu i usjekla svoje korito u nju i tim putem je jezero oteklo.
Povijesni pregled. Ne postoje detaljni podaci kada se prvi put pominje naselje Morakovo. Ipak se zna da je bilo naseljeno i u srednjem vijeku, što dokazuju ostaci srednjovjekovnog utvrđenja zvanog u narodu Jerinin grad. Prema predaji gradila ga je žena Đurđa Brankovića u narodu znana kao prokleta Jerina. Međutim ova legenda se ne temelji na povijesnim izvorima. U srednjem vijeku kroz Župu prolazio je važan trgovački put od Onogošta (današnji Nikšić) do Brskova (iznad Mojkovca), a utvrđenje u Morakovu služilo je kao zaštita tom važnom trgovačkom putu. Pojedini znanstvenici tvrde da je "Jerinin grad" podignut još u rimsko doba. Dr. Erdeljenović i Vuk Karadžić smatraju da je grad podigao Ivan Crnojević za obranu od Stjepana Kosače. Međutim iz povelje koju je dobio Herceg Stjepan saznajemo da se ovaj grad zvao Susjed i da je pripadao Herceg Stjepanu. U tim poveljama iz 1444. i 1454. godine upućenih od aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa i u povelji iz 1448. godine od svetog-rimskog cara Fridriha, o Susjedu se govori kao o rimskom vojnom utvrđenju. Poslije pada pod Turke taj grad gubi značaj i biva prepušten zubu vremena. Morakovo se u turskim tefterima (popisima) prvi put pominje 1477. godine. Stanovništvo. Pretpostavlja se da su prvi naseljenici u Morakovu bili Iliri, zatim Lužani i Slaveni, koje su kasnije potisnuli pleme Nikšići. Većina današnjih stanovnika Morakova vode porijeklo po narodnom predanju iz Vasojevića. Naselje Morakovo po katastru ima površinu od 35,38 km2. Prema popisu iz 2011. godine broj stanovnika je 336, što je 9,50 stanovnika na km2. O broju stanovnika u naselju Morakovu i broju domaćinstava nemamo sigurne podatke sve do popisa iz 1948. godine kada je u Morakovu živjelo 422 stanovnika u 90 domaćinstava. Godine 1961. broj stanovnika u Morakovu je iznosio 430 u 94 domaćinstva, dok je 2003. godine bilo je 383 stanovnika u 110 domaćinstava. Demografski podaci pokazuju pad i stagniranje broja stanovnika ukidanjem statusa općine 1954. godine. Iseljavanje iz Morakova, posebice je bilo uočljivo u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, u vrijeme industrijalizacije i prelaska u veće gradove velikog broja mladih ljudi. U razdoblju 1971. i 1981. godine broj stanovnika stagnira, da bi već na početku 1991. godine bio zabilježen pad broja stanovnika koji se blaže nastavio i na popisu iz 2003. godine. Trend pada broja stanovnika nastavio se, čak i jačim intezitetom, u slijedećem desetljeću (popis iz 2011. godine). Dodatni uzrok pored odseljavanja iz Morakova je i pad prirodnog priraštaja, što se vidi i na podacima o broju učenika u područnom odjeljenju osnovne škole "Dušan Bojović". Školske 1960/61 godine bilo je upisano 93 učenika u područnom odjeljenju u 4 razreda. Godine 1981/82 u Morakovu je školu pohađalo 52 učenika. Školske 1991/92 godine školu u Morakovu pohađalo je 46 djece, a 1999/2000 svega 20 učenika. Razlog većeg iseljavanja stanovništva iz Morakova su i udaljenost od grada, hladnija klima u odnosu na ostatak Župe, manje plodnog zemljišta, dugotrajnije neulaganje u infrastrukturu ovog naselja, ali i visoka stopa nezaposlenosti. IZVOR RADULOVIĆ, Jovo; RADULOVIĆ, Vesna: Strategija razvoja Župe 2019-2025. Izdavači: Župa u srcu, Društvo mladih ekologa. 2019 (PDF) 
Morakovo
|
Planinarenje. Od sela Morakova, preko Zabrana kralja Nikole, vodi planinarska staza na planinu Maganik.
|
Zabran kralja Nikole
|
Opći opis. Zabran kralja Nikole, iznad Gornjeg Morakova, je šumovito područje između planine Prekornice na jugu, Miljevca na jugoistoku i Maganika na sjeveru, te istočno od sela Morakova u Župi nikšićkoj - na samom istočnom kraju Župe. Udaljen je oko 25 kilometara od centra Nikšića.
Područje Zabrana je izuzetno bogato florom i faunom, Obilježava ga izuzetna očuvanost postaglacijalnih oblika reljefa (glacijalni valovi), obilje pitke vode, te posebne ambijetalne i pejzažne vrijednosti. Kralj Nikola je Zabran dobio na poklon od župskog plemena Marojevići (mještani Morakova) i koristio ga je za odmor i lovište. Zabran je dobio naziv jer je samo kralj mogao sa svojim prijateljima loviti u ovoj šumi. Za stanovnike Nikšićke Župe od posebno je važnosti ovo mjesto jer se sa ovoga lokaliteta Župa opskrbljuje pijaćom vodom. Izvor pitke vode u Zabranu nosi naziv Kralja Nikole. Danas ovaj predjel izuzetnih prirodnih obilježja služi kao često izletište građana Nikšića, ali predstavlja i oazu s ograničenim utjecajem čovjeka na floru i faunu. Biljni i životinjski svijet. Ovdje je u amfiteatralnom prostoru prisutno nekoliko dobro očuvanih šumskih zajednica kao što su: zajednica brdske bukove šume (Fagetum moesiacae montanum), zajednica bukovo-jelove šume (Abieti-Fagetum moesiacae), zajednica crnog bora (Pinetum nigrae montenegrinum) i zajednica bora munike (Pinetum heldreichii mediterraneo-montanum) koje daju izvanredan estetski doživljaj. Osim endemskih i reliktnih biljnih vrsta ovdje je zastupljena i endemoreliktna vrsta planinski javor (Acer heldreichii subsp. visianii). U šumama Zabrana žive medvjedi, vukovi, jazavci i druga sitnija divljač. Planinarenje. Zabranom prolazi planinarska staza kojom se iz smjera Morakova ide za Rekočicu i dalje Maganičko polje te vrhove Maganika. Nekada se ovaj smjer koristio i kako bi se iz područja Nikšića došlo do poznatog manastira Morača u kanjonu istoimene rijeke. Turizam. U prošlosti osim izletišta tu su postojali bungalovi, restoran kao i sportski tereni, danas, međutim samo su vidljivi ostaci temelja tih građevina. 1970-ih godina izrađen je projekt izgradnje Ski centra u ovom dijelu Župe, koji kasnije napušten. 
Zabran kralja Nikole
Zabran kralja Nikole
Gusta bukova šuma u Zabranu kralja Nikole. Zabran je šumovito područje između planine Prekornice na jugu i Maganika na sjever, te istočno od sela Morakova u Župi nikšićkoj. Udaljen je oko 25 kilometara od centra Nikšića. Ovo područje je izuzetno bogato florom i faunom, obilježava ga izuzetna očuvanost postaglacijalnih oblika reljefa (glacijalni valovi), obilje pitke vode, te posebne ambijetalne i pejzažne vrijednosti. Kralj Nikola je Zabran dobio na poklon od župskog plemena Marojevići i koristio ga je za odmor i kao lovište. Zabranom prolazi planinarska staza kojom se iz smjera Morakova ide za Rekočicu i dalje Maganičko polje te vrhove Maganika. Nekada se ovaj smjer koristio i kako bi se iz područja Nikšića došlo do poznatog manastira Morača u kanjonu istoimene rijeke. |
Zabran Kralja Nikole
Autor: Zupa u srcu Datum objave: 13.6.2024. Opis. Zabran Kralja Nikole nalazi se dvadesetak kilometara od centra Nikšića, na samom istoku Župe. Zabran kralja Nikole, iznad Gornjeg Morakova, je krajolik sa izvanrednim pejzažnim vrijednostima, gdje je u amfiteatralnom vrlo upečatljivom prostoru prisutno nekoliko dobro očuvanih šumskih zajednica. Zabran kralja Nikole su mještani Morakova u znak poštovanja poklonili crnogorskom Kralju Nikoli. Zabran je dobio naziv jer je samo kralj mogao sa svojim prijateljima loviti u ovoj šumi. Pravim zaljubljenicima u prirodu ovo mjesto treba da bude inspirativno, jer nedaleko od Zabrana i sela Morakova postoji planinarska staza koja vodi na planinu Maganik, a iz Zabrana možete stići na Ponikvicu i Studeno, što će vam pružiti sjajnu avanturu. Zabran će uskoro postati Spomenik prirode i tako dočekati da bude stavljen pod jedan vid državne zaštite kako bi se očuvale njegove izvorne prirodne vrijednosti. Ovu aktivnost je realizovala organizacija Župa u srcu u saradnji sa Mrežom za ruralni razvoj u okviru regionalnog projekta “Ojačano umrežavanje na Zapadnom Balkanu za socio-ekonomski razvoj ruralnih područja (SEDRA II)”, koji finansira GIZ. Morakovska bara (lokacija Blace)
KOORDINATE 42.705556, 19.218889 Morakovska bara (nalazi se uz izvor rijeke Gračanice) izvorno je jedan od najznačajnijih znanstvenih lokaliteta, s endemskim biljnim vrstama. Međutim, posljednjih godina to je područje znatno ugroženo. Jedan od razloga je sječa šume, posebno na višim kotama, gdje je nekad bila prašuma koja je akumulirala sniježne padaline tako da je vode iz Zabrana bilo tokom čitave godine. Drugi razlog je eksploatacija vode iz Zabrana za potrebe stanovnika Župe i treći je neodgovoran odnos lokalne samouprave prema ovom vrijednom lokalitetu u vezi odugovlačenjem odluke o inicijativi da se Zabran proglasi zaštićenim područjem. Morakovska bara biva sve zapuštenija i degradirana invazivnim biljnim vrstama, a šume oko nje je sve manje i manje. 
Pogled iz zraka na Morakovsku baru
Izvor: Google Earth, 2024. 
Pogled na Morakovsku baru
Izvor: Facebook grupa "Župa u srcu" |
Šumskom cestom kroz Zabran (od Morakova do Blaca)
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
BJELOPAVLIĆKA RAVNICA I DOLINA ZETE
Spust od Studenog prema Danilovgradu
S ceste koja se uspinje iz Danilovgrada na Prekornicu pruža se pogled prema Bjelopavlićkoj ravnici i širem području Danilovgrada. Desno, iznad ravnice i Danilovgrada uzdiže se planina Garač (1436 m). |
Bjelopavlićka ravnica je pojas plodne nizine u Crnoj Gori duž rijeke Zete. Ravnica se širi u donjem toku Zete, blizu njenog ušća u Moraču kod Podgorice. Pleme Bjelopavlića je je porijeklom iz ove doline.
Dolina rijeke Zete je povijesno oduvijek bila gušće naseljena, s obzirom kako su plodne nizine rijetkost u Crnoj Gori. U Crnoj Gori postoji još jedna ravnica, Zetska ravnica, kroz koju, iako joj ime tako govori, ne protječe rijeka Zeta. Djelom Bjelopavlićke ravnice prolazi cestovni i željeznički koridor između dva najveća grada u Crnoj Gori, Podgorice i Nikšića. Najveće naselje u ravnici je gradić Danilovgrad, koji je dobio ime po knezu Danilu Petrović-Njegošu. IZVOR Bjeloplavićka ravnica. Wikipedija |
Sekulići
|
Manastir Ždrebaonik
Manastir Ždrebaonik nalazi se u Sekulićima, nadomak Danilovgrada i 17 kilometara od manastira Ostrog. Hram iz 1818. godine posvećen Svetom Arhangelu Mihailu, izgrađen je na temeljima starijeg nemanjićkog hrama, metoha Manastira Morače. To je ženski manastir u kome se od 1920. godine čuvaju mošti (relikvije) drugog arhiepiskopa srpskog Arsenija Sremca, nasljednika Svetog Save, kao i dio moštiju Svete Prepodobnomučenice Fevronije. Počevši od 1878. godine, manastir je pripadao novostvorenoj Zahumsko-raškoj eparhiji u čijem sastavu je ostao sve do 1931. godine, kada je ova eparhija ukinuta i priključena Mitropoliji crnogorsko-primorskoj. IZVOR Manastir Ždrebaonik. Wikipedija |
Manastir Ždrebaonik
Autor fotografije: Јован Павићевић (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Martinići
|
Gradina Martinićka/Lontodokla (Lokalni Hodači)
Datum objave: 31.1.2021. Autor:Lokalni Hodači Opis: Kratka tura do ostataka starog grada pod nazivom Lontodoclea ili u narodu poznatom kao Martinićka Gradina. Na brdu su vidljivi ostaci starog rimskog utvrđenja ali sve je to pojela vegetacija - dosta ostataka se nalazi i u Zavičajnom muzeju u Danilovgradu. |
Glava Zete
Pogled s balkona manastira Ostrog |
|
JUGOISTOČNO PODGORJE
Krasovina
Livade Rudine i brdo Luka
Autor fotografije: s_saletic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Gornji Rsojevići
Brdo Gradac (651 m) iznad Gornjih Rsojevića
Autor fotografije: Milos58 (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Žurim, voda u Gornjim Rsojevićima
Autor fotografije: Milos58 (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) 
Gornji Rsojevići
Autor fotografije: Milos58 (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) 
Crkva u Gornjim Rsojevićima
Autor fotografije: Milos58 (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Brijestovo
Brijestovo
Autor fotografije: markocad (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Krivače (Krivača)
Krivače
Autor fotografije: Sinisa Saranovic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
Jelenak
Buk Vujića
Autor fotografije: s_saletic (pogledaj originalnu fotografiju na Panoramio.com klikom na fotografiju) |
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
Opisi staza
Usponi na vrh Kula:
PREKORNICA Studeno – Ćetni do – vrh Kula (10 km). Staze i bogaze PREKORNICA planinarski dom Studeno – vrh Lisac (4 km). Staze i bogaze Ostroške grede 1.100 m. Vrhovi Crne Gore 
Detalj sa staze kojom se uspinje na vrh Kula, nakon što se prođe nekadašnji katun Čačak
|
Svake zime (početkom tekuće godine) PSK Prekornica organizira tradicionalni zimski uspon na Prekornicu, koji podrazumijeva obilazak jedne od ruta na Prekornici u zimskim uvjetima - često se radi (ovisno i o trenutnim vremenskim uvjetima!) o teškim zimskim turama koje zahtjevaju adekvatnu opremu i fizičku kondiciju.
PREKORNICA Uspon na vrh Kula - planinarenje 2015
Autor: Slobodan Stefanovic Opis videa: Na poziv Planinarskog sportskog kluba "Prekornica" iz Danilovgrada, planinarski klub "Era" iz Uzica je dana 14.02.2015.godine izvrsio uspon na planini Prekornica, na najviši vrh Kula 1927m.n.v. PREKORNICA Tradicionalna planinarska manifestacija 2014.
Autor: Slobodan Stefanovic Opis videa: U okviru manifestacije je organizovan uspon na jedan od vrhova planine Prekornice iznad Danilovgrada - Lisac (1563 m.n.v). PREKORNICA Uspon na vrh Lisac 2015 - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic Opis videa: Planinarski sportski klub "Prekornica" iz Danilovgrada, je dana 15.02.2015.godine organizovao uspon na planini Prekornica na vrh Lisac 1563 m.n.v. iz Studenog. Zimski uspon na Kulu - Prekornica
Autor: Igor Škero Opis videa: Tradicionalni zimski uspon na Kulu - Prekornica u organizaciji PSK "Prekornica" - Danilovgrad |
BORAVAK
Pristup
Najbolji prilaz planini je s južne strane, preko Danilovgrada, odakle vodi asfaltirana zavojita lokalna cesta koja vodi do vikend-naselja, izletišta i zaravni Studeno. Put iz ravnice je dugačak oko 20-ak kilometara (od Podgorice oko 40 km) i njime se savlađuje oko 1200 metara nadmorske visine. Od Studenog u više smjerova nastavlja više zemljanih putova. Istočnim i sjeveroistočnim dijelovim Prekornice može se pristupiti cestom iz Podgorice (asfaltirana sve do Vukotice) preko Vranjskih njiva, Pipera, Kopilja, Radovča ili Gostilja, te cestom od Danilovgrada (djelomično asfaltirana) preko Gorice, Jelenka, Luka i Gostilja do Vukotice.
Detaljniji opis pristupa iz smjera Danilovgrada:
Od kružnog toka na magistralnoj cesti Podgorica-Nikšić proći kroz centar Danilovgrada, slijedeći putokaze za manastir Ostrog; prijeći most preko rijeke Zete i nakon 500 metara od mosta skrenuti desno te proći pored željezničke stanice; preći željezničku prugu i 700 metra dalje nalazi se raskrižje - lijevo se ide za manastir Ostrog a desno prema Studenom. Na raskrižju skrenuti desno, preći odmah mali mostić te se nakon 700 metra se stiže do novoga raskrižja, gdje treba skrenuti ulijevo (ovdje se nalazi i planinarska tabla s oznakom smjera). Cesta se uspinje u više serpentina i nakon 5 kilometara stiže se na raskrižje koje je prepoznatljivo po velikoj razgranatoj bukvi.. Na ovome raskrižju skrenuti desno i nakon oko 3 i pol kilometar stiže se do Studenog i do planinarskog doma "Studeno".
Detaljniji opis pristupa iz smjera Danilovgrada:
Od kružnog toka na magistralnoj cesti Podgorica-Nikšić proći kroz centar Danilovgrada, slijedeći putokaze za manastir Ostrog; prijeći most preko rijeke Zete i nakon 500 metara od mosta skrenuti desno te proći pored željezničke stanice; preći željezničku prugu i 700 metra dalje nalazi se raskrižje - lijevo se ide za manastir Ostrog a desno prema Studenom. Na raskrižju skrenuti desno, preći odmah mali mostić te se nakon 700 metra se stiže do novoga raskrižja, gdje treba skrenuti ulijevo (ovdje se nalazi i planinarska tabla s oznakom smjera). Cesta se uspinje u više serpentina i nakon 5 kilometara stiže se na raskrižje koje je prepoznatljivo po velikoj razgranatoj bukvi.. Na ovome raskrižju skrenuti desno i nakon oko 3 i pol kilometar stiže se do Studenog i do planinarskog doma "Studeno".
Smještaj
|
Planinarski domovi, kuće i skloništa
Planinarski dom "Studeno" (1210 m n.v.)
U planinarskom domu, koji je uređen u zgradi bivšeg šumskog poduzeća, postoji 50 ležajeva, menza, kuhinja, grijanje, prostor za odlaganje opreme. Dom je otvoren po najavi. Noćenje je moguće samo s pravodobnom najavom dolaska. Dom su uredili i o njemu skbe članovi Planinarsko sportskog kluba "Prekornica" iz Danilovgrada. ViŠe informacija na: OTVORI |
|
IZVORI I LITERATURA
Reference
[1] Plava zvijezda - Prekornica (1927m) – U centru crnogorskog krša, 5.11.2007.
[2] Visokogorci Crne Gore - Prekornica, 11.-13.02.2011., 17.2.2011.
LJ. D.: Predivno izletište pretvorili u smetlište. dan, 17.3.2021.
SPAIĆ, Nataša; DABANOVIĆ, Andrijana: U tri zone zabraniće gradnju, lov i sječu šume, a Prekornicu proglasiti parkom prirode. DAN, 16.6.2021.
[2] Visokogorci Crne Gore - Prekornica, 11.-13.02.2011., 17.2.2011.
LJ. D.: Predivno izletište pretvorili u smetlište. dan, 17.3.2021.
SPAIĆ, Nataša; DABANOVIĆ, Andrijana: U tri zone zabraniće gradnju, lov i sječu šume, a Prekornicu proglasiti parkom prirode. DAN, 16.6.2021.
- Sažetak; Opština Danilovgrad utvrdila je nacrt odluke o proglašenju Prekornice parkom prirode koji će obuhvatiti prostor od 143,49 kilometara kvadratnih. Prekornica će, kako je naznačeno u dokumentu, biti svrstana u kategoriju petog zaštićenog prirodnog dobra, a osnovni razlozi zbog kojih će ovo područje biti zaštićeno je očuvanje vrsta flore i faune i gljiva, zatim očuvanje prirodnih tipova staništa, kulturne baštine, utvrđivanja i praćenje stanja prirode... U okviru parka Prekornica određene su tri zone zaštite.
